Radi, moli, voli by VERBUM d.o.o.

.....................................

Sv. Ignacije Loyolski Misli i meditacije za rad radosniji osniji Å¾ivot

VERBUM

Sv. Ignacĳe Loyolski RADI, MOLI, VOLI

Biblioteka: KLASICI KATOLIČKE KULTURE 13.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prĳevod: Aleksandra Marĳa Chwalowsky, prof.

Za nakladnika: Miro Radalj

Sv. Ignac캐e Loyolski

RADI, MOLI, VOLI Misli i meditac캐e za radosn캐i 탑ivot Priredili i poprane tekstove napisali: Mike Aquilina i p. Kris D. Stubna

VERBUM Split, 2009.

Naslov izvornika: Mike Aquilina & Fr. Kris D. Stubna, TAKE FIVE: On the Job Meditations With St. Ignatius Copyright © 2008 by Our Sunday Visitor. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2009. Izvršna urednica: Ana Lemo, dipl. teologinja Sva prava pridržana. Nĳedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. CIP - Katalogizacĳa u publikacĳi SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 269.1(035) LOYOLA, Ignatius, sanctus Radi, moli, voli : misli i meditacĳe za radosnĳi život / Sv. Ignacĳe Loyolski ; <prĳevod Aleksandra Marĳa Chwalowsky>. - Split : Verbum, 2009. - (Biblioteka Klasici katoličke kulture ; 13) Kazalo. ISBN 978-953-235-196-5 I. Duhovne vježbe -- Kršćanstvo -- Priručnik 130421028

PREDGOVOR

Sveti Toma Akvinski poučava kako kontemplativnome životu valja davati prednost pred aktivnim, ali kako je mješavina ovo dvoje bolja negoli svako uzeto pojedinačno, budući da plodovima kontemplacĳe možemo služiti bližnjemu. Taj “mješoviti život” odlikuje poziv svetoga Ignacĳa Loyolskoga, čĳi su nasljedovatelji sebe ubrzo počeli doživljavati kao “kontemplativce u akcĳi”. Odupirući se naravnoj privlačnosti trajnoga povlačenja iz svijeta, sveti je Ignacĳe ustrajao kako se Boga može pronaći posred svĳeta. Ključ za “pronalaženje Boga u svemu” za ovu tradicĳu nĳe bio u provođenju dugih sati u osamljenoj molitvi, nego mrtvljenje. Drugim rĳečima, oblikovanje u odgovarajućoj asketskoj stezi može postupno Kristova učenika osloboditi od neurednih navezanosti, kako bi se sve više suobličavao Učitelju, sposoban dopustiti Bogu da oblikuje njegov život po uzoru na Isusa. Potpomognut milošću, i sam svijet postaje “prizorište Božje slave”, gdje – putem duhovne sabranosti – osoba postaje pozorna na djelovanje Božje milosti te uči s njome surađivati. Radi, moli, voli bogata je zbirka biserja iz vrlo pragmatične, a opet duboke mudrosti svetoga 5

Ignacĳa Loyolskoga, jednoga od najvećih duhovnih učitelja što ga je svĳet ikada upoznao. Autori su istražili duboke žile brojnih spisa svetoga Ignacĳa kako bi pružili nadasve koristan i uravnotežen pregled onoga što znači biti djelatan apostol “na tržištu”. Djelo je to što ga isusovci obavljaju već stoljećima: pomagati ljudima koji su u svĳetu kako bi svoje živote uredili u skladu s Božjim planom življenja poslanja što ga Bog s nama dĳeli u Isusu. U naše vrĳeme, koje ponovno otkriva mističnu dimenzĳu duhovnoga života, Radi, moli, voli nudi kvalitetnu, konkretnu i nadasve potrebnu pomoć pri polaganju asketskih temelja kao ključa za “pronalaženje Boga u svemu”. p. Raymond Gawronski, SJ

UVOD

Kako se služiti ovom knjigom? Većina kršćana najveći dio svojega dana provodi u djelatnostima vezanima uz posao kojim se bave. Tako borave duge sate za pultovima trgovina, u učionicama, u uredima, dok još i više vremena troše na dolazak i odlazak s posla. Stoga će im, kada prĳeđu s ovoga svĳeta, vrlo vjerojatno u priličnoj mjeri biti suđeno na temelju onoga kako su zarađivali za život, odnosno kojim su se poslom bavili. Pa ipak, tolike propovĳedi i duhovne knjige kao da “zaobilaze” ove svakodnevne stvarnosti i usredotočuju se na stvari koje jesu važne – načine meditiranja, dragovoljni rad, davanje milostinje – ali koje u svakodnevnomu životu običnih ljudi zauzimaju tek rubno mjesto. U ovoj knjizi donosimo bogatstvo nauka svetoga Ignacĳa Loyolskoga (1491.–1556.), primĳenjena na svakodnevne okolnosti radnoga života. Ignacĳe je u svome životu puno radio te je i svoje prĳatelje i nasljedovatelje poticao da čine isto. Pa ipak, uvĳek je bio kadar prepoznati nadnaravnu dimenzĳu svojih djela, čak i kada su ona bila posve “prizemna”, teška ili su zahtĳevala čitavu njegovu pozornost.

