Što katolici doista vjeruju - džepni uvez by VERBUM d.o.o.

...........................................

Karl Keating

Što katolici doista vjeruju 52 odgovora na uobičajena pogrešna shvaćanja o katoličkoj vjeri

VERBUM USKL ČNIK

Karl Keating Å TO KATOLICI DOISTA VJERUJU

Biblioteka:

5. Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: Mijo Pavi}

Za nakladnika: Miro Radalj

Karl Keating

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU 52 odgovora na uobi~ajena pogrešna shva}anja o katoli~koj vjeri

VERBUM Split, 2011.

Naslov izvornika: Karl Keating WHAT CATHOLICS REALLY BELIEVE— SETTING THE RECORD STRAIGHT © Copyright 1992 Ignatius Press, San Francisco © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2003. Sva prava pridràna. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnoàvati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektroni~ki, mehani~ki i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Draèna Šola CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 234 KEATING, Karl Što katolici doista vjeruju : 52 odgovora na uobičajena pogrešna shvaćanja o katoličkoj vjeri / Karl Keating ; <prijevod Mijo Pavić>. - Split : Verbum, 2011. - (Biblioteka Uskličnik ; 5) Prijevod djela: What catholics really believe - setting the record straight. - Bibliografija. ISBN 978-953-235-267-2 1. Pavić, Mijo I. Katolička crkva -- Temelji vjere 140227035

UVOD

Poigrajmo se kviza. Koja je od ovih deset tvrdnji to~na? 1. Nakon Drugoga vatikanskog koncila Crkva više nije ure|ena kao monarhija nego funkcionira kao demokracija. 2. Sasvim }ete sigurno do}i u raj ako prisustvujete misi i ispovijedate grijehe. 3. Napokon znamo da ni Biblija nije nepogrešiva. 4. Kad se rastavite, vi ste ekskomunicirani i ne moète se pri~estiti. 5. Savjest vam kaè što je dobro a što zlo. 6. Svaki se katolik mora ispovjediti barem jednom godišnje. 7. Za katolike je poništenje braka isto što i rastava braka. 8. Grijeh je ne vjerovati u Gospina ukazanja koja je Crkva priznala. 9. Katolici više ne moraju vjerovati u postojanje ~istilišta. 10. Vje~no spasenje postièmo ~ine}i dobra djela. 5

KARL KEATING

Jeste li odgovorili na sva pitanja? U redu – a sada lijepo pokidajte na komadi}e papir na kojemu ste ispisali odgovore i bacite sve to u koš. Bez obzira na to koju ste od ovih tvrdnji ozna~ili kao to~nu, pogriješili ste. Ni jedna od iznesenih tvrdnji nije istinita. Sve su one pogrešne. Molim vas, nemojte mi zamjeriti što sam se ovako našalio s vama. Nije mi bila nakana dovesti vas u nepriliku (nadam se da ste na pitanja iz kviza odgovorili u tišini svoje sobe, i da ste pritom bili sami). Samo sam èlio pokazati kako ~ak i dobri katolici katkad nedovoljno dobro poznaju svoju vjeru. U ovoj se knjiìci nalaze pedeset dva pogrešna shva}anja u koja mnogi katolici vjeruju – po jedno pogrešno shva}anje za svaki tjedan u godini. Teme na koje se ona odnose i na koje su me potaknule tisu}e pitanja koja sam u zadnje ~etiri godine ~uo od katolika, u rasponu su od vanzemaljaca do relikvija, od astrologije do reinkarnacije, od transsupstancijacije do ekumenizma. Ova knjiga govori o Crkvi i o onima koji njome upravljaju, o Bibliji i njezinoj pouzdanosti, o sakramentalnoj praksi, o marijanskim doktrinama, o zagrobnom ìvotu, o evangelizaciji, o katoli~kim obi~ajima i pobo`nostima i o duhovnom svijetu. Pedeset dvije teme koje }ete na}i u ovoj knjizi tipi~ne su za zbrku u mišljenju koja vlada u glavama velikog broja katolika, ali doneseni popis neto~nih tvrdnji nipošto nije potpun. Nisam bio 6

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

sklon napisati višesveš~anu enciklopediju pogrešaka, pogrešnih shva}anja i pogrešnih tuma~enja. Cilj što sam ga samom sebi zadao bio je potaknuti vas da nešto nau~ite o svojoj vjeri. Kad pro~itate ovu knjigu, moète po~eti ~itati knjige koje sam naveo u bibliografiji. Što bolje upoznate svoju katoli~ku vjeru, bolje }ete je ìvjeti, i što je budete bolje ìvjeli, bolje }ete sluìti Isusu Kristu koji je »Put i Istina i @ivot« (Iv 14,6).

I. CRKVA U^ITELJICA I NJEZIN AUTORITET

Papa mo`e mijenjati crkveni nauk.

