Tajna uspješnoga majčinstva by VERBUM d.o.o.

Holly Pierlot

Tajna uspješnoga majčinstva

.................. VERBUM

Holly Pierlot bila je na rubu snaga i živaca. Majčinstvo i kućanske obveze nadilazili su njezine snage. Osjećala se frustrirano, obeshrabreno i usamljeno. Nije mogla naći vremena za nježnost i zabavu sa svoje petero djece ili za izlazak s mužem, kao ni za duhovni život. Danas je sve drukčije. U njezinu domu sada vlada red, ona stigne učiniti više, a djeca su sretnija. Smanjen je stres, manje je sukoba i lakše se obavljaju kućanski poslovi. Holly je ozdravljena od rana iz prošlosti koje su opterećivale njezinu dušu i njezin brak. Osim toga, svakodnevno nalazi vremena za molitvu i za druženje sa suprugom. Holly je ostvarila ove promjene uz pomoć, kako to ona naziva, majčina pravila, uzorka za življenje koji kombinira duhovnu mudrost samostana s praktičnom mudrošću majčinstva. Životno pravilo koje je preobrazilo njezin život i koje preporučuje u ovoj knjizi nije tek još jedan skup rasporeda; to je cjelovit način na koji kršćanske majke mogu odgovoriti na svoj životni poziv, zadobiti nutarnji mir te radosno rasti u obiteljskomu zajedništvu i bliskosti s Bogom.

Holly Pierlot TAJNA USPJEŠNOGA MAJČINSTVA

Biblioteka:

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: Domagoj Džojić

Za nakladnika: Miro Radalj

Holly Pierlot

TAJNA USPJEŠNOGA MAJČINSTVA

VERBUM Split, 2011.

Naslov izvornika: Holly Pierlot, A Mother’s Rule of Life. How to Bring Order to Your Home and Peace to Your Soul Copyright © 2004 Holly Pierlot © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2011. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 159.922.1-055.2 PIERLOT, Holly Tajna uspješnoga majčinstva / Holly Pierlot ; <prijevod Domagoj Džojić>. - Split : Verbum, 2011. - (Biblioteka Domus ; 8) Prijevod djela: A mothers rule of life. How to bring order to your home and peace to your soul. - Bibliografija. ISBN 978-953-235-257-3 I. Majčinstvo -- Savjetnik 140208068

UVOD

Što to znači težiti kršćanskoj savršenosti? Nekoć sam mislila da to znači savršeno se ponašati: bila bih savršena kada bih provodila riječi u djela, strogo se pridržavala svih pravila, sa žarom izmolila sve molitve i provodila puno vremena na bolnim koljenima u tihoj kapeli. Tada bih uistinu zaslužila Nebo jer – bila sam tako dobra! No i farizeji su tako razmišljali, a Isus je uputio prijekor onima koji se tek nastoje uskladiti s nizom izvanjskih pravila i religioznih čina. Ne, kršćanska savršenost ne znači izvanjski se pridržavati određenih pravila i zakona. Ovo doduše ima svoje mjesto u životu kršćanina, štoviše važno mjesto, ali to nije bit savršenosti. Kasnije sam došla do posve nova poimanja kršćanske savršenosti. Za mene je to značilo biti “svetac” – uronjen u zanose, lebdjeti visoko nad zemljom tijekom molitve, redovito imati viđenja i ukazanja. Bila sam razočarana uvidjevši da to nije uobičajen kršćanski poziv. Takva su iskustva izvanredne pojave koje Bog udjeljuje posve određenim osobama u određeno vrijeme i na određenomu mjestu. Stoga se kršćanska savršenost ne odnosi na izvanredna mistična iskustva, iako ih može uključivati. U jednoj sam drugoj fazi držala da kršćanska savršenost znači biti redovnica. Jednoga sam dana