Kako je uspĳevao ostati usredotočen? Pronalazio je vrlo praktične načine unošenja Krista u svoj radni dan te je svoje metode dĳelio i s drugima. Pisao je pisma puna dobrih savjeta kako obaviti posao i učiniti ga s pomnjom, ali se pritom ne iscrpljivati; kako se slagati sa suradnicima; izlaziti nakraj s “politikom” na radnome mjestu, kao i o izazovu da se zadrži pozornost na cilju, koji se ne sastoji u svjetovnome uspjehu, nego u slavi Božjoj. Ovi duhovni savjeti, zajedno s ponekim primjerom iz Ignacĳevih životopisa, tvore najveći dio meditacĳa u ovoj knjizi. Čak i ako u svojim životima ne ostvarimo Ignacĳevu stvarnu uspješnost, svejedno možemo dosegnuti (one važnĳe) duhovne ciljeve što ih je Bog postavio za naš rad. To je ono što Bog želi; budući da je On svemoguć, dat će nam sve što nam je potrebno da bismo uspjeli. Najbolji način da se uči od Ignacĳa jest da ga se najprĳe upozna kao osobu i učitelja. Molimo vas, započnite čitanjem pripovĳesti o njegovu životu u nastavku nakon koje slĳedi kratak prikaz njegove duhovnosti. Meditacĳe možete čitati onim redoslĳedom koji vam odgovara, iako su poredane logičnim slĳedom, od temeljnih stvari k onim konačnima. No, s vremena na vrĳeme možda će se pokazati korisnim preskočiti ovdje zadani redoslĳed u potrazi za onime što vas trenutno zaokuplja. 8

Svaka meditacĳa započinje odlomkom iz Ignacĳevih spisa. Po potrebi, navodi se i povĳesna ili kakva druga pozadina. Nakon toga slĳedi kratak odjeljak naslovljen “Razmisli”. Navodi se nekoliko točaka za razmatranje u molitvi. Možete ih u sebi razmatrati u Božjoj prisutnosti ili ih uputiti Bogu kako bismo od njega primili odgovore, ili oboje. Dajte sebi vremena za svaku točku. Ne žurite. Tiho i strpljivo čekajte na Božji odgovor u vašoj duši. On vas ne će iznevjeriti, iako možda ne ćete odmah čuti njegov odgovor. Ponekad mogu proći i godine prĳe no što uvidimo kako je Bog u danome trenutku u molitvi djelovao u našoj duši. Slĳedi kratak odjeljak nazvan “Predoči”. Donosi se kratak odlomak iz Svetoga pisma: obično iz evanđeljâ ili apostolskih poslanica. Ignacĳe nas uči da pokušamo ući u te biblĳske prizore kao sudionici ili promatrači kako bismo osobno iskusili Isusov dodir, Pavlov nauk i tako dalje. Upotrĳebite maštu! Naposljetku, na svakoj ćete stranici naći i kratku rečenicu-dvĳe pod naslovom “Upamti”. Prepišite tu rečenicu na komadić papira i ponesite je sa sobom na posao. Povremeno je izvadite iz džepa i ponavljajte kao molitvu. Vidjet ćete hoćete li je do kraja dana uspjeti naučiti napamet. Pokušajte u svome dnevnom rasporedu napraviti vremena za jednu meditacĳu ili molite bez ovih 9

meditacĳa najmanje dvadeset minuta svakoga dana, po mogućnosti ujutro. Naš odnos s Bogom, poput svakoga drugog osobnog odnosa, produbljuje se razgovorom: prisnim, srdačnim razgovorom. Radoholičari razgovor drže luksuzom, ali nisu u pravu. On je potreban poput disanja. Čini nas ljudima. A, kada se naš razgovor pretvori u molitvu, onda nas čini božanskima. Ne bi vam se moglo dogoditi da odete od kuće bez onoga što vam je potrebno za obavljanje posla. Jednako tako, nastojte ne otići od kuće bez jutarnje molitve.

Ignacĳev život Godine 1491. u dvorcu Loyolinih u gradu Azpeitia u španjolskoj pokrajini Baskĳi istaknutoj je plemićkoj obitelji Bog poslao iznenađenje. Ono se sastojalo u dolasku njihova jedanaestoga djeteta, sina, kojega su nazvali Iñigo, ali koji će kasnĳim naraštajima biti poznat kao Ignacĳe. U to je vrĳeme u plemićkim obiteljima bio običaj da se najmlađe dijete posveti služenju Crkvi, no gospodar i gospodarica kuće – don Beltrán de Loyola i doña Marina Sánchez de Licona – već su to bili učinili sa svojim drugim najmlađim sinom, po imenu Pedro. Potom je došao Ignacĳe, a ova je velika obitelj, koja se odlikovala velikom ljubavlju, i njega darovala Crkvi. Neki su njihovi rođaci zauzimali istaknu10

