Tumačenje Ivanova Evanđelja

Sveti Augustin TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA

124 govora o Evanđelju po sv. Ivanu

Preveo fra Vito Smoljan, OFM

VERBUM

Biblioteka:

KLASICI KATOLIČKE KULTURE 21.

Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta Urednik: dr. sc. Ivan Bodrožić Naslov izvornika: S. Aurelius Augustinus, In Evangelium Ioannis tractatus centum viginti quatuor © Copyright Verbum, Split, 2020.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović Lektura: Anđa Jakovljević Grafička priprema: Diana Župić Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj ISBN 978-953-235-609-0 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 180824063.

UVOD U AUGUSTINOVO TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA

Sveti Augustin (354.–430.) jedan je od najznamenitijih umova ne samo kasnoantičkoga kršćanstva, već i do naših vremena. Svojim je djelima dao doprinos obrani Crkve i razvoju teologije, ne samo u vremenu u kojemu je živio, već je ostavio traga u svim razdobljima kršćanske povijesti. Vrlo je impozantan opus njegovih djela, a neka od njih su doista monumentalna i nezaobilazna i za teologe i za vjerničku dušu koja želi dublje upoznavati sadržaje svoje vjere. Među takva djela svakako valja ubrojiti Ispovijesti, Trojstvo, O državi Božjoj, no ne smije se zaobići ni Tumačenje Ivanova Evanđelja. Augustin je jedan od onih teoloških velikana, uz Origena i Ćirila Aleksandrijskoga, koji su se upustili u tumačenje četvrtoga Evanđelja koje je smatrano tako uzvišenim da njegovu visinu smrtan čovjek ne može dosegnuti i tako dubokim da ga ljudski um ne može iscrpiti. Zato je svaki onaj tko se upuštao u pothvat njegova tumačenja to činio s određenim strahopoštovanjem.

Ovaj Augustinov komentar sastavljen je od 124 propovijedi ili tumačenja koja je Augustin iznio u svojim propovijedima na temelju sustavna čitanja Ivanovih evanđeoskih odlomaka. Premda je sustavno protumačio cijelo Evanđelje, ipak se ne radi o propovijedima nastalima u istomu razdoblju, već u nekoliko navrata, ovisno o tome kako su mu dopuštale okolnosti vremena i pastoralne obveze da ih izgovori. Po svoj prilici prvih 16 tumačenja može se datirati između 406. i 407. godine, a sva ostala u kasnijemu razdoblju. Znanstvenici još dvoje je li to bilo između 414. i 419. ili između 418. i 422. No osim razlike u vremenu nastanka, postoje i unutarnje razlike glede stila i dužine pojedinih tumačenja. Upada u oči da su prva 54 tumačenja mnogo duža i iscrpnija od ostalih 70, no do danas nema pouzdana obrazloženja zašto je to tako. Nedvojbeno je, međutim, da ih je pisao pod pastoralnim profilom, kao navjestitelj i tumač Božje riječi konkretnim ljudima u svojoj zajednici, a ne kao teološko-akademsku raspravu profesorskoga stila.

Oduševljen Ivanovim Evanđeljem Poznato je da je Ivanovo Evanđelje misaono vrlo zahtjevan tekst pa su se mnogi pitali zašto je Augustin odlučio tumačiti baš to Evanđelje svome puku. Augustin sam ne daje izravna odgovora, ali se nešto može iščitavati između redaka njegova tumačenja. Kao izvrstan intelektualac bio je sigurno 5

UVOD U AUGUSTINOVO TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA

oduševljen neiscrpnom dubinom koju je otkrivao u tomu tekstu. Jasno mu je bilo da je upravo Ivan na najuzvišeniji način objavio Kristovo otajstvo služeći se pojmom Logos – Verbum, Riječ. Vrhunac Božje dobrote i poniznosti koje se zrcale u utjelovljenju njegova Sina najbolje se sažima i izražava riječima: Riječ je tijelom postala. Ivan je, dakle, u odnosu na sinoptike, izabrao drukčiji način navještaja istoga otajstva te se Augustin opredijelio uzeti upravo ovaj tekst i razlamati ga kao kruh hiponskoj zajednici jer ga je držao najhranjivijim, to jest najkrepkijim i najbogatijim za kršćansku dušu.

Augustin se iskreno divio svetomu Ivanu evanđelistu koji je u tradiciji Crkve kao evanđelist bio označen likom orla koji se vinuo u visine promatranja Božjih otajstava. No ono što će Augustinu dati posebno obrazloženje o dubini Ivanove teologije bila je Ivanova povlaštena blizina s Gospodinom.

Ivan je za sebe rekao da je učenik kojega je Isus ljubio, a Augustin će često isticati Ivanovu povlasticu da se mogao Gospodinu privinuti na grudi za vrijeme blagovanja posljednje večere. Premda znajući da ni sam sveti Ivan nije mogao savršeno izreći otajstvo Božje kakvo u sebi jest, ipak je znao da je izrekao mnogo toga kao nadahnut od Boga (1,1). Zato je Ivana prispodobio uzvišenoj gori koja prenosi svoje spoznaje naniže, brežuljcima: „Ne primaju ipak male duše vjeru ako velike duše, nazvane gore, ne prosvijetli Mudrost, da mogu malenima prenijeti ono što maleni mogu shvatiti i zaživjeti od vjere brežuljci jer gore urodiše mirom“ (1,2). Osim toga, za Augustina Ivan je bio onaj “koji se je privinuo uz prsa Gospodinova, i pio iz srca Gospodinova ono čime je nas napojio“ (1,7). Upravo jer je istinu upijao sa srca Gospodinova (16,2), Ivan je bolje od svih vidio istinu i jasnije ju navijestio. To je bio glavni i vlastiti dar od Gospodina da izrekne o Sinu Božjemu što može potaknuti pozorne duše malenih (18,1). Ali evanđeoska hrana kojom sveti Ivan hrani vjernike nije samo za malene, već njegovo Evanđelje posjeduje tolika otajstva kadra hraniti glad i žeđ i onih najmudrijih i najučenijih.

I mi se možemo poslužiti tom slikom kojom Augustin opisuje svetoga Ivana te usporedo s time reći da je i Augustin bio privučen likom svetoga Ivana jer je i sam bio takav velikan duha, gorostas koji je najprije sam primao od Gospodina, nakon čega je omogućivao i svojim vjernicima da shvate njegove dubine. Tome je svjedočanstvo i ovo Tumačenje u kojemu se Augustin pokazuje kao prava gora na kojoj je sagrađen čvrsti grad – Krist Gospodin.

Upravo tomu cilju da se Krista pokaže drugima kao siguran grad, Augustin je podložio cijeli svoj život, što je tako očito iz ovih njegovih nagovora. Svojom veličinom poslužio je naraštajima malenih da barem malo više odrastu u Kristu i učvrste se u spoznanju vjere.

Tumač Božjih otajstava Otajstvo Presvetoga Trojstva središnje je otajstvo kršćanske vjere te Augustin na bezbroj mjesta ovoga komentara tumači i naviješta njegove 6

UVOD U AUGUSTINOVO TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA

dubine. Ne zanosi se time da će ga iscrpiti, ali vježba uši svojih vjernika tumačeći im ono što je njemu samome bilo dostupno shvatiti. Jednostavno osjeća svojom potrebom i dužnošću barem malo odškrinuti vrata otajstva i uvesti vjernike u spoznaju jednoga Boga koji je ujedno trojedin. Od njega se kao propovjednika zahtijeva velika vještina da govori na jednostavan i razumljiv način o velikim teološkim problemima onoga vremena i iznoseći istinu katoličke vjere o trojstvenome Bogu, o njegovu životu, zajedništvu i ljubavi. Augustin je kao propovjednik bio kreativan pa je znao pronaći način da dopre do svojih slušatelja pa da ih zatim povede pravim putem do jasnijih zaključaka. Zato im je govorio putem analogija te je poznat njegov „psihološki“ dokaz u kojemu Trojstvo uspoređuje s funkcioniranjem ljudske svijesti kao misao, spoznaja i ljubav ili na drugi način kao sjećanje, inteligencija i volja. Presveta Trojica nisu tri Boga, već jedan Bog u savršenu zajedništvu života, volje, osjećaja, znanja, ljubavi i svega što posjeduju. Oni su suvječni, iste biti, jednaki i nerazdjeljivi, te zajedno djeluju prema svijetu i čovjeku, bilo da stvaraju ili da otkupljuju.

Druga važna tematika prisutna u Augustinovim propovijedima, koja je možda po učestalosti na prvome mjestu, jest trajno produbljenje spoznaje Isusa Krista, Božjega Sina i Božje Riječi koja se utjelovila i postala čovjekom. Svojim promišljanjima Augustin se trudi obuhvatiti bogatstvo Kristova života i protumačiti mnoštvo atributa koji ga izriču kako u njegovu božanstvu, tako i u pravomu i savršenom čovještvu. Kao Bog je nestvoren i Stvoritelj, Jedinorođenac i jednak Ocu, Svjetlo i Život, Istina i Mudrost, suvječan i istobitan s Ocem. A opet poslan je na svijet da kao utjelovljena Riječ bude Spasitelj i Otkupitelj, Posrednik i Put, Gospodin i Učitelj, liječnik i lijek, veliki svećenik i žrtva, pastir i vrata ovcama, kralj i prorok, hrana i okrepa učenicima.

Kada naviješta otajstva Kristova, Augustinu riječ teče bez zaustavljanja jer zna da je malo i nedostatno sve što kaže te nastoji posvjedočiti što je moguće više o božanskoj i ljudskoj naravi Boga i čovjeka u jednoj osobi Boga Logosa. I koliko god s udivljenjem Augustin razmatra Kristovo uzvišeno božanstvo, s jednakim udivljenjem i pobožnošću razmatra i otajstvo njegove poniznosti u utjelovljenju. Doista čovjeku zastaje dah kada se zamisli da je neizmjerna Božja Riječ – Božji Sin prihvatio uzeti slabo ljudsko tijelo u kojemu je svjesno i slobodno trpio za spas čovječanstva. I ne samo da je Bog postao čovjekom i okusio ljudski život, već je učinio i veliko čudo kojim je čovjeka preobrazio darujući mu božanski život i omogućujući mu da dođe do slave nebeske. Tako je Krist postao čitav Krist (Christus totus), Glava i Tijelo, kada je utjelovljeni Krist postao Glavom Tijela – Crkve koja se spašava kao pritjelovljena njemu. Zato se Augustinova kristologija izriče po zdravoj ekleziologiji, a ekleziologija pretpostavlja ispravnu kristologiju. Za njega je, stoga, moguće autentičnoga Krista pronaći samo u Crkvi, kao što Crkva može biti Crkva samo ako je vjerna svojoj Glavi kojoj je Tijelo.

7

UVOD U AUGUSTINOVO TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA

Gorljivi Pastir Po svojemu profilu ovo Augustinovo djelo izrazito je pastoralnoga karaktera te se u njemu očituje Augustinova pastirska duša. Augustin je odgovorni pastir koji izgrađuje i učvršćuje vjeru svoga stada u Bogu preko Crkve koja je sakrament Božjega djelovanja na zemlji. On ima izniman osjećaj za nadnaravni dar i za istinu koju Bog svojoj zajednici i pojedinomu vjerniku daruje po toj teologalnoj kreposti pa ne prestaje poticati vjernike da Gospodinu dadnu prostora u duši i da u iskrenosti prihvate ponuđeni dar vjere koji im otvara nove vidike spoznanja i daje istinsku svijest o životu. Vjera je ključni dar kako bi se moglo pristupiti i drugim darovima Božje neizmjernosti te pretpostavlja vjerovati Bogu, no ne zaobilazi ulogu apostolskoga svjedočenja za Krista u tomu procesu. Zato za Augustina nema prave vjere bez zajedništva Katoličke Crkve koja čuva i prenosi autentično svjedočanstvo o Isusu. U tomu duhu, ne prečesto, ali kad god zatreba, on upozorava vjernike na pogubnost različitih krivovjerja (arijanizam, sabelijanizam, maniheizam, marcionizam, pelagijanizam i druga), moleći ih da ostanu u zajedništvu s Kristom Glavom u Crkvi koja je njegovo Tijelo.

Augustin kao propovjednik nije ukočen ni suzdržan, već sa svojim vjernicima sve dijeli prenoseći im svoje bogato teološko iskustvo i znanje. Ne podcjenjuje njihovu jednostavnost niti prezire njihovu neukost, već im smjelo tumači i najveća otajstva, svjestan da će ga moći pratiti iskrenošću duše i čistoćom srca. Naravno, to iziskuje i njegov napor. On se trudi govoriti jednostavnim i prilagođenim jezikom koji je i njima razumljiv i shvatljiv, uvjeren kako nakon toga i unutarnji Učitelj – Krist može učiniti svoje djelujući u njihovim srcima iznutra. A kada se tome pridoda asistencija Duha Svetoga, Augustin ne dvoji da njegov puk može razumijevati istine vjere i čvrsto se držati vjeroispovijesti Crkve, čuvajući se zamka i zasjeda raskolnika (donatisti) i krivovjeraca koji su vrebali koga da ugrabe i odvuku iz Katoličke Crkve.

Zbog toga je morao uvijek biti spreman raspraviti različite argumente koji su kružili u ambijentu, a mogli su zbuniti njegovo stado. Tako su donatisti predbacivali Katoličkoj Crkvi da nema svete službenike, a time ni vjernike. Čak su osporavali valjanost sakramenata podijeljenih u Katoličkoj Crkvi jer ih navodno dijele grešni službenici. Augustin se je morao i s time suočiti ne idealizirajući život i stanje u Crkvi hodočasnici na vremenitomu zemaljskom putu. Svoje će vjernike poučavati da je Crkva u svojoj biti sveta, ali dok je u vremenu, u njoj ima i dobrih i zlih te ih je nemoguće do kraja odijeliti. Samo će u vječnosti biti sastavljena od savršenih i čistih te na drugoj obali života u Crkvi neće biti pomiješani dobri i zli, već će biti samo oni dobri, koje je Gospodin predodredio za vječni život.

