Lijep
e pri ce za laku no
c´
Marija
VERBUM
Lijep
c´ o n e pri ce za laku
Marija
Naslov izvornika: Belles histoires pour s’endormir avec Marie © Mame, Pariz, Francuska, 2013. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2017. Tekst: Charlote Grossetête Ilustracije: Sibylle Delacroix, Dominique Mertens i Eric Puybaret Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Glavni urednik: Petar Balta Izvršna urednica: Katarina Gugić Prijevod: Lidija Paris Lektura: Ana Škrmeta Za nakladnika: Miro Radalj CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 170113061 ISBN 978-953-235-581-9
Lijep
c´ o n e pri ce za laku
Marija
VERBUM
Sadr zaj str. 7 Marijino djetinjstvo Tekst: Charlotte GrossetĂŞte Ilustracije: Madeleine Brunelet
str. 15 Navje stenje Tekst: Charlotte GrossetĂŞte Ilustracije: Dominique Mertens
str. 23 Isusovo rod-enje Tekst: Charlotte Grossetête Ilustracije: Eric Puybaret
str. 31 Svadba u Kani Tekst: Charlotte Grossetête Ilustracije: Dominique Mertens
str. 41 „Majko, evo ti sina“ Tekst: Charlotte Grossetête Ilustracije: Eric Puybaret
M
d j eti njs o n i j i tv o ar
Kad se Joakim jednoga jutra vratio kući iz hrama, njegova je supruga Ana odmah opazila da je žalostan. Toliko su se voljeli i poznavali da je već po izrazu njegova lica znala kako se osjeća. – Što se dogodilo? – upita ga. Joakim je oklijevao s odgovorom jer nije htio ražalostiti svoju suprugu. Na kraju ipak reče: – Veliki svećenik me potjerao. Ne želi me više među hramskim svećenicima. – Zašto? – upita Ana. – Zato što ne možemo imati djece – odgovori Joakim. – On misli da nas to Bog zbog nečega kažnjava. 7
Ana je bila hrabra žena, ali na ove riječi zaplače. – To nije pravedno! Ja sam sigurna da nas Bog ljubi. Uvijek smo mu vjerno služili svim srcem, a njegova je ljubav beskrajna! Joakim je privine na grudi da je utješi, a onda uzdahne: – Idem na neko vrijeme u pustinju. Potrebna mi je molitva. U tišini pustinje čovjek se osjeća bližim Bogu. Joakim učini kako je rekao. Provede četrdeset dana u samoći i molitvi od jutra do mraka. Bilo mu je teško pri srcu, ali s pouzdanjem je zazivao Božju pomoć.
Poslije četrdeset dana ukaže mu se anđeo. – Joakime, Gospodin je čuo tvoju molitvu, ali i Aninu – jer i ona se dan i noć moli kod kuće. S pravom ste vjerovali u njegovu ljubav! Bog vas blagoslivlja: uskoro ćete dobiti dijete, djevojčicu koja ne će biti poput drugih, djevojčicu kojoj je namijenjeno nešto posebno. Anđeo ode, a Joakim se požuri kući u Jeruzalem. Kad je došao do ulaza u grad, do Zlatnih vrata, ugleda Anu kako mu trči u susret i oni se čvrsto zagrliše. Bili su tako sretni što su opet zajedno!
Nakon nekog vremena na svijet su donijeli djevojčicu i nadjenuli joj ime Marija. Kad je to dočuo veliki svećenik, pozvao je Joakima u hram i postiđeno mu rekao: – Oprosti što sam te potjerao, molim te da nam se vratiš! Drugi su svećenici kimali glavom u znak odobravanja, a jedan od njih reče: – Nedostaješ nam. Uvijek si bio uzoran Božji sluga. Vrijeme je prolazilo. Marija je rasla i uvijek je bila na radost svojim roditeljima: nije bila ćudljiva, nikad se nije srdila. Bila je živahna i vesela djevojčica, katkada nestašna, ali uvijek beskrajno blaga i ljubazna. U njoj nije bilo ni traga zloći. Bilo je dana kada bi Marija satima ostajala sama u svojoj sobi. Njezina bi mama Ana tada začuđeno obišla kuću i krišom provirila kroz njezin prozor. Tada bi vidjela Mariju kako kleči u molitvi tako udubljena i zanesena da je zaboravljala sve oko sebe.
