Biser u pijesku by VERBUM d.o.o.

TESSA AFSHAR

POPULUS

Tessa Afshar BISER U PIJESKU Roman

Biblioteka

POPULUS 4.

Naslov izvornika: Tessa Afshar, Pearl in the Sand Knjiga je prvi put objavljena u SAD-u, Moody Publishers, 820 N. LaSalle Blvd., Chicago, IL 60610. Copyright © 2010 by Tessa Afshar Prevedeno uz dopuštenje. Copyright © za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2015. Prijevod: Ivana Krencer Lektura: Anđa Jakovljević

Split, 2015. Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21 000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 e-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Glavni urednik: Petar Balta Za nakladnika: Miro Radalj

TESSA AFSHAR

POPULUS

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 821.111(73)-31=163.42 AFSHAR, Tessa Biser u pijesku / Tessa Afshar ; <prijevod Ivana Krencer>. - Split : Verbum, 2015. - (Biblioteka Populus ; knj. 4) Prijevod djela: Pearl in the sand. ISBN 978-953-235-419-5 151014069

Emi, mojoj sestri, prijateljici i velikoj radosti

Uvodne autoričine napomene

Naslov ovoga romana i korištenje motiva bisera u priči proizlaze iz umjetničke slobode. Poznato je da su u to doba Egipćani za pravljenje nakita upotrebljavali sedef, a o upotrebi bisera postoje arheološki dokazi tek za nekoliko stoljeća kasnije razdoblje. Međutim, Sedef u pijesku ne zvuči tako dobro kao Biser u pijesku. Biblija nam govori da je Rahaba bila bludnica (gostioničarka je bio eufemizam za prostituciju). Biblijski hebrejski ima dvije različite riječi kojima se opisuje prostitucija. Prva, kedeshah, odnosi se na hramske prostitutke. Druga, zonah, odnosi se na razne druge vrste. Gdje god se spominje Rahabin zanat, koristi se riječ zonah. Retci koji se odnose na Rahabu u Staromu i u Novom zavjetu sadrže izraz zonah (Rahaba koja je bila zonah), što će reći da Izraelci nikada nisu sasvim zaboravili njezinu prošlost. Iako većina opisa u kojima se prikazuje sadrži izrazito pozitivan prizvuk, ova suprotnost ukazuje na to da je Rahaba možda iskusila različit prijam u novi dom. Primljena je s dobrodošlicom i divljenjem, ali nikada nisu dokraja prešli preko njezine prošlosti. Salmonovo se ime u izvornomu hebrejskom piše na nekoliko različitih načina – Salmon, Shalmon i Salmone.* Gdje god je moguće, ova se knjiga temelji na biblijskim i arheološkim izvorima. Prizor * U prijevodu na hrvatski jezik nailazimo na dvije inačice: a) u Knjizi o Ruti – Salmon – za ovu inačicu sam se ovdje odlučila jer zvuči kao muško ime; b) u 1 Ljet 2,11 i Mt 1,5 – Salma – nisam odabrala ovu inačicu jer zvuči više kao žensko ime (nap. prev.)

iz 17. poglavlja gdje se uspoređuje Rahabino iskustvo u Jerihonu s iskustvom Izraela u Egiptu tijekom prve Pashe nadahnut je poglavljem iz knjige autorice Tivke Frymer-Kensky Reading the Women of the Bible* (New York: Schocken Books, 2002., str. 297–300). U konačnici ovo je roman-fikcija, izmišljeno izvješće o povijesnoj ženi koja ima veliku važnost i za židove i za kršćane. Hebrejska Biblija otkriva da se nakon uništenja Jerihona Rahaba trajno opredijelila za Izraelce, ali nam nisu dane dodatne pojedinosti o njezinu životu (Jošua 6,25). Kršćanima se Rahabina sudbina otkriva u trećini retka iz Matejeva Evanđelja gdje se iznosi Isusovo rodoslovlje. Ove jednostavne riječi otkrivaju Rahabinu izvanrednu sudbinu: Salmi Rahaba rodi Boaza (Matej 1,5). Drugim riječima, Salmon (Salma) i Rahaba bili su u braku i imali sina. Biblija nam daje uvid u Salmonovo podrijetlo u nekoliko genealogija (1 Ljetopisi 2,11; Ruta 4,20–21). Jasno je da on potječe iz vrlo ugledne obitelji iz kuće Judine; njegov otac Nahšon knez je Judinih sinova, a sestra njegova oca je Aronova žena (Izlazak 6,23; Brojevi 2,3–4). O Salmonovim osobnim postignućima i djelovanju ne saznaje se ništa. Ali redak u Mateju ipak je zapanjujuć. Kako je moguće da bi muškarac koji je praktički židovski plemić, dovoljno značajan da mu ime bude zabilježeno u Svetomu pismu, za ženu uzeo Kanaanku koja je zarađivala za život zabavljajući gospodu? Velik dio ovoga romana bavi se tim pitanjem. Nije ni potrebno naglasiti da je ovaj aspekt priče posve izmišljen. Sve što znamo jest to da je Salmon oženio Rahabu, da mu je ona rodila sina i da se u Isusovu rodoslovlju ova kanaanska bludnica spominje kao jedan od njegovih predaka. O tome kako je došlo do takva braka i na kakve je preprjeke nailazio Biblija šuti. Najbolji način proučavanja Biblije nije putem čitanja romana nego čitanjem originala. Ova priča ne može ni na koji način zamijeniti preobražavajuću snagu s kojom će se čitatelj susresti u Svetomu pismu. Biblijsko izvješće o Rahabi nalazi se u Jošui 1–10, Knjizi o Ruti i Matejevu Evanđelju 1,1–17.