Kako bi vjernici pouzdano došli do vječnosti, Augustin ih potiče na ćudoredan život. Ali njegovo propovijedanje ćudoređa nije usiljeno moraliziranje na neuglađen i netaktičan način, naprotiv, on ćudorednu poruku uvijek 8

UVOD U AUGUSTINOVO TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA

protka duhovnim sadržajem, pri čemu svoje slušatelje nastoji oduševiti za ljepotu Božjega otajstva. Tako ne gubi ništa od jasnoće navještaja jer zna da je dužan navijestiti svu istinu, već ih potiče ispravnim motivima i uzvišenim poticajima da promijene život i da žive u vjernosti Bogu. Kod njega nema jeftina moraliziranja, već iz dubine spoznaje Božjega života poziva vjernike i na promjenu vlastitoga življenja. Uvjeren je doista da je Kristovo otajstvo jedina snaga koja može motivirati vjernika na bolji život. Za njega je ćudoređe plod djelovanja milosti u čovjeku te on očekuje od svojih vjernika da u slobodi surađuju s darom koji ih oslobađa od grijeha i uvodi u prostore spasenja. Ćudoredni mu je život bio važan i radi toga što je bio svjestan da onaj tko ne živi ispravno ne može, ili ne želi, dobro razumjeti poruku Božju jer grijeh zasljepljuje dušu i ne dopušta joj razumijevati i prihvaćati Božju riječ.

Ton Augustinova govora uvijek je obiteljski, pastirski, očinski. Ponekad se i svjesno ponavlja da ga mogu bolje razumjeti, pogotovo kada je doticao određene nijanse trojstvenih ili kristoloških rasprava. Takve teške i zahtjevne sadržaje objašnjava vrlo zorno i slikovito služeći se jezikom razumljivim puku i svjestan ograničenja svojih slušatelja. Trudio se uvijek privući pozornost, zainteresirati govorom slušatelje nekim temama i govorničkom vještinom pa onda opaža da ih je drugoga dana došlo više jer su čuli da je tumačenje bilo intrigantno. Slušatelje uvijek oslovljava s poštovanjem te se osjeća za njih očinski odgovoran. Premda je nastupom plijenio pozornost, to mu nikada nije bio cilj, naprotiv, cilj mu je bio potaknuti ih da i preko njegove riječi dođu do susreta s Kristom, to jest otvore se i slušaju, kako je znao reći, unutarnjega Učitelja – Krista. A kada se nalazio pred zamršenim pitanjima i nejasnim mjestima, služio se tehnikom tumačenja Biblije Biblijom. Znao je navoditi potom više paralelnih ili sličnih mjesta kako bi dobro protumačio poruku Božju koja je u prvi mah mogla djelovati čudno ili proturječno.

Zaključno se može reći da je sveti Augustin bio velik i ustrajan tražitelj, ali i neumoran navjestitelj Božje istine. Kao pastir Božji potpuno odan Crkvi bio je odvažan borac protiv zabluda, no isto tako otvoren za razgovor i raspravu kako bi se došlo do jasnoće glede istine Božje koja potom obvezuje vjerničku dušu. Ne samo da je vjernike poučavao s radošću istinama vjere, već im je svojim životom nudio primjer kako ići putem poniznosti, ljubavi i velikodušne spremnosti za Boga i bližnjega.

Ivan Bodrožić

9

1. GOVOR

U početku bijaše Riječ... (Iv 1,1–5).

Ne udaljuj se od Krista po tijelu rođena dok ne stigneš Kristu od jednoga Oca rođena, k Riječi Bogu kod Boga, po kojoj sve postade: jer život koji je u njoj ljudima je svjetlo.

Ivan ‒ uzvišena gora 1. Proničući ono što smo sada čuli iz apostolskoga čitanja o tome kako naravni čovjek ne prima što je od Duha Božjega1 i smatrajući kako u ovome nazočnom mnoštvu vaše ljubavi nužno ima mnogo naravnih, koji još tjelesno misle, koji se još ne mogu uzdići k duhovnome shvaćanju, veoma oklijevam kako bih, koliko mi Gospodin dade, mogao izreći, ili na svoj način objasniti, ono što je pročitano iz Evanđelja: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog2: što pak naravni čovjek ne shvaća. Što, dakle, braćo? Zar ćemo zato šutjeti? Zašto se dakle čita ako se prešućuje? Ili zašto se sluša ako se ne izlaže? Ali zašto se i razlaže ako se ne shvaća? Ali jer ne sumnjam da među vama ima nekih koji mogu ne samo protumačeno shvatiti, nego i razumjeti prije nego što se protumači, neću iznevjeriti one koji mogu shvatiti, pa i dok se bojim da bih mogao biti suvišan ušima onih koji ne mogu razumjeti. Na kraju će nam pomoći milosrđe Božje tako da svima dovoljno bude i da shvati tko god što može, a i da tko govori, kaže što može. Reći naime onako kako jest, tko može? Usuđujem se reći, braćo moja, možda ni sam Ivan nije rekao onako kako jest, nego je i sam rekao kako je mogao jer je o Bogu čovjek govorio: i premda je nadahnut od Boga, ipak je samo čovjek. Jer je nadahnut, nešto je rekao; da nije nadahnut, ne bi ništa izrekao: jer je ipak čovjek nadahnut, nije izrekao sve što jest, nego je rekao što čovjek može reći3.

1 2 3

1 Kor 2,14 Iv 1,1 Augustin je svjestan da je Bog otajstvo i da ga čovjek nikada potpuno ne može shvatiti svojim razumom ni izreći svojim jezikom.

11

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 1,2−4

2. Ivan je bio, predraga braćo, od onih gora o kojima je pisano: Nek’ gore narodu urode mirom, a brežuljci pravdom4. Gore, to su uzvišene duše, a brežuljci, male su duše. Ali zato su gore rađali mirom da brežuljci mogu roditi pravdom. Koja je pravda kojom rađaju brežuljci? Vjera, jer pravednik će od vjere živjeti5. Ne primaju ipak male dušu vjeru ako velike duše, nazvane gore, ne prosvijetli Mudrost, da mogu malenima prenijeti ono što maleni mogu shvatiti i zaživjeti od vjere brežuljci jer gore urodiše mirom. Iste su gore proglasili Crkvi: Mir s vama6 i iste se gore, navijestivši mir Crkvi, nisu razdijelile protiv onoga od kojega su primili mir da uistinu, a ne lažno navijeste mir.

3. Ima drugih brodolomnih gora o koje se razbija tko god prema njima usmjeri lađu. Olako oni koji su izvrgnuti opasnosti, kad ugledaju zemlju, odlučuju u njoj potražiti spas, ali ponekad za zemlju držimo gore koji vidimo, a pod gorom se kriju hridine. I kad netko pokuša na goru, naleti u hridine; i ondje ne nađe luku nego plač. Takve su bile neke gore, i velikima su se pokazivali među ljudima, a proizveli su krivovjerja i raskole i razdijelili su Crkvu Božju. Ali oni koji razdijeliše Crkvu Božju nisu bile gore o kojima je rečeno: Nek’ gore narodu urode mirom7. Kako će uroditi mirom oni koji su jedinstvo rascijepali?

4. Oni koji su urodili mirom koji treba navijestiti narodu razmatrali su samu Mudrost, koliko su ljudska srca mogla dohvatiti ono što oko nije vidjelo, ni uho čulo, ni u srce ljudsko ušlo8. Ako u srce ljudsko nije ušlo, kako je ušlo u srce Ivanovo? Zar Ivan nije bio čovjek? Zar možda nije ni u srce Ivanovo ušlo, već se je Ivanovo srce k tome uzdiglo? Što, naime, ulazi u srce čovječje, svakako je niže od čovjeka, a ono prema čemu se uzdiže srce čovječje iznad čovjeka je. Tako se, braćo, može također reći da ako ulazi u srce Ivanovo, ako se na neki način može tako reći, ulazi u srce Ivanovo utoliko što sam Ivan nije bio čovjek. Što znači: nije bio čovjek? Ukoliko je počeo biti anđelom, jer svi su sveci anđeli, glasnici su naime Božji. Zato putenima i naravnima koji nisu kadri shvatiti ono što je Božje, što kaže Apostol? Jedan govori: Ja sam Pavlov, a drugi: Ja Apolonov, niste li odveć ljudi?9 Što je htio da čine oni koje je prekorio kako su odveć ljudi? Želite znati što je htio da oni čine? Poslušajte u psalmima: Rekoh doduše: Vi ste bogovi i svi ste sinovi Višnjega10. K tome nas zove Bog, da ne budemo samo ljudi. Ali kad dođemo na bolje, nećemo biti samo ljudi ako prije spoznamo da smo ljudi, tj. da se na onu uzvišenost iz poniznosti uzdignemo da ne bismo, misleći kako smo nešto, dok ništa nismo, ne samo ne primili ono što nismo, nego i izgubili ono što jesmo.

4 5 6 7 8 9 10

Ps 72,3 Rim 1,17; Hab 2,4 Iv 20,19 Ps 72,3 1 Kor 2,9 1 Kor 3,4 Ps 82,6

12

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 1,5−6

5. Dakle, braćo, ovim je gorama pripadao i Ivan koji je rekao: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Urodila je mirom ta gora, promatrao je božanstvo Riječi. Kakva je bila ta gora? Kako uzvišena? Nadvisila je sve zemaljske vrhunce, nadišla sva zračna obzorja, nadvisila sve visine zvijezda, nadišla sve anđeoske zborove i čete. Da nije naime Ivan nadvisio sve što je stvoreno, ne bi stigao k onome po kojemu je sve postalo. Ne možete zamisliti što je nadvisio ako ne vidite kamo je stigao. Tražiš li o nebu i zemlji? Postali su. Pitaš li o onome što je na nebu i na zemlji? Još više su i sami postali. Pitaš li o duhovnim stvorenjima, anđelima, arkanđelima, prijestoljima, gospodstvima, nebeskim silama, vlastima? I oni su postali. Kada je naime sve ove psalam nabrojio, zaključio je ovako: Jer on reče – i sve postade, naredi – i sve se stvori11. Ako reče – i sve postade, po Riječi sve postade. Ako pak po Riječi sve postade: srce Ivanovo nije moglo doći k onome koji reče: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog, da nije nadišao sve što je po Riječi postalo. Kakva je dakle ta gora, kako sveta, koliko visoka među gorama koje su urodile mirom Božjemu narodu da su brežuljci mogli uroditi pravdom?

Uzdignite pogled svoj na goru 6. Pogledajte dakle, braćo, da nije možda od istih gora Ivan, o kojima smo malo prije pjevali: Ka gorama oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć12. Zato, braćo moja, ako želite shvatiti, podignite svoj pogled na tu goru, tj. uspravite se k Evanđelistu, uzdignite se k njegovu smislu. Ali jer te gore rađaju mirom, ne može biti u miru onaj koji nadu stavlja u čovjeka. Nemojte tako uzdizati pogled na goru misleći kako trebate svoju nadu položiti u čovjeka. Recite naprotiv: K gorama oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć, da odmah dodate: Pomoć je moja od Gospodina koji stvori nebo i zemlju13. Podignimo, dakle, pogled na gore, odakle će nam doći pomoć. Ipak nisu same gore te u koje moramo položiti svoju nadu. Gore naime primaju ono čime nas poslužuju: onamo dakle odakle gore primaju, ondje moramo položiti svoju nadu. Kada svoj pogled uzdižemo k Pismima, jer su ljudi pisali Pisma, uzdižemo pogled svoj k gorama, odakle će nam doći pomoć. Ipak, jer su isti ljudi napisali Pisma, nisu svijetlili sami od sebe, nego on bijaše Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na svijet14. Gora bijaše Ivan Krstitelj koji reče: Nisam ja Krist15.

A da ne bi netko položivši nadu u goru otpao od onoga koji rasvjetljuje gore, sam je priznao: Doista, od punine njegove svi mi primismo16. Tako moraš kazati: K gorama oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć, da ne bi pripisao gorama 11 12 13 14 15 16

Ps 33,9; 148,5 Ps 121,1 Ps 121,1–2 Usp. Iv 1,9.

Iv 1,20 Iv 1,16

13

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 1,6−8

pomoć koja ti dolazi. Zato nastavi i reci: Pomoć je moja od Gospodina koji stvori nebo i zemlju17.

7. Dakle, braćo, u svezi s time na ovo bih upozorio, kada ste već podigli srce k Pismima, čim je odjeknulo Evanđelje: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog, i ostalo što je pročitano, da shvatite kako ste podigli pogled ka gorama. Da gore naime nisu rekle to o čemu razmišljate, ne biste pronašli. S gora vam dakle dolazi pomoć, da ovo čujete: ali još ne možete razumjeti što ste čuli. Zazivajte pomoć od Gospodina koji stvori nebo i zemlju jer su gore mogle tako govoriti, kako ne mogu sami svijetliti; budući da su i sami prosvijetljeni slušanjem. Odatle je, braćo, primio onaj koji je ovo rekao, Ivan, koji se je privinuo uz prsa Gospodinova18, i pio iz srca Gospodinova ono čime je nas napojio. Napojio nas je naime riječima. Shvaćanje pak moraš dokučiti sam iz vrela iz kojega je isti pio koji te je napojio. Uzdigni stoga pogled na gore, odakle će ti doći pomoć, da odatle kao kalež, tj. napojenu riječ primiš. A budući da je tvoja pomoć od Gospodina, koji stvori nebo i zemlju, a kako bi ispunio srce iz istoga vrela iz kojega je i on ispunio, zato je rekao: Pomoć je moja od Gospodina koji stvori nebo i zemlju. Tko može, neka dakle, napuni. Braćo, ovo rekoh: neka svatko uzdigne srce svoje kako smatra prikladnim i neka shvati što se govori. Ali možda ćete reći da sam vam ja prisutniji od Boga. Daleko od toga! On je mnogo nazočniji: ja se pojavljujem vašemu pogledu, on stoluje u vašim savjestima. K meni uši, k njemu srce, da oboje napunite. Evo, svoj pogled i tjelesna osjetila uzdižete k nama. Ne k nama kao nama, jer nismo naime mi spomenute gore, nego k samomu Evanđelju, k istomu Evanđelistu, a srce pak ka Gospodinu da ga on ispuni. I neka svatko tako uzdiže da vidi što podiže i kamo uzdiže. Što rekoh: što podiže i kamo uzdiže? Kakvo srce podiže, neka vidi. Jer Gospodinu uzdiže: da ne bi, preopterećen bremenom tjelesne požude, prije pao nego što bude uzdignut. Nego neka svatko vidi pritišće li ga teret tijela te neka se potrudi po uzdržljivosti i očisti ono što uzdiže k Bogu.

Naime, blago čistima srcem: oni će Boga gledati19.

Riječ čovječja 8. Koja pak korist od riječi koje su odjeknule: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog? I mi izgovaramo riječi dok govorimo. Zar je takva Riječ bila u Boga? Zar one koje smo izgovorili nisu odjeknule i prošle?

