O relativizmu i vrjednotama by VERBUM d.o.o.

www.verbum.hr

O relativizmu i vrjednotama ................................................................................

Cijena: 58 kn

ISBN 978-953-235-181-1

Joseph Ratzinger

Joseph Ratzinger (papa Benedikt XVI.) u ovoj knjizi analizira ulogu moralnih načela u demokratskim društvima te iz etičkoga vidika razmatra o ljudskoj slobodi. Nasuprot relativizmom prožetu svĳetu, u kojemu subjektivnost i moć većine slabo priznaju apsolutne vrjednote, Ratzinger naglašava potrebu da se ponašanje i djelovanje pojedinca, kao i društva u cjelini, temelji na dobru i istini. Štoviše, pokazuje nam da se upravo davanjem snage tim dvama načelima te načelu slobode savjesti na istinski način ostvaruju i ispunjaju ljudska prava. Zorno i argumentirano Ratzinger približava vezu između ovih bitnih pojmova te ih očituje kao jamac za pravedno pluralno društvo. Ova važna i poticajna knjiga pruža dragocjenu pomoć i siguran oslonac svima koji žele izgraditi čvrsto moralno uporište za autentičan i ispunjen život u istini.

Joseph Ratzinger

O relativizmu i vrjednotama

VERBUM

Joseph Ratzinger O RELATIVIZMU I VRJEDNOTAMA

Biblioteka:

FIDES 47.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Pr캐evod: dr. fra Ivan Ivanda

Redaktura: dr. Ante Mateljan

Za nakladnika: Miro Radalj

Joseph Ratzinger

O RELATIVIZMU I VRJEDNOTAMA

VERBUM Split, 2009.

Naslov izvornika: Joseph Ratzinger/Benedikt XVI, WERTE IN ZEITEN DES UMBRUCHS. Die Herausforderungen der Zukunft bestehen (WAHRHEIT, WERTE, MACHT) © Libreria Editrice Vaticana © 2005 Verlag Herder Freiburg im Breisgau © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2009. Izvršna urednica: Ana Lemo, dipl. teologinja Sva prava pridržana. Nĳedan se dio ove knjige ne smĳe umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

CIP - Katalogizacĳa u publikacĳi SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 172:22/28 261.6 RATZINGER, Joseph O relativizmu i vrjednotama / Joseph Ratzinger ; <prĳevod Ivan Ivanda>. - Split : Verbum, 2009. - (Biblioteka Fides ; 47) Prĳevod djela: Werte in Zeiten des Umbruchs : die Herausforderungen der Zukunft bestehen. - Bibliografske bilješke. ISBN 978-953-235-181-1 130323064

SLOBODA, PRAVO I DOBRO

O RELATIVIZMU I VRJEDNOTAMA

MORALNA NAČELA U DEMOKRATSKIM DRUŠTVIMA

Velika je čast za mene što odsada smĳem pripadati Institutu de France, preuzimajući mjesto velikoga lika Andreja Dimitrĳeviča Saharova. Za to od srca zahvaljujem. Saharov je pripadao značajnim predstavnicima svoje znanosti, fizike, ali je bio više od značajna učenjaka: bio je velik čovjek. Borio se za ljudskost čovjeka, za njegovo ćudoredno dostojanstvo i njegovu slobodu pa je prihvatio i cijenu koju je za to morao platiti – patnju, progonstvo i odricanje od mogućnosti daljnjega znanstvenog rada. Znanost može služiti čovječnosti, ali može postati i sredstvo zla tako što mu dopušta da pokaže svu svoju strahotu. Samo ako je nosi ćudoredna odgovornost, znanost može ispuniti svoju pravu bit.

