Volim Šibenik, br. 46-47 (Studeni 2020.)

? A SOPIS ZA K ULTURU SJE? A NJA

# GODINA 10. # BROJ 46 - 47 # 2020. # w w w .mok .hr

IN TERVJU Pr o f . d r . sc . A n t e Pu l i ?

Intelektualni kapital je umije?e pretvaranju znanja u vrijednosti

PORTRET

A N TE BA RA N I ? a u t o m eh a n i ?a r , gl u m a c, l u t k a r , b o l n i ?a r , b r a v a r , d a k t i l o gr a f , f a r m er , sa k so f o n i st , j ed r i l i ?a r , a p r i j e i n a k o n sv ega f o t o r ep o r t er , f o t o gr a f , n a j v a ?n i j i sv j et l o p i sn i k r o n i ?a r ?i b en i k a 20. st o l j e?a

GASTRO BA?TIN A PRVI ?I BEN SKI VI N SKO - PI VSKI RAT 1909. GODI N E Hr vat sk a st r an k a p r ava p o zi va ?i b en ?an e n a u st an ak p r o t i v p i va k o j e m u ?k ar ci m a zat i r e m u ?k o st , a t e?aci m a o t i m a zar ad u o d p r o d aj e vi n a

N A JLJEP?A LI RSKA CRN A KRON I KA Ka k o j e l i j e p a M i l i c a sv l a d a l a p j e sn i ?k i n a d a h n u t o g k o n o b a r a si l o v a t e l j a 1

2

I N TERVJU

ANTE PULI? Intelektualni kapital je umije?e pretvaranju znanja u vrijednosti

JESTE LI ZN A LI - ?ibenik ?eli organizirati festival rublja na tiramolima - Roditelji djevojke Jelice dali na Prijeki ratni sud vojnika Stipana zbog razglednice na kojoj je napisao: Mislin nate.

- ?ibenik odbio ispostavu splitskog Zavoda za njegovanje ljepote

GA STRO BA ?TI N A

I N TI M N A POVI JST

KULTURA SJE? A N JA

PRVI ?I BEN SKI VI N SKO PI VSKI RAT

DRAM A U LJUBAVNOM TROKUTU

HODA? PO ?ICI 2. DIO

Piva je otrov koji truje narod, mu?evima oduzima mu?kost i ubija volju za dobrim jelom

Zet zaljubljen u svoju punice ubio njenog ljubavnika, oca njenog pokojnog mu?a i djeda njene k?erke kojom se o?enio

CRN A KRON I KA

PORTRET

PRI ? A

N A JLJEP?A CRN A KRON I KA I KAD

ZVONKO M ADUNI?

Dje?ak

Nesretni do?ivljaji lijepe konobarice Milice s pjesni?ki nadarenim konobarom silovateljom

- Kakvo krasno bi?e? pomislih - Uvijek strpljivo slu?a.

3

Mo?e Strohschneider prIvarit cili svit, al ne mo?e nas ?iben?ane jer mi znamo da on gore na ?ivci ne oda, nego i?e na lektriku!

ANTE BARANI? Kada bih se ja Ante Barani?, ponovno rodio opet bih ?elio biti Ante Barani? i ?ivjeti ?ivot kakav sam ?ivio

SA DR? A J

40. RO? EN DAN ROBN E KU?E ?IBENKA

4

INTERVJU Pr of .dr .sc. An t e Pu l i ?

In t el ek t u al n i k api t al n i j e k v oci j en t i n t el i gen ci j e n ego u m i j e?e pr et v ar an j a zn an j a u v r i j edn ost i k oj e t r ?i ?t e v al or i zi r a 5

Pr of .dr .sc. An t e Pu l i ?, n aj ci t i r an i j i h r v at sk i ek on om i st i st r u ?n j ak za i n t el ek t u al n i k api t al Od ?ibenika bih znao napravit i m ali Singapur jer za t o post oje ba? svi prirodni, nagla?avam ba? svi prirodni preduvjet i. Ako je ?upuk prije 120 godina m ogao napravit i ono po ?em u je u?ao u povijest ne vidim razlog za?t o se u dana?njim uvjet im a s daleko naprednijim t ehnolo?kim alat im a ne bio m ogao napravit i sli?an pot hvat .

Prof. dr. sc An t e Pu li?, ?iben?anin po majci i Skradinjanin po ocu, koji se prije ?est godina preselio iz Zagreba u ?ibenik po WoS-u ( Web of science) najcitiraniji je hrvatski ekonomist, a njegova metoda mjerenja intelektualnog kapitala u tvrtkama i drugim kolektivima (VAIC) jedna je od najvi?e primjenjivanjih u svijetu. Poseban kuriozitet je da je nedavno kori?tena u mjerenju intelektualnog kapitala tamo gdje bi to prosje?an ?ovjek najmanje o?ekivao - u n ogom et u i to u najpoznatijim nogometnim klubovima UEFA-ine Lige prvaka i Europske lige, poput Bayer n a, Real M adr ida, M an ch est er Cit yja, Bar celon e ili Celt ica. U javnosti su poznati rezultati njegovog istra?ivanja stanja u hrvatskom zdravstvu koje je proveo prije desetak godina prema nalogu Ministarstva zdravstva. Dokazao je tada, primjerice, da hrvatske bolnice imaju vi?i kuharski standard od onog na poznatom kruzeru Qu een Elisabet h na kojem se jedan kuhar brine za 35 postelja dok se u na?im bolnicama jedan kuhar skrbi za 10 postelja ili pak da jedna ?ista?ica u hrvatskim bolnicama prosje?no skrbi za ?isto?u i odr?avanje samo pet postelja. Mjerenje intelektualnog kapitala va?no je jer jam?i pove?anje efikasnosti poslovanja kroz kontinuirano osposobljavanje zaposlenika i mjerenje njihove u?inkovitosti. Na?alost, u Hrvatskoj su posljednjih godina ta pitanja stavljena sa strane i takva se mjerenja gotovo ne provode. Tek odnedavno ?ibenik je prepoznao priliku u tomu da upravo u njemu ?ivi stru?njak za intelektualni kapital pa je prof. dr. sc. Ante Puli? anga?iran na Specijalist i?k om st u diju javn e u pr ave, Veleu?ili?ta u ?ibeniku. Tako ?e sa svojim studentima analizirati indikatore intelektualnog kapitala u ?ibenskim gradskim poduze?ima i institucijama kako bi postali ?to efikasniji i racionalniji u poslovanju. Najkra?e re?eno, koeficijent uspje?nosti intelektualnoga kapitala koji se mjeri metodom prof. dr. sc. Ante Puli?a odgovara na pitanje s koliko rada je stvorena nova vrijednost, odnosno koliko se na jednu nov?anu jedinicu, u na?em slu?aju kunu, ulo?enu u zaposlene stvara dodane vrijednosti. Prof. dr. Puli? prije umirovljenja je bio stalni profesor na Pr avn om f ak u lt et u u Zagrebu i gost profesor na Ek on om sk om f ak u lt et u u Gr azu, a u Austriji je vodio i Cen t ar za ist r a?ivan je i u n apr e?ivan je in t elek t u aln og k apit ala.

Sudjelovao je na istra?iva?kim projektima diljem svijeta, a objavio je vi?e od 40 znanstvenih ?lanaka i 6 knjiga. Prvi je profesor koji se u Hrvatskoj po?eo baviti problematikom intelektualnog kapitala. Razgovarali smo s njim za ?asopis Volim ?ibenik o njegovu radu kroz prizmu stanja u ?ibeniku.

6 6

Nedavn o sm o objavili da je Va?a VAIC m et oda m jer en ja in t elek t u aln og k apit ala, k ao jedn a od n ajk or i?t en ijih u ist r a?ivan jim a u svijet u u pot r ijebljen a za an alizu u ?in k ovit ost i n ajve?ih svjet sk ih n ogom et n ih k lu bova. M n ogim a k oji n isu st r u ?n jaci za t e t em e bit ?e ?u dn o ?t o in t elek t u aln i k apit al im a s n ogom et om i n ogom et n im k lu bovim a. Dak le, u ?em u je bit in t elek t u aln og k apit ala k ad ga k or ist e i u n ogom et n im k lu bovim a?

Kada govorimo o intelektualnom kapitalu tada nije rije? o kvocijentu inteligencije nego o pretvaranju znanja u vrijednost koju tr?i?te valorizira.

Intelektualni kapital nastaje u procesu u kojem se znanje pretvara u vrijednost, novac. Nije svaki novac kapital. Recimo novac u ?arapi nije kapital.

Ali novac koji se koristi za neki posao postaje kapital. Tako je i kod znanja: ima puno pametnih i znanjem pretrpanih ljudi, ali oni te intelektualne sposobnosti ne pretvaraju u vrijednost koju tr?i?te prihva?a. Me?utim, ima i dosta onih koji svoja znanja uspje?no koriste u gospodarstvu, ali i u drugima podru?jima pa tako i u sportu op?enito, a posebno u nogometu, tenisu i drugim popularnim sportovima. Nogometni klub je kao i svaka druga tvrtka: ?to ima igra?e s ve?im intelektualnim sposobnostima to je njihova atraktivnost, a time i vrijednost ve?a. Pa usporedite klubove poput Barcelone i ?ibenika pa ?e vam sve biti jasno.

vrijednost koju tr?i?te valorizira. Kako biste Vi, koji se najve?i dio svog ?ivota bavite intelektualnim kapitalom popularno objasnili ?to je to i u ?emu je njegov zna?aj za neku organizaciju, instituciju pa i dr?avu. Sve je vi?e ljudi na svim razinama i u svim podru?jima djelovanja svjesno da ?ivimo u dobu kojim ne dominira manualni i ?inovni?ki rad nego onaj u kojem se sve vi?e tra?e vje?tine koje po?ivaju na znanju. Ne stvara se ista koli?ina vrijednosti lijepe?i etikete Bonita & Chiquita na banane ili razvijaju?i softver za unapre?enje poslovanja.

Vi st e au t or jedn e od n ajvi?e k or i?t en ih m et oda m jer en ja u ?in k ovit ost i in t elek t u aln og k apit ala - VAIC m et ode. ?t o on a podr azu m ijeva i, ?t o m islit e, za?t o je t ak o popu lar n a m e?u ist r a?iva?im a?

M en i se ?in i k ao da lju di n a spom en in t elek t u aln og k apit ala m isle da ?et e ih u ?it i k ak o bit i pam et n iji ili docir at i da n isu dovoljn o in t elek t u aln i ?t o n em a veze s on im ?t o r adit e?

Da biste pokrenuli bilo koje poslovanje i odr?ali ga uspje?nim potrebna vam je odre?ena koli?ina novca i isto tako ljudskog rada u ?to pripadaju znanja i vje?tine. U optimalnim okolnostima ova dva resursa stvaraju odre?enu vrijednost ili ono

Naravno da nema, ovdje se ne radi kvocijentu inteligencije nego o pretvaranju znanja u,

7 7

?to danas politi?ari ?esto spominju, dodanu vrijednost. Moja metoda stavlja u odnos ova dva resursa s dodanom vrijedno??u koju su stvorili.

Jednostavno: koliko je kuna koju sam ulo?io stvorila nove vrijednosti. Na primjer, uspje?na tvrtka s jednom kunom stvara 5 ili 6 kuna nove vrijednosti, a neuspje?na 1,5 kuna ?to je jedva dovoljno za pre?ivljavanje. A popularna je zato ?to se jednostavno i lako se dostupnim podacima mo?e primijeniti. Samo u ovoj godini publicirano je u svijetu preko 60 znanstvenih radova na tu temu u relevantnim internacionalnim ?asopisima.

Im at e li Vi i?t a od t og osim ?t o va?it e k ao jedan od n ajcit ir an ijih h r vat sk ih zn an st ven ik a n a polju ek on om ije?

Biti najcitiraniji hrvatski ekonomist mi je dovoljno jer pokazuje da je ono ?to radim i objavljujem prepoznato u svijetu i da sam kao znanstvenik dao relevantan doprinos podru?ju kojim se bavim.

Kada sam po?eo raditi na fakultetu nije bilo tog kriterija. Danas, da vodim Ministarstvo znanosti, odmah bih uveo taj kriterij. Trebalo bi iza?i u javnost s informacijama koje po tom kriteriju upu?uju na relevantnost na?ih ekonomista na fakultetima, onih koji vode klju?ne ekonomske institucije, a jo? vi?e onih ekonomista koji po javnim glasilima stalno dijele savjete i komentare.

ostvaruju neki prihod. Napravili smo testove na kojima se pokazalo da je to jako korisno i omogu?ava pobolj?anje poslovnih procesa.

Ponudio sam to Ministarstvu znanosti, Institutu Ru?er Bo?kovi?, Ericssonu i jo? nekim sli?nim institucijama. Neki su odgovorili da im to nije potrebno, a Ministarstvo nije uop?e odgovorilo. I ono ?to je jo? tragi?nije: nije se uop?e tra?io novac za to ve? se radilo ?istom empirijskom istra?ivanju.

I jo? ne?to, moram primijetiti da je u Hrvatskoj prije bilo puno vi?e interesa za ovo podru?je nego danas. Od 2002. do 2012. godine radili smo za Hrvatske ?ume, HEP, Hrvatsku po?tu, Zagreba?ki holding, Agrokor i mnoge druge. Hrvatska gospodarska komora i mnogi gradovi sufinancirali su ?asopis INTELEKTUALNI KAPITAL ? U?inkovitost na nacionalnoj, ?upanijskoj i poduzetni?koj razini, koji je dva puta godi?nje izlazio punih pet godina. U suradnji s Ministarstvom gospodarstva proveden je dvogodi?nji program APENIK (Akcija Pove?anja Nacionalnog Intelektualnog Kapitala) u kojem je sudjelovalo vi?e od 50 tvrtki, dr?avnih i privatnih.

Ovi danas, od HGK do Ministarstava, uop?e ne pokazuju interes za to. To je jo? jedan znak da ubrzano nazadujemo.

Kak va su Va?a isk u st va, k olik o je u Hr vat sk oj bit an in t elek t u aln i k apit al?

Im at e li in f or m acija o t om e u k ojim djelat n ost im a ili in st it u cijam a u Hr vat sk oj sm at r aju da m jer en jim a in t elek t u aln og k apit ala pot i?u u ?in k ovit ost ?

Nedavno sam s kolegama iz Italije razvio model pra?enja u?inkovitosti individualnog intelektualnog rada. Dakle, postoji tim koji radi intelektualne poslove na kojima neka ustanova ili institut

Radili st e n a m n ogim pr ojek t im a u Hr vat sk oj, pr im jer ice u zdr avst ven om t u r izm u . Do k ak vih st e r ezu lt at a do?li i jesu li n ek i od n jih k or i?t en i za u n apr je?en je poslovan ja?

Nisam radio samo u zdravstvenom turizmu nego op?enito na racionalizaciji u cijelom zdravstvu.

Tijekom rada na tim projektima pro?ao sam sve ministre od Milinovi?a do Kujund?i?a i mogu samo kazati da je ovaj prvi bio najsposobniji zajedno s tajnikom Jurkovi?em, a ovaj zadnji najnesposobniji.

8 8

Tako?er moram iskreno re?i da je dana?nji gradona?elnik, a tada?nji ravnatelj ?ibenske bolnice pokazao zanimanje za problematiku racionalizacije u zdravstvenom sustavu pa je napravljena kompletna analiza na primjeru te bolnice. Rezultati su pokazali da je bez otpu?tanja ili drugih radikalnih poteza mogu?e ostvariti znatne u?tede i unaprijediti efikasnost rada bolnice.

Studija je trebala biti ogledna za sve bolnice u Republici Hrvatskoj me?utim u Ministarstvu zdravstva su je potpuno ignorirali. To je tako kad nekompetentni lije?nici vode Ministarstvo i ve?inu bolnica.

Radili st e k ao st r u ?n jak za in t elek t u aln i k apit al u Au st r iji. Kak o se on i odn ose pr em a t om e?

M oj je dojam da su dan as m n ogim a pu n a u st a pove?an ja u ?in k ovit ost i u f ir m am a, lok aln oj sam ou pr avi i dr ?avi, a da su t o sam o f r aze i da zapr avo n ik om e pr evi?e n ije do t oga st alo.

Jesam li u pr avu ?

Da, bila su dva projekta, osnivanje doktorskog studija i racionalizacija te unapre?enje poslovanja gradskih tvrtki.

Pa sve je vi?e dr?ava koje idu putem Singapura. ?ak je i Kina poslala tamo svoje eksperte da poru?e njihov na?in vo?enja dr?avnih tvrtki i koji polako preuzimaju. U Europi tu uz Austriju prednja?e Norve?ka, Finska i ?vedska.

Zn am da vas je ak t u aln i gr adon a?eln ik ?iben ik a ?eljk o Bu r i? n a po?et k u svog m an dat a bio an ga?ir ao n a n ek im pr ojek t im a, ali n ist e u spjeli ost var it i t u su r adn ju . Je li t o t o?n o?

Sje?am se da je n am jer a gr adon a?eln ik a bila da Vas an ga?ir a da ist r a?it e n a?in n a k oji f u n k cion ir aju gr adsk e t vr t k e i k ak o se m o?e pove?at i n jih ova u ?in k ovit ost u n ek im m edijim a do?ek an n a n o? pa su t o n ek i ?ak u spor edili sa San ader ovom af er om pozn at om k ao FIM I m edija. Gr adon a?eln ik se povu k ao.

Kak o st e Vi do?ivjeli t ak av odjek u javn ost i?

Naravno. Evo samo jedan konkretan primjer: Singapur i Hrvatska oko 1960. godine imali su isti GDP, ne?to iznad 400 dolara po stanovniku. Danas Singapur ima oko 60 000 dolara, a Hrvatska niti 15 000 dolara. Singapur ima oko 30 posto gospodarstva u dr?avnom vlasni?tvu, a mnoge njihove kompanije posluju uspje?nije od privatnih.

Njihovo gospodarstvo ve? je godinama jedno od najuspje?nijih na svijetu. Za?to? Njihovo geslo je da najsposobniji moraju upravljati. Oni tvrde da nije problem u vlasni?tvu, dr?avno ili privatno, nego u sposobnosti menad?menta na svim razinama, od politi?kog, lokalnog do kompanijskog. I na kraju: imaju dr?avni Singapore Productovity Centre koji poma?e svim tvrtkama da kontinuirano podi?u svoju inovativnost pa tako i uspje?nost poslovanja.

I tako su postali svjetski gospodarski lideri a mi se borimo da ne budemo posljednji u EU. A startna pozicija je bila ista. Mislim da to najbolje govori o svima onima koji su vodili Hrvatsku.

Najprije da vam ka?em da je preliminarna analiza pokazala da je u to vrijeme, a to je mislim bila 2013. godina, prema svim pokazateljima u gradskim tvrtkama racionalnijim poslovanjem mogu?e u?tedjeti 5 milijuna kuna. Namjera je bila uz tu analizu obaviti i razgovore s menad?mentom me?utim samo je mali broj pristao. Mislim da bi taj iznos koji bi se postigao racionalizacijom danas mogao biti dvostruko ve?i. I najva?nije: ni?ta nije trebalo platiti na nevi?eno nego samo kao postotak od onoga ?to jo? danas u tim tvrtkama curi, propada bez kontrole.

9 9

po?eljno da se taj prirodni potencijal pametno i odr?ivo koristi kako bi grad i gra?ani dugoro?no prosperirali.

M en i se, k ao laik u , ?in i da i dalje ?ivim o u dr u ?t vu k oje jedin im vr ijedn ost im a sm at r a m at er ijaln i k apit al, r ecim o zgr ade, gr a?evin e, i u la?em o sve u t o. ?iben ik je n ajbolji pr im jer .

Sagr adili sm o n ek u zgr adu i n azvali je Trokutu, a n it k o ?iv n e zn a za ?t o ?e on a slu ?it i, pa im am o sli?an pr im jer s objek t om ABC u Ra?in am a... Tu je i podzem n a gar a?a ispod Poljan e za k oju se n a k r aju svega n e zn a n i h o?e li bit i isplat iva i t ak o r edom . Sla?et e li se?

Ne da se sla?em nego ?elim i potvrditi. Apsurdna je bila situacija u Gradskom vije?u kada je re?eno da ?e se tek nakon nekoliko mjeseci vidjeti koliko ?e gara?a biti popunjena. ?ibenik ide naprijed, ali za moje kriterije sporo u odnosu na resurse, ?ibenik je jo? uvijek grad krajnosti. Kad ste ve? spomenuli Trokut, na jednoj strani velebni pomak, Mandalina.

Od, ne?u re?i ru?nog pa?eta, bolje re?i rugobe grada, pretvorena je velebnu ?etvrt. Prvi put sam do?ao u nju 2013. godine, i nisam mogao vjerovati da se itko odlu?io tamo graditi hotel. Kada sam i?ao na njegovo otvorenje nije mi bilo jasno ?to ?e misliti gost koji mora onuda pro?i, a pla?a 500 dolara no?enje. Danas je to najljep?i vanjski dio grada. S druge strane, prostor TEF-a i oko njega je sada postao ono ?to je Mandalina bila prije.

No t o Vas ipak n ije odvr at ilo da se iz Zagr eba pr eselit e u ?iben ik i adapt ir at e k u ?u n a Zagr a?u k oja je pr ipada obit elji va?e m ajk e.

Jest e li se pok ajali?

?t o bi t r ebalo n apr avit i da ?iben ik post an e gr ad zn an ja, pam et n i gr ad?

Zapravo odluka o preseljenju donesena je ranije.

Jesam li se pokajao? Ni dandanas ne mogu si objasniti za?to se prije nismo odlu?ili. Ovdje u?ivamo. Ali u ?ivotu sve ima svoju dinamiku.

Ne puno, dati onima koji imaju rezultate, ne bilo kakve ve? svjetske reference, da usmjeravaju aktivnosti i projekte u gradu. Napravili bi ne?to kao mali hrvatski Singapur.

Nist e an ga?ir an i vi?e n i n a jedn om pr ojek t u u ?iben ik u pa m ogu r e?i da st e n eu t r aln i pr om at r a?. Kak vo je Va?e m i?ljen je, k ao st r u ?n jak a k oji se u pr avo bavi t im lju dsk im pot en cijalim a u u n apr je?en ju poslovan ja n ek e or gan izacije, in st it u cije pa i jedin ice lok aln e sam ou pr ave o sit u aciju u ?iben ik u ? Je li ?iben ik zaist a post ao pr osper it et n i gr ad?

Je li t o?n o da su Vas pozvali da pr edajt e n a Specijalist i?k om st u diju javn e u pr ave n a ?iben sk om Veleu ?ili?t u ?

Ne da su pozvali nego sam aktivno sudjelovao u njegovom koncipiranju, dodu?e u manjem dijelu.

Moj je predmet U?inkovitost javne uprave i nadam se da ?e polaznicima biti omogu?eno da kroz seminarske, ali i diplomske radove obrade ?upaniju i grad s tog aspekta.

?ibenik je grad s potencijalom kakav jo? malo tko na Jadranu ima, ali i na Mediteranu. Zemljopisno prednost mu je blizina srednje i sjeverne Europe.

