Nespomenuta F R A NC C I NE
VERS RIVERS POPULUS
Francine Rivers NESPOMENUTA Roman
Biblioteka
POPULUS 7.
Naslov izvornika: Francine Rivers, Unspoken: Bathsheba Copyright © 2001 by Francine Rivers. All rights reserved. Objavljeno u dogovoru s Browne & Miller Literary Accociates, LLC. Copyright © za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2017. Prijevod: Ana Naletilić Lektura: Anđa Jakovljević, prof.
Split, 2017. Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21 000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 e-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Glavni urednik: Petar Balta Za nakladnika: Miro Radalj
F R A NC I N E
RIVERS
Nespomenuta POPULUS
Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.
CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 821.111(73)-31=163.42 RIVERS, Francine Nespomenuta : <roman> / Francine Rivers ; <prijevod Ana Naletilić>. - Split : Verbum, 2017. - (Biblioteka Populus ; 7) Prijevod djela: Unspoken: Bathsheba. ISBN 978-953-235-537-6 160903010
Za žene koje osjećaju da su zauvijek izgubile svoj ugled. Bog može načiniti ljepotu iz pepela.
Ova je knjiga djelo povijesne fikcije. Struktura priče preuzeta je iz Biblije i ja sam započela uz činjenice koje su nam tamo dane. Gradeći na tomu temelju osmislila sam radnju, dijalog, unutarnje motivacije, a u nekim slučajevima i dodatne likove za koje mi se čini da su usklađeni s biblijskim zapisima. Nastojala sam ostati vjerna biblijskoj poruci u svim točkama dodajući samo ono što nam je nužno za razumijevanje te poruke. Francine Rivers
Uvod
Moćni i utjecajni izraelski kralj Šaul bio je ljubomoran na mladoga pastira. Razlog je bio jednostavan: Jahve Bog pomazao je toga mladića, Davida, za kralja po svojemu izboru. I više od toga: Davida je volio sav narod. Dok bi on govorio, ljudi su pozorno slušali. Kada bi plesao, djevojkama je zastajao dah. Dok bi pjevao, srca muškaraca, žena i djece uzdizala bi se da slave Boga. Kada je David pobjegao u pustinju da se izbavi od Šaulova ubilačkoga gnjeva, stotine su ga muškaraca slijedile i ulogorile se s njime u Adulamskoj špilji i engadskim gorskim skloništima. Neki od njih bili su nezadovoljni, iz različitih razloga. Neke su progonili Filistejci u svojim ratnim pohodima. Neki nisu više mogli trpjeti pod vlašću kralja u koga su izgubili povjerenje. A među časnim ljudima koji su čeznuli za danima kada je Bog bio vrhovni Zapovjednik Izraelov našlo se i nasilnika i osvetnika, ljudi koji su jednostavno uživali u prolijevanju krvi i pljačkanju. Rat je u narodu uzrokovao strančarenja, a kraljeva ljubomora na njegova zamišljenoga neprijatelja postajala je sve 9
gora, no David je ostao podložan kraljevu autoritetu. Odbijao je nasilnim sredstvima Šaulu oduzeti krunu i bio je zadovoljan čekajući da Bog djeluje za njega. U međuvremenu je mnoštvo koje se okupilo oko Davida nastavilo rasti – od dvjesto do četirsto pa do šest stotina. Među njima se našlo trideset pravih ljudi, elitna skupina ratnika, koji su dokazali svoju hrabrost i odanost. Poticali su ih Davidova hrabrost i poštenje i držali su se skupa kao obitelj, odlučni da štite ono što je njihovo od svih neprijatelja, bilo da je to izraelski kralj koji je okrenuo leđa Bogu ili da su to vojske idolima zaluđenih naroda koji su ih okruživali. Ti odvažni borci nisu došli sami boriti se za Davida. Sa sobom su doveli svoje žene, sinove i kćeri. U sve većemu mnoštvu Davidovih sljedbenika putovala je i jedna djevojčica imenom Bat-Šeba…
10
Prvo poglavlje
Bat-Šeba je sjedila na djedovu koljenu. Otkinula je komad kruha i ponudila mu da jede. Ahitofel se nasmijao i pojeo zalogaj iz njezine ruke. “Svakim je danom sve sličnija tvojoj majci, Eliame.” Njezin ju je otac promatrao zabrinuta lica. “Ne mogu vjerovati kako brzo raste. Već joj je osam godina. Uskoro ću joj morati tražiti muža.” “Snažna muškarca koji će štititi lijepu djevojku.” Okrenula se i ugledala s druge strane vatre muškarca koji joj se učinio kao anđeo s neba. Povukla je djeda za rukav njegove haljine i šapnula mu na uho: “Želim se udati za Davida.” Djed se naglas nasmijao i pogledao lijepoga mladića koji je sjedio prekoputa. “Davide, evo još jedne koja te je već postavila na prijestolje.” Zacrvenjela se od neugode, a muškarac kojemu se divila blago je, ali i malo posramljeno pogledao njezina djeda. Djed je poljubi u obraz. “Zaboravi Davida, Bat-Šebo. On već ima tri žene, draga moja.” Videći joj izraz u očima nije se više smijao i zamislio se. “Bolje biti je11
