Youcat Biblija za mlade by VERBUM d.o.o.

Z A ML ADE

Z A ML ADE S predgovorom pape Franje

VERBUM

Naslov izvornika: BIBEL – Jugendbibel der Katholischen Kirchen Mit einem Vorwort von Papst Franziskus Objavila Austrijska biskupska konferencija © 2015 YOUCAT Fondation gemeinnützige GmbH, Königstein im Taunus Sole shareholder of the YOUCAT Foundation is the International Pontifical Fondation Aid to the Church in Need (ACN) in Königstein im Taunus, Germany Sva prava pridržana. Copyright © za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2016. Sva prava pridržana. Imprimatur za hrvatsko izdanje od Nadbiskupskoga ordinarijata u Splitu, br. 83/2016 od 9. veljače 2016., generalni vikar mons. Miroslav Vidović. U Bibliji za mlade korišten je tekst Biblije u prijevodu dr. Ivana Ev. Šarića objavljen u izdanju Hrvatskoga biblijskog društva, Vrhbosanske nadbiskupije i Verbuma 2015. godine. Copyright © za biblijski tekst: Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb Sva prava pridržana. Priredio: Bernhard Meuser Grafičko oblikovanje i ilustracije: Alexander von Lengerke, Köln Koordinatorica redakcije: Clara Steber Izbor biblijskih tekstova i popratni tekstovi (zajedno s mladima): prof. dr. Michael Langer, Regensburg (koordinator) prof. dr. Georg Fischer, SJ, Innsbruck (Stari zavjet) prof. dr. Dominik Markl, SJ, Rim (Stari zavjet) prof. dr. Thomas Söding, Bochum (Novi zavjet) Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta Izvršna urednica: Lidija Piskač, mag. theol. Prijevod popratnih tekstova: Franjo Frankopan Velić, mag. theol. Redaktura i prilagodba hrvatskoga izdanja: uredništvo Verbuma Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj Tisak: Denona d.o.o. I. izdanje tiskano u veljači 2016. II. izdanje tiskano u travnju 2017. Nakladnik: Verbum d.o.o., Split www.verbum.hr CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 161013088 ISBN 978-953-235-487-4

SADRŽAJ Predgovor pape Franje 6 Kako čitati Bibliju? 8 Biblija je jedinstvena 11

Petoknjižje 16

Stari zavjet 14

Postanak 18 | Izlazak 34 | Levitski zakonik 50 Knjiga Brojeva 54 | Ponovljeni zakon 62

Povijesne knjige 74

Mudrosne knjige 140

Proročke knjige 188

Evanđelja 250

Novi zavjet 248 Matej 252 | Marko 286 Luka 292 | Ivan 308 Djela apostolska 326

Poslanice 350

Poslanice sv. Pavla Apostola 352 Poslanica Rimljanima 354 Prva i Druga poslanica Korinćanima 359 Poslanica Galaćanima 364 | Poslanica Efežanima 366 Poslanica Filipljanima 368 | Poslanica Kološanima 374 Prva i Druga poslanica Solunjanima 376 Prva i Druga poslanica Timoteju 378 | Poslanica Titu 380 Poslanica Filomenu 381 Poslanica Hebrejima 382 Katoličke poslanice 384 Jakovljeva poslanica 386 | Prva Petrova poslanica 387 Druga Petrova poslanica 394 | Prva Ivanova poslanica 395 Druga i Treća Ivanova poslanica 398 | Judina poslanica 399 Otkrivenje 400 Tumačenje znakova 408 Kazala 409

P r ed g o v o r

Predgovor

Dragi mladi prijatelji, kada biste vidjeli moju Bibliju, moglo bi biti da vam se baš i ne svidi: Što – zar je to Papina Biblija! Ova stara, izlizana knjiga! Mogli biste mi darovati novu Bibliju vrijednu 1000 dolara, ali ja je ne bih htio. Volim svoju staru Bibliju koja me je pratila pola mojega života. Ona je svjedočila mojim radostima, ali je orošena i mojim suzama. Ona je moje najdragocjenije blago. Iz nje crpim život. Nema te stvari na svijetu za koju bih je zamijenio. Jako mi se sviđa Biblija za mlade koju ste upravo otvorili! Tako je šarena, tako bogata svjedočanstvima – svjedočanstvima svetaca, svjedočanstvima mladih – i mami te da je počneš čitati od samoga početka i ne ostaviš dok ne dođeš do zadnje stranice. A onda...? A onda ćete je sakriti. Nestat će negdje na policama, straga u trećemu redu. I skupljat će prašinu. Vaša će je djeca možda jednoga dana prodati za sitan novac negdje na tržnici. Ne, to se ne smije dogoditi! Želim vam nešto reći: danas ima više progonjenih kršćana nego na početcima Crkve. A zašto su progonjeni? Progonjeni su zato što nose križić oko vrata i tako svjedoče Isusa. Osuđuju ih jer posjeduju Bibliju. Biblija je dakle vrlo opasna knjiga! Toliko je opasna da u nekim zemljama s tobom postupaju kao da u svojemu ormaru skupljaš ručne granate. Jedan nekršteni, Mahatma Gandhi, jednom je rekao: “Vama je kršćanima povjeren dokument koji u sebi ima dovoljno dinamita da razbije u tisuće komadića čitavu

Pa Pa F r a nj o

civilizaciju, da okrene svijet naglavačke, da donese mir ovome svijetu koji je rastrgan ratovima. Ali vi s time tako postupate kao da je dobro književno djelo – i ništa drugo.” Što dakle držite u rukama? Komad književnosti? Nekoliko lijepih starih pričica? Ako je tako, onda bismo trebali reći onomu mnoštvu kršćana koji su zbog Biblije utamničeni i mučeni: “Kako ste glupi, pa to je samo komad književnosti!” Ne, po Božjoj Riječi došlo je svjetlo na svijet! I nikada se ne će ugasiti! U Evangelii gaudium (175) napisao sam: “Mi ne tražimo Boga naslijepo niti trebamo čekati da Bog prvo uputi nama svoju riječ jer doista ‘Bog je progovorio, nije više za nas veliki Nepoznati, nego nam je pokazao samoga sebe‘. Prihvatimo uzvišeno blago objavljene Riječi.” U rukama, dakle, držite nešto Božje: knjigu koja je poput ognja! Knjigu po kojoj Bog govori! Upamtite: Biblija nije namijenjena da je stavite na police, nego da je svakoga dana imate pri ruci, da je često čitate, svakoga dana, i sami i zajednički. Ako zajednički idete i na šport ili u šoping, zašto ne biste zajednički, u dvoje, u troje, u četvero, čitali Bibliju? Vani u prirodi, u šumi, na plaži, navečer, uz svjetlo svijeća... Bit će vam to nevjerojatno iskustvo! Ili, zar se bojite da ćete se ovakvim prijedlogom osramotiti jedni pred drugima? Čitajte pozorno! Nemojte ostati na površini, kao da čitate stripove! Nemojte nikada samo preletjeti Božju riječ! Zapitajte se: “Što to poručuje mojemu srcu? Govori li Bog meni po tim riječima? Dodiruje li me u dubini mojih čežnja? Što mi je činiti?” Samo se na taj način može razviti snaga Božje riječi. Samo se tako može promijeniti naš život, samo tako može postati velikim i lijepim. Želim vam ispričati kako ja čitam svoju staru Bibliju! Često je uzimam u ruke, pročitam malo u njoj pa je onda ostavim sa strane i puštam Gospodina da me promatra. Ne da ja promatram Gospodina, nego da ON promatra mene. ON je naime tu. Puštam ga da gleda u me. I osjećam, a to nije sentimentalnost, osjećam u dubini ono što mi Gospodin govori. Katkada doduše ne govori. Tada ne osjećam ništa, samo prazninu, prazninu, prazninu... Ali strpljivo ostajem tu, i tako čekam. Čitam i molim. Molim sjedeći jer me boli kada klečim. Katkada moleći – zaspim. Ali to nije strašno. Ja sam poput sina kod oca, i to je važno. Želite li me obradovati? Čitajte Bibliju! Vaš

papa Franjo

d e s e t P r av i l a z a č i ta nj e

Kako čitati Bibliju? Biblija je napisana za tebe. Možeš je čitati i tako Božju riječ učiniti riječju svojega života. Sljedećih 10 pravila mogu ti pri tome pomoći.

Čitaj Bibliju... ...i moli.

Biblija je Sveto pismo. Zato je dobro da prije čitanja zamoliš Boga da ti pošalje svojega Duha Svetoga, a poslije čitanje da mu zahvališ. Kako moliti? Započni jednostavno kratkom molitvom: ˝Svjetiljka je nozi mojoj riječ tvoja, svjetlo stazi mojoj˝ (Ps 119,105). ...i daj se iznenaditi.

Biblija je knjiga puna iznenađenja. Iako si neke priče već čuo, daj im novu priliku. Pa i sebi samome! Biblija ti pokazuje Božju širinu i veličinu koja sve nadilazi. ...i raduj se.

Biblija je velika ljubavna priča sa sretnim završetkom: smrt nema šanse. Život pobjeđuje. Ovu radosnu vijest pronaći ćeš u svim biblijskim tekstovima. Potraži je – i raduj se kada je pronađeš. ...i čini to redovito.

Biblija je knjiga za tvoj život. Ako je čitaš svakodnevno, pa makar samo redak ili mali odlomak, može ti svanuti kako je dobra ta knjiga. To ti je kao sa športom i glazbom: napreduješ samo uz redovito vježbanje – a kada se pomalo uhodaš, bit će ti pravi užitak. ...i ne previše.

