Dođi, budi moje svjetlo by VERBUM d.o.o.

PRIVATNA PISMA “SVETICE IZ CALCUTTE”

MAJKA TEREZIJA DOĐI, BUDI MOJE SVJETLO Priredio: Brian Kolodiejchuk, MC

VERBUM

Majka Terezija DOĐi, BUDi MOje SVjeTLO

Biblioteka:

Posebna izdanja

38.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: aleksandra Marija Chwalowsky, prof.

Za nakladnika: Miro radalj

MAJKA TEREZIJA DOĐI, BUDI MOJE SVJETLO

PRIVATNA PISMA “SVETICE IZ CALCUTTE” III. izdanje Priredio:

Brian Kolodiejchuk, MC

VerBUM Split, 2009.

Naslov izvornika: MOTHER TERESA: COME BE MY LIGHT The Private Writings of the “Saint of Calcutta” Copyright © The Mother Teresa Center, exclusive licensee throughout the world of the Missionaries of Charity for the works of Mother Teresa Translation rights arranged with The Mother Teresa Center and Brian kolodiejchuk, MC c/o Sterling Lord Literistic, inc. (etc.) © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2008. Izvršna urednica: Ljiljana jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: anđa jakovljević, prof. Fotografija: © jean-Louis atlan/Sygma/Corbis knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture republike Hrvatske. CiP - katalogizacija u publikaciji SVeUČiLiŠNa kNjiŽNiCa U SPLiTU UDk 235.3 Majka Terezija, redovnica 262.146 Majka Terezija, redovnica Majka Terezija, redovnica Majka Terezija - Dođi, budi moje svjetlo : privatna pisma “svetice iz Calcutte” / priredio Brian kolodiejchuk ; <prijevod aleksandra Marija Chwalowsky>. - 3. izd. - Split : Verbum, 2009. - (Posebna izdanja / Verbum ; 38) Prijevod djela: Mother Teresa - Come be my light. Bibliografske bilješke. iSBN 978-953-235-159-0 1. kolodiejchuk, Brian 130317096

ako ikada postanem sveta – zacijelo ću biti svetica “tame”. Trajno ću biti odsutna s neba – da bih palila svjetlo onima koji su na zemlji u tami – – Majka Terezija iz Calcutte

za one, osobito najsiromašnije među siromasima, koji se nalaze u bilo kojemu obliku tame, da bi u iskustvu i vjeri Majke Terezije pronašli utjehu i ohrabrenje.

izjava s. Nirmale joshi, nasljednice Majke Terezije na mjestu vrhovne poglavarice Misionarki ljubavi, povodom objavljivanja knjige “Dođi, budi Moje svjetlo”.

knjiga “Dođi, budi Moje svjetlo” otkriva zadivljujući odnos Majke s Bogom koji je ranio njezino srce strjelicom svoje ljubavi i ostavio je da vapi i čezne za njegovom prisutnošću. Ona ga traži, vapi za njime dubokom čežnjom, ali odgovora nema! Njezin vapaj odjekuje u njezinoj praznini i ostavlja je u još dubljoj tami. ali, ona ne odustaje. Govori mu: “Ako moja odijeljenost od Tebe druge dovodi k Tebi te Ti njihova ljubav i društvo donose radost i zadovoljstvo, tada sam, Isuse, spremna svim srcem trpjeti sve što trpim – ne samo sada – već i za svu vječnost – kada bi to bilo moguće. Želim gasiti Tvoju žeđ svakom kapljicom krvi što je u sebi imam. – Ne dopusti mi da Ti učinim nažao na bilo koji način… Srcem i dušom radit ću za Sestre – jer pripadaju Tebi. Svaka pojedina od njih – jest Tvoja. Molim Te samo jedno – molim Te, nemoj se truditi da se uskoro vratiš. – Spremna sam Te čekati čitavu vječnost.” i nastavlja častiti njegovu skrivenu prisutnost u euharistiji svim srcem i dušom, briše suze s njegova skrivena lica u najsiromašnijima od siromaha, ljubeći ga i služeći mu u njima te uz osmijeh uzima dioništvo u njegovoj boli napuštenosti na križu, kao i u njegovim najsiromašnijima

izjaVa S. NirMaLe jOSHi

od siromaha. Nastavlja pronositi Božje svjetlo i ljubav u sve kutke svijeta, privodeći sve k Srcu Božjemu te ujedinjujući milijune ljudi svih naroda, kultura, religija i one bez religije; muškarce, žene, djecu, mlade i stare, u svezu ljubavi Božje, tažeći Božju žeđ poniznim djelima ljubavi prema najsiromašnijima od siromaha. Neka Majčina goruća žeđ za Bogom, obilježena spremnošću na potpuno predanje njegovoj volji, dajući mu posvemašnju slobodu da s njome čini što mu drago, dok je sa svoje strane činila sve što je bilo u njezinoj moći kako bi ga drugi ljubili onako kako ga je ona sama željela ljubiti, spremna ostati u tami čitavu vječnost u očekivanju njegova povratka, zapali u našim srcima oganj žarke Božje ljubavi kako bismo i mi bili spremni žrtvovati se potpuno za njega te radosno tažiti njegovu žeđ za nama i za svakim čovjekom, osobito onima među Božjom djecom koji su izgubljeni i najmanji. Neka ova objava Majčina nutarnjega života u potpunosti izmijeni naše živote i privede nas k brzu postizanju svetosti. Neka one koji se nalaze u tami bilo koje vrste ohrabre Majčine riječi: “…Trajno ću biti odsutna s neba – da bih palila svjetlo onima koji su u tami.” Slavimo Gospodina i zahvaljujemo mu za dragocjeni dar svakome pojedinom od nas: knjigu “Dođi, budi Moje svjetlo”, jer će ona posve sigurno biti njegovo svjetlo na našemu putu ne samo prema Bogu, već i prema duboku sjedinjenju s njime. izražavamo svoju zahvalnost ocu Brianu kolodiejchuku, MC, kao i svima koji su surađivali s njime kako bi nam donijeli ovaj prekrasan dar o 10. obljetnici Majčina povratka kući k Bogu! s. Nirmala Joshi, vrhovna poglavarica Misionarki ljubavi

