Zabranjeno kukanje by VERBUM d.o.o.

SALVO NOÈ

ZABRANJENO KUKANJE Promijeni nabolje svoj život i život drugih!

KNJIGU PREPORUČIO I PREDGOVOR NAPISAO

PAPA FRANJO VERBUM

Kukanje je postalo uobičajen način naše komunikacije. S problemima se jednostavno ne može suočavati kukanjem. Onaj tko kuka aktivno pridonosi stvaranju negativna ozračja koje prožima naše društvo. Čak i obitelji i radne sredine prožete su ovom navikom. Primjerima, vježbama i strategijama osobnoga i društvenog rasta ova knjiga nudi vrlo praktičan i primjenjiv pozitivan pristup životu i poteškoćama. Uz pomoć nje ojačat će vaše samopoštovanje i motivacija kako biste izbjegli upadanje u zamku jalova kukanja i sumorna pogleda na život.

Salvo Noè ZABRANJENO KUKANJE

SALVO NOÈ

ZABRANJENO KUKANJE Promijeni nabolje svoj život i život drugih!

VERBUM Split, 2018.

Biblioteka:

Posebna izdanja 125. Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Vietato lamentarsi. Agisci per cambiare in meglio la tua vita e quella degli altri! © 2017 Edizioni San Paolo Piazza Soncino, 5 – 20092 Cinisello Balsamo (MI) www.edizionisanpaolo.it © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2018. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Izvršna urednica: Ljiljana Jurinović Prijevod: Darko Grden Lektura: Anđa Jakovljević Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj ISBN 978-953-235-605-2 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 170426003

Kukanje je poput stolice za ljuljanje: tjera te da se stalno miÄ?eĹĄ, a nikamo ne odlaziĹĄ!

PREDGOVOR PAPE FRANJE

U ovoj knjizi profesor Salvo Noè želi dati obilje poticaja vezanih za suočavanje s poteškoćama i nepredviđenim događajima kako se ne bi upalo u zamke viktimizma te kako bi se u svakoj protivštini otkrila mogućnost da se iziđe prekaljeniji i s više pouzdanja. To je korisno u našemu vremenu obilježenu tolikom brzinom oko nas i krhkošću u nama. Pravi put nije udaljiti se od svijeta ili se boriti protiv svega što nas okružuje, nego popravljati stvarnost počevši od onoga što jesmo, od našega srca, od naših odnosa. Ljubav otvara oči, zagrljaj otvara srce. Ako nas mnoge zamke zatvaraju u nas same, izlaz je otvoriti prostore molitve i slušanja, poštovanja i razumijevanja, kako bismo se oslobodili smutnje žalosti i kukanja. Ti se životni poticaji tiču i vjere, na koju se također odražava vrijeme u kojemu se živi. A obilježje je našega vremena da u njemu prevladavaju osjeća7

PREDGOVOR PAPE FRANJE

ji i emocije, nesigurnost i krhkost te mnoge rane koje se odražavaju na nutrinu. No u srcu može niknuti i slobodna odluka da će se ljubiti. Započni od opredjeljenja da ne ćeš nad njima plakati, da ne ćeš dopustiti da te nadvlada žalost zbog podnesenih lomova i zbog nevolja kojih nas život ne štedi. To je opredjeljenje u skladu s darom vjere: po vjeri znamo da jesmo i da ćemo biti, nadasve i onkraj svega, ljubljena Očeva djeca. Uvijek ljubljena, bez obzira na grijeh i nedosljednost. A to nam je izvor radosti, radosti koja je dublja od emocija koje dolaze i prolaze, radosti koja pobjeđuje nemir što sapinje život, radosti koja nadilazi i samu bol preobražavajući je u mir. Postoje misli i riječi koje priječe tu radost i nanose štetu srcu: primjerice, jadikovke upućene drugima, ali i sebi – dok one koje bivaju upućene Bogu, kao što pokazuju biblijske Tužaljke, otvaraju čovjeka odnosu, blagotvornu rasterećenju, iscjeliteljskoj molitvi. Ima, dakle, putova srca kojima ne treba ići, a ima i drugih uz koje valja hrabro prionuti; napasti koje treba odbaciti i prigoda koje valja prigrliti kao svoj izbor životnoga usmjerenja, kao blago koje je potrebno steći. Naime, kao što uči Isus, „gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“ (Mt 6,21). U svačijemu srcu ima ponešto prašine koja se je nataložila, rđe koja se je oblikovala, kadgod i veliki teret koji nije maknut. Susret s Gospodinom koji nas poznaje, ljubi i iscjeljuje, iskren i otvoren susret s drugima, ljubav koja oslobađa najljepše potencijale naše slobode, jesu snage koje su kadre maknu8