te položaje u mjesnoj Crkvi te su se roditelji možda nadali kako će ih njihovi sinovi u tome jednoga dana naslĳediti. Strastvenost i ambicĳa naraštajima su odlikovali narav Loyolinih, pri čemu nisu uvĳek bili usmjereni k najplemenitĳim ciljevima. Sudski spisi otkrivaju kako su ljudi iz Ignacĳeve loze bili skloni osvetoljubivosti te su znali dugo vremena podržavati zavade. Neki su bili osuđivani zbog pljačke. Brojni su bili predani dvobojima i ratovanju, a našla se tu i tamo i pokoja optužba za ubojstvo. Ignacĳev otac nĳe u tome bio iznimka te je, uz svoje jedanaestero djece s doñom Martinom, imao još i dvoje izvanbračne djece. Ignacĳeva je majka umrla dok je on još bio vrlo malen, ali je trajnu materinsku skrb primao od seljanke koja ga je dojila, kao i od supruge svojega najstarĳeg brata Martina. Budući da su ga njegovi roditelji odredili za crkvenu službu, Ignacĳe je zacĳelo u određenu trenutku svoga djetinjstva primio tonzuru. Dječaci predodređeni za svećeništvo ili redovništvo time bi se, naime, izdvajali i izvanjskim znakom (obrijanim tjemenom). U to je vrĳeme u Španjolskoj svećenstvo uživalo čitav niz povlastica, uključujući i izuzeće iz civilnoga krivičnog gonjenja. Ta se čast protezala i na mladiće određene za svećeništvo. I tako se Ignacĳe, zapavši u nevolju, u najmanje jednome slučaju po11

zvao na svoj klerički položaj, kako bi se izvukao iz nepodopštine. Čini se, međutim, kako je inače vrlo malo razmišljao o svome navodnom pozivu, pa čak i o minimumu kršćanskoga življenja. Nikada nĳe napustio katoličku vjeru; naprotiv, bio je predan stanovitim pobožnostima. No, daleko je više bio predan svjetovnim stvarima koje su ga, kako je odrastao u mladića, sve više zaokupljale. Kao mladić dobio je zavidno zaduženje. Otac je za njega uredio da kao paž služi u domu Juana Velasqueza de Cuéllara, čovjeka vrlo utjecajna na dvoru španjolskoga kralja i kraljice. Kao paž Ignacĳe je imao biti obučen za viteza. Oni koji bi ustrajali u toj obuci nerĳetko su služili prĳestolju na vrlo visokim položajima: ili u vojsci ili na vlasti. Čini se kako je u određenome trenutku Ignacĳe napustio svoje zvanje za svećeništvo. Više nĳe nosio tonzuru. Mjesto toga stao se uznositi pomno njegovanom tamnom kosom, koja mu je sezala sve do ramenâ. Nokti su mu također bili savršeno njegovani. Odĳevao se poput kicoša, u odĳela i kape svĳetlih boja, dok bi često nosio i oklop te o boku ulašten mač. Strastveno se predao užitcima dostupnima bogatima i slavnima: glazbi, plesu, kocki, razvratu. Silno je volio čitati beletristiku, osobito u to vrĳeme popularne viteške romane. Španjolci su upravo “gutali” priče o Amadísu de Gauli, sredozemnu 12

prilagodbu legenda o kralju Arturu i vitezovima Okrugloga stola. Iako su ti romani na površini bili kršćanski te su uznosili krjeposti kao što su odvažnost i odanost, bili su skloni i sentimentalnu prikazivanju preljuba i nasilja, kao i idealiziranju povlastica pripadnikâ plemićkoga staleža. Ovi su romani u mladome Ignacĳu jačali najgore sklonosti: taštinu, promiskuitet te naglu narav, što je sve mogao pravdati u ime časti, romantike i viteštva. Imao je brojne ljubavne veze te je sudjelovao u brojnim dvobojima. No, romani su ga poučili i nekim odabranim krjepostima, kao i nekoj vrsti pobožnosti. Prĳe upuštanja u dvoboj uvĳek bi se pomolio Djevici Mariji. Jednom je čak napisao dugu pjesmu u čast svetoga Petra apostola, prema kojemu je gajio osobitu pobožnost (možda poradi nagle naravi koja im je bila zajednička). Godine 1517. Ignacĳev je gospodar, don Velasquez, preminuo te se mladić pridružio vojsci s činom višega časnika. U bitci se pokazao odvažnim i proﬁnjenim. Borio se na crti bojišnice te, pobĳedivši, nikada nĳe uzimao ratni plĳen od poraženoga. Godine 1521. francuske su vojne snage napredovale kroz Španjolsku. Kada su se stale približavati Pamploni, Ignacĳe je pošao braniti grad s malenom skupinom dragovoljaca koju je bio sakupio u svome rodnom gradu. 13

Francuzi su pristigli s dvanaest tisuća ljudi i opkolili grad. Stanovnici su Pamplone očajavali, ali su se Ignacĳe i njegovi ljudi nastavili boriti. Bili su spremni umrĳeti. Međusobno su izmĳenili posljednju ispovĳed, budući da u blizini nĳe bilo svećenika. Naposljetku su Francuzi probili zid i pohrlili u grad. Ignacĳa, koji se upravo spremao za napad, odjednom je pogodila topovska kugla koja mu je prošla kroz noge, razdrĳevši mu list lĳeve noge i slomivši mu desnu goljenicu. Čak su se i pobjedonosni Francuzi morali diviti njegovoj hrabrosti. Povili su mu rane i poslali ga kući u Loyolu. Ondje su, međutim, lĳečnici ustanovili kako mu je slomljena desna noga u prilično lošemu stanju. Trebalo ju je ponovno slomiti i namjestiti, a kasnĳe odrezati kraj kosti što je virio. Zbog svega toga noga mu je bila kraća te ju je kasnĳe valjalo produljivati utezima. Ne zaboravite kako se sve to događalo u vrĳeme prĳe anestezĳe i antiseptičnih sredstava. Ignacĳe je u 26. godini trpio neizrecive bolove te mu je stalno prĳetila po život opasna infekcĳa. Sve je to podnio stisnutih zuba te ni jednom nĳe jauknuo ni tražio da ga se veže konopcima, kao što je u to vrijeme bio čest slučaj s pacĳentima koji su bili podvrgnuti operacĳama. No, sve ga je to izmorilo te se neko vrĳeme – dok je gorio u vrućici i podrhtavao od boli – činilo kako ne će preživjeti. Međutim, uoči blagdana sve14