Biblija je golemo blago. Dobio si ga besplatno na dar. Ne trebaš ga odmah cijeloga odmotati. Čitaj samo onoliko teksta koliko ga nutrinom možeš dobro primiti. Ako te se nešto osobito dojmi, zapiši to i nauči napamet.

K a Ko č i tat i B i B l ij u ?

Živi ono što si naučio iz Evanđelja. Makar bilo neznatno. Ali živi to! BR AT ROGER SCHUTZ

...i uzmi si vremena. Biblija je prastara knjiga koja je vječno mlada i nova. Ne možeš je pročitati u jednomu dahu. Dobro je zastati. Tako se možeš sabrati i osjetiti što ti Bog želi reći. A kada je jednom u cijelosti pročitaš, jednostavno kreni iz početka. Otkrit ćeš u njoj sasvim nove vidike.

...i budi strpljiv. Biblija je knjiga puna duboke mudrosti. Ne će ti sve postati jasno odmah iz prve. Budi strpljiv s Biblijom i sa sobom. Ako nešto ne razumiješ, pogledaj koji je kontekst ili ima li drugih mjesta koja se bave istom temom. Tvoja ti Biblija može biti od pomoći na razne načine.

...i čitaj je zajedno s drugima. Ono što osjetiš da Biblija tebi poručuje možeš podijeliti s drugima. A ono što su drugi otkrili u Bibliji može tebi pomoći da je bolje razumiješ. Kada s drugima razgovaraš o Bibliji, pripazi da Božja riječ ostane u središtu, a ne da upadnete u rasprave. Biblija nikada nije oružje protiv drugih nego most za mirotvorce.

...i otvori srce. Biblija je stvar srca. Tko čita Bibliju, ne može ostati pri pukom čitanju. Bog ti otvara srce. Njegova se riječ nastavlja u tvojemu životu i možeš je slaviti u bogoslužju. Čitaj Bibliju otvorenim srcem – na to si pozvan.

...i kreni na put. Biblija je kompas za život. Ona ti pokazuje kuda ići. Ti si taj koji ideš svojim životnim putem. Ali ne ideš njime sam. Sjeti se učenika na putu u Emaus (Lk 24,13–35). Isus je hodao s njima dok su oni još bili tužni. Ali onda su se upitali: “Nije li gorjelo naše srce u nama kad je govorio s nama putem i tumačio nam Pismo?” (Lk 24,32).

Foto Mrtine schöpfungsmorge

EinfüHRUnG DiE BiBEl

Biblija je jedinstvena

uvod

iblija je jedinstvena. Najraširenija je knji-

godine dok nam se neko mjesto u Svetomu

ga na svijetu. Nema knjige koja je preve-

pismu ne razbistri. Ali isplati se uvijek iznova

dena na više jezika od Biblije. Niti je ijedna

krenuti u novi pokušaj razumijevanja. Ona je

knjiga u ljudskoj povijesti imala veći utjecaj.

za sve kršćane osobna potvrda vjere.

Za kršćane Biblija je Sveto pismo. Štoviše, Biblija je “riječ Božja”. Izrečena je Biblija spada u svjetsku književnost. Sadr-

ljudskim riječima i ljudskim jezikom. No ona

ži prekrasne pripovijesti. Mnogi biblijski spisi

je i objava. Biblija je napisana jer su pojedi-

posjeduju veliku pjesničku ljepotu, na pri-

ni ljudi bili poslušni Božjoj riječi i zapisali je

mjer u Starome zavjetu Knjiga o Jobu i cijeli

svojim riječima, a s vremenom se utvrdilo da

niz psalama, a u Novome zavjetu Hvalospjev

se zaista radi o poruci koju su primili od Boga.

ljubavi (1 Kor 13) i Ivanovo Otkrivenje. Biblija nas često zbunjuje. Kritička je. Katkada nam

Biblija želi pokrenuti. Želi nas potaknuti da

djeluje strano. Može se dogoditi da prođu

živimo životom koji je usmjeren na dobro. Živo-

B i B l ij a

tom koji ujedinjuje ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Zato se ne možemo ograničiti na čitanje. Treba i moliti, i pomagati drugima, i razmišljati o vjeri – a sve to radujući se što ima Boga koji nam dariva život.

Čuj, Izraele! Gospodin je Bog naš, jedini Gospodin! Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem, svom dušom i svom snagom svojom! Ove zapovijedi, što ti ih dajem danas, neka ti budu upisane u srcu! Napominji ih svojoj djeci! Govori o njima ili kad boraviš kod kuće ili kad si na putu, ili kad liježeš ili kad ustaješ! Pnz 6,4–7

uvod

Stari zavjet POVIJESNE KNJIGE ›

jci abe ma k

estera

judita

ljetopisi

ezra/nehemija tobija

kraljevi

samuel

ruta

josu a suci

n o m iu m d eutero

le vits ki za ko ni k kn ji ga br oj eva

po stanak iz laza k

PETOKNJIZJE

rvi dio Biblije kršćani nazivaju Stari zavjet.

Mnogi su sudjelovali u pisanju Staroga za-

To je zbirka spisa koji svjedoče o stvaranju

vjeta. Samo za manji broj knjiga znamo točno

i o Božjoj usmjerenosti na čovjeka prije Isuso-

tko ih je, kada i gdje napisao. Većina je knjiga

va dolaska na svijet. “Stari” ne znači “zastarje-

Staroga zavjeta sastavljena na hebrejskome,

li”, nego “izvorni”.

a neke na aramejskome i grčkome jeziku. Većina je knjiga nastala u Izraelu, neke možda

Taj “Stari zavjet” bio je Isusova Biblija. Po-

i izvan Svete zemlje. Trebala su stoljeća da

znavao ju je, ljubio i često je citirao. Ona je

nastane Stari zavjet i zadobije današnji oblik.

temelj njegova navještaja. Isus smatra da je njegov zadatak ostvariti poruku Staroga zavjeta u novomu duhu.

s ta r i z av j e t

Stari je zavjet za Židove cjelovito Sveto pismo. Židovi ne priznaju Novi zavjet. Prema židovskoj se tradiciji hebrejska Biblija sastoji od tri dijela: Zakona (Petoknjižje), Proroka i Spisa. Tori pripada prvih pet knjiga Biblije (od Postanka do Ponovljenoga zakona). Proroci obuhvaćaju neke povijesne knjige (od Jošue nadalje) i takozvane “proroke spisa”, u koje spadaju Izaija, Jeremija, Ezekiel i 12 malih proroka (od Hošee do Mala-

Svjetiljka je nozi mojoj riječ tvoja, svjetlo stazi mojoj. Ps 119,105

hije). “Spisima” pripadaju sva ostala djela na hebrejskome jeziku, primjerice Psalmi. Kršćanski Stari zavjet malo je drukčije raspoređen. Nakon Petoknjižja (od Postanka do

Sv. AUGUSTin

›

hosea /joel /amos obadi ja/jo na/mi hej nahum /haba kuk sefan ija/h agaj zahar ija/m alahi ja

jeremija tuza ljke ezek iel danie l

izaija

PROROCKE KNJIGE

si ra h

esmama pjesma nad pj osti kn ji ga mu dr

mudre izreke propovjed nik

lm i psa

›

MUDROSNE KNJIGE

Novi se zavjet u Starome skriva, a Stari se zavjet u Novome otkriva.

›

Ponovljenoga zakona) slijede povijesne knjige,

Stari zavjet sadrži mjesta koja vrlo otvoreno

zatim mudrosne te na kraju proročke knjige u

govore i o nasilju. Katkada se čini da je i sam

koje spada i Danielova. Osim toga, u kršćan-

Bog nasilan. S jedne strane, to nam pokazuje

skoj Bibliji ima više knjiga nego u židovskoj Bi-

da Biblija realistično promatra teške i bolne

bliji: Sirah, Baruh, Tobija, Judita, Prva i Druga o

stvarnosti. Boga se tiču svi aspekti života. S

Makabejcima, Knjiga Mudrosti.

druge, pak, strane moramo s velikim oprezom čitati ta mjesta i nastojati ih razumjeti. Nika-

Spisi Staroga zavjeta odražavaju revoluci-

da ne smijemo biblijska mjesta uzimati kao

ju u religijskoj povijesti čovječanstva. Dok su

opravdanje za razaranje i nasilje. To je pogrje-

gotovo svi narodi oko Izraela častili na stoti-

šan način tumačenja. Bog je prije svega Bog

ne i na tisuće bogova, u Izraelu se javlja vjera

života (Post 1–2) i milosrđa (Izl 34,6–7).

da postoji samo jedan Bog nad cijelim svemirom. Ovo je temeljno uvjerenje obilježilo židovstvo, kršćanstvo i islam.

uvod

PetoknjiĹžje

P e t o K nj i Žj e

etoknjižje ili (grč.) Pentateuh označava prvih pet knjiga Biblije (Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Knjigu Brojeva, Ponovljeni zakon). Židovska tradicija prvih pet knjiga Staroga zavjeta naziva Tora (hebr. Torah = pouka, nauk). Hrvatski naziv za Toru je “Zakon” jer sadrži objavu Božjega zakona Mojsiju na Sinaju u obliku Dekaloga (deset riječi), tj. Deset Božjih zapovijedi. Kao što se evanđelja u Novomu zavjetu ističu svojim položajem na početku i svojom važnošću, tako se i Petoknjižje ističe u Starome zavjetu. Ono je temelj na kojemu počiva sve ostalo. Petoknjižje u svojemu pripovijedanju obuhvaća velik vremenski raspon od stvaranja (Post 1–2) do Mojsijeve smrti (Pnz 34). Nakon takozvane prapovijesti (Post 1–11) slijede iz-

vještaji o praroditeljima (počevši od Abrahama i Sare, Post 12–50), o oslobođenju izraelskoga naroda iz Egipta (Izl 1–15), o dugačku susretu s Bogom na brdu Sinaju (od Knjige Izlaska 19 do Knjige Brojeva 10), o daljnjemu putovanju pustinjom prema obećanoj zemlji (do Knjige Brojeva 10) i opširni Mojsijevi govori posljednjega dana njegova života kako ih možemo naći u Knjizi Ponovljenoga zakona. Na taj način Petoknjižje predstavlja neku vrstu “pretpovijesti” prije početka života izraelskoga naroda u Svetoj zemlji. Stvaranjem, Abrahamovim pozivom, objavom Božjega imena, oslobođenjem iz egipatskoga ropstva i objavom Zakona postavljen je temelj vjere u Boga, kako u židovstvu, tako i u kršćanstvu.