I Božja je Riječ, dakle, odjeknula i završila? Kako je onda sve po njoj postalo i bez nje ništa nije postalo? Kako ona svime upravlja, što je po njoj stvoreno ako je odjeknula i prošla? Koja je dakle Riječ koja se izgovara, a ne prolazi?

Neka pripazi ljubav vaša: radi se o velikoj stvari. Svakodnevno govoreći riječi 17 18 19

Ps 121,1–2 Iv 13,25 Mt 5,8

14

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 1,8−9

gube na snazi jer riječi odjekujući i prolazeći gube na snazi i čini se da nisu ništa drugo nego riječi. Ima riječ i u samomu čovjeku, što ostaje unutra: zvuk naime izlazi iz usta. Postoji riječ što se doista duhovno izriče, ono što shvaćaš od zvuka, ne sam zvuk. Evo, izgovaram riječ kada kažem: Bog. Kako je kratko što rekoh: tri slova i jedan slog. Zar je to čitav Bog, tri slova i jedan slog?

Koliko je jednostavno, toliko je i dragocjeno što se u tome razumijeva. Što se je dogodilo u tvojemu srcu kada si čuo: Bog? Što je nastalo u mojemu srcu dok govorim: Bog? Rađa se misao o velikoj i najuzvišenijoj biti koja nadilazi svako promjenjivo, tjelesno i naravno stvorenje. I ako ti kažem: je li Bog promjenjiv ili nepromjenjiv?, odmah ćeš odgovoriti: Daleko od mene da vjerujem ili pomislim da je Bog promjenjiv. Bog je nepromjenjiv. Tvoja duša, koliko god malena, premda možda još tjelesna, mogla mi je potvrditi samo nepromjenjivoga Boga. Svako je pak stvorenje promjenjivo. Kako si dakle mogao osvijetliti ono što je iznad svakoga stvorenja, da mi odgovoriš siguran o nepromjenjivu Bogu? Što je dakle u tvojemu srcu kada pomišljaš neku živu, vječnu, svemoćnu, beskonačnu, sveprisutnu, posvuda čitavu, nigdje zatvorenu bit? Kada o tome misliš, to je riječ o Bogu u tvojemu srcu. Zar je pak to onaj zvuk koji se sastoji od tri slova i od jednoga sloga? Što god se govori i prolazi, zvukovi su, slova su, slogovi su. Ta riječ koja odjekuje, i ona prolazi. Ono pak što zvuk naznačuje i nalazi se u misliocu koji je rekao, i u čovjeku koji je slušajući shvatio, riječ je koja ostaje dok zvukovi prolaze.

Riječ Božja 9. Okreni dušu k toj riječi. Ako možeš imati riječ u svojemu srcu, kao odluku rođenu u tvojemu duhu, da tvoj duh porodi odluku i da se odluka nalazi kao porod tvojega duha, kao sin tvojega srca. Najprije srce rađa odluku, da neku zgradu izgradiš, neku zgradu na zemlji podigneš. Time što je odluka već rođena, djelo još nije ispunjeno. Ti vidiš što ćeš činiti, ali drugi se ne divi, nego tek kada učiniš i izgradiš zgradu, i zgradu iz kamena isklešeš i do savršenosti izvedeš. Ljudi motre divno zdanje i dive se nacrtu graditelja. Zadivljeni su time što vide i ljube ono što ne vide. Tko može vidjeti naum? Ako se dakle s obzirom na neku veliku zgradu hvali ljudski naum, želiš li vidjeti kakav je naum Božji – Gospodin Isus Krist, tj. Riječ Božja? Promotri stvoriteljsko umijeće svijeta; vidi što je sve postalo po Riječi i tada ćeš spoznati kakva je Riječ. Promotri ova dva svjetska tijela, nebo i zemlju: tko će izreći riječima ukras neba? Tko će riječima iskazati plodnost zemlje? Tko će dostojno pohvaliti susljedne mijene vremena? Tko će dostojno pohvaliti snagu sjemena? Gledajte što ću prešutjeti da ne bih predugo govoreći možda premalo izrekao u odnosu na ono što vi možete misliti. Po ovomu dakle stvarateljskom umijeću pripazite kakva je riječ po kojoj je sve postalo, a ona sama nije postala. Sve se ovo pak vidi jer dopire do tjelesnoga osjetila. Po onoj su Riječi i anđeli stvore15

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 1,9−12

ni; po onoj su Riječi i arkanđeli stvoreni; nebeske Sile, Prijestolja, Gospodstva, Vlasti. Po onoj je Riječi sve postalo: prema tome razmišljajte kakva je Riječ.

10. Možda bi mi sada netko mogao uzvratiti: Tko ovu Riječ misli? Nemoj dakle sebi gotovo bezvrijedno nešto oblikovati kada čuješ Riječ i staviti zajedno s riječima koje slušaš svakodnevno. On mi je takve riječi govorio, takve riječi izricao, takve mi riječi ti govoriš: ustrajno naime izgovarajući imena riječi riječi su gotovo obescijenjene. I kada čuješ: U početku bijaše Riječ, da ne bi štogod bezvrijedno pomislio, kako si navikao misliti kada ljudske riječi običavaš slušati, poslušaj na što ćeš misliti: Riječ bijaše Bog. 11. Neka iziđe ne znam koji nevjerni arijanac i neka kaže da je Riječ Božja postala. Kako se može dogoditi da Riječ Božja postane kada je Bog po Riječi sve stvorio? Ako je i Riječ Božja sama stvorena, po kojoj je drugoj Riječi stvorena? Ako ovo kažeš, da je Riječ od Riječi, ja nju, po kojoj je ova postala, zovem jedinim Sinom Božjim. Ako pak ne nazivaš Riječ od Riječi, dopusti onda kako ona nije stvorena po kojoj je sve stvoreno. Nije naime mogla sama po sebi postati ona po kojoj je sve postalo: vjeruj dakle Evanđelistu. Mogao je naime reći: U početku je Bog stvorio Riječ, kako je kazao Mojsije: U početku stvori Bog nebo i zemlju20. Sve je tako nabrojio: Reče Bog: Neka bude, i bi tako. Ako je rekao, tko je rekao? Bog, dakako. I što je postalo? Neko stvorenje. Između Boga koji naređuje i postaloga stvorenja što je ono po čemu je postalo ako ne Riječ? Bog je naime rekao: Neka bude! – i postalo je. Ova nepromjenjiva Riječ: koliko god promjenjivoga po Riječi postaje, ona nepromjenjiva ostaje.

Neka te obnovi koji te je stvorio 12. Ne vjeruj dakle da je stvorena ona po kojoj je sve postalo: da ne ostaneš neobnovljen Riječju, po kojoj se sve obnavlja. Već si naime postao po Riječi, ali treba da se obnoviš po Riječi; ako pak loša bude tvoja vjera o Riječi, nećeš se moći obnoviti po Riječi. Iako ti se događa da postaješ po Riječi, da si po njoj stvoren, po sebi nestaješ. Ako po sebi propadaš, onaj te obnavlja koji te je stvorio; ako po sebi gori postaješ, onaj će te obnoviti koji te je stvorio. Kako će te pak obnoviti po Riječi ako loše budeš mislio o Riječi? Evanđelist kaže: U početku bijaše Riječ, a ti kažeš: U početku Riječ je postala. On reče: Sve postade po njoj, a ti kažeš da je i sama Riječ postala. Mogao je Evanđelist reći: U početku Riječ je postala, ali što reče? U početku bijaše Riječ. Ako bijaše, nije postala, da sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Ako dakle u početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog; ako ne možeš shvatiti što jest, odgodi dok ne narasteš. On je hrana, primi mlijeko da se nahraniš, da zavrijediš dohvatiti hranu.

20

Post 1,1

16

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 1,13−14

Sve je stvorenje po Riječi postalo 13. Ispravno je, braćo, što slijedi: Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.

Pazite da ne biste mislili da je ništa nešto. Običavaju mnogi loše shvativši, bez nje ne postade ništa, misliti kako je nešto ništa. Grijeh naime nije postao po Riječi. I očito je jer grijeh nije ništa i ništa ljudi ne postaju kada griješe. I idol nije po Riječi postao: ima samo ljudski lik. Samo je čovjek po Riječi postao jer čovječji lik na idolu nije po Riječi učinjen. Pisano je: Znamo da idol nije ništa21.

Oni dakle nisu stvoreni po Riječi. Po Riječi je stvoreno što je god prirodno postalo, što god ima u stvorenja, sve što je posve utvrđeno na nebesima, što sjaji odozgor, što leti pod nebom i što se miče po cijeloj prirodi, svako uopće stvorenje. Reći ću otvorenije, reći ću, braćo, da razumijete, od anđela do crvića. Što je sjajnije od anđela u stvorenjima? Što je najniže od crva u stvorenjima?

Tko je stvorio anđela, isti je i crva stvorio, ali anđeo dostojan neba, crv zemlje.

Tko je stvorio, taj je i rasporedio. Da je stavio crva na nebo, ti bi ga prekorio; da je htio da se anđeli rađaju od raspadljivih tjelesa, ti bi ga prekorio. Ipak je slične stvari učinio Bog i ne smiješ ga prekoriti. A što su drugo svi ljudi koji se rađaju iz tijela ako ne crvi? I od crvi pravi anđele. Ako naime sam Gospodin kaže: A ja crv sam, a ne čovjek22, tko će posumnjati da izriče ono što je napisano u Joba: Što reći onda o čovjeku, toj truleži, o sinu čovjekovu, crviću jadnom23? Najprije kaže, o čovjeku, toj truleži, zatim o sinu čovjekovu, crviću jadnom: jer se crv iz truleži rađa, zato o čovjeku, toj truleži, i o sinu čovjekovu, crviću jadnom. Evo što je htio postati radi tebe, on koji u početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Zašto je ovo postao radi tebe? Da sisaš, koji nisi mogao jesti. Uopće, braćo, tako primite: Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Cjelokupno je naime stvorenje po njoj postalo, veće, manje: po njoj su postala viša i niža stvorenja. Duhovna i tjelesna po njoj su postala. Nijedan oblik, nijedan zglob, nijedan sklad dijelova, nijedna bilo kakva supstancija koja može imati težinu, broj, mjeru, ne postoji osim po Riječi, i od Riječi stvarateljice, kojoj je rečeno: Ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri24.

14. Neka vas dakle nitko ne prevari dok možda podnosite veliko dodijavanje zbog muha. Neke je naime đavao izrugao jer su se uhvatili na muhe. Običavaju naime ptičari staviti muhe u muholovke da prevare gladne ptice, tako je i njih đavao prevario. Bio je jednom jedan, ne znam tko, kome su dosađivale muhe. Pronašao ga je manihejac pogođena tim čuvstvom odvratnosti. Kada mu je onaj rekao kako ne može podnositi muhe i kako ih žestoko mrzi, odmah će mu manihejac: Tko ih je stvorio? I jer je bilo odvratno to čuvstvo, a mrzio ih je, a budući da je bio katolik, nije se usudio reći: Bog ih je stvorio. Onaj je od21 22 23 24

1 Kor 8,4 Ps 22,7 Job 25,6 Mudr 11,20

17

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 1,14−16

mah dodao: Ako ih Bog nije stvorio, tko ih je stvorio? Jasno, reče onaj, mislim da je đavao stvorio muhe. I odmah će onaj: Ako je muhu stvorio đavao, kao što vidim da ti priznaješ, jer razborito shvaćaš, tko je pčelu stvorio koja je malo uglednija od muhe? Onaj se nije usudio reći kako je Bog stvorio pčelu, a muhu da nije učinio, jer je stvar bila bliska. Od pčele je vodio k skakavcu, od skakavca ka gušteru, od guštera k ptici, od ptice k ovci, odatle ka govedu, odatle k slonu, na kraju k čovjeku; i uvjerio je čovjeka da Bog nije stvorio čovjeka. Tako je onaj bijednik koji je trpio zbog muha postao muha koju je đavao zaposjeo. Beelzebulom tumači zovu kneza muha o kojima je pisano: Uginula muha usmrdi mirisno ulje...25 15. Što, dakle, braćo? Zašto ovo rekoh? Zatvorite uši svojega srca protiv neprijateljskih prijevara. Shvatite da je Bog sve stvorio i stupnjevito rasporedio.

Zašto pak podnosimo mnogo zla od stvorenja koje je Bog stvorio? Zar smo uvrijedili Boga? Da li anđeli to podnose? Možda se ni mi ne bismo u onome životu ovoga bojali. Za svoju kaznu optuži grijeh svoj, a ne suca. Zbog oholosti naime ustanovi Bog ono najmanje i najodvratnije stvorenje da nas muči.

Kada se uzoholi čovjek, i kad se protiv Boga uzjoguni i kad, premda smrtnik, smrtnika straši; i premda je čovjek, bližnjega ne prizna, kada se uznosi, buhe ga pokore. Što se napuhuješ, ljudska oholosti? Čovjek te je izgrdio, i prestrašio si se, i rasrdio si se; odupri se buhama da zaspiš: spoznaj tko si. Da naime spoznate, braćo, ona su dosadna stvorenja stvorena da ukrote našu oholost: oholi faraonski narod mogao je Bog ukrotiti medvjedima, lavovima, zmijama; poslao je na njih muhe i žabe26, da najbjednijim stvarima ukroti oholost.

Sve je u njemu život 16. Sve dakle, braćo, sve postade po njemu, i bez njega ne postade ništa27. Ali kako je sve po njemu postalo? Svemu što postade u njemu bijaše život. Mogao je naime tako reći: Što je postalo u njemu, život je. Sve je dakle život ako tako izgovorimo. Što naime nije u njemu postalo? On je Mudrost Božja i kaže se u psalmu: Sve si to u Mudrosti učinio28. Ako je dakle Krist Mudrost Božja, a psalam kaže: Sve si to u Mudrosti učinio, onda kao što je sve po njemu, tako je sve u njemu stvoreno. Ako je dakle sve u njemu, braćo predraga, i što je u njemu stvoreno, život je; onda je i zemlja život, onda je i drvo život. Kažemo naime i za drvo da je život, ali prema shvaćanju mislimo na drvo križa, s kojega smo primili život. Onda je i kamen život. Nepošteno je tako shvaćati da nam se opet ne uvuče ona najprljavija manihejska sekta, i da kaže kako kamen ima život, i da zid ima dušu, i da konopac ima dušu, i lan i haljina. Običavaju naime mahni25 26 27 28

Prop 10,1 Usp. Izl 8,2.21.

