Uzdignimo srca by VERBUM d.o.o.

PA PA F R A N J O

Uzdignimo srca Jutarnje propovijedi iz Sv. Marte

........................................................... VERBUM

ď ś

“Apostol Pavao nam je (…) često govorio o Isusu. Isusu kao kršćaninovoj punini, Isusu kao kršćaninovu središtu, Isusu kao kršćaninovoj nadi jer je zaručnik Crkve i ulijeva nadu da bi se išlo naprijed; Isusu kao pobjedniku nad grijehom i smrću. Isus pobjeđuje i sa svojom je pobjedom otišao u nebo.” Time nas Apostol poučava nečemu; “kaže nam: ‘Braćo, ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu!’” To je “put prema izvršenju onoga što Gospodin od nas traži: sakriti svoj život s Kristom u Bogu”… To se treba obnavljati u svakome, u našemu svakodnevnom ponašanju jer (…) jedino ako su nam srca i duh upravljeni Gospodinu, “pobjedniku nad grijehom i nad smrću”, možemo učiniti ono što on od nas traži. Papa Franjo

Papa Franjo UZDIGNIMO SRCA

Biblioteka:

Posebna izdanja

110.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: mr. sc. Branko JoziÄ&#x2021;

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

Papa Franjo

UZDIGNIMO SRCA Jutarnje propovijedi iz Svete Marte

VERBUM Split, 2016.

Naslov izvornika: Le parole di Papa Francesco. Omelie del mattino nella Cappella della Domus Sanctae Marthae © Libreria Editrice Vaticana © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2016. Izvršna urednica: Lidija Piskač, mag. theol. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

CIP-Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica u Splitu UDK 25 CIP-Katalogizacija u publikaciji 262.13knjižnica Franciscus, papa Sveučilišna u Splitu FRANCISCUS, papa UDK 242:233 UzdignimoBenedikt srca : jutarnje propovijedi iz Svete Marte GROESCHEL, J. / Papa Franjo ; <prijevod Branko Jozić>. - Split Izlazak iz tame : što učiniti kad život nema: Verbum, smisla / 2016. - (Biblioteka Posebna izdanja ; 110) Jurica Beroš>. - 3. Benedict J. Groeschel ; <prijevod Emanuel Prijevod djela: Le parole di Papa Francesco : omelieizdanja del / izd. - Split : Verbum, 2011. - (Biblioteka Posebna mattino della Domus Sanctae Marthae. Verbum,nella SplitCappella ; 18) ISBN 978-953-235-498-0 Prijevod djela: Arise from darkness. - Bibliografija. - Kazala. I. Franciscus, papa -- Pastoralne poruke ISBN 978-953-235-013-5 160502030 140118029

Jutarnje propovijedi pape Franje u kapeli Doma svete Marte 2. rujna 2013. – 31. siječnja 2014. Tekstovi koji slijede svakodnevno su izlazili u listu L’Osservatore Romano koji je ljubazno odobrio ovo njihovo objavljivanje. Prikupljanjem i objavljivanjem izvješća s Jutarnjih homilija pape Franje sada i oni koji im nisu prisustvovali mogu pročitati njihove duže odlomke i tako u potpunosti doživjeti njihovu poruku i sadržaj.

OPASNOST OGOVARANJA

OPASNOST OGOVARANJA Ponedjeljak, 2. rujna 2013.

Jezik, brbljanje i ogovaranje oružja su koja svakodnevno ugrožavaju ljudsku zajednicu sijući zavist, ljubomoru i želju za moći. Njima se čak može ubiti čovjeka. Zato govor o miru podrazumijeva i preispitivanje koliko smo zla nanijeli jezikom. Ovo duboko razmišljanje iznio je papa Franjo u homiliji na misi koju je slavio u kapeli Doma svete Marte u ponedjeljak 2. rujna. Kao polazište Papi je poslužio izvještaj o Isusovu povratku u Nazaret, kako ga donosi Luka (4,16–30) u jednomu od “najdramatičnijih” evanđeoskih ulomaka u kojemu se – rekao je Papa – “može vidjeti kakva je naša duša” i kako je lako vjetar može okrenuti s jedne strane na drugu. U Nazaretu, kazao je Papa, “svi su čekali Isusa. Htjeli su ga susresti. I on je došao posjetiti svoje. Prvi se put vratio u svoje mjesto. Ljudi su ga iščekivali jer su čuli sve što je učinio u Kafarnaumu, čuli su za čudesa. Kada je započeo obred, prema običaju, zatražili su od gosta da čita iz knjige. Isus prihvaća i čita iz Knjige proroka Izaije ulomak koji je bio svojevrsno proroštvo o njemu pa je svoje čitanje zaključio riječima: ‘Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima’”. Prva je reakcija bila sjajna, kazao je Papa, svi su ga cijenili. No kasnije se u nečiji duh uvukao crv zavisti pa je počeo ispitivati: “Gdje je on učio? Nije li to Josipov sin? Znamo svu njegovu rodbinu. Na kojemu je sveučilištu studirao?” Zatim su počeli tražiti da učini neko čudo pa da će mu tada povjerovati. Papa je pojasnio: “Oni su htjeli pred-

UZDIGNIMO SRCA

stavu: ‘Učini čudo pa ćemo vjerovati u te.’ Ali Isus nije mađioničar, cirkusant.” U Nazaretu Isus nije činio čudesa. Dapače, ukazao je na slabu vjeru onih koji su tražili “predstavu”. Papa Franjo je primijetio: oni “su se toliko naljutili, skočili su i Isusa odgurali sve do brijega da ga strmoglave, da ga ubiju”. Prijetila je opasnost da će ono što je radosno počelo, “zbog ljubomore, zbog zavisti”, završiti zločinom, Isusovim ubojstvom. No ne radi se samo o događaju od prije dvije tisuće godina, kazao je Rimski biskup. “To se događa svakoga dana u našemu srcu, u našim zajednicama” kad god se nekoga prihvati i prvoga se dana s njim lijepo ophodi, ali kasnije sve manje pa se pribjegne čak i ogovaranju te ga se na koncu gotovo “oguli”. Tko u nekoj zajednici ogovara brata, zapravo ga “želi ubiti”, naglasio je Papa i podsjetio: “Apostol Ivan u Prvoj poslanici, glava 3, redak 15 kaže nam: tko u srcu mrzi svojega brata, ubojica je.” I odmah je dodao: “Na ogovaranje smo se naviknuli” pa često svoje zajednice, čak i svoju obitelj pretvaramo u “pakao”, gdje se obistinjuje oblik zločinstva koji dovodi do “ubojstva brata i sestre jezikom”. Papa je nastavio: “Biblija govori kako je đavao po zavisti ušao u svijet. Zajednicu i obitelj uništava ta zavist koju đavao ubacuje u srce i navodi da netko loše govori o drugome.” Osvrćući se na ono što se događa u naše vrijeme istaknuo je kako treba misliti i na naše svakodnevno oružje: “jezik, ogovaranje i tračanje”. Kako, dakle, izgrađivati zajednicu, upitao se Papa. “Kao u nebu”, odgovorio je, onako kako naviješta Božja riječ: “Dolazi glas arkanđelov, zvuk Božje trublje, dan uskrsnuća. Nakon toga piše da ćemo tako zauvijek biti s Gospodinom.” Prema tome, “da bi u nekoj zajednici, u obitelji, u državi, u svijetu vladao mir, moramo biti s Gospodinom. Gdje je Gospodin, tamo nema zavisti, nema zločinstva, nema ljubomore. Tu je bratstvo. To moli-

OPASNOST OGOVARANJA

mo od Gospodina: da nikada svojim jezikom bližnjega ne ubijemo i da budemo s Gospodinom kao što ćemo svi biti u nebu”.

UZDIGNIMO SRCA

BLAGO, PONIZNO SVJETLO, PUNO LJUBAVI Utorak, 3. rujna 2013.