toga Petra i Pavla vrućica je spala te se počeo oporavljati. Ipak, pred njim je bio još dug oporavak. Zatražio je svoje uobičajeno štivo, viteške romane, ali nije bilo ni jednoga. Stoga je stao čitati ono što mu se našlo pod rukom: život Kristov i neke životopise svetaca. Sveci su pobudili Ignacĳevu nadutost. Žudio je nadmašiti ih u postu, bdjenjima i hodočašćima, baš kao što je nekoć žudio nadmašiti Amadísa i ostale vitezove u ratnim vještinama. I dalje je maštao o postizanju slave kao vitez te je ujedno sanjao o djelima kojima bi zadivio stanovitu damu (čĳe nam ime nĳe poznato). No, ubrzo je ustanovio kako romantična maštanja imaju na njega posve drukčĳi učinak negoli težnje ka svetosti. Ovo ga je prvo ostavljalo nezadovoljnim dok mu je ovo drugo davalo osjećaj radosti i mira. Tada je shvatio kako ga stvari ovoga svĳeta nikada ne će moći zadovoljiti, baš kao ni služenje bilo kojemu ovozemaljskom gospodaru ili dami. Stoga će se u potpunosti predati Bogu. Gotovo kao potvrda te njegove slutnje uslĳedilo je viđenje Blažene Djevice Marĳe i maloga Isusa. Nakon toga počeo je govoriti isključivo o duhovnim stvarima. Njegova se obitelj, koja je dobro poznavala njegovu naglost, pribojavala što bi sve bio kadar učiniti u trenutku zanosa. Njegov ga je brat Martin molio da ne sramoti obitelj. 15

Ignacĳe ga nĳe poslušao. Smjesta je krenuo nadmašivati svece. Pošao je na hodočašće u svetište Montserrat, gdje je tri dana proveo pripravljajući se za dobru ispovĳed. Svukao je svoju otmjenu odjeću, dao je siromasima te na se navukao odĳelo od obične vreće. Mač i bodež objesio je o oltar Djevice Marĳe, posvećujući joj tako svoje viteštvo. Ostao je bdjeti do idućega jutra. Potom je stao lutati i živjeti od onoga što bi isprosio, a spavao je u pećini. Bio je sretan. Pronašao je mir, ali će taj mir biti kratka vĳeka. Uskoro su ga stali proganjati grĳesi prošlosti, kao i pomisao da ih nĳe dovoljno dobro ispovjedio. Te su ga misli toliko opsjedale da je čak pomišljao na samoubojstvo. No, u molitvi je zadobio milost te je nastavio bojovati i ponovno je vratio svoj mir. Sada je naš radosni lutalica stao bilježiti svoja duhovna iskustva. S vremenom će te njegove bilješke prerasti u velik klasik nazvan Duhovne vježbe. Daljnja mu se prilika za unaprjeđenje njegova nauka pružila kada se ozbiljno razbolio te je morao neko vrĳeme provesti u javnoj bolnici. Svoje je posjetitelje i njegovatelje učio kako moliti. Nakon što se oporavio, krenuo je na hodočašće u Svetu zemlju. Putem je pretrpio batine, bolest, utamničenje i brodolom. Nakon tako naporna putovanja stigao je u Isusovu domovinu, gdje ga je dočekalo golemo razočaranje. Redovnici zaduženi za skrb o svetim mjestima naložili su Ignacĳu da 16

se vrati jer više nisu mogli iznalaziti otkupnine za kršćane što su ih zarobili muslimani. Poslušao je i vratio se u Španjolsku početkom 1524. Vrativši se u Španjolsku, Ignacĳe je odlučio kako, da bi bolje mogao služiti drugima, treba početi ozbiljno proučavati ﬁlozoﬁju i teologĳu. Stoga je prvo krenuo na španjolska sveučilišta da bi konačno dospio i do Pariza. Tome je studĳu posvetio punih jedanaest godina – povremeno ga je uznemirivala španjolska inkvizicĳa – te je naposljetku stekao magisterĳ, razbolivši se kada je bio na pragu doktorata. Iako je još uvĳek bio samo student, redovito bi se nalazio u ulozi poučavatelja mladih. Pobožnim je dušama Ignacĳe bio neodoljivo privlačan jer ih je shvaćao ozbiljno i učio ih da postave visoka mjerila za život. Njegovi prvi nasljedovatelji, međutim, nisu ustrajali. Jednako se ponovilo i s drugom skupinom. Tek će treća skupina, u kojoj se nalazio i Franjo Ksaverski iz Navarre, ostati s Ignacĳem i dĳeliti njegov način života, koji je u međuvremenu već bio uobličen u Duhovnim vježbama. Drugovi su se naposljetku zaputili u Italĳu, gdje su primili dopuštenje da se zarede. Ignacĳe je proveo osamnaest mjeseci pripravljajući se za mladu misu. Neposredni im je cilj bio da dovrše hodočašće u Svetu zemlju što je Ignacĳe prĳe toliko godina ostavio nedovršenim. Na povratku su – nakon godine dana – trebali poći u Rim i staviti se u službu pape. No, njihovo se hodočašće ne će ostvariti. Kršćani 17