* Čitajući o biblijskim ženama (nap. prev.)

Prvo poglavlje

Zora je tek imala svanuti kada je Rahaba naglo došla k svijesti zahvaljujući nestrpljivu gurkanju. “Dosta si ljenčarila, djevojko. Tvoja braća i otac samo što nisu krenuli.” Majka sasvim nepotrebno prodrma Rahabu još jednom. Rahaba zastenje i odustane od počinka. Još mutna pogleda i osjećajući bolove po cijelomu tijelu ona se natjera da ustane s prostirke. Već dva mjeseca obavljala je muške poslove, ustajući prije zore i hrvajući se sa zemljom po cijeli dan, a s vrlo malo hrane, vode i odmora kojim bi obnovila svoje snage. Sve je to bilo uzalud – čak je i djevojčica od petnaestak godina to uspijevala shvatiti. Njihova zemlja nije rađala ništa osim prašine. Poput ostatka Kanaana, i Jerihon je bio pritisnut nemilosrdnom sušom. Iako je znala da su svi njihovi napori uzaludni, svakoga se dana silila da radi gotovo preko granica izdržljivosti jer dok su okupirani poslom, njezin abba* ne gubi nadu. Nije mogla podnijeti pomisao na njegov očaj. “Požuri, mala”, odbrusi majka. Rahaba, koja je već bila smotala prostirku i gotovo završila s odijevanjem, nastavi tihe pripreme nepromijenjenim tempom. Nije mogla požuriti ni da je kraljevska vojska pred vratima. Njezin otac uđe u sobu žvačući malodušno komad staroga kruha. Njegovo lice, blijedo i izobličeno, sjajilo se od znoja. Rahaba za* Abba (aramejski: otac, tata)

vrši vezivanje pojasa brzim pokretom i dograbi komad ječmene pogače koji će joj poslužiti kao doručak i podnevni obrok. Čvrsto zagrlivši oca pozdravi ga s: “Dobro jutro, abba.” On se izmakne iz njezina zagrljaja. “Pusti me da dišem, Rahabo.” Okrenuvši se prema ženi reče: “Donio sam odluku. Ako ni danas ne bude ni znaka od usjeva, odustajem.” Rahaba zaprepašteno uvuče dah, a njezina majka ispusti unezvjeren jauk. “Imri, ne! Što će biti s nama?” Otac slegne ramenima i iziđe. Očito je poricanju s njegove strane došao kraj. Priznao je poraz. Smušena, Rahaba krene za njim. Znala je da ni taj dan ne će biti drukčiji od dotadašnjih. Pomisao na očev jad pogrbila ju je. Njezina braća Joa i Karem čekali su vani. Karem je grickao kolačić s grožđicama, luksuz koji je majka sačuvala za najstarijega sina. Njegova žena, Zoara, s kojom je bio oženjen godinu dana, stajala je u blizini i nešto mu govorila, pretiho da bi Rahaba mogla čuti. Unatoč tome što je bila zabrinuta, Rahaba se osmjehne vidjevši kako se ovo dvoje drže za ruke. Bili su savršen ljubavni par, pojava rijetka za Kanaan. Iako je znala zadirkivati starijega brata kad god bi joj se ukazala prilika, Rahabino se srce topilo pri pomisli na takav brak. Ponekad bi, pod okriljem noći, kada je ostatak obitelji čvrsto spavao, sanjala o mužu koji bi je pazio i mazio kao što je njezin brat pazio Zoaru. U posljednje su vrijeme, međutim, njezine misli zaokupljale brige koje nisu ostavljale mjesta ugodnim sanjarenjima. Stojeći na udaljenosti koliku je njihov maleni vrt dopuštao, Joa, najmlađe dijete od četrnaest godina, gledao je u prazno. Rahaba ga nije čula da je prozborio tri riječi u komadu u isto toliko dana. Kao da je suša osušila i njegov govor. Primijetila je tamne krugove ispod njegovih očiju, a njegov visok stas pomalo je upao. Vjerojatno je napustio kuću prazna trbuha. Posegnula je za kruhom koji je zamotala u svoj pojas, raspolovila ga i donijela Joi. Komad kruha nedovoljan čak i za nju samu trebao je poslužiti za oboje. “Pojedi ovo, mladiću.” Joa ju je ignorirao. Uzdahnula je. “Ne želiš valjda da te gnjavim cijelim putem do njive?” On je pogleda razdražljivo, a zatim ispruži ruku. Ona pričeka kako bi bila sigurna da je pojeo, a zatim ode za ocem. Žustro su hodali prema gradskim vratima. Rahaba primijeti da je čak i Karem, koji je rijetko kada bio zamišljen, problijedio od tje10