dina žena siromaha nego jedna žena među mnogima u kraljevu haremu.” “Ulazi ovamo, Bat-Šebo!” počne dozivati majka. Djed spusti Bat-Šebu s koljena, pusti je da stane na noge i otpravi je uz blag udarac po zadnjici. Kada je Bat-Šeba zastala da pogleda Davida, majka je zgrabi za ruku i povuče je u šator navlačeći zastor na ulazu. “Vrijeme je za spavanje.” Išla je iza Bat-Šebe i nakon što je djevojčica legla, zašuškala je u pokrivače. Spustila se na koljena, nadnijela se nad nju i poljubila je. Zabrinuta lica skloni pramen crne kose što je Bat-Šebi pao na čelo. “Neki ti snovi mogu samo slomiti srce.” “Ali ja…” Majka joj položi prst na usta. “Tiho, dijete.” Žena se osloni na pete i odmjerenim se, skladnim pokretom pridigne. “Spavaj.” Bat-Šeba je ležala budna i slušala muške glasove kako tiho mrmore izvan šatora. Pridružili su im se i drugi. Po glasu je prepoznala Joaba i njegova brata Abišaja. Obojica su bili zapovjednici u Davidovoj vojsci i često su dolazili razgovarati o ratu s njezinim djedom koji je svojim lukavim savjetima o ratnoj strategiji zavrijedio Davidovo poštovanje. Znao je puno o Filistejcima i Amoncima i njihovim borbenim metodama. Poznavao je i kanaansku zemlju kao dlan vlastite ruke. “Šaul nam je bio u šakama, Davide”, reče Joab. “Trebao si ga ubiti kada si imao priliku.” Joabov brat Abišaj nije mogao dočekati da izrazi svoje slaganje. “Da, moraš ubiti Šaula! Bog nam ga je izručio kod Litica divokoza. Ja bih ga bio zaklao za tebe.” 12
“A ja sam ti rekao zašto ne želim da ga itko ubije”, odvrati David. “On je čovjek kojega je Jahve Bog pomazao za kralja.” “On će te sveudilj progoniti”, reče Joab. “I ne će prestati sve dok jedan od vas dvojice ne pogine.” “Bilo bi bolje za narod da sada Šaulu oduzmeš krunu”, reče drugi. Bat-Šeba začu žamor odobravanja nekolicine drugih muškaraca koji su sjedili kraj vatre pred šatorom njezina oca. “Udari pastira i ovce će se razbježati”, bio je uporan Joab. “Što da radim s vama, sinovi Sarvijini?” odbrusi im David, a Bat-Šeba je znala da su ga Joab i Abišaj razljutili. “Koliko vam puta moram reći da ne ću dignuti ruku na Jahvina pomazanika!” Čula je zvuk koraka kako se udaljavaju. “Ne razumijem ga”, reče Joab ljutito. “Ti ga urazumi, Ahitofele!” “Što bi to David postigao da je ubio kralja kada mu je ovaj okrenuo leđa da obavi nuždu?” Djed je govorio vrlo mirno s tim mladim ljudima vrele krvi. “Kada je Šaul čuo Davida kako ga doziva iz pećine, znao je da ga je David mogao ubiti, a David mu je ipak pustio da ode samo s povrijeđenim ponosom. Zar bi čovjek koji žudi za njegovim kraljevstvom tako postupio? Naravno da ne bi! Svaki čovjek koji jaše sa Šaulom zna da je pravo na Davidovoj strani! I znali su da je David Šaulu dao priliku da se pokaje!” “Da se pokaje! Šaulov će se gnjev uskoro opet razgorjeti, a David će ponovno morati bježati! Zar bismo trebali poštedjeti čovjeka koji je naredio da se u Nobu pobije osamdeset pet svećenika i njihovih obitelji?” “Sud o tome ostavi Jahvi. David hodi ispravnim putom.” 13