Drugo, raspola?e resursima koje te?ko na?i: predivna rasko? od Zlarina, Prvi?a, ?irja, Borovnjaka do Kornata, a kad vam se ne ide daleko Dvainka, Tija??ica. Kad u nekoj uvali i vidite brod okrenete se i tra?ite onu kojoj nema nikoga. Ne znam gdje se na svijetu to mo?e na?i.No bilo bi

Vr at im o se Va?im osobn im vezam a sa ?iben ik om . Va?a je m ajk a ?iben ?an k a, a u jak Vam je bio pozn at i ?iben ?an in Jo?k o M ar i?i?, n ek ada?n ji dir ek t or Vodovoda. Njegova su pr u ga je ?u ven a pr of esor ica m at em at ik e u ?iben sk oj gim n aziji. Jest e li od djet in jst va bili vezan i za ?iben ik ?

10 10

Nave?er, zadnjeg dana ?kole s majkom bio bih u vlaku za ?ibenik. Bio sam zadu?en za ?uvanje desetak koko?i koje smo nosili pa sam na svakoj stanici morao i?i vidjeti da ih netko ne odnese. Dan prije po?etka ?kole smo se vra?ali. ?ivio sam za te dane ljetnog raspusta. ?ega se sje?at e iz t ih dan a k ada st e k ao dje?ak bor avili n a ljet n im pr azn icim a u ?iben ik u ?

Martinske, Slavke, Martinovi?a, pinice. Bilo je to na prijelazu iz pedesetih u ?ezdesete godine. Ujutro bijela kava s kruhom od prethodnog dana, dobije? ?trucu svje?eg kruha i ne vra?aj se do ve?eri. Imao sam dobro dru?tvo iz susjedstva, jednog koji je imao kai?, pa smo vadili pido?e, pekli na lati i tako do?ekali ve?er. Kasnije je do?lo bolje razdoblje,..

Jadrija itd. Sje?am se da je u to doba po?eo i MDF-a koji definitivno predstavlja istinski neprocjenjivu nematerijalnu vrijednost ?ibenika.

preduvjeti. Problem da se to ostvari su ovi drugi.

Ako je ?upuk mogao napraviti ono po ?emu je u?ao u povijest ne vidim razlog za?to se u dana?njim uvjetima s daleko naprednijim tehnolo?kim alatima ne bio mogao napraviti sli?an pothvat.

Bitne su kvalitetne ideje, kreativnost, znanje, dakle intelektualni kapital koji to mo?e pretvoriti u stvarnost. A pravi izazov bilo bi mi koncepcijsko i gospodarsko osmi?ljavanje prostora TEF-a.

Kada bi Vas sada pozvao n et k o t k o pr eu zim a odgovor n ost za sada?n jost i bu du ?n ost ?iben ik a da m u pom ogn et e svojim zn an jem i isk u st vom ?t o bist e m u pr edlo?ili?

Pripremila: Diana Feri?

Fotografije: Stanko Feri? i privatne fotografije Ante Puli?a

Cilj sam ve? naveo, a to je napraviti mali Singapur za ?to postoje sve prirodni, nagla?avam prirodni

11 11

An t e Pu l i ?, r o ? en je 30. list o p ad a 1947. go d in e u ?ib en iku . Osn ovn u ?ko lu i gim n aziju zavr ?io je u Zagr eb u , gd je je d ip lo m ir ao n a Eko n o m sko m f aku lt et u 1972. go d in e. Na ist o m f aku lt et u m agist r ir ao je 1976. go d in e i d o kt o r ir ao 1980 go d in e. Po ?eo je r ad it i jo ? za vr ijem e st u d ir an ja n ako n zavr ?en e IBM ?ko le za p r o gr am er e 1969. go d in e. Nako n t o ga r ad i za t vr t ke UNIVAC i NIXDORF b o r ave?i u vi?e n avr at a u n jih ovim ed u kat ivn im cen t r im a u ZĂź r ich u i Pad er b o r n u .

Od 1983. go d in e zap o slen je n a Pr avn o m f aku lt et u u Zagr eb u u zvan ju d o cen t a, o d 1988. go d in e u zvan ju izvan r ed n o g p r o f eso r a t e o d 1993. go d in e u zvan ju r ed ovn o g p r o f eso r a. Od 1990. in t en zivn o p r o u ?ava p r o m jen e u eko n o m iji i t ijeko m p o sljed n jih 20 go d in a af ir m ir ao se u svijet u kao jed an o d vo d e?ih zn an st ven ika n a p o d r u ?ju m jer en ja u sp je?n o st i in t elekt u aln o g kap it ala u st var an ju vr ijed n o st i. Jed an je o d svjet skih zn an st ven ih IK p io n ir a. St aln i je p r o f eso r n a Pr avn o m f aku lt et u u Zagr eb u i go st p r o f eso r n a Eko n o m sko m f aku lt et u u Gr azu u Au st r iji.

Su d jelu je n a ist r a?iva?kim p r o jekt im a d iljem svijet a. Do sad a je o b javio vi?e o d 40 zn an st ven ih ?lan aka i 6 kn jiga. Pr vi je p r o f eso r ko ji se u h r vat sko j p o ?eo b avit i p r o b lem at iko m in t elekt u aln o g kap it ala i p r vi ko d ko jega su o b r an jen i m agist ar ski i d o kt o r ski r ad ovi n a t u t em u . Njegov klju ?n i d o p r in o s eko n o m iji je n a p o d r u ?ju m jer en ja u ?in kovit o st i in t elekt u aln o g kap it ala p u t em VAIC? an alize ef ikasn o st i st var an ja vr ijed n o st i.

Tr en u t a?n o r ad i n a m e? u n ar o d n o m p r o jekt u n ovo g r a?u n ovo d st ven o g su st ava ko ji b i

o d govar ao p o t r eb am a eko n o m ije 21. st o lje?a.

Su o sn iva? je Au st r ijsko g cen t r a za IK (Austrian IC - research Center). ? lan je m e? u n ar o d n ih gr u p a st r u ?n jaka (Entovation 100 Global Network: www.entovation.com) i Per f o r m an ce M easu r em en t Asso ciat io n (PMAwww.pma.com).

Usko su r a? u je sa vo d e?im svjet skim st r u ?n jacim a n a p o d r u ?ju u p r avljan ja i m jer en ja in t elekt u aln o g kap it ala: K.E.Sveiby / Au st r alija, Bont is / Kan ad a, Edvinsson / ?ved ska, Bonfour / Fr an cu ska, Amidon / USA, Williams / Sin gap o r e, M aar / UK, Savage / Njem a?ka, Formica / It alija, Bornemann / Au st r ija.

Njegov r ad ko m en t ir a se u slijed e?im p u b likacijam a: The Wealth of Knowledge - Th o m a s St ew a r t , The Innovation Highway - Deb r a Am i d o n , Korporacijska longituda - Lei f Ed v i n sso n , World Congress IC -Readings - N i ck Bo n t i s, Making Sense of Intellectual Capital ? Da n i el An d r i essen , t e ?lan cim a u Journal of Technology, Global Business & Economy Review, i d r u gim a.

Savjet n ik je Cen t r a za I n t el ek t u a l n i k a p i t a l H r v a t sk e u Zagr eb u , p r ed sjed n ik (o d 2001. d o 2005. go d in e) i su o sn iva? Za j ed n i ce za u n a p r e? en j e i n t el ek t u a l n o g k a p i t a l a p r i HGK-u sekt o r za o b r azovan je, t e in icijat o r p r o gr am a A P E N I K (Akcija pove?anja efikasnosti nacionalnog intelektualnog kapitala) u z p o d r ?ku HGK i M in ist ar st va go sp o d ar st va.

VAIC? an aliza prof. dr.

An t e Pu li?a p r ed st avljen a javn o st i n a 2. sv j et sk o m I K k o n gr esu 1998. go d in e u To r o n t u , Kan ad a.

12 2

GA STRO BA ?TI N A

PRVI ?IBEN SKI VIN SKO - PIVSKI

RAT 1909. GODIN E

N e v e se l e su i u v e l e ?i b e n ?a n k e k o j i m a j e b i r a u g a si l a m o ? n j i h o v i h m u ?e v a . ?i b e n i k k r e ?e u o ?t a r b o j k o t t e p j e n u ?a v e ?u t e m o k r a ?e v i n e .

13

Hr v at sk a st r an k a pr av a pozv al a j e 1909. godi n e ?i ben sk e t e?ak e n a u st an ak i bor bu pr ot i v pi v a - ot r ov a k oj i t r u j e n ar od, m u ?ev i m a odu zi m a m u ?k ost , u bi j a v ol j u za dobr i m j el om i u n i ?t av a n aj v e?e bogat st v o ?i ben i k a - v i n o.

Pozivam o svakoga, bio on gospodin, radnik, t e?ak, i zvao se bilo kojim im enom da bojkot ira u na?em gradu ona m jest a gdje se t o?i bira. Treba zam et nut i o?t ru borbu borbu prot i bire. Neka svak dobro zapam t i i t o da je filoksera zarazila sva ?ibenska polja, i t e?aci velikom m ukom i ogrom nim t ro?kom obnavljaju svoje vinograde novom lozom , a sada im se pravi konkurencija nezdravim ipo svem u ?t enim ?ifut arskim pivom (birom )?

Svak znade da je sada kriza u prodaji vina i da se vino ne m o?e nigdje izva?at i i da ga t reba ho?e? ne?e?, prodat i u m jest u, a kako ?e? kada se pojavila konkurencija bire koja je jo? vi?e zapela prodaju vina i jo? vi?e o?t et ila t e?aka.

Zat o, bra?o gospoda, radnici i t e?aci - bojkot ! Bojkot bire jedino je na?e oru?je u borbi prot iv t e po?ast i. Ako bojkot a ne bude ne?e nam preost at i ni?t a drugo osim t e?a?kog ust anka!

Neka nikoga nikoga ne iznenadit i kada ?uje da se di?e t e?a?ka jaka m i?ica da obra?una sa svojim zlot vorim a, prodava?im a bire. Opom injem o, jedan ?ibenski t e?ak u borbi za opst anak vrijedi za njih st o. zabrinuti za te?ake ?ija je egzistencija ve? bila ugro?ena kada je bolest filoksera poharala njihove vinograde. Krajem 19. i po?etkom 20. stolje?a u ?ibeniku je vi?e od 80 posto njegovih ?itelja ?ivjelo od vina i vinograda. Vinarstvo i vinogradarstvo bilo je u velikom usponu sve do 1852. godine kada se pojavio trsov u?enac (?ilo?der, filoksera) koja je opusto?io dalmatinske vinograde, a nije suzbijen sve do 1918. godine. Stanje je do krajnosti pogor?ala vinska klauzula izme?u Austrije i Italije iz 1891. godine prema kojoj je Italija mogla izvozila

Pr av a?i - pr edv odn i ci r at a pr ot i v pi v a i bor be za opst an ak v i n a ?iben?ane na bojkot piva, a ?ibenske te?ake ?ak i na ustanak protiv tog pi?a, 1909. godine pozvali su ?elnici ?ibenske Hrvatske stranke prava, a svoj su pamflet protiv piva i borbe ni protupivski pokli? objavili u Pravoj pu?koj slobodi. Prava?i su bili

?i b en i k 1909. go d i n e.

14 14

Grupa ?iben?ana po?et kom 20. st olje?a pred skladi?t em t rgovine vinom na veliko koje je bilo sm je?t eno u Dragi u Tvornici leda koja se t u nalazila. vino u Austriju uz povla?tenu minimalnu carinu, a istovremeno je dr?avnim nametima bio ote?an izvoz vina iz Dalmacije. Pitanje obnove vinograda i prodaje vina bilo je doslovno pitanje opstanka za ?ibenik i ?iben?ane koji su proizvodili vi?e od 15 posto sveg vina koje se proizvodilo u Dalmaciji.

Na svu tu nevolju, jad i bijedu, pojavila se neo?ekivana konkurencija - pivo, pi?e do tada gotovo nepoznato u ?ibeniku i Dalmaciji.

U ?iben sk im k r ?m am a i gost ion am a pivo se po?elo t o?it i k r ajem 1907. i po?et k om 1908. godin e. U po?et k u je pr odaja piva bila n ezn at n a.

Lju bit elja piva bilo je m alo, a n a pivo se gledalo k ao n a n ek og sim pat i?n og, egzot i?n og u ljeza ili m odi h ir k oji ?e, k ao i svak a m oda, br zo pr o?i.

Me?utim ve? 1909. godine prodaja piva u ?ibeniku porasla je toliko da je po?ela ozbiljno ugro?avati trgovinu vinom kojeg je u ?ibeniku bilo previ?e jer nije bilo izvoza, a prodaja mu je drasti?no opala zbog uvoza jeftinijih talijanska vina.

U toj situaciji ?ibenska Hrvatska stranka prava gotovo doslovno je objavila rat pivu i zametnula prvi (i jedini) ?ibensko - pivsko - vinski rat u kojem se nisu birala sredstva da vino pobijedi pivo, da se iz ?ibenika i Dalmacije izbaci taj opasni uljez.

U rat su mimo njihove volje i znanja bile uklju?ene i ?ene, mobilizirani su lije?nici, a pokrenut je i velika medijska kampanja kojom se na sve na?ine nastojalo diskreditirati pivo i istaknuti vrline vina.

Austrijski bojkot kao inspiracija za ?ibenski protupivski rat.

Pi v o u m an j u j e l j u dsk e r adn e sposobn ost i U rat protiv piva ?ibenski prava?i krenuli su ohrabreni uspje?nim bojkotom piva koji je krajem 1908. i po?etkom 1909. godine proveden u Austriji.

U toj su se zemlji tvorni?ki radnici, tada najve?i potro?a?i piva, odlu?ili na bojkotirati ogor?eni pove?anjem cijena tog pi?a. Bojkot je bio masovan, 15 15

dosljedan i toliko uporan da je austrijska pivska industrija morala, da bi opstala, odustati od poskupljenja piva. Austrijsko radni?tvo u borbi protiv skupo?e piva pokrenulo je i ?iroku kampanju kompromitiranja piva kao nezdravog pi?a koje umanjuje ljudske radne sposobnosti ?to je bilo u drasti?noj suprotnosti s njihovom ?eljom da piju puno jeftinog pivo, ali je upalilo pa se bojkot pro?irio i me?u gra?anstvom, posebno u Be?u.

Vo?e bojkota tvrdile su da je bira ubita?na po zdravlje ?ovjeka, da su radnici koji bojkotiraju pivo zdraviji i vitalniji te da im je ra?a lak?a. Nagla?avalo se da oni koji bojkotiraju biru vi?e ne trpe od ?eluca i glavobolja i da se u svakom pogledu bolje ?ute.

n ek i da n am u n i?t e i n a?u u zdan icu , zdr avu r adin u r u k u , t e?ak a. Osim ove ?t et e k oju n an osi pr odaja bir e i dr u ga je od n e m an je zam a?n a ?t et a ?t o se sa pr odajom bir e h o?e da pot isn e pr odaju vin a, k oja sa?in java jedin o blagost an je za n a?eg t e?ak a. Kada n e bu de m ogao pr odat i n it i t o m a ?t o im ade, on da je sasvim pr opao. Na ovo bi se im ao zam islit i n e sam o t e?ak n ego i svak i ?iben sk i k lobu k a? k oji od t e?ak a i s t e?ak om ?ivi i m or ao bi m u bar em u n e?em u bit i od k or ist i. Svak der e t e?ak a, a k ada m u je u ?em u pr ipom o?i, on da k an da ga n e pozn aje. To n e ide.

Za razliku od Austrije gdje se vodila borba protiv poskupljenja piva, u ?ibeniku se vodio rat protiv piva. ?tovi?e neki su prava?i isticali da tu nije rije? samo o ratu protiv piva kao nelojalne konkurencije vinu nego da se tu radi sukobu izme?u ulju?ene vinske i vulgarne pivske civilizacije te srazu dvaju kultura; vinske koja je utkana u temelje kr??anstva i svekolike europske i svjetske vrijednosti izrodila i pivske koja ljude valja u blatu neznanja, zaostalosti, nepismenosti i ropske bezvoljnosti.

Nevesele su i uvele ?iben?anke kojima je bira

Su k ob v i n sk e i pi v sk e ci v i l i zaci j e Tragom tih austrijskih iskustava ?ibenski prava?i su tvrdili da europski ?pekulanti birom truju i na? dobri puk.: ?alosn o! Do sada su bili sam i k lobu ?ar i i k apu t a?i k oji su se t r ovali bir om , a sada h o?e

VOLIM ?IBENIK NO43

Pr et post avlja se da su pivo u ?iben ik don ijeli m or n ar i s r at n ih br odova Au st r o Ugar sk e M on ar h ije k oji su bili st acion ir an i u ?iben ik u .

16 16

ugasila mo? njihovih mu?eva. Procjenjuju?i da takve, previ?e intelektualne teze, ne?e biti dovoljne da ?iben?ane kojima se pivo sve vi?e svi?alo, navedu na o?tar bojkot te pjenu?ave ?ute mokra?evine, po?elo se po pivu pucati iz sveg raspolo?ivog oru?ja.

Prvi va?an argument bio je da bira nepovratno i bespogovorno ubija mu?kost ?to mogu posvjedo?iti ?iben?anke ?iji mu?evi gase ?e? pivom.

Pokreta?i bojkota pozivaju opasnosti svjesne ?iben?ane kako gospodu tako i te?ake da se osvrnu oko sebe i vide koliko je po ?ibeniku zbog bire koja je uzela mo? njihovim mu?evima neveselih ?enskih lica bez sjaja u o?ima i rumenila u obrazima.

U pomo? se prizivaju i navodno nepobitni podaci da se u ?ibeniku nakon ?to su mu?evi po?eli u?ivati u biri op?enito ra?a manje djece i, ?to je najgore, u tom smanjenom broju puno vi?e ?enske nego mu?ke.

janjetinu sasma nejestivom. Posebnu ogavnost, tvrdilo se, izaziva pijenje bire uz suho meso, pra?ku ?unku, kranjske kobasice, sir trapist, pe?enu tuku i to? od zeca. Istini za volju, pivu prava?i nisu mogli ba? sve prigovoriti pa su te?ka srca priznali da bira dobro pa?e, ali ne ba? svakome posebno onima sviklim na ?ibensko crno vino specijal, uz le?u ribu, pri tuzlanskim ili sarajevskim ?evap?i?ima u kojima nema svinjetine. Kako je zavr?io prvi ?ibenski vinsko - pivski rat? Podataka iz 1909. godine o pobjedi, porazu ili primirju nema, a iz dana?nje perspektive ?ini se da taj vinsko - pivski rat i dalje traje ali se vodi druk?ijim sredstvima.

Zbog pi v a opao pr om et u ?i ben sk i m bor del i m a Zbog bire, tvrde organizatori bojkota, pao je i interes za bludili?ta koja ostvaruju sve manji promet.

Pivo uz suho meso izaziva ogavnost, a pa?e jedino uz ?evap?i?e bez svinjetine Va?no oru?je u borbi protiv piva bila je i gastronomija. Na popisu razloga za bojkot piva na?la se i tvrdnja da pivo smanjuje apetit te tako umanjuje potro?nju u kr?mama i gostionicama.

Posebna pozornost posve?ena je nespojivosti piva s jelima koje ?iben?ani vole. Prije svega tvrdilo se da gutljaj bire ?ini pe?enu prasetinu bljutavom, a

?iben ik je im ao br ojn e javn e k u ?e, ali je u n jim a bilo st r ogo zabr an jen o t o?en je i k on zu m acija alk oh ola.

17 17

18

I N TI M N A POVI JEST

UBOJSTVO U LJUBAVN OM TROKUTU

Zet zal j u bl j en u pu n i cu , u bi o n j en og l j u bav n i k a oca n j en og pok oj n og m u ?a i dj eda n j en e k ?er k e k oj a m u j e bi l a ?en a 19 24

N EZAPAM ?EN O UBOJSTVO IZ ZASJEDE PRED ?IBEN SKIM OKRU?N IM SUDOM :

TRAGEDIJA U LJUBAVN OM TROKUTU ZETA S PUN ICOM KOJA JE ISTOVREM EN O IM ALA IN TIM N E ODN OSE SA SVOJIM SVEKROM , DJEDOM SVOJE K?ERI ?IJI JE M U? BIO N JEN LJUBAVN IK Pogre?no je osuditi na smrt zeta koji se zaljubio u punicu koja intimno ?ivi s ocem svog mu?a koji je nestao ratu.

Kazna mu treba biti osuda na vje?ni ?ivot s punicom udovicom kojoj je ljubavnik otac njenog pokojnog mu?a, smatrali su ?iben?ani kada se pro?ulo da se Cviti U. (43) i njenom ljubavniku ?imi M. (22), mu?u njene k?erke Ru?ice (22), sudi za ubojstvo njenog svekra i ljubavnika Stipe U. (70), oca njenog pokojnog mu?a Petra U. (45) i djeda njene k?erke Ru?ice.

(NAPOM ENA: Ovdje je r ije? o st var n om doga?aju .

Sva im en a ak t er a, m jest a i dat u m i u ovom su t ek st u zbog za?t it e pot om ak a zam ijen jen i ili pr ik r iven i)

Nezapam?eno zanimanje, i to ne samo u ?ibeniku, izazvalo je su?enje ?im i M . starom 23 godine i Cvit i U. u dobi od 43 godine, optu?enih da su ubili Stipu U. starog 70 godina. Dr?avno tu?ila?tvo smatraju?i da je rije? o osobito te?kom ubojstvu iz niskih pobuda, tra?ilo je da ?ime i Cvita budu osu?eni na smrt vje?anjem.

Po?etak su?enja ?imi i Cviti pred Velikim senatom Okru?nog suda u ?ibeniku bio je kraj nezapam?ene ljubavne pri?e koja je zapo?ela smr?u, odnosno nestankom Cvitinog mu?a Pet r a U. u vihoru rata. Rije? je o, ?ak i u svjetskim analima, nezabilje?enom ljubavnom trokutu i intimnim odnosima koji su trajali vi?e od 10 godina, a okon?ani su hladnokrvnim

ubojstvom. Pri?a kakvu, prema ocjeni ?iben?ana, nije bio kadar ispri?ati ni William Shakespeare, po?ela je kada se Pet ar U. sin uglednog te?aka St ipe U. zaljubio u Cvit u ?. ljupku, okretnu spretnu djevojku bistra oka ispod crnih trepavica, rumenih usana i brza, ali ne i pogana jezika. Cvita je bila uredna cura, zrela za udaju, ali izbirljiva. Mo?da se nije ?eljela udati ni za Petra, ali je s njim ostala nose?a pa su se vjen?ali.

Ubrzo nakon vjen?anja rodila im se k?erka Ru ?ica, ali Petar nije imao puno prilike u?ivati u obiteljskoj sre?i jer je po?eo rat. Bio je mobiliziran i oti?ao je na boji?te,s kojeg Cviti sti?e vijest da je bez traga nestao u nekoj bitci. Tako je Cvita ostala udovica, a njena k?er Ru?ica siro?e bez oca. Ipak nisu 20

20

ostale same i nezbrinute. Dobro je o njima brinuo Petrov otac, Cvitin svekar Stipe, i sam udovac. I sve bi to bilo kako treba, smatrali su upu?eni u taj slu?aj, da se izme?u Cvite koja je onako spretna i poduzetna po?ela uzorno voditi obitelj i imanje, i njenog svekra Stipe, iako ?ovjeka ve? u godinama, ali jo? mu?evna i mo?na, nije zametnula intimna veza. Je li to bila ljubav, ne mo?e se znati, ali da su se snaha Cvita i svekar Stipe intimno zbli?ili, to nije bila tajna jer vezu nisu ni krili.