Knjiga Postanka Prva knjiga Biblije započinje Božjim stvaranjem svijeta i čovjeka (Post 1–2); završava odlaskom Jakova (koji se zove i Izrael) i njegove velike obitelji u Egipat. Njihov odlazak iz Egipta opisan je u Knjizi Izlaska. Knjiga Postanka u prvih 11 poglavlja stavlja naglasak na stvaranje i na čovječanstvo u cjelini. Pokazuje da je biblijski Bog sveobuhvatan, nazočan u čitavu svemiru. On u savezu s Noom sklapa savez sa svim živim bićima (Post 9) i blagoslivlja ih. U sljedećim poglavljima Knjiga Postanka pokazuje kako Bog gradi odnose s ljudima: prati ih i obećava im vjernost da će uvijek biti s njima. Na osobit su način to iskustvo vjernosti i Božje blizine doživjeli Abraham, Izak i Jakov sa svojim ženama i djecom, a posebno su to iskustvo Božje vjernosti i blizine iskusili u teškim trenutcima. Glad, vlastiti neuspjesi, sukobi, život u stranome svijetu – u svim se nevoljama Bog potvrđuje kao pomoćnik.

P e t o K nj i Žj e

DVA IZ VJE Š TAJA O S T VAR ANJU (Pos t 1–2) Prva dva poglavlja Biblije svjedočanstvo su vjere: Bog je stvoritelj svijeta i čovjeka. Bibliji nije prvotni cilj davati prirodoslovna objašnjenja o nastanku svemira. Ona radije želi ukazati na smisao, dublje značenje i suvislost kozmosa. Čini to na temelju tadašnje slike svijeta, ali na vlastit način: sve što postoji ima svoje izvorište u Bogu i zahvaljuje mu za život. Prvi izvještaj opisuje uređeni, dobro stvoreni svijet. On ima dvije odredišne točke: stvaranje čovjeka (Post 1,26 ss.) i Božje mirovanje sedmoga dana (2,1–3), u subotu. Velik si, Gospodine, i hvale dostojan. I hvaliti te želi čovjek, sićušan djelić tvojega stvorenja. Ti ga potičeš na to, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi. Sv. AUGUSTin (354.–430.), crk veni naučitelj i f ilozof

→ 42 Može li se vjerovati u Stvoritelja i prihvaćati evolucija?

Prvi izvještaj o stvaranju (Post 1,1−2,4) 1 u početku stvori Bog nebo i zemlju. 2 zemlja je bila još pusta i prazna. tama je ležala nad bezdanom. duh je Božji lebdio nad vodama. 3 tada reče Bog: »neka bude svjetlost!« i bi svjetlost. 4 i vidje Bog da je svjetlost bila dobra. tako rastavi Bog svjetlost od tame. 5 svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. i nasta večer i nasta jutro: prvi dan. 6 tada reče Bog: »neka bude svod posred voda i neka rastavi vodu od vode!« 7 tako učini Bog svod i rastavi vode pod svodom od

onih nad svodom. i tako se dogodi. 8 svod nazva Bog nebo. i nasta večer i nasta jutro: drugi dan. 9 tada reče Bog: »neka se voda pod nebom skupi na jednom mjestu, i neka se pokaže kopno!« i tako se dogodi. 10 Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu vodu nazva more. i vidje Bog da je bilo dobro. 11 tada reče Bog: »neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje što nosi sjeme i plodonosno drveće što rađa plodove prema svojoj vrsti, plodove što u sebi samima nose svoje sjeme na zemlji!« i tako se dogodi. 12 zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje što nosi sjeme i drveće, što rađa svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. i vidje Bog da je bilo dobro. 13 i nasta večer, nasta jutro: treći dan. 14 tada reče Bog: »neka budu nebeska svjetlila na svodu, da rastavljaju dan od noći kao znakovi, neka ona služe i pokazuju vremena, dane i godine! 15 neka svijetle na nebeskome svodu, da rasvjetljuju zemlju!« i tako se dogodi. 16 Bog stvori dva velika nebeska svjetlila, veće da vlada danom i manje da vlada noću; uz to još (stvori) zvijezde. 17 Bog ih postavi na svod da rasvjetljuju zemlju, 18 da vladaju danom i noću, te rastavljaju svjetlost od tame. i vidje Bog da je bilo dobro. 19 i nasta večer, i nasta jutro: četvrti dan.

K nj i g a P o s ta n K a

tada reče Bog: »neka vrvi voda posvuda od živih bića, i ptice neka lete iznad zemlje po nebeskome svodu!« 21 tako stvori Bog velike morske nemani i sva živa bića što se miču, od kojih vrvi voda, po njihovim vrstama, i sve krilate ptice u njihovim vrstama. i vidje Bog da je bilo dobro. 22 Bog ih blagoslovi riječima: »rađajte se i množite se! napunite vodu u moru! i ptice neka se množe na zemlji!« 23 i nasta večer, i nasta jutro: peti dan. 24 tada reče Bog: »neka zemlja proizvede živa bića svake vrste: stoku, životinje što gmižu, i zemaljske zvijeri, sve po njihovoj vrsti!« i tako se dogodi. 25 tako načini Bog zemaljske zvijeri po njihovoj vrsti, stoku po njezinoj vrsti i sve gmizavce po njihovoj vrsti. i vidje Bog da je bilo dobro. 26 tada reče Bog: »načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku! neka on vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvijerima zemaljskim i nad svim što gmiže po zemlji!« 27 tako Bog stvori čovjeka na sliku svoju. stvori ga na sliku Božju. stvori ih kao muža i ženu. 28 i Bog ih blagoslovi. 20

tada im Bog zapovjedi: »rađajte se i množite se! napučite zemlju i sebi je podvrgnite! vladajte nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svakim živim bićem što se miče na zemlji!« 29 Bog nastavi: »eto, predajem vam sve na svoj zemlji bilje što nosi sjeme, i sve drveće s plodovima u kojima je sjeme; neka vam bude za hranu! 30 sve zeleno bilje dajem za hranu svim zvijerima zemaljskim, svim pticama nebeskim i svemu što se miče na zemlji i ima u sebi život.« i tako se dogodi. 31 Kad vidje Bog sve što je bio učinio, nađe to za veoma dobro. i nasta večer, i nasta jutro: šesti dan.

Izraz ˝na sliku svoju˝ i ˝na sliku Božju˝ pokazuje veliku bliskost čovjeka i Boga. Bog postaje vidljiv u svakomu čovjeku. U tome su naše dostojanstvo i naša vrijednost. Naš je život obilježen time da smo kao ljudi jednaki, ali kao žene i muškarci različiti. To zahtijeva od nas da osobito poštujemo svakoga čovjeka i prihvatimo svoje različitosti (↗ Iz 49,15). ˝Podvrgnuti˝ i ˝vladati˝ (Post 1,28) ne znači bezobzirno gospodarenje, nego odgovorno vođenje, kao zastupnici Božji.

Božja procjena (1,31) pokazuje pozitivno gledište Biblije na stvoreni svijet kao na uređeno i uspješno djelo.

Drugi izvještaj o stvaranju nadopunjuje prvi. Zanima se za čovjeka: stvorilo ga je Božje umijeće i u sebi nosi Božji dah (Post 2,7). Čovjek je u odnosu sa zemljom iz koje je uzet (Post 2,7). Ali taj isti čovjek bit će izgnan iz raja.

tako se dovrši nebo i zemlja i sva njihova vojska. 2 sedmi dan Bog je završio svoje djelo što ga stvori. on počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio. 3 i blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio. 4 to je povijest postanka neba i zemlje, kad su bili stvoreni. 1

→ 43 Je li svijet rezultat slučajnosti?

P e t o K nj i ŽJ E

Drugi izvještaj o stvaranju (Post 2,4b–25) 4 u vrijeme kad gospodin Bog stvori zemlju i nebo. 5 nije još bilo na zemlji nikakva poljskog grmlja, i na poljima nije još raslo nika-

˝Eden˝, hebrejski ˝sreća, zadovoljstvo, užitak˝, predstavlja raj. Treba ga shvatiti kao simboličko mjesto izvorne sreće. Daljnji retci 9–14 među ostalim opisuju i njegove rijeke.