i muslimani međusobno su zaratili te je siguran prolazak do Jeruzalema bio gotovo nemoguć. Stoga su po istjeku navedene godine dana Ignacĳe i sudrugovi nastavili s ostvarivanjem onoga dĳela plana koji se odnosio na stavljanje u službu papi. Crpeći iz vojnoga rječnika, Ignacĳe je svoje bratstvo nazvao “Isusovom satnĳom”. Službeni su dokumenti njihova utemeljenja, međutim, sastavile vlasti u Rimu, koje su Ignacĳa i njegove sudrugove prozvale “Družbom Isusovom”. Uskoro su postali poznati po popularnu nazivu “jezuiti (isusovci)”. Rĳeč jezuit ima neobičnu povĳest. U Ignacĳevo je vrĳeme to bio pogrdan izraz kojim se opisivao netko tko je Gospodinovo ime spominjao uzalud, kao u poviku: “Isuse Kriste!” u smislu iskazivanja iznenađenja, srdžbe ili nevjerice. No, Družba je Isusova taj neslužbeni naziv stekla zahvaljujući činjenici što im je na ustima vazda bilo sveto ime Isusovo, kako u poučavanju, tako i u molitvi. Ignacĳeva se daljnja povĳest u potpunosti podudara s povĳešću isusovaca. Utemeljenje reda i upravljanje njime činili su bit njegova rada, u čemu je upravo čudesno uspĳevao. Radio je u malenu uredu koji mu je ujedno služio i kao spavaća soba. Između 1524. i 1556. napisao je gotovo sedam tisuća pisama (za koja znamo). On ih nĳe tek “nabacivao na papir”. Pozorno bi ih sastavljao, ispravljao i potom prepisivao. Izradio je nacrt detaljna zaknodavstva svojega reda i dobio za nj papinsko odobrenje. Nadgledao je forma18

cĳu i službu tisuće ljudi, koliko ih se redu pridružilo za njegova života, pripadnici koji su se uskoro našli na službi u zemljama dalekim poput Indĳe i Kine, Meksika i Etiopĳe. Rukovodio je razvojem desetaka škola (ukupno trideset i tri do kraja njegova života), koje su gotovo smjesta stekle ugled što će se zauvijek vezivati uz pojam “isusovačke naobrazbe”. Kao duhovnik zabilježio je izniman uspjeh. Mnogi će od onih koje je duhovno vodio jednoga dana biti proglašeni blaženima i svetima: Franjo Ksaverski, Petar Faber, Petar Kanizĳe i Franjo Borgia. Godine 1551. Ignacĳe je dao ostavku na mjesto vrhovnoga poglavara Družbe Isusove u nadi da će se vratiti aktivnĳoj službi. No, braća su mu uskratila to zadovoljstvo. Ostao je na mjestu poglavara reda do kraja života. U ljeto 1556. uhvatila ga je blaga vrućica, koja nĳe uznemirila ni braću ni lĳečnike. No, 30. je srpnja 1556. Ignacĳe zatražio posljednju pomast. Idućega se dana doimao tako smirenim u molitvi te nitko nĳe primĳetio kako umire. Nĳe primio pomazanje. Crkva je Ignacĳa proglasila “blaženim” 27. srpnja 1609., a svetim 22. svibnja 1622.

Ignacĳev duh Više negoli po svojim brojnim djelima, Ignacĳe je ugled stekao svojim osobitim duhom. Posrĳedi je način razmišljanja o svĳetu, kao i o drugim ljudima 19

te radu, obrazovanju i prioritetima. Nadasve je posrĳedi način razmišljanja o Bogu i djelovanja u odnosu s njime. Posrĳedi je, dakle, duhovnost. Ignacĳe nĳe bio teolog ni sustavni mislilac. Nije napisao ništa što bi netko mogao nazvati traktatom. No, živio je i promicao duhovnost koja je bila dosljedna, suvisla te jasno utvrđena u svojim naglascima i metodama. U tome je bio nalik većini velikih utemeljitelja – poput Majke Terezĳe iz Calcutte, naše suvremenice. Čini se kako se nikada nisu umarali od ponavljanja nekolicine mudrih izreka u kojima bĳahu sažeta njihova temeljna načela. Ignacĳev je nauk pronašao izričaj u nekoliko oblika. Najbolji je način upoznavanja Ignacĳeve duhovnosti putem njegovih spisa: po tisućama njegovih pisama, Duhovnim vježbama, njegovoj autobiograﬁji te Konstitucĳama Družbe Isusove. Na svakoj je stranici Ignacĳe ulagao napor dok ne bi pronašao točan izraz svojih zamisli. Prenosio ih je nimalo urešenom prozom – “škrtom”, spartanskom, mogli bismo čak reći vojničkom izravnošću. Njegovi su savjeti temeljni i suštinski poput stvari što ih vojnik nosi u svojoj naprtnjači. Ignacĳev duh možemo otkriti i u životu kakvim je živio, po svjedočanstvu, zapisima i nasljedovanju njegovih prĳatelja. Njegovi su osobni tajnici, primjerice, pomno bilježili neslužbene razgo20