Stipe je Cvitu zavolio, a s njom je odr?avao i intimne odnose za koje se znalo jer se nisu previ?e ni krili. Bilo je onih koji su ih osu?ivali, ali i osobito mu?karaca koji su Stipi zavidjeli na jedroj ljubavnici i mu?evnoj mo?i u tako kasnoj dobi ?ivota. Oboje su brinuli za Cvitinu k?er, a Stipinu unuku Ru?u koja je izrasla u krasnu curu i lako bi na?la ?enika da se od njihove obitelji zbog neprili?na ljubavna odnosa snahe - udovice i svekra, nije zaziralo i da se na nju nije poprijeko gledalo. Osim Petra, Stipe je imao i drugu djecu kojoj nije bilo pravo to ?to je Cvita glavna u ku?i, ?to o svemu odlu?uje i ?to neskriveno odr?ava intimne odnose s njihovim ocem. Kada su mu djeca po?ela prigovarati i tra?iti od njega da se odrekne Cvite, Stipe je podijelio imovinu na dva dijela. Pola je uzeo sebi, a pola podijelio djeci te ih uputio da ?ive sami, odvojeno od njega.

Tako je i bilo. ?inilo se da je problem rije?en iako takvom diobom nisu svi bili zadovoljni znaju?i da ?e, kada Petar umre, najbolji dio obiteljskog imanja ostati Cviti i njenoj k?eri.

Stipe je bio zadovoljan. Sada je imao mir, a s Cvitom koja je uzorno brinula o ku?i mogao je nesmetano ljubovati i odr?avati intimne odnose. Jo? je sretnijim Stipe bio kada mu je mladi? ?ime M. do?ao u ku?u prositi ruku njegove unuke Ru?ice.

Obradovao se tom braku i hvalio se da ?e jo? u punoj snazi postati pradjed.

Ru?ica i ?ime vjen?ali su se kako prili?i.

Pir je bio bogat pa nitko od uzvanika nije izostao ?ak i ako je bio nesno?ljiv prema

ljubavnoj vezi snahe Cvite i njenog svekra Stipe. Svega je bilo u izobilju, vina, pe?enja... pa su sitnice barem za tu prigodu, zanemarene.

Svjedoci na sudu napomenu?e da je jo? na piru bilo ?udnih i neprili?nih nje?nosti izme?u mlado?enje, Cvitinog zeta ?ime i njegove punice Cvite. Nekima je to zapelo za oko, ali je malo tko tome pridavao pa?nju i naslu?ivao u ?to ?e se to izroditi.

Uglavnom, nedugo nakon vjen?anja Ru?ice i Stipe, zapo?e velika ljubav s intimnim odnosima izme?u ?ime i Cvite. Zet i punica ljubovali su burno, nesputano, a sve je nekako prolazilo dok Cvita nije po?ela 21 21

uskra?ivati intimne odnose svom svekru Stipi. Njega je silno ra?alostilo, ne toliko Cvitino ljubovanje sa zetom, koliko Cvitino zanemarivanje njega kao ljubavnika.

Stipe je zbog toga tugovao glasno i javno pa je u o?aju na op?u sablazan i sve?enika pitao ?to mu je ?initi i ?to poduzeti da se se Cvita odrekne zeta i njemu se vrati.

Vidjelo se Cvitu i ?imu vrlo ?esto skupa gdje ?apu?u, a bili su vi?e puta zato?eni da se grle i ljube.

Ovakvi intimi odnosi nisu me?utim bili ugodni starom Stipi, koji je ljubomorno volio svoja snahu. Osim toga Cvita je po?ela od njega zahtijevati da joj preda dio imovine, koju je za nju odredio, i da ?e nakon toga ?ivjeti samostalno sa svojim zetom ?imom koji se nije imao namjeru rastaviti od njene k?eri Ru?ice.

Ru?icu nitko ni?ta nije pitao, a ona se ?inila zadovoljnom ?to je pu?taju na miru i ?to je po strani od ljubavnih i intimnih odno?aja njene majke, koji nju nisu osobito dirali, a na ?imu nije bila ljubomorna.

No takvo pona?anje njegove snahe i ljubavnice Cvite ogor?ilo je Stipu toliko da odlu?io je promijeniti oporuku, ?to je ?ini se po njega bilo kobno jer to nije bilo u ra?unu Cvitinom i Cvitinog miljenika, vlastita zeta koji je ve? ionako vrlo te?ko podnosio da djed njegove ?ene i svekar njegove punice stalno navaljuje na Cvitu sa svojim intimnim ponudama i prijekorima redi njezinog ljubavnog odno?aja s njim. Zato odlu?i?e da je najbolje Stipu li?iti ?ivota prije nego on dospije promijeniti oporuku.

Odluku su proveli u no?i izme?u 3. i 4. lipnja dok je Stipe radio u polju. ?ime ga je do?ekao u zasjedi i ispalio mu pu?ku ravno u srce. Stipe je bio istog ?asa mrtav.

Na raspravi pred sudom optu?eni ?ime M. priznaje zlo?in, ali se brani da je to u?inio na nagovor svoje punice Cvite. Ona tako?er priznaje, da je nagovarala svog zeta na ovo ubojstvo, ali se brani se da je to radila zato, ?to joj je pokojni Stipe dodijavao nezasitnim ljubavnim napastovanjima.

Nakon toga preslu?ani su razni svjedoci koji su uglavnom prepri?avali ljubavne avanture

i intimne vratolomije izme?u Cvite i njenog zeta, odnosno Cvite i njenog svekra. Ni jedan nije potvrdio da s takvih odno?aja Stipe i ?ime, imali s Ru?icom, odnosno da je Stipe ljubovao i imao intimne odnose sa svojom unukom, a nisu vidjeli ni da je ?ime imao kakve intimnosti sa svojom ?enom Ru?icom, k?erkom svoje punice. Ipak, ispostavilo se da je Ru?ica nose?a, ali nije pred sudom htjela potvrditi je li dijete ?imino. Nakon saslu?anja tu?iteljstvo je tra?ilo smrtnu presudu za Cvitu i ?imu, a ?iminim branitelji tra?ili su da ga pregleda psihijatar jer je iz obitelji u kojoj je i o?eve i s maj?ine strane bilo du?evno bolesnih predaka. Prijedlog obrane prihva?en je.

Sam zlo?in, radi kojeg su optu?enici pozvani pred odgovornost, jedinstven je u svojoj vrsti i baca vrlo lo?u sliku na ?ibenske prilike u kojima se je on odigrao tim prije jer se u obrazlo?enju optu?nice iznose i drugi vrlo intrigantni i pikantni detalji koji se u ne?ijem interesu kriju od javnosti.?iben?ani koji s velikim zanimanjem prate ovaj slu?aj smatraju da je pogre?no osuditi na smrt zeta koji se zaljubio u punicu koja intimno ?ivi sa svekrom, ocem svog mu?a koji je nestao ratu, ve? da mu kazna treba biti osuda na vje?ni ?ivot s punicom - udovicom kojoj je uz njega ljubavnik bio i otac njenog pokojnog mu?a. U gradskim kuloarima moglo se na?uti i ?aputanje da ljubavni trokut izme?u snahe, svekra i zeta koji je sada na sudu, i nije usamljena pojava te da u ?ibeniku ima i ?udnijih trokuta, ?etverokuta i krugova neprili?nim intimnih odnosa.

Ep i l o g Cvit a i ?im e, osu ?en i su n a sm r t , ali im je osu da odm ah pr ein a?en a u k azn u vje?n og zat vor a. Kolik o je pozn at o, k azn u su po?eli slu ?it i u ?iben ik u , odak le su , n e zn a se k ada, pr eba?en i u n ek i dr u gi zat vor k ada im se gu bi svak t r ag. Cvit in a k ?er , St ipin a u n u k a Ru ?ica, r odila je sin a. Nak on Dr u gog svjet sk og r at a pr eu dala se za u gledn og ?iben ?an in a s k ojim je im ala jo? jedn o dijet e. Um r la je 2000. godin e.

22 22

KULTURA SJE?AN JA

KAKO JE N A JPOZN ATI JI SVJETSKI AKROBAT ARTURO STROH SCH N EI DER U ?I BEN I KU 1930. GODI N E H ODAO PO ?I CI RAZAPETOJ I ZM E? U H OTELA KRKA I CRKVE SV. FRAN E

2. d i o

M o?e St r oh sch n ei der pr i v ar i t ci l i sv i t , al n e m o?e n as ?i ben ?an e j er m i zn am o da on gor e n a ?i ci n e oda, n ego i ? e n a l ek t r i k u !

23

Pjesn ik Tin Ujevi? n ije, k ao ?t o se vjer ovalo, jedin i pisao o t om e k ako je car visina i kralj ravnote?e Ar t u r o St r oh sch n eider , 1930. godin e h odao po ?ivi r azapet oj izm e?u h ot ela Kr k a i sam ost an a sv. Fr an e. Pr on a?en je jo? jedan t ek st n epozn at og au t or a koji vi?e pi?e o ?iben ?an im a i n jih ovoj n ar avi, n avik am a i ?u dim a n ego o St r oh sch n eider u i n jegovom pot h vat u .

Najp ozn at iji i n ajp o p u lar n iji svjet ski akr o b at i ekvib r ilist , car visina i kralj ravnote?e Ar t u r o St r o h sch n ei d er , 1930. go d in e svo ju je vje?t in u p r ikazao ?ib en ?an im a. Ho d ao je p o ?ici r azap et o j izm e? u h o t ela Krka i cr kve sv. Fr an e izn ad d o n jeg d ijela ? ar d in a, sp o m en ika N i k o l e To m m a sea i n ep r egled n e go m ile ko ja je u gr o b n o j t i?in i p r at ila svaki n jegov ko r ak.

Nikad a p r ije, a ko liko se zn a, n i p o slije Ar t u r a St r o h sch n eid er a u ?ib en iku n it ko n i?t a sli?n o n ije izveo . Pjesn ik Ti n Uj ev i ? ko ji je t ad a zar a? ivao za ?ivo t kao h o n o r ar n i ko lu m n ist sp lit sko g d n evn o g list a Jadranska po?ta, n ap isao je d a je d a takvu senzaciju kakvu je priredio hoda? po ?ici jedva malo debljoj od vlasi, u ?ibeniku nije mogao prirediti ni slavni trka? Ba?o.

Nako n o t kr i?a Ujevi?evo g t ekst a o t o m d o ga? aju , p r o n a? en je jo ? jed an ko ji je za ?ib en ik zan im ljiviji i vr jed n iji jer govo r i o - ?ib en ?an im a. Skr a?en i t ekst b io je o b javljen u n ovin am a 1930. go d in e, a Volim ?ibenik o b javlju je ga u cijelo st i o n o liko ko liko je b ilo m o gu ?e i??it at i iz o ?t e?en o g izvo r n ika.

N iko, a ma ba? niko ni pomisliti mogao nebi, da ?e se n a? lip i ?ib en ski svit ko ji se je n ako n kar n evalskih vr at o lo m ija, po svo jo j n er ad n i?ko j n avad i p ovu kao u d u b o ke ko r izm en e m ed it acije, o ku p it i u t o liko m b r o ju . M o r am o t u ?in jen icu ist a?i, jer u ?ib en ?an a n ije b o g zn a kako r azvijen sm isao za d r u ?t ven o st , p o seb ice n e u ko r izm i kad a se p r ip r em aju za slavljen je Uskr sa su sp r e?u ?i se o d m o lit ve i p o st a, izb jegavaju ?i slu ?an je i ?it an je Bo?je r ije?i t e o so b it o b r i?n o ?in jen je d o b r ih d jela. ?ib en ?an e, a t o je o p ?ep ozn at o , n ije m o gu ?e o ku p it i n i za n eki o d b o r o d t r i ?lan a ko ji t r eb a o d lu ?it i o n eko m va?n o m p it an ju kao ?t o je n a p r im jer p r im jer a p o p r avak r u p e n a u lici. Ako se i sku p i t o lika m asa o d t r i o d b o r n ika o n d a t r eb a sazvat i n ajm an je t r i sjed n ice d a o d lu ?e kako ?e u zet i r o k za r azm i?ljan je ?t o ?e r e? r o k za n a?i izgovo r za izb je?i d u ?n o st i, o bvezu i o d govo r n o st . Ali, et o ?u d a! Pr o lo m i se ?ib en iko m vijest : ? ? o v i k o d a n a ?i ci !

Ju r e ?en e, d jeca, st ar i i m lad i, iz Var o ?a, Go r ice, Do ca, Cr n ice... Sve ?t o je ?ivo izm iljilo je n a o b alu p r ed Krku, d a vid i ?u d o n evi? en o : ? ? o v i k o d a p o ?i ci !

24 24

I et o t i jad a! Svi h r le vid it ?u d o i svi se n e?t o ?ale i ku kaju , et o t i d r vlja i kam en ja p o t o m n esr it n o m o d a?u p o ?ici. Te ovo , t e o n o , t e ovaki je, t e o n aki je t aj Au st r ijan ac... Jed n o m je, jer zb o g h o d a?a p o ?ici n ije p azio , n jega m a?ka p o jela m asn u ve?er u , d r u gi je izgu b io ?o ld i za n evir ovat jer m u zb o g ?ovika n a ?ici svit n ije d o ?ao u d u ?an , t r e?eg b r ija? o b r ijao d o p o la i o st avio n eo b r ijan a, p a o n d a o n o g ?ovik n a ?ici t r ga iz sn a slat ka kao m ed , o n o g o m elo , o n o g u jelo ... I o ? n e?, n em a t i n iko g zad ovo ljn o g, ali o p et et o t i se sav ?ib en ik sku p io n a r ivi i slo?n o gled a u n eb o . On o g sm r t n ika ?t o m u je zb o g St r o h sch n eid er a m a?ka p o jela ve?er u o t r ovn o m sp r d n jo m t je?e: ? Ka d n em a m a ?k e o n d a su m i ?i go sp o d a r i , a l n e m o ? se ?a l i t n a n i n a o d a ?a n i n a m a ?k u j er et o , p o m o go ?e t i d a se d r ?i ? k o r i zm en a p o st a . Jel t a k o ? ? M a ?k a m u j e o d i gr a l a u l o gu m i ?a , d o k j e i z k u ?e r a zv a l j en i m o ?i m a gl ed a l o k a k o se St r o sch n ei d er k o k o p u n ?e?e p o ?i ci .

M a ca , k a d v e? n i j e i m a l a t o za d o v o l j st v o , d a v i d i ?o v i k a n a ?i ci , p r i u ?t i l a si j e v e?er u p a si sr i t a n i p o n o sa n p o sn i m st o m a k o m l ego u k r ev et ? ? I si gu r n e j e j ed n o , t a j ?e ci l e n o ?i sa n j a t i k a k o m u m a ?k a h o d a p o ?i ci u m j est o St r o h sch n ei d er a !

Ob ala t o n e o d siln a svijet a. Ja n e zn am ?t o b i t o liko svit a ?ib en sko g m o glo o ku p it i?

Nikakav sp r ovo d , n ikakvo vin ?an je, a b o gm e n i vijest d a se n a?ao n eki ekscen t r i?n i Am er ikan ac, ko ji b i n a?em gr ad u d ao r ecim o , r ecim o ... zajam o d st o m ilju n a, za ko jim ve? go d in am a vap i. Ali n ije sam o m asa svit a ?u d o .

Zgo d ilo se jo ? jed n o ve?e ?u d o n evi? en o , m o?d a i ve?e o d ?ovik n a?ici. Kakvo ?u d o n evi? en o ? En o , o p u st ila Krka! Nigd je n iko ga!

St var je d o ?la t ako d aleko d a n i za st o lo m vje?n o g i n eu n i?t ivo g vije?a ?ib en skih

m u d r aca n em a n iko ga. Sp u st i?e se zb o g ?ovjeka n a ?ici sa svo ga svezn ad ar sko g p ijed est ala, skin u ?e m u d r aci svo je d o st o jan st ven e kr it i?ar ske t o ge i en o ih gd je n ast u p aju u o b liku o b i?n ih sm r t n ika zn at i?eljn ika.

To je ip ak n eki zn ak p r o gr esa u ?ib en iku .

M a ?t a u ?ib en iku . To je svjet sko ?u d o !

Isp r azn it i Krku i d i?i o d st o la ?ib en sko vije?e m u d r aca, ve?e je p o st ign u ?e n ego d a se ?u lo d a je n et ko m icao b r d a i p r em je?t ao p lan in e. ? E p u r si m o v e! ? klikn u o je n et ko , t ko n ije vjer ovao d a se vije?e m u d r aca ip ak kr e?e i d a ikad a o d svo g st o la u st aje. Pr o b u d i?e se st aln i sp ava?i iz Krkinih lo?a, ko ji go d in am a o t vo r en ih o ?iju s r ezign ir an im sm je?ko m n a u st im a, slad ke san ke sn iju . Tr gn u ?e se iz t ih san ja. Psu ju . M r m ljaju .

M a kako li se sam o m o gla n a?i n eka sen zacija ko ja b i i n jih t r gla iz n jih ova r ezign ir an o g, ap at i?n o g, u go d n o g t r an sa? I t am an p o m isli? d a ve?eg ?u d a n em a, kad en o jo ? ve?eg - u Krki p r ekin u ?e vr lo in t ekt u aln e, ?ib en ske p r ef er an s p ar t ije, p o r em et i?e se i b iljar ske ko m ib in acije i, o Bo?e, p r ekin u se d eb at a ko ja kao n ajve?a m o r a m u ?i b o lji ?ib en ski svijet kr oz d u gi n iz go d in a - d ali je m o gu ?e retour p o t egn u t i sa d r u go m , d eb ljem st r an o m ?t eke?

Sve t e va?n e p r o b lem e, ko ji su m u ?ili i sat r avali m isao n e glave go r n je st o t in e ?ib en ?an a, n est ad o ?e. Po t isn u ih t aj ?u d n i n jem a?ki ?ovjek, ko ji je s n ajve?o m skr o m n o ??u zalu t ao u n a? gr ad , a jad an , n em a n i p o jm a kakove je sve p er t u r b acije n ap r avio u ?ib en sko j, p r aisko n sko j, p at r iar h aln o j, p et r if cir an o j sr ed in i. Kad se je cijeli ?ivi ?ib en ik sku p io , sa Krkine t er ase vr lo r u t in ir an o zasvir a: Habachtmarsch. Al, ?u d im a kao d a kr aja n em a n ego et o t i jo ? jed n o g. Cili ?ib en ski svit ,ko ji je p ozn at kao vr lo n ed iscip lin ir an , za?u t io t ako gr o b n o d a se je 25 25

m u h a m o gla ?u t i. Ne m o?e ?ovjek zd r ava r azu m a vjer ovat i ?t o se d o ga? a: u ?ib en iku , n it ko n e govo r i! Da ?ib en ?an i m o gu n egovo r it , e t o n it ko n ije zn ao . Da m o gu govo r it vi?e n ego m lin m o?e m ljet , t o se zn alo , al d a ?ib en ?an i m o gu n egovo r it , e t o se n ije zn alo n i n a ovo m n i n a o n o m svit u . Pr ed igr a h o d an ja p o ?ici b io je govo r n a?eg p o p u lar n o g To n ?in e ko ji je u t o j vr st i u m je?a p r vi p u t d eb it ir ao i t o vr lo u sp je?n o . Et o d o kaz d a im am o i zako p an ih t alen at a. Da To n ?in a n e zn a ?u t it , t o se zn alo , al n ije se zn alo d a zn a govo r it . On je u glavn o m r ekao ovako : ? Ju d i m o j i i sv i t e ?i b en sk i ! Ov o n i j e o b i ?n i ?o v i k , o v o j e ?o v i k u ?ev n i i p r o f e?u r , za t o o n n e t r i b a go v o r i t i , j er t o n e ?i n i d o b r o go sp o d i n u p r a f e?u r u . I k a d o n sv r ?i o n o ?t o j e n a u m i o k u p i t ?e se ?o l d i . Tr i b a d a sv a k d a , j er o n n e u zi m a seb i n ego i si r o m a j i n d a j e. A su t r a ?e o n j o p et i ?i p o ?i ci za t o ?i n i t e se i su t r a d o ?i i j o p e d a t ?o l d i j er t o n i su ?o l d i za t r o ?i t n ego su za d o b r o ?i n i t !

Nako n t o g lijep o g govo r n i?ko g u vo d a ?ije se f ilozo f ije n e b i p o st id io n i o n i b id n i Cicer o n , p o ?eo je go sp o d in p r o f e?u r St r o h sch n eid er s p r avo m zad ivlju ju ?o m vje?t in o m d a h o d a, t r ?i, ve?er a i jo ? ko je?t a ?in i i r ad i sve n a jed n o j ?ici t an ko j kao p r st .

Po gled ao sam p o svit u ?b en sko m i u go d n o sam se izn en ad io : ? I p a k se n a ?l o n e?t o n a sv i j et u ?em u se ?i b en ?a n i d i v e i za ?i m ?u d e. H v a l a t i Bo ?e!

Ali t o m o ja u go d n o ?u st vo n e p o t r aje n i seku n d u . Net ko kr aj m en e r e?e: ? Ju d i ! N i j e t o ?t o o v i n a ?i ci r a d i o d b o ?j e, t o j e o d v r a ?j e st r a n e!

To m e u d ar i ko m aljem p o glavi, a u m asi kao zar aza o d e o d u st a d o u st a: ? Od v r a ?j e st r a n e, o d v r a ?j e st r a n e...

Po b jegn em o d t o ga. Pr et r ?im n a d r u gu st r an u . Na o n u p am et n iju , n a?it an iju d a n e r e?em o n u in t elekt u aln iju st r an u ?ib en ika.

Slu ?am , n e?e li ovd je n eko St r o h sch n eid er u p r izn at i vje?t in u i d ivit se t o m u m jet n iku . Ali, vr aga... Do k o n i n eu ki t vr d e d a je h o d an je p o ?ici o d vr a?je st r an e, ovi u ?en i p r ip isu ju u sp jeh St r o h sch n eid er a n ekakvim m et af izi?kim silam a. Tvr d e: ? N em a t u n i k a k v i h t a j n i ? o d m ah u ju r u ko m ? Sv e j e t o o b i ?n a m et a f i zi k a .

Ali et o sp asa! Javi se jed an iz m ase ko ji p r ib je?e t u m a?en ju h o d a?a p o ?ici ?ist o m m at er ijalizm u . Vi?e iz sveg glasa, ako ?ib en ?an i ko ji govo r e t ako glasn o d a jed an d r u go g n i n e ?u ju , u o p ?e m o gu vikat : ? ?t a j e o t i d o ?a n a m i d a n a m m a ?e o ?i ?!

M o ?e o n ci l i sv i t p r ev a r i t a l n a s ?i b en ?a n e n e m o ?e. M a m i zn a m o d a o n go r e n a ?i v ci n e o d a , n ego i ? e n a l ek t r i k u ! ?t a si j e o n u m i sl i j a , d a m i n e zn a m o d a j e sv a t o l et r i k a ?

I t o o t kr i?e o d u st a d o u st a zab r u ji ko n eka b r o d ska m akin a: ? Let r i k a , l et r i k a ...