Iv 1,3–4 Ps 104,24

18

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 1,16−18

tajući govoriti, i kada budu suzbijeni i odbijeni, kao iz Pisama iznose govoreći: Pisano je dapače: Što je postalo u njemu, nije li život? Ako je naime sve u njemu postalo, sve je život. Neka te ne zavedu. Izgovaraj ovako: Što je postalo; ovdje razlikuj i zatim unesi: u njemu je život. Što je ovo? Postala je zemlja, ali ista zemlja koja je postala nije život: u samoj se mudrosti naime nalazi na duhovni način neki razlog poradi kojega je zemlja postala; taj razlog je život.

17. Kako mogu, reći ću vašoj ljubavi. Na primjer, stolar pravi kovčeg. Najprije u zamisli svojega umijeća ima kovčeg: da ga nema u skici umijeća, odakle bi ga obrađujući izradio? Ali kovčeg je tako u duhu, ali on nije onaj kovčeg koji se vidi očima. U duhu je na nevidljiv način, a u djelu će postati na vidljiv.

Evo, postao je u djelu, zar je prestao biti u duhu? I postao je u djelu i ostaje onaj koji je u duhu: ovaj se naime može raspasti i iznova se može iz onoga koji je u duhu drugi izraditi. Pripazite dakle da postoji kovčeg u duhu i kovčeg u djelu. Kovčeg u djelu nije život, kovčeg u duhu je život; jer živi duša majstora, gdje su svi oni prije nego što se izrade. Tako dakle, braćo predraga, jer Mudrost Božja, po kojoj je sve postalo, kao stvarateljski duh sve sadrži, prije negoli sve izradi; ovdje ono što postaje po istome stvarateljskom umijeću nije odmah život, nego što god je postalo, život je u njemu. Vidiš zemlju: u stvarateljskomu je umijeću zemlja; vidiš nebo: u umijeću je nebo; vidiš Sunce i Mjesec: isti su u umijeću, ali vani su tijela, dok su u stvarateljskomu duhu život.

Gledajte, ako na neki način možete; velika je stvar rečena: i ako ne od mene velikoga ili ne po meni velikome, ipak od velikoga. To nije rečeno od mene malenoga, ali on nije malen na koga gledam kako bih rekao. Neka shvati tko god kako može, ukoliko može, a tko ne može, neka hrani srce da bi mogao. Čime će hraniti? Mlijekom neka hrani, da stigne k jelu. Neka ne odstupa od Krista rođena po tijelu dok ne dođe ka Kristu od jednog Oca rođena, k Riječi Bogu kod Boga, po kojemu je sve postalo: jer život koji je u njemu svjetlost je ljudima.

I život bijaše ljudima svjetlo 18. Ovo naime slijedi: I život bijaše ljudima svjetlo29. Taj isti život ljude prosvjetljuje. Ovce ne prosvjetljuje jer ovce nemaju razumne duše koje bi mogle vidjeti mudrost. Čovjek je pak stvoren na sliku Božju, ima razumnu dušu kojom može primijetiti mudrost. Onaj dakle život po kojemu je sve postalo, taj život je svjetlost: i ne bilo kakvih živih bića nego svjetlost ljudi. Zato malo poslije kaže: Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet30. To je svjetlo prosvijetlilo Ivana Krstitelja; isto je prosvijetlilo i samoga Ivana evanđelista. Bio je pun istoga svjetla onaj koji je rekao: Ja nisam Krist; onaj koji za mnom dolazi, komu ja 29 30

Iv 1,4 Iv 1,9

19

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 1,18−19

nisam dostojan odriješiti remenje na obući31. Tim je svjetlom prosvijetljen onaj koji je rekao: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Dakle, onaj je život svjetlost ljudima.

19. Možda luda srca još ne mogu shvatiti samu svjetlost jer su opterećena svojim grijesima toliko da je ne mogu vidjeti. Neka zbog toga ne misle da je svjetlost gotovo odsutna jer je ne mogu vidjeti: oni su zbog grijeha tama.

I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze32. Dakle, braćo, kao što je slijepcu na suncu sunce prisutno, ali je on suncu odsutan, tako je svaki luđak, svaki zlikovac, svaki bezbožnik srcem slijepac. Prisutna je mudrost, ali kada je slijepcu nazočna, odsutna je njegovim očima: ne tako da je ona njemu odsutna, nego je on od nje odsutan. Što dakle da učini taj? Neka očisti ono čime će moći gledati Boga. Budući da, ako zbog toga ne može vidjeti jer ima prljave i ozlijeđene oči od navale prašine ili sluzi ili dima, rekao bi mu liječnik: ukloni iz svoga oka što god je zlo, da možeš vidjeti svjetlo svojim očima. Prašina, sluz, dim, grijesi su i zloća. Odstrani zato sve to i vidjet ćeš mudrost koja je nazočna jer Bog je sama mudrost. Rečeno je: Blago čistima srcem: oni će Boga gledati33.

31 32 33

Iv 1,20.27 Iv 1,5 Mt 5,8

20

2. GOVOR

Bî čovjek poslan od Boga... (Iv 1,6–14).

Ako želite pobožno i kršćanski živjeti, prionite uz Krista prema onomu što je radi nas postao, da dođete k njemu po onomu što jest i po onomu što bijaše.

1. Dobro je, braćo, da tekst božanskih Pisama, i najviše svetoga Evanđelja, nijedno mjesto ne propuštajući protumačimo, koliko možemo; i prema svojoj sposobnosti blagujemo i poslužimo vas onim što i mi blagujemo. Sjećamo se da je prošle nedjelje protumačeno prvo poglavlje, tj.: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze1. Mislim da je dovde protumačeno: sjetite se svi koji ste bili prisutni; i koji niste nazočili, vjerujte nama i ovima koji su htjeli prisustvovati. Sada dakle, jer ne možemo uvijek sve ponavljati, zbog onih koji ovo žele čuti što se nastavlja i na teret je onima ako se ponavlja prethodno nauštrb onoga što slijedi. Neka se udostoje i oni koji nisu prisustvovali prijašnje ne zahtijevati, nego s ovima koji prisustvuju i sada poslušati sadašnje.

Drvo kojim prelazimo more 2. Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan2. I ono naime što je prije rečeno, predraga braćo, rečeno je o božanstvu neizrecivoga Krista, i gotovo na neizreciv način. Tko će naime shvatiti: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog? I da ti ne bi oslabilo ime Riječi, po navici svakodnevnih riječi: I Riječ bijaše Bog. Ova je Riječ ista ona o kojoj smo jučer mnogo govorili: i dat će Gospodin da toliko govoreći barem nešto u vaša srca dovedemo. U početku bijaše Riječ. Ona jest ista, na isti način jest; kako jest, uvijek jest tako; ne može se mijenjati: to znači: jest. To je svoje ime rekao sluzi svojemu Mojsiju: Ja sam koji jesam; i: Posla me koji 1 2

Iv 1,1–5 Iv 1,6

21

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 2,2−4

jest3. Tko će dakle ovo shvatiti kada vidite sve smrtno promjenjivim; kada vidite da se ne samo tijela razlikuju po svojstvima, rađanju, rastu, nestajanju, umiranju, nego i same duše da se prema čuvstvu različitih volja šire i rastavljaju; kada vidite da ljudi mogu primijetiti mudrost ako se priklone njezinoj svjetlosti i toplini; i da mogu izgubiti mudrost ako od nje zlim čuvstvom otpadnu? Kada dakle vidite da su ta sva promjenjiva, pitate se što je ono što jest ako ne ono što nadilazi sve ono što je tako kao da nije? Tko bi dakle ovo shvatio? Ili tko bi mogao, kako god usmjerio sile svojega duha, kako bi dokučio koliko mu je u moći sam bitak, doći k onome što je na neki način duhom dohvatio? Tako je naime kao netko tko bi vidio izdaleka domovinu, ali od nje bi ga dijelilo more: vidio bi kamo mu je ići, ali ne bi imao čime. Tako želimo doći k onoj našoj stabilnosti gdje jest ono što jest, samo to je uvijek kao što jest. Po sredini je more ovoga svijeta kojim idemo, iako već vidimo kuda idemo, ali mnogi naime ne vide niti kuda bi išli. Kako bismo imali i sredstvo kojim ćemo ići, došao je zato onaj kojemu smo željeli ići. I što je učinio? Pribavio nam je drvo kojim ćemo more prijeći.

Nitko ne može prijeći more ovoga svijeta, osim nošen križem Kristovim. Ovaj križ ponekad zagrli i slabovidan na očima: i koji ne vidi daleko kuda bi išao, neka ne otpadne s njega i isti će ga prevesti.

3. Tako, braćo moja, ovo bih napomenuo vašim srcima: ako želite pobožno i kršćanski živjeti, priljubite se uz Krista po onomu što je za nas postao, da dođete k njemu po onome što on jest i po onome što on bijaše4. Pristupio nam je da radi nas čovjekom postane, a to je radi nas postao kako bi se po njegovu čovještvu prenosili nemoćni, prelazili morem svijeta i stizali u domovinu, gdje neće više biti potreban brod jer se nikakvo more ne prelazi. Bolje je dakle ne vidjeti duhom ono što jest, pa ipak ne otpasti s križa Kristova, nego ga vidjeti duhom i križ Kristov prezirati. Dobro je nad ovim i najbolje, ako može biti, da i vidimo kamo trebamo ići i da se držimo križa koji nosi onoga koji putuje. To su mogli veliki duhovi bregova, koji su nazvani gorama, koje najviše prosvjetljuje svjetlost pravde: mogli su i vidjeli su ono što jest. Videći naime Ivan je govorio: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Vidjeli su to, ali da stignu k onome što su vidjeli izdaleka, od križa Kristova nisu otpali i Kristovu poniznost nisu prezreli. Maleni pak koji ovo ne mogu shvatiti, ne otpadajući od Kristova križa i muke i uskrsnuća, u samoj se lađi prevoze k onome što ne vide, a u toj lađi stižu i oni koji vide.

Ohola mudrosti 4. Bilo je nekih filozofa ovoga svijeta i tražili su Stvoritelja preko stvorenja: jer se može naći preko stvorenja, kako očevidno kaže Apostol: Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se 3 4

Izl 3,14 Postao je čovjekom, a bio je Bogom.

22

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 2,4−5

po djelima razabire tako da nemaju isprike. I nastavlja: Jer premda upoznaše Boga – nije rekao: premda ne upoznaše Boga; nego: Premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Zbog čega se pomračilo? Nastavlja i kaže otvorenije: Gradeći se mudrima, poludješe5. Vidjeli su kamo trebaju doći, ali, nezahvalni onome koji im je dao ono što su vidjeli, i uzoholivši se, izgubiše ono što su vidjeli i okrenuli su se zato k idolima i kumirima i k štovanju demona, klanjali se stvorenju i prezreli Stvoritelja. Ali već sami izagnani to su činili, ali da pak budu istjerani, uzoholiše se. Kada se pak uzoholiše, govorili su da su mudri. O njima je dakle rekao: Premda upoznaše Boga, vidjeli su ono što govori Ivan, kako je po Riječi Božjoj sve postalo. Našli su naime, i to u filozofskim knjigama: kako Bog ima jedinorođenoga Sina po kojemu sve postoji. Mogli su vidjeti ono što jest, ali su vidjeli izdaleka. Nisu htjeli zadržati Kristovu poniznost u čijoj bi lađi sigurni stigli k onome što su mogli izdaleka vidjeti pa su prezirali križ Kristov. Treba prijeći more, a drvo prezireš? O, ohola mudrosti! Ismijavaš Krista propetoga; on je koga si izdaleka vidio: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ali zašto je razapet? Jer je drvo njegove poniznosti tebi bilo potrebno.

Zbog oholosti si se naime bojao, a daleko si iz one domovine izbačen. Valovima ovoga svijeta prekinut je put i nema ga kojim bi u domovinu prešao, osim da te drvo prenese. Nezahvalniče, izruguješ onoga koji je k tebi došao da se ti vratiš! On je postao put, i to po moru: zato je po moru hodao6 da pokaže kako ima put na moru. Ali tebe, koji ne možeš kao on po moru hodati, može te lađa, drvo nositi: vjeruj u propetoga i moći ćeš stići. Zbog tebe je razapet, da te pouči poniznosti; a da je došao kao Bog, ne bi ga upoznali. Da je došao kao Bog, ne bi došao k onima koji Boga nisu mogli vidjeti. Bog ne dolazi, ili ne odlazi prema onome što on jest, budući da je posvuda nazočan i nijedno ga mjesto ne sadrži.

Ali po čemu je došao? Time što se je pojavio kao čovjek.

5. Budući dakle da je tako bio čovjek, dok je u njemu Bog bio skriven, poslan je pred njim velik čovjek kako bi prema njegovu svjedočanstvu ljudi našli više od čovjeka. I tko je ovaj? Bî čovjek. I kako bi taj mogao reći istinu o Bogu?

Poslan od Boga. Kako se je zvao? Ime mu Ivan. Zašto je došao? On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.7 Kakav je taj koji svjedoči za Svjetlo? Nešto veliko je taj Ivan, neizmjerna zasluga, velika milost, velika uzvišenost! Divi se, jasno se divi, ali kao gori. Gora je u tami ako je svjetlost ne zaogrne. Toliko se dakle divi Ivanu da čuješ što slijedi: Ne bijaše on Svjetlo: da ne bi, smatrajući goru svjetlošću, doživio brodolom na gori, ne našavši utočišta. Ali čemu se moraš diviti? Gori kao gori. Uzdigni se potom k onome koji 5 6 7

Rim 1,20–22 Usp. Mt 14,25.

Iv 1,7

23

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 2,5−8

rasvjetljuje goru, koja je zato uzdignuta, da prva zrake primi i tvojim očima javi. Dakle, ne bijaše on Svjetlo.

Prosvijetljeni čovjek 6. Zašto je dakle došao? Da posvjedoči za Svjetlo. Zašto to? Da svi vjeruju po njemu. Za koje je Svjetlo posvjedočio? Svjetlo istinsko. Zašto je dodano: istinsko? Jer se i prosvijetljeni čovjek zove svjetlo, ali svjetlo istinsko je Svjetlost koja rasvjetljuje. I naše se oči nazivaju svjetlila pa ipak, ako se samo po noći svjetiljka ne užiže ili po danu sunce ne izađe, ta se svjetlila uzalud otvaraju.

