O odgoju by VERBUM d.o.o.

Papa Franjo

O odgoju

VERBUM

......................................................

Jorge Mario Bergoglio

Kako papa Franjo promatra čovjeka? Koje bi vrjednote i ideali trebali biti nit vodilja ljudskoga života? Kako odgojiti djecu da se puna nade suoče s budućnošću? Još kao kardinal Bergoglio Papa je puno puta govorio o ovim temama, a njegove misli ostale su zabilježene u ovim spisima koji sadržavaju ono za što s pravom možemo reći da je njegov “san o čovjeku”. U ovoj knjizi naime donosimo objedinjen izbor njegovih najvažnijih promišljanja iz triju knjiga poruka upućenih kršćanskim odgojiteljima: Educar, elegir la vida (Odgajati, izabrati život), Educar: exigencia y pasión (Odgajati: zahtjev i strast), Educar: testimonio della Verdad (Odgajati: svjedočanstvo Istine). U njima je Bergoglio nastojao dati novo svjetlo na zadaću i poslanje onih koji svoj život posvećuju izgradnji novoga čovječanstva, onima koji odgajaju muškarce i žene sutrašnjice. Stoga je ova knjiga dragocjena za sve one koji svoj život posvećuju odgoju mladih: za roditelje, odgojitelje, nastavnike, pedagoge, trenere i sve druge osobe koje žive i rade s mladima. Ovdje sabrana promišljanja pape Franje bit će im poticaj da odbace obeshrabrenost i da u procesu odgoja pronađu način da odgoje mlade u zrele i odgovorne osobe.

Jorge Mario Bergoglio Papa Franjo O ODGOJU

Biblioteka:

FIDES 73.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: Melanija Mašina Ana Marija Drmić Janeš

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

Jorge Mario Bergoglio Papa Franjo

O ODGOJU Izazovi za kršćanske odgojitelje

VERBUM Split, 2015.

Naslovi izvornikâ: Educar, elegir la vida Educar: exigencia y pasión Educar: testimonio della Verdad © Editorial Claretiana, Buenos Aires, 2013 © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2015. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 37.014.52 272-47 FRANCISCUS, papa O odgoju : izazovi za kršćanske odgojitelje / Jorge Mario Bergoglio - Papa Franjo ; <prijevod Melanija Mašina, Ana Marija Drmić Janeš>. - Split : Verbum, 2015. - (Biblioteka Fides ; 73) Prijevod djela: Educar, elegir la vida; Educar: exigencia y pasion; Educar: testimonio della Verdad. ISBN 978-953-235-481-2 I. Odgoj -- Religijski aspekti -- Katolička crkva 160227001

SLUŽBA KATOLIČKOGA ODGOJITELJA DANAS

1. SLUŽBA KATOLIČKOGA ODGOJITELJA DANAS: VELIK IZAZOV

Svjedoci Krista Uskrsloga Kao kršćanski odgojitelji, svjedoci u postmoderno doba, dijelom smo tranzicije koja bi se lako mogla označiti kao “kultura brodoloma”. Takvo nas tumačenje, međutim, ne smije zatvoriti u pesimizam, nego upravo suprotno, pred nas postavlja izazov, zadaću i poziv. U spomenutim okolnostima pripada nam aktivna uloga: uloga brodolomaca. Brodolomac je uvijek sam sa svojim vlastitim bićem i svojom poviješću. U tome leži njegovo najveće bogatstvo. Jasno je da pred krizom opstaje napast da se inercijom sve ponovno izgradi s ostatcima broda koji više ne postoji ili da se zapadne u puko ponavljanje ili u očajnički snobizam onih koji se bez zadrške prilagođavaju svojemu vremenu. Ključno je da ne zatomimo kreativnu snagu naše vlastite povijesti, naše povijesti koja pamti. 5

O ODGOJU

Kao trajna potraga za mudrošću odgojno je područje idealan prostor za ispunjavanje te zadaće: ponovnoga susreta s načelima koja su omogućila da se ostvari jedna želja, ponovnoga otkrića ondje skrivena poslanja koje teži svojemu daljnjem izvršavanju. Pamćenje kao anamneza, reaktualizacija i ponovni susret, kao u euharistijskome slavlju, na kojemu se ponovno susrećemo s našim tijelom i tijelom naše braće u Tijelu Kristovu. Pamćenje znači uputiti se na izvorište dok se traži smisao, proniknuti u nj te dalje nastaviti sigurnim korakom. Stoga se ono odnosi na biće i na cilj. Oko sebe vidimo toliko bolesna, nejasna pamćenja, rastrgana na komadiće sjećanja koji nisu u stanju nadići ono očito, zaokupljena bljeskalicama i modernim strujama, trenutnim osjećajima, samodostatnim mišljenjima koja prikrivaju zbunjenost. Svi ti djelići odvraćaju, zamračuju i negiraju povijest: Gospodin je živ i među nama je. On nas zove, On nas podupire, u njemu se ujedinjujemo i On nas šalje. U njemu smo djeca, u njemu nalazimo dostojanstvo na koje smo pozvani.