Pr ed st ava je ve? d avn o zavr ?ila. Uklet i ?eljezn i ko n o p ac st o ji r ast egn u t ko ?ica n a gu d alu , a s n jega kap lju kap i ki?e ko su ze. Iz Krke ven t ilat o r izn o si izlo m ljen e zvu ke n eke t u galjive b e?ke r o m an se. Kr oz st akla ver an d e kvad r at i svjet la r e?u n o ?, a p o r askva?en im cest am a kaljavi p o t o ?i?i r i?u p ism en a: U ?i b en i k u n i j e n i ?t a n o v a p o d su n cem n eb esk i m . Sv e j e l et r i k a i m et a f i zi k a .

N em a ?u d a , n em a ?u ? en j a , b o l j e j e d a se sv e k r e?e p o st a r o m , t u ?n o , m o n o t o n o , sa m o seb i d o v o l j n o .

Pr em a izvo r n o m t ekst u p r ip r em io : St an ko Fer i?

26 26

J EST E L I Z N A L I ... ... da je n ajst ar iji ?iben sk i spor t sk i r ek or d k oji jo? n ije

n adm a?en post igao M ilan Filipi iz Bet in e n a Svesok olskom slet u u Beogr adu 1930. godin e?

Filipi je postao prvak dr?ave u brzom penjanju po konopu. U to vrijeme penjanje po konopu bila je jedna od olimpijskih disciplina. Na?alost nije zabilje?eno koliko mu je trebalo da se popne na konop dug osam metara, ali kasnije nije bilo vijesti da ga je netko nadma?io pa se smatra da je njegov rekord barem kada je o ?ibeniku i Dalmaciji rije? do danas nenadma?en.

Milan Filipi, znamenita je betinska, ?ibenska, ali i zadarska povijesna li?nost. Smatra ga se ocem rukometa i vaterpola u Dalmaciji, a u Zadru u?iva status utemeljitelja zadarskog kazali?ta lutaka. Milan Filipi ro?en je u Betini na otoku Murteru 20. svibnja 1910. gdje je zavr?io osnovnu ?kolu. Njegova se obitelj 1923. godine preselila u ?ibenik gdje je zavr?io Realnu gimnaziju. Ljubav prema sportu usadili su mu gimnazijski profesori tjelesnog koji su do?li iz ?e?ke, Franc Cimer i Josip ?luva. Sportom se po?eo baviti kao gimnazijalac u Sokolskom dru?tvu u ?ibeniku. Na Sveslavenskom sletu u Beogradu 1930. postao je prvak u penjanju uz konop. Bavio se gimnastikom i plivanjem i bio je najbolji gimnasti?ar u Dalmaciji. Po?etkom Drugoga svjetskog rata odselio je u Biograd, a 1945. odlazi u Zadar gdje kao profesor tjelesnog odgoja po?inje raditi u Gimnaziji i U?iteljskoj ?koli. Jedan je od najzaslu?nijih za razvitak sportskog ?ivota u Zadru. Smatra se ocem zadarskog rukometa jer je osnovao prvi

zadarski rukometni klub s kojim je 1948. odigrao prvu rukometnu utakmicu u Dalmaciji.

Bio je prvi trener skaka?a u vodu, inicijator utemeljenja gimnasti?kog dru?tva, organizator prvih sletova, jedan od osniva?a planinarskog dru?tva Liburnija i prvi skija? na Jadranskom moru. Po odlasku u mirovinu vratio se u rodnu Betinu gdje se bavio slikarstvom i brodomodelarstvom.

Umro je 2003. godine. Danas u Betini uspomenu na njega ?uva Nagrada Mile Filipi koja se dodijeljuje za sportska postignu?a.

27 27

...d a j e ?iben ik odbio osn ivan je ispost ave split skog Zavoda

za n jegovan je ljepot e s obr azlo?en jem : Ako Spli?an k am a za ljepot u t r eba zn an ost , od pr ir ode lijepim ?iben ?an k am a, n e t r eba? ?ibenska gradska uprava jednoglasno je odbila ponudu da se u ?ibeniku osnuje ispostava splitskog Zavoda za n jegovan je ljepot e u kojem se najsavr?enijim aparatima i nau?nim metodama poljep?ava ko?a ?enskog tijela, pomla?uje ?enesko lice, odstranjuje mlohavost nadlaktica, jako ubla?ava opadanje kose, eliminiraju dla?ice i ?enski brkovi te u?vr??uju grudi i unapre?uje tjelesna higijena.

Jednoglasnoj odluci da se odbije osnivanje Zavoda za njegovanje ljepote prethodilo je suglasje gradskih du?nosnika i svih politi?kih oponenata, da je takva institucija u ?ibeniku sasma nepotrebna je rako Spli?ankama za ljepotu treba umjetna nauka onda ona od prirode lijepim ?iben?ankama apsolutno ne treba.

Osim toga, zaklju?eno je, ?ibenskim frizerima koji pru?aju i kozmeti?ke usluge takva bi konkurencija mogla ?koditi.

Uz t o izr a?en a je i bojazan da bi pom odar st vu sk lon e ?iben ?an k e, iak o ljepot ice k ojim a n ik ak vo n jegovan je ljepot e n ije pot r ebn o, m ogle poh r lit i u Zavod gdje bi k or ist e?i se m et odam a k oje se n u de, m ogle svoju ljepot u u n azadit i. ?ibenik 7. rujna 1930.

28 28

...d a j e ?iben ik u Dalm aciji bio pr edvodn ik bor be pr ot iv m u h a u t r govin am a 1950. godin e? kruh, meso, mlijeko, vo?e i povr?e te mesne prera?evine prodaju u nehigijenskim uvjetima te da su trgovine prehrambenim proizvodima pune muha, alarmirale dr?avne institucije i inspekcije, a uputile su apel ?efovima trgovina. ?ibenska inicijativa bila je prihva?ena i uspje?no provedena u mnogim gradovima tada?nje SR Hrvatske, ali je u ?ibeniku bilo problema zbog kojih su morale intervenirati socijalne slu?be pa i policija tj. milicija.Borbu protiv muha u trgovinama bojkotirale su grupice dje?aka u odbi od 7 do 14 godina koje su upadale u du?ane prskale podove i police za?e?erenom vodom, a ako im prepad ne bi uspio polijevali su za?e?erenom vodom izloge. Diverzije su prestale nakon ?to su agenti u civilu otkrili identitet dje?aka, a milicija privela njihove roditelje i optu?ila ih za subverzivnu neprijateljsku djelatnost protiv naroda i socijalizma.

Dru?tveno - politi?ke organizacije ?ibenika, Socijalisti?ki savez radnog naroda, Op?inski komitet Saveza komunista i Op?inska organizacija Saveza socijalisti?ke omladine, progla?eni su 1950. godine predvodnicima borbe protiv muha u trgovinama hrane. ?ibenske su dru?tveno - politi?ke organizacije, nakon ?to su omladinski aktivisti uo?ili da se

...d a j e ?iben ik 1963. godin e ?elio or gan izir at i f est ival r u blja - m u dan at a, m ajica n a ?palin e, ve?t a i svega on oga ?t o se izla?e n a t ir am olim a?

Odgovor ?ibenika na zahtjeve iz nekih susjednih gradova da se uklone tiramole i zabrani su?enje rublja preko ulice, bila je inicijativa da ?ibenik postane grad organizator i doma?in Festivala rublja.

Su?enje rublja preko ulice na genijalnim napravama zvanim tiramole stari je obi?aj koji mora biti sa?uvan, a tradicija takvog na?ina su?enja rublja njegovana, ka?e se u, na ?alost, nepotpisanom prijedlogu iz 1963. godine. Festival rublja prema tom prijedlogu trebao je biti organiziran tijekom turisti?ke sezone i trajati puna dva mjeseca. Novi postavi rublja na tiramolima izlagali bi se svakog jutra, a estetski izgled i umjetni?ki dojam trebalo je ocjenjivati posebno vije?e u kojem bi bili ugledni ?ibenski slikari, arhitekti i turisti?ki djelatnici.

Za najljep?e tiramole na Festivalu rublja bile su predvi?ene nagrade u raznim kategorijama, a glavnu nagradu trebala je dobiti tiramola najvi?eg estetskog i umjetni?kog dojma. Ideja Festivala rublja na?alost nije za?ivjela, ali ni tiramole, sre?om, nisu izumrle.

29 29

...d a su r odit elji ?iben ?an k e Jelice (17) poslali n a Pr ijek i r at n i su d vojn ik a St ipan a (22) zbog r azgledn ice n a k ojoj je pisalo: mislin nate.

St ipan B. star 22 godine, rodom iz ?ibenika i nastanjen u ?ibeniku, pripadnika kraljevskog domobranstva Austro - Ugarske carske i kraljevske vojske, prijavljen je Prijekom ratnom sudu zbog neprili?ne i neprimjerene razglednice koju je s talijanskog boji?ta poslao Jelici M . staroj 17 godina koju je, prema vlastitim rije?ima, prije odlaska u rat naumio o?eniti ?to je njoj ?vrsto obe?ao i zakleo se ?ivotom. Prijavu protiv Stipana podnijeli su Jeli?ini roditelji koji spornu razglednicu svojoj k?erki nisu pokazalo jer je nemoralna, nakaradna i bogohulno djelo poreme?ena uma. Jeli?ini roditelji nisu opisali

za?to ih je Stipanova razglednica toliko razjarila i sablaznila da su ga prijavili Prijekom ratnom sudu nego su to prepustili sudu.

Na spornoj razglednici s prednje strane bila slika golem og t opa, a na pole?ini su pisale samo dvije rije?i: mislin nate.

Koliko je poznato Stipanu koji je ba? jaaaako mislio na Jelicu, nije se sudilo zbog sporne razglednice, a u ?ibenskim kuloarima se smatralo da je bio po?te?en zato ?to nakon rije?i: Mislin nate, ipak obzirno nije stavio uskli?nik ina?e bi bilo, sa?uvaj Bo?e.

30 30

CRN A KRON IKA ZA PLAKAT OD SM IJEHA

N A JLJEP?A CRN A KRON KA SVIH VREM EN A

N e sr e t n i d o ?i v l j a j i l i j ep e M i l i ce s p j e sn i ?k i n a d a r e n i m k on obar om si l o v a t e l j e m 31

R ED A R ST V EN I O GL A S Re d a r st v e n o p o v j e r e n st v o o p ?i n e ?i b e n sk e p o zi v l j e n a p r e u zi m a n j e p r e d m e t a :

KOZA Br o j n o st : 1 Sp o l n o st : ?e n sk a St a r o st : v i ?l j a v a St a t u sn o st : n a ? e n a u l u t a n j u - p r i v e d e n a p o r e d a r st v u Vl a sn o st : u t v r ? u j e se N a ? e n i p r e d m e t - k o za - b i t ?e i zr u ?e n v l a sn i k u k o j i d o k a ?e d a j e k o za n j e g o v a o p i so m k o ze (b o j a d l a k e , ?u d , b o j a o ?i j u i sl .) i l i b u d e o d k o ze p r e p o zn a t . ?ibenik, 1920.

SUDBENI

OGLAS

POTRA?UJE SE vjer o d o st o jn o g p r ijavit elja ili vi?e n jih ko ji zn aju im en a, p r ezim en a i m jest a st an ovan ja o so b e t j. o so b a, ko je su ju ?er p o zavr ?et ku su d ske r asp r ave p r o t iv ko m u n ist a i izr ican ja ko m u n ist im a (?et vo r ica) kazn e u t r ajan ju o d sed am d an a zb o g p r o t u d r ?avn e d jelat n o st ?in ile r ad n ju :

A PL A U D I RA N JA u cilju o m alova?avan ja su d a i veli?an ja ko m u n izm a.

Pr ijavit elju je zajam ?en a n agr ad a, a ako je su d ski go n jen o n d a o p r o st .

Daje se n a zn an je: Su d ski se zab r an ju je: 1. d a se k o m u n i st i m a k o j i sl u ?e k a zn u za t v o r a (7 d a n a ) u za t v o r d o n o se ci ga r et e, v i n o , r a k i j a , o d j e?a , o b u ?a , h r a n a i su h e sm o k v e 2. d a se o su ? en e k o m u n i st e p o i st ek u k a zn e d o ?ek u j e p r ed za t v o r o m (i zu zev ?en a i d j ece a k o i m n i su m n o go b r o j n a ) ?ibenik, 1928.

32 32

N A JLJEP?I TEKST KOJI JE I KA DA N A PI SA N U CRN OJ KRON I CI

Nesr et n i do?i vl j aj i l i j epe m l ade Mi l i ce, k on obar i ce u t over n i Mar i j e Vat avuk s pj esn i ?k i n adar en i m k on obar om si l ovat el j em Dr u ?i n a ?i b en ?a n a k o j a se r ed o v i t o o k u p l j a l a u k a v a n i M eduli? u r u j n u 1938. go d i n e o r ga n i zi r a l a j e j a v n o ?i t a n j e n a gl a s n a j l j ep ?eg l i r sk o g n o v i n sk o g t ek st a i z r u b r i k e Cr n a k r o n i k a k o j i j e i k a d a n a p i sa n i o b j a v l j en . Pr ed k a v a n o m M eduli? ?i t a o se n a j p r i j e sk r a ?en i t ek st sp l i t sk i h d n ev n i h n o v i n a , a p o t o m o r i gi n a l n i . N ep o t p i sa n , p r i p i si v a n j e a u t o r st v u n o v i n a r a M a n f r ed a M a k a l e k o j i j e ?i v i o u st a n u i zn a d M eduli?a, a l i m u t o n i su m o gl i d o k a za t i . Ev o p r v o g i j ed i n o g p o zn a t o g n a d a h n u t o g p o et sk o g t ek st a i z n o v i n sk e cr n e k r o n i k e:

Bila je lijepa i ?arobna ljetna ve?er.

Idili?ni ?ibenik kupao se u bojama zlata.

Slabo, svjetlo mazno je rasvjetljavalo Zagreba?ku ulicu ili kako je nazivaju Masnu ulicu. No? kao stvorena za zanesene ?eta?e i ljubavlju obuzete parove koji tra?e tople sjene da se skriju i medeno ljube pod nebom punim svjetlucavih zvijezda. Samo poneki prolaznik prolazio je ulicom i gubio se tiho grabe?i mekim koracima prema Poljani ili svetom Ivanu dok ga je pratila tiha pjesme raspjevanih ?iben?ana okupljenih prijateljstvom oko dobre kapljice u nekoj konobi.

Mlada, lijepa konobarica, vitka stasa, o?iju kao u srne, plaha, ali spretna i hitra, utegnuta u uskom struku lijepom zelenom maramom ?iji krajevi svileno padaju preko njenog boka, te je ve?eri redila rublje Marije 33 33

Vatavuk, u sobi na drugom katu iznad njene toverne koja je ve? bila zatvorena jer su zadnji gosti oti?li laka koraka, siti i zadovoljni, ljube?i na rastanku ruku gazdarici.

Lijepa je Milica opeglano rublje bri?no slagala u ormare i umetala me?u njega gran?ice mirisnog ru?marina. Dok je radila sanjala je sjetne snove o sre?i i ljubavi s nekim lijepim, stasitim samo njoj su?enim momkomjakih ruku, a meka srca kojem ?e duboke, crne o?i biti pune iskri i zvijezda kada je ugleda.

Dok je budna sanjala iz dubine njenih mla?anih toplih grudi pod mekom bluzom s dva dugmeta raskop?ana odozgo, otimali su se uzdisaji. Bili su to oni divni uzdisaji lijepe mladosti duboki i iskreniu zanosu ljubavnih snova.

Marica, sva predana rublju i snovima, rasplela je kose da joj kao slap padaju niz obla ramena mirisna na jabuke i smilje. Nije znala da se njoj mu?ki i kradom pribli?ava mladi konobar kojeg je Marija Vatavuk nedavno zaposlila vidjev?i da je vrijedan i spretan.

Mladi je konobar tiho, kradom, ne?ujno otvorio vrata i zastao. Najprije je udahnuo sve te predivne mirise kojima je mirisala mlada, lijepa konobarica ?ije su se ruke elegantno svijale kao vratovi labudova. A

onda je pritajen suspregnuta daha slu?ao njene slatke uzdahe. Nato ga obuzme pohlepa, pro?me ga ?arka strast i on ne?ujno u?e u sobu i zaklju?a vrata.

Ljepotica ga jo? nije vidjela. Misle?i da je sama onako uljuljana u snove o ljubavi, tiho je zapjevala sebi u vrela njedra.

Ali tada za?u kako ?kripnu prozor, prene se i ugleda konobara kako ga zatvara.

Raspr?e se njeni snovi, a u grudi umjesto topla daha ?eljene ljubavi zarije se ledena kand?a straha. Konobar ne nasrne na nju odmah nego joj stane prilaziti polako, meka koraka kao da ple?e na neku samo njemu ?ujnu glazbu. Kavalirski ?iri ruke, ali ona vidi njegov dijaboli?ni pogled i zlobni osmjeh sladostrasnika. Htjede mu uma?i, ali je strah zaledi.

A on... pjesni?ki nastrojena du?a prilazi njoj polako dok je zasipa lijepim rije?ima, slatko laska i opisuje vrline njene ljepote sve vi?e spu?taju?i se s njene kose, o?iju, usana i grudi na ?ari koje se skrivaju pod njenom odje?om. On ih ne mo?e vidjeti, ali ih svejedno opisuje do u tan?ine. Prilazi on svom plijenu polako, elegantno, a onda je zasko?i. Obgrli je oko ramena, oko struka, dohvati za mlade grudi i stane je ljubiti. Kida joj bluzu, ali se bluza ne da, a nailazi i na odlu?an otpor. Mlada konobarica, nje?na, naoko lomna i slaba, ukazuje se ?enom 34 34

sna?nom. Ona ga uspije odgurnuti, ali dok je lovila dah da vrisne i dozove pomo?, on lijep, sa slatkim osmjehom na licu opet prisko?i, zgrabi je dohvati, privu?e i maramicom njoj zatvori usta.

U ogor?enoj borbi ona ga opet odgurne, a on opet nasrne, dohvati je za kosu jednom rukom, a drugom za vrat, svom silinom i te?inom svoga tijela stane je gurati prema krevetu s nakanom da je sru?i me?u jastuke i tamo obljubi.

Pusti njene fine kose ne bi li desnicom segnuo pod njene skute i dosegnuo njeno stegno, njenu meku bijelu put misle?i da ?e je strast nagnati da se preda. Ali, krivo je ra?unao. Milica nije bila mila milica nego ljuta tigrica.Dok je sezao pod njene skute ona se u?ini da mu nudi svoje grudi na milovanje i tako ga zbuni da mu sila na?as popusti, a ona mu svojom vitkom nogom zapne njegove noge i sru?i ga na pod.

On pade tako da se ku?a Marije Vatavuk zatresla od temelja do krova. To ?u drugi konobar koji je u taj ?as u?ao u sobu ispod one u kojoj je trajala ogor?ena borba. Vidje kako od sna?nog treska sa stropa pada pra?ina pa pojuri uz stepenice vidjeti ?to se iznad njega zbiva.

Jurne tako silovito da namah provali zaklju?ana vrata ni ne znaju?i da su zaklju?ana i ugleda taj prizor. Njegov kolega sop?e blijed na podu. Svladan je nemo?an.

Nogom mu grudi priti??e Milica i ne da mu da ustane. Zastane zadihan, nijem, zadivljen i zate?en... Milica sjaji u svojoj mo?noj

ljepoti. Ispod razbaru?ene kose ?arko se rumene njeni obrazi, o?i sijevaju munjama proljetne oluje, a zadihane grudi uzdi?u se i spu?taju pod tankom bluzom kao valovi divnog mora. Ali, brzo se pribrao od prizora te divote, te silne krasote i snage pa u?ini ?to mora - dozove ?andare koji njegovog kolegu silovatelja pjesni?ke du?e odvedo?e u sudbene tamnice da u mraku razmi?lja o zlodjelu kojeg je nakanio u?initi nad nevinom du?om lijepe Milice ?ija ramena miri?u na jabuke i smilje, a du?a sanja o nje?noj ljubavi momka jakih ruku, dobre du?e i meka srca ?ije o?i ?e sjati zvijezdama s neba kada je ugleda.

EPILOG: Nak on ?it an ja n evi?en o lijepe lir sk e cr n e k r on ik e k avan om M edu li? pr olom io se du g aplau z, a posebn o povjer en st vo pod pr edsjedavan jem Nik e Ber ovi?a, vlasn ik a M edu li?a, don ijelo je jedn odu ?n u ocjen u da je au t or t ek st a su sjed s gor n jeg k at a M an f r ed M ak ale t e da je sve izm islio jer n em ilu slu ?aju k oji se zbiljsk i dogodio, n ije m ogao bit i pr isu t an i da je cijeli t ek st plod n jegove m a?t e n abu jale do sladost r a??a zat o ?t o je bezn adn o i besr am n o zalju bljen u lijepu k on obar icu M ilicu k oja m e?u r u blje M ar ije Vat avu k n ije u m et ala r u ?m ar in a.

To je posvjedo?ila Vat avu k ova k azav?i da r u ?m ar in st avlja n a pr ozor e da se za?t it i od k om ar aca, a m e?u r u blje st avlja k am f or pr ot iv m oljaca.

35 35

36

37 54

KI N?OATESLA PRI KA ZUJE PRI

PRI?A

Z v o n k o M ad u n i ?

D JE? A K Pet er Co lest ee: Zelen o o ki m lad i?

38

Mi?i?na vlakna u?urbana su, napeta. S tom silinom, s kojom se kre?em, lako podi?em stopala, sad jednog pa drugo, prema i od plo?nika, koji je odabrao mozgovni centar za pravac.

Odjednom, ba? kad sam iskora?io iza zida male velebne crkvice, ?ija ?etiri zvona i danas zvona za potrebe Katedrale, isprije?io se on, Dje?ak. ? Zdr avo t i, dje?a?e m ali ? izustih malenom stvoru koji me je tako umilno pogledao.

Ni?ta nije odgovorio. ?utnja i nepomi?nost igrali su njegovom nutrinom. Ba? dobro, pomislih, treba mi netko tko ?e kontrolirati moju pripremu, a ne?e nametati rje?enja, poput: Zna?, mogao bi ovu bocu ovdje, stolnjak ti je neuredan, reklamnu kreaciju postavi da se bokom suprotstavi liniji stola itako dalje.

Tako me moj Dje?ak, radost moja, uveo u prvi dan susreta sa sobom. Ni?ta nismo govorili do podne, sve dok se nije pojavio gospodin Vid. Taj je, mu?karac u kasnim godinama, negda?nja siva eminencija Grada, zapo?eo komunikaciju: ? Ovo n ije pr im jer en o ovdje ? obratio mi se.

Pogledao sam svog dje?aka. On je i dalje, ukipljen, ?utio. No, ja nisam. Dje?ak mi se svojom pojavom neobi?no svidio. Poluotvorena usta, dostojanstveno dr?anje, s uvu?enim donjim dijelom kralje?nice, a izba?enim le?ima, nukao me da odgovorim Vidu: ? Vidit e, po?eo sam prijateljski, k ad ga pogledat e odozdo, ispod polu lu k a gr adsk ih vr at a...