“Znaš dobro kao i ja da će Šaul do posljednjega daha progoniti Davida!” “Ali znam i da će Božja riječ biti zadnja, Joabe. Po njegovu će zalaganju, a ne tvojemu, David jednoga dana biti kralj. Jahve zapovijeda. Svakim nam se danom pridružuje sve više ljudi. Zašto? Zato što vjeruju kao i mi da je Bog s Davidom kamo god on pošao. Filistejci, Amonci i Amalečani ne mogu poraziti čovjeka kojemu je štit Jahve, Bog Izraelov.” “Ja želim vidjeti krunu na Davidovoj glavi!” “Svi mi to želimo, Joabe, no neka to bude kada Bog bude htio, ne prije.” Muškarci su nastavili razgovarati. Bat-Šebini su kapci bili teški od sna. Sanjala je o Davidu, odjevenu u kraljevsku odjeću, kako joj pruža ruku. Najednom se trgne oda sna. Ležala je bez riječi i slušala. Iz daljine se čula vika muških glasova. Sigurno se opet svađaju, pomisli. Začuje izvana poznate glasove. Pridigne se na koljena i poviri kroz otvore među šatorskim krilima. David se vratio. Sjedio je kraj treperave vatre i razgovarao s ocem i djedom. “Udružit ćemo se s Filistejcima”, govorio je. “Kada se borba usmjeri prema Šaulu, bit ćemo u položaju da okrenemo ishod bitke u njegovu korist.” Na djedovu se licu vidjela posvemašnja usredotočenost. “Koliko ljudi misliš povesti?” “Sve njih.” “Tko će štititi naše žene i djecu…?” Bat-Šeba je bila zagledana u Davida, glave pune snova. Voljela je kako je naginjao glavu dok je pozorno slušao što mu njezin djed govori. Proučavala je svaku crtu njegova lica. 14
Muškarci su opet počeli vikati. Majka potiho uzdahne okrećući se u snu. Bat-Šeba još jednom pogleda što se događa vani. David je gledao tamo odakle je dolazila buka. Stisnuo je vilice i vidjelo se da ne odobrava to što čuje. “Ti su ljudi ponekad zbilja previše za mene!” Djed je sjedio ruku stisnutih među koljenima. “Oni su stado ovaca kojima treba snažan pastir.” “Ponekad se ponašaju sličnije čoporu vukova!” David zatrese glavom i ustane. “Moram nešto učiniti.” S uzdahom se zaputi u njihovu smjeru. “Ne razumijem ga”, reče Bat-Šebin otac i hitne kamen nekamo u tamu. “Zašto stalno nastoji spasiti Šaula, čak i onda kada bi to moglo značiti njegovu vlastitu smrt?” “Jesi li zaboravio da je Šaulov sin Jonatan Davidov najbolji prijatelj? I Davidova prva žena je Šaulova kći.” “Oče, Jonatan je odabrao na koju će stranu, a Mikala je okaljana. Šaul ju je dao drugome muškarcu. David živi u nadi da će sve opet biti kao onda dok Šaul još nije bio poludio od ljubomore, a to se ne će dogoditi.” Djed podjari vatru. “Joab mu je pametno savjetovao. Šaulova bi smrt značila kraj ovoga rata i prijestolje bi bilo Davidovo, ali za njega ne bi bio blagoslov kada bi umorio Božjega pomazanika. O, sine moj, David živi kako bi ugodio Bogu. Jahve je njegova strast.” Podigne oči, a lice mu je blistalo. “Kada bi svaki muškarac među nama imao srce kao što je Davidovo, kakvo bi nam kraljevstvo Bog izgradio!” Baci jednu granu u vatru i ustane. “Hajde da stanemo pokraj našega prijatelja i čujemo što mu je Jahve ovoga puta dao reći.” Bat-Šeba je znala da David ne će uz viku zapovijedati borcima niti se uplitati u njihove rasprave. On će samo sjesti blizu njih i zapjevati. Još koji trenutak pričeka kada se začu 15
zvuk Davidove harfe posred pustoga vikanja – pjesma što umiruje, što se tiho svira posred ljutitih, izmiješanih glasova. I doista, ti su glasovi malo-pomalo utihnuli. Bat-Šeba razvuče otvor u šavu šatora nastojeći vidjeti više s mjesta odakle pogled i nije bio najbolji. Djed je uvijek govorio da je Bog dao Davidovim riječima i glazbi moć da podižu srca i umove iz sitničavih sukoba prema Božjemu veličanstvu i blagoslovima koje je Bog izlio na svoj izabrani narod. Puno je već puta slušala Davida kako svira i pjeva i nikada se nije umorila od slušanja. Majka je čvrsto spavala. Pa što i kada bi se iskrala i prišuljala se dovoljno blizu da gleda i sluša? Provukla se kroz šatorska krila, požurila prema mjestu gdje su se ljudi okupili i ostala nedaleko od vatre. Polako se spustila na tlo, rukama obujmila koljena i pozorno slušala. Njezino je mlado srce zadrhtalo čim bi ugledala Davida i njegovo lijepo lice, blistavo od brončana sjaja plamena. Nitko na cijelome svijetu nije savršen kao David, njezin dragi. “Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ!” Glas zazvoni u hladnoj noći. Kad god bi se okrenuo na drugu stranu, riječi mu se ne bi razumjele i zato Bat-Šeba ustane i krišom se približi. Jedan po jedan muškarci su sjedali i opružali se po tlu slušajući zagledani u Davida, očarano gledajući kako slavi Boga slobodnije od bilo kojega svećenika. David zastane posred svojih ljudi. Podigne pogled i zapjeva pjesmu bez riječi, tako lijepu da Bat-Šebu srce zaboli od ljepote. Tada mu opet na usne navru riječi: “Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?” 16