TAJNA USPJEŠNOGA MAJČINSTVA

zatvorila knjigu Zamak duše svete Terezije Avilske i ostavila je tako godinama jer moj i njezin život nisu imali puno zajedničkoga. Biti supruga i majka – to nije imalo nikakve veze sa svetošću o kojoj sam tamo čitala. Ali negdje putem uvidjela sam da bi kršćanska savršenost morala značiti nešto drugo. To bi moralo biti nešto što svatko može jer je Isus rekao: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!”1, a to je rekao svima nama. Proučavajući, pronašla sam definiciju savršenosti koja mi je konačno imala smisla. Savršenost je “zajedništvo s Bogom ostvarivo na ovomu svijetu, a srazmjerno je ljubavi koju posjedujemo i u djelo provodimo… Kada [osoba] ljubi Boga svim srcem, dušom, umom i snagom, a svojega bližnjega kao sebe sama, radi Boga, tada je savršena.”2 Tražiti savršenost u ovomu životu zapravo znači tražiti zajedništvo s Bogom po ljubavi. Prema tome, kršćanska savršenost uistinu može biti cilj svakoga kršćanskog života, a ne nešto pridržano za nekolicinu i ne nešto povezano s nerealnim poimanjem svetosti i njezina značenja. Kršćanska savršenost ne znači postati redovnica ili svećenik, osnivač velike kongregacije ili pak biti tih kontemplativac u skrovitoj planinskoj kući za duhovne vježbe. To ne znači ni biti čudotvorac ili bilo kakva veličina u očima ljudi. Savršenost je za sve nas, čak i za radišne majke zatvorene među četiri zida jer svi smo pozvani na ljubav. Svi smo pozvani da postanemo sveci (iako to ne znači nužno i kanonizaciju). Svi smo pozvani na svetost koja nije drugo doli usavršenje ljubavi

UVOD

koja je u nama. A kao majke imamo puno onih koje možemo ljubiti. Ne moramo čekati Nebo da bismo bili sjedinjeni s Bogom. Iako će vječnost u Nebu biti ispunjenje našega kršćanskog života, život je zamišljen kao proces postupna rasta u odnosu s Bogom. Trebali bismo ga poznavati sada, biti povezani s njim sada, a ne tek jednom, nakon čistilišta. Isto vrijedi i za majke. Ne postoji ništa u našemu pozivu što bi nas isključivalo iz duboka, prisna odnosa s Bogom. Upravo je obrnuto. Budući da je naš život suprugâ i majki pravi poziv – zvanje od Boga – Bog zacijelo želi da ga pronađemo unutar obiteljskoga života. Stoga, iako je sve milost, besplatan Božji dar, postoji još puno toga što možemo učiniti kako bismo dostigli kršćansku savršenost, ništa manje od redovnika, svećenika i svetaca, onih nekadašnjih, kao i sadašnjih. Trebali bismo se učiniti u što većoj mjeri raspoloživima Bogu kako bismo našli načina da se izložimo Božjoj prisutnosti u svojim životima upravo sada, usred pelena, računa i crijevnih viroza. To je ujedno i svrha majčina pravila.

DOŠLA SAM DO RUBA

Poglavlje 1.

DOŠLA SAM DO RUBA

Bila je subota, 1. siječnja 2000. godine. Dok je ostatak svijeta proslavljao zoru novoga tisućljeća, ja sam udarala šakom po stolu i davala ultimatum svojemu mužu, Philipu. “Šaljemo djecu u školu… od ponedjeljka!” Odlučila sam. Više jednostavno nisam mogla izdržati, a on me u tome nije mogao spriječiti. Već oko četiri godine školovali smo djecu kod kuće, ali stvari su se zakomplicirale i bila sam obeshrabrena. Posljednjih mjeseci, otkako je došlo novo dijete, snašla me bujica novih obveza, a nisam uspjela iznaći ni vremena ni snage da se s njima suočim. Imala sam kćer u četvrtomu razredu, Annu, koja je upravo bila u dobi kada se za nju otvarao čitav novi svijet. Željela sam biti uz nju na tomu putu i osjetiti njezino divljenje i radost na obzorima spoznaje. Imala sam šestogodišnjaka Nicholasa koji je učio čitati i željela sam moći se priviti uz njega u veliku udobnu naslonjaču i čitati i razgovarati s njim. Jessica, moja četverogodišnja kći, trebala me da joj sa strpljenjem pokazujem kako se vežu cipele, a moj živahni Luke, koji je imao dvije godine, trebao je mamicu samo da s njim puže po podu, da ga škaklja i gnjavi prije nego što ga nježno zagrli i poljubi. Jednostavno sam željela biti negdje zaklonjena u tišini s četveromjesečnom