Tako je i Ivan bio svjetlo, ali ne Svjetlo istinsko jer nerasvijetljen bio bi tama. Ali prosvjetljenjem je postao svjetlo. Da pak nije rasvijetljen, bio bi tama, kao svi bezbožnici kojima je kao nevjernicima Apostol rekao: Nekoć bijaste tama. Sada pak kada su povjerovali, što? Sada ste svjetlost u Gospodinu8. Da nije dodao: u Gospodinu, ne bismo shvatili. Svjetlost, reče, u Gospodinu jer u Gospodinu niste bili tama. Nekoć bijaste tama, tu nije dodao: u Gospodinu. Tama dakle u vama, svjetlo u Gospodinu. Tako i on ne bijaše Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo9.

7. Gdje je pak samo svjetlo? Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet. Ako prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na svijet, onda i samoga Ivana. On je dakle prosvjetljivao onoga od kojega je htio da ga on pokaže. Neka shvati vaša ljubav: dolazio je k bolesnim dušama, k srcima ranjenim, u boj s tupoglavom dušom. Zato je došao. I odakle bi duša mogla vidjeti što je savršeno?

Onako kako ponajviše biva da se na nekome ozračenom tijelu spoznaje da je sunce izašlo, koje očima ne možemo vidjeti. Budući da su i oni koji imaju ozlijeđene oči sposobni vidjeti osvijetljeni i suncem obasjani zid, ili brijeg ili stablo, ili nešto slično. Po drugomu osvijetljenom predmetu dokazuje im se izlazak onoga kojega, kad bi gledali, još manje bi vidjeli poradi slabosti pogleda. Tako dakle svi kojima je Krist došao bijahu nesposobniji vidjeti ga. Zasjao je Ivan, a po njemu koji je priznao da je obasjan i rasvijetljen, a ne da on obasjava i svijetli, spoznat je onaj koji rasvjetljuje, spoznat je onaj koji obasjava, spoznat je koji ispunja. I tko je? Onaj koji prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na svijet. Da nije, naime, čovjek odonud otpao, ne bi morao biti prosvijetljen, ali zato se ovdje treba dati prosvijetliti jer je otpao odonud gdje je mogao uvijek biti prosvijetljen.

Svjetiljkom tražimo dan 8. Što dakle? Ako je došao ovamo, gdje bijaše? Bijaše na svijetu. I ovdje bijaše, i ovamo dođe. Bio je božanstvom, došao je ovamo po tijelu. Dok je ovdje bio po božanstvu, bezumnici i slijepci nisu ga mogli vidjeti. Isti su bezbožnici tama o kojoj je rečeno: svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Evo, ovdje je i sada, i ovdje 8 9

Ef 5,8 Iv 1,8

24

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 2,8−10

bijaše, i uvijek je ovdje; nikada nije odstupio, nigdje nestao. Trebaš imati čime ćeš vidjeti njega koji ti nije nikada nestao. Nemoj ga napustiti i nećeš biti napušten. Ne padaj i neće ti zaći. Ako padneš, on će ti zaći; ako pak stojiš, prisutan ti je. Ali nisi stajao. Sjeti se odakle si pao, odakle te zbacio koji je prije tebe pao.

Oborio te je, ne silom, ne navalom, nego tvojom voljom. Da na zlo naime nisi pristao, stajao bi, ostao bi rasvijetljen. Sada pak, jer si već pao i postao si ranjen u srcu koje može vidjeti onu svjetlost, došao ti je takav kakva možeš vidjeti.

I pokazao se kao čovjek, da bi od čovjeka zatražio svjedočanstvo. Od čovjeka Bog traži svjedočanstvo i Bog ima čovjeka za svjedoka. Bog ima čovjeka za svjedoka, ali radi čovjeka, što znači da smo toliko slabi! Svjetiljkom tražimo dan jer je svjetiljkom nazvan sam Ivan, kako Gospodin reče: On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova10.

9. Pokazao je dakle kako je radi ljudi htio po svjetiljci dokazati vjeru onih koji su povjerovali, da istom svjetiljkom zbuni svoje neprijatelje. Oni su naime neprijatelji koji su ga iskušavali i govorili: upitaše: Kojom vlašću to činiš?...

I ja ću vas jedno upitati... Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi? A oni umovahu među sobom: Reknemo li „Od Neba“, odvratit će nam: Zašto mu, dakle, ne povjerovaste? (Ivan je doista o Kristu posvjedočio rekavši: Ja nisam Krist, nego je to on11.) A reknemo li „Od ljudi“, strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom12. Prestrašivši se kamenovanja, ali još više se bojeći priznanja istine, odgovorili su istini lažju: slaga zloća sama sebi13. Rekoše naime: Ne znamo. I Gospodin, jer su se zatvorili sami protiv sebe, zanijekavši kako ne znaju što su znali, ni on im ne otvori jer nisu pokucali. Rečeno je naime: Kucajte i otvorit će vam se14. Ne samo što nisu kucali da im se otvori, nego, zanijekavši, sama su vrata protiv sebe zagradili. I reče im Gospodin: Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim15. I potučeni su po Ivanu. Ispunilo se je na njima: Pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika. U sram ću mu obući dušmane16.

Bog u svijet uliven izgrađuje ga 10. Bijaše na svijetu i svijet po njemu posta17. Ne misli da je tako bio na svijetu kako je na svijetu zemlja, na svijetu je nebo, na svijetu je sunce, mjesec i zvijezde, na svijetu su stabla, ovce, ljudi. Nije tako on bio na svijetu. Ali 10 11 12 13

14 15 16 17

Iv 5,35–36 Iv 1,20.27 Usp. Mt 21,23–37; Mk 11,28–32; Lk 20,2–8.

Ps 27,12. Augustin navodi svetopisamski tekst prema latinskomu prijevodu, no ovaj se dio retka ne nalazi u izvorniku.

Mt 7,7 Mt 21,27 Ps 132,17–18 Iv 1,10

25

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 2,10−13

kako je bio? Kao majstor koji ravna onim što čini. Pa ipak, on nije činio kako čini majstor. Vani je kovčeg koji čini, i postavljen je na drugo mjesto kada ga izrađuje; i premda je uz njega, sjedi na drugome mjestu onaj koji ga izrađuje i izvan je njega koji obrađuje. Bog pak svijetu uliven stvara ga, posvuda prisutan izrađuje ga i ne odstupa nikamo, nije mu izvanjski kao da bi pokretao golemu građevinu koju izrađuje. Nazočnošću veličanstva čini što čini; svojom prisutnošću upravlja onim što je učinio. Tako je dakle bio na svijetu kao onaj po kojemu je svijet stvoren. Bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.

11. Što znači: svijet po njemu posta? Nebo, zemlja, more i sve što je na njima zove se svijet. Svijet opet drugim značenjem nazivaju ljubitelji svijeta. Svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. Zar naime nebesa nisu upoznala svojega Stvoritelja, ili anđeli nisu upoznali svojega Stvoritelja, ili zvijezde nisu upoznale svojega Stvoritelja, koga priznaju demoni? Svi su odasvud posvjedočili. A koji nisu upoznali? Oni koji su ljubeći svijet nazvani svijetom. Ljubeći naime nastanjujemo se u srcu; ljubeći, pak, zaslužili su nazvati se kao onaj u koga su se nastanili. Kao što kažemo: Zla je ona kuća ili: Dobra je kuća ona. U onoj koju nazvasmo zlom ne optužujemo zidove; ili u onoj koju nazvasmo dobrom ne hvalimo zidove, već zlom kućom onu koju nastavaju zli i dobrom kućom onu koju nastavaju dobri. Tako i svijet, koji nastavaju oni koji ljube svijet. Tko su? Koji ljube svijet, oni srcem borave u svijetu. Koji naime ne ljube svijet, tijelom se kreću u svijetu, a srcem borave na nebu, kako kaže Apostol: Naša je pak domovina na nebesima18. Svijet – dakle – po njemu posta i svijet ga ne upozna.

12. K svojima dođe: jer su svi oni po njemu postali. I njegovi ga ne primiše.

Koji njegovi? Ljudi koje je stvorio. Židovi koje je prvenstveno stvorio za svojinu između svih ljudi. Drugi su se naime poganski narodi klanjali idolima i služili demonima. Onaj je naprotiv narod rođen iz Abrahamova sjemena te su oni ponajviše njegovi jer su rodbinski vezani i po tijelu koje se je udostojao primiti.

K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. Zar ga nikako nisu primili, zar ga nijedan nije primio? Zar se dakle nitko nije spasio? Nitko se naime neće spasiti, osim tko primi Krista koji dolazi.

Jedinac nije htio ostati samac 13. Ali je dodao: A onima koji ga primiše. Što im je dao? Velika blagonaklonosti! Veliko milosrđe! Jedinac se je rodio i nije htio ostati sam. Mnogi ljudi, kada nemaju djece, u odmakloj dobi posvoje te voljom čine što nisu mogli prirodom. To čine ljudi. Ako pak netko ima jedinca sina, raduje mu se više zato što će sam naime sve posjedovati i neće imati nekoga tko bi s njime dijelio baštinu, čime bi ostao siromašniji. Bog ne postupa tako: Jedinca, istoga onoga 18

Fil 3,20

26

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 2,13−14

kojeg je rodio i po kojemu je sve stvorio, poslao je na ovaj svijet, ne da bude jedan, nego da ima posvojenu braću. Mi naime nismo rođeni od Boga, kao on Jedinorođenac, nego smo posinovljeni po njegovoj milosti. On je naime došao kao Jedinorođenac da nas odriješi od grijeha u koje smo bili upleteni.

Sam ih je odriješio da nas posini bez njihove zapreke i učini svojom braćom i subaštinicima. Tako naime kaže Apostol: Ako pak sin, onda i baštinik po Bogu19.

I opet: Baštinici Božji, a subaštinici Kristovi20. Nije se bojao imati subaštinike jer baština njegova naime ne ide na manje ako je mnogi posjeduju. Sigurno i oni, dok ga posjeduju, postaju njegova baština, a i on zauzvrat postaje njihova baština. Čuj kako sami postaju njegova baština: Gospodin mi reče: Ti si sin moj, danas te rodih. Zatraži samo, i dat ću ti pûke u baštinu21. Kako on postaje baština njihova? Kaže u psalmu: Gospodin mi je baština i kalež22. I mi posjedujemo njega i on posjeduje nas. On nas posjeduje kao Gospodin, a mi njega posjedujemo kao spasenje, kao svjetlost. Što je dakle dao ovima koji su ga primili? Podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime23: da se drže drva i more prijeđu.

14. I kako se oni rađaju? Jer postaju djecom Božjom i Kristovom braćom, oni se bez daljnjega rađaju. Da se naime ne rađaju, kako bi mogli biti sinovi?

Ali djeca se ljudska rađaju od tijela i krvi, i od volje muževlje, i iz zagrljaja supružnika. Kako mu se pak oni rađaju? Ne od krvi: kao od muža i žene. Gramatička množina krvi24 u latinskomu tekstu dolazi od množine na grčkome, onaj koji je tumačio više je volio tako prevesti, i gotovo manje u latinskomu stilu prema gramatičarima, pa ipak razjasniti istinu sluhu slabića. Da je rekao krv u jednini, ne bi razjasnio što je htio, to jest da se ljudi rađaju iz krvi muža i žene. Recimo dakle, ne bojmo se zviždaljke od trske gramatičara, dok ipak ne stignemo k utvrđenoj i sigurnijoj istini. Prigovara koji shvaća, nezahvalan što je razumio. Ne od krvi (rođeni), ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje. Riječju tijelo naznačuje ženu jer kad je od kosti stvorena, Adam reče: Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega25. I Apostol veli: Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi.

Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela26. Tijelom se dakle naznačuje ženu, kao što ponekad duhom naznačuje muža. Zašto? Jer on upravlja, ona se podlaže: on mora naređivati, ona služiti. Gdje naime tijelo zapovijeda, a duh služi, pokvarena je kuća. Što ima gore od kuće gdje žena ima vlast nad mužem? Ispravna 19 20 21 22 23 24 25 26

Gal 4,7 Rim 8,17 Ps 2,7–8 Ps 16,5 Iv 1,12 U latinskomu: ex sanguinibus.

Post 2,23 Ef 5,28–29

27

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 2,14−16

je pak kuća gdje muž zapovijeda, žena sluša. Ispravan je dakle čovjek kod kojega duh zapovijeda, a tijelo služi.

15. Ovi dakle nisu od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga rođeni.

Kako bi se pak ljudi rodili od Boga, najprije se je od njih Bog rodio. Krist je naime Bog i Krist je od ljudi rođen. Samo je majku tražio na zemlji jer je već imao oca na nebu. Po njemu kao rođenome od Boga postajemo, a po njemu koji je rođen od žene obnavljamo se. Ne čudi se, dakle, čovječe, da postaješ sin po milosti jer se rađaš od Boga po Riječi njegovoj. Najprije se je Riječ htjela roditi od čovjeka da bi se ti siguran rodio od Boga. Mogao bi ti sebi reći: Nije se Bog bez razloga htio roditi od čovjeka, već zato što me je smatrao toliko važnim da me besmrtnim učini i da se za me smrtan rodi. Isto tako kada je rekao: koji su rođeni od Boga, da se ne začudimo i ne prestrašimo tolike milosti, da nam se ne učini nevjerojatno što se ljudi od Boga rađaju, kao dajući ti sigurnost, dodade: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama27. Zašto se dakle čudiš što se ljudi od Boga rađaju? Promotri da je i sam Bog rođen od ljudi: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Tijelo te je oslijepilo, tijelo te iscjeljuje 16. Jer doista Riječ tijelom postade i nastani se među nama, samim je rođenjem stvorila pomast kojom se mažu oči našega srca pa možemo vidjeti njegovo veličanstvo po njegovoj poniznosti. Zato je time što Riječ tijelom postade i nastani se među nama iscijelio naše oči. A što dolazi potom? I vidjesmo slavu njegovu.

Njegovu slavu nitko ne može vidjeti ako se ne iscijeli tjelesnom poniznošću.