PREDGOVOR PAPE FRANJE

ti taj kamen, skinuti tu rđu, pomesti prašinu. Potrebno nam je to jer nismo nadljudi, već ljudi na putu; krhki grješnici, ali istodobno i povlašteni primatelji vjerne Božje ljubavi: On umije okrenuti plač u igranje (usp. Ps 30,12). Ranjen je kao i mi, za nas: njegove rane nisu nestale, nego su pune uskrsnoga svjetla. Tako, kada se nasljeduje Isusa na putu ljubavi, korak po korak se uči čak i u boli nazirati životno sazrijevanje, u kušnji nadu, u krizi rast, u noći zoru, u križu uskrsnuće. I osjeća se da nije dobro gubiti se u kukanju i samosažaljevanju. Život nije susretanje drugih ljudi i događaja sa strahom, inatom, prijekorom i sumnjom, nego je život ulaganje u onu ljubav koja „sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi“ (1 Kor 13,7). Ljubav koja u oproštenju, primljenome i darovanome, uvijek pronalazi snagu za novi početak. Pronaći sama sebe znači staviti se u Božje ruke, kao dijete u ruke očeve. Tako se nikada ne ćemo osjećati iskorijenjenima iz života i povijesti. Na hodu će nas pratiti Otac koji nas ljubi i koji nam sa strpljivom finoćom pokazuje put. A kada, putem, uđe u nas kušnja srdžbe, a rđa zavisti počne nagrizati odnose, znat ćemo da moramo nasljedovati Isusa plivajući protiv struje, ponizno i krotko. To je Isusov put, put trajnoga obraćenja, života koji ne poznaje lagodno sjedenje, koji nikada nije životarenje, nego se živi do dna, s istinskom hrabrošću, tj. s hrabrošću ponizne ljubavi. 9

PREDGOVOR PAPE FRANJE

Cijeniti se jer smo ljubljeni, dopustiti da nas ruka Gospodnja izvuče iz ponora rana i žaljenja, izabrati život, tražiti bližnjega, prihvatiti svaki dan kao prigodu za darivanje, boreći se kako bismo iz života uklonili kukanje, iz sudova otrov, iz misli pomutnju, iz susreta ogovaranje, iz srca gorčinu. To je put po kojemu ljubav prebiva među nama. Jer samo ljubav ispunjava praznine, liječi rane, iscjeljuje odnose. Samo ljubav ulijeva pouzdanje, daruje mir, vraća hrabrost te život preobražava u veliko gradilište nade.

UVOD

Od djetinjstva slušam izreku: „Kukaj i dobro će ti biti.“ Ta me je izreka uvijek pogađala jer bi mogla značiti da će ti, ako si optimist, biti loše. Odrastao sam s tom tvrdnjom koja podrazumijeva i određene tjelesne popratne znakove poput smrknuta lica i uvučenih ramena. Jednoga sam dana odlučio da se s time ne slažem i poželio sam to glasno reći. Eto kako je i zašto nastala ova knjiga i pločica s natpisom ZABRANJENO KUKANJE. Riječ je o nekoj vrsti svjetla koje sam želio baciti na stvarnost koju svi mi gradimo, pa i načinom na koji govorimo. Često toga nismo svjesni. Stoga moj rad služi i tome da bi podsjetio na nešto što možda i znamo, ali s lakoćom zaboravljamo. Ponavljanje spomenute izreke stvorilo je „začaranost“ koja nas je dovela do toga da postanemo narod žalopojki i vječnih žrtava nečega i nekoga. Premda priznajem da u životu postoje poteškoće, ne mogu vjerovati da se rješenje može pronaći u kukanju, naprotiv vjerujem da se nalazi u želji za djelovanjem kako bi se naše stanje promijenilo nabolje. Kao što je govorio Martin Luther King: „Može biti da niste odgovorni za stanje u kojemu se nalazi11