TAJNA USPJEŠNOGA MAJČINSTVA

Virginijom, mojom ljubljenom djevojčicom, koja se u mojoj blizini stalno smiješila i gugutala. Čeznula sam da provedem malo vremena sa svakim od svoje djece zasebno, ali to mi nije polazilo za rukom. Kuća se uvijek doimala u neredu, kućni su se poslovi gomilali bez kraja. Ako bih i napravila veliko pospremanje, kuća bi bila u neredu već prije večere. Ako bih provela malo vremena s jednim djetetom, činilo se da i sva druga djeca traže moju pažnju upravo tada. Osjećala sam se kao da odrađujem tri puna radna vremena – majčinstvo, kućanstvo, kućna škola – tri puna radna vremena od kojih ni jedno ne mogu privesti kraju. Povrh svega, stalno smo bili u krizi s novcem; naša je sedmeročlana obitelj pokušavala živjeti od skromne učiteljske plaće mojega muža. Bilo mi je uobičajeno čekati pet ili šest mjeseci da bih kupila posve obične stvari. Ako bi nam se pokvario automobil, pred sobom bih vidjela još jednu dugu, hladnu kanadsku zimu bez mogućnosti da odemo iz kuće na izlet ili u posjet prijateljima. Osjećala sam se usamljenom. Philip je po cijeli dan bio na poslu i nedostajao mi. Dan za danom gledala bih na sat iščekujući njegov povratak i boreći se s pretjeranim osjećajima bijesa ako bi imalo zakasnio. Tijekom dana većina je stanara naše ulice bila na poslu ili u školi ili negdje vani tako da nije bilo ni susjede do koje bih mogla skoknuti (osobito ne s petero djece). Kako nismo imali dostavu pošte, nisam mogla razmijeniti koju riječ ni s poštarom! I, kao vrhunac, u to vrijeme nisam imala osobu za čuvanje djeteta. Da, stanje je bilo prilično turobno.

DOŠLA SAM DO RUBA

Sjećam se kako sam znala hodati po kuhinji, dan za danom, govoreći otprilike: “Kada bih barem imala nekoga da mi pomogne oko čišćenja…” “Kada bi barem netko mogao pripaziti na djecu nekoliko sati da pospremim na katu…” “Kada bih barem mogla kupiti nešto gotove hrane da ne moram tolike sate provoditi u kuhinji…” “Možda, kada bih se vratila na posao…” Ove su mi se misli stalno vrtjele po glavi. Bilo mi je kao u labirintu s visokim zidovima. Bjesomučno sam trčala sada ovim, sada onim putem tražeći rješenje za barem jedan od problema, no iza svakoga ugla ponovno bih naletjela na još jedan zid. Niti sam vidjela izlaz iz labirinta niti sam mogla preskočiti zidove. Za ovo nemoguće stanje krivila sam školovanje djece kod kuće i jedino sam stvarno rješenje vidjela u tome da djecu pošaljemo u školu. No to bi morala biti svjetovna škola (na Otoku princa Edwarda, gdje živimo, nema katoličkih škola), a to je bilo protiv svih uvjerenja koje sam imala u pogledu važnosti kršćanskoga obrazovanja. Nisam imala naviku odustajanja od svojih uvjerenja, no došla sam do ruba. To je razlog zašto sam te prve subote novoga tisućljeća sjedila za stolom i lupajući šakom iznijela svoj ultimatum mužu. Ništa me u ovome ne će spriječiti – govorila sam – ni Philip, čak ni Bog! Philip je mirno sjedio – u stanju kontrolirana šoka – mislim, i progovorio posve nježno: “Dobro, možemo djecu poslati u školu ako tako želiš, no mislim da bi ti trebalo malo vremena da razmisliš je li to najbolje za našu obitelj.” “Ne! Ne! Ne želim ponovno razmišljati! Već jesam!” vikala sam.