SLUŽBA KATOLIČKOGA ODGOJITELJA DANAS

Pred izazovima naše kulture Tvrdimo kako je svaki napredak koji nije ukorijenjen u pamćenju našega podrijetla kojemu dugujemo postojanje, čak i onaj kulturni i povijesni, fikcija i samoubojstvo. Kultura bez korijena i jedinstva nije održiva. Pokreće nas, dakle, potraga za puninom ljudske egzistencije smještena unutar konteksta vremena koje joj daje osobit karakter i određuje njezine mogućnosti. Između punine i granice postoji bipolarna napetost. Stoga se trebamo upitati: na koju bi se antropologiju odgojno djelovanje i evangelizacijski navještaj morali oslanjati? To nas navodi da pokušamo pružiti precizan vrijednosni prikaz našega vremena. Vidljive osobine današnjega čovjeka jesu tehnicistički mentalitet te njegova težnja za svjetovnim mesijanizmom. Oni stvaraju “gnostičkoga čovjeka”, koji posjeduje znanje, ali mu nedostaje jedinstvo, dok s druge strane ne može bez ezoterije, u ovome slučaju sekularizirane. Napast u području odgoja jest u tome da bude gnostički i ezoterički, ne uspijevajući upravljati tehničkom moći iz unutarnjega jedinstva koje rađaju realistični ciljevi i sredstva upotrijebljena po mjeri 7

O ODGOJU

čovjeka. Koliko je, k tome, onih što politiku svode na retoriku ili se zapliću u analize aktualnoga stanja umjesto da nadiđu sami sebe razumijevanjem znakova vremena! Ili onih koji se ne mogu oteti kulturalnomu zavođenju koje proizlazi iz današnje autonomije semiotike koja malo-pomalo stvara svijet fikcija s težinom stvarnosti. Potrebno je osloboditi antropologiju iz kaveza nominalizama. S druge strane, možemo naći cijelu legiju što se grčevito drži svojih strahova, svjesnih ili nesvjesnih, podižući zastave bogova koji služe kao opravdanje za njihove zablude ili njihove predrasude ili ideologije. I tako mi, postmoderni brodolomci, od fundamentalizma bilo kojega predznaka do new agea, preko osrednjostî u našemu vlastitom vjerskom životu ili osrednjostî onih koji se služe kršćanskim elementima, ali raspršuju u maglicu bit vjere, hranimo se na nakrcanoj tezgi religijskoga supermarketa. Rezultat je teizam: olimp bogova stvorenih na našu vlastitu “sliku i priliku”, zrcalo naših vlastitih nezadovoljstava, strahova i samodostatnosti. Ne nedostaje ni pomirljiva sinkretizma koji privlači svojom prividnom ravnotežom. On izbjegava sukob ne zbog rješavanja napetosti 8

SLUŽBA KATOLIČKOGA ODGOJITELJA DANAS

između suprotnih polova, nego naprosto zbog ravnoteže sila. Poprima najveće razmjere na području pravde i nauštrb vrijednostî. Sam po sebi smatra se vrijednošću i temelji se na uvjerenju da svatko ima vlastitu istinu i da svatko ima vlastita prava: dovoljno je sačuvati ravnotežu. Rado zagovara opće vrijednosti koje nisu ni ateističke ni kršćanske, nego neutralne ili, kako se obično kaže, transverzalne u odnosu na identitete i pripadnosti. To je stoga najpodmukliji oblik modernoga totalitarizma, svojstven onima što nastoje oko pomirenja ne vodeći računa o vrijednostima koje ih nadilaze. Dolazi do skliznuća prema lažnome moraliziranju pomirljivu u odnosu na totalitarne strukture u kojima živimo i protivnu najdubljim vrijednostima našega naroda. Blizu je i relativizam, plod nesigurnosti zaražene osrednjošću, suvremena sklonost diskreditiranju vrijednosti ili u njamanju ruku predlaganju imanentnoga moralizma koji odlaže ono transcendentno zamjenjujući ga lažnim obećanjima ili kratkotrajnim ciljevima. Raskid s kršćanskim korijenima pretvara vrijednosti u monade, opća mjesta ili jednostavno imena. Još nas samo korak dijeli od obmane čovjeka. Jer, u ko9

O ODGOJU

načnici, antropologija ne može umaknuti suočenju osobe s Osobom koja je transcendira i daje joj temelje u samoj toj transcendenciji. U istomu nizu pronalazimo navodnu potragu za čistoćom koja je u temelju svakoga oblika nihilizma. U tome kao da se prizivaju mimonaravni darovi: čisti razum, čista znanost, čista umjetnost, čisti sustavi vladanja. Takva žudnja za čistoćom, koja ponekad poprima oblik religijskoga, političkoga, povijesnoga fundamentalizma, pojavljuje se po cijenu povijesnih vrijednosti narodâ te izolira svijest tako da je onemogućuje u shvaćanju i prihvaćanju granica procesâ. Čovjek od krvi i mesa, s konkretnom kulturalnom i povijesnom pripadnošću, složenost ljudskoga bića s njegovim napetostima i ograničenjima, ne poštuju se niti ih se uzima u obzir. Ljudska stvarnost granice, zakona i konkretnih i objektivnih norma, vječno potreban i vječno nesavršen autoritet, kompromis sa stvarnošću, nepremostive su poteškoće za takav mentalitet. Novi nihilizam sve “univerzalizira”, poništavajući i obezvrjeđujući osobitosti ili ih potvrđujući toliko nasilno da ih nakraju uništava. Ta sklonost uniformiranju politikâ u smjeru “novoga poretka”, potpunom internacionaliza10