PreDGOVOr

Predgovor

Već desetljećima Majka Terezija i njezino djelo pobuđuju veliko zanimanje javnosti. S obzirom na svu pozornost što ju je privlačila za života, a osobito u trenutku svoje smrti u osamdeset i sedmoj godini, postavlja se pitanje: koji je izvor te privlačne sile koja je tolike ljude dovodila k njoj? Ona bi svakako radije bila ostala nezapažena. Sebe je držala tek “olovkom u Božjoj ruci”* te je bila uvjerena da se Bog služi njezinom “ništavnošću” da bi očitovao svoju veličinu. Nikada nije sebi pripisivala zasluge za svoja postignuća, nego je pozornost koju je izazivala uvijek nastojala skrenuti na Boga i “Njegovo djelo” među najsiromašnijima od siromaha. Međutim, nije bilo u planu Božje providnosti da ona ostane nepoznata. Ljudi svih vjera i životnih staleža prepoznali su njezinu nesebičnu ljubav i suosjećanje prema siromasima; divili su se njezinoj jednostavnosti i iskrenosti te su ih privlačili radost i mir što su upravo izbijali iz nje. a ujedno su, svi koji su je, makar samo i jednom susreli, imali osjećaj da se iza njezina prodorna pogleda krije nešto više.

* “Često se osjećam poput olovčice u Božjim rukama. On je taj

koji piše, On je taj koji razmišlja, On je taj koji čini pokrete, a na meni je samo biti olovkom.” Govor Majke Terezije u rimu 7. ožujka 1979.

PreDGOVOr

Majka Terezija nije mogla sakriti svoje djelo među siromasima, ali je zato – s upravo zapanjujućim uspjehom – uspjela sakriti najdublje vidove svojega odnosa s Bogom. Odlučila je držati tajne te ljubavi daleko od očiju smrtnikâ. Pokojni nadbiskup Calcutte Ferdinand Périer te još nekolicina svećenika jedini su donekle imali uvid u duhovno bogatstvo njezina nutarnjega života, a i njih je neprestano preklinjala neka unište sva pisma koja govore o tome. razlog tomu inzistiranju možemo pronaći u njezinu duboku štovanju Boga i njegova djela u njoj i po njoj. Njezina se šutnja sada otkriva kao svjedočanstvo njezine poniznosti i tankoćutnosti njezine ljubavi. Duhovnici Majke Terezije providonosno su zadržali dio njezinih pisama. Tako je – kada su svjedočanstva i dokumenti prikupljeni u postupku za njezinu beatifikaciju i kanonizaciju – otkrivena zadivljujuća priča o njezinu prisnu odnosu s isusom, skrivena čak i od njezinih najbližih suradnika. Nasuprot njezinoj “običnosti”, ispovijesti Majke Terezije otkrivaju do sada neslućene dubine svetosti po kojima bi vrlo vjerojatno mogla biti svrstana među velike mistike Crkve. Njezin život i poruka i dalje izazivaju oduševljenje. Ova je knjiga, dakle, odgovor na molbu mnogih koji su je poznavali, voljeli i divili joj se te koji žele upoznati motiv njezina djelovanja, izvor njezine snage, uzrok njezine radosti i jakost njezine ljubavi. Ove stranice otkrivaju njezin nutarnji život, u svoj njegovoj dubini i dramatičnosti te pridodaju neslućeno blago duhovnoj baštini što ga Majka Terezija nudi svijetu. o. Brian Kolodiejchuk, MC, postulator kauze za proglašenje svetom blažene Majke Terezije iz Calcutte, ravnatelj Mother Teresa Center

UVOD

Uvod

“ako ikada postanem sveta – zacijelo ću biti svetica ‘tame’. Trajno ću biti odsutna s neba – da bih palila svjetlo onima koji su na zemlji u tami.”1 Uzete kao neka vrsta “izjave o misiji”, ove riječi Majke Terezije pružaju ključ za razumijevanje njezina duhovnoga života, kao i njezina života općenito. isus je od nje zatražio: “Dođi, budi Moje svjetlo”, a Majka se Terezija trudila biti to svjetlo Božje ljubavi u životima onih koji su bili u tami. Međutim, paradoksalna i posve neočekivana cijena njezina poslanja bit će to što će i sama živjeti u “stravičnoj tami”. U pismu jednome od svojih duhovnika napisala je: Oče – od ‘49. ili ‘50. taj užasan osjećaj gubitka – ta neizreciva tama – ta osamljenost – ta trajna čežnja za Bogom – koja mi uzrokuje tu bol duboko u srcu. – Tama je tolika da zapravo ne vidim – ni umom ni razumom. – Božje mjesto u mojoj je duši prazno. – U meni nema Boga. – kada je bol čežnje tako velika – samo čeznem i čeznem za Bogom – a onda osjećam – da me On ne želi – da nije tu. – ...Bog me ne želi. – Ponekad – samo čujem kako moje srce vapi – “Bože moj” i ništa drugo ne izlazi. – Muka i bol, neobjašnjivi su. – 2