vore i “uredske priče” s onime kojega su nazivali “Patrom” te “našim Patrom”. Ostavili su i žive opise njegova načina ponašanja, navika i djela. Tumačenje Ignacĳevih rĳeči i života nastavilo se kroz buduće naraštaje njegove duhovne obitelji. Isusovački su autori napisali nebrojene biograﬁje, komentare, pjesme, novele, čak i psihoanalize, promišljajući o životu i djelu svoga duhovnog oca. Neke se teme uvĳek iznova javljaju u Ignacĳevim djelima i u djelima njegovih tumača: 1. “Tražiti Boga u svim stvarima.” Ova se rečenica uvĳek iznova ponavlja u Ignacĳevim djelima. Ignacĳev je put bio različit od brojnih drugih oblika redovničkoga života. Od svojih nasljedovatelja nĳe tražio da se udalje od svĳeta, nego da djeluju u svĳetu i u njegovim ustanovama. Boga će pronaći ondje, posred “svega”, jer je On sve stvorio. Štoviše, Bog nas je po krštenju učinio svojom djecom i baštinicima tako te s njime imamo dioništvo u upravljanju svime stvorenim. Ignacĳe se tome divio u pismu upućenu mladim studentima u Portugalu: “Jer [Bog] je nama u službu stavio ne samo sve što je pod nebom, nego i čitav svoj uzvišeni dvor, uključujući čak i sveukupnu nebesku hĳerarhĳu.” To vladanje nad stvorenime – ondje gdje se nalazimo – dĳelom je našega svakodnevnog rada. 2. “Sve na veću slavu Božju.” To je bilo Ignacĳevo geslo. Držao je kako nĳe dovoljno samo činiti dobro, nego to valja činiti iz ispravnih razloga. 21

Jer, posve je moguće naizgled činiti dobro djelo iz pogrješna razloga: isključivo poradi novca ili slave, odnosno kako bismo na sebe svratili pozornost ili je odvratili od drugih ili opet odložili obavljanje manje privlačnih poslova što bismo ih zapravo trebali obavljati. Ako svaku svoju zadaću prikažemo “sve na veću slavu Božju”, kao što je to činio Ignacĳe, započet ćemo je imajući pritom na umu jedini istinski vrĳedan cilj. Ako radimo za bilo koji cilj manji od toga, nikada nam ono što činimo ne će donĳeti mir ni zadovoljstvo. 3. Služenje. Ignacĳe je prezirao sebičnost. Nazivao ju je “sebeljubljem” te je suprotstavljao istinskoj ljubavi prema samome sebi. Ako zaista želimo ono što je najbolje za nas, radit ćemo za dobrobit drugih. Jer, sebeljublje je korĳen velike žalosti i nezadovoljstva. Ignacĳe je svoje nasljedovatelje poticao da pronalaze božansku sliku u svim ljudima – čak i u onima koji su teški, kao i u grješnicima – upravo kao što su u svim stvarima trebali pronalaziti Boga. Ignacĳevska nas duhovnost navodi da se brinemo o ugodi drugih, a ne o našoj vlastitoj; da skrbimo za spasenje drugih kao o sredstvu našega vlastitog spasenja. To će nas trajno navoditi na djelovanje za dobrobit naših prĳatelja, obitelji i suradnika: ispravljati ih kada su u zabludi; upozoravati ih kada žive u grĳehu; poučavati ih kada su u neznanju; hraniti ih i odĳevati kada su u potrebi. 22

4. Nenavezanost. Budući da je Ignacĳe u stvorenome vidio dobro, uviđao je jednako tako i kako naša ljubav prema stvarima lako može postati neuredna. Trajno smo u napasti vlastitu ugodu i zadovoljstvo postaviti iznad želje za vršenjem volje Božje. Navezujemo se na stvari koje nam donose ugodu ili zadovoljstvo te smo ubrzo spremni zanemariti dužnost ili počiniti grĳeh kako bismo ih stekli ili zadržali. Stoga nam se valja osloboditi navezanosti na stvari ovoga svĳeta. Moramo se vježbati u samoprĳegoru i učiti kako zauzdati vlastite težnje. Naše prĳatelje, obitelj, hranu i rad moramo ljubiti radi Boga, a ne samo radi našega zadovoljstva. Jer, stvari su ovoga svĳeta prolazne te nas nĳedna od njih ne može dugotrajno zadovoljiti. To može jedino Bog. 5. Poslušnost. Kao vitez i vojni časnik Ignacĳe je znao da ljudi ne mogu živjeti bez hĳerarhĳe vlasti. No, posrĳedi je uvĳek hĳerarhĳa služenja, u kojoj onaj koji je na višemu položaju služi onomu koji je na nižemu. Ni jedan pothvat ne podnosi neposlušnost. Zbog toga je Ignacĳe zahtĳevao iznimnu poslušnost. Išao je tako daleko te ju je nazvao “poslušnošću mrtvaca” jer mrtvac ne može pružiti nikakav otpor. Ignacĳe je ustrajao da svatko duguje potpunu poslušnost Crkvi i njezinu učiteljskome autoritetu, osobito onome što je utjelovljen u papi, jer njegov autoritet dolazi od samoga Krista. Naš svetac pritom nikada nĳe rekao da je sve ovo lako 23