skobe. Naposljetku on razbije tišinu koja je visjela u zraku nad njima. “Oče, otišao sam do Ebruma na tržnici, kao što si mi rekao. Odbio je prodati mi ulje i ječam za cijenu koju si mi rekao da mu ponudim. Ili je on udvostručio svoju cijenu od posljednje kupovine ili si se ti zabunio u pogledu cijene.” “Onda pošalji Rahabu. Ona je prošli put pregovarala.” “A, Rahaba. Mogao si mi to prije reći”, Karem reče otegnuto uz dobroćudan sjaj u očima. “Jedan pogled na njezino lijepo lice i svaka pomisao na isplatu i dobit napušta Ebrumovu ludu glavu.” “Nije tako!” pobuni se Rahaba i glas joj se razdraženo podiže. “To nema veze s mojim licem, hvala ti lijepa. Ja sam bolja u cjenkanju od tebe, to je sve.” “Ti to naziveš cjenkanjem? Meni više nalikuje na mahanje trepavicama.” “Mahnut ću ja svojom metlom na tebe ako ne pripaziš na jezik.” “Tišina”, zapovjedi im otac. “Od vas dvoje me zaboljela glava.” “Oprosti, abba”, reče Rahaba smirivši se istoga trena. Kao da joj otac nije imao dovoljno problema. Ona mora naučiti ukrotiti svoje nagone. Nosio je toliko briga na ramenima i ona je željela biti njegova utjeha, a ne dodatni teret. Nije se mogla sjetiti riječi koje bi ga utješile. Umjesto toga, slijedeći intuiciju, Rahaba posegne za očevom rukom i primi je. Na trenutak se činilo da on nije ni svjestan njezine prisutnosti. Zatim se okrene i pogleda je odsutnim izrazom lica, primijetivši njezinu blizinu. Uputila mu je umirujuć osmijeh. On izvuče ruku iz njezine. “Prestara si za držanje za ruke.” Ona pocrveni i sakrije ruku u nabore svoje haljine. Uspori korake i nastavi hodati sama na začelju, iza muškaraca. Na imanju su pregledavali red po red usjeva u potrazi za znakovima života. Osim nekoliko kukaca kornjaša nisu našli ništa. U podne je Rahaba bila previše utučena da bi nastavila pa je sjela i čekala da muškarci završe sa svojim pažljivim pretraživanjem. Po povratku s polja otac je stao mrmljati sebi u bradu: “Što da se radi? Što da se radi?” Rahaba odvrati pogled. “Idemo kući, abba.” Stigavši kući ona se provuče pored otrcana zastora koji je služio kao ulazna vrata i dovuče se unutra. Majka je potjera izderavši se: “Daj ocu i meni malo privatnosti.” 11

Rahaba kimne i iziđe. Spuzne niz raspucani zemljani zid, sama među sjenama koje su se duljile. Čeznula je za tim da pronađe način kako pomoći obitelji, ali čak ni Karem ni Joa nisu bili u stanju u gradu pronaći posao. Jerihon, već prepun očajnih seljaka u potrazi za poslom, nije im pružao dobrodošlicu. Kako bi onda ona, tek djevojka, mogla biti od ikakve koristi? Zvuk njezina imena koji je dolebdio do nje kroz prozor privukao joj je pažnju. “Trebali smo je prošle godine dati Yamu za ženu umjesto da čekamo bolju ponudu”, govorila je majka. “Kako smo mogli znati da ćemo se suočiti sa sušom koja će nas uništiti? U svakom slučaju, cijena koju je ponudio za nju kao nevjestu ne bi nam pomogla ni dva mjeseca.” “I to je bolje nego ništa. Razgovaraj s njim, Imri.” “Ženo, on je više ne želi. Već sam pitao. On gladuje kao i mi.” Rahaba je zadržavala dah ne želeći propustiti ni jedno slovo ovoga razgovora. U normalnim okolnostima pomisao na prisluškivanje ne bi joj pala na pamet, ali nešto u očevu glasu svladalo je grizodušje u njoj. Pripila se poput guštera uza zid i slušala. “Imri, ne će biti povratka ako to učinimo.” “Što drugo možemo učiniti? Reci mi.” Teška je tišina uslijedila nakon ovih očevih riječi. Kada je ponovno progovorio, glas mu je bio mekši i zvučao je umorno. “Nemamo izbora. Ona nam je jedina nada.” Rahaba osjeti grč u trbuhu. Što je to smjerao njezin otac? Njihovi su se glasovi toliko stišali da ih više nije mogli čuti. Nezadovoljna time ona dugačkim koracima prijeđe na drugi kraj vrta. U ruševnu toru dvije su mršave koze brstile vrške usahla grma, već izglodana do gola drva. Budući da su muškarci i Rahaba radili u polju svaki dan, nitko nije čistio tor. Ustajali smrad navalio je na njezina osjetila – prikladna pozadina za njezine uzburkane osjećaje, pomislila je. Njezini su roditelji govorili o njoj kao o sredstvu za spas obitelji. Ali ne ženidbom. Na koji bi drugi način mogla petnaestogodišnja djevojka zaraditi novac? Naglo udahnuvši Rahaba prekri rukama lice. Abba me nikada ne bi natjerao da to radim. Nikada. On bi radije umro. Ovo je samo nesporazum. Ali čvor u njezinu želudcu svakim se trenutkom sve jače stezao.