DOĐi, BUDi MOje SVjeTLO

Cilj ove knjige Ova knjiga istražuje dubine nutarnjega života Majke Terezije s gledišta “izjave o misiji”. Više negoli teološka studija, ovaj je rad prikaz do sada nepoznatih vidova njezina nutarnjega života, iz kojih dobivamo bolji uvid u njezinu odlučnu vjeru, kao i snažnu ljubav prema Bogu i bližnjemu. Tri vida nutarnjega života Majke Terezije, otkrivena za vrijeme kauze za njezinu kanonizaciju, jesu privatni zavjet što ga je dala dok je još bila loretska redovnica, potom mistična iskustva koja su okruživala nadahnuće utemeljenja Misionarki ljubavi te njezino prisno dioništvo u kristovu križu tijekom dugih godina nutarnje tame. Svi su ti elementi povezani: privatan je zavjet postavio temelje pozivu služenja najsiromašnijima među siromasima, novi ju je poziv ponukao da prihvati duhovnu stvarnost onih kojima je služila dok je opet zavjet pomogao da herojski podnese tu bolnu tamu. knjiga je podijeljena u tri dijela. Prvo i drugo poglavlje obuhvaćaju njezin nutarnji život koji je prethodio “pozivu unutar poziva”. Ljubav prema Bogu i bližnjemu bila je posađena u njezino srce još u djetinjstvu. Njezin velikodušan odaziv još kao mlade djevojke u Skoplju, a osobito kao predane i požrtvovne loretske redovnice, dosegao je vrhunac u privatnom zavjetu što ga je dala 1942. Taj zavjet bio je ne samo pokretačka snaga njezina djelovanja, već i providonosna priprava za ono što je tek imalo uslijediti. Treće do sedmoga poglavlja govore o nadahnuću što ga je primila 10. rujna 1946., vezano uz utemeljenje Misionarki ljubavi, zatim o drami iščekivanja da započne to svoje novo poslanje i, konačno, o njezinu napuštanju loretskoga reda i početku rada u sirotinjskim četvrtima.

UVOD

kako u odgovaranju na “poziv unutar poziva”, tako i u polaganu postupku razlučivanja koji je uslijedio, odvažno se suočila s brojnim trpljenjima što su je snašla, čvrsto prianjajući uza svoje novo poslanje. kada se učinilo da je sve u redu, upravo je započelo jedno od njezinih najgorih iskušenja. Od trenutka kada je primila poziv, bila je uvjerena da je njezino poslanje donositi svjetlo vjere onima koji žive u tami. Tada još nije ni slutila da će “tama” postati najvećom kušnjom njezina života, kao i temeljni dio njezina poslanja. Dubina toga mističnog iskustva, kao i cijena življenja toga novog poziva i poslanja, predmetom su poglavljâ osam do trinaest.

Njezina ostavština ispočetka, to ju je iskustvo tame uhvatilo nespremnu. Budući da je imala iskustvo visoka stupnja sjedinjenja s Bogom, ta je promjena donijela ne samo iznenađenje, već i pravu agoniju: nesposobna osjetiti njegovu prisutnost kao prije, ostala je zapanjena i uplašena. ide li možda “pogrješnim putem”? Tražeći moguća objašnjenja Božje naizgledne odsutnosti, dok joj se nekoć njegova prisutnost činila toliko stvarnom, isprva je taj izostanak pripisala vlastitoj grješnosti i slaboći, zaključivši da je tama zapravo pročišćenje njezinih nesavršenosti. Uz pomoć svojih duhovnika postupno je shvatila da je to njezino bolno nutarnje iskustvo bitan dio življenja njezina poslanja. Bilo je to dioništvo u kristovoj muci na križu – s osobitim naglaskom na isusovoj žeđi kao otajstvu njegove čežnje za ljubavlju i spasenjem svakoga čovjeka. Naposljetku je u svojemu tajanstvenome trpljenju prepoznala otisak kristove muke u svojoj duši. Živjela

DOĐi, BUDi MOje SVjeTLO

je otajstvo kalvarije – isusove kalvarije, kao i kalvarije siromaha. Njezino življenje toga nutarnjeg iskustva bilo je sastavnim dijelom njezina poziva, najzahtjevniji vid njezina poslanja, kao i najveći izraz njezine ljubavi prema Bogu i njegovim siromasima. Ponad skrbi o prezrenima i odbačenima ljudskoga društva, bila je spremna prigrliti njihovo materijalno i duhovno trpljenje, njihovu “neželjenost, neljubljenost, zanemarenost”, napuštenost. iako ju je ta snažna i neprekidna duhovna agonija mogla baciti u malodušje, iz nje su naprotiv izbijali izvanredna radost, ljubav i entuzijazam. Bila je istinski svjedok nade, apostol ljubavi i radosti, jer je zgradu svojega života izgradila na čistoj vjeri. iz nje je izbijala i neka vrsta “sjaja”, kako je to opisao Malcolm Muggeridge,3 koji je proizlazio iz njezina odnosa s Bogom. Nadam se da ću u ovoj knjizi istražiti i osvijetliti skrivenu dinamiku toga odnosa.

Dokumenti Majka Terezija je i sama bila itekako svjesna neobičnih okolnosti svojega poziva, kao i neuobičajena načina na koji je bila pozvana živjeti ga. Uvijek je inzistirala da se unište svi dokumenti što su otkrivali nadahnuće u pozadini utemeljenja Misionarki ljubavi, iz straha da će njoj pripasti značenje za koju je vjerovala da pripada jedino Bogu. i otac [Van exem] ima puno pisama što sam mu ih napisala o djelu dok sam još bila loretska redovnica. – Sada kada se plan povjeren nam od isusa nalazi u

UVOD

konstitucijama – ta pisma nisu potrebna. Molim Vas, mogu li ih dobiti – budući da su sam izričaj moje duše, kakva je bila u to vrijeme. rado bih spalila sve dokumente koji u sebi otkrivaju nešto o meni. – Molim Vas, Preuzvišeni, uslišite tu moju želju – želim da Božja tajna sa mnom ostane među nama – svijet ne zna, a ja želim neka tako i ostane. – Svega što se odnosi na Družbu* imate u izobilju. – Nikada nisam – čak ni u ispovijedi – rekla kako je Družba nastala. – Vi i otac [Van exem] znadete – to je dovoljno. Bila sam Njegovo sićušno sredstvo – sada, kada je Njegova volja objavljena po konstitucijama – sva su ta pisma beskorisna.4 Nakon što godinu dana poslije toga, 1957., nadbiskup Périer još uvijek nije udovoljio toj zamolbi, pronašla je još jednu prigodu za obnavljanje svojega zahtjeva. i on je odbijen. kako je vrijeme prolazilo, a raslo zanimanje za njezin rad, pojavila se mogućnost da ona i njezino djelo postanu temom članaka i knjiga. To se pokazalo samo još jednom kušnjom za nju. i opet se pobojala da bi nadbiskup Périer i otac Van exem, njezin duhovnik još od 1944., mogli dokumente učiniti dostupnima: Bila sam jutros, ali Vas nije bilo. imam jednu veliku zamolbu za Vas. – Nikada još nisam tražila nešto za sebe. Saznala sam od monsinjora e. Barbera da kardinal Spellman želi pisati o meni i o djelu. Doći će biskup Morrow i upitati Vas za sve dokumente. Vama i o. Van exemu povjerila sam svoje najdublje misli – moju ljubav prema isusu – i Njegovu nježnu ljubav prema meni – molim Vas ne objavljujte ništa * Družba se odnosi na kongregaciju Misionarki ljubavi.