Izrazi ˝žena˝ i ˝muž˝ na hebrejskome su jeziku igra riječi (iša i iš, mužica i muž). To pokazuje da pripadaju jedno drugome – da su stvoreni jedno za drugo

Ovi su retci često bili pogrješno shvaćeni i protumačeni kao podređivanje žene muškarcu. No na hebrejskome jeziku ˝pomoć/ pomoćnica˝ (r. 18 i 20) također znači okružiti, zaštititi, pomoći. A izraz ˝koja mu pristaje˝ izražava ravnopravnost obaju spolova. To je potvrđeno izjavom muškarca u r. 23. Slikoviti izraz ˝načini od rebra˝ pokazuje da izvorno oboje idu jedno s drugim. Isus Krist ide obrnutim putem od onoga kojim je išao Adam. Za razliku od Adama, on je doista ˝kao Bog˝. (...) On ide obrnutim putem: postaje sasvim ovisan, postaje sluga. Budući da ne ide putem moći, nego putem ljubavi, može sići do ponora Adamove laži, do ponora smrti i tako uspraviti istinu, dati život. Tako Krist →

kvo bilje. jer gospodin Bog nije još pustio dažda na zemlju. i nije još bilo ljudi da obrađuju zemlju. 6 no, dizala se para iz zemlje i natapala je svu površinu tla. 7 tada načini gospodin Bog čovjeka od zemaljskog praha i udahnu mu u lice duh života. tako postade čovjek živo biće. 8 tada zasadi gospodin Bog daleko na istoku vrt u edenu i stavi tamo čovjeka kojega je bio načinio. (…) 15 uze, dakle, gospodin Bog čovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrađuje i uzgaja. 16 a dade gospodin Bog čovjeku ovu zapovijed: »sa svakoga drveta u vrtu smiješ jesti; 17 samo s drveta spoznaje dobra i zla ne jedi! jer čim bi s njega jeo, morao bi umrijeti.« 18 tada reče gospodin Bog: »nije dobro čovjeku da je sam. načinit ću mu pomoćnicu koja mu pristaje.« 19 i dovede gospodin Bog sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske što ih je bio učinio od

zemlje pred adama, da vidi kako će ih nazvati. Kako adam nazove živa bića, onako će se zvati. 20 adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim. ali se adamu ne nađe među njima pomoćnica koja bi mu pristajala. 21 zato gospodin Bog pusti dubok san na adama. Kad je bio zaspao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom. 22 gospodin Bog načini ženu od rebra što ga je bio uzeo adamu i dovede je adamu. 23 adam povika: »ta je napokon kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa. ona će se zvati mužica, jer je uzeta od muža.« 24 zato ostavlja muž oca i majku i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo. 25 oboje, adam i njegova žena, bili su goli, pa ipak se nisu stidjeli jedno pred drugim. Prvi čovjekov grijeh (Post 3,1−24)

zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih što ih je bio učinio gospodin Bog. ona reče ženi: »je li doista kazao Bog da ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu?« 2 Žena odgovori zmiji: »od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. 3 samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: od 1

toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.«

K NJ I G A P O S TA N K A

zmija odvrati ženi: »nikako ne ćete umrijeti. 5 Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.« 6 sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. i ona uze od njegova ploda i pojede. i mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede. 7 tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače. 8 a kad začuše sušanj korakâ gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, adam i njegova žena, pred gospodinom Bogom među grmljem u vrtu. 9 a gospodin Bog zovnu adama i upita ga: »gdje si?« 10 on odgovori: »Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. zato se sakrih.« 11 tad on upita: »tko ti kaza da si gol? 4

da nisi možda jeo s drveta s kojega ti zabranih jesti?« 12 adam odgovori: »Žena, koju si mi dao za družicu, dade mi s drveta, i jedoh.« 13 i gospodin Bog upita ženu: »zašto si to učinila?« Žena odvrati: »zmija me zavede; zato sam jela.« 14 tada reče gospodin Bog zmiji: »zato što si to učinila, da si prokleta među svom stokom i svim životinjama zemaljskim! na trbuhu ćeš svome puzati i prah ćeš jesti sve dane svojega života. 15 neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina. on će ti satrti glavu, a ti ćeš mu raniti petu.« 16 Ženi reče: »Mnoge ću ti muke zadati kad zatrudniš. u bolovima ćeš rađati djecu, a ipak ćeš žudjeti muža svojega, koji će ti biti gospodar.« 17 adamu reče: »zato što si popustio molbi svoje žene i jeo s drveta za koje sam ti zapovjedio da s njega ne smiješ jesti, zato neka je prokleta zemlja zbog tebe. s mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svojega. 18 trnje i korov rađat će ti, i ti ćeš jesti poljsko zelje. 19 u znoju ćeš lica svojega jesti kruh dok se ne vratiš u zemlju od koje si uzet. jer si prah i u prah se vraćaš.«

→ postaje novi Adam s kojim čovještvo iznova započinje. On – koji je iz temelja odnos i upućenost, Sin – ponovno uspostavlja ispravan odnos. Njegove su raširene ruke otvoren odnos koji je u svakomu trenutku otvoren za nas. PAPA BEnEDiK T X vi., U početku st vori Bog, 1986.

Kršćani imaju ˝stablo života˝ koje bi trebali prigrliti, a to je – križ. Na drvetu je križa život iznova započeo.

Stablo spoznaje dobra i zla u prenesenome smislu predstavlja određeni stav ljudi koji sami žele određivati što je dobro, a što zlo. Bog nas ne želi spriječiti u spoznaji i činjenju dobra.

Jer gdje se umnožio grijeh, ondje se još više umnožila milost; kao što je vladao grijeh za smrt, da tako i milost vlada pravdom za vječni život, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Rim 5,20b–21

Bože, od tebe se okrenuti znači pasti. K tebi se obratiti znači ustati. U tebi imamo sigurno uporište. Sv. AUGUSTin

Bog se brine o ljudima čak i onda kada rade protiv njega. Daje odjeću Adamu i Evi kako se više ne bi trebali sramiti.

P E T O K NJ I ŽJ E

adam nadjenu ženi svojoj ime eva; jer postade mati svima živima. 21 a načini gospodin Bog adamu i ženi njegovoj haljine od kože i obuče ih u njih. 22 tada reče gospodin Bog: »eto, čovjek sad postade kao jedan od nas, tako da spoznaje što je dobro i zlo. da sada samo on ne pruži ruku svoju i također ne uzme s drveta života i jede i vječno živi!« 23 zato ga izagna gospodin Bog iz vrta edenskog, da obrađuje zemlju od koje je bio uzet. 24 i kad je bio izagnao adama, postavi istočno od vrta edenskog kerubine s mačem, iz kojega se vijao plamen, da čuvaju put drvetu života. 20

Sljedeće, četvrto poglavlje pripovijeda o zlu koje se širi: Kajin ubija brata Abela. U Post 6 nasilje na zemlji toliko je naraslo da Bog želi prekinuti neobuzdano zlo te daje potop. Iz potopa se spašavaju samo pravedni Noa (Post 6,9) s obitelji i predstavnicima svih živih bića. Nakon završetka potopa Bog blagoslivlja čovjeka, daje mu nove propise i daruje mu trajan odnos. Ako imaš povjerenje u nekoga, ugovor ti ne treba. Ako nemaš, ugovor je suvišan. JE An PAUl GET T Y (1892.–1976.), američki poduzetnik

˝Savez˝ je jedan od ključnih motiva Biblije (vidi Post 15; Izl 19; Jer 31; jednako i za Isusa). ˝Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva˝ (Mk 14,24). Taj motiv izriče da se Bog trajno povezao s ljudima te tako pokazuje Božju želju da stupi s nama u odnos.

Nakon pljuska sunčevo se svjetlo, probijajući oblake, u atmosferi razlama u spektralne boje i tako nastaje duga – luk koji spaja nebo i zemlju te tako simbolički označava njihovo pomirenje.

Božji savez sa svim živim bićima (Post 9,8−16)

Potom reče Bog noi i njegovim sinovima, što su bili s njim: »sklapam sad savez s vama i s vašim potomcima, što će doći nakon vas, 10 i sa svim živim bićima 8 9

što su s vama, s pticama, sa stokom i sa svim zvijerima što su s vama, sa svim zemaljskim životinjama što izađoše iz korablje. 11 i

sklapam zavjet svoj zato da nijedno stvorenje ne bude više uništeno od vode potopa, i da odsad ne dođe više potop, da uništi zemlju.« 12 nato nastavi Bog: »ovo neka bude znak saveza što ga sklapam između sebe i vas, svih živih bića što su s vama, za vječno vrijeme. 13 dúgu svoju stavljam u oblake. ona neka bude znak saveza između mene i zemlje! 14 Kad, eto, navučem oblake nad zemlju i ukaže se duga u oblacima, 15 tada ću se spomenuti saveza svojega, koji postoji između mene i vas i svih živih bića svaka vrste. nikada više ne će biti vode za potop, da uništi sva stvorenja. 16 Kad se ukaže duga u oblacima, pogledat ću je i spomenut ću se vječnoga saveza između Boga i svih živih bića svake vrste, što su na zemlji.«

Post 10 prikazuje čitavo čovječanstvo kao veliku obitelj od 70 naroda koji svi potječu od trojice Noinih sinova. Time se žele izraziti njihova unutarnja povezanost, punina i jednakost te istodobno njihova raznolikost i različitost. Međutim, sljedeći događaj razara taj sklad.