Zašto nismo mogli vidjeti? Neka pripazi vaša ljubav i gledajte što govorim. Čovjeku je kao neki prah prodro u oči, zasula ga zemlja, ranila oko, nije mogao vidjeti svjetlost. Pomazuje se ono ozlijeđeno oko. Zemlja bijaše ranjenik i zemlja se šalje da iscijeli. Sve su pomasti i lijekovi samo od zemlje. Prašina te je oslijepila, prašina će te iscijeliti: tijelo te je dakle oslijepilo, tijelo će te iscijeliti. Duša je postala tjelesnom pristajući uz tjelesna čuvstva, čime je oko srca oslijepilo. Riječ tijelom postade: isti liječnik načini ti pomast. I jer je tako došao da tijelom ugasi tjelesne mane i da smrt ubije smrću, zato se je dogodilo u tebi da, zahvaljujući Riječi tijelom postaloj, možeš reći: I vidjesmo slavu njegovu. Kakvu slavu? Kakav je postao sin čovječji? Njegova je poniznost, slava nije njegova. Ali kamo je dovedena oštrina čovječjega pogleda, iscijeljena po tijelu?

Vidjesmo – reče – slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. O milosti i istini na drugome ćemo mjestu u samomu Evanđelju tumačiti, ako nam se Gospodin udostoji dati. Ovo je sada dovoljno da se izgrađujete i okrijepite u vjeri i budni budete u dobrim djelima: nemojte otpasti od drva na kojemu možete more prijeći.

27

Iv 1,14

28

3. GOVOR

Doista, od punine njegove svi mi primismo (Iv 1,15–18).

Od punine njegove primismo milost na milost. Koju smo milost najprije primili? Vjeru. Postigavši milost vjere bit ćeš pravednik iz vjere i zaslužit ćeš Boga živeći iz vjere. Kada zaslužiš Boga proživjevši iz vjere, primit ćeš nagradu besmrtnosti i život vječni. I to je milost.

1. Milost i istinu Božju, kojom se u punini svetima pokazao jedinorođeni Sin Gospodin i Spasitelj naš Isus Krist, valja razlikovati od Staroga zavjeta.

Tu smo zbilju Novoga zavjeta primili u ime Gospodnje i obećali vašoj ljubavi.

Budite dakle pozorni da mi dade Bog, koliko ću uspjeti shvatiti, i poslušajte koliko možete razumjeti. Preostalo je još, ako sjeme koje se sije u vaša srca ne odnesu ptice, niti trnje uguši, niti žega sažeže, uz dodatak kiše svakodnevnih nagovora, i s vašim dobrim mislima s kojima ovo djeluje u srcu, što djeluje na njivi motikama, da se gruda razbije, a sjeme zatrpa zemljom da može proklijati, da donesete plod kojemu se raduje i veseli zemljoradnik1. Ako uz dobro sjeme i dobru kišu ne donesemo ploda nego trnje, niti će sjeme biti optuženo niti će kiša biti okrivljena, nego se pripravlja oganj trnju dužan. Čime ponižen, time proslavljen 2. Ljudi smo kršćani i mislim kako ne trebam to dugo dokazivati vašoj ljubavi. A ako smo kršćani, svakako samim imenom Kristu pripadamo. Njegov znak na čelu nosimo, čega se ne sramimo ako ga i u srcu imamo. Njegov je znak njegova poniznost. Po zvijezdi su ga mudraci upoznali2, a sam Gospodin nam je dao taj nebeski i preslavni znak. Nije htio da je zvijezda na čelu vjernika njegov znak, nego njegov križ. Čime ponižen, time proslavljen: odande uzdiže ponizne kamo je ponižen sam sišao. Pripadamo dakle evanđelju, pripadamo Novomu zavjetu. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po 1 2

Usp. Mt 13,3–23.

Usp. Mt 2,2.

29

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 3,2−4

Isusu Kristu3. Pitamo Apostola i kaže nam da nismo pod Zakonom, nego pod milošću4. Odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo5. Zato je došao Krist da podložnike Zakona otkupi, da više ne budemo pod Zakonom, nego pod milošću. Tko je dakle dao Zakon?

Onaj je dao Zakon koji je dao i milost. Ali Zakon je poslao po sluzi, s milošću je On sam sišao. I otkuda su ljudi bili pod Zakonom? Ne ispunjajući Zakon. Tko naime ispunja zakon, nije pod zakonom, nego sa zakonom: tko je pak pod zakonom, ne uzdiže se, nego ga zakon pritišće. Sve tako ljude pod Zakonom utvrđene Zakon učini krivcima i zato im je nad glavom da pokaže, a ne oduzme grijehe. Zakon dakle zapovijeda, zakonodavac se smiluje u onome što zapovijeda zakon. Ljudi, pokušavajući svojim snagama ispuniti što zakon zapovijeda, pali su sunovraćeni samom svojom bojažljivošću i umišljenošću. I nisu sa zakonom, nego pod zakonom postali krivci i jer nisu mogli svojim snagama ispuniti zakon, postavši krivci pod zakonom, molili su pomoć osloboditelja. A krivica zakona donijela je bolest na oholice. Bolest oholih postala je priznanje poniženih: bolesni već priznaju da boluju, pa neka dođe liječnik i iscijeli bolesne.

3. Koji liječnik? Gospodin naš Isus Krist. Tko je Gospodin naš Isus Krist?

Onaj kojega su vidjeli i kojega su razapeli. Onaj uhvaćeni, ispljuskani, bičevani, popljuvani, trnjem okrunjeni, na križ obješeni, umrli, kopljem probodeni, s križa skinuti, u grob položeni! On isti Gospodin je naš Isus Krist! Baš on, i upravo cijeli on liječnik je naših rana, onaj raspeti koji je izružen, kojemu su, dok je visio, glavom mahali i govorili: Ako si Sin Božji, siđi s križa6. Upravo on je naš liječnik, baš on. Zašto dakle nije pokazao onima koji ga izrugivahu da je Sin Božji? Kada se je već dopustio na križ podići, barem dok mu govore: Ako si Sin Božji, siđi s križa, zar nije mogao sići i pokazati im doista da je Sin Božji kojega su se oni usudili ismijavati? Nije htio. Zašto nije htio? Zar što nije mogao? Jasno da je mogao. Što je više: s križa sići ili iz groba uskrsnuti? Ali podnio je rugalice: križ naime nije dokaz moći, nego je prihvaćen kao primjer strpljivosti. Ondje je tvoje rane iscijelio, gdje je svoje dugo podnosio. Ondje te je od smrti vječne ozdravio, gdje se je vremenito udostojao umrijeti. I umro je ili je pak u njemu smrt umrla? Kakva je to smrt koja je smrt usmrtila7?

Gdje je slika Božja?

4. Je li pak Gospodin naš Isus Krist čitav onaj kojega su vidjeli, uhvatili, razapinjali? Zar je on čitav samo to? Isti je naime, ali ne čitav ono što su Židovi vidjeli. To nije čitavi Krist. A što je? U početku bijaše Riječ. U kojemu početku? I 3 4 5 6 7

Iv 1,17 Usp. Rim 6,14.

Gal 4,4–5 Mt 27,40 Usp. Hoš 13,14.

30

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 3,4−5

Riječ bijaše u Boga. A koja Riječ? I Riječ bijaše Bog. Zar je možda od Boga postala ova Riječ? Ne. Ona bijaše u početku u Boga. Što dakle? Nije li drugo što je Bog stvorio slično Riječi? Ne. Jer sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Kako je sve po njoj postalo? Jer svemu što postade u njoj bijaše život i prije nego je išta postalo, ona bijaše život. Što je postalo, nema život u sebi, nego život bijaše u umijeću, tj. u Mudrosti Božjoj, prije nego je išta postalo. Što je postalo, prolazi, a što je u Mudrosti, ne može proći. Život je dakle bio u onome što je postalo. I kakav život? I duša tijela je život. Naše tijelo ima svoj život koji, kad ga izgubi, smrt je tijela. Bijaše li dakle takav onaj život? Ne, ali život bijaše ljudima svjetlo8.

Zar svjetlo životinja? Tvarna je naime svjetlost ljudi i životinja. Postoji neko svjetlo vlastito ljudima: vidimo po čemu se razlikuju ljudi od životinja i tada ćemo shvatiti što je svjetlo ljudi. Od životinje se razlikuješ samo razumom pa se nemoj ničim drugim hvaliti. Umišljaš li se u snagu, životinje će te pobijediti. Umišljaš li se u brzinu, muhe će te pobijediti. Umišljaš li se u ljepotu, kolika je ljepota u paunovu perju? U čemu si onda bolji? U slici Božjoj. Gdje je slika Božja? U duhu, u razumu. Ako si dakle bolji od životinje, to je zato što imaš dušu kojom shvaćaš što životinja ne može shvatiti. Zbog toga si čovjek jer si bolji od životinje. Dakle, svjetlo ljudi je svjetlo duša. Svjetlo duša je nad dušama i nadilazi sve duhove. Ovo je bilo ono svjetlo po kojemu je sve postalo.

5. Gdje je bilo? Je li bilo ovdje ili je bilo kod Oca, a nije bilo ovdje? Ili, što je istinitije: da je bilo kod Oca i ovdje da je bilo? Ako je dakle ovdje bilo, zašto se nije vidjelo? Jer svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze9. Ljudi, ne budite tama, ne budite nevjerni, nepravedni, zli, grabežljivci, lakomi, ljubitelji svijeta: to je naime tama. Svjetlo nije odsutno, ali ste vi odsutni svjetlu. Slijepac na suncu ima prisutno sunce, ali je sam odsutan suncu. Ne budite dakle tama. Ovo je dakle milost o kojoj ću govoriti, da već nismo tama, i neka nam Apostol kaže: Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu10. Jer se dakle nije vidjelo svjetlo ljudi, tj. svjetlost duša, trebalo je da čovjek posvjedoči za svjetlo, ne pak mračan, nego već prosvijetljen. Uostalom, iako prosvijetljen, nije bio sama svjetlost, nego da posvjedoči za Svjetlo. Ne bijaše on Svjetlo. A koje bijaše svjetlo? Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet. I gdje je bilo to svjetlo? Bijaše na svijetu.

A kako je bilo na ovome svijetu? Zar kao ovo svjetlo sunca, mjeseca, raznih svjetiljaka, zar je tako ono svjetlo na svijetu? Ne. Jer svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna11. To jest, svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Svijet je naime tama jer su ljubitelji svijeta svijet. Zar stvorenje nije upoznalo svojega Stvoritelja?

Posvjedočilo je nebo zvijezdom12, posvjedočilo je more – nosilo je Gospodina u 8 9 10 11 12

Iv 1,1–4 Iv 1,5 Ef 5,8 Iv 1,8–10 Usp. Mt 2,2.

31

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 3,5−8

hodu13, posvjedočio je vjetar koji se je na njegovu zapovijed smirio14, posvjedočila je zemlja – potresla se je kada je on raspet15. Ako su oni svi posvjedočili, kako ga svijet nije upoznao ako ne što su svijet ljubitelji svijeta, koji srcem borave u svijetu? I opak je svijet jer su zli stanovnici svijeta: kao što je opaka kuća, ne zidovi, nego ukućani.

6. K svojima dođe, tj. u svoj narod dođe: i njegovi ga ne primiše. Koja je dakle nada ako ne: onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja? Ako postaju djecom, rađaju se. Ako se rađaju, kako se rađaju? Nisu od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga rođeni. Neka se dakle raduju jer su od Boga rođeni. Neka prime potvrdu kako su od Boga rođeni: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama. Ako se Riječ nije stidjela roditi od čovjeka, zar će se ljudi stidjeti roditi od Boga? Ono pak što je stvorio iscijelio je, a vidimo što je iscijelio. Riječ naime tijelom postavši i nastanivši se među nama, postala nam je lijekom da nas, koji smo zemlja i oslijepismo, zemljom ozdravi. A ozdravljeni što ćemo vidjeti? I vidjesmo, reče, slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine16.

7. Ivan svjedoči za njega. Viče: To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene. Poslije mene dolazi, a pretječe me. Što znači: bijaše prije mene? Pretekao me je. Ali ne znači da je postao prije nego što sam ja postao, već, pretpostavljen mi je, tj. bijaše prije mene. Zašto je postao prije tebe kad poslije tebe dolazi? Jer bijaše prije mene. Prije tebe, Ivane? Što je veliko ako je prije tebe?

U redu, jer ti svjedočiš za njega: počujmo što on sam kaže: Prije negoli Abraham posta, Ja jesam17. Ali i Abraham se je rodio posred roda ljudskoga, a i mnogi prije njega kao i mnogi poslije njega. Čuj pak Očev glas o Sinu: Prije zore rodih te18.

Tko je rođen prije zore, sam sve rasvjetljuje. Svjetlonošom je nazvan onaj koji je pao: bio je naime anđeo i postao je đavao. O njemu kaže Pismo: Kako pade, Svjetlonošo, sine Zorin19. Zašto Svjetlonoša? Jer je rasvijetljen svijetlio. Kako se je pomračio? Jer u istini nije stajao20. On je dakle prije zore, prije svakoga prosvijetljenog, jer je nužno da bude prije svakoga prosvijetljenog on koji prosvjetljuje sve koji se mogu prosvijetliti.

8. Zato se ovo nastavlja: Doista, od punine njegove svi mi primismo. Što ste primili? I to milost na milost. Tako imaju grčke riječi, uspoređene s grčkim primjercima. Ne kaže: od punine njegove svi mi primismo, milost za milošću, nego ovako kaže: od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost, tj. primili 13 14 15 16 17 18 19 20

Usp. Mt 14,26.

Usp. Mt 8,27.

Usp. Mt 27,51.

Iv 1,11–14 Iv 8,58 Ps 110,3 Iz 14,12 Usp. Iv 8,44.

32

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 3,8−10

smo: a ne znam što je htio da shvatimo kad reče od punine njegove mi primismo; i osim toga milost na milost. Od punine njegove primismo najprije milost, a potom opet primismo milost, dakle milost na milost. Koju smo milost najprije primili? Vjeru. U vjeri hodajući hodimo u milosti. Odakle smo to zaslužili? Kakvim svojim prethodnim zaslugama? Neka se nitko ne uznosi, neka se vraća u svoju savjest, neka traži skrovite svoje misli, neka se vrati k nizu svojih čina: neka ne pazi što jest, ako nešto jest, nego što će biti, kako bi nešto bilo. Pronaći će da nije bio dostojan ničega osim kazne. Ako si dakle zaslužio kaznu, a došao je onaj koji ne kažnjava grijehe, nego grijehe oprašta, znači da ti je dana milost, a plaća nije naplaćena. Odakle se zove milost? Jer se besplatno daje21. Nisi prethodnim zaslugama kupio što si primio. Ovu je dakle prvu milost primio grešnik, da se otpuste njegovi grijesi. Što je zaslužio? Neka pita pravednost, naći će kaznu; neka pita milosrđe, naći će milost. A ovo je i obećao Bog po prorocima: tako kad je došao dati što je obećao, nije samo dao milost, nego i istinu. Kako je iskazana istina? Jer se je dogodilo što je obećano.