DOĐi, BUDi MOje SVjeTLO

iz godine 1946. Želim da djelo ostane isključivo Njegovo. kada se otkrije početak, ljudi će misliti više o meni, nego o isusu. zaklinjem Vas Gospom, ne govorite i ne dajte ništa. znam da žele novčano poduprijeti Družbu – ja ne želim novac – slijepo se pouzdajem u Boga – znam da me nikada ne će iznevjeriti. U ovih su nekoliko godina lake* rupija prošle kroz moje ruke. – Ne znam odakle su došle. Savršeno sam sretna i Bogu zahvalna na onome što daje – radije jesam i ostajem siromašna s isusom i Njegovim siromasima. – radije prosim i borim se s malo. – Neka on piše o “djelu” i našemu siromašnom trpećem narodu – i pomogne mi platiti školovanje naše siromašne djece, a darovitima pružiti priliku u životu. O. Martindale, Sj, također želi pisati, što mi je javio preko [kapetana] Chesirea. – rekla sam ne. – ja sam samo Njegovo sredstvo – zašto toliko o meni – kada je sve to Njegovo djelo. Sebi ništa ne pripisujem. Sve mi je to dano...5 Tri godine kasnije imala je još jednu prigodu zatražiti uništenje tih dokumenata. Da bi zadobio papinsko priznanje Misionarki ljubavi, nadbiskup Calcutte morao je Papi podnijeti službenu zamolbu u kojoj je iznio povijest i rad kongregacije povjerene njegovoj skrbi. To ju je novo ispitivanje zabrinjavalo. Preuzvišeni, Sada kada pregledavate dokumente naše Družbe – molim Vas da uništite sva pisma koja sam Vam * jedna laka iznosi 100.000 rupija. Majka Terezija ovdje želi kazati kako su kroz njezine ruke prošle velike svote novca.

UVOD

uputila – a koja se ne odnose na Družbu. – “Poziv” je bio Božji nježni dar meni – nedostojnoj. – Ne znam zašto je odabrao mene – pretpostavljam iz istoga razloga iz kojega i mi odabiremo ljude – jer su najmanje poželjni. Od prvoga [dana] pa sve do danas – taj je moj novi poziv jedno produljeno “Da” Bogu – bez obzira na cijenu. – Moje uvjerenje da je “djelo Njegovo” – više je od stvarnosti. – Nikada nisam dvojila. Pogađa me jedino kada me ljudi nazivaju utemeljiteljicom jer posve sigurno znam da me On upitao – “Hoćeš li to učiniti za Mene?” Sve je Njegovo – ja sam se samo trebala predati Njegovu planu – Njegovoj volji. – Danas je Njegovo djelo naraslo, jer je On, a ne ja, taj koji po meni čini. U to sam toliko uvjerena – da bih rado dala i život da to dokažem. –6 Unatoč svemu, nadbiskup Périer i njegovi nasljednici u službi bili su uvjereni kako dokumente valja sačuvati, no Majka Terezija ipak je uspjela dobar dio uništiti. jednako se tako i otac Van exem godinama borio protiv ustrajna nastojanja Majke Terezije da se unište dokumenti. Pokušao ju je uvjeriti neka ih sačuva za dobrobit budućih naraštaja njezinih sljedbenica. Godine 1981. napisao joj je: “zadnja je točka za me bila pravi šok: ne znam što se dogodilo s dokumentima što ih je čuvao o. Henry. kada sam prošle godine bio u Sv. Tereziji, više ništa nisam mogao naći. Gdje su ti dokumenti? Nikako ne bih htio da se to ponovi u mome slučaju.” Naposljetku je popustio. kratko pred svoju smrt g. 1993. otac Van exem opisao je pojedinosti nadbiskupu Henryju D’Souzi, tadašnjemu nadbiskupu Calcutte:

DOĐi, BUDi MOje SVjeTLO

Preuzvišeni, Uz zahvalu Vam vraćam dokumente što ste mi ih poslali pred odlazak u Hong kong. Što se tiče bilježnice Majke Terezije, dodajem sljedeće: Majka je to sama napisala. Moglo bi se učiniti da je riječ o dnevniku, ali nije. zacijelo je barem djelomice napisano kratko nakon svih tih događaja. Ne znam je li Majka imala kakve bilješke. Moguće je, budući da navodi tolike datume. Na nekim sam mjestima sâm dodao mjesec i godinu. Na početcima kongregacije Majka je običavala primljena pisma, nakon što bi na njih odgovorila, davati meni na čuvanje. Nakon nekoga vremena – moguće da je to bilo u Creek Laneu – željela je spaliti sva pisma što sam ih od nje primio. Tada sam ih imao već dva puna kovčega: u jednome su bila pisma dobročiniteljâ, a u drugome ostala korespondencija. Nisam joj htio dati dopuštenje da uništi pisma te sam joj kazao neka se obrati nadbiskupu Périeru, generalnome poglavaru Misionarki ljubavi. Majka je pošla nadbiskupu Périeru, koji joj je rekao: “Majko, napišite povijest kongregacije, a o. Van exem će Vam dati sva pisma.” Majka je počela pisati postojeću knjigu s podatcima od 21. prosinca 1948. do 11. lipnja 1949. Uvečer bi bila tako umorna da nije mogla zadugo nastaviti zapisivati povijest. kada je nadbiskup Dyer preuzeo mjesto nadbiskupa Périera, Majka mu se obratila s istom zamolbom. Upitao ju je kakva je bila odluka nadbiskupa Périera i kazao joj neka učini tako. Potom je došao nadbiskup albert Vincent koji je to