Nemojte mu to govoriti, jer }e vam ina~e morati odràti lekciju. Objasnit }e vam da su pape samo ~uvari nauka. On nema ovlaštenje ni èlju mijenjati ga. Njegova je zada}a prenijeti u potpunosti katoli~ki nauk sljede}im generacijama, i u tome ga štiti Duh Sveti. Ono što papa moè u~initi, i što su mnoge pape doista i u~inile, jest mijenjanje crkvenih obi~aja. Mnoge su se od tih promjena dogodile ~ak i u naše vrijeme. Tako se, primjerice, stariji katolici sje}aju vremena kad su se petkom morali uzdràvati od mesa i kad se misa, umjesto na materinskom jeziku, slavila na latinskom. To nije spadalo u crkveni nauk, ve} u crkvene obi~aje. Prema tome, oni su se mogli mijenjati. Op}e je na~elo da se crkveni nauk odnosi na ono što vjerujemo, dok se obi~aji odnose na ono kako nešto ~inimo. Nijedan papa ne}e nikad nau~avati da je uskrsnu}e bilo samo simboli~an doga|aj, ili da se Isusove kosti još uvijek nalaze u grobu. To bi zna~ilo mijenjanje crkvenog nauka, a to Duh Sveti ne moè dopustiti. Treba se nadati 11

KARL KEATING

kako to ne bi dopustili ni katolici. Me|utim, papa bi teoretski mogao zatraìti od sve}enika da misu više ne slave u sve}eni~kom ruhu, nego da na glavu stave cilindar i obuku frak. Nadajmo se da }e nas Duh Sveti sa~uvati od takva smiješnog prizora i od takve vizualne katastrofe, ali to nitko ne moè jam~iti. Još jedan primjer: vjerujemo da je Isus doista tijelom, krvlju, dušom i svojom boànskom osobom prisutan u Euharistiji, no misu moèmo slaviti na bilo kojem jeziku i na bilo koji na~in koji Crkva odobri. Kad se jezik na kojem slavimo svetu misu ne bi mogao mijenjati, ne bismo imali misu ni na latinskom jeziku. Naposljetku, koliko znamo, Isus nije govorio latinski nego aramejski, sluìo se svagdanjim jezikom kojim su govorili ljudi u Palestini. Nema sumnje da je Isus govorio upravo tim jezikom na Posljednjoj ve~eri. Kad bi jezik kojim slavimo misu bio stvar crkvenog nauka a ne obi~aja, ne bi se mogao mijenjati.

Kad ka`emo da je papa nepogrešiv, to zna~i da je sve što on ka`e istina.

Nemojte se u to kladiti. Ako vam papa kaè koji }e klub pobijediti na sljede}em svjetskom nogometnom prvenstvu, ne poseìte za lisnicom. Njegov uvid u ishod sportskih natjecanja nije ništa bolji od vašeg ili mog uvida. A ako vam poèli dati popis najboljih romana svih vremena, zahva12

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

lite mu od sveg srca, ali slobodno sami izaberite najdraè pisce. Papa jest nepogrešiv, ali nije sveznalica. Njegova karizma nepogrešivosti, koju on uìva kao Petrov nasljednik, strogo je ograni~ena. Prema nauku Prvoga vatikanskog koncila (1869.–1870.), koji je Drugi vatikanski koncil (1962.–1965.) potvrdio, papa je nepogrešiv kad »donosi definitivnu odluku koja se odnosi na vjeru ili moral«. Tako piše u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi proglašenoj na Drugom vatikanskom koncilu. Ovdje treba uo~iti jedno ograni~enje: papina nepogrešivost odnosi se na pitanja koja su u vezi s vjerom i moralom – ne s crkvenim obi~ajima, sportom, knjièvnosti i ve}inom stvari koje sa~injavaju naš svakidašnji ìvot. O nepogrešivosti se moè govoriti samo kad papa »donosi definitivnu odluku o crkvenom nauku«. To zna~i, kad istupa slu`beno i javno. Improvizirani komentar za vrijeme ru~ka ne ra~una se u to. Usput, nepogrešivost nije ograni~ena samo na papu i na papine odluke. Biskupi, kad su sjedinjeni s papom na ekumenskom koncilu, tako|er su nepogrešivi kad iznose nauk koji se odnosi na vjeru i moral. Dosad je odràn dvadeset jedan ekumenski koncil, i na ve}ini su njih donesene odluke koje se odnose na crkveni nauk i moral. Te su odluke nepogrešive. Na mnogim tim koncilima donesene su tako|er odluke koje se odnose na disciplinu, ali one nipošto nisu nepogrešive, jer se ne odnose izravno na vjeru i moral. 13

KARL KEATING

Nepogrešivost se mo`e o~itovati na još jedan na~in. Da bi papa i biskupi nau~avali nepogrešivo, ne moraju sazivati crkveni koncil. Duh Sveti jam~i da oni nau~avaju pravi nauk kad god ponavljaju ono što Crkva oduvijek u~i. Tako, primjerice, Crkva oduvijek u~i da je uskrsnu}e povijesna ~injenica, pa je i svaki pojedini biskup nepogrešiv kad ponavlja ovaj nauk.