SLUŽBA KATOLIČKOGA ODGOJITELJA DANAS

cijom kapitalâ i sredstava priopćavanja, ostavlja nam gorak okus nebrige za konkretnu društveno-političku angažiranost, za stvarno sudjelovanje u kulturi i lokalnim vrijednostima. Ne smijemo se svesti na puki statistički broj u anketama javnoga mišljenja ili tržišnim ispitivanjima ili na poticaj za promidžbenu aktivnost. Današnji čovjek doživljava iskorijenjenost i napuštenost. U to stanje dovela ga je neumjerena želja za autonomijom naslijeđena iz modernoga doba. Izgubio je oslonac u nečemu što ga nadilazi. Dolazi do napetosti između suprotnosti pravilo-originalnost, gdje je potrebno izbjeći prisilu (pretjerivanje s pravilima), kao i impulzivnost (pretjerivanje u originalnosti). Iz toga udaljavanja od konstitutivnih korijena rađa se napast povrataka i kulturnih utočišta. Osjećajući se podijeljen, odvojen od sama sebe, čovjek miješa nostalgiju svojstvenu zovu transcendencije s čežnjom za imanentnim posredovanjima kojima nedostaje temelja.

O ODGOJU

U drugima začinjati dar Kristov I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor. (Lk 24,49)

Na temelju obećanja nada pobjeđuje. Ne napuštajte svoja mjesta. Ostanite zajedno. Dar, koji je sila, sve će učiniti novo. Pozvani smo tkati “kulturu zajedništva”. Obnovljena autentična mistika u svojoj je biti prodorna: nameće se prema van, ali ne tiranski nasilno, nego prije onom krotkošću koja se rađa iz mudrosti i osvaja sve više prostora svojom blagom svjetlošću. Naše posvećenje Bogu Ocu preko svjetonazora koji podrazumijeva rođenje u krilu Mističnoga Tijela Utjelovljene Riječi te posebice preko iskustva života odanog vjerničkog puka daje nam jasno utemeljenje i vlastiti identitet. Današnje čovječanstvo, kojega smo dio, nemirno je, u potrazi za smislom vlastitoga postojanja, željno artikulirati jezike i diskurse koji bi obnovili izgubljeni sklad znanja, čovječanstvo koje čezne za cjelovitošću svojega “ja” pred toli12

SLUŽBA KATOLIČKOGA ODGOJITELJA DANAS

kim nesigurnostima. Nemoguće je ne vidjeti tu duhovnu potragu kao znak Božjega Duha. Naš će doprinos pomoći da se nadvlada inercija koja vodi obnovi onoga što je bilo “jučer” kada na žalu imamo tek ostatke neuspjela putovanja. Kao prvi kršćani – promatranje njih može poslužiti kao korisna analogija kako bismo ponovno pronašli duh našega poslanja – moramo naviještati, ne samo uvjerljivim porukama, nego prvenstveno vlastitim životom, da je istina koja se temelji na ljubavi Isusa Krista prema njegovoj Crkvi uistinu dostojna vjere. Jer, zasićeni porukama, nijedan glas ne izaziva povjerenje i u opasnosti smo da zapadnemo u nesigurnost i lošu ravnodušnost, teške bolesti duha. Kada nas naša Majka, Crkva, upućuje na neku objektivnu normu, na neko učenje, ona izvorno ljudsko stanje samo prevodi u misao i praksu te stoga pripada osobnomu dostojanstvu svakoga čovjeka da je drži horizontom svojega djelovanja, više od bilo koje kulture i situacije. Mogućnost kritike i samokritike, svoje okoline i sebe samih, sustavom principa i norma koji nadilaze sve ostale, pomaže sazrijevanju. Dobro je imati posljednju riječ na koju se možemo usmjeriti, 13

O ODGOJU

koja nas oslobađa svake uvjetovanosti i upravlja prema našoj biti. Danas, više no ikada, moramo poći putem svetosti: biti istinski svjedoci onoga u što vjerujemo i što ljubimo, živeći to u bratstvu. Moramo nastojati biti odraz, ne naših zamagljenosti, nego Riječi Drugoga. To je istinsko simboličko ostvarenje: ostvarenje želje ujedinjene sa željom Onoga kojega ne možemo objasniti, no kojega smo vidjeli jer smo dopustili da nas On susretne i kojega smo zavoljeli. A simbol, kao što znamo, stvara kulturu. To kreativno obraćenje, u našim kriterijima, u našim metodologijama, u neprekidnu traganju za istinom – koje ne nastoji biti svemoguće nego raspeto – koje izvire iz svakoga stvarnog susreta s Isusom Kristom, navodi nas na uspostavljanje zajedničarskoga života u kojemu ćemo rado uranjati u Istinu i Ljepotu i gdje ćemo se osjećati pozvanima živjeti Dobro. S druge strane, u tišini učenja, u poniznosti dijeljenja s drugim i međusobnoga pomaganja, nalazi se lijek protiv osrednjosti koja vodi korupciji i nezainteresiranosti, što u našim mladima izazivaju toliku nesigurnost te potiču na bijeg i površnost. 14