Poniznost, blagost, ljubav, iskustvo križa – sredstva su kojima Gospodin pobjeđuje zlo. Svjetlo koje je Isus donio u svijet pobjeđuje sljepilo čovjeka kojega često zavaraju lažna svjetovna svjetla, jača, ali prijevarna. Na nama je da znamo razlučiti koje svjetlo dolazi od Boga. To je sadržaj razmišljanja što ga je papa Franjo iznio tijekom mise slavljene jutros, u utorak 3. rujna, u kapeli Doma svete Marte. Osvrćući se na prvo čitanje Sveti se Otac zadržao na “predivnoj poruci” što je sveti Pavao upravlja Solunjanima: “Vi, braćo, više niste u tami... svi ste djeca svjetla i djeca dana, a ne noći. Nismo doista od noći ni od tame” (1 Sol 5,1–6.9–11). Jasno je što apostol hoće reći: “kršćanski identitet identitet je svjetla, ne tame”. Isus je to svjetlo donio u svijet, dodao je Papa i nastavio: “Sveti nam Ivan u prvomu poglavlju svojega Evanđelja veli: ‘svjetlo istinsko dođe na svijet’, on, Isus.” Svjetlost koju “svijet nije prihvatio”, ali koja nas ipak “spašava od tame, od tame grijeha”. Danas se misli kako se tu svjetlost koja raspršuje tamu može postići mnogim znanstvenim iznašašćima i drugim čovjekovim izumima zahvaljujući kojima se “sve može spoznati, sve se može znati”. No “Isusovo je svjetlo nešto drugo”, upozorio je papa Franjo. “Nije to svjetlo neznanja, ne, ne! To je svjetlo mudrosti, razboritosti, ali i još nešto. Svjetlost koju svijet pruža umjetno je svjetlo. Je li možda jako, jače od Isusova? Jako je kao vatromet, kao bljeskalica fotoaparata. Isusovo je svjetlo, naprotiv, blago,

BLAGO, PONIZNO SVJETLO, PUNO LJUBAVI

smireno, svjetlo mira. Ono je kao svjetlost božićne noći: bez uobraženosti. Ono je takvo: nudi se i daje mir. Isusovo svjetlo ne pravi predstavu; ono je svjetlo koje prodire u srce. Istina, đavao mnogo puta dolazi maskiran u anđela svjetla, to nam veli sveti Pavao. On rado oponaša Isusovo svjetlo. Pravi se dobar i tako nam govori, smireno, kao što je govorio Isusu nakon posta u pustinji: ‘Ako si Sin Božji, učini ovo čudo, baci se s hrama’, napravi predstavu! I to govori smireno” pa je stoga zavodljiv. Zato nam je Papa preporučio da “puno molimo da nam Gospodin udijeli mudrost razlučivanja kako bismo razabrali kada nas prosvjetljuje Isus, a kada je to svjetlo zloduha preobražena u anđela svjetla. Mnogi smatraju da žive u svjetlosti, ali su u tami, a da to i ne primijećuju”! Kakvo je svjetlo što nam ga daje Isus? “Možemo ga prepoznati jer je to svjetlo ponizno”, kazao je Sveti Otac. “Nije svjetlo koje se nameće, nego ponizno. To je blago svjetlo sa snagom blagosti; to je svjetlo koje govori srcu i svjetlo koje pruža križ. Ako smo mi u svojemu nutarnjem svjetlu blagi, u srcu čujemo Isusov glas i u Isusovu svjetlu na križ gledamo bez straha.” No ako dadnemo da nas zabljesne svjetlo koje nam pruža osjećaj sigurnosti, osjećaj ponosa i navodi nas da druge gledamo svisoka, da ih oholo preziremo, zacijelo nismo obasjani “Isusovim svjetlom”. Naprotiv, “to je svjetlo đavla koji se maskira da izgleda kao Isus”, dodao je Rimski biskup. “Uvijek trebamo razlikovati: gdje je Isus, tu su uvijek poniznost, blagost, ljubav i križ. Naime, Isusa nikada ne ćemo naći bez poniznosti, bez blagosti, bez ljubavi i bez križa. On je prvi prošao tim putom svjetla. Trebamo ga slijediti bez straha” jer “Isus ima snagu i vlast da nam dadne to svjetlo”. Onu snagu koja je opisana u Evanđelju današnjega bogoslužja, u kojemu Luka donosi zgodu o izgonu zloduha iz opsjednutoga čovjeka u Kafarnaumu (usp. Lk 4,31–37). U osvrtu na evanđeoski tekst Papa je naglasio: “Narod je obu-

UZDIGNIMO SRCA

zeo strah i, veli Evanđelje, čudio se: ‘Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!’ Isusu ne treba vojska da otjera zloduhe, ne treba mu oholost, ne treba mu snaga, ni ponos.” Kakva li je to riječ “koja vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima i oni odlaze”, pitao se Papa i odgovorio: “To je ponizna, blaga riječ puna ljubavi.” To je riječ koja nas prati u trenutcima patnje, koja nas približava Isusovu križu. “Molimo Gospodina”, bio je zaključni Papin poticaj, “da nam danas udijeli milost svojega svjetla i da nas nauči razlučivati kada je svjetlo njegovo, a kada je umjetno neprijateljevo svjetlo, kojim nas želi zavesti.”

SLUŠANJE, ODRICANJE I ZADATAK

SLUŠANJE, ODRICANJE I ZADATAK Četvrtak, 5. rujna 2013.

Kada Gospodin prolazi našim životom, uvijek nam nešto kaže i daje nam obećanje. No od nas traži i da se nečega odreknemo i povjerava nam zadatak. Na to nas je podsjetio papa Franjo tijekom mise slavljene jutros, u četvrtak 5. rujna, u kapeli Doma svete Marte. Osvrćući se na zgodu “čudesnoga ulova ribe”, o kojoj pripovijeda Luka (5,1–11) u evanđeoskomu ulomku pročitanom tijekom bogoslužja, Papa se sjetio svetoga Augustina koji “ponavlja rečenicu koja me se uvijek doimala. Veli on: ‘Strah me kada se Gospodin pojavi.’ Zašto? ‘Jer se bojim da se pojavi, a da ja to ne primijetim.’ Gospodin se pojavljuje u našemu životu kao što se dogodilo ovdje, u Petrovu, Jakovljevu i Ivanovu životu”. U ovomu slučaju Gospodin se u životu svojih učenika pojavio s čudom. Međutim, Papa je pojasnio da se “Isus u našemu životu ne pojavljuje uvijek s čudom”, premda “uvijek daje da ga osjetimo. Uvijek. I kada se Gospodin pojavi, uvijek se događa ono što se dogodilo ovdje: nešto nam kaže, daje da nešto osjetimo, a onda nam dadne obećanje; traži od nas nešto u našemu načinu života, da nešto ostavimo, da se nečega odreknemo. I onda nam povjerava zadatak”. Ova tri vida Isusova pojavljivanja u našemu životu – kaže nam “riječ koja je obećanje”, od nas traži “da se nečega odreknemo”, povjerava nam “zadatak” – izvrsno su prikazani u Lukinu ulomku. Sveti je Otac posebno podsjetio na Petrovu reakciju na Isusovo čudo: “Šimun, koji bijaše toliko nagao, pristupio mu je: ‘Gospodine, odlazi

UZDIGNIMO SRCA

od mene, grješan sam čovjek.’ To je uistinu osjećao jer je bio takav. A što mu Isus kaže? ‘Ne boj se.’” “Divna je ta više puta ponovljena riječ: ‘Ne boj se, ne strahuj’”, kazao je Papa i dodao: “Tu je zatim obećanje; kaže mu: ‘Učinit ću te ribarom ljudi.’ Kad god ulazi u naš život, kada prodire u naše srce, Gospodin nam uvijek nešto kaže i daje obećanje: ‘Naprijed, hrabro, ne boj se: ti ćeš učiniti ovo!’” To je “poziv da ga se slijedi.” “Kada osjetimo taj poziv i u svojemu životu vidimo da nešto ne valja, trebamo ga ispraviti”, trebamo biti spremni velikodušno sve ostaviti. Papa je još pojasnio: makar “u našemu životu ima dobrih stvari, Isus nas poziva da to ostavimo, da bismo ga izbližega slijedili. Kao što se dogodilo apostolima koji su sve ostavili, kako nam kazuje Evanđelje: ‘Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.’” Dakle, kršćanski je život “uvijek nasljedovanje Gospodina”. No da bi ga se slijedilo, prvo treba “čuti što nam govori”, zatim treba “napustiti ono što nam u tomu trenutku valja ostaviti te poći za njim”. Najposlije, tu je zadatak što nam ga Isus povjerava. Naime, on “nikada ne kaže: ‘Slijedi me!’”, a da potom ne dadne zadatak. Uvijek veli: “Ostavi i slijedi me radi ovoga.” Dakle, ako “idemo Isusovim putom, to znači da nešto trebamo činiti; to je zadatak”, pojasnio je Papa. “Isto se ponavlja i kada molimo. Naime, naša molitva uvijek treba sadržavati ta tri momenta”, naglasio je Sveti Otac. Ponajprije slušanje Isusove riječi, riječi po kojoj nam on daje mir i jamči nam svoju blizinu. Zatim slijedi naše odricanje: trebamo biti spremni “nešto ostaviti”: “’Gospodine, što želiš da ostavim da ti budem bliže?’ Možda u tomu trenutku to ne će kazati, ali mi velikodušno pitajmo.” Naposljetku, zadatak: molitva nam uvijek pomaže shvatiti što “trebamo činiti”. Eto osnovnoga sadržaja naše molitve: “Slušati Gospodina, imati hrabrosti odreći se nečega što nam priječi da