Prema u~enju Drugoga vatikanskog koncila, Crkva bi trebala biti ure|ena poput demokracije. Upravo tome i sluè ùpna vije}a. Ni najoštrovidniji ~itatelj uza sav napor ne}e mo}i prona}i odlomak koje sadrì to nau~avanje Drugoga vatikanskog koncila. Crkva nikad nije bila ure|ena poput demokracije i nikad ne}e ni biti. Ona je ure|ena po uzoru na nebo, koje je apsolutna monarhija i u kojemu Bog sjedi na prijestolju. On je vladar, a mi smo njegovi podanici. On je imenovao premijera – Petra – i predao mu vlast da vlada u njegovoj odsutnosti, davši mu veliki dio svog vlastitog autoriteta kao kralja i pastira (Mt 16,18–19, Iv 21,15–19). Bog je dao Petru glavne pomo}nike – ostale apostole. Ta struktura vlasti traje sve do danas po apostolskom naslije|u u sadašnjem papi i u biskupima koji su s njim u jedinstvu. 14

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

êmu onda sluè ùpna pastoralna vije}a? înjenica da ta vije}a postoje ne zna~i da se Crkva iz monarhije prometnula u demokraciju. Treba znati da se ovi izrazi mogu s pravom koristiti samo kad je rije~ o politi~kim institucijama. Kad je rije~ o Crkvi, oni nisu posve prikladni i trebali bismo ih koristiti samo kao analogiju. @upna vije}a sluè ostvarenju nekolicine prakti~nih ciljeva: njihova je zada}a rasteretiti ùpnike administrativnih du`nosti, koje mogu podjednako dobro, a ~esto još i bolje, obavljati ùpljani, upoznati ùpnika s problemima ùpljana, te izraditi pastoralni plan za ùpu. Pritom je ùpno vije}e konzultativno a ne zakonodavno tijelo. Ono daje preporuke ùpniku, ali ne uzurpira njegov autoritet, ni njegove du`nosti. @upnik se ne moè odre}i vlasti koju mu je dao biskup, i ne moè je prenijeti na ùpno vije}e, ali moè prenijeti na nj neke ovlasti ako to smatra potrebnim. Samo se po sebi razumije da on ne moè ni na koga prenijeti svoje sakramentalne du`nosti, jer je za to potreban sakrament sve}eništva.

Drugi vatikanski koncil tako je va`na razdjelnica da je pravi gubitak vremena ~itati knjige napisane prije njega. Ovaj je stav protivan duhu Drugoga vatikanskog koncila. Dovoljno je samo površno pro~itati popratne bilješke koncilskih dokumenta – u njima 15

KARL KEATING

se svaki ~as upu}uje na drevne i srednjovjekovne knjige. Biblija je drevna knjiga, upamtite to. Ho}ete li je zbog toga izbaciti sa svog popisa omiljenih knjiga? Ako baš ustrajavate u mišljenju da je Drugi vatikanski koncil razdjelnica kad su u pitanju knjige za koje vam se ~ini da biste ih trebali pro~itati, bilo bi puno bolje da pro~itate samo knjige napisane prije Drugoga vatikanskog koncila nego one napisane poslije njega. Tako biste, doduše, propustili najnovije doga|aje, ali zato biste na svojoj polici imali najbolje od svih knjiga koje postoje na svijetu. Naravno, nitko danas ne}e dragovoljno prihvatiti takvo glupo ograni~enje kad su u pitanju knjige koje bismo èljeli pro~itati. Nekada davno ljudi nisu tako razmišljali. Poslije Tridentskog koncila (1545.–1563.) katolici nisu rekli: »Odbacimo sve knjige napisane prije Tridentskog koncila i ~itajmo samo suvremene pisce kao što je Robert Belarmin.« Poslije Prvog lionskog koncila (1224.) oni nisu rekli: »Riješimo se Augustina i ~itajmo samo nadobudnog teologa Tomu Akvinskog.« Drìte na umu misao Georgea Santayana: »Oni koji se ne sje}aju prošlosti, osu|eni su ponoviti je.« To vrijedi i za teologiju. Ako ~itate samo suvremena djela, u~init }ete stare pogreške. U tome i jest tragedija New Agea: taj je pokret zaglibio u starim pogreškama, jer njegove pristaše ne}e uvaìti ništa što je starije od ju~er. On nema smisao za povijest. Da ima, imao bi više smisla i za teologiju. 16

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

Ekskomuniciraju}i ih, Katoli~ka crkva šalje ljude u pakao.

Ni govora! Samo Bog moè nekog osuditi na pakao. Crkva to ne moè, i ni jedan katolik nikada nije ustvrdio da ona to moè. Uloga je Crkve pomo}i ljudima do}i u raj, a ona to ~ini nau~avaju}i i ~iste}i od grijeha. Naravno, ljudi se katkad ne obaziru na u~enje Crkve i odbacuju milost. Ako tako postupaju i zbog toga završe u paklu, to je zato što su to sami odabrali. Ekskomunikacija je kazna kojom Crkva isklju~uje iz zajednice vjernika javnog grešnika ili nekoga tko se grubo ne pokorava crkvenom nauku. To ne zna~i da takva osoba prestaje biti krš}anin. Svrha je ekskomunikacije upozoriti ~ovjeka da moè izgubiti dušu ako se ne pokaje. I danas vidimo primjere ekskomunikacije. Godine 1953. neki su kineski biskupi zaredili nove biskupe bez odobrenja pape Pia XII. Biskupi koji su zaredili te biskupe, kao i zare|eni biskupi, ekskomunicirani su u skladu s odredbom kanonskog prava, prema kojoj se biskupsko zare|enje moè obaviti samo uz papino odobrenje. Spomenuti novi biskupi bili su zare|eni za Kinesku domoljubnu crkvu, koja je bila izdanak Katoli~ke crkve pod kontrolom vlade. Ostali kineski biskupi ostali su vjerni Rimu i zbog toga su dospjeli u zatvor – bila je to kazna za vjernost crkvenoj vlasti. Godine 1988. nadbiskup Marcel Lefebvre zaredio je nove biskupe koji su trebali voditi vjersku 17