SLUŽBA KATOLIČKOGA ODGOJITELJA DANAS

Utemeljeni u otajstvu Boga koji se očitovao u Tijelu Kristovu možemo ocrtati formativnu zadaću naših škola koja se sastoji u tome da budemo odraz kršćanske nade kojom ćemo se istinskim pashalnim duhom suočiti sa stvarnošću. Raspeto čovještvo ne ostavlja mjesta izmišljanju bogova ni vjerovanju u vlastitu svemoć; ono je prije poziv – kroz kreativan rad i osobni rast – na vjerovanje i očitovanje našega iskustva Uskrsnuća, novoga Života. Poslanje je škole formirati sebe i druge u ovoj svijesti: čovjek je dijete, posinjen u Jedinorođencu Očevu te stoga stvoren da teži njegovoj Želji, njegovoj Volji, koja uvijek usmjerava njegovu vlastitu. Iluzija relativizma prema kojoj se orijentir nalazi u samoj osobi samo je još jedan brodolom, koji znači novi promašaj. Mi ljudi ne možemo živjeti bez Zakona koji bi nam dao strukturu, bez Poziva koji bi nas usmjerio, bez Očeve topline koja bi nas okupila. Duh relativizma nastoji izbjeći napetosti, sukobe; boji se istine. U ovo vrijeme kada se čini da se sve pokreće iz čistoga interesa plaši nas pomisao da nešto može biti Dar, da postoji Ljubav koja nas podupire i da je jedino jamstvo slobode u punini prigrliti tu Istinu. 15

O ODGOJU

Konkretizacija istine u koju vjerujemo moguća je u zasebnim partikularnostima. Iz malih zajednica, ali svjesnih vlastitoga identiteta, utvrđenih, ne ohološću i stereotipima, nego vedrinom onoga koji vjeruje i svojim primjerom doziva druge, moguće je stvarati one koji će biti sposobni za velike želje i velika odricanja. Naša je strast razvijati prave sinove te Istine, iako smo daleko od ambicioznih planova na zemaljskoj razini.

Odgajanje, velika zadaća koju Isus stavlja u vaše ruke Okuplja nas djelo ljubavi: odgajanje. Odgajanje je davanje života. No ljubav je zahtjevna. Traži od nas da uložimo najbolja sredstva, da to želimo svim srcem, da probudimo strast i naoružani strpljenjem pođemo na put. Naše su škole povlašteno mjesto međuljudskoga susreta. Svaki muškarac i svaka žena jedinstveni su, neotuđivi i nezamjenjivi; ta jedinstvenost mora nadahnjivati usklađivanje na višoj razini u odnosu na neizbježne napetosti kriznih trenutaka. Škole su i pogodno mjesto za razvijanje iskustva života usmjerena susretu i soli16

SLUŽBA KATOLIČKOGA ODGOJITELJA DANAS

darnosti, najpotpuniji izričaj onoga što znači biti zajednica. Svatko tko preuzme ulogu odgojitelja neka to čini u potpunu skladu s idealima, s raspoloživošću za zajednički rad, odgovorno preuzimajući povjereno mjesto. I tako će svatko sa svojom posebnošću obogatiti razmjenu, stavljajući se u službu većega i trajnijega projekta. Upravo Božjega projekta za čovjeka. Treba vladati posebno ozračje, obilježeno potragom za mudrošću. S akademskom ozbiljnošću razvijajte bogatu i raznoliku znanstvenu informaciju, ali idući uvijek za integracijom znanja. Naporna zadaća koju treba popratiti dvjema aktivnostima: pomaganjem da se duboko zaroni i razvija sposobnost dalekosežna gledanja, razumijevanjem znakova i simbola utisnutih u stvari i događaje; i gdje god je prikladno, omogućivanjem uklapanja i sinteze s katoličkim pogledom na svijet i povijest. Uočavamo nužnost veće interdisciplinarne suradnje između znanosti i teologije, razmjeni koja će potaknuti motrenje sklada ljepote stvorenja. Dragi odgojitelji, kako veliku zadaću Isus stavlja pred vas! Njegujte svoju osobnost, vlastitim bićem prenosite određeni stil, sigurnost. Nemoj17

O ODGOJU

te podleći napasti da razmjerno odmjeravate Istinu. Neka ta vrsta očinstva i majčinstva ne dovede do gubitka povjerenja u sposobnosti učenikâ, izjednačavanjem na donjoj razini pregovaračkim konsenzusom, demagoškim paktom, pristajući na svakidašnje “okretanje glave”. Učite druge ljubiti Isusa Krista. Pokazujte sjaj istine koja se pojavljuje onome koji zna kako je vidjeti, provirujući iz svakoga kutka prirode ili ljudskih djela. Oblikujte blistave ideje koje će, kada ih usvoje, pružati djeci i mladima orijentir na životnim putovima. Potaknite stvaranje privrženosti i veza s osobama, idejama i mjestima jer se raste njegujući osjećaj pripadnosti s drugima. Pomirite se s naporom da ostanete na nogama i nadvladate poteškoće. Gajite strast za Istinom, Dobrotom i Ljepotom. Nemojte upasti u napast odabiranja lakšega puta koji vas čini slabima. Znajte da se u životu lišenu transcendencije sve pretvara u idole, a idoli se izobličuju u demone koji uništavaju i proždiru upravo one koji su ih namjeravali isoristiti. Dragi ravnatelji i svi vi odgovorni za upravljanje, želim vam sve najbolje u vašoj rukovoditeljskoj službi koja toliko znači za rad vaših cen18

SLUŽBA KATOLIČKOGA ODGOJITELJA DANAS

tara. Ponekad je teret pretežak. Niste sami. S ljubavlju i kako priliči brinite se jedni za druge i cijelu zajednicu pa ćete i sami osjetiti blagost Prisutnosti koja vas podupire i ohrabruje. Pazite na ono što nudite kao hranu u svojim kućama. Najbolje pamti zahvalan učenik. Sa snagom koja dolazi odozgo, sa svom svojom ljubavlju, zajedno s Apostolom želim svim članovima naših odgojnih zajednica1: Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! Što ste naučili i primili… to činite i Bog mira bit će s vama! (Fil 4,8–9).