., “Tvoja majka i ja razgovarali smo o tvojoj budućnosti, Rahabo”, poče otac sljedećega jutra kada je Rahaba ustala sa svoje prostirke. “Ti možeš pomoći našoj obitelji, kćeri, iako ti ne će biti lako. Žao mi je...”, prestane govoriti kao da nije znao kako nastaviti dalje. Nije ni trebao dovršiti svoje riječi. Užas ju je spopao takvom silinom da je gotovo prestala disati. S nadirućom jezom dolazilo je i shvaćanje da se njezini najgori strahovi obistinjuju. Noćna mora koju je odbacila kao nesporazum večer prije bila je stvarnost. Njezin ju je otac namjeravao prodati u prostituciju. Odlučio je žrtvovati njezinu budućnost, njezinu dobrobit, njezin život. “Mnoge su žene prisiljene na to – čak i mlađe od tebe”, rekao je. Rahaba mu dobaci zaprepašten pogled. Željela je vrištati. Željela je objesiti se za njega i preklinjati. Nađi drugi način, abba. Molim te, molim te! Nemoj me tjerati da to učinim. Mislila sam da sam tvoja dragocjena djevojčica! Mislila sam da me voliš! Ali znala je da ne bi koristilo. Otac je donio odluku i ne će se pokolebati zbog njezina preklinjanja tako da je progutala svaku riječ. Progutala je svoje molbe i svoje nade. Nikada više ne ćeš biti moj abba, pomislila je. Od vremena kada je naučila govoriti oca je zvala abba želeći tom djetinjastom nježnošću iskazati ljubav čovjeku koji joj je bio bliži od bilo koje druge osobe na svijetu. Ovo djetinje povjerenje bilo je uništeno zauvijek. Tuga zbog ove spoznaje bila je čak i poraznija od stvarnosti što mora prodavati svoje tijelo za novac. Kao da je čuo njezine neizrečene riječi, on odbrusi: “Imam li izbora?” Rahaba okrene glavu da ne bi morala gledati u njega. Čovjek kojega je voljela i poštivala iznad svakoga drugog, onaj u kojega se pouzdavala i koji joj je bio dragocjen, bio je spreman žrtvovati je za dobrobit ostatka obitelji. To nije bila neobična pojava u Kanaanu. Mnogi je otac prodao svoju kćer u prostituciju radi preživljavanja. Bez obzira na to, uobičajenost očeva izbora nije smirila Rahabu. Nije bilo ničega uobičajena u spoznaji da se od nje očekuje da živi životom bludnice. Očevo je disanje bilo plitko i ubrzano. “U hramu će ti biti ukazana čast. S tobom će dobro postupati.” Rahaba dahne kao da ju je udario. “Ne. Ne ću ići u hram.” 13

“Poslušat ćeš me!” vikao je otac. Zatim, mašući glavom, on smekša glas. “Trebamo novac, dijete. Inače ćemo svi skapati od gladi, uključujući i tebe.” Rahaba priguši vrisak koji se dizao u njoj i prisili se da zvuči mirno. “Ne odbijam vas poslušati, oče. Samo, ne ću ići u hramove. Ako to moram učiniti, nemojmo miješati bogove u to.” “Urazumi se, Rahabo. Tamo ćeš imati zaštitu. Poštovanje.” “Ono što tamo čine nazivate zaštitom? Ne želim poštovanje koje dolazi s hramom.” Okrenula se i pogledala ga ravno u oči, a on je spustio pogled. Znao je točno na što je mislila. Prije godinu dana Rahabina starija sestra Izi darovala je svoje prvo dijete bogu Meleku. To je djetešce bilo radost Rahabina srca. Od trenutka kada je njezina sestra saznala da je trudna, Rahaba je osjetila blisku srodnost s djetetom. Dugo ga je držala u naručju nakon što se rodilo, čvrsto povijena u pelene, dok su se njegova mala, savršena usta otvarala i zatvarala poput dječjih poljubaca namijenjenih samo njoj. Od toga neokaljana trenutka preplavila ju je ljubav za njega. No njezina je sestra željela materijalnu sigurnost. Bila je umorna od siromaštva. Stoga su ona i njezin muž Gerazim pristali žrtvovati svojega sina Meleku umjesto da ga blagoslove. Nisu se obazirali na Rahabino preklinjanje da promijene svoju odluku. Bili su odlučni. “Imat ćemo još jedno dijete”, uvjeravali su je. “Ono će biti jednako slatko. I imat će sve što poželi, a ne će odrastati u bijedi i neimaštini.” Rahaba je na dan žrtvovanja otišla s njima u hram. Otišla je u nadi da će oni ipak promijeniti mišljenje. No ništa što bi im rekla nije ih diralo. Njezin nećak nije bio jedino dijete žrtvovano toga dana. Bilo ih je barem desetak. Hram je bio prepun ljudi koji su promatrali ovaj čin. Neki su vikali, hrabreći svećenike koji su stajali pred golemim vatrama odjeveni od vrata do gležnja u bijelo, prikazujući molitve. Rahaba ustukne pred ovim prizorom pitajući se o prirodi boga koji obećava dobar život po cijeni neprocjenjive smrti djeteta. Kakvu bi sreću itko mogao kupiti po takvoj cijeni? Držala je sestrina dragocjenoga dječaka u naručju što je god dulje mogla, gugućući mu dok se migoljio. Mirisao je na mlijeko i medenjake. Rahaba ga stisne uza se posljednji put i poljubi za rastanak. Dijete zavrišti kada ga grube ruke istrgnu iz Rahabinih, ali taj vrisak nije bio ništa prema njegovu konačnu kriku kada se svećenik približio razgorenu plamenu. 14