1. Javni zahtjev savjesti

Ne znam kada i kako je Saharov postao svjestan svih ovih povezanosti i njihove pu7

JOSEPH RATZINGER

ne ozbiljnosti. Nagovještaj nam pruža kratka bilješka o jednoj zgodi iz godine 1955. U studenome 1955. vršeni su veoma važni pokusi s termo-nuklearnim oružjem poradi kojih je došlo do tragičnih događaja: do smrti mladoga vojnika i dvogodišnje djevojčice. Na maloj zakusci, koja je uslĳedila odmah nakon toga, Saharov je podigao svoju čašu za zdravicu rekavši kako se nada da rusko oružje nikada ne će eksplodirati iznad gradova. Voditelj pokusa, jedan visoki časnik, u svojemu je odgovoru izjavio da je zadaća učenjaka poboljšavati oružje, a kako će ono biti uporabljeno, nĳe njihova stvar. Njihov um nĳe za to nadležan. Saharov o tomu kaže kako je već tada vjerovao ono što i sada vjeruje: »da nĳedan čovjek ne može od sebe odbaciti svoj dio odgovornosti za nešto o čemu ovisi postojanje čovječanstva«.1 Časnik je u biti – a da možda toga i nĳe bio svjestan – zanĳekao ćudoredno kao vlastitu veličinu u kojoj je svaki čovjek nadležan. Za njega su očito postojale samo stručne nadležnosti znanstvene, političke i vojne naravi. Zapravo ne postoji stručna nadležnost koja bi mogla nekomu dodĳeliti pravo da ubĳa ljude ili naredi da ih se ubĳa. Nijekanje zajedničke ljudske sposobnosti uvida u ono što se tiče čovjeka kao čovjeka stvara 8

O RELATIVIZMU I VRJEDNOTAMA

novi klasni sustav i time ponižava sve ljude jer tada čovjek kao takav ne dolazi na prvo mjesto. Nĳekanje ćudorednoga načela, nĳekanje onoga organa spoznaje koji prethodi svim specĳalizacĳama, koji nazivamo savješću, nĳeče čovjeka. Saharov je neprestano i veoma snažno ukazivao na ovu odgovornost svakoga pojedinca za cjelinu te je u posvješćivanju ove odgovornosti pronašao svoje istinsko poslanje. Od 1968. isključen je iz svih poslova koji su se odnosili na državne tajne; tim više je zastupao javni zahtjev savjesti. Njegovo mišljenje otada kruži oko ljudskih prava, oko moralne obnove zemlje i čovječanstva, oko općih ljudskih vrjednota i oko zapovĳedi savjesti. On, koji je svoju zemlju volio dubokom ljubavlju, morao je postati optužitelj jednoga režima koji je ljude tjerao u mrtvilo, zamor i ravnodušnost, gurajući ih u vanjsku i nutarnju bĳedu. Netko bi mogao reći da je s padom komunističkoga sustava izvršeno Saharovljevo poslanje, da je ono bilo važno poglavlje u povĳesti političkoga morala, ali da ono sada pripada prošlosti. Mislim da bi takvo poimanje bila velika i opasna zabluda. Ponajprĳe, jasno je da je Saharovljevo opće usmjerenje na čovjekovo 9

JOSEPH RATZINGER

dostojanstvo i čovjekova prava, na poslušnost savjesti, i uz cĳenu patnje, i dalje poruka koja svoju aktualnost ne gubi ni onda kada više ne postoji politički kontekst u kojemu je ova poruka imala neposrednu aktualnost. Osim toga, držim da pogibelji kojima je čovjek izložen, koje su s vladavinom marksističkih partĳa postale konkretne političke moći razaranja čovječnosti, i dalje postoje i u našoj današnjici, samo na drukčĳi način. Robert Spaemann je govorio o tomu da se nakon pada utopĳe danas počinje širiti banalni nihilizam koji po svojim rezultatima nĳe ništa manje opasan.2 On kao primjer navodi američkoga filozofa Richarda Rortyja koji je formulirao novu utopĳu banalnoga. Rortyjev je ideal liberalno društvo u kojemu više ne će postojati apsolutne vrjednote i mjerila; ugoda će biti jedina stvar za kojom se isplati težiti. Saharov je opasnost, koja se najavljuje u ovome ispražnjenju ljudskoga, već unaprĳed izrekao u svojoj opreznoj, ali posve odlučnoj kritici zapadnoga svĳeta kada govori o »lĳevo-liberalnoj modi« i kada oštro napada naivnost i cinizam koji su često kočili Zapad kada se radilo o uzimanju zaozbilj vlastite moralne odgovornosti.3 10