UVOD

odrješito odbio. Godine 1969. u Calcuttu je stigao nadbiskup Picachy, a Majka me zamolila da mu ništa ne spominjem o pismima. Već je znala kakav bi bio odgovor. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih i dalje je ustrajno tražila da se pisma unište. Majka je bila izabrana generalnom poglavaricom kongregacije koja je od 1965. imala papinski status te nije bila podložna odlukama ni jednoga od nadbiskupa. Stoga sam kovčege s pismima poslao Majci, ali sam joj u dugu pismu objasnio da neka od njih ne pripadaju njoj samoj, već njezinoj kongregaciji. Majčina je bilježnica ostala kod mene sve dok je nisam proslijedio Vama, Preuzvišeni. Danas Vam vraćam dokumente što sam ih od Vas primio.7 iako je uvid u njezino nadahnuće ostao povlasticom oca Van exema i nadbiskupa Périera, određeni je broj svećenika s godinama saznao o duhovnoj tami Majke Terezije. Ona je svoje nutarnje stanje otkrivala jedino stoga što je osjećala kako je Bog na to potiče. Njezine osobne sklonosti nisu bile važne; njemu ništa nije mogla odbiti. Ti će se svećenici pokazati kao dragocjeni pomagači – pravi “Šimuni Cirenci” na tome “križnom putu”. Primatelji tih pisama prvi su uvidjeli da je tama bitan dio njezina poziva te su slutili kako će njezino obznanjivanje pružiti dragocjeno svjedočanstvo svetosti Majke Terezije te pomoći da se nastavi njezino poslanje i nakon njezine smrti. Otac Neuner ovako to tumači: Nasuprot njezinu izričitu traženju da se te stranice spale, nakon što sam ih pročitao, držao sam da ih moram sačuvati jer otkrivaju jedan osobit vid njezina

DOĐi, BUDi MOje SVjeTLO

života, stvarnu dubinu njezina poziva, o kojoj, čini se, nitko nije ništa ni slutio. Svi su vidjeli njezinu odvažnu borbu da oživotvori to djelo, nesebičnu ljubav prema siromašnima i trpećima, skrb oko sestara, ali je duhovna tama ostala njezinom tajnom. U svakodnevnome se životu doimala veselom, a u radu neumornom. Nutarnja agonija nije slabila njezine djelatnosti. Nadahnuto je vodila svoje sestre, osnivala nove centre, postala slavna, ali je u njoj vladala posvemašnja praznina. Ove stranice otkrivaju potpornu snagu na kojoj je počivalo njezino poslanje. Njezinim sestrama, kao i mnogima drugima, bit će važno znati da je njezin rad bio ukorijenjen u otajstvu isusova poslanja, u jedinstvu s njime, koji se, umirući na križu, osjetio ostavljenim od Oca. Na nekim je pismima i bilješkama o svojoj nutarnjoj tami Majka Terezija napisala “stvar savjesti”. za Majku je Tereziju svaka riječ što ju je napisala o svojoj nutarnjoj tami (bilo to izričito naznačeno ili ne) potpadala pod tu kategoriju. jedan od svećenika koji je bio upoznat s njezinom tamom ovako tumači razloge zbog kojih su ti dokumenti sačuvani i objavljeni: Bi li se Majka, sada kada više nije s nama na zemlji, i dalje protivila što je kardinal Picachy sačuvao ta pisma, a koja su sada, nakon i njezine i njegove smrti, izišla na vidjelo? Sada ona već posve sigurno shvaća kako pripada Crkvi. Tradicionalni je nauk da mistične karizme bliskih Božjih prijatelja ne pripadaju prvenstveno njima samima, već su na dobrobit čitave Crkve. Mnogi koji prolaze kroz slične kušnje mogu iz tih pisama crpsti snagu i

UVOD

ufanje. Takvih je ljudi vjerojatno više no što slutimo – iako u različitim stupnjevima intenziteta.8 Što se, pak, tiče izričaja Majke Terezije “Dio moje ispovijedi”, valja shvatiti kako ono na što je mislila nije bio dio sakramenta pomirenja. Nije se moguće sakramentalno ispovjediti ispisujući svoje grijehe na komadu papira i šaljući ga svećeniku. Svećenici kojima su njezina pisma bila upućena vrlo su dobro shvaćali što je time zapravo htjela reći – napisala je ono što nije mogla reći kada im se obraćala za duhovno vodstvo. Time je, zapravo, željela naglasiti da je riječ o povjerljivoj stvari te je za nju to značilo isto što i “stvar savjesti”. Uz pisma Majke Terezije ovdje se navode i izvatci iz njezinih drugih spisa, među ostalima i dnevnik što ga je vodila na početku svojega rada po sirotinjskim četvrtima, upute sestrama te javni govori. korišteni su i neki drugi izvori: izvatci iz pisama napisanih za vrijeme razlučivanja je li njezin “poziv unutar poziva” stvarno od Boga, uglavnom pisama nadbiskupa Périera, oca Van exema te njezinih poglavara; svjedočanstva prikupljena za vrijeme postupka kanonizacije Majke Terezije, najvećim dijelom od strane njezinih duhovnika koji su u to vrijeme još uvijek bili na životu te pripadnica Misionarki ljubavi; kao i svjedočanstva o njoj iz tiskanih izvora.