SLUŠANJE, ODRICANJE I ZADATAK

žurno pođemo za njim i naposljetku prihvatiti zadatak.” To ne znači da ne će trebati nositi se s napastima. Petar je teško sagriješio zanijekavši Isusa, podsjetio je papa Franjo. No Gospodin mu je oprostio; Jakov i Ivan su sagriješili karijerističkim težnjama. No i njima je Gospodin udijelio oproštenje. Dakle, važno je moliti stalno imajući u vidu ova tri momenta. “Od apostola koji su sve to izbliza proživjeli možemo tražiti milost da u molitvi uvijek nastojimo čuti Isusovu riječ i obećanje; da budemo spremni odreći se onoga što nam priječi da Isusa izbliza slijedimo; da otvorimo srce i prihvatimo zadatak”, zaključio je Papa.

UZDIGNIMO SRCA

MILOST RADOSTI Petak, 6. rujna 2013.

Biti kršćanin znači biti radostan zbog potpuna pripadanja Kristu, “jedinomu zaručniku Crkve”, i ići mu ususret kao što se ide na svadbeno slavlje. Dakle, radost i svijest o središnjemu mjestu Krista dva su stava koja kršćani trebaju njegovati u svakodnevici. Na to je podsjetio papa Franjo u homiliji tijekom mise slavljene jutros, u petak 6. rujna, u kapeli Doma svete Marte. Polazište Papinu razmišljanju bila je evanđeoska zgoda koju donosi liturgijsko čitanje, a u kojoj evanđelist Luka pripovijeda o sukobu između Isusa te farizeja i pismoznanaca zato što njegovi učenici jedu i piju dok drugi poste (Lk 5,33–39). Papa je iznio ono što u svojemu odgovoru pismoznancima Isus želi da se shvati. On se predstavlja kao zaručnik: “On je zaručnik. Crkva je zaručnica. Ta se slika u Evanđelju pojavljuje puno puta”, kazao je Papa, “mudre djevice koje čekaju zaručnika s upaljenim svjetiljkama ili svadbeno slavlje što ga otac priređuje sinu”. Svojim odgovorom pismoznancima, kazao je Papa, “Gospodin kaže da se ne može postiti ni biti tužan dok je zaručnik tu. Time nam odnos između sebe i Crkve predočava kao svadbu”. I to je, kazao je, “dublji razlog zbog kojega Crkva toliko čuva sakrament ženidbe. I zove ga velikim sakramentom upravo zato što je slika sjedinjenja Krista s Crkvom”. Dakle, kada se govori o svadbi, “govori se o slavlju, govori se o veselju, a to je nama kršćanima pokazatelj ispravna stava”; kada kršćanin nađe Isusa Krista i počne živjeti po evanđelju, to treba činiti radosno. Radosno “jer je to veliko slavlje”.

MILOST RADOSTI

Kršćanin je izvorno radostan. Da bi sliku učinio još snažnijom, Papa je podsjetio na Isusovo čudo na svadbi u Kani. “Ako nema vina, nema ni slavlja. Zamislite: završiti svadbu pijući čaj ili voćni sok... To ne ide. I Gospa traži čudo.” Takav je kršćanski život, obilježen upravo tim “radosnim stavom, radosnim u srcu”. Naravno, dodao je Papa, “postoje i trenutci križa, trenutci patnje, ali tu je uvijek i osjećaj duboka mira. Zašto? Kršćanski se život živi kao slavlje, kao svadba Isusa i Crkve”. Tu je Sveti Otac podsjetio kako su prvi kršćanski mučenici mučeništvo prihvaćali kao da idu na svadbu i u tomu trenutku srce im je bilo ispunjeno radošću. Dakle, prvotno držanje kršćanina koji susreće Isusa, ponovio je Papa, nalik je držanju Crkve koja se kao zaručnica sjedinjuje s Isusom. Zatim je dodao: “Na koncu svijeta bit će konačno slavlje, kada novi Jeruzalem bude odjeven kao zaručnica.” Da bi izrazio drugi kršćanski stav, Sveti je Otac podsjetio na prispodobu o svadbi kraljeva sina (Mt 22,1–14; Lk 14,16–24). “Neki su bili toliko zauzeti svojim poslovima da nisu mogli doći na slavlje. I Gospodin, kralj, rekao je: pođite na raskrižja i dovedite sve, putnike, siromahe, bolesnike, gubavce, pa i grješnike, dovedite sve. Dobre i zle. Svi su pozvani na slavlje. I slavlje je počelo. No malo kasnije kralj je na svadbi ugledao jednoga koji bijaše bez svadbenoga ruha. Naravno, nameće nam se pitanje: ‘Oče, kako to: dovedeni su s raskrižja, a onda se od njih traži svadbeno ruho? Što to znači?’ Vrlo je jednostavno! Za ulazak na slavlje Bog od nas traži samo jedno, a to je potpunost, puninu.” Papa Franjo je dodao: “Najvažniji je Zaručnik; on sve ispunja. To nas dovodi prvomu čitanju (Kol 1,15–20) koje nam snažno govori o Isusovoj potpunosti, punini. Prvorođenac svakoga stvorenja, sve je stvoreno u njemu, po njemu i za njega, jer on je središte svega. On je i

UZDIGNIMO SRCA

glava tijela Crkve. On je početak. Bog je u njemu nastanio svu puninu, potpunost, da se u njemu sve izmiri.” Ova nam slika omogućuje shvatiti da je Krist “sve”, da je “jedini”; on je “jedini zaručnik”, nastavio je Sveti Otac. Prema tome, ako je prvi kršćanski stav “slavlje, drugi je stav priznavanje Krista kao jedinoga. Tko ga ne priznaje takvim, nema svečano ruho za svadbu”, pojasnio je Papa. Ako Isus od nas traži to priznanje, to je stoga što je on kao zaručnik “vjeran, uvijek vjeran. I od nas traži vjernost”. Ne može se služiti dvojici gospodara: “ili se služi Bogu ili se služi bogatstvu”, podsjetio je Papa. Dakle, ovo je “drugi kršćanski stav: priznati Isusa kao sve, kao središte, kao puninu”, usprkos trajnosti napasti da se odbaci ova “evanđeoska novost, ovo novo vino”. Zato je nužno prihvatiti novost evanđelja. I zato što “stare mješine ne mogu držati novo vino”. Isus je zaručnik Crkve koji ljubi Crkvu i daje svoj život za nju. Krist organizira veliko “svadbeno slavlje. A od nas traži slavljeničku radost. Radost što smo kršćani”, zaključio je Rimski biskup. No od nas traži i da budemo potpuno njegovi; ipak, ako naši stavovi i djela nisu posve u skladu s tim “biti potpuno njegov”, “nije strašno: pokajmo se, tražimo oproštenje i idimo naprijed”, neumorno “moleći za milost da budemo radosni”.

NE MOŽE SE BITI KRŠĆANIN BEZ ISUSA

NE MOŽE SE BITI KRŠĆANIN BEZ ISUSA Subota, 7. rujna 2013.