KARL KEATING

zajednicu ~iji je on bio utemeljitelj. Ova su zare|enja obavljena protiv èlje pape Ivana Pavla II., pa su nadbiskup Lefebvre i trojica novih biskupa automatski ekskomunicirani. I u ovom i u kineskom slu~aju ti ljudi nisu ekskomunicirani zato što su krivo nau~avali, nego zbog toga što su pokazali grubu nepokornost. Danas se ekskomunikacija koristi vrlo rijetko. Istina, nekada se ta mjera ~esto koristila, pa je Tridentski koncil upozorio biskupe da budu obazriviji u njezinoj primjeni. Ovaj je koncil istaknuo da se ekskomunikacija mora provoditi što manje. Njezina je svrha vratiti tvrdoglave prakticiranju vjere i poslušnosti. Ako se ekskomunikacija grubo upotrebljava, ona ne}e biti tako djelotvorna i moè u~initi više štete nego koristi. A sada prije|imo na zaklju~ak. Kad je Pavao rekao: »Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam an|eo s neba navješ}ivao neko evan|elje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!« (Gal 1,8), on nije te ljude osudio na pakao. On je takvog ~ovjeka nazvao la`nim u~iteljem. Kad Crkva, slu`benom odlukom koju usvoji na koncilu, poprati tu odluku anatemom, ona ~ini isto što je u~inio i Pavao. Drugim rije~ima, ona kaè: »A svatko tko u~i druk~ije, la`ni je u~itelj.« Ona time nikoga ne osu|uje na pakao.

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

Katolici koji istupe iz Crkve dospjet }e u pakao.

Neki ho}e, a neki ne}e. Ne znamo koliko }e biti jednih, a koliko drugih, no istupanje iz Crkve uvijek je gruba pogreška. Pogledajmo najprije što je to što nekoga ~ini pripadnikom Crkve. Papa Pio XII. saèto je to izrazio u svojoj enciklici Mystici Corporis Christi (O Misti~nom tijelu Kristovom), 1943.: »Istinskim ~lanovima Crkve mogu se smatrati samo oni koji su preporo|eni u vodi Krštenja, koji ispovijedaju jedinu istinsku vjeru, i koji se svojim vlastitim nesretnim ~inom nisu odvojili od Tijela ili koji su zbog veoma teških grijeha bili odvojeni od njega od zakonitih vlasti.« Prema tome, tri stvari ozna~uju pravog katolika: (1) valjano primanje sakramenta krštenja, (2) ispovijedanje katoli~ke vjere i (3) sudjelovanje u zajedništvu Crkve. Time on potpada pod trojako poslanje Crkve: sve}eni~ko (krštavanje), nau~iteljsko (ispovijedanje vjere) i pastirsko (poslušnost crkvenoj vlasti). Krštenjem je u vašu dušu utisnut neizbrisiv pe~at. ôvjek se ne moè dvaput krstiti jer se krštenje ne moè ni~im poništiti. Ni najteì grijeh, uklju~uju}i ispovijedanje krivog nauka i otpadništva, ne moè poništiti valjano krštenje. Jednom kršteni, zauvijek kršteni. (Sli~no tome, jednom krizmani, zauvijek krizmani, jednom zare|eni, 19

KARL KEATING

zauvijek zare|eni – krizma i sve}eni~ki red tako|er utiskuju neizbrisiv trag u ~ovjekovu dušu.) Isus je nau~avao da je krštenje nu`no za ulazak u kraljevstvo Bo`je (Iv 3,5). Kad je rije~ o odraslima, krštenju mora prethoditi ispovijed vjere (Mk 16,6), no mala djeca izuzeta su od ovog pravila jer ona nisu sposobna u~initi ispovijed vjere. Ona se unato~ tome mogu krstiti, a umjesto njih ispovijed vjere izgovaraju njihovi kumovi. Prema katoli~koj tradiciji, oni koji se dragovoljno odvajaju od Crkve prestaju biti njezini potpuni ~lanovi. Pavao kaè da se heretika, nakon što je jednom ili dvaput opomenut, treba kloniti (Tit 3,10). Tertulijan, koji je i sam u svojim kasnijim godinama zapao u herezu, piše da »heretici nemaju udjela u našem nauku, a udaljavanje iz zajednice svjedo~i da su oni u svakom slu~aju izvan nje« (O krštenju, 15). Augustin je heretika nazivao udom »koji je odrezan od tijela« (Propovijed 267, 4, 4). Ukratko, ni heretici ni šizmatici – oni koji se od Crkve odvajaju zbog pitanja koja se odnose na autoritet a ne na nauk – ne smatraju se potpunim ~lanovima Crkve. Ljudi napuštaju Crkvu zbog razli~itih razloga. Neki nisu nikad ni bili »u« njoj, osim zbog obi~aja. Njihova vjera, ako ve} nije mrtva, zrela je za intenzivnu njegu. Jednog su dana oni jednostavno prestali dolaziti na misu, i to je bilo to. Drugima je potrebna duhovna hrana, no ~ini se da je oni ne mogu na}i u svojoj ùpi, pa je stoga traè na nekom drugom mjestu. Naravno, u tome ima i 20