Organizacija Dokumenti su postavljeni kronološki. radi toga se ponavljaju neki isti ili slični izričaji, no upravo oni, osobito tamo gdje piše o svojemu nutarnjem stanju, otkrivaju razvoj, intenzitet i trajanje njezine tame. U tome su

DOĐi, BUDi MOje SVjeTLO

smislu neprocjenjivi. Majka je Terezija, sa svoje strane, mogla govoriti jedino o stvarnosti u svojoj nutrini, a njezino opetovano spominjanje boli i tame, popraćeno preporukama u molitve, otkriva razumljivu potrebu za potporom. zamisli koje se u spisima ponavljaju nerijetko s vremenom bivaju obogaćene pokojom novom pojedinošću ili pak gledištem, što upućuje na produbljeno razumijevanje, odnosno proživljavanje nekoga određenog vida njezine duhovnosti i poslanja. Pisma Majke Terezije redigirana su što je moguće manje. iako su velikom većinom napisana na engleskome, valja imati na umu da engleski nije bio materinski jezik Majke Terezije. Njezin materinski jezik bio je albanski. U školi i svakodnevnome govoru, dok je rasla u Skoplju, govorila je srpskohrvatski.* rana pisma iz indije prijateljima i ispovjedniku u Skoplju napisala je na tome jeziku. Ovdje donosimo najdoslovniji mogući prijevod.** Što se tiče tekstova na engleskome, čak i ako je mjestimice gramatika nepravilna ili bi se pak dala poboljšati, ostavili smo ih onako kako ih je ona napisala. ispravljene su pogrješke u pisanju, kao što su i riječi za koje je očito da su omaškom izostavljene dodane u uglatim zagradama. Velika su slova bitan dio stila pisanja Majke Terezije. Običavala je velikim slovom pisati riječi za koje to u engleskome jeziku inače nije običaj. Velikim je slovima pisala riječ Bog, ali i sve osobne zamjenice koje se na * Priređivač koristi ovaj izraz jer je to bio službeni naziv jezika koji se u to vrijeme učio u školi. Budući da su je u Skoplju duhovno i intelektualno formirali hrvatski isusovci, Majka Terezija dobro je poznavala hrvatski jezik, što je vidljivo i iz pisama i tekstova koje donosimo u izvornomu obliku (nap. ur.). ** Ljubaznošću Mother Teresa Center u ovomu izdanju ne koristimo se tim engleskim prijevodom, nego pisma donosimo u izvornomu obliku. ispravljene su samo očite omaške (nap. ur.).

UVOD

nj odnose. jednako vrijedi i za sve što se odnosi na nešto sveto te za izraze koji su joj bili važni, poput “ispovijed”, “naša Mlada Družba”, “naši Siromasi”, “veliki Osmijeh” i tako dalje. Na taj je način izražavala svoje poštovanje prema svetome i naglašavala neku stvarnost koja se nje posebno dojmila. No, u svojemu korištenju velikih slova nije uvijek bila dosljedna pa je u takvim slučajevima pisanje prilagođeno standardnome engleskom jeziku. jedna napomena o interpunkciji: spisi Majke Terezije što ih ovdje donosimo dijelom su osobne komunikacije s njezinim bliskim suradnicima te kao takvi nisu namijenjeni objavljivanju. U tome “neformalnu pisanju” njezinu interpunkciju karakterizira crtica. Povremeno, čak i u pismima, a osobito u dnevnicima i bilješkama, crtica zamjenjuje svu ostalu interpunkciju: točku, zarez, dvotočku, točku-zarez, upitnik, uskličnik te naposljetku i samu crticu. Ukratko, svaki je prekid misli označen crticom. Ta posebnost njezina stila upućuje na dinamizam i živahnost njezine osobnosti, stanovitu “žurbu” prelaženja na iduću stvar i nebavljenja “nebitnim”. iako crtice kod čitanja mogu izazvati rastresenost, poradi vjerodostojnosti u tekstu su gotovo redovito ostavljene onako kako ih je ona postavila. Međutim, u svega nekoliko slučajeva, kada bi crtica utjecala na smisao ili pak tijek teksta, uklonjena je ili zamijenjena uobičajenom interpunkcijom. Česta uporaba neuobičajenih kratica još je jedno tipično svojstvo pisanja Majke Terezije, koje također upućuje na njoj svojstvenu žurbu. Neki su primjeri “Sv. Prič.” (Sveta Pričest), “Preuzv.” (Preuzvišeni), “Presv.” (Presveti Sakrament), “Cal.” (Calcutta), “nov.” (novakinje ili novicijat) i tako dalje. Odgovarajuće su riječi navedene u zagradama iza kratica.

DOĐi, BUDi MOje SVjeTLO

Nadam se da će mnoge nadahnuti način na koji je Majka Terezija herojski živjela svoje poslanje “da donosi svjetlo onima u tami”, kako bi ga oni nastavili širiti prema vlastitu pozivu i mogućnostima. Ondje gdje još uvijek u našim srcima postoji mrak, neka zasja jarka svjetlost po njezinu primjeru, njezinoj ljubavi, a sada evo i njezinu zagovoru s neba.

“STaVi SVOjU rUkU U NjeGOVU i HODi SaMa S NjiMe”

1. POGLAVLJE

“Stavi svoju ruku u Njegovu i hodi sama s Njime”

MiSiONarka Isuse, za Tebe i za duše! – Majka Terezija “Stavi svoju ruku u Njegovu [isusovu] i hodi sama s Njime. idi naprijed, jer ćeš, ako se budeš osvrtala, ići natrag.”1 Ove riječi kojima se njezina majka oprostila s njome urezale su se u srce tada osamnaestogodišnje Gonxhe agnese Bojaxhiu, buduće Majke Terezije, kada je napuštala svoj dom u Skoplju da bi započela život misionarke. Dana 26. rujna 1928. otputovala je u irsku da pristupi Družbi sestara Blažene Djevice Marije od Loreta (loretskim sestrama), neklauzurnoj kongregaciji redovnica posvećenoj prvenstveno obrazovanju. Prijavila se za odlazak u misije u Bengal. Takav je pothvat zahtijevao obilje vjere i hrabrosti jer su i ona i njezina obitelj dobro znali da “u ono vrijeme, kada su misionari odlazili u misije, više se nisu vraćali”.2 koliko god da je bila mlada, Gonxhi je trebalo šest godina da donese odluku o svojemu pozivu. Odrasla je u obitelji koja je njegovala vjeru i pobožnost te u revnoj župnoj zajed-