Zastao sam na trenutak, okrenuv?i se dje?aku, mole?ivo u stilu ostani jo? malo tu, nastoje?i uspostaviti komunikaciju s njim. ? Izgleda k ao pr avi bu du ?i vo?a - vratih se u razgovor s gospodinom Vidom, -On aj k oji m o?e bit i ik on a bu du ?im pok oljen jim a. Ovo m jest o, m islim , idealn o je ba? za t o.

Vid nije do?ivio moju govoranciju. On je, ?ini se, do?ao ovdje s nekim drugim ciljem, i brzo ga je izrekao: ? Dje?ak je savr ?en , ali ovi ?t an dovi, on i se n e u k lapaju u ovaj pr ek r asn i t r g.

Nije trebalo puno. Crvena lampica se upalila.

Svi smo ?utjeli na trenutak. ? Slu ?ajt e, gospodin e Vid ? malo sam izgubio ?ivce ? ?t o vi zn at e ?t o je t r g, ?t o je t r govin a, ?t o je m u k a?

Zbunio se. ?uti. Tek bi tu i tamo, pogledao nijemog dje?aka. Tra?e?i valjda neki mig kojim 39 39

?e mu onaj ?utljivac od djeteta potvrditi pozitivnost njegovog stava o ru?no?i na?ih ?tandova. ? Va?a vam je polit i?k a avan t u r a don ijela obilje.Nabijet e r u k e u d?epove. Radn ja vam s h r vat sk im r adn im r obljem u n joj, r adi i pr odajet e m u dr ost . A t r g? Odak le dolazi r ije? t r g? ? iznerviran pitam ga pomalo re?e?i.

Vi?e nisam primje?ivao dje?aka. Mu?io me samo gospodin Vid za kojega sam pretpostavio kako se pojavio ovdje samo zato da me isprovocira i jo? vi?e uzdrma moju muku. Na sre?u, smiraj je do?ao brzo. Opet sam ugledao Dje?aka. Stajao je na istom mjestu. ? Kak vo k r asn o bi?e? ? pomislih ? Uvijek strpljivo slu?a.

Pri?ao sam mu na dva metra udaljenosti, ba? kako propisuje Sto?er za borbu protiv Covida 19 i zapo?eo monolog: ? Zn a? li t i, m alen i m oj, pr ijat elju zastadoh nad toplo izgovorenom imenicom ? prijatelju ? k ak o je n ast ao t r g?

Dje?ak ?uti. No, sad sam prvi put primijetio kako je lagano otvorio usnu u ?elji da ne?to ka?e, a i obra??i?i su mu se podigli u onaj tipi?ni, djetinji oblik ? napup?eni obra??i?i. Ali iz toga lica, lica koje je obe?avalo rije?, nije izi?lo ni?ta. ? On samo tra?i znanje. Tra?i odrastanje slu?a ju?i ? poja?njavah sebi njegovu ?utnju. ? Tr govac je n a r ask r ??e pu t eva don io r obu ? osvr?em se kako bih se uvjerio da smo sami, da ne nailazi neki ?bir koji lovi ljude koji pri?aju gluhonijemim dje?acima i inim osobama sli?nih osobina. A kad je iza na?ih le?a pro?la neka takva osoba, potencijalni ?bir, vratih se svom slu?atelju: ? Poslije t r govca pr ost or za t r govin u ok r u ?ile su k u ?e, s cr k vom k ao n ajva?n ijom t o?k om , ba? k ao i ovdje por ed cr k ve sv.

Bar bar e i t ak o n ast ade t r g ? zastadoh pogledom u?ivljen u njegove tajnovito otvorene usne ? ?u t i?, a? Ti Dje?a?e, sam o ?u t i?. No, dobr o. Opr ost i! Sam o da pr om ot r im n ailazi li n ek i lovac n a lu ?ak e, on e k oji r azgovar aju s glu h on ijem im a. Zn a?! Opr ost i, ali k ak o da t e dr u k ?ije ok ar ak t er izir am n ego n ek im s t ak vim t jelesn im t ipf eler om .

Stadoh, opet. Odmaknuh se od dje?aka jer su iza mene ?avrljala dva ?enska glasa, jedan dubok, a drugi piskutav. Kad su pro?la, divio sam se ?injenici kako sam iznenada dobio dar zapa?anja zvukova.

? Hvala t i, Dje?a?e! Za dar slu ?an ja i r azazn avan ja. ?utio je. Nijem i tajanstven kao i od prvog susreta. Samo ?to mu je sad, primijetih, pao ?uperak preko desne strane ?ela. ? Dobro, dobro! ? laskam sebi ? Odaje prve znakove promjena. ? Tak o je ok o t r govca n ast ao t r g, pa gr ad.

Tr govac je pla?ao n ajam n in u i gr ad se u br zan o r azvijao. ? Sjajno! ? zagledao sam se u njegovu napu?ene usne, uleknu?e ispod njih i djetinji ispup?enu bradu ?Gestama mi daje do znanja da razumije moju pri?u. ? Sjajn o! ? viknuh, bez straha od lovaca na uli?ne lu?ake. Ti nisi gluhonijem. Ti si moj nijemi Dje?ak.

stav njegove kralje?nice, usnog otvora i onih simpati?nih obra??i?a.

Smiren. Odmaknuh se do one zadane linije, koju odre?uje crkva i pala?a, zadovoljan smje?tajem natpisa HRVATSKA PRI?A, koji je odre?ivao smisao mog prodajnog projekta.

Opet sam pogledom potra?io Dje?aka. Bio je tu.

Nijem, nepomi?an. ? Ot ac, t voj ? zapitah ga ? za?t o t e je ba? t ak vog n apr avio?

Pitam ga on ?uti. Samo ?uti i ne mi?e se.

Njegov se otac, promi?ljam, posvadio s majkom.

On se, nevin u sva?i, upla?io, zanijemio i uputio se u neodre?enom pravcu. Onda su ga ?etiri zvona sa crkve sv. Barbare toliko prepala da se ukipio pa je nepomi?an i nijem ovdje ostao.

Onda ga je prona?ao otac, jer majke, obi?no, u o?aju, bolno ridaju?i, sa zavezanim rupcem oko glave, legnu u krevet. No, ukipljenog dje?aka, otac nije mogao pokrenuti. Ne?to ga je vezalo uz zemlju. Zato je otac oti?ao u kamenolom i naru?io kvadratno postolje i zalijepio nepomi?no dijete na njegov vrh, postaviv?i ga vertikalno. ? ?to mi je otac Ka?imir time htio poru?iti? ? promi?ljam.

Monolitno postolje, pravilnih ploha simbolizira postojanost zemlje, na?oh u Rje?niku simbola.

U njemu je sva simbolika trodimenzionalnog: visina, du?ina i dubina. I ?etvrta dimenzija: nepromjenjivi duh materije.

Ki?obran koji nosi, u prvi mah mogao bi simbolizirati nebeski svod. No, nije to ta simbolika. Suncobran bi imao zna?enje te?nje prema Nebu, Suncu, izvoru svjetla. Ka?imir je posegnuo za ki?obranom, obrnutim ?rtvenim kale?om, kako okamenjeni dje?ak, za?ti?en od ki?e ne bi bio zgnje?en izme?u tereta Neba koje pada i postolja kao simbola Zemlje i svih na?ih trauma i nada. I jo? ne?to, tako mi se u?inilo, Vid i njegovi nasljednici, obje?eni za ?ipke ki?obrana, ne daju mu da se pretvori u suncobran.

Oni bi, a to ne mogu, prekinuli komunikaciju koju mnogi ? lu?aci i ini, poput mene, vode s ovim nijemim dje?akom.

I jo? ne?to... ? Dje?a?e! ? ?ujem glas iza sebe. Okre?em se.

Nije nju?ka ?bira. ? Hvala t i. Tvoja t ajn ovit ost opet m i je r odila ?elju da za?n em ? govori mlada ?ena, prelaze?i onu, ve? spomenutu razdjelnicu izme?u dolaznika i nijemog Dje?aka.

***** U?urbaniji nego ikada prije, odnosim tijelo u popodnevnu smjenu. I plo?nik, za?aren udarima sunca, odbrojava petnaestu uru. Uz to, pozitivne i negativne silnice, u dijelu mozga, razabiru najnovije priop?enje Vidovih nasljednika na zamolbu prodava?a kod crkve sv.

Barbare o oslobo?enju od najamnine za lipanj, zbog negativnih u?inaka Covida 19 na na?u prodaju: ...ne spadate u krug onih zakupnika koji su oslobo?eni pla?anja zakupnin...

I dok, zbunjen, pribirem po svojih 12 imena, petero djece i sedam unu?adi, korak je ve? pre?ao pravac koji odre?uje nevidljiva linija pro?elja zida crkve sv. Barbare i to?ka u kojoj ona zavr?ava na zidu nekada?nje kne?eve pala?e. ? Opet si t u ! ? ljutito ?u nijemom dje?aku -Im a? li t i, zlobn i?e, r odit elje? ?utio je, kao i puno puta prije toga. ? Tak o je ? pobjedni?ki spu?tam ton glasa ?

On i su t e, Vidova djeca, post avila ovdje da n as m u ?en ik e ?piju n ir a?. Ti si, k opile jedn o, ?bir ! ?bir si!

Tek su me promatra?i moga lu?a?kog izljeva vratili u normalu. ? Opr ost i, n ijem i Dje?a?e? blago mu, s distance od dva metra ?apnem da nitko drugi ne ?uje. Posljednja gesta raspustila je publiku-lovce na lu?ake. ? Hvala t i Dje?a?e, ?t o si ost ao n ijem i n isi im dozvolio da m e pr ivedu ? pogledao sam ga, blago i okrenuo se ure?enju ?tanda prema, tako sam bar mislio, ?elji dje?aka, gledaju?i stalno na 40 40

PROJEKT AGLOM ERACIJE, N A JVE?I KOM UN ALN I PROJEKT U POVIJESTI ?IBEN IKA, N ASTAVAK JE M ILEN IJSKE BORBE PROTIV ?E? I I ZA N APREDAK ?IBEN IKA

Sp a j a n j e ?i b e n sk o g i za d a r sk o g v o d o v o d a 1994. i 1995. g o d i n e b i o j e j e d a n o d n a j v a ?n i j i h k o m u n a l n i h p r o j e k a t a o st v a r e n i h u Do m o v i n sk o m r a t u i p r e d st a v l j a o so b i t o v a ?n u p o b j e d u u b o r b i za sl o b o d u i n e o v i sn o st H r v a t sk e , r a v n u p o b j e d a m a n a b o j i ?n i c i Poduze?e Vodovod i odvodnja i njegovi djelatnici dali su nemjerljiv doprinos uspje?noj obrani ?ibenik, Dalmacije i Hrvatske u Domovinskom ratu. ?injenica da su ?ibenik i okolna mjesta usprkos stradanjima i ratnim razaranjima te ?injenici da je agresor zaposjeo veliki dio dana?nje ?ibensko kninske ?upanije, imali urednu opskrbu pitkom

vodom tijekom sve ?etiri ratne godine. Bila je potrebna velika hrabrost raditi na domet neprijateljskog oru?ja, posebno nakon pada Drni?a i okupacije Miljeva?kog platoa kada su postrojbe JNA, pobunjenih Srba i srbijanskih ?etnika izbile na Nosi Kalik, neposredno iznad Skradinskog buka.

Osim ?to je tijekom rata od 1991. do 1995. godine

41 41

Vlada Republike Hrvatske prihvatila je 17. studenoga 1994. godine, a radovi su zapo?eli ve? sutradan 18. studenoga. Cilj je bio izgraditi cjevovod od Lozovca do ?ibenskog mosta dug 10,5 kilometara, zatim cjevovod od Pirovca do Pako?tana dug 20,7 kilometara, potom cjevovod Pako?tane - Sv. Filip i Jakov dug 9,3 kilometra i niz drugih zahvata me?u kojima je najslo?eniji bio prijelaz cjevovoda preko rijeke Krke kod ?ibenskog mosta dug oko 500 metara. Svi planirani radovi bili su obavljeni na vrijeme bez obzira na uvijete u kojima se radilo i neposrednu ratnu opasnost.

Spajanje ?ibenskog i zadarskog vodovoda jedan je od najva?nijih komunalnih projekata ostvarenih u Domovinskom ratu te sam za sebe predstavlja osobito va?nu pobjedu, ravnu pobjedama na boji?nici.

omogu?ilo redovnu opskrbu pitkom vodom ?ibenika i svih naselja biv?e op?ine ?ibenik, poduze?e Vodovod i odvodnja ostvarilo je u te?kim i pogibeljnim okolnostima jo? jedan veliki projekt.

Rije? je o spajanju ?ibenskog i zadarskog vodovoda s ciljem da Zadar i zadarsko podru?je budu opskrbljeni pitkom vodom u trenucima kada su izvori?ta iz kojih se crpila voda za Zadar bila zaposjednuta. Projekt spajanja vodovodnih sustava

42 42

Poduze?e Vodovod i odvodn ja omogu?ilo je korisnicima svojih usluga primanje ra?una za vodu u elektroni?kom obliku bez papirnatih formulara i ra?una, na brz, u?inkovit i siguran na?in, putem servisa ePo?ta Hrvatske po?te.

Ova u slu ga za pot r o?a?e je besplat n a.

Post u pak pr ijave n a u slu gu : Potrebno je otvoriti eBox (elektroni?ki po?tanski sandu?i?) u ePo?ti: online registracijomna internetskoj stranici h t t ps:/ / ser vis.epost a.h r / ebox/ sign u p ili dostaviti Zahtjeva za kori?tenjem servisa ePo?ta osobno u bilo koji po?tanski ured.

Zahtjev se preuzima u po?tanskom uredu ili online na poveznici: h t t ps:/ / w w w.epost a.h r / pdf s/ FO/ Zah t jev_za_k or ist en jem _ser visa_ePost a_za_FO.pdf Nakon prijave u eBox i dobivanja korisni?kog imena i lozinke, potrebno je napopisu davatelja usluga prona?i i ozna?iti: VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. ?iben ik i uslugu: RA?UN ZA VODU U formular Zahtjeva za kori?tenjem servisa ePo?ta potrebno je unijeti?ifru kupca, mjerno mjesto i OIB kupca na kojeg glasi ra?un za vodu. Usluga se nakon provjere unesenih podataka aktivira i pojavljuje na popisu aktivnih usluga najkasnije u roku od 24 sata. Aktivacijom usluge potro?a? ?e ubudu?e ra?une za vodu primati isklju?ivo u elektroni?kom obliku, u svoj eBox. * Ak o n ek i pot r o?a? im a n a svojoj ?if r i k u pca vi?e m jer n ih m jest a dovoljn o je da pr ijavi u slu gu za bilo k oje od t ih m jer n ih m jest a, a u slu ga ?e bit i au t om at sk i ak t ivir an a za sva m jer n a m jest a k u pca.

AGLOM ERACIJE ?IBENIK N AZI V PROJEKTA: Su st av vo d o o p skr b e, o d vo d n je i p r o ?i??avan ja o t p ad n ih vo d a aglo m er acije ?ib en ik UKUPN A VRI JEDN OST PROJEKTA: 397 025 090,00 ku n a (b ez PDV-a) VRI JEDN OST BESPOVRATN I H SREDSTAVA: 272 004 105,52 ku n a FI N AN CI RAN JE PROJEKTA: Pr o jekt se f in an cir a iz sr ed st ava Ko h ezijsko g f o n d a (f in an cijsko r azd o b lje 2014-2020) t e sr ed st ava M in ist ar st va za?t it e o ko li?a i en er get ike, Hr vat skih vo d a i sr ed st ava Ko r isn ika Vo d ovo d a i o d vo d n je d .o .o . ?ib en ik (Ugovo r o su f in an cir an ju ).

RAZDOBLJE PROVEDBE PROJEKTA: 1. sije?n ja 2014. ? 30. lip n ja 2021.

SVRH A I OPRAVDAN OST PROJEKTA: EU Pr o jekt ?ib en ik o b u h va?a p o t r eb n a u lagan ja u su st ave vo d o o p skr b e i o d vo d n je i p r o ?i??avan ja o t p ad n ih vo d a u svr h u p o st izan ja zah t jeva Dir ekt ive o kakvo ?i vo d e n am ijen jen e za lju d sku p o t r o ?n ju (98/ 83/ EZ) i Dir ekt ive o p r o ?i??avan ju ko m u n aln ih o t p ad n ih vo d a (91/ 271/ EEZ) na p o d r u ?ju aglo m er acije ?ib en ik t e isp u n javan ja zah t jeva p r o p isan ih u Vi?ego d i?n jem p r o gr am u gr ad n je ko m u n aln ih vo d n ih gr a? evin a (NN 117/ 2015),

o d n o sn o im a za cilj u n ap r je? en je u p o d r u ?ju o d vo d n je i p r o ?i??avan ja o t p ad n e vo d e t e vo d o o p skr b e i o b r ad e p it ke vo d e n a ?ir em p o d r u ?ju gr ad a ?ib en ika.

CI LJEVI : Pr o jekt o m ?e se sm an jit i isp u ?t an je d jelo m i?n o p r o ?i??en ih i n ep r o ?i??en ih o t p ad n ih vo d a u p r io b aln o p o d r u ?je Jad r an sko g m o r e o sjet ljiva p o d r u ?ja t e p r id o n ijet i za?t it i vo d n ih r esu r sa i o sigu r avan ju kvalit et n e vo d o o p skr b e st an ovn i?t va. Ko n kr et n o , cjelovit im p r o jekt o m se o sigu r ava p r o ?i??avan je o t p ad n ih vo d a za vr ?n ih 67 000 ES, izgr ad n jo m su st ava o d vo d n je se o m o gu ?ava izved b a n ovih 1500 p r iklju ?aka ku ?an st ava t e se p o d i?e ef ikasn o st cjelovit o g vo d n o -ko m u n aln o g su st ava na p o d r u ?ju aglo m er acije ?ib en ik.

43 43

44 55

PORTRET

A N TE BA RA N I ?

45

46 59

An t e Ba r n i ?, a u t o m eh a n i ?a r , gl u m a c, l u t k a r , b o l n i ?a r , b r a v a r , d a k t i l o gr a f , f a r m er , sa k so f o n i st , j ed r i l i ?a r , a p r i j e i n a k o n sv ega f o t o r ep o r t er , f o t o gr a f , n a j v a ?n i j i sv j et l o p i sn i k r o n i ?a r ?i b en i k a 20. st o l j e?a

Kada bi h se j a, An t e Bar an i ? pon ov n o r odi o opet bi h ?el i o bi t i An t e Bar an i ?.

Sv e bi h pon ov i o i ?i v i o ?i v ot k ak av sam ?i v i o.

Dovoljno je re?i, Ante Barani? i svatko ?e u ?ibeniku znati da je rije? o na?em Anti Barani?u. Odmah ?e ga poistovjetiti s fotoaparatom i fotografijom i bez izuzetka dobronamjerno se na?aliti na ra?un fotografija koje nije napravio, a obe?ao je da ho?e. Podsjetit ?e i na njegove mudre dosjetke o tome kako fotograf nije kozmeti?ar pa ne mo?e napraviti da netko na slici bude lip, ako nije i druge anegdote (an t egdote?) i funcutarije koje prate njegov lik i djelo. U tom izljevu simpatija ocrtavaju?i svog prijatelja, dobrog poznanika, legendu i ?ibensku instituciju, Ante ?e se nekom tko ne poznaje ?ibenik i njegovu ?ud, ukazati vi?e kao ridikul, gradski ori?inal, farabut, funcut i anegdotski lik nego kao povijesno zna?ajna li?nost, bolje re?eno institucija bez koje ?ibenik ne bi bio ?ibenik jer bi bio uskra?en za va?an dio svog osebujnog, prepoznatljivog identiteta pa i kolektivnog sje?anja na samog sebe.Ukratko, bez Ante Barani?a, fotografa i fotoreportera i svog najva?nijeg svjetlopisnog kroni?ara 20. stolje?a (ako je ikada prije Ante imao takvog kroni?ara ne ra?unaju?i don Krstu Sto?i?a i profesora Ivu Livakovi?a koji to nisu ?inili fotografijom) ?ibenik ne bi bio ?ibenik.

Fotografski opus Ante Barani?a danas je impresivno dokumentaristi?ko, zanatsko (pa i umjetni?ko) djelo koje zaslu?uje respekt, a ve? odavno i primjerenu valorizaciju, ako ne monografijom, onda barem retrospektivnom izlo?bom.

No, iako Antu Barani?a u ?ibeniku svi poznaju i spremno ?e o njemu razgovarati, malo tko ?e znati re?i tko je zapravo Ante Barani? osim ?to ?e ga opisati kao vragolastog fotografa i fotoreportera te ispri?ati neku briljantnu anegdotu o njemu i njegovim nebrojenim zgodama i nezgodama. Dakle, u

?ibeniku, Ante Barani? je - Ante Barani?. Malo tko ?e znati i ?iji je, a zbog punice Brodari?anke krivo ?e ga svrstati me?u Brodari?ane iako je on zapravo s maj?ine strane korijenski Crni?anin, a s o?eve strane bodul iako mu je baka Janja k?erka austrijskog oficira...

No, polako, krenimo redom ba? po ?ibenski. ?iji je Ante Barani? i od kojeg je roda? Pri?a o Antinom porijeklu slo?ena je kao rasplitanje zapetljanog parangala, a ide ovako: Moja majka Katica, obja?njava Ante, k?erka je austro-ugarskog ?asnika Karla Hauera porijeklom iz Austrije, iz Be?kog Novog Mjesta 47 47

An t e i n j ego v a sest r a An k i ca 1943. go d i n e 48 58

(Wiener Neustadt), koji je prije Prvog svjetskog rata slu?bovao na ratnim brodovima Austro Ugarske Monarhije koji su bili na vezu u Docu, uvali gdje je sada VK Krka i JK Val. Tu se zagledao u moju baku Janju, djevoja?ki Trlaja, curu iz Crnice, a kako je ljubav bila obostrana vjen?ali su se iako je Janja imala tek 16 godina.

Iz njihove ljubavi rodila se moja majka Katica.

Ona je bila jedno od devetero pre?ivjele, a od trinaestero ro?ene djece mog pradjeda Jose, te?aka iz Crnice i moje prabake Kate iz Doca kojoj je djevoja?ko prezime bilo Bogdanovi?. Za postojanje mog djeda Karla Hausera, oca moje majke, nisam znao sve do zrelih godina svog ?ivota. Do tada sam znao samo za svog djeda Andriju Baljkasa, drugog mu?a moje bake Kate i didu Matu Barani?a, s ?a?ine strane koji je umro dok sam jo? bio mali pa ga nisam ga uspio upoznati. Katica je porijeklom iz obitelji Trlaja.

Njen djed, a moj pradjed bio je Joso Trlaja koji je ?ivio u ku?i pored dana?nje osnovne ?kole Jurja Dalmatinca u Crnici.

Ka t i ca Ba r a n i ?

Ta je ku?a jo? tamo. Prababa Kata s njim je imala trinaestoro djece. ?etvoro je umrlo, a devetoro je pre?ivjelo.

S o?eve strane moja je obiteljsko stablo gusto prepleteno. Baba Anka Baki? porijeklom je s otoka Silbe, a dida Mate Barani? je s otoka Molata. Moj otac Josip rodio se u Salima na Dugom otoku. No moja baba Anka sa Silbe rodila se na Molatu, a dida Mate koji je s Molata, rodio se u Silbi. Kako je dida Mate bio financ to jest poreznik, dobio je premje?taj na Dugi otok pa se tako i moj otac rodio u Salima.