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

neke ironije, budu}i da je najbolja duhovna hrana euharistija koja je dostupna u svakoj ùpi, no neki ljudi doista ne shva}aju što ili, bolje re}i, tko je euharistija. Oni napuštaju Crkvu i priklanjaju se nekoj drugoj denominaciji koja im se ~ini »ìva«. Neki drugi, opet, napuštaju Crkvu u dobroj vjeri, misle}i, pogrešno dakako, da katoli~ka vjera nije prava vjera i da je neka druga vjera prava. Ako oni, kao i svi ostali, ne shva}aju da su njihovi postupci pogrešni, ostaju u duhovnoj povezanosti s Crkvom, iako prestaju biti njezini zakoniti ~lanovi. Oni unato~ tome mogu posti}i opravdanje i spasenje, no to je tim teè ostvariti što se ~ovjek više udaljuje od potpune istine koja se nalazi samo u Katoli~koj crkvi, kao i od uobi~ajenih izvora milosti, sakramenata. Napuštanje Crkve, ~ak i kad imamo najbolje namjere, velika je pogreška jer se time, makar sve drugo ostalo nepromijenjeno, umanjuju naši izgledi za odlazak u raj. Ako ~ovjek napušta Crkvu u lošoj vjeri – ako je napušta znaju}i pouzdano da je Katoli~ku crkvu utemeljio Isus i da je potrebno da bude njezin ~lan i bez iznimke vjeruje u njezin nauk – to zna~i da je za svoj ìvotni moto odabrao rije~i koje je Dante stavio nad vrata pakla: »Ostavite svaku nadu, vi koji ulazite.« Nitko tko svjesno zanemaruje istinu i tko se ne pokaje, ne moè se spasiti.

KARL KEATING

Crkva u~i da }e katolici koji odlaze na misu i ispovijedaju teške grijehe oti}i

u raj. Nije dovoljno vjerovati u katoli~ku vjeru – ~ovjek tu vjeru mora i ìvjeti. Tvoj ìvot pokazuje u što vjeruješ. Ako imaš takozvanu »spasiteljsku vjeru«, ona }e se pokazati u tvom svetom ìvotu obiljeènom poslušnoš}u. Ako tvoja vjera nije ništa drugo doli popis izjava ili tvrdnji s kojima se razumski slaèš, tada je tvoja vjera intelektualna, tj. ona za koju Jakov kaè da nije dovoljna za spasenje (Jak 2,24). Valja uo~iti da Pavao pravu krš}ansku vjeru naziva »poslušnost vjere« (Rim 1,5; 16,26). To je vjera koja se o~ituje u doli~nim ~inima ili postupcima. Ako namjerno propuštaš misu, nisi poslušan zakonitoj crkvenoj vlasti, koja nalaè da svake nedjelje pribivaš misi, i ne izvršavaš svoju glavnu du`nost koja ti je dana kao stvorenju: slaviti svoga Stvoritelja. Ako ne ispovijedaš teške (smrtne) grijehe, to zna~i da ti nije istinski ào zbog njih. Napokon, ako doista àliš zbog svojih grijeha, ponizit }eš se ispovijedaju}i ih na na~in na koji je to Bog odredio, putem sakramentalne ispovijedi (Iv 20,22–23). Ako odbijaš ispovjediti svoje smrtne grijehe, zna~i da se samo pretvaraš kako ti je ào i ne ìviš u stanju milosti. A bez milosti ne moèš u}i u raj. Nemoj na pribivanje nedjeljnoj misi i na ispovijedanje grijeha gledati kao na tek dvije od 22

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

mnoštva razli~itih stvari koje moraš u~initi da bi se mogao ura~unati me|u spašene. Spasenje se ne postiè tek pukim skupljanjem bodova koje smo osvojili izvršavaju}i ovu ili onu povjerenu nam zada}u. Neki katolici misle da Bog vaè njihove ìvote na vagi: ako njihova dobra preteù nad njihovim zlim djelima, odlaze u raj. To nije to~no. ôvjek moè ìvjeti potpuno nemoralnim ìvotom, pokajati se neposredno prije smrti i biti spašen, iako zla djela koja je u~inio u ìvotu »preteù« ono jedino dobro djelo – pokajanje. Netko drugi, opet, moè ìvjeti gotovo bezgrešnim ìvotom, a zatim, u svom posljednjem ~asu, smrtno zgriješiti i umrijeti nepokajan. To što smo ~itav ìvot ~inili dobra djela ne moè nadoknaditi ~injenicu da se na samom kraju ìvota nismo pokajali. Zašto onda nastojati biti dobar? Zato što smo mi ljudi bi}a navike. Ako smo navikli ~initi dobro, vjerojatno }emo nastaviti ~initi dobro, i ne}emo griješiti. Ako smo navikli ~initi zlo, po svoj }emo prilici i dalje ~initi zlo, pa }emo tako i umrijeti u grešnom stanju nepokajanosti. Grijeh se ~ak odraàva na našem umu. Što više griješimo, mutnije razmišljamo. Ako razmišljamo naopako, naopako }emo se i ponašati. To je potpuno zatvoren i za~aran krug. @ivimo li kreposno, jasnije razmišljamo – milost oplemenjuje um. Ispravno razmišljanje omogu}uje ispravan ìvot.