Ne može se biti kršćanin bez Isusa, a Isusa nema kada kršćanin izvršava zapovijedi koje ne vode Kristu ili koje ne dolaze od Krista. Tijekom jutrošnje svete mise, u subotu 7. rujna, u Svetoj Marti papa Franjo više puta ponovio je da Krist mora biti u središtu. I upozorio je kršćane da ne idu za privatnim objavama jer je s Kristom kršćanska objava završena. U jutrošnjoj je homiliji Sveti Otac nastavio jučerašnje razmišljanje o Isusu kao zaručniku Crkve. U današnjemu ulomku iz Lukina Evanđelja (6,1–5) riječ je o zgodi u kojoj Isus raspravlja s farizejima. Naime, oni apostolima predbacuju da su trganjem i jelom klasja u subotu prekršili zakon o subotnjemu počinku. U ovomu evanđeoskom ulomku, istaknuo je Papa, Isus se predstavlja kao nešto više u odnosu na tradiciju “i kaže: ‘Ja sam Gospodin, pa time i Gospodar subote.’ Na drugomu mjestu reći će: ‘Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.’ Njegova je stožernost i kršćaninova stožernost u pogledu mnogih stvari. Isus je središte, on je Gospodar”. To je naziv koji “ne razumijemo dobro” jer “ga nije lako shvatiti”, primijetio je Papa. Sigurno je da je Isus “Gospodar” jer je onaj koji “ima moć i slavu, onaj koji je pobijedio. On je jedini Gospodar”. Citirajući poslanicu svetoga Pavla Kološanima (1,21– 23) Sveti je Otac istaknuo da apostol podsjeća kršćane kako nas je Isus “smrću pomirio u svojemu tijelu – sve nas je pomirio – da nas predstavi svete, neokaljane i besprijekor-

UZDIGNIMO SRCA

ne pred njim; samo da ostanete utemeljeni i čvrsti u vjeri”. Isus je središte koje nas ponovno rađa i utemeljuje u vjeri, sažeo je Papa. Naprotiv, “farizeji su u središte svoje pobožnosti stavljali brojne zapovijedi. Isus im je rekao: ‘Tovarite na ljude terete nepodnosive’”. Ako u središtu nije Isus, “onda su druge stvari”, primijetio je Papa. Danas “susrećemo mnoge kršćane bez Krista, bez Isusa. Primjerice one koji boluju od farizejizma; to su kršćani koji svoju vjeru i svoju pobožnost, svoje kršćanstvo polažu u mnoge zapovijedi: ah, moram ovo, moram ono. Oni su kršćani ponašanja”, tj. koji štošta čine – pojasnio je Papa – jer se to mora, a da zapravo “ne znaju zašto to čine”. A “gdje je Isus?” upitao se papa Franjo i nastavio: “Zapovijed vrijedi ako dolazi od Isusa.” Mnogo je kršćana bez Krista; to su oni “koji samo traže pobožnosti, mnoge pobožnosti, ali nema Isusa. I onda, brate moj, nešto ti nedostaje! Nedostaje ti Isus. Ako te tvoje pobožnosti vode Isusu, onda dobro. Ali ako ostaneš samo na pobožnosti, onda nešto ne valja”. Postoji i “druga skupina kršćana bez Krista: to su oni koji traže pomalo rijetke, osobite stvari, koji idu za privatnim objavama”, a objava je zaključena s Novim zavjetom. U tim je kršćanima Sveti Otac uočio želju “da prisustvuju predstavi objave, da čuju nešto novo”. No papa Franjo ih potiče: “Uzmi Evanđelje!” Zatim je među kršćanima bez Krista spomenuo “one koji samo namirišu svoju dušu, ali su bez krjeposti jer nemaju Isusa”. Koje je, dakle, pravilo da budeš kršćanin koji je s Kristom? Što je “znak” da je netko kršćanin koji je s Kristom? Radi se o “vrlo jednostavnu pravilu,” kazao je Papa, “vrijedi jedino ono što te vodi Isusu, vrijedi jedino ono što dolazi od Isusa. Isus je središte, Gospodar, kao što je i sam rekao”.

NE MOŽE SE BITI KRŠĆANIN BEZ ISUSA

Dakle, znak je ako nešto dolazi od Isusa ili vodi k Isusu, “prema naprijed”, potaknuo je Sveti Otac, ali ako ne dolazi od Isusa ili ne vodi k njemu, “onda je malo opasno”. Glede “znaka” Papa je nadodao: “Jednostavan je znak onoga slijepca od rođenja, o kojemu pripovijeda Ivanovo Evanđelje u devetomu poglavlju. Evanđelje govori kako se poklonio Isusu bacivši se preda nj. Muškarac ili žena koji se klanjaju Isusu kršćani su koji su u zajedništvu s Isusom. I ako se ne možeš klanjati Isusu, nešto ti nedostaje.” Evo, dakle, “pravila i znaka”, zaključio je Papa. “Pravilo je sljedeće: dobar sam kršćanin, na putu sam prema dobru kršćaninu ako činim ono što dolazi od Isusa ili što me vodi k Isusu jer on je središte. A znak jest klanjanje Isusu, molitva klanjanja Isusu.”

UZDIGNIMO SRCA

ISUS JE NADA Ponedjeljak, 9. rujna 2013.

Rastužuju nas svećenici koji su izgubili nadu. Zato je papa Franjo na misi slavljenoj jutros, u ponedjeljak 9. rujna, u Svetoj Marti nazočnim svećenicima uputio poziv da njeguju tu krjepost nade “koja se za kršćane zove Isus”. “Danas ovdje vidim mnogo svećenika”, rekao je, “i dolazi mi da vam nešto kažem: tužno je kada netko naiđe na svećenika bez nade, bez zanosa što ga daje nada, a divno je kada netko naiđe na svećenika koji uvijek, do kraja života, ide s nadom, ne s optimizmom, nego s nadom, sijući nadu.” Jer to znači, dodao je, da “je taj svećenik priljubljen uz Isusa Krista. Božji narod ima potrebu da mu mi svećenici pružamo tu nadu u Isusa koji sve obnavlja, koji je u stanju sve obnoviti i koji sve čini novo. U svakoj euharistiji on obnavlja stvaranje, u svakomu činu milosrdne ljubavi on obnavlja svoju ljubav prema nama”. Papa je govorio o nadi povezavši današnje razmišljanje s onima prethodnih dana tijekom kojih je Isusa predstavio kao puninu, središte kršćaninova života i jedinoga zaručnika Crkve. Danas se zadržao na mjestu iz Poslanice svetoga Pavla Kološanima (1,24–2,3): Isus je “otajstvo, skrovito otajstvo, Bog”. Božje otajstvo koje “se objavilo u Isusu”, koji je “naša nada, on je sve, on je središte i naša nada”. No nažalost, primijetio je Rimski biskup, “nada je krjepost” koju se “obično shvaća kao nešto drugorazredno. Ne držimo toliko do nade: govorimo o vjeri i ljubavi, ali nada je, kako se izrazio jedan francuski pisac, ponizna krjepost, sluškinja krjeposti, i ne shvaćamo je baš kako treba”, kazao je.

ISUS JE NADA

Optimizam je ljudski stav, rekao je, koji ovisi o mnogim stvarima, no nada je nešto drugo: “Ona je dar, ona je poklon Duha Svetoga i zato Pavao veli da nada nikada ne postiđuje.” Ona ima ime, a “to ime jest Isus”. Čovjek se ne nada ako se ne pouzdaje u Isusa. “Ne bi se tada radilo o nadi,” pojasnio je, “nego bi to bilo oduševljenje, optimizam kao u slučaju vedrih, pozitivnih osoba koje uvijek vide čašu dopola punu, a ne dopola praznu.” Kao potvrdu za takvo poimanje Papa je naveo ulomak iz Lukina Evanđeja (6,6–11), a s obzirom na pitanje ljudske slobode. Lukino pripovijedanje pred oči stavlja dvostruko ropstvo: ropstvo čovjeka “paralizirane ruke, roba svoje bolesti” i robovanje “farizeja i pismoznanaca, robova svojih strogih, legalističkih stavova”. Isus “oslobađa i jedne i druge. Krutima i strogima daje da uvide kako to nije put slobode, a čovjeka s paraliziranom rukom oslobađa od njegove bolesti”. Što želi time pokazati? Želi pokazati da “sloboda i nada idu zajedno; gdje nema nade, ne može biti ni slobode”. Ipak, istinska pouka koju treba izvući iz današnjega bogoslužja jest da Isus “nije neki iscjelitelj, on je čovjek koji obnavlja čovjeka, obnavlja život. To nam ulijeva nadu”, istaknuo je Rimski biskup, “jer je Isus došao upravo radi toga velikog čuda, da sve obnovi”. Zato Crkva u jednoj prekrasnoj molitvi govori: “Gospodine, velik si i divan u stvorenjima svojim, ali još divniji u otkupljenju...” Dakle, dodao je Papa, “velika je divota Isusova obnova. To nam ulijeva nadu: Isus koji sve obnavlja”. I kada “se s Isusom sjedinjujemo u njegovoj muci,” zaključio je Papa, “s njime obnavljamo svijet, činimo ga novim”.