postići. Potrebna je poniznost, pouzdanje u Božju volju te duboko poznavanje sebe kao grješnika, nepouzdana u svakome pogledu. 6. Način molitve. Ignacĳe je ljudima savjetovao da se ne opterećuju odveć načinima molitve, nego da “čine ono što mogu smireno i polako”. Ipak, određene je prakse držao korisnima: • Duboka pobožnost prema Isusu i ljubav spram njegova svetoga Imena. • Osoban susret s Isusom u evanđeljima. Ignacĳe je ljude poticao na razmatranje evanđeoskih prizorâ kako bi sebi “predočili mjesto događaja”, poslužili se maštom kako bi se smjestili u priču kao netko od sudionikâ, postali više od čitatelja Božjih spasonosnih djela, više od svjedokâ – da postanu prĳatelji Isusa Krista i oni koje On ljubi. • Poznavanje sebe. Ignacĳe je svoje nasljedovatelje učio kako da svakodnevno pomno ispituju savjest. Napisao je Duhovne vježbe na način pomna samopreispitivanja, koje se može obnavljati u pravilnim razmacima. • Duhovne vježbe. Njegovo djelo pod istim nazivom zamišljeno je kao podloga za dugo razdoblje proučavanja i molitve u tišini. Ignacĳe je onima koji se ozbiljno trude oko svoga duhovnog života propisao da obavljaju godišnje duhovne vježbe. 24

Ignacĳev se put ne može smatrati monaškim. On ga je zacrtao za ljude poput sebe, vitezove u duhovnome životu, koji žele putovati ovim svĳetom kako bi činili velike stvari na veću slavu Božju te u čast Blažene Djevice Marĳe. Stoga njegov način molitve stvari ovoga svĳeta ističe na način različit od njegovih prethodnika. Upozorio je i na činjenicu kako se utjeha takva života uvelike razlikuje od one pustinjaka ili monaha, čĳa je “usmjerena, nepomična pozornost” k nebeskim stvarima “neprihvatljiva za naše stanje” hodočasnikâ u ovome svĳetu. Ignacĳevska je molitva, dakle, kontemplativna. Ona razmatra o stvarima. Uključuje maštu i um. No, ne zaustavlja se na tome. Molitva bi, po Ignacĳu, trebala biti plodna djelatnošću. Trebala bi pothranjivati želju za služenjem. Trebala bi um i srce učiniti spremnim, voljnim i sposobnim za služenje. Molitva vodi djelovanju koje nas, opet, vodi natrag k molitvi. Ignacĳev je tajnik, pater Jeronim Nadal, napisao: “Evo što bih volio nazvati krugom zauzimanja... Ako se zauzimate oko svoga bližnjega i služenja Bogu... u bilo kojoj službi, Bog će vam kasnĳe to učinkovitĳe pomoći u molitvi. A ta će vas učinkovitĳa božanska pomoć zauzvrat osposobiti da se za vašega bližnjeg skrbite odvažnĳe i duhovno korisnĳe.” 25

Po patru Nadalu, ovaj je “krug zauzimanja” određivao život Ignacĳa koji je bio “kontemplativac čak i kada je bio zauzet djelovanjem”. Rad nas ne rastresa od molitve, kao što nas ni molitva ne rastresa od rada. Ako živimo i molimo na Božju slavu, sve što činimo postaje molitva. Naš je rad suradnja s Božjom providnošću, otkrivanje njegova plana za naš dio “njive” i naš povĳesni trenutak. Živimo u neobičnu vremenu kada su i radoholičarstvo i bĳeg od rada uvelike prisutni na našim radnim mjestima: uredima, pokretnim trakama i prodavaonicama. Filozoﬁ i savjetnici predstavljaju nam jednu za drugom “radnu etiku” te svaka od tih teorĳskih “kuća od karata” preživi jedan dan kao “modni hir” međunarodnoga poslovnog svijeta. Takvi hirovi onda pune seminare i promidžbene plakate dok jednoga dana ne zapuše neki jak gospodarski, društveni ili politički vjetar i sve to sruši. Ignacĳe je znao – a mi trebamo naučiti – kako na radnome mjestu nĳe potrebna još jedna teorĳa ni sustav, nego živa Isusova prisutnost. Kako u poslu, tako i u životu općenito – to je jedino što ima učinka.

Sadržaj

Predgovor p. Rajmonda Gawronskoga, SJ. . . . . . .5 Uvod: Kako se služiti ovom knjigom? . . . . . . . .7 Ignacĳev život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10 Ignacĳev duh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19 Meditacĳe 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

Svĳet te treba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27 Koristi darove koje ti je Bog dao . . . . .30 Molitva za velikodušnost . . . . . . . . . . .32 Viši ciljevi, bolje pregnuće . . . . . . . . . .34 Rad – trajna molitva . . . . . . . . . . . . . . .36 Imajte na umu cilj . . . . . . . . . . . . . . . . .38 Bog je ovdje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40 Kako stjecati prĳatelje i utjecati na ljude? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .42 Nemojte odgađati . . . . . . . . . . . . . . . . .45 Dodatan napor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .47 Skromnost u svemu. . . . . . . . . . . . . . . .49 Govorite umjereno i uljudno . . . . . . . .51 Povoljno sudite. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53 Ispravljanje drugih . . . . . . . . . . . . . . . .55 Upute za ophođenje s drugima . . . . . .57 201