KARL KEATING

Ne bismo trebali trošiti novac na gradnju luksuznih crkava.

Mo`da vi tako mislite, ali tako nije razmišljala ve}ina katolika kroz stolje}a. Crkva ima dugotrajno iskustvo i nju su oduvijek ljubavlju i darovima obasipali milijuni katolika. Bacite pogled na neku stariju crkvu u vašemu gradu. Vjerojatno je ukrašena. Mnoštvo ukrasa što ih u njoj nalazimo darovali su ~lanovi ùpe u slavu Bo`ju, u znak zahvalnosti Bogu i u ~ast svetaca. Katolici vjeruju da crkvena umjetnost ima smisla, i to je razlog što smo oduvijek bili velikodušni u darivanju prelijepih crkava. To osobito vrijedi za katolike koji su ìvjeli prije nekoliko naraštaja ili, da kaèmo, prije nekoliko stolje}a, i koji su se, premda su po današnjim mjerilima bili siromašni, ponosili time što su Bo`ju ku}u u~inili pravom ku}om, a ne tek obi~nom stajom. U srednjem vijeku seljaci su, koliko su im to mogu}nosti dopuštale, davali doprinose za podizanje i uzdràvanje svojih katedrala. Neki su od njih radili u kamenu i cigli, drugi su teglili gra|evno drvo, a neki su opet pripremali obroke za radnike. Najbolji arhitekti i klesari upravo su se natjecali za ~ast koja im se ukazivala u izgradnji veli~anstvenih crkava. U mnogim je gradovima izgradnja crkava trajala desetlje}ima, ponekad i stolje}ima, a najve}i je dio rada bio darovan. Postupaju}i na taj na~in, ljudi su slijedili Sveto pismo. Sjetite se da je Bog naredio @idovima da 24

ŠTO KATOLICI DOISTA VJERUJU

izgrade veli~anstveni hram u Jeruzalemu (2 Sam 7,13). Isus je pohvalio siromašnu udovicu koja je dala prilog za troškove odràvanja hrama (Lk 21,2). Prekorio je Judu koji se poàlio zbog rasipanja dragocjenog ulja u njegovu ~ast, rekavši pritom da ga je bilo bolje prodati i dati utràk siromašnima (Iv 12,3–5). Sve ovo govori u prilog crkvama koje neki ljudi podcjenjuju. Upamtite: Isus je Bog i ima pravo na naše štovanje, a Boga doli~no štujemo i tako što u njegovu ~ast podièmo veli~anstvene crkve. Sastavljeni smo od duha i tijela, a tijelo ima osjetila i zato ima smisla koristiti osjetila u štovanju Boga. Jedan je od na~ina koristiti se lijepo opremljenim crkvama. Sje}am se posjeta dojmljivoj ùpnoj crkvi u gradi}u Mount Angel u dràvi Oregon, u gradi}u naseljenom doseljenicima u 19. stolje}u. Oni su podigli mo`da najljepšu crkvu na zapadnoj obali. Njezine su me zamršene rezbarije u drvu i veli~anstveni strop podsjetili na na~in na koji me ne bi mogla podsjetiti ni jedna neukrašena crkva: najve}a ljepota koju moèmo prona}i na zemlji blijedi pred Bo`jom ljepotom. Ova malo poznata crkva, koja je sada zašti}ena od mogu}nosti »renoviranja« tako što je proglašena povijesnom vrijednoš}u, djelovala je na me onim ne~im ~ime vrhunska arhitektura i treba djelovati na ~ovjeka – uzdigla je moj um k Bogu. Dok sam u toj crkvi molio, prisjetio sam se kako se Paul Claudel, francuski pjesnik, dramati~ar i diplomat, vratio vjeri za vrijeme svog posjeta 25

KARL KEATING

katedrali Notre Dame u Parizu. Ljepota gra|evine i liturgije pokazala mu je ljepotu Bo`ju. Na neki je neobjašnjiv na~in duševni kamen spoticanja bio uklonjen i on je ponovno postao gorljiv i poboàn katolik. Treba imati na umu da gradnja ukrašenih crkava zacijelo nikad ne umanjuje priloge namijenjene siromašnima. Ustvari, što su ljudi dare`ljiviji prema Bogu – a jedan od na~ina da budemo dare`ljivi prema njemu jest i taj da ga veli~amo pomo}u sjajne arhitekture – to su dare`ljiviji i prema drugim ljudima. Mo`da ste zapazili da se na luksuzne crkve àle gotovo isklju~ivo bogati, dok upravo oni koji nisu bogati daju priloge za izgradnju i uzdràvanje svojih crkava i osiguravaju najve}i dio novca kojim se podmiruju dobrotvorne inicijative. Škrabice za sirotinju u katoli~kim crkvama pune se uglavnom darovima siromašnih.