TAJNA USPJEŠNOGA MAJČINSTVA

Moram odati priznanje Philipu i Duhu Svetomu jer su me u tomu trenutku ipak uspjeli uvjeriti da odluku odgodim za sedam dana. Philip je predložio da uzmem tjedan dana i sve stavim u molitvu da vidim što mi Bog ima reći. Nevoljko sam se složila, iako sam bila uvjerena da ne može biti nikakve promjene jer sam već sto godina molila i ništa se nije promijenilo. I tako sam započela moliti ili, da tako kažem, bila pomalo otvorena onome što mi je Bog htio pokazati i u utorak, u određenomu biblijskom retku Isus mi je progovorio – ili mogli biste reći da me opalio posred čela mokrom krpom. “Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: ‘Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.’ A Isus im reče: ‘Ne treba da idu, dajte im vi jesti.’ Oni mu kažu: ‘Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.’ A on će im: ‘Donesite mi ih ovamo.’ I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.”3 Ondje imamo učenike koji zure u to veliko mnoštvo i znaju jako dobro da im ne mogu izići ususret. Jedino rješenje koje su vidjeli bilo je da otpuste mnoštvo. A ovdje sam bila ja koja uviđam mnoge zadaće i potrebe doma – za djecu, za muža, za školovanje, da

DOŠLA SAM DO RUBA

ne spominjem sebe – i jedino rješenje koje sam vidjela bilo je da otpustim djecu. No kada su učenici iznijeli svoju zabrinutost Isusu, on im kaže da sami nahrane mnoštvo. Učenici su zacijelo bili u posvemašnjemu čudu jer su uviđali neizvedivost te zadaće. I ja sam uvidjela neizvedivost zadaće. No Isus je svejedno tražio da je obavim. Tada mi je sinulo. Nije tih pet oskudnih kruhova i dvije ribe apostola bilo ono što je nahranilo mnoštvo, nego njihov prinos združen s Isusovim blagoslovom. Isus mi je htio reći da mu dam svojih pet kruhova i dvije ribe, svoje beznačajne napore, da ih on blagoslovi, i potrebe moje obitelji bit će zadovoljene. U tomu sam trenutku letjela visoko, ponovno uvjerena da ću se sa svojim sposobnostima, potpomognutima milošću, uspješno suočiti s izazovima koje nose školovanje u kući i ostanak kod kuće s petero djece. Toga je dana u moje srce ušla stvarna promjena i prihvatila sam izazove s novim stavom. Mislila sam da će sada sve biti u redu. No nije bilo. Nekoliko je mjeseci prošlo, a stanje se nije promijenilo. I dalje sam osjećala da me dužnosti nadilaze. I dalje sam imala dojam da nemam vremena posvetiti se školovanju djece kod kuće u onoj mjeri u kojoj sam željela. Kuća je i dalje bila u neredu. I dalje nismo imali novca. Stvari su bile nemoguće kao i prije. Bila sam smetena: “Isuse, rekao si mi da ćeš blagosloviti moje napore!” Borila sam se s razočaranjem i činilo mi se da mi je Gospodin lagao. Znala sam da je to nemoguće, ali bila sam slijepa. Ponovno sam se obeshrabrila. “Isuse, zašto mi ne pomogneš?”