Rahaba se sruši u Gerazimovo naručje u kome je već ležala Izi. To je bio dan kada je Rahaba samoj sebi obećala da se više nikada ne će pokloniti takvim bogovima. Ona ih je mrzila. Uza svu njihovu svjetlucavu privlačnost vidjela ih je onakvima kakvi su zapravo bili. Bili su potrošači čovječanstva. Danas je zemlja sestre Izi i Gerazima bila jednako pusta kao i Imrijeva. Toliko o Melekovu blagoslovu. Ona ga nikada ne će tražiti. Ne, hram nije bio za nju. “Rahabo”, molio je otac grizući već izgrižen nokat. “Promisli o životu koji ćeš voditi izvan hrama. Mlada si. Još ne razumiješ.” Nije da nije osjećala strah. Život prostitutki izvan hramova bio je težak, rizičan i sramotan. Ali se takva života bojala manje nego služenja kanaanskim bogovima. “Oče, molim vas. Ne znam hoću li biti u stanju opstati u hramu.” Od kćerki se očekivalo da bespogovorno slušaju roditelje. Njezini prigovori i molbe mogli su se protumačiti kao neposluh. Otac ju je mogao nasilu odvesti u bilo koji hram i prodati je i ona se ne bi imala kome obratiti. Sama je sebe uvjeravala da njezin otac ne bi pribjegao nečemu takvu, ali onda se sjetila kako se samo večer prije uvjeravala da on nikada ne će tražiti od nje da se bavi prostitucijom. Tlo pod njezinim nogama se protreslo. Ništa se više nije činilo sigurno. Karem, koji je ušao na pola ovoga razgovora, prsne: “Oče, ne možete to učiniti djevojci. To će je uništiti!” Imri ispresijeca zrak oštrim upitima: “A jesi li ti, kojim slučajem, pronašao način na koji ćeš prehraniti obitelj tijekom zime? Dogovorio si posao? Ili otkrio nasljedstvo od bogata strica za kojega do sada nismo znali?” “Ne, ali još nisam pokušao sve. Postoje i drugi poslovi, druge mogućnosti.” Rahabino srce zakuca s nadom u bratovu potporu. No nada je ubrzo umrla s očevim odgovorom. “Do vremena kada ćeš shvatiti da tvoje samopouzdanje ne znači ništa, tvoja lijepa nevjesta i nerođeno dijete umrijet će od gladi. Rahaba je naš jedini siguran način preživljavanja. Naš jedini način”, ponovio je s okrutnom sigurnošću. Karem je spustio glavu i nije se više oglasio. Rahaba potone na pod ne mogavši više susprezati suze. Imri se preseli na suprotnu stranu sobe i sjede u kut, zureći u prostor. Svaka dalja rasprava prestala je i nastavile su ih odvajati neizgovorene 15

riječi. Usred te tišine Rahaba je osjećala kako se podiže zid između nje i njezina oca, zid koji je bio neosvojiv poput zidina koje su opasavale njihov grad. Pade joj na um kako su oboje zaglibili u sramotu. On, jer nije uspio kao otac – zaštitnik – a ona zbog onoga što je imala postati. Otupila je od očeve izdaje. Osjećaj napuštenosti, mračniji od ičega što je ikada upoznala, zakovao joj je srce kao pečatnjak grob.

., Naposljetku, Imri nije mogao kćeri odbiti njezin jedini zahtjev. Rahabino odbijanje da uđe u hramove stavilo je, međutim, roditelje u nezgodan položaj. Kako pronaći kupce za Rahabu? U hramu su stvari bile jasne. No kako provesti stvar na Rahabin način kada nitko od njih nije ništa znao o tome. “Ima jedna žena koja živi tu iza ugla. Ona je obučavala hramske djevojke”, reče majka. “Sada pomaže djevojkama koje su prepuštene same sebi.” “Znam na koju misliš”, prošapće Imri. “Djeluje grubo.” “I ja je poznajem.” Rahaba je vidjela ovu ženu kako pljuska jednu od svojih djevojaka sve dok krv nije šiknula iz djevojčinih ušiju. “Možda to nije najbolji naum.” “Ti se uvijek protiviš mojim prijedlozima”, rekla je majka dok joj je glas drhtao od prijekora. “Znaš li ti koliko sve ovo mene boli? Znaš li kako je majčinu srcu koje mora podnositi djetetovu bol?” “Vjerujem da ne znam”, odvrati Rahaba riječima tvrdim kao drvo. Držala je da nema smisla isticati vlastitu bol. Time bi samo izazvala nov majčin napadaj krivnje i trpljenja, a nije baš bila raspoložena tješiti majku dok je tugovala nad vlastitim uništenim snovima. “Gledajte, zašto bih davala pola svoje zarade ženi koja će me uz to vjerojatno i prevariti? Ako je namjera koja stoji iza ovoga pothvata zaraditi dovoljno novca da potraje godinu dana, ne možemo si priuštiti nepoštena partnera.” “Rahabo, mi ne znamo kako... kako to izvesti”, reče otac lupivši šakom po klimavu stolu. Gorak okus skupi joj se u grlu. Zanemarivši ga ona prozbori hrapavim glasom: “Odvedi me Zedeku zlataru. On će znati što treba učiniti.” Njezin je otac povremeno obavljao poslove za Zedeka. Zlatar je bio bogat čovjek, radio je za kralja i imao dobre veze me16

đu jerihonskim plemstvom. U posljednjih šest mjeseci svaki put kada bi Zedek vidio Rahabu na ulici, zurio bi u nju s intenzitetom želje koju čak ni ona nije mogla ne primijetiti. Znala je da je ne želi za ženu jer bi je u tomu slučaju već bio zaprosio od njezina oca. Ipak, bila bi spremna okladiti se da će dobro platiti za ono drugo. A ona je namjeravala natjerati ga da dobro plati. Ako je morala proći kroz ovaj užas, zaradit će malo više od kruha za obitelj tijekom sušne godine. Postat će slobodna od oca. I dalje ga je voljela i svoju odanost obitelji nije dovodila u pitanje. No odlučila je da se nikada više ne će staviti pod njegovu zaštitu. “Što Zedek ima s tim?” upita njezina majka. Imri joj ne odgovori. Spustio je oči, obrisao glavu nadlanicom i rekao: “Kako želiš.” Rahaba se išulja u vrt da se nasamo isplače.