Poruka upućena odgojiteljima 1998.

O ODGOJU

2. OBNOVA PAMĆENJA: TEMELJNA ZADAĆA

Odgojna zajednica: mala Crkva Obrazovna je zajednica mala Crkva, veća od obitelji, a manja od biskupijske Crkve. U njoj se živi i suživi s drugima. U njoj, kao djeca i braća, hodočastimo prema vječnosti. Danas više no ikada prije pitanja koja si postavljamo o kvaliteti našega odgojnog djelovanja postaju sve teža i skrivaju opasnost da se zapletemo u samim motivima koji nas vode vjernu izvršavanju našega poslanja. Jer izazov je shvatiti da je “izgradnja svijeta prema Božjemu naumu bitan aspekt evanđeoskoga navještaja” (Ivan Pavao II., 22. travnja 1993.). Ta je tema toliko važna da si ne smijemo dopustiti nikakvu vrstu improvizacije. Isto se zbiva i s različitim izborima za koje se moramo odlučiti u našemu pastoralnom djelovanju. 20

OBNOVA PAMĆENJA: TEMELJNA ZADAĆA

Kada je Pavao VI. govorio o naporu koji ulažemo u naviještanje evanđelja ljudima našega vremena, ukazao nam je na jednu od naših najočitijih stvarnosti: “puni nade, a u isto vrijeme pritisnuti strahom i tjeskobom” (Evangelii nuntiandi, 1). Strahom i tjeskobom koji nas progone iz vanjske društveno-ekonomske i kulturne stvarnosti, ali koji su također ukorijenjeni u našoj nutrini i u intimi naše obiteljske jezgre. Nade i strahovi isprepliću se čak i u našemu životu odgojitelja – u specifičnim sumnjama koje ovaj rad donosi – u trenutcima kada se moramo odlučiti za način rada. Ne smijemo riskirati da odlučujemo bez razlučivanja tih strahova i nada jer ono što se od nas zahtijeva nije ništa manje nego “da ga [naš zadatak] ispunimo uvijek s većom ljubavlju, revnošću i veseljem u ova vremena nesigurnosti i zbunjenosti” (Evangelii nuntiandi, 1), a tu nema mjesta improviziranju. Za nas, muškarce i žene Crkve, takav pristup kvalitativno nadilazi svaki pogled pozitivnih znanosti, zagovarajući originalan vidik, upravo originalnost evanđelja: da se iznova susretnemo i ohrabrimo “zajedničkom vjerom, vašom i mojom” (Rim 1,12), da napojimo naša apostolska srca na njoj kako bismo obnovili dosljednost naše21

O ODGOJU

ga poslanja, povezanost kao jedno tijelo, usklađenost našega mišljenja s našim osjećanjem i našim djelovanjem.

Sjećanje Sjećanje je, u biblijskomu smislu, puno više od puke zahvale za sve što smo primili; ono nas želi naučiti više ljubiti; želi nas utvrditi na našemu putu. Pamćenje kao milost Gospodinove prisutnosti tijekom života. Pamćenje prošlosti koja nas prati, ne kao teret, nego kao činjenica koju interpretiramo u svjetlu sadašnje svijesti. Ne možemo odgajati ako se odijelimo od pamćenja. Stoga zamolimo milost da obnovimo sjećanje: sjećanje na naš osobni put, sjećanje na to kako nas je Gospodin tražio, sjećanje na moju redovničku obitelj, sjećanje na naše odgojne zajednice, sjećanje kao narod… Pogled unatrag buđenje je kako bismo još snažnije primili Božju riječ: “Spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu… Ne gubite dakle pouzdanja!” (Heb 10,32 ss.). “Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru” (Heb 13,7). Sjećanje koje 22

OBNOVA PAMĆENJA: TEMELJNA ZADAĆA

nas spašava od toga da se damo “zanijeti različitim tuđim naucima” (Heb 13,9), to sjećanje nam “utvrđuje srce”. Sjećanje narodâ. Narodi imaju sjećanje, kao i osobe. Čovječanstvo također ima zajedničko sjećanje. Jedan je stari pastir pripovijedao kako je u nekomu selu na području svoje biskupije naišao na Indiosa koji je, jako usredotočen, molio. Dugo je vremena tako proveo u molitvi; to je privuklo biskupovu pozornost te ga je pitao što moli. “Katekizam”, odgovorio je Indios. Bila je riječ o katekizmu svetoga Turibija Mongrovejskoga. Sjećanje naroda nije računalo, nego srce. Narod, kao i Marija, čuva sve u svojemu srcu. Povezanost naroda iz Salte s Čudotvornim Gospodinom (Señor del Milago), Tincunaco2, i općenito sve vjerske manifestacije vjernoga naroda, spontano su izbijanje kolektivnoga pamćenja. U njima je sve: Španjolac i Indios, misionar i konkvistador, španjolsko i miješano stanovništvo. Isto se zbiva i u Buenos Airesu… točka u kojoj se sve spaja uvijek je ista: Gospa Lujanska, simbol duhovnoga jedinstva Argentine.