Vjerom ćemo zaslužiti Boga 9. Što je, dakle, milost na milost? Vjerom ćemo zaslužiti Boga i mi koji ne bijasmo dostojni da nam se otpuste grijesi, zbog tolika dara koji nedostojni primismo. To se zove milost. Što je milost? Nezasluženi dar. Što znači da je nezasluženo darovana? Darovana znači da nije uzvraćena. Ako je bila dugovana, vraćena je kao plaća, ne kao darovana milost. Ako je ipak doista bila dugovana, bio si dobar. Ako si pak, kako je istina, bio opak, povjerovao si u onoga koji opravdava bezbožnika22. Što znači da Bog opravdava bezbožnika?

Znači da od bezbožnika čini pobožnika. Pomisli što je trebalo da te po zakonu ugrozi i što si po milosti dobio. Dobivši pak milost vjere postat ćeš pravedan po vjeri. A jer pravednik će od vjere živjeti23, zaslužit ćeš Boga živeći od vjere. Kada zaslužiš Boga živeći od vjere, primit ćeš nagradu besmrtnosti i život vječni.

I on je milost. Kakvom naime zaslugom primaš vječni život? Po milosti. Ako je pak vjera milost, a vječni je život gotovo plaća vjere, onda se čini da Bog vječni život uzvraća kao dužan. Kome je dužan? Vjerniku jer ga je zaslužio po vjeri? Ali jer je sama vjera milost, onda je život vječni milost na milost.

Svoje darove Bog kruni 10. Poslušaj Pavla apostola koji priznaje milost i kako moli poslije i ono što mu pripada. Na koji način Pavao ispovijeda milost? Koji prije bijah hulitelj, pro21

22 23

U latinskomu milost se kaže gratia, a besplatno gratis, te stoga razumijemo ovu Augustinovu tvrdnju.

Usp. Rim 4,5.

Rim 1,17; Hab 2,4

33

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 3,10−12

gonitelj i nasilnik. Ali, reče, pomilovan sam24. Nazvao se je nedostojnim jer je pomilovan, a pomilovan ipak ne zbog svojih zasluga, nego zbog Božjega milosrđa.

Poslušaj ga kako već uporno zahtijeva dug, koji je najprije primio nezasluženu milost: Ja se, kaže, već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska.

Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti. Već uporno zahtijeva ono što je zaslužio, već traži ono što mu pripada.

Vidi naime sljedeće riječi: kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac25. Da bi primio milost, prije je trebao milosrdnoga oca, a da primi nagradu milosti, sada treba pravednoga suca. Koji nije osudio bezbožnika, zar će osuditi vjernika? Ako ipak dobro pomisliš, Bog je dao najprije vjeru kojom si ga zaslužio. Nisi naime nečim svojim zaslužio da bi ti se nešto dugovalo. Što dakle nagradu besmrtnosti poslije daje, svoje darove kruni, ne tvoje zasluge. Braćo, dakle, doista, od punine njegove svi mi primismo, to jest primili smo od punine njegova milosrđa i od punine njegove dobrote. Što? Otpuštenje grijeha, da se opravdamo po vjeri. I osim toga što? Milost na milost, tj. za ovu milost u kojoj iz vjere živimo primit ćemo drugu, ali što drugo nego milost? Ako bih naime rekao da je i ovo bio dug, nešto sebi doznačujem, kao onome kome se je dugovalo. Ovjenčava naime u nama Bog darove svojega milosrđa, ali ako u milosti koju prvu primismo ustrajno hodimo.

11. Uistinu, po Mojsiju bijaše dan Zakon, koji je držao krivce. Što naime veli Apostol? A zakon nadođe da se umnoži grijeh26. Ovo je koristilo oholicama, da se umnoži grijeh: mnogo su sebi pridavali i gotovo svojim snagama mnogo pripisivali. A nisu mogli ispuniti pravednost da im nije pomogao onaj koji ju je zapovijedao. Htijući ukrotiti njihovu oholost Bog je dao Zakon, kao govoreći: Evo, ispunite da ne mislite da nema onoga koji naređuje. Ne nedostaje onaj koji bi zapovijedao, nego nema onoga koji bi ispunio.

12. Ako dakle nema onoga koji bi ispunio, odakle ta nemogućnost da ispuni? Jer je rođen s naslijeđem grijeha i smrti. Od Adama rođen, povukao je sa sobom ono što je ondje začeto. Pao je prvi čovjek, a svi koji su od njega rođeni od njega su navukli tjelesnu požudu. Trebalo je da se rodi drugi čovjek koji nije navukao nikakvu požudu. Čovjek prvi, a čovjek i drugi: prvi čovjek za smrt, drugi čovjek za život. Tako veli Apostol: Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Po kojemu čovjeku smrt, po kojemu čovjeku uskrsnuće od mrtvih? Ne žuri, evo nastavka: Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni27. Koji pripadaju Adamu? Svi koji su rođeni od Adama. Koji Kristu? Svi koji su rođeni po Kristu. Zašto svi u grijehu? Jer nitko nije rođen mimo Adama.

Da se pak rode od Adama, nužno je bilo iz osude, a roditi se po Kristu, pripada 24 25 26 27

1 Tim 1,13 2 Tim 4,6–8 Rim 5,20 1 Kor 15,21–22

34

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 3,12−15

volji i milosti. Ne prisiljavaju se ljudi da se rode po Kristu, kao što se nisu ni od Adama rodili jer su htjeli. Svi ipak koji su od Adama rođeni s grijehom su grešnici; svi koji su po Kristu iznova rođeni opravdani su i pravednici, ne u sebi, nego u njemu. Ako naime pitaš zašto „sami u sebi“, odgovor je jer su Adamovi, a ako pitaš zašto samo u njemu, jer su Kristovi. Zašto? Jer glava, Gospodin naš Isus Krist, nije došao s naslijeđem grijeha, ali je ipak došao sa smrtnim tijelom.

Umro si u Adamu, uskrsni u Kristu 13. Smrt grešnika bila je kazna, a u Gospodinu ona je bila služba milosrđa, ne kazna grijeha. Gospodin naime nije imao ničega zbog čega bi pravedno umro. Sam reče: Dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. Zašto ćeš dakle umrijeti? Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde28. Nije imao nikakve krivnje poradi koje bi umro, a ipak je umro. Ti pak imaš zašto i snebivaš li se mrijeti? Dostoj se jednakim duhom trpjeti po svojoj zasluzi, što se je on udostojao pretrpjeti da te od vječne smrti oslobodi. Čovjek i čovjek, ali Adam, ništa drugo nego samo čovjek; Krist, pak, Bogočovjek. Onaj čovjek grijeha, ovaj pravednosti. Umro si u Adamu, uskrsni u Kristu: i jedno i drugo ti pripada. Već si povjerovao u Krista, vratit ćeš ipak što duguješ od Adama. Ali neće te uvijek držati okovi grijeha: tvoju je naime vječnu smrt ubila vremenita smrt tvojega Gospodina.

Ona je milost, braćo moja, ona je istina jer je obećana i iskazana.

14. Takva milost nije bila u Staromu zavjetu jer je Zakon potkopavao, nije pomagao: zapovijedao je, a nije ozdravljao; pokazivao je bolest, ali nije ju uklanjao. Pripremao joj je liječnika koji je imao doći s milošću i istinom, kao što k nekome kojega liječnik želi liječiti najprije pošalje svojega slugu, da ga nađe povezana. Ne bijaše zdrav, a nije se htio liječiti. Da se ne bi liječio, umišljao je da je zdrav. Poslan je Zakon koji ga je svezao. A on, otkrivši da je krivac, već viče protiv svezanosti. Došao je Gospodin, liječi ponešto gorkim i oštrim lijekovima. Govori naime bolesniku: Uzmi to; kaže: Podnesi; veli: Ne ljubi svijet, budi strpljiv, iscijelit će te oganj uzdržljivosti, željezo progonstva uklonit će rane tvoje. Strašio si se premda si bio svezan. Gospodin slobodan i nesvezan prvi je pio što je tebi davao, prvi je pretrpio da te utješi kao govoreći: Što se bojiš trpjeti za sebe, pa ja sam prije pretrpio za tebe. Ovo je milost, i velika milost. Tko će je dostojno pohvaliti?

Mislite na poniznost Kristovu 15. Govorim o poniznosti Kristovoj, braćo moja. Tko će izreći Kristovo veličanstvo i Kristovo božanstvo? U tumačenju i sricanju da nekako Kristovu poniznost izreknemo ne dostajemo, dapače oskudijevamo. Povjeravamo je 28

Iv 14,30–31

35

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 3,15−17

onima koji dublje razmatraju, ne iscrpljujemo sadržaj pred onima koji slušaju.

Mislite na poniznost Kristovu. Ali tko će nam je, veliš, protumačiti ako je ti ne izrekneš? Onaj iznutra neka govori. Bolje to izriče onaj koji unutra boravi, nego onaj koji vani viče. On neka vam pokaže slavu svoje poniznosti, koji je počeo boraviti u vašim srcima. Ako već u tumačenju njegove poniznosti zakazujemo, tko će njegovo veličanstvo izreći? Ako nas Riječ tijelom postala zbunjuje, tko će protumačiti: U početku bijaše Riječ? Zadržite dakle, braćo, i oslonite se na ovu granitnu istinu.

16. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu29.

Po sluzi je dan Zakon: učinio je krivce, a po Vladaru dano je oproštenje: oslobodio je krivce. Zakon bijaše dan po Mojsiju. Neka sluga ne pripisuje sebi nešto više, nego što je po njemu učinjeno. Izabran na veliku službu kao vjeran u domu, ali ipak sluga, može djelovati prema Zakonu, ali ne može odriješiti od prijestupa Zakona. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

17. I da možda netko ne bi rekao: Ne nasta li milost i istina po Mojsiju koji je vidio Boga, odmah dodaje: Boga nitko nikada ne vidje. I kako se je Bog Mojsiju obznanio? Jer se je Gospodin objavio svojemu sluzi. Koji Gospodin? Sam Krist koji je najprije dao Zakon po sluzi, da sam dođe s milošću i istinom. Boga nitko nikada ne vidje. Na koji se je način pokazao sluzi da shvati koliko može?

Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani. Što znači: u krilu Očevu? U Očevoj tajnosti. Bog naime nema krilo, kao što mi imamo u naborima haljina, niti moramo misliti da sjedi kao mi niti da je možda tako opasan da ima krilo. Ali jer je naše krilo unutra, Očeva se otajstvenost zove Očevo krilo.

U Očevoj otajstvenosti, koji pozna Oca, on ga obznani. Boga, naime, nitko nikada ne vidje. Sam je dakle došao i obznanio je što je vidio. Što je vidio Mojsije? Mojsije je vidio oblak30, vidio je anđela31, vidio je oganj32, a svako od tih je samo stvorenje koje je znakovito naznačavalo Gospodina, ali nije davalo njegove prisutnosti. Imaš naime otvoreno u Zakonu: Tako bi Gospodin razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem. Slijedi isto Pismo i naći ćeš Mojsija koji govori: Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te shvatim. I malo je što je rekao, primio je odgovor: Moga lica ne možeš vidjeti33. Govorio je dakle, braćo moja, anđeo s Mojsijem kao pralik Gospodinov.

I sve ono što je ondje po anđelu učinjeno obećavalo je buduću milost i istinu.

Koji su dobro razmatrali Zakon spoznali su, a dok je prikladno da i mi nešto o tome reknemo, koliko Gospodin objavi, nećemo prešutjeti vašoj ljubavi.

29 30 31 32 33

Iv 1,17 Usp. Izl 24,15–18.

Usp. Izl 14,19.

Usp. Izl 3,2.

Usp. 33,11.13.20.

36

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 3,18−19

Mudrost se Božja ne može vidjeti 18. To pak znate: sve što se tjelesno vidjelo, to nije bila Božja bit. Tjelesno vidimo tjelesnim očima, a Božju bit, čime ćemo vidjeti? Pitaj Evanđelje: Blago čistima srcem: oni će Boga gledati34. Bilo je ljudi koji su ispraznošću svojega srca zavedeni govorili: Otac je nevidljiv, Sin je pak vidljiv. Kako vidljiv? Ako zbog tijela jer je primio tijelo, očito je. Koji su naime vidjeli tijelo Kristovo, neki su povjerovali, neki su ga raspeli. Koji su pak povjerovali, kada je visio na križu, pokolebali su se. A da ga nisu poslije samoga uskrsnuća dotaknuli, vjera se na njih ne bi prizivala. Ako je dakle zbog tijela Sin vidljiv, i mi se slažemo, to je katolička vjera. Ako je pak vidljiv prije tijela, kako oni govore, tj. prije nego što se je utjelovio, onda mnogo luduju i mnogo griješe. Vidljiva je pojavnost nastala na tjelesan način po stvorenjima, u kojima se je prikazivao pralik, ali sama se bit nikako nije pokazivala ni očitovala. I neka vaša ljubav svrati pozornost na ovaj tihi dokaz. Očima ne može čovjek vidjeti mudrost Božju. Ako je, braćo, Krist Mudrost Božja i Snaga Božja35, ako je Krist Riječ Božja, zar ćeš moći Riječ Božju vidjeti ako se ni ljudska ne može očima vidjeti?

19. Odbacite dakle iz svojih srdaca tjelesne misli da doista budete pod milošću, da pripadnete Novomu zavjetu. Zato se vječni život obećava u Novomu zavjetu. Čitajte Stari zavjet i vidite kako se je još tjelesnomu narodu naređivalo ono što i nama. Štovanje naime jednoga Boga i nama se zapovijeda36. Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga37, i nama se zapovijeda. Sve to je prema zapovijedi. Dan subotnji obdržavaj i svetkuj38, nama se više zapovijeda jer naređuje nam se da duhovno to održavamo. Židovi naime ropski opslužuju dan subotnji prepuštajući se obilju i pijanstvu. Koliko bi bolje njihove žene prele vunu, nego da u onaj dan skaču po trijemovima? Daleko od nas, braćo, da kažemo za njih da opslužuju subotu. Duhovno opslužuje subotu kršćanin uzdržavajući se od ropskoga rada. Što je pak ropski rad? Grijeh. I čime dokazujemo? Pitaj Gospodina: Tko god čini grijeh, rob je grijeha39. I nama se dakle zapovijeda duhovno opsluživanje subote. Sve su nam zapovijedi više zapovjeđene i trebamo ih držati: Poštuj oca svoga i majku svoju. Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga40.