ZABRANJENO KUKANJE

te, ali ćete postati odgovorni ako ništa ne učinite da ga promijenite.“ Iza govora krije se povijest jednoga naroda. Svi želimo bolji život, svi tražimo onu vedrinu, onaj spokoj koji će nam pomoći da se bolje suočimo sa zaprekama, s nepredviđenim događajima, sa životnim bolima. No odveć često ta teoretska i općenita želja da se bolje živi ne biva pretočena u praksu zbog nekih razloga koje ću objasniti tijekom našega zajedničkog hoda kroz ovu knjigu. Jedno je sigurno: u životu moramo aktivirati više oduševljenja, više zahvalnosti i više odgovornosti kako bismo postigli nutarnju postojanost i pronašli radost življenja. Cilj je osloboditi se osjećaja neprikladnosti koji nas navodi na kukanje te, istodobno, preobraziti obezvrjeđujuće osjećaje u poštovanje i ljubav prema samima sebi. Da bismo to učinili, potrebno je aktivirati nove osjećaje i nove poglede koji će nas dovesti do tjelesnoga i psihičkoga blagostanja, do sklada između praktičnih i emocionalnih elemenata života. Samo se tako može izbjeći zamka viktimizma, osjećaja vječne žrtve. Srž je života u vjeri, u povjerenju, u razvoju vlastitih mogućnosti te u pomaganju bližnjemu. U institucijama, u obiteljima, u međuljudskim odnosima, u svijetu rada potrebno je udisati novi zrak, zamišljati 12

UVOD

bolju budućnost i činiti konkretne korake kako bi se aktivirala pozitivna promjena. Ova knjiga želi biti pozitivan poticatelj svijesti. Koristi je, dakle, kao praktični priručnik kako bi svoj put učinio tečnijim i ispunjenijim zadovoljstvom. Ako za vrijeme čitanja bude nečega što te „dotiče“, zastani i zapiši na papir sa strane što bi to na sebi želio osnažiti ili promijeniti. Bit će i pitanja na koja ćeš moći odgovoriti. Sve zato što nas to uistinu mijenja. Hod ove knjige bit će podijeljen na tri dijela. U prvome će dijelu biti izložena analiza motiva koji navode ljude na kukanje. Bit će nužno istražiti i društvene aspekte koji utječu na subjektivno djelovanje. U drugome će dijelu biti razmotreni neki zanimljivi teoretski prijedlozi, zajedno s konkretnim primjerima kako bi bili uvjerljiviji. Treći je dio posvećen nizu praktičnih prijedloga s poticajnim vježbama za jačanje samopoštovanja i motivacije. Želim ti prenijeti svu snagu i oduševljenje koje je u meni, počevši s pozivom: Prestani kukati i počni se jačati, poštivati i ljubiti.