SADR@AJ

Uvod.........................................................................................5 I. CRKVA UÎTELJICA I NJEZIN AUTORITET ............................................................9 1. Papa moè mijenjati crkveni nauk ................................11 2. Kad kaèmo da je papa nepogrešiv, to zna~i da je sve što on kaè istina...................................................12 3. Prema u~enju Drugoga vatikanskog koncila, Crkva bi trebala biti ure|ena poput demokracije. Upravo tome i sluè ùpna vije}a .........14 4. Drugi vatikanski koncil tako je va`na razdjelnica da je pravi gubitak vremena ~itati knjige napisane prije njega ...................................15 5. Ekskomuniciraju}i ih, Katoli~ka crkva šalje ljude u pakao ....................................................................17 6. Katolici koji istupe iz Crkve dospjet }e u pakao .........19 7. Crkva u~i da }e katolici koji odlaze na misu i ispovijedaju teške grijehe oti}i u raj..............................22 8. Ne bismo trebali trošiti novac na gradnju luksuznih crkava .............................................................24 II. BIBLIJA – NJEZINA NEPOGREŠIVOST I AUTENTI^NOST ..............................................................27 9.

U predmoderno vrijeme laicima nije bilo dopušteno ~itati Bibliju ................................................29

10. Zbog ekumenskih je razloga katolicima sada dopušteno ~itati bilo koji prijevod Biblije ..................33

179

11. Sveto pismo mogu predavati samo sve}enici ili redovnici osposobljeni za to....................................34 12. Evan|elja sadrè mnoštvo protuslovlja ....................36 13. U redu, ali u Starom zavjetu postoji mnoštvo kontradikcija, i to nam je poznato ve} ~itavo jedno stolje}e ..................................................................38 14. Katolici ne vjeruju da je Biblija nepogrešiva. To vjeruju protestantski fundamentalisti (koji doslovno tuma~e Sveto pismo) ..........................41 15. Suvremena je biblijska znanost pokazala da je Novi zavjet napisan dugo vremena poslije nego što su se zbili doga|aji koje opisuje. Pri~e o ~udesima su, poput ribarskih pri~a, vjerojatno pretjerane i spadaju u podru~je legendi ....................43 III. MISA I SAKRAMENTI.................................................51 16. Svatko tko èli moè se pri~estiti pod misom ..........53 17. Drugi vatikanski koncil više isti~e duh nego slovo zakona pa stoga više ne moramo prisustvovati nedjeljnoj misi .......................................57 18. Isus umire i biva `rtvovan na svakoj misi .................59 19. Luteranci i anglikanci vjeruju u stvarnu prisutnost na isti na~in kao i mi katolici. Oni je samo druga~ije objašnjavaju ............................60 20. Ako se rastavite, automatski ste ekskomunicirani i ne moète se pri~estiti .................62 21. Najnovija praksa primanja pri~esti pod objema prilikama (kruh i vino), koja se provodi u mnogim ùpama, zna~i da pri~est moramo primati pod objema prilikama, jer ako to ne ~inimo, zna~i da nismo primili i tijelo i krv Kristovu ..........................................................................64

180

22. Kad se mladi} i djevojka vjen~aju u crkvi i nakon toga nemaju djece, njihov brak nije valjan ....68 23. Svi mi znamo da je poništenje braka zapravo katoli~ki ekvivalent gra|anskoj rastavi. Samo su rije~i razli~ite ..................................................70 24. Savjest mi kaè što je istina a što la`, što je dobro a što zlo ...............................................................72 25. Ne moramo i}i na ispovijed, jer nam grijehe oprašta Bog, ako mu se izravno molimo ...................74 26. Svaki se katolik mora ispovjediti barem jednom godišnje ............................................................76 IV. BEZGREŠNO ZAÊ]E, UKAZANJA I KRUNICA ....................................................................79 27. Bezgrešno za~e}e zna~i da Mariji nije trebao Spasitelj ...........................................................................81 28. Katolici su du`ni vjerovati da se Marija doista ukazala u Fatimi, Lourdesu i na drugim mjestima ukazanja koje Crkva priznaje .....................82 29. Više ne bismo trebali moliti krunicu zato što je ona prepreka ekumenizmu......................................88 V. NAŠA VJE^NA SUDBINA ..........................................95 30. Svi su ljudi u osnovi dobri, i gotovo }e svi oti}i u raj .........................................................................97 31. Nije nu`no vjerovati u ~istilište; u njega moèmo i ne moramo vjerovati, baš kao i u postojanje limba ............................................................98 32. Svaki ~ovjek, osim proglašenih svetaca i mu~enika, mora barem neko vrijeme provesti u ~istilištu prije nego što u|e u raj............................100 33. Crkva se odrekla svog prastarog vjerovanja u oprost od grijeha, tj. vjerovanja da se moèmo

181

34. 35.