Svi su šutjeli i čekali, a David pogne glavu i počne prebirati po žicama svoje harfe. Zvuk i riječi su Bat-Šebu tako duboko dirnuli da je osjećala kao da David prebire po strunama njezina srca. “Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži: ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome, ptice nebeske i ribe morske, i što god prolazi stazama morskim.” David zatrese glavom u čudu i opet se zagleda u zvijezde, a na licu mu se čitao zanos. “Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ!” Odsvira još nekoliko akorda na harfi i zatim polagano digne ruku iznad glave prikazujući riječi hvale Bogu svega stvorenja. Sav je logor zamuknuo. Bilo je tako tiho da je Bat-Šeba čula otkucaje vlastitoga srca. “Pjevaj još jedan psalam, Davide”, reče Ahitofel. Drugi se pridruže njegovoj zamolbi. “Pjevaj nam o Jahvi!” Bat-Šeba ustane, prišulja se okupljenima i zavuče se pokraj djeda kojega je toliko voljela, tražeći toplinu njegova zagrljaja. “Zašto si budna?” prošapće on strogo i obavije ruku oko nje privijajući je čvrsto uza se. “Morala sam čuti i postalo mi je hladno.” Zagleda se u djeda molećivim pogledom, dršćući od zime. “Molim te, djede, samo još malo…?” “Znaš da ti ne mogu reći ne.” Zaogrne je svojim plaštom. “Još samo jednu pjesmu.” David zapjeva još jedan psalam, jedan koji je Bat-Šeba već puno puta čula. Njegovo je lijepo lice blistalo od sjaja vatre, a njegove su se riječi izlijevale na njezinu žednu dušu. Za razliku od tolikih srca oko nje Davidovo srce nije bilo željno rata. On je čeznuo za mirom. Zazivao je Boga tra17
žeći pomoć, milosrđe i izbavljenje od njihovih neprijatelja. Kako bi to bilo živjeti bez straha od kralja koji ih ne prestaje progoniti, od Filistejaca i Amonaca, od Amalečana i njihovih napada? Pogleda oca i vidje kako pozorno sluša, očiju vlažnih od suza. Koliko ga je puta čula kako kaže da će se Bog zauzeti za njih? Bog će ih sakriti u procjepu stijene, u pećinama Engada i Adulama. Bog će im dati hrane i pića. Bog će im dati pobjedu nad njihovim neprijateljima. Zašto? Zato što su uz Davida, a David ništa nije činio, a da se nije prvo obratio Bogu. David je molio u svojim pjesmama, a Bog je slušao. David prijeđe nekoliko koraka i zastane na trenutak, pognute glave i zatvorenih očiju. Promatrala je njegove ruke kako se polagano kreću preko žica i potiho po njima prebiru i srce ju je boljelo od te ljepote. On podigne pogled i počne se zagledati čas u jedno, čas u drugo lice. Hoće li je pogledati? Hoće li je primijetiti gdje sjedi između oca i djeda? “Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam…” Kada se Davidov pogled zaustavio na njoj, srce samo što nije iskočilo od uzbuđenja. Zaustavila je dah, uzvraćajući mu pogled, no njegov je pogled išao dalje, dodirujući svakoga prisutnog, kao da mu je svatko od njih jednako dragocjen. Osjećala je svu težinu svoje ljubavi za njega, a u isto vrijeme i očaj što je nije gotovo ni primijetio u toliku mnoštvu odanih sljedbenika. Ti si moj pastir, Davide. Ti činiš da želim nešto čemu još ne znam imena. Ti nas vodiš kroz divljinu, ali ja se ne bojim jer si ti s nama. I sve bih učinila za tebe… Odjednom osjeti nečiju ruku kako ju je zgrabila za rame i trgne se. 18