PRVI DIO

SAGLEDAVANJE I ANALIZA PROBLEMA

1. KORIJENI KUKANJA

Zašto puno vremena provodimo u kukanju? Zato što smo se na to navikli i zato što smo dubinski nezadovoljni. Čovjek se jada zbog duboka osjećaja praznine i zbog nesposobnosti da svojemu životu dadne smisao. Kukanje, kojemu se čovjek utječe i zbog beznačajnosti, često je pokazatelj stupnja našega nezadovoljstva. Kuknjava postaje način suočavanja sa životom, ali i način na koji se kod drugih aktivira osjećaj suosjećanja. Kao da „Žrtva“ pokreće mehanizam kako bi zadržala potencijalnoga „Spasitelja“ koji se nalazi ispred nje. Riječ je o učinkovitu mehanizmu za manipuliranje drugima. O tome ću detaljnije govoriti u drugome dijelu ove knjige. Još jedan razlog zbog kojega se jadamo jest naš duboki egocentrizam, podržavan nedostatkom empatije. Kao da je samo po sebi razumljivo da bismo trebali imati više od drugih, a kada se to ne dogodi, kukamo. Osjećamo se progonjenima nesrećom do te mjere da mislimo kako je sve što se događa zato tu što se je svemir urotio protiv nas. 17

ZABRANJENO KUKANJE

Premda je jasno da ima negativnih trenutaka koje treba izreći, razumjeti te nam je u njima potrebna potpora, važno je da kukanje ne postane navikom. Dobro promislimo: ako je djelovanje ono koje pokreće promjenu, kako možemo aktivirati pozitivnu preobrazbu ako nam je glava i dalje puna obezvrjeđujućih riječi koje pokreću negativna stanja duše? Zacijelo ćemo teško pronaći rješenja jer smo žrtve negativne „začaranosti“. No i kada smo u nazočnosti osoba koje kukaju, ili koje brbljaju bez konstruktivna i pozitivna cilja, kvaliteta njihovih negativnih vibracija odražava se i na nas. Kukanje je crna rupa u kojoj se gubi energija. Što su navike? Automatska ponašanja koja se ponavljaju, učestalo u vremenu; misli i djelovanja koji su toliko ukorijenjeni u nama da ih na kraju činimo, a da toga nismo ni svjesni, kao da imamo automatskoga pilota. Postoje navike koje ograničavaju i navike koje jačaju potencijale. U ovome slučaju kukanje je ograničavajuća navika, posebno ako je na djelu bez traženja rješenja, već samo zbog činjenice što se osoba osjeća žrtvom stanja koje proživljava. Riječ je o obezvrjeđivanju sebe i drugih koje sputava bilo kakav prijelaz prema rješenju. O nekoj vrsti labirinta koji nas uvijek dovodi pred zid. 18

SAGLEDAVANJE I ANALIZA PROBLEMA

Navezanost na vlastite ograničavajuće navike, ponavljanje uvijek istih gesta, misli i riječi ne dopušta nam da na uravnotežen način reagiramo na novine. Na svaku novost reagiramo kaotično i improvizirajući tako da ono što je protivno našim navikama postaje razlogom da se loše osjećamo. Iz toga se nameće zaključak da se djelovanja po navici, koliko god ulijevala sigurnost, okreću protiv nas i našega blagostanja jer nam svaku i malenu novost predstavljaju kao nepredviđenu negativnu pojavu. Kao da smo umrtvljeni lijenošću, sputani nepokretnošću kod svakoga poticaja, fizičkoga ili emocionalnoga, na djelovanje. Kako promijeniti ograničavajuće navike? Kako izbjeći da one u negativnu smislu uvjetuju odnose među supružnicima i općenito odnose među osobama? Valja tražiti ugodnu zamjenu za ograničavajuću naviku, nešto što će biti nama na korist, a zadovoljavat će nas na osobnoj razini. Primjerice, bilo bi korisno zamijeniti kukanje pitanjima kao što su: „Kako mogu povećati svoje sposobnosti u odnosu na situacije?“; „Kakve su mi kompetencije potrebne na području ponašanja i/ili znanja?“ Posebno nas dvoje spašava od kroničnoga viktimizma: odnosi (sposobnost stvaranja međuosobnih veza) i kompetencije (sposobnost da nađemo najbolje strategije za suočavanje sa životnim izazovima). Kompetencije se dijele na 3 Z, tri vrste „znati“: Znati u smislu spoznaje, znanja; Znati činiti ili sposobnost te Znati biti ili ponašanje. 19

ZABRANJENO KUKANJE

KOMPETENCIJA SPOZNAJA

SPOSOBNOST

PONAŠANJE

ZNATI (ZNANJE)