Jednoga dana Ana reče Joakimu: – Silno sam sretna što Marija toliko voli Gospodina! Vidi se da je ta djevojčica dar s neba. Joakim odgovori: – Njezino se srce u molitvi pripravlja za posebno poslanje o kojem je govorio anđeo. – Da – reče Ana zamišljeno. – Kad je vidim tako sabranu i nepomičnu poput kamena…
U taj čas Marija utrči u kuću bez daha. – Nisam znao da kamenje tako brzo trči – veselo će Joakim. – Žuri ti se, Marijo? Što želiš? – Vrijeme je da posjetimo siromahe, tata! Idemo! Joakim radosno krene s njom. Svakoga poslijepodneva zajedno su odlazili i dijelili hranu siromasima. Prije Marijina rođenja Joakim je to činio sam, a sada je odlazio s njom. Zapravo je mala Marija poticala Joakima tako da su svakoga dana obilazili sve više siromaha i to je trajalo sve dulje i dulje. Bila im je to najdraža šetnja.
Ana pruži Mariji košaru s hranom koju je pripremila i otprati ih sa smiješkom. – Nemoj previše zamarati svojega starog oca – dovikne kad su već zamicali iza ugla. – Jučer je bio posve premoren! Marija se osvrne i reče: – Dobro, mama – i mahne joj na pozdrav. Ana odmahne i pomisli: „Ovo je dijete doista puno milosti!“
14
s
t e e j nje v a N
Otkad su se Ana i Joakim nastanili u Nazaretu, mnogi su mladići dolazili zaprositi Marijinu ruku. Ona je odrasla u prekrasnu djevojku tako da su je mnogi s divljenjem promatrali kada bi doťla na zdenac po vodu. Njezina ljepota, a nadasve njezina blagost i dobroduťan osmijeh, osvajali su sva srca.
15
Joakim i Ana odlučili su Mariju udati za tesara Josipa jer su vjerovali da će joj on biti divan muž. Ponajprije zato što je ljubio Boga svom dušom, a osim toga – iako je to Ani i Joakimu bilo manje važno – Josip je bio potomak kralja Davida. Marija se veoma obradovala kad je doznala koga su njezini roditelji izabrali. Josip je bio stasit mladić, čvrst poput drva koje je obrađivao, i zračio je ljubavlju i povjerenjem. Marija je bila sigurna da će zajedno boraviti pod Božjim pogledom i biti sretni. Jednoga jutra Marija je šivala odjeću za svoj budući dom. Ugasila je svjetiljku jer je svjetlo novoga dana već obasjalo cijelu sobu. Dok je radila, slušala je ptice kako svojim cvrkutom bude snenu prirodu i mislila je na svojega Josipa. „Još malo i otići ću k njemu u radionicu da ga posjetim“, mislila je u sebi.
Odjednom osjeti da je još netko s njom u sobi. Taj netko nije ušao kroz vrata niti je čula kako dolazi. Osvrne se i ugleda lice puno svjetla: Marija odmah shvati da je to anđeo. – Zdravo, milosti puna, Gospodin je s tobom! – tim riječima anđeo Gabriel se nakloni. Marija je bila tako zbunjena da joj iz ruku ispadoše igla i konac, a Božji glasnik nastavi: – Ne boj se, Marijo! Našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. Te riječi silno iznenadiše Mariju, nije to mogla prikriti. – Ali kako ću ja roditi dijete? Još nemam muža! Anđeo Gabriel joj reče: – Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to dijete i biti sveto, Sin Božji. Marija je gledala anđela u nijemu čuđenju, a on nastavi: – Evo, tvoja rođakinja Elizabeta, koju su prozvali nerotkinjom… Sada, u poodmakloj dobi očekuje sina! Ta Bogu ništa nije nemoguće! Marija tada reče: – Evo službenice Gospodnje! Neka mi bude po tvojoj riječi!
19
Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21 000 Split Tel.: 021/340-260, fax.: 021/340-270 e-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u studenome 2017.
Lijep ´ e pric e za laku noc
Marija Lijepe priče iz Marijina života za miran san pod blagonaklonim pogledom Majke Božje. Večernji trenuci pred spavanje najprikladnije su vrijeme za pričanje priča. Zbirka Lijepe priče za laku noć djeci otkriva i objašnjava najljepše tekstove iz Biblije i iz kršćanske predaje te će s njom rado usnuti svako dijete. Lijepe priče za laku noć – Marija donosi najljepše priče iz Biblije i kršćanske tradicije o Mariji, Isusovoj majci. Kroz ove prekrasne priče vaše će dijete upoznati Majku Božju i njezin životni put, a prekrasne ilustracije potaknut će njegovu maštu te ga uvesti u bogatstvo tisućgodišnje kršćanske tradicije!
Potražite i ostale Lijepe priče za laku noć: Lijep
c´ e pri ce za laku no
Isus
Lijep
Lijepe pri ce za laku noc´ – Isus
Andeli
Lijepe pri ce za laku noc´ – Marija
Lijepe pri ce za laku noc´ – Isus
Marija
e pri ce za laku no
c´
Andeli ISBN 978-953-235-581-9
oc´ c za laku n
oc´ c za laku n
Lijepe pri ce za laku noc´ – And
Marija
VERBUM VERBUM
VERBUM
89 kn
www.verbum.hr