“Bat-Šebo!” protisne njezina majka kroz zube, da je ne čuju svi. “Eto, opet te je uhvatila”, prošapće djed skidajući svoj plašt s njezinih ramena i leđa. S bijesnim izrazom na licu majka je podigne i ponese i spusti je na tlo tek kada su bile na pola puta do šatora njihove obitelji. “Imaš sreće što te ne ću istući štapom!” Spuštena pogleda, Bat-Šeba je slijedila majku kroz tamu. Majka ljutitim pokretom navuče zastor na ulaz u šator. “Ulazi!” Čim su obje bile unutra, majka je lupne po stražnjici. “Ne mogu imati povjerenja u tebe da ćeš ostati gdje bi morala biti i zato ćeš spavati sa mnom dok ti se otac ne vrati.” Privuče djevojčicu k sebi. “Uvijek si poslušna. Što ti je odjednom?” Bat-Šeba zašmrca. “Žao mi je, mama, no ja ga toliko volim.” Majka uzdahne. “Znam, svi ga volimo.” “Ali ne kao ja. Ja ću se jednoga dana udati za njega.” Majka je još čvršće zagrli. “O, dijete moje drago, svaka djevojka ovdje želi to isto. Poslušaj me, Bat-Šebo. Ti se nadaš nemogućemu. To je samo dječja sanjarija.” “Zašto?” “Zato što je David previsoko za tebe.” Bat-Šebi se stisne u grlu. “Ali on je bio pastir.” “I dalje je pastir, no ne tako kako ti misliš. Moraš shvatiti. David je predodređen da bude kralj i kao kralj ženit će kraljevske kćeri. Ti si samo kći jednoga od njegovih vojnika.” “Tata je ratnik, jedan od Davidovih najboljih ratnika i jedan od njegovih najboljih prijatelja. A djed…” 19
“Tiho! Ne zaboravi da je David i dalje oženjen Šaulovom kćeri Mikalom, iako ju je Šaul dao nekome drugom. A oženjen je i Ahinoamom i Abigajilom.” “Abigajila nije kraljeva kći”, otpovrnu Bat-Šeba. “Nije, ali ona je spriječila Davida da počini velik grijeh. On joj je bio zahvalan za njezinu mudrost. A i jako je lijepa.” “Misliš li da ću i ja jednoga dana biti lijepa, dovoljno lijepa da…” “Jednoga ćeš dana biti jako lijepa i, nadam se, pametnija nego što si sada. Barem dovoljno pametna da razumiješ da neke stvari jednostavno ne mogu biti. Tvoj će ti otac naći dobra muža i zaboravit ćeš da si ikada mislila da si zaljubljena u Davida.” Nikada! Nikada, nikada, nikada! Bat-Šebi su oči bile pune suza i ona odvrati pogled od majke. “Kada odrasteš, ljubavi, razumjet ćeš da je mudrije štovati Boga nego čovjeka.” Bat-Šeba je mirno ležala sve dok nije po majčinu disanju zaključila da je zaspala. Oprezno se izvuče iz njezina zagrljaja i otpuza na drugu stranu šatora da nastavi promatrati što se događa vani, u tami. Njezin otac i djed vratili su se k vatri, a David im se opet pridružio. Potiho su govorili o ratnim planovima. Bat-Šeba zatvori oči i nastavi slušati zvuk Davidova glasa. I tako zaspe, sretna.
., Kada se ujutro probudila, Bat-Šeba se našla na svojemu ležaju, ispod svojega pokrivača. Otac je hrkao pokraj majke. Bat-Šeba oprezno ustane i iziđe iz šatora. David je sigurno već ustao. Uvijek je ustajao prije svih i odlazio da se nasa20
mo pomoli. Nekoliko ga je puta vidjela kako se vraća s potoka pa je požurila u tomu pravcu. Srce joj je tuklo kada ga je ugledala kako kleči pokraj potoka što je žuborio i pere lice i ruke. Njezin otac i djed uvijek su činili isto prije molitve. Njezini koraci odgurnuli su nekoliko kamenčića i ti se oblutci polako otkotrljaju niz padinu. David se naglo okrene zgrabivši mač što mu je bio za pojasom. Kada je vidio nju, shvatio je da se ne radi ni o kakvoj prijetnji. “Rano si ustala, Bat-Šebo. Zar nisi vidjela da si daleko od logora?” Srce joj je sve jače tuklo dok se približavala. “Došla sam po vodu.” “Onda imaš jedan problem, malena.” “Kakav problem?” On se nasmiješi. “Nemaš vrča.” Osjetila je kako joj je krv navrla u obraze. Kada je David ustao da ide, ona brzo progovori dok nije izgubila svu hrabrost. “Možemo li o nečemu porazgovarati, Davide? Prešla sam dug put samo da tebe vidim.” On se okrene i pogleda je. “Ne bi smjela biti tako daleko od logora. Opasno je. Vrati se u svoj šator, gdje bi i trebala biti.” “Ali…” “Znaš da ti majka ne će biti sretna što si otišla tako daleko. Mislim da joj ne će biti drago ako te bude opet morala tražiti.” Pogođena tim prijekorom, Bat-Šeba potrči uz padinu, sakrije se iza nekih stijena i s mukom sjedne. Sva dršćući, stavi svoje hladne dlanove na obraze što su gorjeli od ljutnje i stida. 21
A zatim duboko udahne i izviri iz skrovišta. David je i dalje stajao pokraj potoka, podbočenih ruku. “Pođi kući prije nego što vide da te nema! I nemoj više bježati iz logora!” Susprežući plač Bat-Šeba krene i pretrči cijeli put natrag do očeva šatora, zahvalna što nitko nije budan da vidi njezine suze – ili da pita za razlog njezina plača.