Ubrzo nakon njegovog ro?enja djed je dobio premje?taj u ?ibenik u kojeg se obitelj preselila kada je moj otac imao dvije godine. ?ivjeli su u ?kari?inom oboru. Otac je ?ibeniku odrastao i

Ka r l o H a u er

M ajk a popu lar n e spik er ica i t elevizijsk a vodit eljica Vesn e Spin ?i? Pr elog, n ajm la?a je k ?er k a An t in og pr adjeda Jose Tr laje. Zlat k a Tr laja (1915.) k oja se u dala za Per u Spin ?i? bila je t et a An t in oj m ajci Kat ici (1917.) iak o je od n je bila st ar ija sam o dvije godin e. Tet a Zlat k a i An t in a m ajk a Kat ica dr u ?ile su i k ao pr ijat eljice t ak o da su bu du ?i An t in ot ac Josip i Per o Spin ?i?, bu du ?i ot ac Vesn e Spin ?i? Pr elog, k ada su ih gledali k ak o ?e?u r ivom m isli da su sest r e.

49 49

50 58

1947 .

?kolovao se. Zavr?io je gimnaziju i radio je na carini. Tamo je imao kolegu Peru Spin?i?a s kojim se dru?io pa su tako nekom zgodom upoznali djevojke koje su im se svidjele. Vidjeli su ih dok su ?etale rivom. To su bile moja majka Katica i njezina tetka Zlatka, koja je bila dvije godina starija od nje. Zlatka Trlaja udala se za Peru Spin?i?a. Njihova je k?erka poznata Vesna Spin?i? Prelog, novinarka, spikerica i televizijska voditeljica. Josip, kojeg su svi zvali Bepo i u ?ibeniku jedva da je tko znao da mu je ime Josip, o?enio je mla?u Trlajinicu, moju majku Katicu. Plod njihova braka sam ja, Ante Barani?.

Osim mene imali su jo? tri k?eri, Ankicu, koja je bila njihovo prvo dijete i udala se za Antu Trlaju.

Nakon Ankice rodio sam se ja, a zatim je do?la na?a sestra Marija koja se udala u Veliku Britaniju pa zatim jo? jedna k?er, Bo?enu. Njen sin je, eto spomenimo i to, dogradona?elnik Grada Siska. Moja majka radila je kod majke Ante ?upuka, budu?eg gradona?elnika ?ibenika. Poznavale su se jer su sinove, mene i Antu ?upuka, budu?eg gradona?elnika ?ibenika, rodile u isto vrijeme iako je Antina majka bila starija. Ona je bila modistkinja, izra?ivala je modne ?enske ?e?ire. Tom je zanatu nau?ila i moju majku koja je kod nje radila sve do Drugog svjetskog rata pa i ne?to malo nakon njega. Nas dvojica, Ante ?upuk, majka mu je iz obitelji ?urkalo, i ja Ante Barani?, odrastali smo zajedno. Najve?i nam je gu?t bio voziti romobile po ku?i i na njima juriti iz sobe u sobu.

Moj otac Josip, Bepo, pri?ali su mi bio je drag ?ovjek. Bio je i izvanredan otac. Bio je jako privr?en obitelji, a nas djecu je obo?avao i nema toga ?to za nas ne bi napravio. On je jedini radio i sve nas je izdr?avao uklju?uju?i i baku Anku koja je ?ivjela s nama. Bio je spretan, po?ten, jako skroman i na?itan. Dobro je govorio talijanski i francuski. Umro je na ?alost prerano, krajem 1963. godine. Bio je duhovit i rado vi?en u svakom dru?tvu. Odijevao se jako skromno, ali na njemu je sve tako dobro stajala da je i u trli?u figurao kao gospodin. I pona?ao se kao gospodin. Bio je ba? gospodskog dr?anja, dru?io se s gospodom, i?ao je s njima u

Jo si p Bep o Ba r a n i ? i Per o Sp i n ?i ? lov. ?elio je da i ja budem gospodin, da budem odgojen onako kako je on bio odgojen. Morao sam se lijepo obla?iti i nositi kravatu. Ali nikada od mene gospodina. Ja to nisam mogao podnijeti nikako. Osim toga, za razliku od njega na mene mo? navu? najfinije odijelo, a ono ?e na meni izgledati kao trli?. Meni su ideal bili radnici u trli?u i to u trli?u s ta?elima. To sam jako volio pa sam mater ?inio da mi na ga?e na?ije ta?ele da sli?im na radnike.

U m ojoj k u ?i u m om djet in jst vu bilo je dost a n ovin a i za on da?n je pr ilik e, pu n o st r an ih , n ajvi?e t alijan sk ih , m alo en glesk ih i pon ek ada f r an cu sk ih n ovin a i ?asopisa. Sje?am se da su n ak on ?it an ja t ih n ovin a m at i, ot ac i bak a An k a k om en t ir ali vijest i iz svijet a n a t alijan sk om da m i djeca n e bi r azu m jeli ?t o govor e i izlan u li n egdje n e?t o n a u lici.

51 51

52 58

M a r i o Lo zi ? i An t e Ba r a n i ? n a k r i zm i

Dok sam bio dje?ak u Dragi ispred na?e ku?e radilo je puno radnika u trli?u. Oni su me fascinirali. Bio sam odu?evljen i radnicima koji primaju cimu kad brodovi pristaju uz obalu ili mulo Krka. Kada mi je majka na pitanje za?to oni to rade objasnila da im je to posao za kojeg su pla?eni, ?vrsto sam odlu?io da ?u u ?ivotu biti ba? to - cimar na mulu Krka.

Ocu se od svega toga dizala kosa na glavi.

On je ?elio da se fino obla?im, da se lijepo pona?am i bavim nekim gospodskim poslom.

Ali do?im on ne bi gledao ja bih se obla?io i pona?ao po svom. Morao sam i?i redovno na vjeronauk i obvezno nedjeljom u crkvu na misu.

Dodu?e na vjeronauk i misu i?ao sam rado jer je to bilo zgodno da ne budem kod ku?e nego vanka. Ipak, moram mu priznati da je bio dalekovidan. Eto ipak sam postao gospodin i to 1990. godine kada se ukinuti drugovi, a u na?u slobodnu Hrvatsku uvedena gospoda. Tada smo svi postali gospoda pa i ja koji sam se silno trudio da ne budem gospodin.

Ku ?a u Dr a gi u k o j o j j e ?i v i o An t e Ba r a n i ?

Rastao sam i stasao usporedo s obnovom ?ibenika koji je te?ko stradao u Drugom svjetskom ratu. Obojica smo oti?li u ?irinu, samo ?to on jo? uvijek raste, a ja sam malo u?a u se. Ru?evina ?ibenika bila su moja djetinja igrali?ta i rati?ta. Tada su djeca s Baldekina, iz Drage, Doca, s Kri?a, Gorice... me?usobno ratovala, tukli smo se nemilice kamenjem, ?im god i ?togod nam se pod rukom na?lo. Kada smo doselili u Dragu jo? su se slagala drva iz

M oja bak a Jan ja se, n ak on ?t o je m oj pr adjed pot jer ao n jen og m u ?a Kar la Hau er a zbog pijan st va, m n ogo k asn ije pr eu dala za An dr iju Baljk asa. Tak o je m oja m ajk a dobila br at a Josipa Baljk asa i sest r u M ar iju Baljk as u dan u za ?edu Kr on ju . Ujak Joso za m en e je bio n e?t o n ajbolje u ?ivot u ?t o m i se dogodilo n ak on sm r t i m og oca. On je bio u vijek n a r aspolagan ju i pom o? m ojoj m ajci, a i n am a djeci, n ar o?it o m en i. Kada bi m e se pit alo t k o je iz m oje bli?e obit elji bio m en i i m ojim a n ajbli?i m ogao bih slobodn o r e?i da je t o u jak Joso Baljk as.

An t e u 8. r a zr ed u o so v n e ?k o l e. r a zr ed n i k m u j e b i o Fr a n j o Ko m a r .

53 3

54 58

?ipada na obali. To su bile na?e tvr?ave. Tu smo se igrali na Nijemce, a u zgradi u kojoj je bila Slobodna plovidba jo? se sva?ta zaostalog iz rata moglo na?i; vojni?kih kaciga, pa ?ak i baruta... A ti su na?i ratovi bili ?estoki. Ni odrasli nisu bili po?te?eni. Jednom je moj otac kroz prozor vika na mulariju koja se mlatila kamenjem, ali se odmah povuka i nije vi?e kroz prozor ni gleda, a kamo li glavu promolija kada mu je kamen iznad ?ela zazvi?da i razbija prozor povr njega.

Ispod nas u zgradi u Dragi bila je pekara, a uz nju, puno godina kasnije prodavaonica auto dijelova. Iz nas su u Dragi bila je stara ?ibenska tvornica leda u kojoj su se tada fla?irala gazirana pi?a, pravila soda i pretakalo pivo iz drvenih ba?vi. Te su nam ba?ve slu?ile za bildanje, ali meni je bilo dra?e igrat se na frenje nego nabivat mi?i?e. Iz ledare smo mi mulci voljeli uzimati komade leda pa ih cucat i pravit

gricule onima koji se leda nisu mogli domo?i. A u ku?i i na miru nikako nisam mogao biti pa sam uvik bi?a vanka.

Prozor na zahodu na?eg stana gledao je na skale. Imali smo i kupatilo s bojlerom koji se lo?io na drva. E, al na klozetu su bila vrata koja su se mogla zatvoriti samo iznutra i to onom kukom od ?ice. Ja bi kao i?a na klozet, a onda bi kroz prozor uteka van igrat na frenje. Zaigrao bih se i zaboravio da sam u klozetu, a u ku?i je nastala ludnica... sestre i mater tancale bi ispred vrata i molile me: ? An t e iza?i, m olim t e... iza?i... sila n am je An t e iza?i, u bi?em o t e...

E a kad je mater otkrila da nisam u klozetu nego da igram na frenje, e onda je bilo batina.?

Otac nas djecu nije nikada tukao, ali mater je bila stroga. Danas razmi?ljam da je moja mati bila stroga zato ?to je ona ostala bez oca kada je imala samo ?est godina.

M oja je obit elj bila jak o vezan a u z Tr laji?e. Uvijek su n as pom agali osobit o u jak dr . Kr e?im ir Tr laja. On je i u n ajt e?im sit u acijam a u Dr u gom svjet sk om r at u br in u o o n am a i lije?io n as. M ajk a m i je pr i?ala k ak o m i je k ao dvogodi?n jem djet et u u ?em er im a u Razor im a, gdje sm o se sk lan jali t ijek om bom bar dir an ja ?iben ik a, u n em ogu ?im u vjet im a vadio vodu iz plu ?a. M oj u jak Joso Tr laja pu n o m i je pom agao da se bez oca sn alazim u ?ivot u , ali i on m i je popu t n jega, govor io da se ost avim m ot or a i au t om obila jer da je t o n ajt e?i zan at .

55 55

56 58

1959.

Fo t o : Per o Ra d o v ?i ?

Brigu o njoj preuzeo je moj pradjed odnosno njen djed Joso Trlaja. Moj djed Karlo Hauser, nakon vjen?anja, pokazao se kao pijanica i, da stvar bude gora, do?ao je ?ivjeti u ku?u u kojoj se ?ivjelo od vina. Ljudi koji su ga poznavali rekli su mi da likom puno sli?im njemu i da je djed Karlo, iako austro-ugarski ?asnik bio dosta sklon pijanstvu ?to moj pradjed i moja baka nisu mogli dugo trpjeti pa su ga potjerali, a baka se od njega rastavila.

No, dok smo bili djeca govorili se u ku?i da je stroga zato ?to u njoj ima germanske krvi, da je ?vapska raca i da njoj sve mora bit pod ?pagu. A ?ini se da ne?to od djeda Karla Hausera ima i u meni. Dodu?e ne u naravi, nego u izgledu. Evo kada bih pustio brkove bio bi pljuniti on. Tako eto, nisam ni puno laga kada sam se pod neke slike potpisivao da ih je snimio Karlo Hauser, a ne Ante Barani?. Djeda Karla upoznao sam desetlje?ima kasnije. ?ak sam ga i posjetio u Austriji. On je vjerojatno bio strojar u tamo?njoj tvornici vijaka i bavio se motorima. Bio je vje?t

oko motora i auta, ?to sam od njega naslijedio jedan na jedan. Nedugo nakon ?to sam ga upoznao oti?ao sam u vojsku gdje me je zatekle vijest o njegovoj smrti.

Rodio sam se 1942. godine u stanu povi?e dana?nje Turisti?ke zajednice. Nisam jo? imao ni dvije godine kada smo morali krenuti u zbijeg i potra?iti sigurnost izvan ?ibenika jer su tijekom savezni?kih bombardiranja pogo?ene ku?e koje su se nalazile na mjestu kojeg danas zovemo Meduli? iako se taj trg tako ne zove.

Sklanjali smo se u ?emer.

Poslije rata preselili su nas u stan u zgradi pokojnog Jose Jadronje koji je bio belgijski veleposlanik. Ku?a je bila derutna. Kada smo tu uselili sve je bilo zapu?teno i rasklimano. Na sobama nije bilo ni vrata pa smo smo vje?ali kuverte. Malo po malo moji su roditelji sve to uredili svojim rukama. Tu je moja obitelj ?ivjela sve do 1979. godine kada sam dobio svoj sada?nji stan na ?ubi?evcu. Poslije rata ili mo?da jo? za vrijeme rate, ne znam to?no, moj

N a i zl et u u M o st a r u 1962. go d i n e.

57 57

Dr a m sk a gr u p a TEF-a , An t e Ba r a n i ? i N a d a M i k u l a n d r a I v a s 58 58

je otac po?eo raditi u nekom transportnom poduze?u, a onda je dospio u TEF gdje je postao komercijalni direktor.

Kada sam napunio sedam godina krenuo sam u ?kolu. Najprije sam i?ao u Legu u Kalelargi. To je bilo najljep?e doba mog djetinjstva, ali ne zbog ?kole nego zbog na?e divne u?iteljice Marije Glavadanovi?. Ona me nikada nije zvala Ante nego samo Anto i bila je pedagog i osoba koja zaslu?uje divljenje. Kod nje u razredu nije bilo zlo?este i neposlu?ne djece. Svi smo je gledali i pomno slu?ali. Ona nas je bez ikakve vike i galame, op?injavala svojom blago??u, dobrotom i ljubavlju kojom je prema djeci zra?ila kao Sunce. Koliko je bila velika i jaka, visoka... toliko je bila dobra i blaga... bila je du?a od ?ene.

U to vrijeme imao sam i svoju dje?ju ekipu, ne jedno, nego tko zna koliko tih ekipa s kojima sam se dru?io... Kasnije kada bi me pitali otkud znam toliko ljudi ili se ?ude: ? Pa ti Ante sve zna?, tebe zna cijeli ?ibenik, koliko si to ?ivota ?ivija? Onda si ja mislim da je to zato ?to smo se tako puno dru?ili u djetinjstvu. I bilo je to lijepo djetinjstvo. U?ivali smo. Radovali se. A nitko ni?ta nije ima... svi smo bili sirotinja. Me?u

nama nije podjela, nije bilo bogatih i siroma?nih... svi smo bili mularija, sirotinja...

Tada su svi bili sirotinja.

Moji prijatelji iz djetinjstva i mladosti mnogo su pridonijeli mom pona?anju, odnosu prema ?ivotu i mom na?inu razmi?ljanja. Bili su to Onor Iljadica, moj susjed u Dragi pa Ante Petkovi? ?iji je brat Tome bio boksa?, a brat Frane biciklist.

Kada sam krenuo u gimnaziju nekako su se pogubili dobri prijatelji iz djetinjstva. Neki su oti?li u ekonomsku neki u tehni?ku ?koli, a neki pak na zanat i tako smo se pomalo osuli. Ali pojavili su se novi. U gimnazijskim dana najvi?e sam prijateljevao s Kikijem Montijem i Darkom ?okrli?em.

Kiki Monti, pravim imenom Bogdan Cvjetkovi? sin je poznate ginekologinje Montti.

Odlaskom Kikija u Zagreb jer mu je majka dobila premje?taj kao sudski vje?tak ostao sam s Darkom ?okrli?em s kojim sam imao i partnerske odnose u proizvodnji konzumnih jaja, ?to se brzo zavr?ilo.

U Gimnaziji je u mom razredu bilo dosta kasnije poznatih ?iben?ana. U prvoj klupi sjedio sam s Jagodom Krn?evi? Grubi?i? (sada udovica

An t e i Br a co sa sest r a m a M i r j a n o m i Lu ci j o m Ko v a ?i ? n a j ed r i l i ci L-5 Dv a n j k a 59 59

60 58

Crn?evi?) Jagoda je bila uzorna u?enica, a ja nikakav u?enik. Ipak dobro smo se slagali.

Ona je znala ponekad napisati zada?u za gradivo unaprijed ?to me je jednom prilikom stajalo srama. Prepisav?i od nje, kao i obi?no latinski rad, profesor Maly se iznenadio da sam tako dobro napisao. Ali kada je malo bolje pogledao lako je razotkrio moju bedasta prevaru. Ina?e Jagoda i ja bili smo dragi prijatelji uvijek se sjetim na?eg dogovora iz tih ?kolskih dana.

Recimo, dogovorili smo se da ?u ja kao lo? ?ak, kad odem iz Gimnazije postati automehani?ar, a ona kao dobra u?enica strojarska in?enjerka. I onda kad njoj kao in?enjerki ne?to za?kripi ili njoj zatreba savjet iz prakse, da ?e mene konzultirati ili dati da ja to za nju uredim. Tako je i bilo. Dodu?e ja nisam slu?beno postao automehani?ar, ali sam to radio, a Jagoda je u roku diplomirala za strojarskog in?enjera i jedno vrijeme bila je ?efica konstrukcijskog biroa u PALKU ili je bila

tehni?ki direktor, ne znam, samo znam da je konstruirala velike zahtjevne dijelove iz aluminijskih konstrukcije za gra?evinske objekte u Rusiji.

Izme?u svih tih mojih prijateljstava jedno je bilo neraskidivo iako je povremeno slabilo, nikada se nije ugasilo. Govorim o mom prijatelju, na ?alost sada pokojnom, Braci, Miljenku Jurkovi?u Peri?i iz Mandaline s kojim sam jedrio, po?eo pu?iti i udvarati se ?enama u ?emu je on bio puno uspje?niji od mene na muku i ?alost njegove djevojke Luce.

Znali smo kao pu?a?i po?etnici i daviti se dimom i povra?ati zatrovani nikotinom, ali nismo se dali. Morali smo postati pravi mu?karci. Tko je u uostalom u to doba vestern filmova i nepobjedivih junaka mogao bio mu?ko, a da nije pu?io?

Opako ma?o ?ir Poljanom s cigaretom u ustima, pa onda bijeg i skrivanje iza zgrade kazali?ta, tako kod zahoda gdje bi se iska?ljali i poneka povratili. Braco je bio elektroni?ar.

An t e Ba r a n i ?, M i l j en k o Ju r k o v i ? Per i ?a i Lu ci j a Ku v a ?i ? i sp r ed m u l a Kr k a n a d a n o d r ?a v a n j a a u t o m o t o u t r k a 1961. go d i n e.

61 61

62 58

Me?tar za televizije, a i sve ostale elektronske ure?aje, ali najvi?e je volio more i jedrenje.

Kada sam se zaposlio u TEF-u to je prijateljstvo malo splasnulo. Radno vrijeme i udaljenost od mjesta stanovanja kao i druge materijalne i ne materijalne prilike i neprilike sprije?ile su nas da se vi?amo ?e??e, ali se na?e prijateljstvo odr?alo sve do njegove prerane smrti. I na poslu sam stekao dosta prijatelja s kojima sam se dru?io i izvan radnog vremena.

U ve?em broju nego mu?karci, bile su to djevojke. No jedno od najve?ih i naj?vr??ih prijateljstava bilo je svakako ono s Josipom Lovri?em - Jolom, mojim drugim vjen?ani kumom, pa s Tomislavom Vrbi?i?em i Kikom Sto?i?em, zanatlijama i me?trima velikog kalibra. Tek nas je ovaj zadnji rat odvojio. Jole je vi?e u Jasenovu, Tome na Kapriju, a Kike, preminuo je, eto i njega sam zauvijek izgubio.

Jo? pamtim onu na?u Poljanu nediljom. Bila je krcata ?eta?a, a postojala je samo jedna boja plava. ?etalo se u plavim radnim odijelima jer bolje odje?e od radnih odjela gotovo nitko nije imao, a taj koji je ima nediljom nije ?eta po Poljani. Najlip?e nam je bilo za 1. maja. Onda su bile samo tri boje, plava, bijela od bijelih ko?ulja i ?enskih bluza i crvena od onih crvenih garofula.

Pamtim iz djetinjstva i Crnicu. Tamo smo ?esto odlazili nedjeljom i tamo, usjeklo mi se u

pam?enje, ispred crni?kih ku?a, siroma?nih i neokartanih, side su na suncu ?ene s bijelim stolnjacima, lancunima ili tavajolim preko kolina, i tribli iz svojih kosa u?i onim ?udnim gustim ?e?ljevima dugih zuba. Nije to bilo ni?ta neobi?no ili sramotno. Tada smo svi bili u?ljivi.

Nas su djecu u ?koli zasipali onim pra?kom, DIDITI-jem kao ?to se kola?i posipaju ?taub cukrom..

A u mojoj Dragi osim tvornice sokova, sode i leda bile su i gara?e u kojima su se popravljali kamioni i auta. Tu su bila gara?e Po?te i Elektrodalmacije u kojoj su radili otac Vojmira Ro?e i biciklist Kamilo Kolombo, pa Pero Nadoveza... Pauk i Bumbak... Meni su te gara?e bile raj. Ludova sam za autama. To je meni bilo... uh! Bi?a sam iz ku?e samo zarad auta i tih mehani?arskih radionica.

Tu sam upozna i Ivu ?i?aru zvanog ?iko koji je pravija ?kipe. On je u stvari bio voza? direktora Po?te, ali je sva?ta znao raditi. Od njega nisam mogao nau?iti puno o motorima jer je on pravija ?kipe. Bio je pravi ?arobnjak. U ?kipe je pretvarao one ba?ve u kojima je dolazio katran, a tada se koristilo puno katrana i tih je ba?ava bilo posvuda. Tada je ?ibenik bio kao mravinjak. Svuda se ?istilo, gradilo, podizalo, ure?ivalo... na sve su strane bili radnici, drobilice, valjci... E taj bi ?iko, a ja sam to volija gledat, rasjeka ba?vu od katrana i onda bi

Zi m a 1962. go d i n e. ? et v o r o Ba r a n i ?a , An t e, To n k o , Jo ?k o i M a r i j a s p r i j a t el j i ca m a Do l o r es i An t i co m .