., “Koliko nam je potrebno za godinu dana?” Rahaba upita oca dok su hodali prema Zedekovu dućanu. Noge su joj drhtale pri svakomu koraku, ali je odbijala popustiti pred strahom koji ju je nastojao sputati. “Zašto pitaš?” “Tražite od njega toliko. Plus zlatnu ogrlicu, naušnice i narukvice za mene.” “Djevojko, ti si lijepa, ali ne baš toliko. Nijedan muškarac zdrave pameti ne će platiti toliku cijenu za jednu noć, pa čak ni za tebe.” Je li bila dovoljno privlačna da iskuša Zedeka i navede ga da se rastane od svojega debela novčanika? Znala je da privlači muške poglede već posljednje dvije godine budući da joj je tijelo procvjetalo, a kosa izgubila čekinjastu divljinu ranoga mladenaštva i smirila se u mekim uvojcima tamnocrvenih i smeđih nijansa. Hoće li biti dovoljno dobra za Zedeka? “Ne za jednu noć”, odgovori odsutno. “Za tri mjeseca. Dobiva me još mladu i svježu... prije bilo koga drugoga...” Glas joj je utihnuo. Nije mogla podnijeti pomisao da bi se suočavala s onim što je čeka svaku noć s drugima koji bi samo ulazili i izlazili iz njezina života. Stalni bi ljubavnik mogao s vremenom postati podnošljiv. “Tražit ću, ali ne očekuj da pristane.” 17

“To je dobra pogodba. Pristat će. Da vas podsjetim, tri mjeseca i ni dana više.” Otac je pogleda kao da je nikada prije nije vidio. Možda i nije. Jedva je prepoznavala samu sebe. Zedek je bio dobro uhranjen muškarac s izbočenim prednjim zubima. Bio je raskošno odjeven i bogato ukrašen zlatom, od prstenastih ukrasa po bradi do finih zvončića po istkanoj obući. Kada je ugledao Rahabu kako s ocem ulazi u njegov dućan, on odmah krene prema njima odgurnuvši pomoćnika u stranu. “Dobar dan, Imri”, reče zureći u Rahabu. U njegovim tamnim šarenicama vidjela je odraz vlastitoga lica – tanak nos, pune usne, velike smeđe oči podbuhle od suza. Za ovaj je posjet oprala kosu pa joj je sada nestašna masa sjajnokestenjastih kovrča provirivala ispod vela i uokvirivala lice te u slapovima padala niz leđa. Podsjetivši se razloga pranja, pocrvenjela je od stida i očaja – i ulovila Zedekov pogled. Njezin otac pročisti grlo. “Možemo li razgovarati s vama, gospodine? Nasamo?” Zedek je bio tvrd pregovarač, ali Imri, budi mu pripisana zasluga, nije popuštao. Zureći u Rahabu i prstima trljajući usne Zedek izbaci svoju posljednju ponudu. Kada je Imri niječno odmahnuo glavom, zlatar se udaljio. Rahaba uze oca za ruku i ustane. On joj uputi očajan pogled, ali Rahaba ga snažno povuče te ustane i on. Zedek se, vidjevši njihovu odlučnost, vrati i prihvati ponudu. Rahaba primijeti da je otac ostao zapanjen. Ona ukroti vlastiti izraz lica u pristojnu masku, prikrivajući vlastito iznenađenje. Bilo joj je teško povjerovati, baš kao i ocu, da je Zedek bio spreman toliko platiti za nju. Tri je mjeseca Zedek bio njezin gospodar. Sviđalo mu se što ona nije ništa znala. Sviđalo mu se što je prvi tjedan plakala svaki put. Sviđalo mu se i tješiti je nakon toga. On nije bio okrutan prema Rahabi. Nikada je nije tukao ni zlostavljao. A ona, kada bi u trbuhu osjetila gađenje prema samoj sebi i prema njemu, nije mu dopuštala da to primijeti. Kada su prošla tri mjeseca, Zedek dade Rahabi vrećicu punu zlata. Ubacio je i nekoliko ukrasa za nogu kao dodatak pogodbi, a kada je prebrojila novčiće, otkrila je da ju je i preplatio. Pretpostavila je da je to pogrješka. “Moj gospodaru,” rekla je, “dao si mi previše.” “Moja mala Rahaba odbija novac?” 18

“Ja ne varam svoje kupce.” “Kupce?” On zakoluta očima. “Imala si samo mene jednoga. I nisi me prevarila, djevojko. Ovo je za tebe.” Rahaba zahvali naklonom i stisne novac, pomalo se nadajući da bi je Zedek mogao upitati da ostane. Jer, imao je pravo. Ona nije poznavala ni jednoga muškarca osim njega. Mada nije marila za njegov dodir, radije bi bila družica jednoga muškarca nego igračka mnogih. Međutim, Zedek nije pokazivao zanimanje za nastavak njihova druženja. Očito je se zasitio. Vratila se kući i predala vrećicu sa zlatom ocu. “Od Zedeka. Plaća za tri mjeseca.” Njezin otac zaviri u vrećicu i usklikne. “Toliko! Nisam mislio da će dati toliko!” “To je posljednje od njega. Završio je sa mnom. Više me ne želi.” Rahaba proguta suze. “Što si očekivala?” Imri joj dobaci brz pogled prije negoli će vratiti pozornost na torbu. “Čudo da je ostao s tobom i ovoliko dugo, Rahabo. On je čovjek svijeta. On je navikao na najbolje.” To znači da ona nije bila najbolja. Rahaba pade na jastuk. Riječi njezina oca odjeknule su kao udarci čekića koji je u nju zakucao istinu koju se nije sama sebi usudila priznati. Jednom kada je muškarac upozna u punu smislu riječi, više je ne će željeti, što znači da je ona u nekomu smislu nepoželjna ili nedovoljna. Njezin je otac to znao. Zedek je to znao. Sada je to znala i ona. Odjednom joj postane hladno. Nasloni glavu na koljena, obgrli noge i poče se ljuljati. Otac je otišao u susjednu prostoriju majci i braći pokazati zlato. Da im Zedek nije slao povremene darove pšenice i ulja, ova bi obitelj već bila umrla od gladi. Ovo će im zlato pomagati ostatak ove godine i kupiti im sjeme za iduću. Kroz tanki zastor koji je razdvajao sobe čula je prigušene glasove roditelja. “Imri, što će sada biti s njom?” upita njezina majka tankim visokim glasom. “Ne možeš li nagovoriti Zedeka da je zadrži?” “Kako misliš da to učinim? Dosadila mu je i to je to.” “Što ćemo s njom? Nitko je sada ne će htjeti za ženu.” “To si znala od prvoga dana, ženo. Morat će izvući najbolje od ovoga u čemu je sada. I mi svi zajedno s njom. Njezin će joj izgled dobro poslužiti. Mora biti još muškaraca koji je žele. Barem za neko vrijeme.” 19