36. 37. 38.

izvu}i s lakšom kaznom u ~istilištu uz uvjet da obavimo odre|ene religijske radnje i da molimo ..................................................................104 Pakao nije vje~an. Na kraju }e sva stvorenja biti sjedinjena s Bogom...............................................111 Sve}enici i |akoni ne bi uop}e trebali spominjati pakao. To ~ine samo ljudi tvrda srca ......................................................................113 Katoli~ka crkva nau~ava da }emo se spasiti ~ine}i dobra djela ........................................................115 Razum nema nikakve uloge u spasenju. Trebamo samo vjerovati ............................................117 Krš}anin mo`e vjerovati u reinkarnaciju.................120

VI. EVANGELIZACIJA, MISIONARI, TE ŠTO UÎNITI DA NAM PROPOVIJEDI BUDU BOLJE....................................123 39. Katolici se ne trude toliko oko evangelizacije kao drugi krš}ani, jer misle da su djela va`nija od rije~i .........................................................................125 40. Sve krš}anske denominacije slaù se u bitnome, pa zato ne moramo brinuti o manje va`nim pojedinostima nauka ....................................128 41. Ne bismo trebali nametati našu vjeru drugima preko misionara. Naša bi politika trebala glasiti: ìvi i pusti druge da ìve...............................129 42. Sve}enici bi s propovjedaonica trebali govoriti samo o pozitivnim stvarima i ne bi se trebali koncentrirati na negativnosti ....................................132 43. Jedino što moèmo u~initi jest moliti Boga da nam dade bolje propovjednike. Ne bismo trebali ništa govoriti našim sve}enicima, budu}i da su oni zaduèni za Crkvu .......................136

182

VII. KATOLI^KI OBIÂJI, POBO@NOSTI I CRKVENA DISCIPLINA .........................................141 44. Trebali bismo napustiti staromodne obi~aje kao što je, primjerice, škropljenje blagoslovljenom vodom, jer oni podiù nepotrebne barijere izme|u nas i drugih krš}ana ..........................................................................143 45. Misionari koji su mi pozvonili na vrata objasnili su mi da ène ne bi smjele nositi hla~e (Pnz 22,5) i šišati kosu (1 Kor 11,6.14–15). To mi se ~ini vrlo razumnim stavom .......................146 46. Sve}eni~ki je celibat neprirodan i nepotreban u današnjem svijetu. Papa bi trebao sve}enicima omogu}iti ènidbu ...............................150 47. Štovanje relikvija plod je vremena u kojemu je vladalo praznovjerje i zato bi ga trebalo ukinuti....156 VIII. DUHOVNI SVIJET I PRAZNOVJERJA .................161 48. @ivimo u vremenu znanosti i znamo da se ~uda više ne doga|aju ................................................163 49. Ne vjerujem u an|ele kako su prikazani na starim svetim sli~icama. To je obi~no praznovjerje iz prošlosti ............................................166 50. Sad je svakome jasno da je |avao izmišljen lik ......169 51. Crkva potvr|uje postojanje vanzemaljaca ..............171 52. Bavljenje astrologijom bezopasna je razonoda .......173 Bibliografija .........................................................................175 Sadržaj .................................................................................179

183

Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u studenome 2011.

VERBUM USKLIČNIK

U ovoj jasnoj, razložnoj i razumljivoj knjizi Karl Keating odgovara na brojna pogrešna shvaćanja o katoličkoj vjeri, svojstvena i brojnim katolicima. Temeljeći knjigu na Svetom pismu i katoličkoj tradiciji, autor ne pokazuje samo logične pogreške u ovim stajalištima, već jasno izriče katolički nauk i time omogućuje čitatelju da sazna više o svojoj vjeri. Teme, potaknute tisućama pitanja sakupljenim među katolicima, veoma su raznolike i govore o Crkvi i njezinoj upravi, Bibliji i njezinoj pouzdanosti, vršenju sakramenata, marijanskim dogmama, zagrobnom životu, katoličkim običajima i pobožnostima, duhovnosti, vanzemaljcima, relikvijama, astrologiji, reinkarnaciji itd. Jeste li čuli sljedeća uobičajena pogrešna shvaćanja? • • • • • • • • •

Papa je nepogrešiv, što znači da je sve što on kaže istina. Kad se rastavite, vi ste ekskomunicirani i ne možete se pričestiti. Savjest vam kaže što je dobro, a što zlo. Svaki se katolik mora ispovjediti barem jednom godišnje. Grijeh je ne vjerovati u Gospina ukazanja koja je Crkva priznala. Vječno spasenje postižemo čineći dobra djela. Isus umire i biva žrtvovan na svakoj misi. Svi su ljudi u osnovi dobri, i gotovo će svi otići u raj. Pakao nije vječan. Na kraju će sva stvorenja biti sjedinjena s Bogom. • Razum nema nikakve uloge u spasenju. Treba samo vjerovati. • Vjerovanje u anđele obično je praznovjerje iz prošlosti. • Sad je svakome jasno da je đavao izmišljen lik. Ova će vam knjiga razjasniti ove i mnoge druge nejasnoće.

ISBN 978-953-235-267-2

VERBUM 39 kn