63 63

64 58

Najvi?e se pon osim svojim f ot ogr af ijam a sa ?iben sk og dijela M edit er an sk ih igar a 1979. godin e. Kada su m e an ga?ir ali da sn im am M edit er an sk e igr e n isam im pr izn ao da n em am svu pot r ebn u opr em u pa sam pr ek o n o?i odju r io u Tr st n abavit i sve ?t o m i t r eba. Bila je t o u r n ebesn a avan t u r a jer je t r govac u Tr st u m oju n ar u ?en u opr em u pr odao dr u gom , a k ak o ja n isam h t io ot i?i dok n e dobijem ?t o m i t r eba n ast ala je st r k a i pan ik a. Uglavn om , u ?iben ik sam se vr at io opr em ljen k ak o t r eba i odr adio sam posao ba? dobr o. komade lima stavlja pod valjak da se izravnaju.

Onda je krojio ?kipe. Eto od njega sam nau?io pravit ?kipe. I danas bi znao od lima ?kip napraviti. Sada ja to pri?am kao neku ?alu, ali ?ike je tada imao pravi biznis sa ?kipima. ?kipe su svi tra?ili, svima su trebali, a nije ih bilo za kupit. Mislim da je on ?ike na ?kipima od limenih ba?ava za katran kojeg su mu besplatno ravnali valjci za ravnat ceste, zaradija dobrih para.

A imao je jo? jedan biznis. Pravija je od aluminija one guste ?e?ljeve za i??e?ljavanje u?i iz kose. Narezivao ih je pilom, a ?ak ih je i ukra?avao nekim ornamentima koje je urezivao komadom slomljene turpije. Te su ?e?ljeve svi kupovali, a najvi?e bi ih proda na sajmu za Veliku Gospu u Vrpoljcu. Te ?e?ljeve sam i ja radio sa ?ikom. On bi grubom pilom ispila oblik od komada aluminija, a ja sam tankom pilom nareziva zube. I?lo mi je to od ruke iako sam tada imao tek osam devet godina. Radio sam sa ?ikom te ?e?ljeve i ?kipe tamo negdje od 1949. do 1952. godine. A ?iko je zna sva?ta drugo raditi. Recimo zna je od kamionskog buvela napravit loptu i to pravu. Mi smo njegovu inovaciju unaprijedili pa smo, da nam ?ikine lopte du?e traju, stavljali u bi?ve koje smo krali materama. Najbolje je figuralo i najdulje je duralo kada bi ?ikine lopte od buvela ugurali u one ?enske duge kafene bi?ive. Tim smo loptama igrali nogomet. Ja sam bija golman iako, sam tr?a za bulonom ka lud. ?ike me je nau?io voziti auto i jo? koje?ta. ?a?a mi nije grinta zbog ?ike, ?kipa i ?e?ljeva, ali nikako se nije mogao pomiriti s mi?lju da bih ja mogao postati auto mehani?ar. To on nije ?elio ni po koju cijenu. Tako sam ja mogao biti sve ?to sam htio, samo ne automehani?ar i profesionalni voza?, a ja sam ba? za tim patio.

Silno sam ?elio biti voza? i mehani?ar. Recimo kada smo do?li ?ivjeti u Dragu, iako sam jo? bio male?an, imao sam tri godine, uzimao bih tamburin, okretao ga naopako i glumio automehani?ara koji se zavla?i pod haubu i

popravlja motor. ?ak sam lice mazao patinom da budem ?porak kao pravi auto mehani?ar.

Kada sam bio mali u ?ibeniku jo? nije bilo dje?jih vrti?a pa su nas ?uvale ?asne sestre. Kod ?asnih su sa mnom i?li Vojo Anti?, Gustav ?ervar, Ve?o Baranovi?, Miljenko Monti, Braco Jurkovi? Peri?a... Bilo nas je puno. A u vrti?u kod ?asnih bilo je opasno. One su bile stroge i nisu tolerirale nesta?luke. Tko ne bi slu?ao, a nije morao biti ni ba? ne?to jako nemiran ili zlo?est, dobio bi srdele. A srdele su bile packe. ?asne su nas ka?njavale udaraju?i nas kantinelom po dlanovima. Iako su ?asne bile stroge, nama je kod njih bilo dobro. Bila je to prava dje?ja u?ivancija.

Ipak najve?i su dje?ji gu?ti bili kada bi u ?ibenik doplovio neki veliki strani brod, posebno ako je bio ameri?ki. Bili su to veliki brodovi. Kada bi pristali bokom uz obalu protezali su se od mula Krka sve do gata Vrulje.

Na tim su brodovima bili mornari iz cijelog svijeta. Kada bi mornari si?li s broda sjatila bi se oko njih sva ?ibenska mularija i prosila bombone, ?vaka?e gume i ?okolade... Ja sam pucao od zavisti jer tamo s njima nisam smio ni

An t e k a o b o l n i ?a r n a o d sl u ?en j u vojn og r ok a 65 65

Pr ed st a v a Tajni agent . N a scen i su Jo ?k o Bu j a s, 66An t e Ba r a n i ?, M a t e Gu l i n i Go r d a n a ? ek o .

58

prismrditi zbog mame i tate koji su mi to strogo branili.

Mi smo tih oskudnih poratnih godina bili me?u rijetkim ?ibenskim familijama koje su imale radio. Moj je otac obvezno slu?ao Peru Zlatopera i njegove emisije. To je bio ku?ni ritual i dok traje Pero Zlatoper morala je biti ti?ina u ku?i kao u crkvi. Osim toga nitko nije smio ni zucnuti da se u na?oj ku?i slu?a Glas Amerike i Pero Zlatoper jer je to bilo strogo zabranjeno. Jednom kada se radio pokvarilo pa ?a?a nije mogao slu?ati Peru i Glas Amerike, to je bila tragedija, plakao je od muke. Radio je nosio nekom me?tru na popravak takvom brzinom kao da je umiru?eg ?ovjeka nosio na Hitnu pomo?? Imao sam u djetinjstvu fantasti?nu ekipi. Dru?tvo samo takvo.

Tada je ?ef ?ibenske Lu?ke kapetanije bio Pero Ba?i?. On je imao dva sina, Antu i Sini?u kojeg su svi zvali Stipe. Ante se kasnije proslavio u ?ivotu kao operni pjeva?, a di je Stipe zavr?ija, e to ne znam ba?. Ante je bio godinu mla?i, a Stipe godinu stariji od mene. Njihov otac Pere dobivao je sa stranih brodova koji su pristajali u ?ibeniku, novine iz inozemstva. Novine na talijanskom davao je mom ?a?i koji je dobro znao talijanski jezik, a za mene su te novine bile

pravi raj jer je u njima bilo slika automobila. To su bili gu?ti!

A u to vrijeme nau?io sam koristiti fotoaparat. ?a?a je imao neki foto aparat s objektivom na mijeh. Poku?ao sam ga otvoriti, ali nisam znao, a ?a?a ga nije koristio jer nismo imali filmova. No jednog dana moj ujac, njegov brat koji je ?ivio u Italiji, u Milanu, poslao nam je nekoliko filmova. Otac se obradovao, a mene je nau?io kako se slikaje.

Uz ku?i do na?e ?ivjele su obitelji Rora i Kara?ole. Kara?ole je bio jugoslavenski diplomata u Americi, u San Franciscu. Imao je sina Gorana kojem je iz Amerike slao stripove.

U tim sam stripovima gu?tao nemilo.

Odu?evljavale su me avanture Tima Tylera.

Od ?a?e sam kra ?e?ire da bi li?io na Tima.

Od drveta smo pravili pu?ke i pi?tolje i slonove kosti, ?ovje?e to je bilo, ma ?to ?u pri?at, da krenem za 10 posto od toga, od te lipote i slasti igre mi ne bi bilo dosta sedam dana. Goran i ja smo bili glavni u igri na Tima Tylera. I onaj kojem ?a?a bija kapetan Lu?ke kapetanije dobija je iz inozemstva igra?ke, pi?tole i sli?ne kaubojske stvari. Pa smo se igrali na potezanje.

Tko ?e br?e potegnit. Nismo imali samo te kaubojske igra?ke nego smo imali i svoj

Kl a p a ?i b en sk i h m a n gu p a p r ed Ka za l i ?t em : N a n d o Ci n o t i ,Zl a t a n Vu l i n o v i ?, Ko n d i ?, Br a n k o Am a n o v i ?, st o l a r Ka l a u z, M l a d en Go j a n o v i ?, Jo ?k o Lo v r i ?, An t e ?u p u k , An t e Ba r a n i ? i M i ?o La m b a ?a 1959. go d i n e.

67 67

Pr ed st a v a M l a d o st p r ed su d o m . N a scen i su An t e Ba l i n , Jo ?k o Zo r i ?, M a t e Gu l i n i An t e Ba r a n i ?

68 58

engleski jezik. Govorili smo otprilike ovako: ?ilajkitis, a svaki puta kada bi to izgovorili trebalo je pljunuti. Taj na? engleski nitko nije mogao razumit osim nas, a ni mi nismo znali ?to govorimo. Nismo bili samo kauboji. Glumili smo i Indijance. ?uljali smo po grmlju u Dragi.

Maskirali smo se. Plesali ratni?ke plesove, piturali se i pravili svakakve pizdarije. Ali to je bilo toliko slatko, toliko nevino, toliko divno... nezaboravno. Imali smo i hit igra?ke za koje nitko nije znao da su igra?ke, a ni ja dan danas ne mogu shvatiti za?to su nam neke bezvezne stvari toooooliko zna?ile. Skupljali smo recimo, poklopce od pive, a na najve?oj su cijeni bili poklopci isje?eni do ?arenog lima koji se vidio s donje strane. Skupljali smo i staklene cjev?ice iz boca soda vode, a nam bili gumeni balini s boce za soda vodu. Te smo baline zvali - ?abece. ?to je to nama trebalo, nemam pojma, ali da si to morao imati, morao si.

U svakom slu?aju do toga se nije lako dolazilo, pa se trebalo snalaziti. A mi smo se snalazili tako ?to smo one staklene cjev?ice uzimali iz sodare sve dok nas jednoga dana nisu uhvatili. I onda - svi kod ?arca. A ?arac je bija strog. Strah i trepet. Odmah smo sve priznali. On je zapritija prstom: ? Vi?e nikada!

I to je bilo gotovo. Vi?e nikada nismo ni?ta uzimali iz sodare. Fakinali smo se i dalje, ali uzimali nismo. Imali smo dakle i neki svoj dje?ji kodeks ?asti. Fora nam je bila i pucat na karabit iako nam je to bilo zabranjeno. Nije se puno promijenilo ni kada smo krenuli u ?kolu.

Kada sam napunio sedam godina i kada sam se trebao upisati u prvi razred odlu?no sam rekao: ? Ne! Ne?u ! Ne?u i?i u ?k olu i got ovo.

U hodniku smo imali jednu veliku kaljevu pe? s 12 rupa. Uhvatio sam se za tu pe? kao prilipak da me ne odvuku u ?kolu. Mama i tata su govorili, uvjeravali, vikali, prijetili... a baba Anka me je na koljenima molila, ali ja nisam htio u ?kolu. Dr?ao sam se za pe? i kri?ao: ? Ne?u ! Ne?u i got ovo!

Za?to nisam htio i?i u ?kolu? Problem je bio ?to je moja starija sestra Ankica jako rano, jo? kako sasvim malo dijete nau?ila pisati. A kada je nau?ila pisati po?ela je po zidovima pisati vragolije o nama. Kasnije kada sam ja nau?io pisati, a tu sam vje?tinu savladao ve? s pet godina, Ankica i ja smo po?eli po zidovima pisali vragolije o na?oj mla?oj sestri koja je za razliku od nas malih i puna?kih bila mr?ava pa smo je zvali Koka.

A i Koka je brzo nau?ila pisati. Ona je pisati znala ve? sa ?etiri godine pa smo onda nas troje po zidovima pisali vragolije o najmla?oj Bo?eni.

Ali i Bo?ena je nau?ila pisati pa je i ona sva?ta pisala o nama svima. Zbog svega toga meni je bilo dosta pisanja i smatraju?i da je pisanje samo izvor nevolja smatrao sam da ne trebam i?i u ?kolu. ?to ?u u ?koli? Pisati sam znao, a ra?unanje me nije nimalo zanimalo.

Naravno, morao sam i?i u ?kolu. Nisam bio ni najgori ni najbolji, ali doma?i rad, e to nisam htio pisati. Sa?uvaj Bo?e! Kada bi me u?iteljica pitala:

Sa n l j et n e n o ?i 69 69

Pr v i p o r t r et An t e Ba r a n i ?a sn i m l j en n a f i l m u l a j k a f o r m a t a . Sl i k u j e sn i m i o Gu st a v ? er v a r .

70 58

Got ovo pola st olje?a sn im ao sam got ovo sve u t ak m ica i spor t sk e doga?aje u spor t sk oj dvor an i n a Baldek in u , n a bazen u h ot ela Solaris, zat im n a ot vor en om , a pot om i zat vor en om bazen u u Cr n ici, t e st adion u n a ?u bi?evcu . Kolik o sam f ot ogr af ija sn im io?

Nebr ojen o. Na ?alost , m alo je t oga ost alo sa?u van o. ? An t o gdje je t voja zada?a?

Ja bih se pravdao da sam zaboravio bilje?nicu ku?i pa bi me ona poslala po nju, a ja bih ostao u ?ardinu uz Crnca na fontani.

Naravno bilje?nicu nisam donio jer zada?u nisam ni napisao, a izvla?io sam se tako ?to sam pri?ao kako nikog nema kod ku?e,a ja nema klju?a, pa sam ?ekao, pa mi je dodijalo ?ekati, pa sam ?ekao dugo i vratio se eto da se u?iteljica ne ljuti.

To je funkcioniralo dok mater nije naletila na u?iteljicu na pazaru pa su se ispri?ale i razotkrile moje fakinarije. I u?iteljica me je kaznila zbog la?i. Za kaznu sam morao napisati ?to sam radio za to vrijeme dok sam ?eka da se majka vrati ku?i. I sve sam lijepo napisao.

Opisao sam kako sam bio u ?ardinu, kako sam gledao Crnca, kako sam brojao muhe na klupi...

I dobio sam peticu. To je bila moja jedina petica iz hrvatskog jezika ikada. ?kolski kolege bili su mi Gustav ?ervar,

Vladimir Fulgozi, Vinko Smol?i?, Dalibor Belamari?, Vojo Anti?... U ?koli smo se igrali na Winnetoua. On je tada bio popularan. Na Winnetoua smo se igrali u dvori?tu kod Smol?i?a gdje je bilo javora od ?ijih smo grana pravili lukove i strijele kakve je imao taj indijanski poglavica. Sve smo znali napraviti, svemu smo se radovali i ?ivot nam je bio veseo, razigran i pun. Nikada se nismo dosa?ivali.

Nikada.? Prva ?etiri razreda sam pro?ao glatko, a onda je nakon pu?ke ?kole kako se to tada zvalo, trebalo krenuti u vi?i razred, a tamo je trebalo u?iti. E ja ba? nisam bio od nekog velikog u?enja. Nije mi se dalo.

U peti sam razred krenuo u zgradi Gimnazije, ali sam tamo sudjelovao u nekoj tu?njavi pa su me izbacili i premjestili u Sime Matavulja. Tamo sam ostao do kraja, ali sam bio nemiran i stalno sam pravio neke probleme. Ne znam to?no, ali mislim da sam barem 20 puta na toj ?koli razbio prozor, nehotice, naravno. Razrednik mi

An sa m b l Ka za l i ?t a l u t a k a : Do l j e: Br a n k o Fr i ga n o v i ?, D. N a k i ?, Dr a go M ei ?, I v i ca M u si ?, Zo r a n M a r k o v i ?, An t e ?est a n i Vl a d o Sl a v i ca . Go r e: An t e Ba r a n i ?, An ? el k o Ba b a ?i ?, M . Ko k i ? i N i k o l a Tu r ?i n o v 71 71

Sa k so f o n i st An t e Ba r a n i ?

72 58

Tu ?an sam zbog Dr a?en a Pet r ovi?a. Ne sam o zbog t oga ?t o sm o ga t ak o t r agi?n o izgu bili.

Pr at io sam ga k ao f ot or epor t er . Sn im io sam t olik o n jegovih f ot ogr af ija da bih m ogao n apr avit i cijeli f ot o r om an o n jem u i n jegovoj igr i. Na?alost m n ogo t ih n egat iva n isu vi?e k od m en e. Nek i su lju di isk or ist ili m oju n aivn ost u poslu i m oju f ot ogr af sk u lju bav pr am a Dr a?en u . Da bi se vi?e pisalo i pr i?alo o n jim a t e sam n egat ive posu ?ivao n ovin ar im a i n ovin sk im k u ?am a, ali ih n ik ada n isam dobio n azad. Dan as se slik e s t ih n egat iva pojavlju ju u n ovin am a, k n jigam a, ali se m en e k ao n jih ovog au t or a izost avlja i n e spom in je. Ba? t u ?n o. je bio Franjo Koman. A ja sam bio slab ?ak.

Nakupio sam se jedinica, ?udo jedno. I ode moja jadna mater kod razrednika Franje da vidi ?to ?e, a on njoj ka?e: ? Je, im a va? An t e ?est jedin ica, ali vidit e ja sam u n jegovim godin am a im ao ?et ir i pa evo m e gdje sam , post ao sam pr of esor !

Dak le, va? sin im a ?est jedin ica, ali on n e?e bit i pr of esor , on ?e bit i m in ist ar , 100 post o!

Sada kada na to gledam i vidim ove na?e ministre, sve mi se ?ini da je moj bidni profesor Franjom bio u pravu.

Bio sam u?asno nemiran. Na nastavi sam bio nemogu? pa su me stalno izbacivali iz razreda.

Kada im je dodijalo da me izbacuju, pozvali su moju majku u ?kolu i naredili joj da za vrijeme nastave budite na hodniku ispred vrata u?ionice. ? Ak o vi bu det e u ?k oli, An t e ?e bit i m ir n iji. ? tako su oni ra?unali, ali ja sam ra?unao druk?ije.

Sada kada mi je mater u ?koli tko ?e od profesora imati obraza i srca da me izbaci iz razreda. Umjesto da postanem bolji, postao sam dva puta gori, ali me zbog matere stvarno, nisu htjeli izbaciti iz razreda.

Ona je bidna sjedila u hodniku i mirno plela bi?ve dok ne zavr?i nastava. Ja sam bio zlo?estiji i nemirniji nego prije, ali me zbilja, ba? po mojoj ra?unici, vi?e nisu izbacivali van. Ipak, jednog sam dana pretjerao pa je profesor izbacio.

Majka me na hodniku gleda za?u?eno, a ja odjurim u WC, kao muka mi je pa sam zato iza?ao iz razreda.

Ni batine nisu pomagale. Mater me je u o?aju tukla, a ja sam mu?ao i sve to stoi?ki podnosio. Tako sam dobio vi?e batina nego ?to sam trebao. Sestre su bile pametnije. One bi se bacile u pla? i jaukanje ?im bi mater krenula prema njima, skakale su na prozor i kri?ale: ? Ju di pom agajt e, u bi?e m e! ? pa su prolazile li?o. Ja sam bio tukac. Dodu?e, bi?a sam. Jurila me je oko stola, po teraci, bje?ao sam na krov ledare pa s krova dole u Dragu...

Nisam se vra?ao dok se ?a?a ne bi vratio s posla. On bi me s balkona zva da se vratim i do?em na ru?ak. Ako nije bilo nikoga, onda se ?estio: ? Dolazi vam o! Ubi?u t e t ak o m i Boga, ? ali ako je bilo ljudi u Dragi onda je govorio: ? Ajde An t e, zlat o do?i k u ?i n a r u ?ak . ?ek am o t e.

U Ka za l i ?t u l u t a k a

73 73

74 58

U po?et k u f ot ogr af sk og dok u m en t ir an ja M DF-a pr of . An t e Pu li? i Pavle Roca t r a?ili su pozn at e i vr sn e f ot ogr af e za t aj r ad. Na pr im jedbu za?t o ja t o n e r adim dobio sam odgovor : ? Ne ljuti se Ante. Da bi monografija imala te?inu u njoj moraju sudjelovati i raditi imena poznata u svijetu umjetnosti odnosno fotografije. Za tebe nitko ne zna i nisi ime u toj bran?i pa eto....

No, godin u dan a k asn ije M ar ija Br au t , po zavr ?et k u Fest ivala u n evezan om r azgovor u s Tah ir om M u ji?i?em pit ala se glasn o za?t o ?iben ik dovodi f ot ogr af e izvan ?iben ik a k ad im a An t u ? To m i je st r a?n o lask alo. Tak o sam u pozn ao Tah ir a k oji m i je pr edlo?io da svoje f ot ogr af ije po?aljem n ovin sk im k u ?am a. Dao m i je adr ese i k on t ak t e. Poslu ?ao sam ga i bio je u pr avu . Od Tah ir a k r e?e m oja su r adn ja s dr u gim n ovin sk im k u ?am a por ed Sportskih novosti za k oje sam t ada r adio.

E, al onda, mogao sam imati dvanaest trinaest godina, otkrio sam kazali?te. Do?li su u ?ibenik Zvonko Lepeti? i Ilija Ivezi?. Doselili su se sa ?enama da bi ?ivjeli u ?ibeniku. Lepeti? je bio glumac, a Ivezi? je organizirao omladinsku scenu i tra?io je po ?kolama mladost zainteresiranu za glumu i teatar. I... javili su se mnogi.

Me?u prvima javio se Mile Naki?, Edi Strlja?i?, Ivo Juras Markiol, Bojan Krvavica i Marijan Bla?e, javila se Olga Palinka? pa sestre Rak, Mario ?peranda, Zoran Markovi?, Lukica Jaram, Gustav ?ervar, ja, moja sestra Ankica...

Prva predstava koju smo igrali bila je Kraljevi? i prosjak. To je bilo odli?no. Prava avantura.

Onda je uz to proradilo i kazali?te lutaka. To mi se jako svidjelo. U Kazali?te lutaka donio sam stripove koje nam je donosio Boran Kara?ole iz

Amerike , pa su zidovi ubrzo bili oslikani likovima Mikija Mausa, Paje Patka i ostalih junaka iz stripova.

Kazali?ni debi imao sam u biv?oj Preparandiji koja je bila na mjestu gdje je danas FINA. Nastup je organizirala Milka Matavulj (Bu?i?), a sa mnom je nastupio jo? i Pere Nadoveza, budu?i slavni i uspje?ni nogometa?. Meni su se kazali?te i gluma svidjeli. Tada je mladost mogla sva?ta raditi, sva?im se baviti, a na svakom je koraku bilo uvjeta za bavljenje glumom, plesom, folklorom, sportom. Svidjelo mi se i kazali?te lutaka. I tu sam na?ao sebe. U?i u kazali?te lutaka nije bilo lako. Trebalo je u?iti, polagati ispite... Trebalo je specijalizirati se za zvuk, svjetlo, vrstu lutaka. U?io sam i polo?io ispite. Na kraju sam dobio i diplomu. To je bila prva i jedina diploma koju sam u ?ivotu dobio.

N a M DF-u 75 75

76 58

N a v r a t i m a k u ?i n e k u ?e u Dr a gi .

Sn i m i o : Gu st a v ? er v a r

Ulazak u kazali?te bio je za mene novi, lijepi svijet. U?ivao sam u glumi. Ekipa je bila odli?na, gledali smo probe i predstave, drame, opere, operete... sve sam to gutao sve mi se svi?alo i sve me je to odu?evljavalo. Sjajno smo se zabavljali.