Rahaba se još više skvrči i priguši bolan uzdah. Bujnu svilu svoje haljine nesvjesno je stisnula u šaku, kao što prestrašeno dijete stišće dekicu. Gušila se od straha dok je mislila o budućnosti – o svim Zedekima koji će prošetati njezinim životom. Njezinim krevetom. Oplakivala je snove koji se nikada ne će ostvariti, sudbinu koju ne će dočekati. Oplakivala je mogućnosti koje su za nju bile izgubljene. Na kraju, iscrpljena od plakanja i osjećaja gubitka, zatvori oči i leže na hladan pod. Usred ovoga beznađa jedna joj misao padne na pamet. Ima izbor. Iako je svedena na to da prodaje svoje tijelo za novac, ona bi mogla birati svoje ljubavnike. Mogla bi započinjati i završavati svaku vezu prema vlastitoj želji. Okusila je Zedekovo odbacivanje i iz toga je proizišlo više gorčine nego što je mogla progutati. Ako ništa drugo, ovu gorčinu može izbjeći. Bit će gospodarica svojega srca. U njega ne će puštati nikoga, a protjerat će sve, i to prije nego što uspiju shvatiti, kao Zedek, da ona nije dostojna ljubavi.

., Dok je bila pod Zedekovom zaštitom, Rahaba je upoznala i druge utjecajne muškarce. Nekoliko ih je dalo naslutiti da bi oni rado zamijenili Zedeka kada on završi s njom. Rahaba je pažljivo izabirala, i samo po jednoga ljubavnika istodobno. Imala je ograničenje u broju muškaraca koje je primala i bilo ih je malo, ali su bili darežljivi. Njezina neobična izbirljivost povećala je njezinu popularnost među muškarcima iz viših klasa te su se počeli nadmetati koji će sljedeći biti izabran. Rahaba je postala poput natjecanja u kojemu su nastojali pobijediti. “Rahabo, ti si najljepša žena u Jerihonu”, govorili su joj mnogi. “Čak ni kralj na svojemu dvoru nema ženu koja bi ti bila ravna”, šaptali su joj na uho. Nekim bi joj danima ove riječi znale izmamiti osmijeh na lice, mada je ova radost bila površna i nikada ne bi potrajala. Duboko u srcu bila je uvjerena da bi se svaki od ovih muškaraca koji su joj tvrdili da je neusporediva umorio od nje za tri mjeseca i odbacio je kao što se odbace kosti nakon gozbe. Ponekad bi se, nakon što je bila s muškarcem, savila na prostirci i tresla, i dugo se nije uspijevala zaustaviti. Bilo je dana kada bi poljubila svojega ljubavnika na rastanku, osmjehnula mu se kao da je 20

on središte njezina svijeta, zatvorila za njim vrata i ispovraćala se. Mrzila je to što radi. Ali nije prestajala. Vjerovala je da nema mogućnost izbora. Što bi drugo mogla postati nakon onoga što je bila? Njezin je život bio zaključan u ovu sudbinu. Do svoje sedamnaeste Rahaba je uštedjela dovoljno srebra da može kupiti bilo koju gostionicu u gradskim zidinama. S napuštanjem doma išlo je lakše nego što je zamišljala. Dvije godine dana provedenih u sramoti i noći provedenih izvan kuće naučile su je udaljiti se od obitelji. Tijelo joj je otišlo tamo gdje joj je srce bilo već dugo. To ne znači da je obitelj voljela manje nego prije. Često se u svojoj maloj gostionici znala bez njih osjećati usamljeno, ali je s vremenom otkrila da je boravak s njima čini još usamljenijom. Tako je počela sve više i više vremena provoditi odgovarajući na zahtjeve svoje gostionice. Većina gostioničarki u Kanaanu bile su i bludnice tako da su ovi nazivi postali zamjenjivi. Rahaba je, međutim, odvajala ova dva zanata. Nije svatko tko bi odsjeo u njezinoj gostionici bio dobrodošao i u njezin krevet. Pobrinula se da njezino prenoćište stekne ugled na temelju jednostavne elegancije i udobnosti. Uredila je prostor tapiserijama i bogatim tepisima, ali je pritom izbjegavala napadnu ornamentiku zajedničku ostalim gostionicama. I položaj je bio zahvalan. Zidine su bile ekskluzivno mjesto za boravak u Jerihonu i unatoč malenosti stanova ugrađenih u njih ti su stambeni objekti bili među najpoželjnijim nekretninama u Jerihonu. U vrijeme kada je Rahaba napunila dvadeset i šest godina njezina je gostionica, kao i ona sama, bila vrlo poznata, iako je često, kao i tijelo njezine gazdarice, bila prazna. Ova ju je ekskluzivnost učinila poželjnim odredištem.