K NJ I G A P O S TA N K A

hier käme der Turm zu Babel hin

Babilonska kula (Post 11,1−9)

sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor. 2 a kad otiđoše od istoka, nađoše ravnicu u šinearskoj zemlji i ondje se naseliše. 3 tada rekoše jedan drugome: »Hajde da pravimo opeku i da je pečemo u ognju!« i služila im opeka za kamen i zemljana smola za žbuku. 4 Potom rekoše: »Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne raspršimo po svoj zemlji!« 5 a gospodin siđe da vidi grad i kulu što su ih zidali sinovi čovječji. 6 i reče gospodin: »evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to počeše raditi. odsad im ne će smetati ništa 1

da naprave što naume. 7 Hajde da siđemo i da im pomiješamo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore!« 8 i rasprši ih gospodin otamo po svoj zemlji. tako su morali odustati od zidanja grada. 9 zato je prozvan Babel; jer ondje pomiješa gospodin jezik cijele zemlje, i otamo ih rasprši gospodin po svoj zemlji.

Ono što esperanto još nije postigao postigli su Duhovi (Pedesetnica). Esperanto je umjetni jezik koji je nastao u 19. stoljeću, može ga se lako naučiti, svrha mu je olakšati međunarodno sporazumijevanje.

Ljudska megalomanija i taština (˝postati netko i nešto˝) rijetko kada gradi zajedništvo. Mnogo su češće izvor sukoba i razdora. Sljedeći retci opisuju tu činjenicu kao Božji zahvat.

Ova priča povezuje riječ ˝Babilon˝ na ironičan način s glagolom ˝pobrkati˝ (hebrejski balal); međutim, na babilonskome jeziku ˝Babilon˝ znači ˝vrata Božja˝.

U Babilonu je uistinu postojala visoka kula: bio je to stepenasti hram-kula s površinom od otprilike 91 x 91 m. Međutim, osim samih temelja ništa od kule nije sačuvano.

IZ VJE Š TAJI O ABR AHA MU I S ARI (P OS T 11−25) S Abramom, koji će kasnije dobiti ime Abraham, Bog započinje povijest posebnoga izabranja. Abraham znači “otac mnogih (naroda)” (Post 17,4−5). Programatsko je to ime. Izabranje nije samo povlastica, nego i obećanje koje je povezano s određenim zahtjevima. Napustiti domovinu znači ostaviti sigurnost. No to je i prilika za sazrijevanje i rast.

Abrahamov poziv i seoba (Post 12,1−5)

jednoga dana reče gospodin abramu: »idi iz svoje zemlje i od svojega roda i iz doma svojega oca u zemlju koju ću ti pokazati! 2 jer učinit ću te velikim narodom, i blagoslovit ću te, proslavit ću tvoje ime. ti ćeš proširiti blagoslov. 3 Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju i proklet ću one koji tebe proklinju. u tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.« 1

˝Blagoslov˝ je velik dar Abrahamu, ali i zadatak. Njegov intenzivan odnos s Bogom postaje plodan za druge. Za razliku od ljudskoga častohleplja (usp. Post 11,4), Bog će biti taj koji će Abrahamu pribaviti ˝ime˝ i slavu.

Bog nam često daje u jednomu jedinom trenutku ono što nam je dugo uskraćivao. Bog naime udjeljuje svoj blagoslov tamo gdje nailazi na prazne posude. TOM A KEMPEnAC (oko 1380.–1471.), mis tik

P E T O K NJ I ŽJ E

i pođe abram, kako mu je bio zapovjedio gospodin, i s njim pođe lot. sedamdeset i pet godina bilo je abramu kad iseli iz Harana. 5 i uze abram saraju, svoju ženu, i lota, sina svojega brata, i sve blago, što su ga imali, i svu družinu, što su je bili dobili u Haranu, i izađoše da se zapute u kanaansku zemlju. 4

U Post 13 Abram velikodušno prepušta svojemu bratiću da prvi izabere zemlju u kojoj će se nastaniti. U sljedećemu poglavlju hrabro oslobađa njega i mnoge druge iz ruku otmičara. Tako se već tada ispunja Božje obećanje iz Post 12 da će on sam biti blagoslov za druge.

Biti bez djece i obećanje nebrojena potomstva – to je odnos ništice prema beskonačnome. Ali Biblija upravo na taj način objašnjava što to znači ˝vjerovati˝ u Boga: čvrsto se držati Boga.

A vjera daje sigurnost onome čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo. Heb 11,1

Povjerenje u Boga, obećanje i savez (Post 15,1−6) 1 Poslije tih događaja dođe riječ gospodnja abramu u jednom viđenju ovako: »ne boj se, abrame! ja sam tvoj štit; tvoja plaća bit će vrlo velika.« 2 abram odgovori: »ah, gospodine, Bože, što mi možeš dati kad moram živjeti bez djece i damaščanin eliezer bit će posjednik mojega imutka?« 3 i abram nastavi: »eto, nisi mi dao potomstva, i tako će moj domaći sluga biti moj bašti-

nik.« 4 ali mu odmah riječ gospodnja dođe ovako: »ne će taj biti tvoj baštinik, nego onaj koji će izaći od tebe bit će tvoj baštinik.« 5 Pa ga izvede van i reče mu: »Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti!« i onda nastavi: »toliko će biti tvojega potomstva.« 6 abram povjerova gospodinu i on mu to primi u zaslugu.

Proći će 10 i 25 godina do ostvarenja Božjega obećanja, tj. do rođenja Abrahamovih sinova Jišmaela i Izaka. Uoči tih događaja Abraham se iskazao kao savršen domaćin. Abraham kao starac od 99 godina (Post 17,24), za vrijeme sieste, za vrijeme najjače vrućine, trči ususret putnicima kako bi ih pozvao k sebi. Tako on utjelovljuje ideal gostoljubivosti. I danas je u semitskome svijetu gostoljubivost jedna od najvećih vrjednota; s gostom se postupa kraljevski, makar i sam oskudijevao.

Izvanredna gostoljubivost (Post 18,1−15)

opet se javi gospodin abrahamu kod terebinata Mamre, kad je za dnevne žege sjedio na ulazu u šator. 2 Kad on, naime, podignu oči svoje i pogleda oko sebe, a kad tamo tri čovjeka stoje pred njim. Kad ih ugleda, potrča im od ulaza u šator ususret i pokloni se sve do zemlje. 3 i reče: »gospodine, ako sam našao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svojega slugu! 4 dajte, molim, da vam se donese malo vode, da operete svoje noge! onda se odmorite pod drvetom! 5 a ja ću vam iznijeti nešto da pojedete, da se okrijepite. tada možete poći dalje. Pa zato ste i prošli pokraj svojega sluge.« i oni rekoše: »učini kako si kazao!« 6 nato abraham otr1

K NJ I G A P O S TA N K A

ča sari u šator i reče: »uzmi brzo tri mjerice brašna, bijeloga brašna, zamijesi i ispeci pogače!« 7 onda otrča abraham govedima, uze mlado, debelo tele i dade ga momku koji ga brže-bolje zgotovi.

nato donese masla i mlijeka i tele, što ga je dao zgotoviti, i postavi to pred njih. a sam ih je posluživao pod drvetom, dok su oni jeli. 9 tada ga upitaše: »gdje je sara, tvoja žena?« on odgovori: »unutra u šatoru.« 10 Potom reče gospodin: »dogodine u ovo doba opet ću se vratiti k tebi. tada će tvoja žena imati sina.« a sara je slušala na ulazu u šator, što je bio za njim. 11 a abraham i sara bili su stari i vremešni, i u sare bilo je već prestalo što biva u žena. 12 zato se sara sama u sebi nasmije; jer pomisli: »Kad sam već uvenula, zar da još pomišljam na ljubav? i moj je gospodar isto tako star.« 13 a gospodin reče abrahamu: »Što se smije sara i misli: zar ću zbilja još roditi, kad sam ostarjela? 14 je li gospodinu išta nemoguće? dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi. tada će sara imati sina.« 15 tada sara zataji i reče: »nisam se smijala.« jer se uplašila. a on reče: »ne, ti si se smijala.« 8

U Post 17,15 Bog je promijenio ime ˝Saraja˝ u ˝Sara˝ (= kneginja). ˝Tri mjerice˝ bilo bi 20 kg ili čak 35 kg, dakle preobilna gozba (od riječi seah: mjera za zapremninu te iznosi najmanje 7 litara, vjerojatnije pak nekih 12 litara).

Hebrejska riječ ˝smijati se˝ (zahaq) bit će kasnije dio imena djeteta Izaka (hebr. Jizhaq, Post 21,2–3). Ovo retoričko pitanje naznačuje da Bog sve može (↗ Jr 32,17.27). Ništa mu nije nemoguće ili prečudesno.

Abraham svojim zagovorom za Sodomu i Gomoru nakon iskazanoga gostoprimstva (18,22–33) dobiva od Boga obećanje da će poštedjeti oba grada ako nađe deset pravednika; međutim, nema ih ni toliko te se samo Lotova obitelj u Post 19 spašava. U 21. poglavlju rađa se Izak, a Sara traži od Abrahama da otjera Izakova starijega polubrata Jišmaela koji zatim u pustinji dolazi u životnu opasnost. U Post 22 je život i njezina sina u opasnosti.