DOĐi, BUDi MOje SVjeTLO

nici koja je također pridonijela njezinu vjerskome odgoju. kako će Majka Terezija kasnije otkriti, u takvu je okružju prvi put osjetila poziv posvetiti svoj život Bogu: Tada mi je bilo svega dvanaest godina... U to sam vrijeme prvi put spoznala da imam poziv za siromahe... 1922. Željela sam biti misionarka, željela sam krenuti i ljudima u misijskim zemljama podariti život kristov... isprva, između dvanaeste i osamnaeste godine, nisam željela postati redovnica. Bili smo vrlo sretna obitelj. No, s osamnaest, odlučila sam napustiti dom i postati redovnica te od tada, svih ovih četrdeset godina, ni za trenutak nisam posumnjala da sam postupila ispravno; bila je to volja Božja. Bio je to Njegov izbor.3 Stoga ova njezina odluka nije bio nikakav mladenački hir, već promišljen izbor, plod duboka odnosa s isusom. Puno će godina kasnije otkriti: “još od djetinjstva, Srce je isusovo bilo moja prva ljubav.”4 Svoju je odluku jasno iznijela u zamolbi upućenoj poglavarici loretskih sestara: Poštovana Časna Majko!* Budite tako dobri te čujte moju iskrenu želju. Želim stupiti u Vaš red, te da jednoga dana postanem sestra misionarka, da radim za isusa koji je za sve nas umro. Svršila sam pet razreda realne gimnazije; od jezikâ poznajem albanski, koji mi je materinjski i srpski,** malo znam francuski, engleski neznam * Ovo pismo donosimo u izvornomu obliku, pri čemu su ispravljene samo očite omaške (nap. ur.). ** Pod “srpskim” Gonxha ovdje misli na “srpskohrvatski”, službeni naziv jezika na kojemu se tada odvijala nastava. (Vidi uredničku napomenu na str. 24.)

“STaVi SVOjU rUkU U NjeGOVU i HODi SaMa S NjiMe”

ništa, ali se uzdam u dragoga Boga da će mi pomoći, da bar malo koliko mi treba naučim, i to počinjem odmah ovih dana sa vežbom. Naročitih uvjeta nemam, samo želim biti u misijama, a za sve drugo predajem se sasvim dragom Bogu na raspolaganje. U Skoplju, 28. lipnja 1928. Gonđa Bojađijevič* Posebna milost što ju je bila primila na dan svoje prve pričesti potakla je u njoj želju za tim odvažnim korakom u nepoznato: “još od dobi od 5 i po godina – kada sam Ga [isusa] prvi puta primila – u meni je ljubav za duše. – S godinama je rasla – sve dok nisam došla u indiju – u nadi da spasim brojne duše.”5 Ploveći preko Sredozemnoga mora, revna je mlada misionarka svojim dragima kod kuće napisala ovo: “Molite za vašu misionarku, da joj isus pomogne spasiti što je moguće više besmrtnih duša od tame nevjere.”6 Njezina će se nada da onima u tami donese svjetlo ispuniti, ali na način koji nije mogla ni naslutiti dok je putovala u svoju odabranu misijsku zemlju. Dok je putovala morem, u trenutcima samoće i tišine, dok su se u njezinu srcu miješale radost i bol, sestra Terezija (ime je, nakon što je pristupila loretskome redu, dobila po Tereziji iz Lisieuxa)** je svoje osjećaje pretočila u pjesmu:

* Gonxha Bojaxhiu generalnoj poglavarici Loreta 28. lipnja 1928. krsno je ime Majke Terezije bilo Gonxha agnes Bojaxhiu, a rabila je, kao i u ovom slučaju, također oblik: Gonđa Bojađijevič. ** karmelićanka iz Lisieuxa, poznatija kao sv. Mala Terezija, rođena u alençonu u Francuskoj 2. siječnja 1873., a umrla u Lisieuxu 30. rujna 1897. Bila je zaštitnica Majke Terezije.

DOĐi, BUDi MOje SVjeTLO

OPrOŠTaj* Ostavljam milu kuću I dragi zavičaj. U Bengaliju idem vruću, U daleki kraj. Ostavljam znance svoje, Napuštam rod i dom. Srce me vuče moje Da služim Kristu svom. Oj zbogom, majko mila, I zbogom ostajte svi, Viša me goni sila Pram žarkoj Indiji… I lađa kreće lagano, Siječe morske vale, A oko motri zadnji put Evropske drage žale.** Na lađi stoji smiono Vesela mirna lica, Sretna mala Kristova Nova zaručnica. U ruci križ joj gvozdeni Na kome visi Spas,

* Pjesmu donosimo u izvornomu obliku kako je objavljena u časopisu Blagovijest u Skoplju. jezik je toliko bogat te su urednici časopisa držali nužnim jednu od riječi kojima se poslužila popratiti bilješkom jer nisu očekivali kako će je prosječan čitatelj poznavati (nap. ur.). ** Ovdje su izdavači Blagovijesti dodali bilješku: žal = obala (nap. ur.).

“STaVi SVOjU rUkU U NjeGOVU i HODi SaMa S NjiMe”

A duša spremno prinaša Tešku žrtvu taj čas: “Primi, Bože, žrtvu ovu U znak moje ljubavi. Pomozi, de, stvoru svome Da ti ime proslavi! Zauzvrat te samo molim, O predobri Oče naš, Jednu daj mi, barem jednu Dušu onu – ti već znaš.” I sitne, čiste poput rose ljetne, Suze tople tiho teći stanu, Da potvrde i posvete Tešku žrtvu sada prikazanu. Dana 6. siječnja 1929., nakon pet tjedana putovanja, sestra Terezija stigla je u Calcuttu. U pismu što ga je poslala kući s čitateljima je podijelila dojmove svojega dolaska u grad koji će postati neodvojivo povezan s njezinim imenom: 6. siječnja,* ujutro, zaplovile smo s mora u rijeku Gangez, tako zvanu “Svetu rijeku”. Ovim putem mogli smo dobro promatrati našu novu domovinu Bengal. Priroda je divna, na nekojim mjestima ima lijepih kućica, a sve ostalo su sami šatori, koji se redaju ispod drveća. Promatrajući sve to, zaželjele [smo] da što prije možemo među njih zaći. Saznale smo da ovdje ima malo katolika. kada se naša lađa zaustavila na obali, zapjevale smo u duši “Te * Ovo pismo donosimo u izvornomu obliku, pri čemu su ispravljene samo očite omaške (nap. ur.).