Pučka pobožnost iz grada Salte u istoimenoj pokrajini na sjeveru Argentine.

O ODGOJU

Jer sjećanje ima moć ujedinjavanja i integracije. Dok razum prepušten samome sebi čovjeka gura u provaliju, sjećanje postaje živa jezgra obitelji ili naroda. Obitelj bez sjećanja ne zaslužuje se tako zvati. Obitelj koja ne poštuje i ne brine se za svoje stare, koji su njezino živo sjećanje, razrušena je obitelj, no obitelj i narod koji pamte obitelj su i narod s budućnošću. Cjelokupno čovječanstvo ima svoje zajedničko pamćenje. Sjećanje na pradavnu borbu između Mihaela i Zmije, “Stare zmije” (Otk 12,7–9), koja je zauvijek pobijeđena, ali se uvijek iznova pojavljuje kao “neprijatelj ljudske naravi”. To je pamćenje Čovječanstva, zajednička baština svih naroda i Božja objava Izraelu. Jer ljudska je povijest duga borba između milosti i grijeha, no to zajedničko pamćenje ima stvarno lice: lice ljudi iz naših naroda. To su anonimni ljudi i njihova imena nisu ostala zabilježena u povijesnim knjigama. Na njihovim se licima možda mogu vidjeti patnja i zanemarenost, ali njihovo dostojanstvo neizrecivo riječima govori nam o narodu s poviješću, sa zajedničkim pamćenjem. Bog zna da su oni ostavili traga među nama, sve do danas. To je vjerni Božji narod. 24

OBNOVA PAMĆENJA: TEMELJNA ZADAĆA

Ne dopustimo da elite odijeljene od stvarnosti pokušaju umanjiti ili narušiti to živo sjećanje. Upravo suprotno, pođimo prema tim dragocjenim moralnim i vjerskim izvorima vjernoga Božjeg naroda kako bismo ozdravili i nahranili naše ustanove. Sjećanje Crkve. To je muka Gospodinova. Euharistija je spomen Gospodinove muke. U njoj je pobjeda. Zaboravljanje te činjenice dovodilo je do trijumfalističke Crkve, no uskrsnuće se ne može shvatiti bez križa. U križu je sadržana povijest svijeta: milost i grijeh, milosrđe i pokajanje, dobro i zlo, vrijeme i vječnost. U ušima Crkve odzvanja Božji glas, riječima njegova Proroka: “Ne boj se, jer ja sam te otkupio… i opet ću te otkupiti” (Iz 43,1–21). “Ohrabrite se i budite odlučni… Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neće te zapustiti niti će te ostaviti… Ne boj se i ne dršći” (Pnz 31,6–8). Sjećanje na Božje spasenje, na već prevaljeni put, daje snagu za budućnost. Sjećanjem Crkva svjedoči Božje spasenje. Božji je narod bio kušan na putu u pustinji. Ondje ga je Bog vodio kao što otac vodi sina. Savjet što ga nudi Ponovljeni zakon uvijek je isti u cijelomu Pismu: “Sjećaj se svega puta” i “pri25

O ODGOJU

znaj” (Pnz 8,2–6). Ne možeš ništa razumjeti ako nisi u stanju dobro se sjećati, ako te izdaje pamćenje. “Zato pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima vidio; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednoga dana tvoga života; naprotiv, pouči o njima svoje sinove i sinove svojih sinova” (Pnz 4,9). Naš Bog je ljubomoran na naše sjećanje na njega, tako ljubomoran da – i na najmanji znak kajanja – iskazuje milosrđe: “ne zaboravlja savez koji je sklopio s našim očevima”. Suprotno tome, onaj tko nema pamćenje uzda se u idole, prolazne novitete, modu. Klanjanje idolima kazna je svojstvena onima koji zaboravljaju (Pnz 4,25–31). Slijedi ropstvo: “Budući da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega, služit ćeš neprijatelju svome” (Pnz 28,47). Samo nam sjećanje omogućuje da otkrijemo Boga među nama i shvatimo da je svako spasonosno rješenje izvan Boga idol (Pnz 6,14–15; 7,17–26). Crkva se sjeća Božjega milosrđa te stoga nastoji biti vjerna zakonu. Deset zapovijedi kojima učimo našu djecu na vjeronauku drugo su lice saveza, zakonska strana kojom se Božjemu milosrđu daje ljudski okvir. Kada je narod bio iz26

OBNOVA PAMĆENJA: TEMELJNA ZADAĆA

bavljen iz Egipta, primio je milost. A zakon je dopuna primljene milosti, druga strana odličja. Zapovijedi su plod sjećanja i zato se moraju prenositi s naraštaja na naraštaj: “A kad te sutra zapita tvoj sin: što su te upute, zakoni i uredbe što ih je Jahve, Bog naš, vama propisao – kaži svome sinu: ‘Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je Jahve izveo iz Egipta jakom rukom… da nas dovede i dade nam zemlju koju je zakletvom obećao ocima našim. I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vršimo u strahopoštovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da živimo kao što je to danas’” (Pnz 6,20–25).