UZDIGNIMO SRCA

KRŠĆANI BEZ STRAHA, SRAMA I TRIJUMFALIZMA Utorak, 10. rujna 2013.

Danas na svijetu ima “puno kršćana koji ne vjeruju u uskrsnuće”. Njima je papa Franjo tijekom mise slavljene jutros, u utorak 10. rujna, u Svetoj Marti, upravio poziv da pronađu put prema uskrslomu Isusu dopuštajući da ih “on dotakne svojom snagom” jer Krist “nije duhovna ideja”, nego je živ. A svojim je uskrsnućem “pobijedio svijet”. U osvrtu na dnevna liturgijska čitanja Papa je podsjetio na neke ulomke iz Poslanice Kološanima u kojima sveti Pavao govori o liku Isusa kao “punini, središtu, nadi, jer je zaručnik”. U današnjemu ulomku (2,6–15) apostol dodaje još jedan element nazivajući Krista “pobjednikom” koji “je pobijedio smrt, grijeh i đavla”. Stoga Pavlova poruka sadrži poziv da živimo i hodimo u uskrsnulomu Gospodinu, dobro ukorijenjeni i nazidani na njemu, na njegovoj pobjedi, čvrsti u vjeri. Isus je “taj koji pobjeđuje, koji je uskrsnuo”. Ipak – upozorio je Rimski biskup – često “ga ne čujemo dobro, ne slušamo ga”, a upravo je Isusovo uskrsnuće “ključna točka” naše vjere. Papa se posebno osvrnuo na “kršćane bez uskrsloga Krista”, one koji “Isusa prate do groba, plaču i silno ga vole”, ali nisu u stanju ići dalje od toga. Stoga je Papa razlučio tri kategorije kršćana: bojažljive, sramežljive i trijumfalističke. Prvi su, kazao je, “kršćani uskrsnoga jutra, oni iz Emausa koji odlaze iz Jeruzalema jer se boje”; to su “apostoli koji se zatvaraju u blagovalište iz straha od Židova”; to su čak i one dobre žene koje ga oplakuju, koje su poput Marije

KRŠĆANI BEZ STRAHA, SRAMA I TRIJUMFALIZMA

Magdalene u suzama, “jer je mislila da su odnijeli Gospodinovo tijelo”. Uostalom, “bojažljivi su takvi: boje se misliti na uskrsnuće”. I apostoli kojima se u blagovalištu Isus ukazao “prestrašiše se, bojeći se da vide utvaru”. Druga su kategorija “sramežljivi za koje je ispovijedanje da je Krist uskrsnuo pomalo sramota u ovomu svijetu toliko uznapredovalu u znanosti”. Prema papi Franji na njih misli Pavao kada opominje: “Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na ljudsku predaju, na ‘počela svijeta’, a ne na Krista.” Praktično se radi o kršćanima koji iskrivljuju stvarnost uskrsnuća: za njih “postoji nekakvo duhovno uskrsnuće koje je dobro za cijeli svijet, nekakav blagoslov života”, no u osnovi “srame se reći da je Krist uskrsnuo sa svojim tijelom, sa svojim ranama”. Naposljetku, treća su skupina kršćani koji u sebi “ne vjeruju u Uskrsloga pa izmišljaju neko svoje uskrsnuće veličanstvenije od Isusova”. Papa ih je nazvao “trijumfalistima” jer “imaju kompleks manje vrijednosti” pa se “trijumfalistički drže u životu, u svojim razgovorima, u svojemu pastoralu i u bogoslužju”. Papa Franjo, dakle, drži da treba obnoviti svijest da je Isus uskrsnuo. Zato su kršćani pozvani da “bez bojazni, bez srama i bez trijumfalizma” promatraju “Kristovu ljepotu”, da stave prst u rane i ruku u bok uskrsloga “Krista koji je sve, koji je punina; Krista koji je središte, Krista koji je nada” jer je zaručnik i pobjednik. A “pobjednik sve stvorenje preuređuje, sve obnavlja”, dodao je. Osvrćući se na ulomak iz Lukina Evanđelja (6,12–19) Sveti je Otac podsjetio na prizor Isusa okružena mnoštvom muškaraca i žena koji su se zgrnuli “da bi ga slušali i da ih izliječi od njihovih bolesti. I oni koje su mučili nečisti duhovi bivali su iscijeljeni”, podsjetio je. Stoga “je silno mnoštvo nastojalo dodirnuti Isusa jer je iz njega izlazila sila koja je liječila”. U tome papa Franjo vidi najavu

UZDIGNIMO SRCA

konačne Kristove pobjede nad smrću, Krist “svojim uskrsnućem ozdravlja cijeli svijet”. I zato trebamo ponovno otkriti ljepotu hoda prema Uskrslome i dopustiti da nas dotaknu on i njegova sila, zaključio je Papa. Na početku slavlja Papa se prisjetio nadbiskupa Petera Paula Prabhua, apostolskoga nuncija, koji je preminuo u noći između ponedjeljka 9. i utorka 10. rujna, u staračkome domu Pija XI. Nunciju je rezidencija bila upravo u Domu svete Marte u Vatikanu.

PROMATRATI PONIZNA I TRPEĆEGA ISUSA

PROMATRATI PONIZNA I TRPEĆEGA ISUSA Četvrtak, 12. rujna 2013.

Kršćanima nije lako živjeti po Isusovim načelima i krjepostima. “Nije lako, ali je moguće”, rekao je papa Franjo tijekom mise slavljene u četvrtak ujutro, 12. rujna, u kapeli Svete Marte. Dovoljno je “promatrati trpećega Isusa i trpeće čovječanstvo” te živjeti “život s Isusom skriven u Bogu”. Razmišljanje Svetoga Oca nadahnuo je liturgijski spomendan Imena Marijina. “Danas slavimo Gospin imendan,” započeo je, “sveto Ime Marijino. Nekoć se ovaj blagdan zvao Slatko ime Marijino, a danas smo u molitvi iskali milost da iskusimo Marijinu snagu i ljupkost. Onda se naziv promijenio, ali u molitvi je ostala ta ljupkost njezina imena. Danas nam je potrebna Gospina ljupkost da bismo shvatili ono što Isus od nas traži. Taj popis nije lako u životu ostvarivati: ljubite neprijatelje; činite dobro; posuđujte ne očekujući ništa zauzvrat; tko te udari po jednom obrazu, pruži mu i drugi; tko ti otima ogrtač, ne odbij mu ni donju haljinu. To je zahtjevno. No sve je to na svoj način živjela Gospa: milost krotkosti, milost blagosti.” Apostol Pavao – nastavio je – inzistira na istoj temi: “Braćo, izabranici Božji, sveti i ljubljeni. Zaodjenite se u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je i Gospodin vama oprostio, tako i vi (usp. Kol 3,12–13).” Dakako, primijetio je Papa, puno se traži i zato nam se spontano nameće pitanje: “Kako ću to izvršiti? Kako ću se za to pripraviti? Što trebam studirati, naučiti da bih to uspio ostvariti?” Za Pa-