Abraham na kušnji (Post 22,1−14)

Poslije ovih događaja stavi Bog abrahama na kušnju i reče mu: »abrahame!« on odgovori: »evo me!« 2 on reče: »uzmi izaka, sina svojega, jedinca svojega, kojega ljubiš, pa idi u pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi za žrtvu paljenicu na jednom od brda što ću ti ga pokazati!« 3 i abraham drugoga jutra rano osamari svojega magarca, uze sa sobom dvojicu svojih slugu i svojega sina izaka, nacijepa drva za žrtvu paljenicu, diže se tada i pođe prema mjestu što mu ga je Bog bio pokazao. 4 trećega dana podiže abraham svoje oči i ugleda mjesto u daljini. 5 tada reče abraham svojim slugama: »ostanite ovdje s magarcem! a ja i dječak poći ćemo tamo, da se poklonimo. onda ćemo se opet vratiti k vama.« 6 nato uze abraham drva za žrtvu paljenicu i naprti ih izaku, svojemu sinu. on sam uze oganj i nož sa sobom, i tako pođoše obojica zajedno. 1

Ova uvodna rečenica izrazom ˝staviti na kušnju˝ pruža odlučujući ključ razumijevanja: Bog ne želi Izakovu smrt, nego želi ˝testirati˝ očev stav.

Bog kuša sve: jednoga bogatstvom, drugoga siromaštvom, bogataša – otvara li ruku nevoljniku, siromaha pak – podnosi li bez mrmljanja, u poniznosti, nevolju koja mu dođe po providnosti. TAlMUD

Ovdje se prvi put spominje izraz ˝bogobojazan˝. To pokazuje da je Abraham uspješno prošao kušnju. Misli se na ˝strahopoštovanje, osobito poštovanje˝ koje Boga stavlja u svemu na prvo mjesto, čak i iznad prisnih osobnih odnosa. Slično kaže Isus u Mt 10,37: ˝Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan.˝

Ime ˝Jahve vidi˝ spominje Božje biblijsko ime. Objašnjenje u tekstu nadopunja misao da u planinama možemo posebno iskusiti Boga (↗ Izl 19).

P E T O K NJ I ŽJ E

tada reče izak ocu svojemu abrahamu: »oče!« on odgovori: »evo me, sine!« i zapita: »evo oganj i drva, ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?« 8 abraham odgovori: »Bog će već priskrbiti janje za žrtvu paljenicu, sine!« tako su išli obojica zajedno dalje. 9 Kad dođoše na mjesto što mu ga je Bog bio pokazao, načini abraham ondje žrtvenik i naslaga drva na nj. sveza sina svojega izaka i položi ga na žrtvenik, na drva odozgo. 10 nato abraham pruži ruku svoju i prihvati nož da zakolje sina svojega. 11 ali anđeo mu gospodnji povika s neba: »abrahame, abrahame!« on odgovori: »evo me!« 12 anđeo reče: »ne stavljaj ruku na dječaka i ne čini mu ništa! jer sad znam da si bogobojazan i da mi nisi uskratio jedinoga sina.« 13 Kad abraham pogleda oko sebe, vidje straga ovna, što se bio rogovima svojim zapleo u trnje. abraham ode tamo, dovede ovna i prinese ga umjesto svojega sina kao žrtvu paljenicu. 14 abraham prozva to mjesto »gospodin vidi«, tako da se i danas još kaže: »na brdu gdje se gospodin ukazuje.« 7

Božji poslanik daje Abrahamu nakon kušnje daljnja obećanja blagoslova (22,15–19). Malo kasnije umiru Sara (Post 23) i Abraham (Post 25). Njihov sin Izak ženi Rebeku; nakon 20 godina rađa mu blizance: Ezava, praoca Edomaca, i Jakova, koji će dobiti ime Izrael. Obojica se još u majčinoj utrobi bore za prvenstvo. Kada konačno Jakov u Post 27 uspije zavarati slijepoga oca i na prijevaru dobiva blagoslov prvorođenca, inače predviđenoga za Ezava, obitelj se raspada. Jakov bježi. Noću na putu ukazuje mu se Bog.

P OVIJE S T JAKOVA I NJEGOVE OBITELJI (P OS T 25−50)

Jakovljev san u Betelu (Post 28,10−22) 10 a jakov otiđe iz Beer Šebe i otputova u Haran. 11 stiže na jedno mjesto i prenoći ondje, jer je sunce bilo zapalo. uze jedan kamen na onom mjestu, namjesti ga sebi kao jastuk i leže da tu spava. 12 i usnu: ljestve stajale na zemlji, što su svojim vrhom dopirale sve do neba, i anđeli Božji hodili na njima gore i dolje. 13 gore nad njima stajao je gospodin i govorio: »ja sam gospodin, Bog oca tvojega abrahama i izaka. zemlju, na kojoj počivaš, dat ću tebi i potomcima tvojim. 14 Potomstva tvojega bit će kao praha na zemlji. Prema zapadu i istoku, sjeveru i jugu ti ćeš se raširiti. u tebi i u potomcima tvojim bit će blagoslovljena sva plemena na zemlji. 15 eto, ja ću biti s tobom i čuvat ću te, kamo god pođeš. i opet ću te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te ne ću ostaviti dok ne izvršim što ti obećah.« 16 i jakov se probudi od sna i povika: »zaista, gospodin je na ovom mjestu, a ja ne znadoh!« 17 Pun strahopoštovanja primijeti: »Kako je časno ovo mjesto! jest, ovdje je kuća Božja i ovdje su vrata nebeska!« 18 drugo jutro

28 Što su ljudi u Babilonu pokušali postići u svojoj megalomaniji (˝da sazidamo ... do neba˝, Post 11,4), a nisu uspjeli, to već odavna postoji kod Boga: ljestve koje spajaju nebo i zemlju te Božji poslanici (anđeli) koji održavaju kontakte u oba pravca. Ova su obećanja izvanredna, prije svega zbog toga što ih Bog daje nekomu tko se teško ogriješio. On naime čak ni krivca nikada ne ostavlja i obećava mu velike stvari.

uze jakov kamen, što ga je bio namjestio sebi kao jastuk, i posta-

K NJ I G A P O S TA N K A

vi ga za spomenik i izli na nj ulje. 19 tada prozva to mjesto Betel; a prije se taj grad zvao luza. 20 nato učini jakov ovaj zavjet: »ako Bog bude sa mnom i sačuva me na putu kojim sad idem, ako mi

da kruha za hranu i haljine za odijevanje, 21 i ako se sretno vratim u očinsku kuću, tad će gospodin biti moj Bog, 22 a ovaj kamen, što ga postavih za spomenik, bit će kuća Božja, i od svega što mi dadeš vjerno ću ti dati desetinu.«

Bet-El znači ˝Kuća Božja˝ (vidi r. 17). Bilo je to poznato svetište i hodočasničko odredište sjeverno od Jeruzalema. Strahopoštovanje je temelj svih krjeposti. M ARKO TUliJE CiCEROn (106.−43. g. prije Kris ta), rimski govornik

Bog ne odstupa od svojih obećanja. Premda boraveći u tuđini kod svojega rođaka i punca Labana koji ga je prevario, Jakov uspijeva osnovati vlastitu obitelj i steći veliko stado. Nakon više od 20 godina vraća se u domovinu te opet susreće Boga noću na putu.

Borba s Bogom-anđelom (Post 32,23−33)

ipak se diže još one noći, uze obje žene i obje sluškinje i jedanaest sinova i prijeđe gaz jaboka. 24 uze ih, prevede ih preko rijeke i ostalo onda svoje imanje prenese prijeko. 23

jakov ostade sam. tada se jedan čovjek borio s njim sve do svitanja. 26 i kad ovaj vidje da ga ne može nadjačati, udari ga po bedru te se jakovu iščaši kuk, kad se s njim borio. 27 tada reče onaj: »Pusti me; jer je zora već svanula!« ali on odgovori: »ne puštam te dok me ne blagosloviš.« 28 onaj ga upita: »Kako se zoveš?« on odgovori: »jakov.« 29 a onaj mu reče: »odsad se ne ćeš više zvati jakov, nego izrael; jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadjačao si.« 30 tada zamoli jakov: »Kaži mi svoje ime!« on odgovori: »Što me pitaš za moje ime?« i onda ga ondje blagoslovi. 31 jakov prozva ono mjesto Penuel; »jer«, reče on, »vidjeh Boga licem u lice, a ipak ostadoh na životu.« 32 sunce je pred njim izašlo kad ostavi za sobom Penuel. a hramao je zbog kuka. 33 zato izraelovi sinovi sve do dana današnjega ne jedu bedreni mišić, jer udari jako-

Identitet ˝čovjeka˝ ostaje skriven, no može se pretpostaviti da je sam Bog bio Jakovljev suparnik.

va po bedrenom kuku.

Izrael znači ˝onaj koji se hrvao s Bogom˝. To je Jakovljevo novo ime koje je dobio s blagoslovom. Nije više on taj koji se svim sredstvima mora nametnuti, nego je Bog na njegovoj strani i zalaže se za nj. Penuel (r. 31) znači ˝Božje lice˝ i podsjeća na Jakovljev noćni susret.

Ovaj izvještaj objašnjava jedan običaj u Izraelu: zabrana jedenja određene životinjske tetive podsjeća narod na oca Jakova i njegov susret s Bogom.

Noćno hrvanje nije samo promijenilo Jakovu ime, nego je promijenilo i njega. Odmah nakon ovoga događaja zna izići ususret Ezavu podložnom gestom, a ovaj ga sasvim emocionalno ponovno prihvaća za brata (Post 33,1–10). Ovaj dugi proces do pomirenja ponavlja se u sljedećemu naraštaju, kod Jakovljevih sinova.