., Doznalo se da će Filistejci krenuti na Šaula. Bat-Šebin djed i otac iznijeli su svoje oklope i oružje. Bat-Šeba je pomogla majci pripremiti prženo zrnje i kolače od grožđa za hranu borcima. Majka je bila tiha, kao i uvijek kada bi se muškarci spremali za bitku. Tiha je bila i Bat-Šeba dok je slušala muškarce kako razgovaraju. “Sutra ćemo poći i pridružiti se filistejskim redovima”, reče djed. Bat-Šeba se sjeti plana što ga je čula kada je prisluškivala. Njegovi će se ljudi pretvarati da pomažu Filistejcima. Zapravo će samo čekati priliku da pomognu kralju Šaulu poraziti tu neprijateljsku vojsku. “Sigurno će posumnjati u iskrenost Davidove ponude”, reče otac odrješito. “Jedino zahvaljujući Božjemu milosrđu nismo bili uhvaćeni kada smo proteklih godina upadali u gešurska i amalečanska sela.” “Pažljivo smo pripremali pohode i nikada nismo za sobom ostavljali preživjelih.” “Ali širile su se glasine…” “David želi biti u poziciji da pomogne Šaulu. Ako Filistejci odbiju našu ponudu da im pomognemo, više ne ćemo moći učiniti ništa.” 22
“Šaulova je sudbina već u Božjim rukama, a ja ne volim naše žene i djecu ostavljati same.” Kada je sutradan svanulo, Bat-Šeba je gledala oca i djeda kako s Davidom odlaze iz logora. Čim su nestali iz vida, majka je ušla u šator i zaplakala, no brzo se sabrala. Sjedila je u sjeni šatora i grebenala vunu, a Bat-Šebu je poslala da čuva ovce. Dan nakon što su muškarci otišli Bat-Šeba je donosila vodu iz potoka kada je začula povike i vrisku. Pusti mijeh da padne na zemlju i potrča uz nasip. Amalečani su provalili u logor. Žene su bježale u svim smjerovima grabeći sa sobom djecu. Bez ikakve obrane, napadači su ih brzo sakupili, kao rasuto stado. Kada je Bat-Šeba vidjela kako neki muškarac ruši njezinu majku na tlo i pokušava joj svezati ruke dok se ona otimlje, vrisnula je i puna bijesa bacila se na njega. Skočila mu je na leđa, grebala ga po čelu i čupala ga za kosu. “Pusti je! Pusti moju majku!” Uz ljutit uzvik muškarac ju je zgrabio za kosu, bacio je preko svojega ramena i ona grubo tresnu o tlo. Bez daha, nekako se uspije osoviti na koljena i ruke kada joj netko baci omču oko vrata. Ona se prevrne, zgrabi uže i nogom udari toga muškarca što je jače mogla. On zajauče i presavije se od boli, sav blijed u licu, a jedan iz njegove družine mu se naruga. “Zar se ne možeš nositi s tom malom buhom?” Pobješnjeli Amalečanin s trzajem povuče uže. Djevojčica se gušila, a on ju je vukao za ruku i bijesno je tresao. “Ako se budeš odupirala, vući ću te ovako dok ne umreš!” Silovito je odgurne prema ostalim ženama i djeci. Jecajući njezina majka brzo olabavi uže i privije ju k sebi. “Bat-Šebo! O, Bat-Šebo!” 23
Bat-Šeba se s mukom nakašlje. Sva ju je utroba boljela. Duboko udahne unatoč boli. “David će…” Majka joj rukom poklopi usta da je ušutka. Bat-Šeba nikada prije nije na majčinu licu vidjela takav užas. Amalečanin se obrecne. “Nema priče!” Žene i stariju djecu svezali su i poveli, a mlađu su djecu nosili. Skupina ratnika i zarobljenika hodala je satima. Podnevno je sunce peklo na žene i djecu kojima su dali tek toliko vode da mogu nastaviti hodati. Zastali su tek kada je sunce zalazilo. Većina se žena samo srušila na tlo, preumorna da zapomaže. Svaki je zarobljenik dobio po šaku pržena zrnja. Bat-Šeba je pohlepno jela, no želudac ju je i dalje bolio od gladi. Po vratu joj je bilo modrica i oderotina od užeta. Grlo ju je boljelo od navlačenja. Stopala su joj bila izranjena od