Naša vjera, vjera naroda kao blago Potrebno je upoznati se s našom vjerom, vjerom naših otaca, koja je sama po sebi osloboditeljska bez potrebe da joj se bilo što pridodaje, bilo koja kvalifikacija. Ona je samo srž našega osobnog i zajedničarskog identiteta. Vjera je ta koja nas čini pravednima pred Ocem koji nas je stvorio, pred Sinom koji nas je otkupio i pozvao da ga slijedimo, pred Duhom koji djeluje izravno u našim srcima. Vjera koja će nas – kada budemo 27

O ODGOJU

morali donijeti konkretne odluke – voditi, po pomazanju Duha, do jasna razumijevanja granica našega rada, do inteligentna i mudra korištenja naših sredstava; dovest će nas do evanđeoske učinkovitosti, potpuno suprotne nedjelotvornosti i lakim iznašašćima. Naša je vjera revolucionarna, ona se temelji u samoj sebi. Ona je borbena vjera, no to nije borbenost bilo kojega okršaja, nego borbenost projekta koji razlučujemo pod vodstvom Duha na veću službu Crkvi i svijetu. A s druge strane, ona osloboditeljski potencijal ne dobiva iz ideologije, nego upravo iz doticaja sa svetim: ona je hijerofanijska3. Upravo stoga što je vjera tako revolucionarna, neprijatelj je neprestano napastuje, očito ne kako bi je uništio, nego kako bi je oslabio, učinio nedjelotvornom, odvojio od doticaja sa Svetim, s Gospodinom vjere i života. I tada se pojavljuju oni stavovi koji nam se u teoriji čine dalekima, ali ako bolje pogledamo svoje djelovanje, pronaći ćemo ih skrivene u našim srcima. Ti simplicistički stavovi koji nas oslobađaju teške i trajne zadaće da iz dana u dan napredujemo u našemu zvanju i poslanju. Promotrimo neke napasti. 3

Očitovanje svetoga (nap. prev.)

SADRŽAJ

1. SLUŽBA KATOLIČKOGA ODGOJITELJA DANAS: VELIK IZAZOV . . . 5 Svjedoci Krista Uskrsloga . . . . . . . . . . . . . .5 Pred izazovima naše kulture . . . . . . . . . . .7 U drugima začinjati dar Kristov. . . . . . . .12 Odgajanje, velika zadaća koju Isus stavlja u vaše ruke . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16 2. OBNOVA PAMĆENJA: TEMELJNA ZADAĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . .20 Odgojna zajednica: mala Crkva . . . . . . . .20 Sjećanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22 Naša vjera, vjera naroda kao blago . . . . .27 Imamo projekt. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33 Zajedno prema obnovi. . . . . . . . . . . . . . . .35 3. BITI NOSITELJI NADE . . . . . . . . . . . . . . .38 Hodočasnici ili lutalice . . . . . . . . . . . . . . .38 Kriza kao izazov nadi . . . . . . . . . . . . . . . .41 Na putu prema nadi. . . . . . . . . . . . . . . . . .48 209

SADRŽAJ

Putem razlučivanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . .53 Korijeni nade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56 Nada i povijest . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61 Pozivi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .64 4. NEKA NAŠE ZAJEDNICE BUDU OTVORENO SRCE ZA POTREBE LJUDI . .68 Gostoljubivo srce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .68 Rast među pepelom: osjećaj napuštenosti u suvremenoj kulturi . . . . . . . . . . . . . . . . .72 Iskustvo diskontinuiteta . . . . . . . . . . . . . .74 Oblici iskorjenjivanja . . . . . . . . . . . . . . . . .76 Gubitak sigurnostî . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82 Razum koji se obožava, omalovažava te ponovno vrjednuje . . . . . . . . . . . . . . . . .84 Prema spašavanju racionalnosti. . . . . . . .86 Riječ koja objavljuje i stvara . . . . . . . . . . .90 Pozivi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .95 5. ODVAŽNO, SVI ZAJEDNO . . . . . . . . . .100 Isus, utjelovljena Božja Mudrost . . . . . .100 Naš temelj: Krist, Božja mudrost . . . . . .104 Dimenzije kršćanske mudrosti . . . . . . . .116 Učitelji s Učiteljem . . . . . . . . . . . . . . . . . .123 Tri izazova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .126 210

SADRŽAJ

6. ODGAJATI: SVJEDOČANSTVO ISTINE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .145 Odgoj: zajednička obveza . . . . . . . . . . . .145 I. Pashalni karakter odgojne zadaće . . .146 II. Služba čovjeku koja promiče njegovo autentično dostojanstvo . . . . . .149 III. Kršćanska antropologija: antropologija transcendencije. . . . . . . . .151 IV. Transcendentno dostojanstvo: čovjek kao dio i vrhunac stvaranja . . . .156 V. Transcendentno dostojanstvo: transcendencija ljubavi . . . . . . . . . . . . . .160 VI. Transcendentno dostojanstvo djece Božje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .166 VII. Novo čovječanstvo koje može započeti u svakoj školi . . . . . . . . . . . . . . .171 7. NEMIRNIM SRCEM. . . . . . . . . . . . . . . . .179 I. Put se ostvaruje hodajući . . . . . . . . . .180 II. S nemirnim srcem . . . . . . . . . . . . . . . .184 III. Istina će vas osloboditi. . . . . . . . . . . .189 IV. Svjedoci istine . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195 V. Hoditi u nadi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .204