ZNATI ČINITI

ZNATI BITI

Moramo neprestano učiti jer bi ono što znamo moglo postati nedostatnim u odnosu na nove probleme koji se nameću. Promijeniti navike znači uvećati spoznaju o sebi i o svijetu. To je važan čimbenik osobnoga rasta te nam pomaže kako u tome da se osjećamo zadovoljnije, tako i u tome da budemo više u skladu s drugima. U trećemu dijelu ove knjige govorit ću o navikama kao pomoći da postignemo izvrsnost. Valja imati na umu da je naš karakter zbir navika. Ako mijenjamo navike, mijenjamo karakter. Zamke kukanja Ograničavajuće navike mogu aktivirati zamke koje se pretvaraju u mentalne kratke spojeve. • Prva zamka u koju često upadamo jest da smatramo kako je nagnuće kukanju karakterna crta. Pozor: kukanje nije crta karaktera ili osobnosti. Kukanje je navika koju učimo te je nastavljamo 20

SAGLEDAVANJE I ANALIZA PROBLEMA

svakodnevno prakticirati sve dok je ne učinimo automatskom. • Druga zamka koju valja izbjegavati jest štetno uvjerenje da je kukanje korisno. Neporecivo je, međutim, da kukanje proizvodi učinke. Sada ćemo vidjeti koje: 1. Drži duh usredotočenim na problem, a ne na rješenje. 2. Prenosi na duh negativne emocije stečene iskustvom, održavajući ih stalno živima i neprestano prisutnima. 3. Priječi nove vizije koje bi nam omogućile da problem sagledamo na drukčiji način. 4. Drži naše misli vezane uz prošlost, na ono najgore iz prošlosti, kradući energiju sadašnjosti. 5. Navodi nas da mislimo, raspredamo, mozgamo… a ne dopušta nam da djelujemo. 6. Ubija uvjerenje u mogućnost promjene. 7. Navodi nas da se identificiramo sa svojim negativnim mislima i problemima. • Treća velika zamka jest misliti da smo, ako kukamo, slobodni od negativnih emocija. Glede toga, apsolutno je potrebno pojasniti: razlikujmo „davanje oduška“ od kukanja. Svi proživljavamo negativna iskustva, razočaranja, boli, nepravde, gubitke. U tim je trenutcima vrlo korisno podijeliti emocije i proživljavanje s bliskim osobama, izreći ono što osjećamo. Ako se to ne učini, postoji opasnost da sve ostane unutra. 21

ZABRANJENO KUKANJE

Izvući i podijeliti emocije apsolutno je korisno kako bi se preradilo negativno iskustvo. „Davanje oduška“ ima vremenski ograničeno trajanje te je osobito okrenuto traženju rješenja. Tko je loše, tko se žali na nepravdu, tko se buni protiv zloporabe, mora izraziti emociju koju osjeća. U tome slučaju nije riječ o kukanju nego o autentičnu izražavanju osjećaja koje ide za rješenjem. Mnogo puta ne možemo kontrolirati događaje, ali možemo odlučiti kako ćemo reagirati na ono što nam se događa. Praktički možemo: • odlučiti kakav ćemo stav zauzeti • kakvo značenje događaju dati • koja djelovanja poduzeti. Kukanje je, naprotiv, svakodnevna navika koja ne traži rješenje. Tko kuka, čini to automatski te želi to i dalje činiti. Primjerice, ako kukam kako nema posla, mogu mirno sjediti u kafiću i tamo provoditi dane. Možda i nemam volje raditi te mi kukanje omogućuje da pronađem uvjerljivo opravdanje. Kukanje navodi druge da učine ono što bi trebala učiniti osoba koja kuka. Jedno je imati sposobnost sagledavanja negativnih aspekata, a drugo je na sve gledati negativno. Važna je točka na koju se osoba usredotočuje. Ono na što se usredotočuješ, postat će tvojom stvarnošću!