hodanja prašnjavim, kamenitim terenom. Cijelo ju je tijelo boljelo. Kada je zaplakala, majka ju je privukla k sebi i grijala je svojim tijelom. Na nebu su se pojavili mjesec i zvijezde i zahladilo je. “Bojim se, majko”, zaplače Bat-Šeba potiho. Majka joj skloni kosu s preplanuloga lica. “Nema koristi od plakanja. Moramo čuvati snagu za ono što je pred nama.” “David će nas doći potražiti, zar ne?” “Molit ćemo da se on i tvoj otac što prije vrate.” Zagrli Bat-Šebu još čvršće, djevojčica osjeti kako joj majka drhti i nije više ništa pitala. “Moli, kćeri moja, žarko moli.” I molila je. Davide, o, Davide, dođi i pronađi nas. Dođi i spasi nas! Amalečani ženama nisu davali da stanu. Požurivali su ih prema budućnosti ropstva, prostitucije i smrti. Iscrpljeni, že24
U romanu Glas u vjetru, prvome dijelu trilogije Znak lava, čitatelja se vodi u Rimsko Carstvo na vrhuncu moći. Vjerno se opisuje društveni život rimskih patricija koji se zabavljaju na raskošnim gozbama te život, borbe i umiranje gladijatora koji na pijesku arene prolijevaju krv radi zabave rimske svjetine, kao i hramsku prostituciju te nezasitnu rimsku glad za užitcima bez ikakvih moralnih ograda. U tomu dekadentnom ozračju živi rimska obitelj koja zdvaja kako u takvoj sredini djecu odgojiti u čestite ljude. Roman je dirljiva priča o mladoj kršćanki Hadasi zarobljenoj u porušenomu Jeruzalemu koju kao ropkinju kupuje rimska patricijska obitelj. Hadasin je život u opasnosti zbog smrtne prijetnje svim kršćanima u Rimu, a njezin je nutarnji mir dodatno narušen snažnim osjećajima prema mladome Rimljaninu... 480 str. Meki uvez
Roman Odjek u tami, drugi dio trilogije Znak lava, donosi nastavak priče o životu antičkoga Rima i Rimskoga Carstva u I. stoljeću kroz napete sudbine protagonista. Okosnica je romana nada koju biblijska Radosna vijest donosi ljudima posustalima u traganju za osobnom srećom, ljudima odviše umornima od borbe s neumitnim životnim teškoćama da bi – u svijetu koji je u potrazi za površnim užitcima izgubio svaki osjećaj za moralnost – sami imali snage izboriti se za novi početak. U ovomu napetom štivu koje se čita bez daha glavni likovi iz prvoga dijela trilogije romana Glas u vjetru naći će se u životnim dvojbama, a čitatelja će iznenaditi i neočekivan čudesan obrat kao i rasplet jedinstvene ljubavne priče… 440 str. Meki uvez
U ovomu posljednjem dijelu trilogije Znak lava okosnica radnje vezana je uz život Atreta, prelijepoga plavokosog ratnika nemilosrdna pogleda. On je proslavljeni gladijator za kojim čeznu rimske ljepotice, hrabri German čijoj je duši Rim nanio neizlječive rane. Nakon što Atret sazna da njegov sin ipak nije mrtav, kreće u potragu za njim. Od apostola Ivana doznat će da ga je udomila udovica Rispa, prelijepa mlada kršćanka koja ga je nazvala Kaleb. Početna Atretova okrutnost i neprijateljstvo počet će postupno kopniti kada uvidi s koliko se ljubavi i privrženosti ova mlada kršćanka brine o njegovu sinu. Međutim, kako bi se izbavio od rimskih nastojanja da ga vrate ponovno u arenu, Atret će biti prisiljen na iznenadni bijeg, u čemu će mu pomoći Rispa. To će ga putovanje učiniti sve bližim njoj, ali hoće li svjetlo Evanđelja, koje obasjava Rispu, prodrijeti i do njegova kamenoga srca i ugrijati ga?... 480 str. Meki uvez