O RELATIVIZMU I VRJEDNOTAMA

2. Individualna sloboda i vrjednote zajednice

Ovdje stojimo pred pitanjem koje nam Saharov danas postavlja: kako slobodan svĳet može ostvariti svoju moralnu odgovornost? Sloboda zadržava svoje dostojanstvo samo ako ostane povezana sa svojim ćudorednim temeljem i sa svojom ćudorednom zadaćom. Sloboda čĳi bi se jedini sadržaj sastojao u mogućnosti zadovoljenja potreba, ne bi bila ljudska sloboda; ostala bi u području animalnoga. Individualna sloboda bez sadržaja dokida samu sebe jer sloboda pojedinca može opstojati samo u ispravnu poretku slobodâ. Slobodi je potreban zajednički sadržaj koji bismo mogli definirati kao jamstvo ljudskih prava. Još jednom rečeno drukčĳe: pojam slobode po svojoj bîti zahtĳeva nadopunu dvama drugim pojmovima: pravom i dobrom. Mogli bismo reći: slobodi pripada sposobnost savjesti da uočava temeljnu vrjednotu čovječnosti koja se tiče svakoga. Na ovomu mjestu moramo danas dalje razvĳati Saharovljevo mišljenje da bismo ga primjereno prenĳeli u situacĳu sadašnjega časa. Saharov je, uza svu zahvalnost za zauzimanje slobodnoga svĳeta za nj i za druge progonjene, morao dramatično doživjeti da Zapad sve 11

JOSEPH RATZINGER

više zakazuje u mnogim političkim događajima i u brojnim osobnim sudbinama. Nĳe držao svojom zadaćom da analizira dublje razloge koji su dovodili do toga, ali je ipak jasno vidio da je sloboda često shvaćena egoistički i površno.4 Sloboda se ne može htjeti imati samo za sebe; ona je nedjeljiva i mora se uvĳek promatrati kao zadaća za čitavo čovječanstvo. To znači da je se ne može imati bez žrtve i odricanja. Ona zahtĳeva brigu za to da se moral kao javna i zajednička obveza poima tako da mu se – iako je po sebi bez moći – prizna stvarna moć koja služi čovjeku. Sloboda zahtĳeva da se vlade i svi koji snose odgovornost prignu pred onim što pred nama stoji bespomoćno i što ne može vršiti nikakvu prisilu. U ovoj je točki prisutna opasnost u suvremenim demokracĳama, s kojom se moramo razračunati u Saharovljevu duhu. Jer, teško je pojmiti kako demokracĳa, koja počiva na načelu većine, a da ne uvede jedan njoj stran dogmatizam, može pridavati važnost onim moralnim vrjednotama koje ne podupire uvjerenje većine. Rorty o tomu misli da razum koji se ravna većinom uvĳek u sebi uključuje neke intuitivne ideje kao što je primjerice odbacivanje ropstva. 12