UZDIGNIMO SRCA

pu odgovor je jasan: “Vlastitim snagama to ne možemo ispuniti. To može jedino milost u nama. Naš će napor pomoći; potreban je, ali nije dostatan.” “Apostol Pavao nam je ovih dana”, nastavio je Papa, “često govorio o Isusu. Isusu kao kršćaninovoj punini, Isusu kao kršćaninovu središtu, Isusu kao kršćaninovoj nadi jer je zaručnik Crkve i ulijeva nadu da bi se išlo naprijed; Isusu kao pobjedniku nad grijehom i smrću. Isus pobjeđuje i sa svojom je pobjedom otišao u nebo.” Time nas apostol poučava nečemu; “kaže nam: ‘Braćo, ako ste uskrsli s Kristom, tražite što je gore gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu!’” To je “put prema izvršenju onoga što Gospodin od nas traži: sakriti svoj život s Kristom u Bogu”, ponovio je Papa. To se treba obnavljati u svakome, u našemu svakodnevnom ponašanju jer, kazao je Rimski biskup, jedino ako su nam srce i duh upravljeni Gospodinu, “pobjedniku nad grijehom i nad smrću”, možemo učiniti to što on od nas traži. Blagost, poniznost, dobrota, nježnost, krotkost, velikodušnost – sve su to krjeposti koje služe da bi se išlo putom koji je Krist označio. Primiti te krjeposti jest “milost. Milost”, pojasnio je Sveti Otac, “koja dolazi od promatranja Isusa”. Naši duhovni očevi i majke, podsjetio je Papa, nisu nas slučajno poučavali koliko je važno promatrati Gospodinovu muku. “Jedino promatrajući Isusovo trpeće čovještvo”, ponovio je Papa, “možemo postati blagi, ponizni i nježni poput njega. Nema drugoga puta.” Dakako, trebamo učiniti napor i “tražiti Isusa, misliti na njegovu muku, na to koliko je trpio, misliti na njegovu poniznu šutnju”. To će biti naš napor, istaknuo je, “na sve ostalo misli on i učinit će sve što nedostaje. Ali ti trebaš učiniti ovo: svoj život sakriti s Kristom u Bogu”.

PROMATRATI PONIZNA I TRPEĆEGA ISUSA

Dakle, da bismo bili dobri kršćani, trebamo uvijek promatrati Isusovo čovještvo i trpeće čovječanstvo. “Kako svjedočiti? Promatraj Isusa. Kako oprostiti? Promatraj trpećega Isusa. Kako ne mrziti bližnjega? Promatraj trpećega Isusa. Kako ne ogovarati ni govoriti protiv bližnjega? Promatraj trpećega Isusa. Nema drugoga puta”, ponovio je Papa podsjetivši zatim da su to ujedno odlike Oca “koji je dobar, blag i velikodušan, Oca koji nam uvijek prašta” te da su to odlike Gospe, naše Majke. Nije lako, ali je moguće. “Povjerimo sebe Gospi. Dok joj danas čestitamo imendan,” zaključio je, “molimo je da nam dadne milost da iskusimo njezinu nježnost.”

UZDIGNIMO SRCA

OD ZLONAMJERNA OGOVARANJA DO LJUBAVI PREMA BLIŽNJEMU Petak, 13. rujna 2013.

Ogovaranje ubija kao i svako oružje. Na ovu se misao papa Franjo vratio jutros, u petak 13. rujna, na misi slavljenoj u kapeli Svete Marte. U osvrtu na dnevna čitanja, uzeta iz Poslanice Timoteju (1,1–2.12–14) i Lukina Evanđelja (6,39–42), Papa je ukazao kako danas Gospodin govori, nakon što je istaknuo poželjne kršćanske stavove kao što su blagost, poniznost i velikodušnost, “o nečemu posve suprotnome”, odnosno o “mržnji prema bližnjemu”, o onome što je u nama kada se postane “sudac svojega brata”. Papa Franjo je podsjetio na evanđeosku zgodu u kojoj Isus prekorava onoga koji iz tuđega oka hoće izvaditi trun, a brvno u svojemu oku ne vidi. Takvo ponašanje, umišljanje da smo savršeni pa onda u prilici osuđivati tuđe nedostatke, suprotno je krotkosti i poniznosti o kojima Gospodin govori, suprotno “onomu divnom svjetlu, tj. oproštenju”. Isus upotrebljava “tešku riječ: licemjer”, kazao je Sveti Otac i istaknuo: “Oni koji bližnjega osuđuju i negativno govore o njemu licemjeri su. Jer nemaju snage ni hrabrosti pogledati vlastite nedostatke. Gospodin o tome ne govori puno. Kasnije će reći: tko mrzi svoga brata u srcu, taj je ubojica. Tako kaže. I apostol Ivan to jasno veli u svojoj Prvoj poslanici: tko mrzi brata, hodi u tami. Tko svoga brata osuđuje, ubojica je.” Dakle, dodao je, “svaki put kada u srcu osuđujemo svoju braću ili, još gore, kada o tome razgovaramo s drugima, mi kršćani smo ubojice”. To “ne kažem ja, nego Gospodin”, pojasnio je dodavši da “u tome nema mjesta za nijansiranja: ako o bratu govoriš

OD ZLONAMJERNA OGOVARANJA DO LJUBAVI PREMA BLIŽNJEMU

loše, ubijaš ga. Svaki put kada to činimo, postupamo kao Kajin, prvi ubojica”. Podsjetivši koliko se ovih dana govori o ratovima koji u svijetu uzrokuju žrtve, posebno među djecom te mnoge prisiljavaju na bijeg i potragu za utočištem, papa Franjo se upitao kako netko može misliti da ima “pravo ubiti” govoreći loše o drugima, da ima pravo raspirivati “svakodnevni rat ogovaranja”. Naime, “ogovaranja uvijek idu prema zločinu. Nema nevinih ogovaranja. To nam govore Evanđelja”. Prema tome, “u ovo vrijeme kada toliko vapimo za mirom, čin obraćenja je možda nužan “. Onome “ne” protiv bilo koje vrste oružja dodajmo “ne i ovomu oružju” ogovaranja jer “je smrtonosno”. Citirajući apostola Jakova Papa je podsjetio da je jezik “za hvaljenje Boga” i dodao je: “kada jezik upotrebljavamo da o bratu ili sestri loše govorimo, njime se služimo da ubijemo Boga” jer naš brat, naša sestra Božja su slika; njime uništavamo “tu Božju sliku”. Ima i onih, podsjetio je Sveti Otac, koji pokušavaju sve to opravdati govoreći: “Zaslužio je.” Takvima je Papa upravio jasan poziv: “Idi i za njega moli. Idi i za nju čini pokoru. A onda, bude li potrebno, razgovaraj s nekim tko može riješiti problem. Ali nemoj o tome svima govoriti.” Papa je dodao da je Pavao “bio velik grješnik. Sam o sebi veli: prije sam bio grješnik, bogohulnik, nasilnik. No iskazano mi je milosrđe. Možda nitko od nas ne huli, možda. Ali ako netko od nas trača, zacijelo je progonitelj i nasilnik”. Papa je zaključio zazivajući “za nas i za cijelu Crkvu milost obraćenja od zločinstva, od ogovaranja, u poniznosti, u blagosti, u krotkosti, u velikodušnosti ljubavi prema bližnjemu”.

UZDIGNIMO SRCA

DRVO KRIŽA Subota, 14. rujna 2013.

Ljudska i Božja povijest isprepliću se u križu. Ta je povijest nadasve povijest ljubavi. To je neizmjerno otajstvo koje sami ne možemo posve shvatiti. Kako “kušati med od aloja, gorku slast Isusove žrtve?” Na to pitanje papa Franjo je odgovorio jutros, u subotu 14. rujna, na blagdan Uzvišenja svetoga križa tijekom mise slavljene u kapeli Svete Marte. U osvrtu na dnevna čitanja iz Poslanice Filipljanima (2,6–11) i Ivanova Evanđelja (3,13–17) Papa je rekao da se otajstvo križa može shvatiti “na koljenima, u molitvi”, ali se može shvatiti i dok smo “u suzama”. Dapače, suze “nas približavaju tomu otajstvu”. Naime, “bez plača”, nadasve bez “plakanja u srcu, to otajstvo nikada ne ćemo razumjeti”. To je “plač pokajnika, plač brata i sestre koji gledaju tolike ljudske jade, a gleda ih i Isus, na koljenima i u suzama”. No jako je važno za razumijevanje toga otajstva da u njega nikada ne idemo sami. Da bi se ušlo u to otajstvo koje “nije labirint, ali mu pomalo sliči, potrebna nam je Majka, uvijek nam je potrebna mamina ruka”. Marija nam daje “da osjetimo koliko je to otajstvo veliko i koliko je ponizno, kako je slatko poput meda i gorko poput aloja”. Crkveni su oci, podsjetio je Papa, “stablo iz Edena uvijek uspoređivali sa stablom grijeha; drvo koje donosi plod spoznaje dobra i zla s drvetom križa”. Prvo je stablo “donijelo toliko zla” dok nas drvo križa “vodi k spasenju, ozdravljenju, po njemu se opraštaju grijesi”. To je “putanja čovjekove povijesti”. Put koji omogućuje da se “pronađe Isusa Krista Otkupitelja koji iz ljubavi daje svoj život”, iz ljubavi koja se očituje u ekonomiji spasenja, prema