211

PREPORUČUJEMO

Zašto papu Franju napadaju kada kritizira suvremenu ekonomiju i staje u obranu siromašnih? Je li ovaj papa doista protiv kapitalizma i bogatstva? Što je to što on naziva ekonomijom isključivanja i nejednakosti? Zašto se zalaže za odbacivanje apsolutne autonomije tržišta i financijskih špekulacija? Na sva ta pitanja detaljno odgovara ova iznimna knjiga koja donosi precizan i sveobuhvatan pogled Franjina učenja o odnosu između ekonomije i evanđelja. 187 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Jorge Mario Bergoglio – papa Franjo u ovoj knjizi uvodi nas u duboko promišljanje o poniznosti kao jednoj od temeljnih krjeposti za istinsku izgradnju pojedinca i zajedništva među ljudima. Nadahnuta spisima crkvenoga oca Doroteja iz Gaze svakoga potiče na duhovno preispitivanje te ukazuje na temeljni razlog razjedinjenosti u društvu, podjele koje proizlaze iz ogovaranja, međusobnoga ranjavanja, isključivanja, omalovažavanja itd. Knjiga je ovo koja nudi veliko duhovno blago iz pera čovjeka koji vlastitim životom svjedoči ono što naučava. 56 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Jutarnje propovijedi pape Franje u kapeli Doma svete Marte postale su jedan od najkarakterističnijih vidova njegova pontifikata i predstavljaju živo srce njegova pastorala. To su poruke pune značenja koje se pozivaju na samu srž evanđelja, a sadržavaju često i snažne riječi i vrlo određena “upozorenja”. Ove su stranice stoga poput prisna razgovora: izravno se obraćaju svakomu srcu progovarajući o konkretnim i uobičajenim životnim situacijama pa iz njih svi mogu obilno crpiti i intimno upijati razborite savjete i pouke za svakodnevni život. 260 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Obitelji, koja je u današnje vrijeme iznimno ugrožena trendovima suvremenoga svijeta, Papa je posvetio i ciklus kateheza koje je održao u razdoblju između dviju Sinoda o obitelji, od listopada 2014. do listopada 2015., a koje su cjelovito sakupljene u ovoj knjizi. U svojoj dubokoj očinskoj zabrinutosti Papa progovara o brojnim temama koje se tiču svakodnevnih situacija i problema obiteljskoga života: o ulogama pojedinih članova obitelji, o važnosti baka i djedova, o bolesti, o nestašici novca, međusobnom nerazumijevanju, o važnosti molitve, svjedočenju vjere, o crkvenom i društvenom pozivu bračnih parova kao i o vrlo aktualnim pitanjima rastave i izazova roditeljstva u modernom društvu. Sva ta i mnoga druga pitanja Papa rasvjetljuje vjerom i nadom u Uskrsloga. 159 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u studenome 2015.

Jorge Mario Bergoglio / papa Franjo rođen je u Buenos Airesu 1936. Zaređen je za svećenika 1969. u Družbi Isusovoj, a 25. lipnja 1992. zaređen je za biskupa. Nadbiskupom Buenos Airesa postao je 1998. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom 21. veljače 2001. Sudjelovao je na konklavi na kojoj je Benedikt XVI. izabran za papu. Za papu je izabran 13. ožujka 2013. te je uzeo ime Franjo. U izdanju Verbuma dosada su objavljene njegove knjige Korupcija – zlo našega vremena, Poniznost – put prema Bogu, Ne bojte se sanjati velike stvari te Samo nas ljubav može spasiti. Objavljena su i četiri sveska Papinih obraćanja i kateheza Ne dajte da vam ukradu nadu!, Radost naviještanja, Sakramenti. Lanac milosti, Obitelj je dragocjeno blago kao i knjiga jutarnjih propovijedi iz Svete Marte U potrazi za pravim blagom. U Verbumovu izdanju dostupno je i nekoliko Papinih knjiga pobožnosti: Križni put s razmišljanjima pape Franje, Krunica s razmišljanjima pape Franje te Molitvenik pape Franje. Objavljene su i knjiga razgovora s kardinalom Bergogliom Papa Franjo o životu i vjeri, biografija iz pera Andree Torniellija Papa Franjo. Cjelovita biografija – život, ideje i poruke te razgovori kardinala Bergoglia, rabina Skorke i pastora Figueroe u knjizi Razum i vjera, dostojanstvo, molitva, solidarnost.

»Pozivam vas da zajednički razmislimo i budemo jedinstveni u ideji da samo onaj koji poučava sa strašću može očekivati da njegovi učenici uče s užitkom. Samo onaj koji i sam ostaje zadivljen pred ljepotom može svoje učenike uvesti u kontemplaciju. Samo onaj koji vjeruje u istinu koju poučava može zahtijevati istinita tumačenja. Samo onaj koji živi u dobru, a to znači u pravdi, strpljivosti, poštovanju različitosti u nastavničkomu radu, može težiti oblikovanju srdaca povjerenih mu osoba. Susret s ljepotom, s dobrim, s istinom, ispunjava i sam po sebi proizvodi ekstazu. Ono što zadivljuje obuzima nas i oduševljava. Tako pronađena istina ili, bolje rečeno, ona koja nam izlazi ususret, oslobađa nas.«

ISBN 978-953-235-481-2

VERBUM 89 kn

www.verbum.hr

VERBUM