TAJNA USPJEŠNOGA MAJČINSTVA

Suočena s redom Bio je svibanj i vrijeme za godišnju konferenciju o školovanju kod kuće4 u blizini mojega doma u provinciji Otok princa Edwarda, gdje sam trebala govoriti na temu “Dojenčad, tek prohodala djeca i školovanje kod kuće”. Imala sam brižno pripremljen i zapisan govor koji sam – naravno – zaboravila ponijeti. I dok sam tako sjedila na jutarnjim predavanjima, u srcu mi je bilo sve teže. “Tko sam ja da se uspnem tamo i govorim ikome išta o školovanju kod kuće, ja koja sam u tome doživjela potpun neuspjeh? Što bih uopće mogla reći?” Odbacila sam kao besmislene sve one naglaske kojih sam se mogla sjetiti iz brižno pripremljena govora, sve logične preporuke, praktične zamisli, jer svi ti savjeti nisu davali odgovore – odgovore na moja pitanja. Kada je došlo vrijeme da i ja progovorim, stala sam pred nazočne i započela: “Dolazim pred vas s porazom.” Nastavila sam im govoriti o svim poteškoćama koje sam iskusila, o svim dvojbama i razočaranjima. U moru lica ispred mene neke žene koje nisu prošle ono što ja prolazim zbunjeno su se mrštile. Kod ostalih sam kao dirljiv znak da dijele moje iskustvo vidjela da se slažu kimajući, kao i nekoliko suza u kutovima očiju. Vidjela sam žene koje poznaju te borbe i patnje i vidjela sam da su utješene već samom spoznajom da nisu jedine, da netko u dubini razumije njihovo stanje. Zaključila sam riječima: “Tako je Gospodin obećao blagosloviti moje napore i ja sada evo stojim tu pred vama čekajući da tako i učini.” Tiho sam se vratila na svoje mjesto.

DOŠLA SAM DO RUBA

Tada je došlo vrijeme za sljedećega govornika. Alice se uspela gore pršteći od uzbuđenja i energije – energije koju ja nisam osjećala već godinama i bila sam sigurna da je nikada više ne ću osjećati. Postala sam sumnjičava! Započela je svoje živahno izlaganje govoreći o radostima upravljanja kućanstvom utemeljenu na nečemu što se zove program Managers of Their Homes (MOTH)5. Činilo se da joj se sve složilo; jedino za što kaže da nije mogla naći vremena bilo je obrisati prašinu s klavira! Slušateljstvo ju je pratilo otvorenih ustiju u nevjerici i zaprepaštenju. Provela sam polovicu njezina govora nastojeći je omalovažiti. “Zacijelo nema puno djece”, pomislih. Ali ne, imala je četvero. “Sva su joj djeca zacijelo starija od moje”, mjerkala sam je. Ali ne, otkrila sam da su joj djeca slične dobi kao moja. “Ovo je relativno nov program, a ona je još uvijek u početnu zanosu”, raspravljala sam u sebi. Ali ne, uspješno ga je slijedila više od tri mjeseca što je, po mojoj procjeni, već bio uspjeh. Svaki je od mojih pokušaja da obezvrijedim njezin uspjeh bio onemogućen pa sam se nevoljko smjestila da čujem o čemu je riječ. Govorila je o rasporedima. O, tu smo! Već sam isprobala razne rasporede jedan za drugim i sve je propalo. Uz to ja uopće nisam tip osobe vičan rasporedima; nisam željela živjeti dan za danom na isti način, poludjet ću. MOTH program je ipak imao jednu zanimljivu razliku o kojoj nikada prije nisam razmišljala. Ja sam rasporedom određivala kada ćemo svi zajedno raditi koji od poslova: pospremanje kuće, odmor, vrijeme za priču ili što drugo. MOTH program je pak rasporedom određivao aktivnosti pojedi-

TAJNA USPJEŠNOGA MAJČINSTVA

načno svakomu članu obitelji tako da je svaka osoba mogla istodobno raditi nešto drugo, a ti su rasporedi bili izrađeni tako da budu u skladu. Ovo je sada bila nova, jedinstvena i kreativna zamisao! No ipak nisam bila zainteresirana jer mi je količina mojega obeshrabrenja u dubini srca govorila da to nikada ne će upaliti. I nije mi preostalo toliko energije da započnem nešto novo. Sljedećega dana, u nedjelju poslijepodne, sjedila sam na svojemu stolcu u dnevnoj sobi, ponovno frustrirana. Djeca su bila svuda oko mene i svako je tražilo moju pažnju: “Mamice, hoćeš li se kartati sa mnom?” “Ne, želim da se ona igra sa mnom!” “Mamice, rekla si da ćeš mi čitati ovu priču!” “Mamice, možemo li umjesto toga otići nekome u posjet?” Uz to, čitava je kuća bila uređena u stilu koji sam nazvala rani kolonijalni kaos: čarape, cipele, pokrivači, igračke, knjige, papiri, jastuci i mačje dlake ukrašavali su pod u dnevnoj sobi; posuđe puno sasušene hrane od večeri prije bilo je na velikoj hrpi u sudoperu pokraj posuđa od doručka; rublje je tvorilo veliko brdo u kupaonici; a spavaće sobe na katu – pa, morala sam zatvoriti oči kada sam silazila dolje. “Možda ne volim rasporede,” pomislila sam u sebi, “no ni ovo nikako ne mogu podnositi!” Razmišljala sam: ako mi je Bog povjerio neki posao, a on je Bog reda, i ako raspored pomaže da stvari dovedem u red, a moj sadašnji način rada ne djeluje, onda bih vjerojatno trebala razmisliti o rasporedu. Stari su mi se prigovori vratili: “prespontana” sam da bih bila “ograničena” rasporedom, mislila sam. Rasporedi su tako… ograničavajući. No ovoga sam puta imala na njih odgovor.

DOŠLA SAM DO RUBA

Rasporedi možda jesu ograničavajući, razmišljala sam, ali nered je to još i više. Moja mi spontanost, koju sam toliko cijenila, nije ništa vrijedila kada nisam imala vremena ni energije da u njoj uživam. Bila sam odlučna da uvedem red tamo gdje je vladao kaos pa ako je za to potreban raspored, neka bude.

Potpuna posveta mojemu životnom staležu Do nedjelje navečer bila sam spremna. Preispitala sam se što mi je sve potrebno. Razmotrila sam što trebaju djeca, dom, muž, mačke. Bilo je zbunjujuće i prilično zastrašujuće. No u ponedjeljak sam započela s uvođenjem temeljnoga rasporeda koji je pokušavao pokriti osnovne potrebe. Djelovalo je! Prvoga dana! Do podneva toga prvog dana rublje je bilo oprano i odloženo u ormare; sve su dječje zadaće bile dovršene; kuća nije bila uništena budući da su djeca bila konstruktivno angažirana na drugim poslovima, a tek prohodali mališan nije cijeloga jutra plakao zbog nedostatka pažnje. Do večere toga prvog dana kuća je i dalje bila čista. Ustvari, čišća. Petogodišnja je Jessica prebrisala dnevnu sobu, hodnik i učionicu. Šestogodišnji je Nicki istresao otirače na ulazu, pomeo i vratio ih natrag. Osmogodišnja je Anna ispekla mafine za sljedeća dva doručka. Uz to, djeca su uživala u pola sata čitanja u tišini, igrala su se na računalu, sagradila mnoštvo lego kućica, provela sat vani i svako je napravilo jedno umjetničko djelo. Povrh svega pogledali su i pošteno zasluženi video Čarobni školski autobus (znate, to je o znanosti).

TAJNA USPJEŠNOGA MAJČINSTVA

Do počinka su djeca, kuća i mama bili čisti i sretni. Zamislite! No točka na i bila je – a sjetite se da običavam biti spontana i slobodna – kada sam otkrila da sam tijekom dana imala više sati koje sam mogla provesti razmišljajući i planirajući svoj novi raspored. Sate koji će sada biti dio mojega života: sate za odmor, ili za osmišljavanje posla u kući, čišćenje potkrovlja, ili sađenje nove biljke, grljenje djece… ili da budem spontana. Za vrijeme molitve te večeri sinuo mi je odgovor na moje neshvaćanje zašto mi Isus “ne pomaže kako je obećao”. Shvatila sam da je Isus savršeno voljan blagosloviti moje napore, no prvo je trebalo biti napora da bi ih blagoslovio. Morala sam učiniti sve što je u mojoj moći kako bih ispunila svoje obveze. Morala sam dati svih pet kruhova i dvije ribe – ne tri kruha, ne dva kruha. Morala sam uložiti i cijelu sebe u zadaću i poslanje na koje sam pozvana, ne nasumce, nego u potpunosti, metodično, sasvim. Isus je tražio da posvetim cijelu sebe svojemu pozivu. Razumjela sam da se ova posvećenost ne odnosi samo na moje kućanske poslove i ne može se ograničiti na upravljanje kućanstvom. Isus je od mene tražio da ujedinim sve ono što sam naučila od njega i studirajući što znači biti kršćanin i žena, supruga i majka i član Crkve i društva. Htio je da napravim raščlambu svojega poziva, da vidim na što me to poziva i da to tada primijenim u životu. Govorio je o pravilu života koje daleko nadilazi raspored za kućanstvo; ništa što bi bilo manje od kompletna i pravilna uređenja svih vidova mojega života. Tada sam znala što Isus želi. No nisam imala pojma kamo će me to odvesti.

SADRŽAJ

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Poglavlje 1.: Došla sam do ruba . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9 Poglavlje 2.: Pravilo života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19 Poglavlje 3.: Prvi prioritet: molitva . . . . . . . . . . . . . . .41 Poglavlje 4.: Drugi prioritet: vlastita osobnost . . . . . .64 Poglavlje 5.: Treći prioritet: supružnik . . . . . . . . . . . .89 Poglavlje 6.: Četvrti prioritet: roditelj . . . . . . . . . . . .118 Poglavlje 7.: Peti prioritet: hranitelj . . . . . . . . . . . . . .147 Poglavlje 8.: Sastavljanje vašega pravila . . . . . . . . . .170 Poglavlje 9: Budite odlučni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .194 Poglavlje 10.: Bit majčina pravila . . . . . . . . . . . . . . . .203 Dodatak: Duh majčina pravila. . . . . . . . . . . . . . . . . 217 Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226 Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228

231

Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: JAFRA PRINT, Solin Tiskano u listopadu 2011.

Holly Pierlot rođena je 1961. godine u Kanadi. S mužem Philipom i njihovo petero djece, koje školuje u vlastitomu domu, živi u provinciji Otok princa Edwarda. Neko je vrijeme radila i kao vjeroučiteljica u jednoj velikoj katoličkoj župi, a bila je angažirana i u pokretu za školovanje djece kod kuće. Danas je rado slušan govornik na raznim konferencijama te na župnim bračnim i katehetskim tribinama. Potaknuta uspjehom svoje knjige Tajna uspješnoga maj-

činstva, pokrenula je i internetske stranice na kojima izravno komunicira sa stotinama majki dijeleći vlastita životna iskustava.

Knjiga Tajna uspješnoga majčinstva proizišla je iz bogata majčinskoga iskustva autorice, majke petero djece, kojoj je majčinstvo postalo životnim poslanjem. U svojoj knjizi donosi niz uputa i savjeta upućenih ne samo majkama nego i cijelim obiteljima te otkriva kako: • izbjeći preopterećenost, stres i umor • pobijediti frustriranost, obeshrabrenost i osamljenost • nadići nered i zadobiti kontrolu nad vlastitim kućanstvom i domom • biti bliže Bogu i vlastitomu suprugu te bolje odgajati djecu • imati uredan dom i zadovoljnu i sretnu djecu • stvoriti životno pravilo koje unosi red u obitelj i koje funkcionira u svim okolnostima • usvojiti pet prioriteta koji tvore okosnicu majčinskoga poziva • zajednički djelovati u obitelji.

Cijena: 45 kn

Povezujući drevnu duhovnu mudrost s praktičnom životnom učinkovitošću, Tajna uspješnoga majčinstva otkriva kako majke mogu odgovoriti na poziv ljubavi, živeći majčinstvo kao radosno zvanje.

ISBN 978-953-235-257-3

VERBUM 78 kn