P E T O K NJ I ŽJ E

Povijest Josipa i njegove braće (Post 37–50) jedna je od najnapetijih pripovijesti u Bibliji. Govori nam kako se raspada jedna obitelj i kako se opet spaja. Post 37 pokazuje kako su odnosi u obitelji složeni. Svatko čini pogrješke. Josip je mlad i nadaren, ali i naivan i arogantan. Njegova braća reagiraju agresivno i brutalno. Trebat će mnogo godina da preko teških iskustava sazriju i uvide svoje pogrješke. Priča nam pokazuje kako je važno rasti i sazrijevati u vlastitoj obitelji i, kada to postane moguće, riješiti stare sukobe. Isplati se pročitati čitavu priču u cjelovitu izdanju Biblije!

˝Što bi se o njemu zlo govorilo˝, u izvorniku: ˝klevetao˝: Josip govori svojemu ocu laži o svojoj polubraći.

Zbunjujuća priča! Iz početka sam bio nesiguran s kojim bih se likom identificirao, što me je emocionalno zbunjivalo. Snovi o dominaciji ili izvršavanju vlasti uopće mi se ne sviđaju. →

→ Zavidan sam kada mi se čini da je netko pozvan na nešto više od mene. Izjeda me ta zavist i zaboravljam na vlastite sposobnosti koje mi je Bog darovao. niCOl A

Sitnice lake kao zrak, ljubomornu su čovjeku snažne potvrde kao dokazi Svetog pisma. WilliA M SHAKESPE ARE (1564.−1616.), engleski dramatičar

U r. 13 Josip doslovno kaže: ˝Evo me!˝ Ali zapravo nije spreman pa mu Jakov mora po drugi put reći da pođe.

Braća prodaju Josipa u Egipat (Post 37) 2 ovo je povijest jakovljeve obitelji: josip, mladić od seda-

mnaest godina, čuvao je ovce s braćom pomažući sinovima Bilhe i zilpe, ženâ svoga oca. i josip bi javljao ocu što bi se o njemu zlo govorilo. 3 a izrael je volio josipa više nego sve svoje sinove jer mu se bio rodio u njegovoj starosti, i tako mu skroji dugačku haljinu. 4 i kad su njegova braća vidjela da ga njihov otac više voli nego svu njegovu braću, zamrziše ga, te nisu mogli s njim ljubaznu riječ progovoriti. 5 jedanput usnu josip san i pripovjedi ga svojoj braći. i oni ga još više zamrziše. 6 on im je pripovijedao: » čujte kakav sam imao san! 7 Pomislite! vezali smo snoplje u polju. i moj se snop uspra-

vi i ostade stojeći, a vaši se snopovi postave uokolo i klanjaju se mojemu snopu.« 8 tada mu braća njegova rekoše: »ti još hoćeš biti kralj nad nama i vladati nam?« onda ga još više zamrziše zbog njegovih snova i njegovih riječi. 9 drugi put usnu opet san i pripovjedi ga svojoj braći. reče: »čuj-

te! usnuo sam opet san: sunce, mjesec i jedanaest zvijezda meni su se klanjali.« 10 Kad je to pripovjedio ocu i braći, ukori ga njegov otac i reče mu: »Kakav je to san što si ga imao? zar da ja, tvoja mati i tvoja braća dođemo i da se pred tobom na tlo bacimo?« 11 i otad su mu bila braća zavidna, ali otac je to pamtio. 12 i kad jedanput njegova braća otiđoše da pasu očeve ovce kod Šekema, 13 reče izrael josipu: »Braća tvoja čuvaju ovce kod Šekema. dođi, poslat ću te njima!« on mu odgovori: »evo me!« 14 tada mu reče: »Hajde i vidi kako je tvojoj braći i kako je stadu, i javi mi!« tako ga posla iz doline hebronske, i on dođe u Šekem. 15 i neki čovjek nađe ga gdje luta po polju i zapita ga: »Što tražiš?« 16 on odgovori: »tražim braću; pa reci mi gdje sad čuvaju stado!« 17 čovjek odgovori: »otišli su dalje odavle; čuo sam gdje rekoše: Poći ćemo u dotan.« i ode josip za svojom braćom i nađe ih u dotanu.

K NJ I G A P O S TA N K A

Oni ga ugledaše izdaleka i, prije nego im se približi, skovaše lukavu osnovu protiv njega, da ga ubiju. 19 Rekoše jedan drugomu: »Eno dolazi sanjar! 20 Hajde da ga bacimo u jedan zdenac, pa ćemo tad reći da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova.« (…) 23 I čim Josip dođe k braći, svukoše Josipu haljinu, dugačku haljinu koju je imao na sebi, 24 zgrabiše ga i baciše ga u zdenac. A bunar je bio prazan. Nije bilo u njemu vode. 25 Tada sjedoše da ručaju. Kad podigoše svoje oči i pogledaše, a to dolazi gomila Jišmaelaca tamo od 18

Gileada. Deve su im bile natovarene gumom, balzamom i smirnom; putovali su da to donesu u Egipat. 26 Juda reče svojoj braći: »Kakva nam korist ako ubijemo brata i sakrijemo njegovu krv? 27 Hajde da ga prodamo Jišmaelcima i da ne dižemo na nj ruke! Jer brat je naš, naše meso.« Braća pristadoše. 28 I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadiše Josipa iz zdenca i prodadoše Josipa Jišmaelcima za dvadeset srebrnjaka. Oni odvedoše Josipa u Egipat. (…) 31 A oni uzeše Josipovu haljinu, zaklaše jare i zamočiše haljinu u krv. 32 Tada poslaše dugačku haljinu svojemu ocu i poručiše mu: »To nađosmo; vidi je li to haljina tvoga sina ili nije!« 33 Kad ju on izbliza pogledao, povika: »Haljina je to moga sina. Divlja ga je zvijer proždrla!

Rastrgan, rastrgan je Josip!« 34 I Jakov rastrga svoje haljine i zaogrnu svoja leđa kostrijetom i tugovao je za sinom dugo vremena. 35 Gledali su, doduše, svi sinovi i kćeri da ga utješe, ali se on nije dao utješiti i reče: »Ne! S tugom ću sići k svojemu sinu u carstvo mrtvih.« Tako ga je oplakivao njegov otac. 36 A Midjanci ga prodadoše u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku tjelesne straže.

Čitao sam o Abrahamu, nemirnu putniku, nošenu prema novim obalama spoznaje Božje, čitao sam o Josipu i njegovoj braći, to remek-djelo Staroga zavjeta. THOM A S M Ann (1875.−1955.), njemački književnik, o nastanku romana Josip i njegova braća

Ono što Juda kaže izgleda ˝razumno˝ (r. 27). Ali i njegov je plan neljudski: budući da je Josip ˝naš brat˝, ˝samo˝ ćemo ga prodati, a istodobno ćemo od toga profitirati.

U njemačkomu jeziku postoji poslovica ˝izdan i prodan˝. Dvadeset su srebrnjaka braća dobila za Josipa (r. 28), 30 će srebrnjaka Juda primiti da poljupcem izda svojega Gospodina.

Unatoč nedjelima braće Josip postaje moćan političar u Egiptu. Kada su zbog gladi prisiljeni potražiti žito u Egiptu, braća su više puta stajala pred Josipom, ali ga nisu prepoznali. Najmlađi brat Benjamin optužen je da je ukrao vrijedni pehar. No sada Josipova braća i prije svega Juda postupaju sasvim drukčije nego u Post 37.

Josip ponovno kuša braću (Post 44,18–34)

18 Onda pristupi Juda k njemu i reče: »Molim, gospodaru, tvoj sluga htio bi da smije progovoriti riječ svojemu gospodaru! Ne ljuti se na svoga slugu! Ti si, eto, jednak faraonu. 19 Moj gospodar zapita svoje sluge: Imate li još oca ili brata? 20 Odgovorismo svom gospodaru: Imamo još stara oca i malena brata koji mu se rodi u starosti; pravi njegov brat je umro, i tako on ostade još sam od majke i zato je ljubimac svog oca. 21 Ti zapovjedi nama, svojim slugama: Dovedite ga k meni! Htio bih ga vidjeti svo-

Braća su pretpostavila da Josip ne će preživjeti kao rob u Egiptu. Zato Juda ovdje govori da njegov otac Jakov osobito voli najmlađega brata Benjamina.

Josipov je zahtjev prisilio oca Jakova da se ostavi nezdrava privilegiranja i pristrane ˝ljubavi˝ prema najmlađemu.

Poštuj svog oca i svoju majku, da dugo živiš u zemlji koju će ti dati Gospodin, Bog tvoj! Izl 20,12

Juda otvoreno govori o nejednakosti u obitelji. ˝Žena mi je rodila...˝ odnosi se na Rahelu dok Jakovljeva druga žena Lea ne vrijedi toliko. Juda može točno prenijeti očeve riječi. To pokazuje koliko se može uživjeti u očevo razmišljanje, iako ga je ovaj toliko puta zapostavio.

Time je Juda spreman uzeti na se jednaku sudbinu koju je u Post 37 nametnuo Josipu.

Zaboravi li žena svoje djetešce? Ne smiluje li se plodu svoga tijela? A kad bi ga i zaboravila: Ja tebe ne zaboravljam!