O RELATIVIZMU I VRJEDNOTAMA

U 17. stoljeću se daleko optimističnĳe izrazio P. Bayle. Na svršetku krvavih ratova, u koje su Europu gurnuli veliki vjerski sukobi, on je mislio da metafizika ne dodiruje politički život; dostatna je praktična istina. Postoji samo jedan jedini, sveopći i nužan moral, koji je istinito i jasno svjetlo koje uočavaju svi ljudi čim otvore oči.5 Bayleove ideje odražavaju duhovno-povĳesnu situacĳu njegova stoljeća: jedinstvo vjere se raspalo, istine metafizičkoga reda više se nisu mogle smatrati zajedničkim dobrom. No, bitna i temeljna moralna uvjerenja kojima je kršćanstvo oblikovalo duše još uvĳek su bile same po sebi razumljive izvjesnosti koje je, kako se činilo, mogao uočiti samo razum zbog njihove čiste očitosti. Zbivanja ovoga stoljeća naučila su nas da ne postoji ova očitost kao u sebi počivajuća i pouzdana podloga svake slobode. Pogled na bitne vrjednote može razumu vrlo lako izmaknuti; ni intuicĳa, na koju se oslanja Rorty, nĳe neograničena. Primjerice, uvid o kojemu on govori, da treba ukloniti ropstvo, stoljećima nĳe postojao, a kako se lako može ponovno otpasti od njega s dovoljnom jasnoćom pokazuje povĳest totalitarnih država u našemu stoljeću. Sloboda može doki13

JOSEPH RATZINGER

nuti samu sebe, zasititi se same sebe, kada se isprazni. I to smo doživjeli u našemu stoljeću da odluka većine služi tomu da se slobodu stavi izvan snage. Ako je Saharov bio uznemiren iskustvom naivnosti i cinizma na Zapadu, onda iza toga stoji ovaj problem prazne i dezorĳentirane slobode. Strogi pozitivizam, koji se izriče u apsolutiziranju načela većine, u nekomu će se trenutku neizbježno preokrenuti u nihilizam. Ovoj se opasnosti moramo suprotstaviti kada se radi o obrani slobode i ljudskih prava. Političar Hermann Rauschning iz Danzinga (Gdańska) je 1938. dĳagnosticirao nacionalsocĳalizam kao revolucĳu nihilizma: »Nĳe postojao i ne postoji cilj koji nacionalsocĳalizam ne bio bio spreman u svakomu trenutku napustiti ili postaviti radi pokreta.«6 Nihilizam se poslužio nacionalsocĳalizmom samo kao sredstvom, što ga je u svakomu trenutku bio spreman odbaciti i zamĳeniti ga nečim drugim. Čini mi se da procese, koje s određenom uznemirenošću promatramo i u današnjoj Njemačkoj, ne možemo dostatno obuhvatiti etiketom »neprĳateljstvo prema strancima«. U konačnici, i ovdje je u temelju svega nihilizam koji dolazi iz ispra14

O RELATIVIZMU I VRJEDNOTAMA

žnjene duše: ni u nacionalsocĳalističkoj ni u komunističkoj diktaturi nĳe bilo čina koji bi bio smatran u sebi lošim i uvĳek nemoralnim. Ono što je služilo ciljevima pokreta ili partĳe bilo je dobro, koliko god bilo neljudsko. Tako se već desetljećima događa gaženje osjećaja za moralnost, što vodi u potpuni nihilizam u trenutku kada više ne vrĳedi nijedan od prĳašnjih ciljeva, a sloboda ostaje samo kao mogućnost da se čini sve ono što život, koji je postao prazan, može i za časak učiniti napetim i zanimljivim.

3. Poštivanje temelja čovječnosti

Vratimo se pitanju kako u našim društvima ojačati pravo i dobro protiv naivnosti i cinizma, a da se ta snaga dobra ne nameće izvana ili da se ne određuje samovoljno. U tome pogledu uvĳek me se doimala Tocquevilleova analiza »demokracĳe u Americi«. Bitnu pretpostavku za to da se ova po sebi lomljiva tvorevina ipak održala i da omogućuje poredak slobodâ u zajednički življenoj slobodi ovaj veliki politički mislilac vidi u tomu što je u Americi bilo živo temeljno moralno uvjerenje hranjeno protestantskim 15