DOĐi, BUDi MOje SVjeTLO

Deum”.* Tu su nas sačekale naše indijske sestre s kojima smo, sa neopisivom srećom, stupile prvi put na bengalsko tlo. U samostanskoj kapelici, najprije smo se zahvalile dragom Spasitelju na ovoj velikoj milosti da nas je tako sretno doveo do našeg žuđenog cilja. Ovdje ostajemo tjedan dana, a onda polazimo u Darjeeling, gdje ćemo ostati za vrijeme našega novicijata. Molite se mnogo za nas da budemo dobre i hrabre misionarke.7 kratko nakon dolaska u Calcuttu sestra Terezija poslana je u Darjeeling, da nastavi formaciju. U svibnju je započela novicijat, dvogodišnje razdoblje upućivanja u redovnički život, koje prethodi prvim privremenim zavjetima. Prva je godina bila usredotočena na duhovnu formaciju kandidatica, s naglaskom na molitvu i duhovnost reda, dok je druga naglašavala poslanje Družbe i osposobljavala ih za apostolsko djelovanje. Po završetku formacije prve je privremene zavjete položila 25. svibnja 1931.,** obećavši da će živjeti život siromaštva, čistoće i poslušnosti i posvetiti se na poseban način odgoju mladeži. Bila je to prigoda neizmjerne radosti jer je njezina čežnja da se posveti Bogu postala stvarnost. Ovako se povjerila jednoj prijateljici: * “Te Deum” je tradicionalni himan radosti i slavljenja koji se pjeva u zahvalu Bogu te se koristi u liturgiji Crkve. Naslov potječe od izvornoga latinskog teksta koji u prijevodu glasi “Tebe, Boga, hvalimo”. ** kasnije je zavjete obnavljala svake godine, tri godine zaredom, a potom još jednom na tri godine, prije no što joj je dopušteno polaganje vječnih zavjeta.

“STaVi SVOjU rUkU U NjeGOVU i HODi SaMa S NjiMe”

Da znate* kako sam sretna, kao isusova mala zaručnica. Nikome, pa čak ni onima koji uživaju neku sreću koja se u svijetu čini savršenom, nebi mogla zavidjeti, jer ja uživam svoju potpunu sreću, pa čak i onda kada što trpim za mog ljubljenog zaručnika.8 Nakon polaganja prvih privremenih zavjeta sestra Terezija dodijeljena je loretskoj zajednici u Calcutti te određena da predaje u Bengalskoj školi sv. Marije za djevojke. Mlada se redovnica revno posvetila svojemu poslanju, što će ga (uz samo jedan šestomjesečni prekid) vršiti sve do 1948., kada je napustila Loreto kako bi osnovala Misionarke ljubavi. U pismu mjesnome katoličkom časopisu u domovini prikazala je kako je to poslanje služenja, uza sve tegobe, za nju izvor istinske radosti jer joj pruža mogućnost nasljedovati isusa i živjeti u jedinstvu s njime: indijska vrućina jednostavno pali. Čini mi se da kad okolo hodam, pod mojim se nogama nalazi oganj, od kojeg mi i cijelo tijelo gori. kad mi je najteže, onda se tješim mišlju da se duše ovako spasavaju i da je dragi isus puno više za njih trpio... Život misionarke nije posut ružama, dapače više trnjem; ali je uza sve to život pun sreće i veselja, kad pomisli da radi isti rad, koji je isus na zemlji radio i da ispunjava isusovu zapovijest: “idite i poučavajte sve narode!”9

* Ovo pismo, kao i sljedeće, donosimo u izvornomu obliku, pri čemu su ispravljene samo očite omaške (nap. ur.).

SaDrŽaj

Sadržaj

izjava s. Nirmale. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 1. POGLaVLje “Stavi svoju ruku u Njegovu i hodi sama s Njime” . . . . . . . 27 2. POGLaVLje Nešto jako lijepo za isusa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 3. POGLaVLje “Dođi, budi Moje svjetlo” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 4. POGLaVLje “Donijeti radost trpećemu Srcu isusovu”. . . . . . . . . . . . . . . . 74 5. POGLaVLje “Ne odgađajte više. Ne zadržavajte me”.. . . . . . . . . . . . . . . 105 6. POGLaVLje Prema “mračnim rupama” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 7. POGLaVLje “Tamna noć rađanja družbe” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 8. POGLaVLje Žeđ raspetoga isusa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182

454

SaDrŽaj

9. POGLaVLje “Bože moj, kako li je bolna ova neznana bol” . . . . . . . . . . . 215 10. POGLaVLje “Uzljubila sam tamu” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249 11. POGLaVLje “Njemu na raspolaganju” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280 12. POGLaVLje “Bog se služi ništavnošću da bi očitovao svoju veličinu”. . 315 13. POGLaVLje ižarivati krista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353 zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Dodatak a: Pravila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Dodatak B: Bilješke Majke Terezije s duhovnih vježba, 29. ožujka – 12. travnja 1959. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . zahvale. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sadržaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

391 398 407 426 451 454

455

Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: GrafiÄ?ki zavod Hrvatske I. izdanje tiskano u studenome 2008. III. izdanje tiskano u lipnju 2009.

“Ako ikada postanem sveta – zacijelo ću biti svetica ‘tame’. Trajno ću biti odsutna s neba – da bih palila svjetlo onima koji su na zemlji u tami.” Majka Terezija iz Calcutte

Cijena: 140 kn

ISBN 978-953-235-159-0