DRVO KRIŽA

riječima evanđelista Ivana. Naime, Bog “nije poslao Sina u svijet da osudi svijet, nego da se svijet po njemu spasi”. A kako nas je spasio? “Ovim drvetom križa.” Od onoga drugog drveta potekli su “samodostatnost, uznositost i oholost da se sve spozna prema našemu mentalnom sklopu, prema našim kriterijima, umišljajući da smo jedini suci svijeta”. To “je ljudska povijest”, rekao je Papa. Na drvetu je križa, naprotiv, povijest Boga koji “htjede prihvatiti našu povijest, naš život i s nama hoditi”. Upravo u prvomu čitanju apostol Pavao “u nekoliko riječi sažima svu povijest Boga na zemlji: Isus Krist, premda Bog, nije se kao plijena držao toga da bude kao Bog”. Nego je “sama sebe oplijenio, lišio, uzevši lik sluge, postavši sličan ljudima”. Doista, Krist “sebe ponizi postavši poslušan sve do smrti, smrti na križu”. To je “putanja Božje povijesti”. Zašto Bog to čini? Odgovor se nalazi u Isusovim riječima Nikodemu: “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” Bog “to čini iz ljubavi, nema drugoga objašnjenja”, zaključio je Papa.

UZDIGNIMO SRCA

MOLIMO ZA POLITIČARE DA NAS DOBRO VODE Ponedjeljak, 16. rujna 2013.

Dobar kršćanin aktivno sudjeluje u političkome životu, moli da političari vole svoj narod i da mu ponizno služe. Ovo razmišljanje iznio je papa Franjo jutros, u ponedjeljak 16. rujna, tijekom misnoga slavlja u kapeli Svete Marte. U osvrtu na ulomak iz Lukina Evanđelja (7,1–10), gdje se pripovijeda o Isusovu izlječenju stotnikova sluge u Kafarnaumu, Papa je istaknuo “dva upraviteljeva stava”. Prije svega on treba “voljeti svoj narod. Židovski starješine kažu Isusu da on zaslužuje pomoć jer voli naš narod. Vladar koji ne voli narod ne smije vladati. Najviše što može jest uvesti malo reda, ali ne smije vladati”. Da pojasni značenje ljubavi koju vladar treba gajiti prema svojemu narodu, Sveti je Otac podsjetio na primjer kralja Davida koji je prekršio propise Mojsijeva Zakona o popisu te istaknuo da život svakoga čovjeka pripada Bogu (usp. Izl 30,11–12). No kada je uvidio da je sagriješio, David je učinio sve da njegov narod ne bude kažnjen. Iako je grješnik, voli svoj narod. Papa kaže da vladar treba biti ponizan poput stotnika iz Evanđelja koji je mogao zbog svoje moći tražiti od Isusa da dođe k njemu i kasnije se hvaliti time, ali “bio je ponizan čovjek te je Gospodinu rekao: ne daj se smetati, nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Ponizno je dodao: reci samo jednu riječ i moj će sluga ozdraviti. To su dvije odlike vladara, kako nam ih predstavlja Božja riječ: ljubav prema narodu i poniznost”.

MOLIMO ZA POLITIČARE DA NAS DOBRO VODE

Dakle, “svaki muškarac i svaka žena koji preuzimaju odgovornost upravljanja moraju sebi postaviti ova dva pitanja: volim li svoj narod kako bih mu što bolje služio? I jesam li ponizan kako bih mogao osluškivati mišljenja drugih i odabrati najbolji put”? Ako si ne postave ta dva pitanja – naglasio je Papa – “njihova vladavina ne će biti dobra”. I podložnici vlasti moraju donositi odluke koje valja izvršiti. Što, dakle, trebamo učiniti? Pošto je primijetio kako mi “kao narod imamo mnoge vladare”, Papa je podsjetio na rečenicu svetoga Pavla iz Prve poslanice Timoteju (2,1–8): “Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti.” To znači – pojasnio je papa Franjo – da “nitko ne smije reći: ‘Što se to mene tiče? Oni upravljaju!’ Ne, i ja sam odgovoran za njihovo upravljanje i trebam učiniti najbolje što mogu, sudjelujući u politici kako već mogu, da bi oni dobro upravljali. Socijalni nauk Crkve kaže da je politika jedan od najuzvišenijih oblika ljubavi jer je ona služenje općemu dobru. Ne mogu prati ruke! Svatko od nas treba nešto učiniti. No već smo naviknuli misliti da se one na vlasti treba samo ogovarati, loše govoriti o njima i o onome što ne valja”. Sveti je Otac primijetio kako se na televiziji i u novinama po političarima uglavnom “udara”. Teško je naći osvrte kao npr. “ovaj je vlastodržac u tome dobro postupio; onaj ima tu odliku. Pogriješio je u tome, u tome i u tome, ali u ovome je napravio dobro”. Naprotiv, o političarima se govori “uvijek loše i uvijek protiv njih. Možda je vlastodržac grješnik, kao što je to bio i David. Ali ja moram surađivati, sa svojim mišljenjem, sa svojom riječju, pa i sa svojim popravljanjem: ne slažem se zbog toga i toga. Moramo sudjelovati na općemu dobru. Ponekad se može čuti: do-

UZDIGNIMO SRCA

bar se katolik ne zanima za politiku. To nije točno! Dobar se katolik uključuje u politiku dajući najbolje od sebe kako bi oni na vlasti mogli dobro upravljati”. Što, dakle, “najbolje možemo pružiti” vlastodršcima? “Molitvu”, odgovorio je Papa pojasnivši: “To je ono što Pavao savjetuje: molite za kraljeve i sve koji su na vlasti.” No “reći ćete: onaj je loša osoba, mora u pakao. Ne, moli za njega, moli za nju, da bi dobro upravljao, da voli svoj narod, da bude ponizan. Kršćanin koji ne moli za vlastodršce nije dobar kršćanin. Treba moliti. To ne govorim ja,” pojasnio je, “to kaže sveti Pavao. Vlastodršci pak neka budu ponizni i neka vole svoj narod. To je uvjet. Mi koji smo pod vlašću učinimo najbolje što možemo, osobito molimo”. “Molimo za one na vlasti”, zaključio je papa Franjo, “da nama dobro upravljaju. Da vode našu domovinu, našu državu i svijet prema naprijed i da budu mir i opće dobro. Neka nam ova Božja riječ pomogne bolje sudjelovati u zajedničkome životu naroda: oni na vlasti poniznim služenjem i ljubavlju; oni kojima se vlada sudioništvom i, posebno, molitvom.”