Drugo poglavlje

Prvi put kada je čula za Izrael, Rahaba to nije uzela zaozbiljno. Prostrta pod nemarno prebačenom platnom kroz poluotvorene je oči promatrala svojega ljubavnika Jobaba, kako se užurbano kreće po sobi. Čelo mu je bilo tako namrskano da ju je podsjećalo na ljusku oraha. Vidjela je da je uznemiren, ali je strpljivo čekala da bude spreman govoriti. Muškarci se dive ženama koje znaju šutjeti u pravo vrijeme. Kada se napokon umorio od koračanja uokolo poput lava u kavezu, on progovori. “Rahabo, Izraelci su sinoć porazili kralja Sihona i njegove sinove. Veliki kralj Amorejaca morao je uzmaknuti pred ruljom nomada. Sada je čitav Kanaan u opasnosti.” “Što to govoriš?” upitala je omatajući oko sebe plahtu i uspravljajući se. “Sihon ne može biti poražen.” Sihon, jedan od velikih kraljeva istočno od rijeke Jordan, vladao je poput orla nad svojim kraljevstvom. Čula je da ga ljudi zovu nepobjedivim, a njegovo se kraljevstvo činilo zauvijek sigurnim. “Jest poražen, kažem ti. Od Izraelaca. Njihov vođa, starac po imenu Mojsije, poslao je poruku Sihonu u kojoj traži dopuštenje da prođe kraljevskim putem u miru. Ne samo da im je Sihon odbio prolaz, nego je još skupio svoju vojsku i napao ih u Jahasu. Vjerojatno je mislio da će to biti laka pobjeda. Međutim, Izraelcima nije dugo trebalo da preokrenu bitku u svoju korist.” Jobab prestane govoriti i zagleda se ni u što određeno, kao da su ga napustile riječi. 22

Trilogija Znak lava osvojila je milijune čitatelja diljem svijeta. Njome se Francine Rivers proslavila kao spisateljica povijesnih romana nadahnutih duhovnim temama, istovremeno vješto istkavši jednu od najljepših ljubavnih priča. U prvom dijelu trilogije čitatelja se vodi u dekadentno ozračje Rimskoga Carstva u 1. stoljeću. Roman je dirljiva priča o mladoj kršćanki Hadasi zarobljenoj u porušenom Jeruzalemu koju kao ropkinju kupuje rimska patricijska obitelj. U romanu Odjek u tami, koji se čita bez daha, glavni likovi iz prvog dijela trilogije naći će se u životnim dvojbama, a čitatelja će iznenaditi i neočekivani čudesni obrat kao i rasplet jedinstvene ljubavne priče. U posljednjem dijelu trilogije okosnica radnje vezana je uz život Atreta, prelijepog plavokosog ratnika nemilosrdna pogleda i burne prošlosti. Hoće li susret s mladom kršćanskom udovicom Rispom i rađanje njihove međusobne bliskosti učiniti da u njegovo srce prodre svjetlo evanđelja?... Glas u vjetru, 477 str. Meki uvez Odjek u tami, 437 str. Meki uvez Sigurno kao svitanje, 477 str. Meki uvez

Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u sijeÄ?nju 2015.

Ljubavna priča o tome da posljednja riječ o našemu životu nije naša prošlost – već naša budućnost. Ovo je roman koji nikada ne ćete zaboraviti! Izvanredna ljepota ima svoju cijenu. Tu je cijenu Rahaba platila kada ju je u dobi od 15 godina jedini čovjek kojega je voljela i kojemu je vjerovala – njezin otac – prodao u prostituciju. Sama se sebi zavjetovala da više nikada ne će pokloniti svoje povjerenje nijednomu muškarcu. Međutim, Bog je imao drukčiji plan. U burni svijet njezinih emocija odjednom je ušao Salmon, ugledni vođa Judina plemena, čovjek časti i ponosa, neprijatelj njezina naroda. Može li kanaanska bludnica, čiji se život sastoji u tome da bude poželjna muškarcima, biti prikladna žena jednomu od izraelskih vođa? Može li čovjek vjere voljeti ženu poput nje? Što žena uništene prošlosti treba učiniti kada želi prihvatiti ljubav, ali u nju više ne vjeruje? Rahabina prava bitka bit će bitka njezina srca: može li ljubav srušiti obrambene zidine straha, odbijanja i nepovjerenja? Hoće li njihov buran odnos uspjeti opstati i iscijeliti njezino izranjeno i slomljeno srce? Ovo je ljubavna priča kakvu samo Bog može potaknuti i zamisliti!

Tessa Afshar rođena je u nominalno muslimanskoj obitelji u Iranu,

119 kn

gdje je i živjela prvih četrnaest godina života, a na kršćanstvo se obratila u dvadesetima. U Engleskoj je pohađala internat za djevojčice i zavoljela romane. Studirala je u Sjedinjenim Američkim Državama, na Sveučilištu Yale, gdje je magistrirala teologiju. Nagrađivana je autorica više romana inspiriranih ženskim biblijskim likovima. ISBN 978-953-235-419-5 Zahvaljujući svojoj knjizi Biser u pijesku proglašena je “novim autorom godine” po izboru čitatelja pod 9 789532 354195 pokroviteljstvom Family Fiction. /bibliotekapopulus

POPULUS P o p u l a r n o . O p u š t a j u ć e . O p l e m e n j u j u ć e .