JOSEPH RATZINGER

kršćanstvom, i tek je ono dalo nosive temelje institucĳama i demokratskim mehanizmima.7 Uistinu, institucĳe se ne mogu održati i djelovati bez zajedničkih ćudorednih uvjerenja. Ali, one ne mogu doći iz puka empirĳskoga uma. I odluke većine ostat će uistinu ljudske i razumne samo ako pretpostavljaju temelj čovječnosti i poštuju je kao istinsko zajedničko dobro, kao pretpostavku svih drugih dobara. Takva uvjerenja zahtĳevaju odgovarajuće ljudske stavove, a stavovi ne mogu uspĳevati ako se ne poštuje povĳesni temelj neke kulture i u njoj sačuvani ćudoredno-religiozni uvidi. Odĳeliti se od velikih ćudorednih i religioznih snaga vlastite povĳesti samoubojstvo je kulture i nacĳe. Njegovati bitne moralne uvide, čuvati ih i štititi kao zajedničko dobro, ne namećući ih prisilno, čini mi se da je uvjet za opstanak slobode naspram svih nihilizama i njihovih totalitarnih posljedica. Na ovome mjestu vidim također javnu zadaću kršćanskih Crkava u današnjemu svĳetu. U skladu je s bîti Crkve da je Crkva odvojena od države i da država ne smĳe nametati vjeru Crkve, nego da ona počiva na slobodno stečenim uvjerenjima. O ovoj točki postoje lijepe Origenove rĳeči na koje, nažalost, nismo 16

O RELATIVIZMU I VRJEDNOTAMA

uvĳek dovoljno svraćali pozornost: »Krist ne će odnĳeti pobjedu ni nad kime tko to ne želi. On pobjeđuje samo uvjeravanjem. Jer, on je Rĳeč Božja.«8 Crkvi pripada to da nĳe država ili dio države, nego zajednica iz uvjerenja. No, pripada joj i to da je svjesna svoje odgovornosti za cjelinu i da se ne može ograničiti na samu sebe. Mora iz svoje slobode govoriti obraćajući se slobodi svih kako bi moralne snage povĳesti ostale prisutne i u sadašnjosti i da bi time uvĳek iznova nastajala ona očitost vrjednota bez koje sloboda u zajednici nĳe moguća.

SADRŽAJ

I. SLOBODA, PRAVO I DOBRO . . . . . . . . . . . 5 Moralna načela u demokratskim društvima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 1. Javni zahtjev savjesti . . . . . . . . . . . . . . . . 7 2. Individualna sloboda i vrjednote zajednice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 3. Poštivanje temelja čovječnosti . . . . . . . . 15 II. ŠTO JE ISTINA? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Značenje religioznih i ćudorednih vrjednota u pluralističkome društvu . . . 21 1. Relativizam kao pretpostavka demokracĳe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 2. Čemu služi država? . . . . . . . . . . . . . . . . 28 3. Oprječni odgovori na pitanja o temeljima demokracĳe . . . . . . . . . . . 31 a) Relativistička teorĳa . . . . . . . . . . . . . . . 31 b) Metafizička i kršćanska teza . . . . . . . . . 34 c) Očitost moralnih načela? Srednji stavovi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 4. Sažetak i rezultati . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 5. Završno razmatranje: nebo i zemlja . . . 44 89

SADRŽAJ

III. AKO HOĆEŠ MIR, POŠTUJ SAVJEST SVAKOGA ČOVJEKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 Savjest i istina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 1. Razgovor o pogrješnoj savjesti i prvi zaključci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 2. Newman i Sokrat – putokazi savjesti . . . 61 3. Sustavne posljedice: dvĳe razine savjesti . . . . . . . . . . . . . . . . 69 a) Anamnesis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 b) Conscientia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 4. Epilog: savjest i milost . . . . . . . . . . . . . . 78 Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: ZRINSKI d.d., Čakovec Tiskano u srpnju 2009.

www.verbum.hr

O relativizmu i vrjednotama ................................................................................

Cijena: 58 kn

ISBN 978-953-235-181-1

Joseph Ratzinger

O relativizmu i vrjednotama

VERBUM