Zar nije sve to i nama zapovjeđeno? Ali traži naplatu i naći ćeš ondje rečeno: U bijeg ćete nagoniti svoje neprijatelje, i primit ćete zemlju koju je Bog obećao ocima vašim41. Jer nisu mogli shvatiti nevidljivo, privlačio ih je k sebi preko vidljivoga.

34 35 36 37 38 39 40 41

Mt 5,8 Usp. 1 Kor 1,24.

Usp. Izl 20,3.

Izl 20,7 Pnz 5,12; usp. Izl 20,10.

Iv 8,34 Izl 20,12–17; Pnz 5,16–21 Usp. Lev 26,1–13.

37

TUMAČENJE IVANOVA EVANĐELJA 3,19−21

Zašto ih je privlačio? Da sasvim ne poginu i da se idolima ne okaljaju. Učinili su upravo to, braćo moja, kako se čita, zaboravivši tolika čudesa koja je Bog učinio pred njihovim očima. More je rascijepljeno, put je učinjen posred valova, neprijatelje koji su im bili za petama poklopile su iste vode po kojima su oni prešli42.

Kada se čovjek Božji, Mojsije, odvojio od njihovih očiju, zatražili su idole i rekli: Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom43.

Sva je njihova nada bila položena u čovjeka, ne u Boga. Evo, umro je čovjek, zar je umro Bog koji ih je izbavio iz egipatske zemlje? I kada su načinili sliku teleta, klanjali su se i govorili: Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske44.

Kako su brzo zaboravili tako očitu milost! Kojim bi se dakle načinima održao takav narod ako ne tjelesnim obećanjima?

20. Ondje zapovijedi naređuje zakonski Dekalog kao i nama, ali im ne obećava ono što obećava nama. Što se nama obećava? Život vječni. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista45. Obećava se spoznaja Boga: ona je milost na milost. Braćo, sada vjerujemo i ne vidimo, a za samu će vjeru biti nagrada: vidjeti ono što vjerujemo. Znali su ovo proroci, ali je bilo skriveno prije nego što dođe. Neki naime uzdišući ljubitelj u psalmima kaže: Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim46. I pitaš što traži? Možda naime zemlju traži kojom teče tjelesno med i mlijeko, premda to treba da čovjek traži i moli duhovno. Ili možda traži podložnost svojih neprijatelja, ili njihovu smrt, ili vlast i posjede ovoga svijeta. Gori naime od ljubavi i mnogo uzdiše, žeđa i čezne. Vidimo što traži: Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim. Što je ovo što traži? Da živim, veli, u domu Gospodnjem u sve dane života svoga. I misli: ako živiš u domu Gospodnjem, u čemu će ondje biti tvoja radost? Da uživam milinu Gospodnju47.

Uvijek ćeš se nasićivati i nikada zasititi 21. Braćo moja, zašto vapite, zašto klikćete, zašto ljubite ako ne što je ondje iskra ove ljubavi? Što želite, molim vas? Može li se vidjeti očima? Može li se dotaknuti? Zar nekakva ljepota veseli oči? Zar ne ljubimo silno mučenike i, kada ih spominjemo, zar ne gorimo od ljubavi? Što u njima ljubimo, braćo? Udove od zvijeri izranjene? Što ima odurnije od toga ako tjelesnim očima ispituješ, a što ljepše ako istražuješ očima srca? Kakvim bi ti se učinio najljepši mladić, ali lopov? Kako bi se prestrašile oči tvoje? Zar se boje tjelesne oči? Ako njih pitaš, ništa od tijela nije skladnije, ništa uređenije. I sklad udova i ugodnost boja na42 43 44 45 46 47

Usp. Izl 14,21–31.

Izl 32,1 Izl 32,4 Iv 17,3 Ps 27,4 Ps 27,4

38

SADRŽAJ

Uvod u Augustinovo Tumačenje Ivanova Evanđelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 1. GOVOR (1,1–5) 2. GOVOR (1,6–14) 3. GOVOR (1,15–18) 4. GOVOR (1,19–33) 5. GOVOR (1,33) 6. GOVOR (1,32–33) 7. GOVOR (1,34–51)

U početku bijaše Riječ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Bî čovjek poslan od Boga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Doista, od punine njegove svi mi primismo . . . . . . . 29

Evo Jaganjca Božjega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

Ja ga nisam poznavao . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

To je onaj koji krsti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60

Gledat ćete otvoreno nebo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74

Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj . . . . . . 88 9. GOVOR (2,1–11) Ti si čuvao dobro vino sve do sada . . . . . . . . . . . . . . . 97 10. GOVOR (2,12–21) On je govorio o hramu svoga tijela . . . . . . . . . . . . . . 107 11. GOVOR (2,23–25; 3,1–5) Tko se ne rodi nanovo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 12. GOVOR (3,6–21) Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba . . 126 13. GOVOR (3,22–29) Tko ima zaručnicu, zaručnik je . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 8. GOVOR (2,1–4)

14. GOVOR (3,29–36) 15. GOVOR (4,1–42)

On treba da raste, a ja da se umanjujem . . . . . . . . . . 146

16. GOVOR (4,43–53) 17. GOVOR (5,1–18)

Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete . . . . 169

18. GOVOR (5,19–20) 19. GOVOR (5,19–30) 20. GOVOR (5,19) 21. GOVOR (5,20–23) 22. GOVOR (5,24–30) 23. GOVOR (5,30–40) 24. GOVOR (6,1–14)

Isus je umoran od puta sjedio na zdencu . . . . . . . . . 156

Tko bi prvi ušao u ribnjak pošto se je voda uzbibala, ozdravio bi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174

Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini . . . . 184

Dolazi čas – sada je! – kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192

Što Otac čini, to jednako i Sin čini . . . . . . . . . . . . . . . 205

Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213

Tko sluša moju riječ i vjeruje, prešao je iz smrti u život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224 Vi ipak nećete da dođete k meni da život imate . . . 233

Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244 777

SADRŽAJ

25. GOVOR (6,15–40)

Siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla . . . . . . . . . . . . . . . . . 248

26. GOVOR (6,41–59) 27. GOVOR (6,60–71)

Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta . . 259

28. GOVOR (7,1–13) 29. GOVOR (7,14–18)

Na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno . . . . 276

30. GOVOR (7,19–24) 31. GOVOR (7,25–36)

Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim. .288

32. GOVOR (7,37–39)

To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300

Riječi koje sam vam govorio duh su i život su . . . . 269

Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla . . . . . 283

Kamo to ovaj kani da ga mi nećemo naći?

Da ne kani poći raseljenima? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293

33. GOVOR (7,45–53; 8,1–11) Idi i odsada više nemoj griješiti . . . . . . . . . . . . . . . . . 306 Tko ide za mnom, imat će svjetlo života . . . . . . . . . 311 34. GOVOR (8,12) 35. GOVOR (8,13–14) 36. GOVOR (8,14–18) 37. GOVOR (8,19–20) 38. GOVOR (8,21–25) 39. GOVOR (8,26–27)

Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito . . . . . . . . . . . . . . . . . . 318

A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem . . . 324 I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas . . 332

Ja sam počelo koji vam i govorim . . . . . . . . . . . . . . . . 338

Onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345

40. GOVOR (8,28–32) 41. GOVOR (8,31–36)

Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi . . . . . . 350

42. GOVOR (8,37–47)

Ja sam od Boga izišao i došao; nisam sâm od sebe došao, nego on me posla . . . . . . . . . . . . . . . . . . 366

43. GOVOR (8,48–59) 44. GOVOR (9,1–41) 45. GOVOR (10,1–10) 46. GOVOR (10,11–13) 47. GOVOR (10,14–21) 48. GOVOR (10,22–42) 49. GOVOR (11,1–54) 50. GOVOR (11,55–56; 12,1–11) 51. GOVOR (12,12–26) 52. GOVOR (12,27–36) 53. GOVOR (12,37–43)

Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. . 357

Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se . . . . . . . . . . . . . . . . . . 374

Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja . . . . . . 382

Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju . . . 389

Pastir dobri život svoj polaže za ovce.

Najamnik pak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 398

Ja sam pastir dobri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 404

Ja i Otac jedno smo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 413

Ja sam uskrsnuće i život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju.

Ondje mu prirediše večeru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 432

Ako pšenično zrno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439

Duša mi je sada potresena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445

Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 452

778

SADRŽAJ

54. GOVOR (12,44–50) 55. GOVOR (13,1–5) 56. GOVOR (13,6–10)

Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 459

Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje . . . . . 464

Poče učenicima prati noge; dođe tako do Šimuna Petra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 468

57. GOVOR (13,10) 58. GOVOR (13,10–15)

Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge . . 471

59. GOVOR (13,16–20) 60. GOVOR (13,21)

Tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao . .479

61. GOVOR (13,21–27) 62. GOVOR (13,26–31)

Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati . . 485

63. GOVOR (13,31–32) 64. GOVOR (13,31–36)

Sada je proslavljen Sin Čovječji . . . . . . . . . . . . . . . . . 491

65. GOVOR (13,34–35) 66. GOVOR (13,36–38)

67. GOVOR (14,1–4) 68. GOVOR (14,2–4) 69. GOVOR (14,3–6)

Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 475

Rekavši to, Isus se potrese u duhu . . . . . . . . . . . . . . 482

On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć . .488

Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me . . . . . . 494

Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 497

Kaže mu Petar: Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 500 U domu Oca mojega ima mnogo stanova . . . . . . . . 503

Idem pripraviti vam mjesto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 506

Reče mu Toma: Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati? . . . . . . . . . . 509

70. GOVOR (14,3–10) 71. GOVOR (14,10–14)

Da i vi budete gdje sam ja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 512

72. GOVOR (14,12–14) 73. GOVOR (14,12–14)

I veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu . . . . . . . . 518

74. GOVOR (14,15–17)

I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 524

75. GOVOR (14,17–21) 76. GOVOR (14,22–24) 77. GOVOR (14,25–27) 78. GOVOR (14,27–28) 79. GOVOR (14,28–31) 80. GOVOR (15,1–3)

Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 515

Što god zaištete u Oca u moje ime, učinit ću . . . . . 521

U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 528

K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti . . . . . . . 531

Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem . . . . . . . . . 534

Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 537

Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 540

Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio . . 543

779

SADRŽAJ

81. GOVOR (15,4–7) 82. GOVOR (15,8–10) 83. GOVOR (15,11–12) 84. GOVOR (15,12–13) 85. GOVOR (15,13–15) 86. GOVOR (15,15–16)

Bez mene ne možete učiniti ništa . . . . . . . . . . . . . . . . 546

Ostanite u mojoj ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 549

To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna . . . . . . . . . . . . . . . . . . 552 Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 555

Više vas ne zovem slugama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .558 Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas . . . . . . . . 561

87. GOVOR (15,16–19) 88. GOVOR (15,20–21)

Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge . . . . 564

89. GOVOR (15,18–23)

Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 570

A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 567

90. GOVOR (15,23) 91. GOVOR (15,22–25)

Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega . . . . . . . . . . . . . . . 573

92. GOVOR (15,24–27) 93. GOVOR (16,1–6)

A kada dođe Branitelj, on će svjedočiti za mene . . . 579

Mrze me nizašto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 576

I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom . . . . 582

94. GOVOR (16,5–7) 95. GOVOR (16,8–11)

Bolje je za vas da ja odem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .586

96. GOVOR (16,12–13)

No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 593

A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 589

97. GOVOR (16,12) 98. GOVOR (16,12)

Još vam mnogo imam kazati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 597

99. GOVOR (16,13–15)

Neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje. . 607

Ali sada ne možete nositi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 601

100. GOVOR (16,13–15) 101. GOVOR (16,16–23)

On će mene proslavljati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 613

102. GOVOR (16,23–28)

Ta sâm vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili . . . . . . . 620

103. GOVOR (16,29–33) 104. GOVOR (16,33–17,1) 105. GOVOR (17,1–5) 106. GOVOR (17,6–8) 107. GOVOR (17,9–13) 108. GOVOR (17,14–19) 109. GOVOR (17,20) 110. GOVOR (17,20–23) 111. GOVOR (17,24–26)

Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas. . 616 Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet . . . . . . . . . . . 624

To vam rekoh da u meni mir imate . . . . . . . . . . . . . . 627

A ovo je život vječni: da upoznaju tebe . . . . . . . . . . 630 Uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao . . . . . . . . . . . . . . . . 635

Da imaju puninu moje radosti u sebi . . . . . . . . . . . . 640

Posveti ih u istini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .644

Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene . . . . . . . . . . . . . 647

Ljubio si njih kao što si mene ljubio . . . . . . . . . . . . . 651

Da budu jedno u nama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 657

780

SADRŽAJ

112. GOVOR (18,1–12) 113. GOVOR (18,13–27) 114. GOVOR (18,28–32) 115. GOVOR (18,33–40) 116. GOVOR (19,1–16) 117. GOVOR (19,17–22) 118. GOVOR (19,23–24) 119. GOVOR (19,24–30) 120. GOVOR (19,31–20,9) 121. GOVOR (20,10–29) 122. GOVOR (20,30–31; 21,11) 123. GOVOR (21,12–19) 124. GOVOR (21,19–25)

To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt . . . 663

Zašto me udaraš? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .666

I oni ne uđoše da se ne okaljaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . 670

Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta . . . . . . . . . . . . 673

I pljuskali su ga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 677

Što napisah, napisah . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 681

Vojnici uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela... A uzeše i donju haljinu . . . . . . . . . 685

Uz križ je Isusov stajala majka njegova . . . . . . . . . . . . . 689 Jedan mu od vojnika kopljem otvori bok i odmah poteče krv i voda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 692

Ne dotiči me, jer još ne uziđoh Ocu . . . . . . . . . . . . . 696

Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 700

Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi? . . . . . . . . 707

Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 712

DODATAK

Kateheze Benedikta XVI. Sveti Augustin – I. Život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 723 Sveti Augustin – II. Posljednje godine i smrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 727 Sveti Augustin – III. Nauk. Vjera i razum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 730 Sveti Augustin – IV. Djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 733 Sveti Augustin – V. Trostruko obraćenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 737 Bilješka o prevoditelju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 741 KAZALA

Kazalo biblijskih citata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 745 Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 765 Kazalo važnijih pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 767 Sadržaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 777

781

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u lipnju 2020.