16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 202

Naučite slušati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .59 O laskavcima i prĳateljima . . . . . . . . . .61 Zalagati se za mir . . . . . . . . . . . . . . . . .64 Odvojite vrĳeme za vlastiti napredak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .66 Odrediti prioritete . . . . . . . . . . . . . . . . .69 Donošenje odluka . . . . . . . . . . . . . . . . .72 Na vrĳeme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74 Žrtvovati se za druge . . . . . . . . . . . . . .76 Kada je rĳeč o suradnicima . . . . . . . . .79 Ogovaranje na radnome mjestu . . . . .81 Isprazan govor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84 Kada su vaši suradnici potišteni . . . . .86 Budite mirotvorci. . . . . . . . . . . . . . . . . .88 Kako bi se svi ljudi mogli spasiti . . . . .90 Dobra djela: njih možete ponĳeti sa sobom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .92 Služite se onime što vam je na raspolaganju . . . . . . . . . . . . . . . . . . .94 Ljudi prĳe plaće . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96 Postavljanje mjerila . . . . . . . . . . . . . . . .98 Reći otvoreno ili šutjeti? . . . . . . . . . . .101 Biti poslušan Crkvi Učiteljici . . . . . . .103 Skromni poslovi . . . . . . . . . . . . . . . . . .105 Držite se svoga posla i izbjegavajte nevolje . . . . . . . . . . . . . . .107 Traženje povišice . . . . . . . . . . . . . . . . .109 Protiv preuzetnosti . . . . . . . . . . . . . . .111

40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67.

Ništa ne ide kako treba! . . . . . . . . . . .113 Kako Bog poučava? . . . . . . . . . . . . . . .115 Hrabro! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .117 Nemojte pretjerati . . . . . . . . . . . . . . . .119 Bolovanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .121 Brinite o sebi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .123 Tuđe djeluje privlačnĳe. . . . . . . . . . . .125 Samosažaljenje i obeshrabrenje . . . . .127 Zabrinutost za duhovne stvari . . . . .130 Kada smo posramljeni . . . . . . . . . . . .133 Ne krivite druge. . . . . . . . . . . . . . . . . .135 Napast budućnosti . . . . . . . . . . . . . . .138 Ohrabrujte svoje kritičare . . . . . . . . . .140 Prĳatelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .142 Ime Božje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .144 Pronađite vremena za tišinu . . . . . . .146 Nikada niste sami . . . . . . . . . . . . . . . .148 Nismo pustinjaci . . . . . . . . . . . . . . . . .150 Vidjeti jasno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .153 Iskorjenjivanje poroka . . . . . . . . . . . . .155 Povratak temeljima . . . . . . . . . . . . . . .157 Moliti molitvu Gospodnju . . . . . . . . .159 Često primajte Isusa . . . . . . . . . . . . . .162 Recite: “Hvala”. . . . . . . . . . . . . . . . . . .165 Poštena plaća! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .167 Unakrsno ispitivanje . . . . . . . . . . . . . .170 Sveta ravnodušnost . . . . . . . . . . . . . . .173 Stvari ovoga svĳeta . . . . . . . . . . . . . . .175 203

68. 69. 70. 71. 72. 73. 74.

Lažna poniznost. . . . . . . . . . . . . . . . . .177 Dajite onako kao što Bog daje . . . . . .180 Molitva na djelu . . . . . . . . . . . . . . . . . .182 Krug služenja i molitve . . . . . . . . . . . .184 Kontemplacĳa u akcĳi . . . . . . . . . . . . .186 Ciljajte visoko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .188 AMDG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .190

Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193 Kazalo pojmova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195

204

PREPORUČUJEMO Ovaj biser zapadne duhovne misli na jednom mjestu sabire temeljna djela i zapise sv. Ignacija Loyolskog, utemeljitelja isusovačkog reda. 359 str. Tvrdi uvez.

Duhovne vježbe napisane u duhu Ignacija Loyolskog obrađuju temeljne teme crkvenoga nauka na način koji je osobito poticajan za izgradnju duhovnoga života u svakodnevnici. 412 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO Nakon Biblije najčitanije i najprevođenije djelo na svijetu. 462 str. Meki uvez.

Najznačajnije izreke brojnih poznatih i omiljenih svetaca. 220 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO Birani izvatci iz tekstova i govora iz prve godine pontiﬁkata Benedikta XVI. zrače izvanrednom duhovnom snagom, a obrađuju teme ljubavi, trpljenja, svetosti... 189 str. Meki uvez.

Ova knjiga na jednostavan i domišljat način pokazuje kako se dobrim upravljanjem vremena može živjeti autentičan, odgovoran i ispunjen život. 215 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Graﬁčki zavod Hrvatske Tiskano u studenom 2009.

RAZMISLI – povezuje meditaciju sa svakodnevnim životnim situacijama. PREDOČI – pomaže vam da živo predočite prizor iz evanđelja, povezujući ga pritom s temom meditacije. UPAMTI – nudi vam jednostavnu misao koju lako možete zapamtiti i srcem usvojiti kako bi pozitivno utjecala na vaš život.

Cijena: 55 kn

ISBN 978-953-235-196-5

www.verbum.hr

........................... ...................................................... . . . .

Nadahnute Ignacijevim geslom “tražiti Boga u svim stvarima”, misli i meditacije sadržane u ovoj knjizi namijenjene su svima koji žele živjeti uravnotežen i svrhovit život. Koncipirane su tako da ne zahtijevaju puno vremena, a svaka od meditacija sadrži i tri posebno istaknuta konkretna poticaja: