Uzdam se

uzdam se Sveta Faustina i tajna Božjega milosrđa

GRZEGORZ GÓRNY JANUSZ ROSIKOŃ

UZDAM SE

VERBUM

MACIEJ MARCHEWICZ

GRZEGORZ GÓRNY JANUSZ ROSIKOŃ

UZDAM SE Sveta Faustina i tajna Božjega milosrđa

Tijekom obreda posvete bazilike Božjega milosrđa u Krakovu 2002. godine papa Ivan Pavao II. rekao je: “U Božjemu milosrđu svijet će pronaći mir, a čovjek sreću.”

Ipak, u današnjemu svijetu ne vlada mir i mnogo je ljudi nesretno. Upravo je zato Božje milosrđe toliko potrebno modernomu društvu.

To najbolje dokazuje brzo širenje pobožnosti Božjemu milosrđu diljem svijeta. Ta pobožnost odgovara na najdublje čežnje i želje koje su čovjeku upisane u dušu i ujedno pripada samu srcu kršćanske objave o Bogu ljubavi i milosrđa, Bogu koji se brine za svako stvorenje.

Sveta Faustina Kowalska, ponizna redovnica iz Poljske, zemljakinja Karola Wojtyłe, bila je posebna glasnica te istine u XX. stoljeću. Cijeli je njezin život svjedočanstvo Božjega milosrđa, a djelo koje nam je ostavila bilo je, jest i bit će za Crkvu diljem svijeta izvor nadahnuća koji je obnavlja iznutra.

Ova knjiga pripovijeda o životnomu putu te svetice, vodi čitatelja njezinim stopama i upoznaje ga sa svim mjestima u kojima je živjela. No ova se knjiga u prvomu redu bavi poviješću i bîti pobožnosti Božjemu milosrđu. Uostalom, sestra Faustina nikada nije isticala sebe, već je uvijek ukazivala na Presveto Trojstvo, izvor smisla ljudskoga života, jamstvo naše slobode i, prije svega, jedini izvor ljubavi. Nadam se da ova knjiga ne će biti samo susret sa životnom pričom ove iznimne mističarke, već i poziv čitatelju da dublje zaroni u beskrajno otajstvo Božjega milosrđa.

IVAN PAVAO II. 17. kolovoza 2002., za vrijeme posjeta Krakovu, Papa je blagoslovio baziliku u Łagiewnikima i ujedno posvetio cijeli svijet Božjemu milosrđu.

kardinal José Saraiva Martins, pročelnik Kongregacije za proglašenje svetaca (u toj službi 1998. – 2008.)

5

SESTRA FAUSTINA KOWALSKA poživjela je 33 godine, kao i Isus.

I ona je, poput njega, veći dio svojega mističnog života provela u skrovitosti.

6

PROSLOV Djelo koje nam je ostavila sv. Faustina Kowalska, redovnica iz Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa, ima posebnu vrijednost ne samo za Crkvu u Poljskoj nego i za opću Crkvu. Zahvaljujući toj poniznoj redovnici koju su prozvali “glasnicom Božjega milosrđa” kršćanski je svijet u XX. stoljeću zadobio novo sredstvo kao pomoć u naviještanju poruke spasenja.

Upravo zahvaljujući sestri Faustini nebrojeno mnoštvo ljudi moglo je iskusiti djelovanje Božjega milosrđa u svojemu životu i otkriti prisutnost Boga, jedinoga jamca smisla našega života.

Crkva se neprestano obnavlja po svojim svecima koji crpe nadahnuće iz istoga božanskog izvora.

Sestra Faustina to nam jasno pokazuje. Upravo se po njoj svijetom munjevito raširila pobožnost Božjemu milosrđu koje je za mnoge najveće svojstvo našega Stvoritelja i Spasitelja. Milijuni ljudi diljem svijeta mole krunicu Božjega milosrđa, tu kratku pomirbenu molitvu koju je sam Isus izdiktirao poljskoj redovnici u rujnu 1935. u Vilniusu. Danas u većini katoličkih crkava na svijetu, kao i u mnogim obiteljskim domovima, vjernici štuju Krista u slici Milosrdnoga Isusa – Spasitelj je dao nalog sv. Faustini da izradi tu sliku u veljači 1931. u Płocku. Ne bi bilo moguće reći koliko vjernika na svim kontinentima štuje Isusa u tzv. satu Božjega milosrđa, opet po nalogu koji je Krist dao poljskoj mističarki u listopadu 1937. u krakovskoj četvrti Łagiewniki.

Ovi datumi i mjesta vrlo su važni zato što nam pokazuju da Bog dolazi u konkretno vrijeme i na konkretnim mjestima, baš kao i prije 2000 godina u Palestini.

On nije apstraktno božanstvo, nego Otac koji je uvijek tu, pun ljubavi i oproštenja.

Nije istina da ga nije briga za nas. Upravo suprotno: on zna sve naše probleme,

7

UZ DA M S E

8

P ro sl ov

rane i trpljenja i želi da ga pozovemo u svoj život. Prepun “lude ljubavi”, čezne da dođe k nama sa svojim milosrđem, a od nas jedino traži da se otvorimo njegovu djelovanju. Upravo nam je to poručivala i sv. Faustina: da otvorimo srca Kristu.

Nije slučajnost što nam je sličnu poruku uputio i Ivan Pavao II. u prvoj homiliji svojega pontifikata: “Ne bojte se! Otvorite vrata Kristu!” Božja je providnost tako uredila da su sudbine Helene Kowalske iz Głogowieca (svjetovno ime sv. Faustine) i Karola Wojtyłe iz Wadowica (svjetovno ime sv. Ivana Pavla II.) bile tijesno isprepletene. Dok je bio krakovski metropolit, zauzeo se za taj slučaj tako da je Kongregacija za nauk vjere 1978. povukla svoja ranija upozorenja i optužbe u svezi sa sadržajem spisa sestre Faustine Kowalske. Zahvaljujući tome pobožnost Božjemu milosrđu opet je zaživjela na svim kontinentima. Ubrzo je Dnevnik ove poljske redovnice postao najobjavljivanije i najčitanije djelo kršćanske mistike XX. stoljeća. Pomno ga je čitao i sam kardinal Wojtyła, kao što je postalo očito nakon što je sjeo na Petrovu Stolicu. Godine 1980. Ivan Pavao II. objavio je encikliku Dives in misericordia posvećenu Božjemu milosrđu. Vrlo je jasna duboka povezanost između Dnevnika i toga papinskog dokumenta koji naviješta istinu o milosrdnoj Božjoj ljubavi jačoj od svakoga zla.

No time se ne iscrpljuje mistična poveznica između te dvije osobe koje su silno utjecale na duhovnost Krakova, grada u kojemu se nalazi najstarija crkva na svijetu posvećena Božjemu milosrđu. Godine 1993. Sveti je Otac beatificirao, a sedam godina kasnije i kanonizirao sestru Faustinu Kowalsku. Godine 2000.

Ivan Pavao II. je ispunio nalog koji je Isus dao sedam desetljeća ranije i ustanovio u Crkvi svetkovinu Božjega milosrđa koju slavimo na drugu vazmenu nedjelju.

Dvije godine poslije Sveti je Otac krenuo na svoj posljednji, oproštajni pastoralni pohod u domovinu. Vrhunac toga hodočašća bio je, nimalo slučajno, čin posvete svijeta Božjemu milosrđu u krakovskome svetištu u Łagiewnikima. Riječi koje je Ivan Pavao II. tada uputio svojim zemljacima možemo razumjeti kao njegovu duhovnu oporuku Poljacima. Bio je to poziv cijelome svijetu da navijesti da Božje milosrđe može osloboditi čovjeka od svakoga grijeha, nesreće i trpljenja i udijeliti mu istinsku radost.

Ova je knjiga odgovor na taj poziv Ivana Pavla II. Iznoseći životnu priču sv.

Faustine Kowalske želimo ukazati na ono najvažnije u njezinu životu: osoban odnos s Bogom koji je – ne bojimo se upotrijebiti tu riječ – u nju zaljubljen, baš kao što je zaljubljen u svakoga od nas. No, kao što je govorio sv. Franjo Asiški, problem

P roslov

UZ DA M SE

je što ta “ljubav nije ljubljena”, problem je što ne uzvraćamo Bogu povjerenje i ne vjerujemo u njegovu ljubav. Ipak, život sv. Faustine pokazuje da je moguće potpuno se predati Spasitelju.

Gledajući fotografije i čitajući tekst ove knjige moći ćemo pratiti poljsku redovnicu na njezinu životnomu putu koji je bio duhovno hodočašće. Bog joj se objavljivao na konkretnim mjestima, a ona je vidjela njegovu prisutnost u svim okolnostima svojega života. Možda će ova knjiga pomoći nekim čitateljima da osvijeste kako je i njihov život prožet Božjim milosrđem te da, u bilo kojemu trenutku i ma gdje se nalazili, mogu pozvati Isusa u vlastitu nutrinu.

“ISUSE, UZDAM SE U TEBE.” Te je riječi sv. Faustina zapisala u svoj Dnevnik 22. veljače 1931. opisujući viđenje Milosrdnoga Isusa koje je doživjela u Płocku.

SLIKA DJEVICE MARIJE koju je s.

Faustina dobila na dar od s. Petronele Basiury. Dva dana poslije Faustina ju je poklonila svome bratu Stanisławu.

9

SADRŽAJ

14 POLJSKA NEGDJE NA RUBU SVIJETA Iz daleke provincije stiže poruka za čovječanstvo

24 DOM OBITELJ – TEMELJ Djetinjstvo i duhovno sazrijevanje male Helene

40 KUĆNA POMOĆNICA BOG NA PLESNOJ ZABAVI Posao i poslanje

64 POSTULATURA SESTRA DRUGOGA KORA Prvi koraci u redu

74 NOVICIJAT SESTRA MARIJA FAUSTINA Duhovna pustinja ili tamna noć duše

88 JUNIORAT ISUS ŽELI SLIKU Faustinu neprestano prebacuju iz samostana u samostan

112 VILNIUS POD BUDNIM OKOM DUHOVNIKA Susret s o. Michałom Sopoćkom

134 DNEVNIK DUŠA KOJA JE SUSRELA BOGA Najčitanije djelo kršćanske mistike XX. stoljeća

10

BOLEST 152 ŽIVOT SA SMRTNOM PRESUDOM Beznadna dijagnoza i život pun nade

UMIRATI SEBI 176 MISTIČARKINA DUHOVNA OPORUKA Posljednji mjeseci života s. Faustine Kowalske

RAT OKUPACIJA POLJSKE 202 Božje milosrđe u razdoblju mržnje i zločina

KLIJANJE 218 POKRET BOŽJEGA MILOSRĐA Obistinjuju se proročanstva s. Faustine

KUŠNJA 232 RIM KAŽE: NE! Vatikan negativno ocjenjuje poruke mističarke

BLAŽENICA OD ZABRANE DO BEATIFIKACIJE 252 Sveta Stolica rehabilitira redovnicu

SVETICA 270 KANONIZACIJA NA PRAGU NOVOGA MILENIJA Nova svetkovina – izvršava se oporuka s. Faustine

ISKRA 294 PRENOSITE OGANJ MILOSRĐA Ivan Pavao II. posvećuje svijet Božjemu milosrđu

SUD MILOSRĐA 318 ČET VRTI SAKRAMENT Što nam je s. Faustina zapravo htjela poručiti?

5 7 12–13 326

UVODNA RIJEČM M M M T INTRODUC PROSLOVPROLOG

U

KARTA MMMMMMMMM ZAHVALE ACKNOWLEGEM ENT

TERITORIJ POLJSKE pred Drugi svjetski rat

POLJSKA EUROPA

ŽIVOTNI PUT S. FAUSTINE Aleksandrów Łódzki, 43–46

NJEMAČKA

Kiekrz

G

Biała, 100–105 Częstochowa, 110–111, 169, 199, 243, 308 Derdy, 161, 163–166 Głogowiec, 8, 27–39, 49, 150 Kiekrz, 93, 96, 99–100 Klembów, 57–62 Krakov, 38, 73, 77–81, 84–86, 93, 109, 111, 148, 166–175, 179–193, 197–201, 209, 211, 215, 224–228, 237, 245, 260, 268, 274, 276–283, 286–293, 297–304 Łódź, 47–55 Ostrówek, 58–63 Płock, 93–104 Rabka, 190–195 Skolimów, 71 Świnice Warckie, 28–31, 150, 225 Varšava, 56–61, 66–73, 91–93, 95, 99, 105–107, 128, 132, 217, 230, 245, 290, 292, 300, 325 Vilnius, 91, 109, 111, 115–133, 137–151, 169, 205, 212–217, 221, 267, 305–307 Walendów, 82, 91, 93, 105–109, 156–166

Aleksa Łód

re mo

ko tič al

LITVA

B

VILNIUS ISTOČNA PRUSIJA NJEMAČKA

SSSR

Białystok Biała

Płock

Głogowiec-Świnice

Ostrówek

VARŠAVA Skolimów

andrów dzki Łódź

Walendów Derdy

POLJSKA

Częstochowa

KRAKOV Rabka

SLOVAČKA MAĐARSKA

RUMUNJSKA

PRUSIJA

RUSIJA

Varšava

AUSTRIJA

NEGDJE NA RUBU SVIJETA

Poljska

P O G L AV L J E I .

Poljska “U Poljskoj, odnosno nigdje” – eto, tu je smještena radnja čuvene drame iz 1896. godine Kralj Ubu koju je napisao francuski pisac Alfred Jarry.

Kritičari uvrštavaju to djelo u tzv. teatar apsurda. No Poljacima toga vremena taj opis nije bio apsurdan nego itekako stvaran: Poljska je tada doista bila – nigdje. Jednostavno nije postojala na karti svijeta. Stotinu godina prije među sobom su je podijelili apsolutistički režimi Rusije, Prusije i Habsburške Monarhije.

POLJSKA NARODNA TRADICIJA prožeta je katoličkim pobožnostima i običajima u kojima posebno mjesto ima krunica.

17

Tri podjele i osam ustanaka POLJSKA JE BILA PODIJELJENA između Prusije, Habsburške Monarhije i Rusije. Te tri sile tri su puta razdijelile Poljsko-Litavsku Uniju: 1772., 1793. i 1795. Poljaci su više puta pokretali pobunu za povratak neovisnosti. Prvi ustanak, koji je izbio 1794. pod vodstvom Tadeusza Kościuszka, završio je neuspjehom. Najbliže slobodi Poljaci su bili u razdoblju od 1807. do 1815. kada je, zahvaljujući Napoleonu Bonaparteu, uspostavljena Varšavska kneževina. Ta imitacija poljske države, podvrgnuta Francuskoj, nestala je s padom Napoleona.

Propala su i sljedeća dva pokušaja uspostave neovisnosti: ustanak u studenomu 1830. i Siječanjski ustanak 1863., oba uglavnom na teritoriju pod ruskom vlašću. Još je brže bio ugušen ustanak na teritoriju koji je okupirala austrijska monarhija – on je izbio 1846. u Krakovu. Nakon svake neuspjele pobune uslijedila bi još teža represija tako da su Poljaci na koncu odlučili vratiti se svojim svakodnevnim poslovima i čekati pravi trenutak za borbu za slobodu.

Taj je trenutak došao kada je izbio Prvi svjetski rat. Po završetku rata sve tri sile koje su držale Poljsku oslabjele su, a Poljaci su to iskoristili i 1918. proglasili neovisnost. U borbi za granice nove države podigli su četiri ustanka protiv njemačkoga okupatora: Velikopoljski ustanak 1918. i tri šleska ustanka (1919., 1920. i 1921. godine).

PRIKAZ PODJELE POLJSKE, autora Johannesa Esaiasa Nilsona.

Rusija, Prusija i Habsburška Monarhija dijele poljski teritorij.

Godine 1905., u toj zemlji izbrisanoj s karte svijeta, na svijet je došla Helena Kowalska. Rodila se u selu koje nisu zabilježile ni najpreciznije karte Ruskoga Carstva; nije bilo ceste do toga sela i većina je stanovnika bila nepismena. Živjela je u domu u kojemu je sa sestrama dijelila jednu jedinu svečanu haljinu; u domu u kojemu bi, ako bi uginula krava, cijeloj obitelji prijetila strašna glad.

Upravo je za tu siromašnu djevojku vrhovni poglavar Katoličke Crkve papa Ivan Pavao II. rekao da joj je Bog povjerio da raširi svijetom najvažniju poruku XX. stoljeća. Kada bi vrhunski suvremeni stručnjaci za komunikacijske strategije trebali odlučiti kome bi povjerili takav zadatak, vjerojatno bi se odlučili za Pariz, London, New York ili neku drugu svjetsku metropolu i odabrali dijete iz aristokratske, građanske obitelji ili obitelji intelektualaca. Na kraju krajeva, osoba koja ima zadaću proširiti svijetom važnu poruku trebala bi imati odgovarajuću naobrazbu, vrhunske škole, poznavati strane jezike i trebala bi dokazati da je dorasla takvoj zadaći.

POZNAŃ, 27. PROSINCA 1918. Stanovnici toga grada ovacijama su dočekali Ignacyja Paderewskoga.

Njegov je dolazak bio iskra koja je pokrenula Velikopoljski ustanak.

19

UZ DAM SE

PRUSIJA

RUSIJA

Varšava

AUSTRIJA

KARTA POLJSKE nakon podjele.

Prusi su zauzeli oko sedam posto njezina teritorija (uključujući Poznań i Gdanjsk), Austrijanci oko jedanaest posto (s Krakovom i Lavovom), a Rusi oko 82 posto (uključujući Varšavu i Vilnius).

20

Po ljsk a

No Božja je logika drukčija od ljudske. Sveti Pavao u Poslanici Korinćanima piše: “Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom” (1 Kor 1,27–29).

Godine 1846. u selu La Salette u Alpama Djevica Marija odabrala je dvoje nepismenih pastirčića da prenesu njezine poruke: petnaestogodišnju Melaniju Calvat i jedanaestogodišnjega Maximina Girauda. Godine 1858. u pirenejskome seocetu Lourdesu Majka je Božja povjerila svoje poruke siromašnoj seljančici, četrnaestogodišnjoj Bernardici Soubirous. Isto tako, 1917. u portugalskome gradiću Fatimi Marija je poslala poruku cijelome svijetu po troje ubogih pastira: desetogodišnjoj Luciji, devetogodišnjemu Franji i sedmogodišnjoj Jacinti.

Pokazalo se da su ta djeca pravi izbor. Svi su oni, redom nepismeni, vrlo mladi i podrijetlom iz udaljenih provincija, prenijeli povjerene im poruke do najudaljenijih kutaka svijeta. Štoviše, te poruke nisu završile kao informacije koje zabljesnu na novinskim naslovnicama, a potom se zaborave već sljedećega dana. Poruke iz La Salettea, Lourdesa i Fatime fasciniraju i dan-danas. Od tih je događaja prošlo mnogo desetljeća, ali mnoštvo ljudi iz svih krajeva svijeta ostaje vjerno tim nevjerojatnim porukama.

I u događaju Isusova rođenja nalazimo sličnu logiku naviještanja poruke spasenja. Palestina je bila najnazadnija provincija u carstvu Oktavijana Augusta. Svaki je rimski dužnosnik drhtao od same ideje da ga pošalju u tu zemlju neciviliziranih fanatika. Judeja je na poseban način bila na glasu kao leglo najzatucanijih fanatika, a u njoj je Betlehem bio najsiromašniji grad. U njemu je bilo mnogo bijednih štalica koje su u to vrijeme bile silno prljave jer su se često koristile i kao zahodi. Eto, to su bile kulise za događaj koji je podijelio povijest čovječanstva nadvoje – događaj koji je postao nulta godina na vremenskoj ljestvici povijesti. Onaj koji je stvorio svemir, galaksije, gene, međuplanetarne i međustanične prostore uzeo je na sebe ljudsko tijelo, put, krv i suze. A mjesto na kojemu se to dogodilo bilo je daleko od raskoši dvoraca i palača. Kada netko kaže da se ponizuje, zapravo samo govori da zauzima mjesto koje mu pripada. Poniziti se može samo Bog. Sveti Pavao nije bez razloga napisao da je kršćanstvo sablazan (1 Kor 1,23). To je istina i danas. Kako protumačiti to “sablažnjivo” Božje ponašanje? Sveti je Franjo rekao da je jedino objašnjenje za to “ludost ljubavi”. Utjelovljenje, taj jedinstveni događaj u povijesti čovječanstva, ljudima je obznanio Boga koji preuzima na sebe njihovu sudbinu, ne samo ljudske radosti nego i boli i brige, Boga koji je spreman

OVAKVI SE PRIZORI nisu mogli vidjeti u područjima pod ruskom i pruskom okupacijom jer su nove vlasti zabranile većinu katoličkih redovničkih zajednica.

ZABRANJENI REDOVI: CRKVA U KATAKOMBAMA Okupatori su zabranili djelovanje nizu redovničkih družbi na poljskome području, ali katolici su samo osnivali nove, ilegalne družbe.

OKUPATORI su vrlo dobro znali da je Katolička Crkva oslonac poljskoga identiteta i zato su provodili politiku kojom su nastojali nadzirati svećenstvo i umanjiti njihovo domoljubno djelovanje. Jedna od metoda koju su pritom koristili bilo je zatvaranje samostana. Prvi je samostan bio zatvoren na području pod austrijskom vlašću – 1782., na zapovijed cara Josipa II. Zbog njegovih reforma s toga je područja nestala polovica muških i ženskih samostana.

Imovinu koju su im pritom oduzeli dijelili su Nijemcima koje su doselili na to područje.

Na pruskome teritoriju ukidanje katoličkih redova odvijalo se u dvije etape. Prva je etapa bila 1810., kada su na udaru bili uglavnom samostani u Šleziji. U drugoj etapi, 1870., raspušteni su svi katolički redovi u Pruskome kraljevstvu.

Na teritoriju pod ruskom okupacijom redovnički je život također suzbijan u etapama. Prva zapovijed

o zatvaranju samostana izdana je 1819., kada je zatvoreno 25 muških i 14 ženskih samostana.

Drugi put 1832., a zatim 1864. godine – nakon dva ugušena narodna ustanka. Od nekoliko stotina samostana preživjelo je samo njih desetak. Na taj su način ruske vlasti kaznile Crkvu zato što je podupirala borbu Poljaka za neovisnost.

Povjesničari su na temelju istraživanja utvrdili da su posvuda gdje su bili zatvoreni samostani brzo nestale društvene veze, uslijedilo je opadanje religioznosti i uopće nazadovanje kulturnoga života. Ipak, ta represija nije iskorijenila redovništvo – ono je nastavilo živjeti u tajnosti. U Poljskoj su počele nicati katoličke redovničke družbe čiji članovi nisu nosili habit i evangelizirali su u tajnosti.

Taj je fenomen bio posebno raširen na području pod ruskom okupacijom gdje je, primjerice, bl.

Honorat Koźmiński sam utemeljio čak 26 takvih tajnih družba.

MARIJINA UKAZANJA u XIX. stoljeću u Poljskoj često su prorokovala da će Poljaci nakon godina podčinjenosti opet biti slobodni. Takva je ukazanja, među ostalim, 1813. primio Tomasz Kłossowski (poljski vojnik u Napoleonovoj vojsci koji je bio ranjen u bitki kod Leipziga). Ta su viđenja potaknula izgradnju najveće crkve u Poljskoj, bazilike Gospe Licheńske.

22

suosjećati i trpjeti. Kontemplirajući to otajstvo kolumbijski mislilac Nicolás Gómez Dávila napisao je: “Samo si Bogu nezamjenjiv.” Uvjerenje da Bog nije ravnodušan prema nama, nego da nas, štoviše, voli do ludila, do smrti, ljudima je dalo potpuno nov pogled na vlastiti život i civilizaciju gurnulo u novome smjeru. To je uvjerenje pružilo čovječanstvu vjeru, nadu i ljubav.

Tijekom stoljeća mnoštvo je kršćana krenulo Isusovim putom. Sestra Faustina nije imala životopis s kojim bi se mogla hvaliti. Završila je jedva tri razreda osnovne škole. Nije znala nijedan strani jezik, nikada nije otputovala iz Poljske. Radila je kao služavka, kuharica, prodavačica i vrtlarica. Poslali su je psihijatru zbog sumnje u njezino psihičko zdravlje. Rodila se u mjestu kojemu je “i Bog rekao laku noć”, kako se kaže u narodu. Dva dana prije njezina rođenja, 23. kolovoza 1905., ruski je

UKAZANJA U GIETRZWAŁDU 1877. godine donijela su veliku utjehu poljskim katolicima pod pruskom vlašću: oni su trpjeli snažnu represiju zbog politike Kulturkampfa.

tisak izvijestio kako su u porječju rijeka Wisły i Warte (na tomu se području rodila s. Faustina) zabilježeni slučajevi kolere. Upozorili su ljude da ne putuju onamo, osim u slučaju krajnje nužde. Riječju – užasno mjesto.

No Bog bira upravo takva mjesta. Njegovo milosrđe dopire do ljudi i na najudaljenijim točkama, u najmračnijim zakutcima, najzabitijim mjestima iz kojih kao da nema izlaza. Njega ništa ne može zaustaviti. Život s. Faustine Kowalske dokaz je da Bog može ući u život čovjeka ma gdje se on nalazio, pa tako i u Poljskoj.

U Poljskoj, odnosno bilo gdje.

BARBARA SAMULOWSKA u Gietrzwałdu primila je viđenje u dobi od 12 godina. Poslije je stupila u Družbu sestara milosrdnica.

23

Głogowiec

Świnice Warckie POLJSK A

OBITELJ – TEMELJ

Dom

26

P O G L AV L J E I I .

Dom Głogowiec se nalazi između Velikopoljskoga i Mazovjeckoga vojvodstva.

Udaljen je 150 kilometara od Poznańa, a od Varšave 190 kilometara. Najbliži veći grad je Łęczyca, udaljen oko 23 kilometra. U tomu skromnom, ni po čemu posebnu selu, 25. kolovoza 1905. u osam sati ujutro rodila se Helena Kowalska koja je godinama poslije postala poznata diljem svijeta kao sv. Faustina, apostol Božjega milosrđa.

PROZOR KUĆE u kojoj se 1905. rodila Helena Kowalska BUNAR ispred doma Kowalskih u Głogowiecu

27

ŽUPNIK ŽUPE SV. KAZIMIRA u Świnicama Warckim o. Janusz Kowalski pokazuje župnu knjigu s bilješkom o krštenju Helene Kowalske. Ispod bilješke o krštenju stoje dva potpisa: župnika o. Józefa Chodyńskoga (na ruskome) i Stanisława Kowalskoga (na poljskome).

28

Kuću u kojoj se rodila sagradio je njezin otac Stanisław Kowalski koji je u vrijeme njezina rođenja imao 37 godina. Stanisław je bio zemljoradnik koji je posjedovao desetak jutara zemlje. Njemu i njegovoj ženi Marianni, djevojačkoga prezimena Babel, Faustina je bila treće dijete, od ukupno desetero djece koju su donijeli na svijet.

Dana 27. kolovoza 1905., u jedan sat poslije podne, Stanisław Kowalski donio je svoju kći koja je imala dva dana u crkvu sv. Kazimira u selu Świnice Warckie.

Majka se još oporavljala od poroda. S njima su došla i dvojica svjedoka – Franciszek Bednarek i Józef Stasiak, zemljoradnici iz Głogowieca. Tadašnji župnik o. Józef Chodyński krstio je djevojčicu i dao joj ime Helena. Krsni kumovi bili su susjedi obitelji Kowalski: Marianna Szewczyk i Konstanty Bednarek.

U to vrijeme Świnice Warckie bile su na ruskome teritoriju. Svi upisi u matice krštenih morali su biti na ruskome jeziku. Župnik, iako Poljak, svu je evidenciju morao voditi na ruskome jeziku, a tako se morao i potpisivati. Zapisi u župnim knjigama iz razdoblja od 1900. do 1908. daju naslutiti da je većina župljana bila

KRSTIONICA u crkvi sv.

Kazimira u Świnicama Warckim gdje je 27. kolovoza 1905. krštena Helena Kowalska

29

UZ DA M SE

ISPOVJEDAONICA u kojoj se Helena prvi put ispovjedila ispovjedila. S lijeve je strane stari restaurirani oltar.

UNUTRAŠNJOST CRKVE sv.

Kazimira u Świnicama Warckim

D om

nepismena. Nepismeni su bili i svjedoci krštenja male Helene, bilo je to jasno iz načina na koji su se potpisali. Uz stanovitoga Wojciecha Berezińskoga Stanisław Kowalski bio je jedini pismeni stanovnik Głogowieca. Potpisao se u župnu knjigu, i to na poljskome, što je doista bila rijetkost.

Stanisław Kowalski upoznao je ženu Mariannu u obližnjemu gradiću Dąbiju. Par se u tome gradu i vjenčao 28. listopada 1892. godine, u crkvi sv. Nikole. On je imao 24, ona nepunih 17 godina. Nedugo nakon vjenčanja par je kupio manji posjed u Glogowiecu na kojemu je stajala i ruševna koliba. Odlučili su izgraditi novi dom koji su dovršili 1900. Kuća je bila izgrađena od crvene cigle i vapna i bila je pokrivena slamnatim krovom. Stanisław Kowalski osobno je nadzirao gradnju, a drvenarijom se sam pozabavio, napravivši vrata i prozore.

Osim što se razumio u poljoprivredu, zidarstvo i stolariju, Faustinin otac upravljao je parnim strojem u pivnici u obližnjemu Mniewu. Ne samo da je umio čitati i pisati, nego je u kući imao i oveću biblioteku što je, na tome području i u to vrijeme, bila prava rijetkost. Posebno mjesto u zbirci knjiga Kowalskih imala je Biblija, kao i životopisi svetaca. Stanisław je u svoj dom uveo običaj česta čitanja naglas. Prvo je čitao samo on, a kasnije su ga zamijenila njegova djeca.

30 GODINE 2002. crkvu sv. Kazimira u Świnicama Warckim biskup Włocławeka Bronisław Dąbrowski proglasio je svetištem.

Świnice Warckie HELENA KOWALSKA rodila se na području župe Świnice Warckie. Prvi spomen toga mjesta potječe s početka XIV. stoljeća, a prema legendi upravo ga je u to vrijeme utemeljio nadbiskup Gniezna Jakub Świnka (vidi ilustraciju iznad teksta).

U dokumentima iz 1458. spominje se kao grad, ali s vremenom se smanjio broj stanovnika pa danas u njemu živi oko 600 mještana. Tijekom stoljeća mjesto je često mijenjalo ime: Świnie, Śwince, Świńcze, Świeńce, Świeńcze, Swence, Świenie da bi 1757. dobilo današnje ime. Drugi dio naziva dolazi od rijeke Warte koje teče nedaleko od mjesta.

Mjesto je pripadalo raznim obiteljima: Świnieckima, Byszewskima, Karwowskima i Rembieskima.

Danas se u tome naselju nalazi i centar Božjega milosrđa. Crkva sv. Kazimira, izgrađena 1859., ujedno je svetište u spomen rođenja i krštenja sv. Faustine.

UZ DA M SE

FOTOGRAFIJA OBITELJI KOWALSKI, snimljena u veljači 1935. kada je s.

Faustina jedini put posjetila rodnu kuću kao redovnica

32

D om

Mariannu Kowalsku stanovnici Głogowieca poznavali su kao vrlo srdačnu ženu, uvijek spremnu pomoći. Susjedi su je opisivali kao vrlo marljivu i organiziranu ženu.

Pekla je najbolji kruh u selu.

Ni nakon deset godina braka Marianna i Stanisław nisu imali djece i bili su vrlo nesretni zbog toga. Tek 1902. rodila im se kći Józefa, a godinu kasnije druga kći Ewa. “Jedva sam preživjela te porode, već sam imala 30 godina i treći sam porod čekala s tjeskobom”, prisjećala se Marianna. “Ali Faustina je došla na svijet bez ikakvih komplikacija, baš kao i sedmero djece koje sam rodila nakon nje. To blagoslovljeno dijete posvetilo je moju utrobu.”

Ni u Głogowiecu ni u Świnicama Warckim nije bilo škole. Prva osnovna škola u Świnicama otvorena je tek nakon oslobođenja od ruske okupacije, dakle 1917. godine. Helena Kowalska tada je imala 12 godina i prvi je put krenula u školu. Ali

Dom

UZDAM S E

nije bila nepismena. Njezin ju je otac od malih nogu učio čitati i pisati. S vremenom je sve više rasla njezina ljubav prema pisanoj riječi. Kao djevojčica uvečer bi čitala knjige cijeloj obitelji.

Stanisław Kowalski uveo je malu Helenu, buduću sveticu, u svijet vjere. Evo što je o tome rekla njegova žena Marianna: “Vjera mu je bila veoma važna u životu i to mi se sviđalo kod njega. I ja sam, iako ne umijem čitati ni pisati, učila sinove i kćeri evanđeoskim istinama. Trudila sam se da upoznaju i žive zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Stanisław im je davao primjer svakodnevnom molitvom i redovitim sudjelovanjem na svetoj misi. Oboje smo usađivali u djecu kršćanski moral i učili ih da poštuju Božje stvari.”

Svakoga dana u cik zore u kući Kowalskih odjeknula bi pjesma. Stanisław bi zapjevao neku poljsku pobožnu pjesmu, poput Kad’ se rana budi zora ili Mali

NATALIA KOWALSKA, Helenina mlađa sestra

33

OBITELJ KOWALSKI STANISŁAW KOWALSKI rodio se 6. svibnja 1868. u selu Kraski nedaleko od Świnica Warckih. Sedam godina kasnije, 8. ožujka 1875., u selu Mniewu nedaleko od grada Koła, na svijet je došla Marianna Babel. Stanisław i Marianna upoznali su se 1891. u Dąbiju, gradu na rijeci Neri, gdje je on radio kao stolar u lokalnoj pivovari, a ona je ondje živjela s ocem i maćehom.

Vjenčali su se 9. studenog 1892. u crkvi sv. Nikole u Dąbiju i tu su ostali živjeti nekoliko godina, a potom su se preselili u Głogowiec. Prvih deset godina braka nisu mogli imati djece, tek se 1902. rodila njihova prva kći. U idućih 18 godina Marianna je rodila još sedmero djece – šest kćeri i dvojicu sinova (dvije su kćeri rano preminule).

Obitelj Kowalski živjela je skromno, kao i većina seoskih obitelji s područja pod ruskom okupacijom. Više od polovice zemljoradničkih posjeda u njihovu kraju bila su tzv. mala gospodarstva (do pet hektara zemlje) ili vrlo mala gospodarstva (do dva hektara). Stanisław i Marianna kupili su u Głogowiecu oko pet hektara zemlje, od toga dva hektara travnjaka i tri hektara obradive zemlje. Zemlja nije bila odviše plodna pa su seljaci uglavnom sadili krumpir i žito.

Kuća koju su Kowalski kupili zajedno sa zemljom bila je u ruševnu stanju pa je Stanisław odlučio izgraditi novu. Građevni materijal bio je vapnenac, a prekrio ju je slamnatim krovom.

Kuću su sačinjavale dvije velike prostorije odvojene hodnikom.

Na lijevoj strani kuće bila je spavaća soba, a na desnoj kuhinja i stolarska radionica.

Obitelj je uglavnom živjela od zemljoradnje. Djeca su radila od malih nogu, vodila su krave na ispašu ili su hranila kokoši. Većina se poslova obavljala ručno, primjerice žito su želi srpom, a vršili ga mlatilom. Obitelj je u jednomu trenutku uspjela skupiti novac za konja, no vojska ga je oduzela u Prvomu svjetskom ratu pa su morali u plug upregnuti krave.

Stanisław Kowalski umro je u srpnju 1946. u 78. godini, a njegova supruga Marianna u veljači 1965., doživjevši 90. rođendan. Pokopani su na groblju blizu crkve u Świnicama Warckim. Majka s. Faustine nije dočekala početak procesa kćerine beatifikacije koji je započet osam mjeseci nakon njezine smrti.

Ipak, stigla je dati iskaz pod prisegom u pripremnomu razdoblju prije otvaranja kauze. Bila je nepismena pa je autentičnost svoje izjave potvrdila otiskom palca.

RODNA KUĆA sv. Faustine pretvorena je u skromni muzej.

Brojni izlošci datiraju s početka XX. stoljeća.

SLIKA SRCA ISUSOVA koja je visjela u svetičinu domu. Helena Kowalska molila se pred njom kao dijete.

GOSPINA SLIKA s molitvom Bezgrješnomu Srcu Marijinu koju je Faustina darovala bratu Stanisławu. Jasno se vidi posveta: Stasiu.

35

Naslov poljskoga izvornika: Ufam. Śladami Świętej Siostry Faustyny © 2014 Rosikon Press

UZ DA M S E

Sud mil o sr đ a

Tekst: © Grzegorz Górny Fotografije: © Janusz Rosikoń © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2018.

Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta Izvršna urednica: Katarina Gugić, mag. theol.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Grafički dizajn: Maciej Marchewicz Karte: Piotr Karczewski Savjetnici: s. M. Elżbieta Siepak, CSOLM, o. Seraphim Michalenko, MIC, o. Kazimierz Chwalek, MIC Suradnici: o. Jan Rokosz, MIC, Jan Kasprzycki-Rosikoń Prijevod: Goran Andrijanić Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

Fotografije: Arhiv Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa: str. 4., 6., 9., 32., 33., 35., 36., 39., 43., 44., 48., 49., 60., 62., 68., 72., 77., 79., 82., 83., 84., 85., 86., 90., 96., 98., 99., 100., 101., 103., 104., 105., 106., 107., 109., 118., 119., 124., 136., 139., 142., 150., 151., 156., 157., 158., 159., 161., 163., 164., 167., 168., 169., 170., 171., 174., 175., 178., 194., 195., 198., 200., 201., 208., 227., 229., 231., 237., 239., 240., 243., 244., 248., 257., 260., 268., 275., 277., 280., 281., 286., 287., 301., 304., 309., 316., 317., 323.; Arhiv Specijalističke bolnice Ivana Pavla II. u Krakovu: str. 184., 185., 190., 196.; Arhiv Kongregacije marijanskih otaca od Bezgrješnoga začeća: str. 216., 240., 282.; Arhiv Južnopoljske provincije Družbe Isusove: str. 108., 162., 212., 225.; Arhiv Udruge Marijinih pomoćnika: str. 284., 285., 310., 311.; Arhiv Družbe sestara Milosrdnoga Isusa: str. 121., 123., 128., 130., 133., 141., 144., 145., 147., 160., 169., 174., 205., 209., 213., 214., 220., 223., 224., 226., 228., 230., 236., 250., 251., 322.; Knjižnica bogoslovije u Varšavi: str. 21.; Wikipedija: str. 31., 44., 46., 47., 87., 116., 117., 122., 146., 183., 186., 187., 201., 210., 247., 288.; Jadwiga Rytlowa: str. 62.; Nacionalni digitalni arhiv: str. 186., 187.; Teodor Walczak, PAP: str. 292.; o. Bruno M. Neumann, OH: str. 143., 149., 234.; Edyta Hankowska-Czerwińska: str. 242.; Włodzimierz Rędzioch: str. 259., 314.; Ferenc Balogh: str. 262.; Jarosław Madaliński: str. 308.; Grzegorz Gałązka: str. 320.

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Sinjska 2, 21 000 Split Tel.: (021) 340 260, fax.: (021) 340 270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj ISBN 978-953-235-618-2 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 170508015 Tiskano u rujnu 2018.

Tiskano u Poljskoj.

MARIANNA KOWALSKA (LIJEVO)

MAJKA S. FAUSTINE

O. MICHAŁ SOPOĆKO

S. FAUSTINA

O. JÓZEF ANDRASZ, SJ

Zašto je pobožnost Božjemu milosrđu zahvatila živote milijuna ljudi? Zašto su je gorljivo preporučavali sveti Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i sada papa Franjo? Kako to da se ta pobožnost, koja je prije svega četiri desetljeća bila praktički zabranjena, raširila po cijelome svijetu, bez ikakva marketinga? Pobožnost Božjemu milosrđu pred čovjeka današnjice postavlja brojna pitanja koja su autori ove knjige odvažno postavili i na njih odgovorili otisnuvši se na još jedno, veliko mistično putovanje, krenuvši od zabačene provincije u kojoj se rodila Faustina pa sve do svjetski poznatoga svetišta Božjega milosrđa u Łagiewnikima. Ova knjiga predstavlja ispunjenje duhovne oporuke svetoga poljskog Pape koji nam je naložio da naviještamo Božje milosrđe po cijelome svijetu.

Nakon svjetskih uspješnica Svjedoci otajstva i Dokazi nadnaravnoga vrstan autorski dvojac, Górny i Rosikoń, donosi nam još jednu vrhunsku monografiju koja nas vodi na putovanje kroz vrijeme ispripovijedano s iznimnom pažnjom za detalje, preciznošću izričaja i svim elementima kvalitetna istraživačkoga novinarstva. Nema puno ovakvih knjiga u kojima autori tako dobro kombiniraju profesionalizam na najvišoj razini s iskrenom i proživljenom vjerom. Upravo zbog toga i ova knjiga, kao i prethodne dvije, može ne samo proširiti naše znanje, već i promijeniti naš život.

Božje milosrđe, onako kako je objavljeno sv. Faustini, može čovjeka izbaviti iz svakoga grijeha i nevolje i povesti ga k istinskom miru i sreći. sv. Ivan Pavao II. Kada putujete Svetom Zemljom, imate dojam kao da Biblija oživljava pred vašim očima. Tako je i s ovom knjigom koja je poput hodočašća Poljskom, poput putovanja tragovima sestre Faustine, koje nam pomaže da usvojimo poruku Božjega milosrđa na poseban, autentičan i živopisan način. o. Michael Gaitley, MIC

ISBN ISBN 978-953-235-618-2 978-1-58617-808-6

VERBUM