Iz 49,15

Razumljivo je da su se braća prepala. Brat, kojega su smatrali mrtvim i kojemu su nanijeli veliku nepravdu, sada odjednom stoji pred njima.

U ovomu tumačenju Josipove teške sudbine dolazi do izražaja njegova zrelost. →

P E T O K NJ I ŽJ E

jim očima. 22 odgovorismo svom gospodaru: ne može dječak ostaviti oca; kad bi ostavio oca, taj bi tad umro. 23 a ti reče svojim slugama: ako ne dođe s vama vaš najmlađi brat, onda ne smijete vi-

še na moje oči! 24 i kad se mi tad vratismo k tvojemu sluzi, mojemu ocu, priopćismo mu riječi mog gospodara. 25 jednoga dana zapovjedi nam opet naš otac: idite još jednom onamo da nam kupite nešto žita! 26 a mi odvratismo: ne možemo tamo ići. samo ako naš najmlađi brat pođe s nama, onda ćemo ići tamo; jer ne smijemo na oči onome čovjeku, ako ne bude s nama naš najmlađi brat. 27 tada nam odvrati tvoj sluga, moj otac: znate sami da mi je moja žena rodila samo dva sina. 28 jedan ode od mene. Mislim da je bio rastrgan. do danas ga više ne vidjeh. 29 ako mi sad još i ovoga odvedete i zadesi ga kakva nesreća, otpraviste onda moje sijede vlasi od tuge pod zemlju. 30 Pa kad bih ja sada došao natrag k tvom sluzi, svom ocu, a dječaka za kojega je vezano čitavo njegovo srce ne bi bilo s nama, 31 on bi umro kad bi vidio da nema dječaka; i tvoje sluge doista bi otpravile sijede vlasi tvog sluge, našega oca, od tuge pod zemlju. 32 jer tvoj sluga je pred svojim ocem jam-

čio za dječaka kad je obećao: ako ti ga ne dovedem natrag, bit ću onda svojemu ocu kriv dok sam živ. 33 zato neka tvoj sluga, molim, ostane umjesto dječaka da bude rob mojemu gospodaru, a dječak neka ide sa svojom braćom! 34 jer kako bih se ja mogao vratiti k svojemu ocu bez dječaka! ne bih mogao gledati jad što bi snašao mojega oca.« Josip se otkriva svojoj braći (Post 45,1−15)

tada se josip nije više mogao dulje suzdržati pred svima koji su stajali oko njega, i povika: »izađite svi odavle van!« tako nije bilo nikoga uz njega kad se josip pokazao svojoj braći. 2 on je plakao tako glasno da su ga čuli egipćani, a dočula je za to i faraonova kuća. 3 josip reče braći: »ja sam josip! dakle još živi moj otac!« ali njegova braća ne mogoše mu odgovoriti; tako su bili zaprepašteni pred njim. 4 a josip pozva braću: »Pristupite samo bliže k meni!« Kad pristupiše bliže, reče: »ja sam vaš brat josip, koga prodadoste u egipat. 5 ali sad se ništa ne uznemirujte i ne korite sebe zato što me ovamo prodadoste, jer Bog me posla pred vama da vas uzdrži na ži1

K NJ I G A P O S TA N K A

votu! 6 već dvije godine vlada glad u zemlji, a bit će još pet godina za kojih ne će biti ni oranja ni žetve. 7 ali Bog me posla pred vama da uzdrži vaše pleme na zemlji i da vam očuva život čudesnom

pomoći. 8 tako me dakle ne poslaste vi ovamo, nego Bog. on me učini ocem faraona i gospodarom cijele njegove kuće i vladarom čitave egipatske zemlje. 9 Pođite sad brže k ocu i javite mu: ovako poručuje tvoj sin josip: Bog me učini gospodarom svega egipta! dođi k meni, nemoj oklijevati! 10 Prebivat ćeš u gošenskoj zemlji i bit ćeš blizu mene, ti i tvoja djeca i unučad, i tvoje ovce i goveda i sve tvoje imanje. 11 ja ću se ovdje brinuti za tvoju prehranu jer će još pet godina potrajati glad. ti ne ćeš osiromašiti svojom obitelji i svime što imaš. 12 eto, vidite, vi i moj brat Benjamin svojim očima, da sam ja koji govori s vama. 13 javite ocu moje visoko dostojanstvo u egiptu i sve što doživjeste! onda brzo dovedite ovamo mojega oca!« 14 tada pade oko vrata svom bratu Benjaminu i zaplaka, a i Benjamin zaplaka na njegovim prsima. 15 onda izljubi svu ostalu braću i izgrli ih sa suzama. Potom njegova braća s njime razgovorahu.

→ Nevolje i nanesene nepravde Josip doživljava, polazeći od Boga, kao put k spasenju (vidi r. 7–8). U tome je ključ njihova međusobnoga razumijevanja i pomirljiva susreta.

Josipova ljubav i pomirbeni stav postaju konkretne u obliku brige za očevo dobro i da cijela obitelj preživi.

Benjamin je također bio Rahelino dijete i stoga jedini pravi Josipov brat.

Nakon toga Jakov se zaista seli s obitelji u Egipat i ponovno susreće svojega sina Josipa (Post 46). Prije svoje smrti Jakov blagoslivlja svoje potomke srdačno i iskreno (Post 48–49). Znak je to velike mudrosti i pravednosti. Nakon njegove smrti javlja se u braći strah da bi se Josip mogao osvetiti za prijašnje zlo koje su mu učinili.

Josipova utjeha i ohrabrenje braće (Post 50,15–21) 15 a braća se josipova pobojaše, kad im umre otac, i rekoše:

»Što ako bi se josip pokazao protivan nama pa nam uzvratio sve zlo što mu učinismo?« 16 zato poručiše josipu: »otac tvoj pred smrt svoju odredi ovo: 17 ovako kažite josipu: ah, oprosti ipak braći njihov zločin i grijeh, što ti zlo učiniše! a sad oprosti nam, molimo, naš zločin! Mi štujemo Boga tvojega oca!« Kad mu oni to poručiše, josip zaplaka. 18 tada mu dođoše sama braća, padoše pred njega i rekoše: »evo, tvoji smo robovi!« 19 a josip im reče: »ne bojte se! zar sam ja umjesto Boga? 20 vi dakako misliste zlo protiv mene, ali Bog okrenu to na dobro, da izvrši ono što se danas zbiva, da uzdrži na životu mnoge ljude. 21 ne bojte se sada! ja ću se brinuti za vas, za vaše žene i za vašu djecu!« tako ih je tješio i prijateljski im govorio.

Isto kao i Juda u Post 44, tako su sada i ostala braća spremna prihvatiti jednaku sudbinu i zlo koje su u Post 37 nanijeli Josipu.

Ovaj Josipov odgovor ključ je za razumijevanje Knjige Postanka i za razumijevanje Božjega djelovanja uopće. Bog može djelovati i kada ljudi planiraju i čine zlo; on i tada može sve okrenuti i dugoročno privesti dobru.

Josip umire u Egiptu i tamo je pokopan. No pred smrt navješta svojoj obitelji da će se vratiti u Izrael jer je tamo njihova domovina.

Knjiga Izlaska Knjiga Izlaska pripovijeda o povijesti nastanka Božjega naroda Izraela. Jakovljeva (= Izraelova) obitelj postala je u Egiptu velik narod. Novi faraon, koji je zaboravio na Josipa, podjarmljuje Izraelce jer su stranci (Izl 1). Djetešce Mojsije se spašava (Izl 2). Bog mu daje zadatak da oslobodi Izrael i izvede ga iz Egipta (Izl 3−4). To mu uspijeva tek nakon duga prepiranja s faraonom (Izl 5–11). Izraelski narod slavi prvu Pashu (Izl 12). Bog razdvaja Crveno more i vodi Izrael po suhu, a egipatska se vojska utapa (Izl 14). Izrael slavi pobjedu (Izl 15), no ubrzo mora proći prve kušnje u pustinji (Izl 16–18). Kada narod stiže do brda Sinaja, Bog s njima sklapa savez (Izl 19–24), ukazuje se u grmljavini i potresu (Izl 19) te objavljuje Deset zapovijedi (Izl 20) i druge zakone. Dok je Mojsije na brdu, narod pravi zlatno tele i klanja mu se (Izl 32). Nakon teške krize Bog se pomirio s narodom po Mojsijevu zagovoru i oprašta narodu (Izl 34). Izrael smije napraviti svetište u kojemu će Bog prebivati, biti blizu svojemu narodu i pratiti ga na putu (Izl 35–40). U Knjizi Izlaska Bog objavljuje svoje ime (Izl 3); daje Deset zapovijedi (Izl 20); objavljuje neizmjernu spremnost da oprosti krivnju (Izl 34). Knjiga Izlaska pokazuje kako se Bog brine za nas ljude: želi nas duhovno pratiti, ali se konkretno zalaže i za političku slobodu i socijalnu pravdu. Mi ljudi prirasli smo mu srcu.

Preporu훾ujemo i ostala YOUCAT izdanja: Katekizam Katoli훾ke Crkve za mlade, Molitvenik za mlade, Update! Ispovjedi se!, Priru훾nik za krizmanike, Priru훾nik za voditelje.

U rukama, dakle, držite nešto Božje: knjigu koja je poput ognja! Knjigu po kojoj Bog govori! papa Fr anjo u Predgovoru Biblije za mlade

ISBN 978-953-235-487-4

VERBUM