ZAKLJUČCI

SADRŽAJ

Predgovor pape Franje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 prvi dio SAGLEDAVANJE I ANALIZA PROBLEMA . . . . . . . . 15 1. Korijeni kukanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 2. Kriza i naš odgovor: željeti znači moći . . . . . . . . . 29 drugi dio TEORIJSKE PONUDE I KONKRETNI PRIMJERI . . . . 47 3. Transakcijska analiza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 4. Pouzdati se u vlastite sposobnosti i pokušati ostvariti poboljšanje . . . . . . . . . . . . . . . . 75 treći dio PRAKTIČNI PRIJEDLOZI ZA ŽIVOT . . . . . . . . . . . . . . 97 5. Kako misliti o promjeni? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 6. Uloga motivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 7. Imati poštovanja za sebe i povjerenja u sebe . . . 143 8. Djelovati s entuzijazmom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 Zaključci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171

173

PREPORUČUJEMO

Obnoviti se u molitvi znači obnoviti sve vidove svoga života jer sve preobrazbe koje želimo našemu društvu i samima sebi rodit će se upravo iz toga susreta s Bogom u molitvi. Bez obzira koji je naš poziv, najvažniji poziv na koji nas Isus Krist i Duh Sveti pozivaju jest poziv na molitvu. Po molitvi ćemo otkrivati Očevo lice i vlastiti najdublji identitet. Nudeći konkretnu pomoć i praktična sredstva za redovitu i ustrajnu molitvu, ova nam knjiga pomaže da dođemo u dodir s Božjom prisutnošću i da dopustimo da nas iznutra preobrazi i osposobi za ljubav prema istini. 160 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Mnogi ljudi više ili manje svjesno zamišljaju Boga kao policajca koji budno „patrolira“ nad našim životom i postupcima čekajući da nam napiše kaznu. No je li to baš tako ili je ipak riječ o lažnim slikama Boga, točnije o karikaturama Boga koje nam priječe da istinski upoznamo svojega Stvoritelja, onoga koji nas ljubi takve kakvi jesmo i brine se o nama? U ovomu domišljatom djelu autorica raskrinkava mnoge stereotipe o Bogu i otkrivajući koji su uzroci tih lažnih slika o Bogu istodobno naznačuje put ozdravljenja naše slike o Bogu kako bismo mogli živjeti svoj odnos s nebeskim Ocem u istinskoj duhovnoj slobodi, puni povjerenja i duboke radosti. 112 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u lipnju 2018.

Salvo Noè poznati je psiholog, psihoterapeut i obiteljski medijator. Stručnjak je za formativne procese te podučava društvenu psihologiju i psihologiju komunikacije u javnim i privatnim institucijama. Specijaliziran je za poremećaje tjeskobe i depresije. Njegov je moto: suočiti se sa samim sobom da bi se raslo! Svjetsku pozornost privukao je kada je papa Franjo na vrata svoje sobe postavio njegovu pločicu s natpisom „Zabranjeno kukanje”.

Želiš li udisati novi zrak? Tražiš li vedrinu, spokoj koji će ti pomoći da se bolje suočiš sa zaprekama, s nepredviđenim događajima, sa životnim bolima? U život unesi više oduševljenja, više zahvalnosti i više odgovornosti kako bi postigao nutarnju postojanost i pronašao radost življenja. Premda priznajem da u životu postoje poteškoće, ne mogu vjerovati da rješenje možeš pronaći u jadikovanju, naprotiv vjerujem da se ono nalazi u želji za djelovanjem kako bi se tvoje stanje promijenilo nabolje. Zato prestani kukati i promijeni nabolje svoj život i život drugih! „U ovoj knjizi profesor Salvo Noè želi dati obilje poticaja vezanih za suočavanje s poteškoćama i nepredviđenim događajima kako se ne bi upalo u zamke viktimizma te kako bi se u svakoj protivštini otkrila mogućnost da se iziđe prekaljeniji i s više pouzdanja. To je korisno u našemu vremenu obilježenu tolikom brzinom oko nas i krhkošću u nama.” papa Franjo

ISBN 978-953-235-605-2

VERBUM 98 kn