John i Abby Reynolds idealan su bračni par. Njihova je ljubav nastala iz mladenačkoga prijateljstva i snažnih obiteljskih veza. Prijatelji ih uzimaju kao primjer, djeca ih silno vole, svi im se dive. No sada, nakon dvadeset i jedne godine zajedničkoga života punog ljubavi, poteškoća, smijeha, podizanja obitelji u domu na jezeru, John i Abby mogli bi sve izgubiti. Onim čitateljima koji imaju skladan i uspješan brak čitanje ovoga dojmljivog romana pružit će nove poticaje za oplemenjivanje vlastitoga braka, a onima koji prolaze kroz bračnu krizu ovaj roman može promijeniti život... 256 str. Meki uvez
Kada ju je u dobi od 15 godina vlastiti otac prodao u prostituciju, Rahaba se sama sebi zavjetovala da više ne će vjerovati ni jednomu muškarcu. No tada je u burni svijet njezinih emocija odjednom ušao Salmon, ugledni vođa Judina plemena, neprijatelj njezina naroda. Može li kanaanska bludnica biti prikladna žena jednomu od izraelskih vođa? Može li muškarac vjere voljeti ženu poput nje? Što žena uništene prošlosti treba učiniti kada želi prihvatiti ljubav, ali u nju više ne vjeruje? Ovo je ljubavna priča kakvu samo Bog može potaknuti i zamisliti! 280 str. Meki uvez
U oskudici i pogođena boli Ruta stiže u Izrael bez ičega što bi je pratilo osim Naomine ljubavi. Silno se nada da će osigurati dovoljno hrane kako bi sačuvala Naomi i sebe od gladovanja. No Bog ima druge planove za njezin život. Dok svi doživljavaju Rutu kao strankinju iz poganskoga naroda, ona je zaprepaštena kada joj jedan od najčasnijih ljudi Judina plemena iskaže naklonost. Boaza, koji je već dugo udovac ustrajan u tome da ostane samac, neodoljivo privuče tuđinka zlatnih očiju. Prelazeći vlastite granice kako bi je zaštitio, govorio je sebi da to čini samo iz ljubaznosti prema snahi svoje rođakinje Naomi. Međutim, kako vrijeme odmiče, njegovo mu srce sve jasnije govori istinu… Utemeljena na biblijskoj priči o Ruti Polje milosti nezaboravna je priča o ljubavi koja konačno mijenja tijek Izraelove sudbine i budućnosti cijeloga svijeta… 240 str. Meki uvez
Tisak: Printera Grupa d.o.o Tiskano u veljaÄ?i 2017.
Omiljena autorica Francine Rivers u ovomu dirljivom romanu donosi nam biblijsku pripovijest o ljubavi Bat-Šebe i Davida, priču o preljubu i potrazi za oproštenjem. Bat-Šebina je ljepota probudila strast kralja Davida… Njihova ljubavna priča nije završila nakon jedne zajedničke noći: nastavila se ljubomorom i ubojstvom, kao i strašnim grizodušjem. U židovskomu svijetu u kojemu se preljub kažnjavao ženinom smrću Bat-Šeba je bila ljaga za svoju obitelj, a njezino je ime – sinonim za sramotu i sablazan – bilo zabranjeno spominjati… Nespomenuta je biblijska priča o strasti i moći, bitkama na bojnim poljima i u ljudskim srcima, koja progovara o posljedicama naših izbora, potrebi za oproštenjem i pronalaskom konačnoga ispunjenja – vječnim temama koje su jednako važne u svim vremenima i na svim mjestima. Zorno dočaravajući teške nutarnje borbe svojih junaka te razoran utjecaj strasti, moći i vlasti na ljudsku dušu, Francine Rivers istodobno jasno oslikava Božju ljubav i milosrđe prema onima koji su potrebni iskupljenja.
Francine Rivers suvremena je američka književnica, hrvatskim čitateljima poznata po romanu Iskupljenje i trilogiji Znak lava objavljenoj u nakladi Verbuma. Dobitnica je brojnih književnih nagrada, a njezine su knjige tiskane u milijunskim nakladama i ne silaze s popisa bestselera u mnogim zemljama. Godine 1997. doRWA dijeljeno joj je mjesto u Dvorani slavnih američkih romanopisaca (RWA).
98 kn
ISBN 978-953-235-537-6
/bibliotekapopulus
POPULUS P o p u l a r n o . O p u š t a j u ć e . O p l e m e n j u j u ć e .