SADRŽAJ

Opasnost ogovaranja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Blago, ponizno svjetlo, puno ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Slušanje, odricanje i zadatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Milost radosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Ne može se biti kršćanin bez Isusa . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Isus je nada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Kršćani bez straha, srama i trijumfalizma. . . . . . . . . . . . 24 Promatrati ponizna i trpećega Isusa. . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Od zlonamjerna ogovaranja do ljubavi prema bližnjemu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Drvo križa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 Molimo za političare da nas dobro vode. . . . . . . . . . . . . 34 Crkva kao majka koja brani svoju djecu . . . . . . . . . . . . . 37 Moć novca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Raspirivanje žeravice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Bog kao čovjekov suputnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Molitva za mir na Srednjemu istoku . . . . . . . . . . . . . . . . 48 Upoznati Isusa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 Na Isusovu putu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 Strah od križa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Ozračje u Crkvi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 Poniznost i snaga evanđelja: Papa poziva na molitvu za uspješan rad Kardinalskoga vijeća . . . . 59 Radost kršćanskoga sjećanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 Bijeg od Boga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Izabrati najbolji dio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 Hrabrost molitve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

235

SADRŽAJ

Kako pobijediti zloduha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 Jonin sindrom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 Ljubavlju prema Bogu i bližnjemu nadvladati idolopoklonstvo i licemjerje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 Biti učenici Kristovi, a ne sljedbenici ideologije . . . . . . . 82 Predvečerje apostolova života . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 Novac je koristan, ali pohlepa ubija . . . . . . . . . . . . . . . . . 88 Razum, srce, kontemplacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 Logika onoga prije i onoga poslije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 Kajati se za svoje grijehe i stidjeti ih se. . . . . . . . . . . . . . . 97 Poseban dan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Nepoznata nada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 Dvije slike i jedno pitanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 Pozivnica za slavlje ne može se kupiti . . . . . . . . . . . . . . 108 Bog ne voli gubiti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 Prljavi kruh korupcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 Voda koja teče u Crkvi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 Grješnici da, pokvarenjaci ne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 U sigurnim Božjim rukama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Duh razboritosti koji pobjeđuje svjetovnu znatiželju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 Božja slabost na molitvu njegova naroda . . . . . . . . . . . 126 Vjernost Bogu nije na prodaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 Djedov stol. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 Zašto se ide u hram . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 Hrabrost za prijelomne odluke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 Gospodar vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 Vjera nikada nije privatan čin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 Sloboda mišljenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146 Pred Isusa se izlazi vrlo ponizno . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 Bučni mir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 Bezumne poruke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153

236

SADRŽAJ

Vapaj koji dodijava. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156 Homilija prigodom obilježavanja crkvenoga zajedništva priznatoga koptskomu katoličkom patrijarhu . . . . . . . . . . . . . . . . . 159 Kada Bog obnavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162 Kada je tišina glazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 Bez straha od slobode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 Čovjek pronicava pogleda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170 Božje prezime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173 Čovjek ne može spasiti sama sebe . . . . . . . . . . . . . . . . . 176 Otajstvu ne treba reklama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 Poput iščekivanja rođenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181 Srce nalik tržnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184 Ljubav nije televizijska sapunica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187 Izgovarati Vjerovanje poput papagaja . . . . . . . . . . . . . . 190 Kakav treba biti svećenik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193 Zanatlijska ljubav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196 Četiri modela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198 Za ispit savjesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201 Tako svi rade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205 Naš je Bog Bog iznenađenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209 Bog bira malene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 Moliti za srce slobodno od ljubomore i zavisti . . . . . . 215 Kako uspostaviti dijalog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 Svećenici koji ne proizvode novinske vijesti . . . . . . . . 221 Molitva hvale. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224 Između Krista i Crkve nema dihotomije . . . . . . . . . . . . 227 Mučenici naših grijeha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231

237

PREPORUČUJEMO Jutarnje propovijedi pape Franje, koje su postale jedan od najkarakterističnijih vidova njegova pontifikata, predstavljaju živo srce njegova pastorala. Prvi svezak Papinih jutarnjih propovijedi U potrazi za pravim blagom sadrži duboke poruke utemeljene na evanđelju te su istinsko ohrabrenje u svakodnevnim borbama i životnim izazovima. 260 str. Meki uvez.

Knjiga Božje je ime Milosrđe prva je osobna knjiga-intervju pape Franje od njegova izbora za papu. U toj prvoj knjizi-intervjuu, koju sam potpisuje, Papa se u duboku, jednostavnu i intimnu razgovoru obraća svakomu čovjeku, svakoj ženi i muškarcu, te na temelju vlastitoga iskustva koje je stekao kao svećenik i pastir duša progovara o milosrđu, temi koja je od središnje važnosti u njegovu nauku i svjedočenju te o razlozima proglašenja izvanrednoga Jubileja. U razgovoru s uglednim vatikanistom Andreom Torniellijem papa Franjo otkriva bit svojega pontifikata te jednostavnim, izravnim riječima iznosi divnu poruku Božjega milosrđa. 115 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO Obitelj, koja je temeljna stanica društva, u današnje je vrijeme iznimno ugrožena trendovima suvremenoga svijeta. Stoga je papa Franjo obitelji posvetio i ciklus kateheza koje je održao u razdoblju između dviju sinoda o obitelji, od listopada 2014. do listopada 2015., a koje su cjelovito sakupljene u ovoj knjizi. Ove kateheze izražavaju njegovu duboku očinsku zabrinutost za temelje obitelji u suvremenomu svijetu. 159 str. Meki uvez.

U ovoj knjizi donosimo objedinjen izbor najvažnijih promišljanja pape Franje upućenih kršćanskim odgajateljima u kojima je bacio novo svjetlo na zadaću i poslanje onih koji svoj život posvećuju izgradnji novoga čovječanstva, onima koji odgajaju muškarce i žene sutrašnjice. Stoga je ova knjiga dragocjena za sve one koji svoj život posvećuju odgoju mladih: za roditelje, odgajatelje, nastavnike, pedagoge, trenere... Ovdje sabrana promišljanja pape Franje bit će im poticaj da odbace obeshrabrenost i da pronađu način da odgoje mlade u zrele i odgovorne osobe. 211 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21 000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u travnju 2016.

Papa Franjo (Jorge Mario Bergoglio) rođen je u Buenos Airesu 1936. Zaređen je za svećenika 1969. u Družbi Isusovoj, a 25. lipnja 1992. zaređen je za biskupa. Nadbiskupom Buenos Airesa postao je 1998. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom 21. veljače 2001. Sudjelovao je na konklavi na kojoj je Benedikt XVI. izabran za papu. Za papu je izabran 13. ožujka 2013. te je uzeo ime Franjo. U izdanju Verbuma dosada je objavljen prvi svezak Papinih jutarnjih propovijedi iz Svete Marte U potrazi za pravim blagom te prva knjiga-intervju pape Franje uz Svetu godinu milosrđa Božje je ime Milosrđe. Objavljena su i tri sveska Papinih obraćanja i kateheza Ne dajte da vam ukradu nadu!, Radost naviještanja te Obitelj je dragocjeno blago, kao i njegove knjige Korupcija – zlo našega vremena, Poniznost – put prema Bogu, Ne bojte se sanjati velike stvari, Samo nas ljubav može spasiti te O odgoju. U Verbumovu izdanju dostupno je i nekoliko Papinih knjiga pobožnosti: Križni put s razmišljanjima pape Franje, Krunica s razmišljanjima pape Franje te Molitvenik pape Franje. Objavljene su i knjiga razgovora s kardinalom Bergogliom Papa Franjo o životu i vjeri te biografija iz pera Andree Torniellija Papa Franjo. Cjelovita biografija – život, ideje i poruke te niz kateheza o sakramentima Sakramenti. Lanac milosti, razgovori kardinala Bergoglia, rabina Skorke i pastora Figueroe u knjizi Razum i vjera, dostojanstvo, molitva, solidarnost.

Ujutro svakoga dana, koji započinje još prije pet sati, papa Franjo odvaja vrijeme koje želi provesti u molitvi zajedno s vjernicima, u tihoj misi s nekolicinom prisutnih u kapeli Doma svete Marte – to je postao jedan od najkarakterističnijih vidova njegova pontifikata. Propovijedi na tim jutarnjim misama predstavljaju živo srce njegova pastorala; one nastaju spontano i predstavljaju poruke pune značenja koje se pozivaju na samu srž evanđelja. Nakon što je s velikim zanimanjem prihvaćen prvi svezak tih propovijedi objavljen pod naslovom U potrazi za pravim blagom, objavljujemo i drugi svezak tih jutarnjih propovijedi naslovljen Uzdignimo srca. U ovomu svesku Papa progovara o raznim temama koje pokrivaju gotovo sva područja vjerskoga života: lik Krista Spasitelja, ljepotu opraštanja, značenje sakramenta pomirenja, licemjerje kod kršćana, Crkvu, pobožnost Mariji i mnoge druge. Papa o svemu tomu progovara jednostavnim riječima bogatim metaforama i slikama iz svakodnevnoga života, bivajući svakome blizak i razumljiv. Papa se tako obraća srcu svakoga čitatelja nudeći poticaj i nadahnuće za radostan i smislen život.

ISBN 978-953-235-498-0

VERBUM 98 kn