Glumili smo, bili smo kazali?tarci, ali smo jo? uvijek bili op?injeni Winnetouom. Igraju?i se na Indijance lutali smo sve do Morinjskog zaljeva koji nam je bio pojam. On je tada bio tamo negdje na kraju svijeta u divljini. U to vrijeme jo? nije bilo Robne ku?e ?ibenka, nego je na tom mjestu bila pilana. Ivica ?okaj, je bio moj prijatelj An?elko Kristi?, Stanko Bogdan. ?okaj je krasno crta, a ja sam od matare ukra lancune. Iz pilane smo dobili neke letve i od toga smo pravili kanu za jednu osobu. I?ao sam ga isprobati u na?oj kadi u kupatilu. Bio je to fijasko. Kada sam sjeo u njega sva je voda iz

kade iza?la, a kanu se polomio. Kako i ne bi. Ta bio je od tankih letvica i lancuna premazanog katranom.

E, sve je to lipo, ali ja sam ?elio biti mehani?ar, a otac ni ?ut. Sve, sve, ali mehani?ar ne. Nikako. ? Um r i, ? govorio je ? ali au t om eh an i?ar n e?e? bit i.

A meni je gara?a bila sve. I? u gara?u, ne?to raditi, motore popravljati. To je bio moj san.

Nakon osnovne ?kole odlu?im se ja upisati u brodostrojare. Ali imao sam lo?u ocjenu iz vladanja ?to je tada bilo nepojmljivo i odbili su me. Nisu me htjeli upisati. Dobro, ne mogu se upisati za brodostrojara, ?to ?u, idem onda u gimnaziju. Tamo su me primili iako sam bio lo? iz vladanja. Morao sam se upisati jer bi otac prema tada?njim pravilima izgubio pravo na dje?ji doplatak za mene, ako ne nastavim

77 77

78 58

Pr vi pu t bio sam pon osan n a svoje f ot ogr af ije davn o, sk or o n a po?et k u m og r ada, k ada sam za pot r ebe su sr et a ar h it ek at a Hr vat sk e i It alije n a zam olbu Gu st ava ?er var sn im io t ada n ovo gr adsk o gr oblje Kvan j.

M oje su f ot ogr af ije bile izlo?en e n a t om st r u ?n om sk u pu , a k ada m i je ?er var pr en io dojm ove i k om en t ar e bio sam st r a?n o pon osan i, pr izn ajem , pr avio sam se va?an .

Dr u gi pu t u m ojoj k ar ijer i f ot ogr af a bio sam pon osan n a sebe k ada je povjesn i?ar a u m jet n ost i Vladim ir Bu zan ?i? dao visok u ocjen u i n iz poh vala m ojoj f ot ogr af iji n a om ot u gr am of on sk e plo?e k lape Jadr ija Iz toverne pisma zvoni. ?kolovanje. I i?ao sam kroz gimnaziju ajmo re? solidno s tricama, osim iz jezika. Hrvatski, engleski, njema?ki... jezici su me ubili. Ali izdr?ao sam jednu godinu. ?a?a se iznervira i za kaznu me je zaposlio kao ?inovnika u knjigovodstvu TEF-a gdje on bio komercijalni direktor. To je bio najdosadniji posao koji se mogao zamisliti. No ni za to nisam bio kvalificiran pa me je otac upisao u ve?ernju ekonomsku ?kolu. Izdr?ao sam dva tri mjeseca.

Nije to bilo za mene. Nisam ja to mogao.

Jednostavno nisam mogao... ne mogu... ne mogu i gotovo. Kada nije i?lo u ve?ernjoj ?koli, upisao me je u dopisnu ?kolu i to sam zavr?io iako sam bio katastrofalan uz fizike i kemije.

Profesor u dopisnoj mi kazao: ? Evo t i dva, ali n em oj se n i slu ?ajn o bavit i bilo ?im e ?t o im a bilo k ak ve veze s k em ijom .

Ali, na kraju sam ipak zavr?io u kemiji, onoj za obradu filmova i fotografija.

I dalje su me zanimali samo motori i automehanika. O motorima, a ponajvi?e o automobilima nau?io sam od Ace Roguli?a koji je strpljenja i ?ivaca podu?avati me. Na poslu sam upoznao puno ljudi koji su bili majstori od zanata. Ku?a babe Janje bila je uz ku?u ?ire Nini?a, poznatog automehani?ara stare ?kole.

Bio sam dobar s njegova dva sina Nevenom i Ivicom pa sam stalno visio u ?irinoj gara?i, gleda, pensava i u?ija. Uz oca su u?ili Ivica i Neven. Sve im je pokazivao, sve ih je u?io, sve im je davao da probaju. Mene je to odu?evljavalo i fasciniralo. ?ak sam na njih bio i ljubomoran.

I na kraju, ipak nisam uspio postati automehani?ar, ali kako to u ?ivotu biva, od tog sam zanata, uz jo? neke, ?ivio. Kada sam po?eo kupovati fotoaparate i opremu za izradu fotografija ljudi su mislili da sam ja to zaradio od slika i slikavanja, ali nisam. Sve ?olde za bavit

Pr ess ek i p a p o sl j ed n j i h sp o r t sk i h i ga r a f er o l egu r a ?a Ju go sl a v i j e: Zo r i ca Cv i j et i ?, Zo r a n Zr n i ?, An t e Ba r a n i ?, Ra d a ?a r ?a n sk i , M i r j a n a Gr u b i ?i ? (M a t i ?) i I v a n Pu n o ?

79 79

80 58

fotografiji, foto aparatima, objektivima, fotografskoj kemiji, razvijanju filmova i izradi fotografija nau?io sam sam. Dakle, totalno sam samouk, ako se izuzme da sam pa?ljivo gledao ?to drugi rade i tako stjecao nova znanja.

Intenzivno sam se po?eo baviti fotografijom kada sam se zaposlio u TEF-u negdje 1958. godine. To je bilo onako, malo ozbiljnije. U TEF-u nije bilo nikakve foto opreme, pa sam se snalazio svakako. A svoj prvi foto aparat, ba? svoj, kupio sam tek 1974. godine.

No, prije fotografije bilo je u mom ?ivotu jo? ne?to. Bio je - saksofon. U Narodnoj glazbi je tada bio Ivo Trutin, koji je u Glazbi podu?avao klarinet. Tada sam imao 16 godina. I odem ja u Glazbu i tamo izjavim da bih svirao saksofon.

Ive je imao neki alt saksofon. Da mi ga. Ja punem u njega. ?Dobr o. Odli?n o, ? govori on. ? Kr asn o.

Aljo?a Gojanovi? koji je kasnije svirao u grupi Mi, svirao je klarinet pita me za?to ne bih svirao klarinet? ? Klar in et ? ? snebivao sam se. Klarinet je bio mali, nevidljiv, a saksofona je bilo ba? onako, kus i svi?ao mi se. A za?to sam ja do?ao u Glazbu i ?elio svirati? Pa zato ?to nisam imao ba? neki d?eparac i puno toga si nisam mogao priu?titi, a ?uo sam, vidio sam da de?ki koji sviraju u Glazbi dobro zarade.

I tako sam se dohvatio saksofona s velikim entuzijazmom. I nisam bio lo? samo sam po?eo kasno i bio sam nestrpljiv. Htio sam uzeti

se fotografijom zaradio sam kao autmehani?ar, bravar, vodoinstalater i limar. Radio se, onako u fu?u. Nikada nisam imao hrabrosti otvoriti vlastitu radionicu.

A fotografija? Nije to meni oduvijek. Nisam se bavio fotografijom u po?etku sustavno nego vi?e onako, kampanjski. Kada bi do?la zima i nisam imao raditi ?to drugo, bavio sam se fotografijom. U po?etku nije to bilo ne?to smisleno. Idem ne?to snimiti, pa onda razviti film, pa idem napraviti slike da vidim kako je ispalo.

Zapravo sam se fotografijom po?eo baviti s Vojom Anti?em i Gustavom ?ervarom jo? u srednjoj ?koli. ?kola je imala nekakav foto laboratorij. Slikavali smo se po gradu i onda pravili slike. Prve sam slike snimio na mulu Krka. Uglavnom tada i kasnije kroz ?ivot sve o

An t e sa sest r a m a Bo ?en o m , M a r i j o m i An k i co m .

81 81

82 58

zvonila od mog puhanja u saksofon. Jednog dana susjedi Kvinto i Olimpija Iljadica, budu?i svekar i svekrva TV novinarke Mirne Zidari?, narugali su mi se. ? I An t e t o on o svir a? sak sof on ? E ba? lipo.

Uh ?t o m i t o volim o k ad t i on o zasvir a? popodn e k ad m i idem o le?!

I imao sam kao saksofonist i par nastupa, ali bi uvik ne?to usra. Svirati me je u?io i ?iljo, ?ibenski vojni glazbenik koji je o?enio ?iben?anku. Bio je krasan ?ovje, Rom porijeklom. On me je dobro podu?avao... ali sve je to bilo uzalud. Zadnji nastup imao sam u DIT-u na plesu in?enjera i tehni?ara. U orkestru su bila bra?a Trutin truba i klarinet, Baljkas gitara, drugi Baljkas harmonika, ?oda bubnjevi i Dane Bari?, harmonika. I vidim ja da je vrag odnio ?alu jer je sala bila zamra?ena, a ja nisam znao svirati nego po notama. Ako ne vidim note, ne znam svirati, a u mraku se note ne vide. Svirao sam ja i po sluhu, ali trebale su mi note pa sam molio da mi ne ugase svi?u. I i?lo

instrument i svirati sad i odmah, a trebalo je u?iti, vje?bati... Ivo Trutin je sa mnom ustrajno radio, a ja sam vrijedno vje?bao. Cijela je Draga

VDj eca i u n u ci Ka t i ce Ba r a n i ?. Go r e: An t i n a k ?er k a I r en a , t a st M i r k o , An t i n a

su p r u ga Sl a v i ca , Ra d e Tr l a j a , Ga r et h Da v i s, Jo h n a t a n Da v i s i Jo si p Kr i ?k a . U sr ed i n i : An t e Ba r a n i ?, An t i n a p u n i ca Ka t i ca , An t i n a sest r a An k i ca (?a p l ek ), An t i m a sest r a M a r i j a (Da v i s), An t i n a sest r a Bo ?en a (Kr i ?k a ). Do l j e: Jo si p a Ka t a Ba r a n i ?, M a j a ?a p l ek i M a r k o Kr i ?k a (p o st a o j e d o gr a d o n a ?el n i k Si sk a ).

83 83

84 58

je nekako dok nisu krenule lagane stvari. Parovi voljeli stiskati u mraku pa su mi ugasili svi?u.

Tako su ugasili i moju glazbenu karijeru, ali ne ba? sasvim.

Kada sam i?ao u vojsku ponio sam sa sobom saksofon kojeg mi je dao Ive, a ?iljo mi je slao u kasarnu kajdanke s notama. Slu?io sam u Divuljama i bio sam bolni?ar u ambulanti. Sa mnom je slu?io vojsku i klarinetist slavne Esme Red?epove, a jedan ?asnik je svirao klavir.

Vje?bali smo u ?asni?kom hotelu u Divuljama.

Nosio sam saksofon sa sobom, ali kada bismo do?li u hotel klarinetist i klavirist davali su mi cigarete da pu?im koliko o?i, a tada sam ba? vra?ki puno pu?io, i da sjedim po hotelu gdje o?u, samo da ne sviram. I tako samu ugodno provodio svoja vojni?ka popodneva. Nije da nisam ?elio svirati saksofon. Jesam, ali nije i?lo i gotovo.

Ali sam zato bio dobar bolni?ar. To mi je i?lo od ruke. Vojni rok sam po?eo slu?iti u Puli i bilo mi je u?asno. Ina?e nisam volio vojsku i uniformu, a u Puli, je li netko na ulici vidio vojnika ili mornara bje?ao je od njega kao od vraga. Preporodio sam kada sam dobio prekomandu u Divulje.

To nije bila klasi?na vojarna jer je tu bilo i civila, ?lanova obitelji tada?njih oficira koji su ?ivjeli u vojarni. Brzo sam postao miljenik ?ena jer tada nije kao danas bilo onih ulo?aka za one dane nego se rabila gaza pa su ?ene kada bi imale mjese?nicu dolazile u moju ambulantu po ono ?to im treba. Brzo sam uhvatio sistem pa sam unaprijed znao kada ?ija supruga ?to treba.

Tako su me zavoljele, ali ja to nisam nikada napla?ivao ili se time okoristio. Ipak dobivao sam na dar puno toga. Ispostavilo se da mene medicina zanima i da mi je u ambulanti kao bolni?aru odli?no i da se odli?no snalazim.

Nau?io sam davati injekcije i postao sam u tome tako vje?t da su mi dovodili ?ak i malu djecu da im dajem injekcije. Ina?e nisam imao nikakve predispozicije za bolni?ara.

No, iz Pule gdje sam bio ?est mjeseci u mornarici na obuci trebao sam biti premje?ten u Skopje za nekakvog administratora jer sam imao ve? ?etiri godine sta?a kao administrativni radnik u ra?unovodstvu TEF-a. Ali, ne?to se poremetilo u sustavu pa su mi rekli da ne?u biti administrator u Skoplju nego da idem za bolni?ara u Divulje. I tako sam u vojsci bio bolni?ar i to sasvim dobar bolni?ar. Najljep?e

JOsi p a Ka t a Ba r a n i ?, Jo r d a n k a Gr u b a ? i An t e Ba r a n i ? trenutke u ?ivotu do?ivio sam ba? kao bolni?ar.

Voljeli su me i po?tivali. Neki su ?ak mislili da sam likar.

Po odslu?enju vojnog roka vratio sam se u ?ibenik, ali nisam mogao odmah dobiti posao u

85 85

Fo t o gr a f sk o r em ek -d j el o An t e Ba r a n i ?a - o m o t n i ca LP p l o ?e Iz t overne pisma zvoni k l a p e Jadrija.

86

58

M om f ot ogr af sk om egu st r a?n o je im pon ir alo k ada je pozn at a Vjesnikova k r it i?ar k a M ir jan a ?igir objavila svoju jak o dobr u k r it ik u jedn e izlo?be f ot ogr af ija k oju je pr ipisala m en i, a n e n jen om st var n om au t or u . Kad sam t o vidio br zo sam je n azvao i objasn io da t o n ije izlo?ba m ojih r adova n ego da je t o gost u ju ?a izlo?ba t og m ladog gospodin a. On a je bila izn en a?en a jer k a?e k ak o m e pr at i godin am a, da pr epozn aje m oj st il i da je bila u vjer en a da su t o m oje f ot ogr af ije pa n ije sm at r ala pot r ebn im da n a k at alogu pr o?it a im pr essu m . Ni dan dan as n e zn am je li t o za m en e bilo dobr o, a za ak adem ca lo?e, ali da sam u m i?ljen i t a?t k ao ?t o n isam , r ek ao bi da je t o za m en e bilo jak o dobr o i par ao bih n osom oblak e. Ali n isam se pr avio va?an n i u m i?ljao da sam n ek o velik o im e u f ot ogr af iji.

Bio sam i ost ao n or m alan jer sam zn ao gdje sam i ?t o sam .

TEF-u. ?ekao sam, a onda je majka potegla neke veze, a konto mog pokojnog oca Bepa pa sam dobio priliku da dobijem posao. Dakle, nije me uspjela zaposliti, nego sam samo dobio priliku da dobijem posao. I dobio sam ga, ali ne onako kako bi se o?ekivalo. Dobio sam posao zbog pakosti, ljubomore i me?usobnog neslaganja ?lanova komisije koja je odlu?ivala tko treba biti primljen na to radno mjesto u TEF-u. Svaki ?lan komisije imao je svog kandidata. Jedini ja nisam imao nikoga u komisiji tko bi prote?irao ba? mene. Komisija se posva?ala, njeni su se ?lanovi poinatili, rje?enja nije bilo jer nitko nije htio ni anci popustiti pa je ?akom o stol udario ?lan komisije Kike Sto?i?, kasnije je bio autoinstruktor i auto prijevoznik, i kazao: ? Kad je t ak o, on da ?em o pr im it m alog Bar an i?a!

I, tako sam se ja ponovno zaposlio u TEF-u.

Dobio sam posao u TEF-ovoj pripremi rada i odr?avanju i bilo mi je jako lijepo. To je za mene bio raj na zemlji. Em sam radio ono ?to volim,

em sa za to dobivao pla?u. A ljudi s kojima sam radio bili su moja nova familija. Radio sam sva?ta i ?to je trebalo i ?to nije trebalo. Radio sam u uredu i zujao po tvornici kao p?ela. U stvari taj dio TEF-a u kojem sam radio zvao se Slu?ba odr?avanja. Radio sam sve ?to je trebalo po cijelom TEF-u. Ni?ta mi nije bilo te?ko. Sve mi se svi?alo i sve sam s gu?tom obavljao. Ali pla?a je bila mala, a ja sam se 1969. godine o?enio, osamostalio i oti?ao u podstanare.

Da bih pobolj?ao svoje prihode radio sam u slobodno vrijeme kod ?ibenskih mehani?ara.

Neko sam vrijeme odr?avao i vozila ?ibenske auto ?kole Semafor koju je vodio Kike Sto?i?, onaj isti koji je presudio da dobijem posao u TEF-u. I dalje sam volio motocikle i rado sam ih vozio, ali na trke nisam i?ao. Imao sam problem.

Odli?no sam vozio desne zavoje. Moga sam se nagnit do poda, ali lijevi... e to mi nikako nije i?lo. Zato nisam nikada vozio trke.

Tih godina i fotografija je bila u mom ?ivotu.

Stalno je bila tu negdje, ali nekako nedefinirana,

87 87

88 58

neodre?ena. Zara?ivao sam ne kao fotograf, nego kao - daktilograf! Otac me je bio nau?io tipkati na pisa?em stroju dok sam jo? bio balavac. Kako sam znao strojopis postao sam daktilograf u Kazali?tu i na Dje?jem festivalu.

Radio sam i na takozvanom ge?tetneru, stroju za umno?avanje svega ?to je trebalo otisnuti na papiru. I za taj sam posao, kako i treba, bio pla?en. Bilo je puno posla na umno?avanju jer je na festivalima tada bilo i stru?nih skupova i simpozija pa je trebalo pretipkavati i umno?avati tekstove duge i vi?e od stotinu stranica. Na tim poslovima anga?irala me je Asja Maroti.

Tu u Kazali?tu i na Festivalu po?eo sam se intenzivnije sretati s fotografijom. Tada je kao slu?beni fotograf bio Foto Sre?ko, Sre?ko Svjetli?

koji je vodio i festivalsku fotografsku radionicu za djecu. Gledaju?i druge kako rade, u?io sam i dosta toga nau?io, a onda me je zaintrigiralo za?to mi u ?ibeniku ne mo?emo poput fotografa iz inozemstva dobiti odli?ne fotografije u kazali?tu nego samo vanka?

Na?e fotografije iz kazali?ta i zatvorenih prostora nisu bile dobre, a ako bi dodali vi?e svjetla, to nije bilo ono pravo. Gledao sam te fenomenalne fotografije glumaca i predstava koje su snimali stranci i po?eo pensati kako bi to isto mogli i mi posti?i.

Eto, tu sam uronio u svijet fotografije koja ?e s vremenom postati moj ?ivot i po kojoj ?e me se prepoznavati. Uglavnom pensao sam i u?io.

Po?eo sam se ba? baviti fotografijom. Uspijevao sam u improviziranim uvjetima koriste?i obi?nu

Kad sm o se n alju t ili ?t o ?e se ?iben sk o k azali?t e pr oslavit i 90. obljet n icu beogr adsk om pr edst avom Sun?eve pege, n as n ek olicin a, a n isam sigu r an da bi sada ba? svim a bilo dr ago da se zn a k oji su iak o bi n ek im a bila dobr a h r vat sk a dom olju bn a r ek lam a k ada bi se t o zn alo, iz r evolt a sm o n apu st ili k azali?t e. Ipak , n ak on izvjesn og vr em en a n ek i su se vr at ili pa i ja, ali pu n o k asn ije i n e k ao glu m ac ve? k ao f ot ogr af .

Sl a v i ca i An t e s u n u k o m N eo m i u n u k a m a En i j o m i N i j o m 89 89

Sam o jedn om sam dobio pack e i u k or k ao da sam t a?t i su jet an iak o ih n isam zaslu ?io.

Bar em t ak o m islim . Dogodilo se t o on e godin e k ada je M DF or gan izir ao izlo?bu f ot ogr af ija o sebi u t ada?n jem dom u JNA. Au t or i izlo?en ih f ot ogr af ija bili sm o M ar ija Br au t i ja, An t e Bar an i?. Nigdje n ije pisalo t k o je au t or k oje f ot ogr af ije pa sam u pit ao za?t o t o n isu n apisali? Bilo m i je n ek ak o logi?n o i n or m aln o da pi?e t k o je au t or k oje slik e. Od M ar ije Br au t u m jest o podr ?k e dobio sam pr ijek or i pr im jedbu da sam t a?t . Ali n isam bio t a?t . I dan as m islim n e da je u r edu n ego da je elem en t ar n a st var da f ot ogr af ijam a pi?u im en a au t or a. Uz t o bilo m i je st alo da n a m ojim f ot ogr af ijam a st aji m oje im e jer u ?iben ik u , ak o n e?t o sam r adi? i st var a? on da si bezvezn jak i n i?t a n e valja?, ali ak o se pojavi? u z n ek og t k o n e?t o zn a?i i dok azan o vr ijedi on da lok aln im stru?njacima k oji sve podcjen ju ju m o?e? pok azat i da n isu u pr avu . M islim da t o n ije bila t a?t in a i da pr ijek or n isam zaslu ?io. kadu u kupatilu napraviti besprijekorne slike velike 4 puta 4 metra. Imao sam svoja rje?enja.

Manje vi?e sam sve radio po vlastitom naho?enju iako sam puno ?itao i koristio tu?a iskustva.

Fotografijom, s pravim foto aparatom, laboratorijem i svim ostalim ?to je trebalo za ozbiljan rad, po?eo sam se ozbiljno baviti zapravo tek od 1974. godine. Sve ?to mi je trebalo nabavio sam sam i platio svojim novcima zara?enim na drugim poslovima.

Odvajao sam od svoje pla?e u TEF-u, od zarade

iz fu?a, ali i od dnevnica koje sam imao kao glumac u kazali?tu.

Kada sada gledam unazad vidim da sam se fotografijom zapravo po?eo baviti na na?em Dje?jem festivalu i u Kazali?tu. Moj najbolji u?itelj, a da toga nije bio ni svjestan bio je Jo?ko Pavi?i?, laka mu zemlja bila. On je bio tip na svoju ruku, ali je puno znao o fotografiji i posebno obradi slika u laboratoriju. S njim sam se upoznao jo? prije odlaska u vojsku, a ponovno smo se sreli u TEF-u gdje je on radio kao elektri?ar, kada sam se vratio iz vojske i po

Zet Den i Lo k a s, u n u k N eo , k ?er k e I r en a i Jo si p a Ka t a , u n u ?i ce En i i N i a , An t e i Sl a v i ca .

90 90

O v r i j ed n o st i f o t o gr a f sk o g r a d a An t e Ba r a n i ?a r j e?i t o go v o r i m o n o gr a f i j a Promat rani promat ra? k o j u j e p r i p r em i o Da v o r ?a r i ?. drugi puta zaposlio u toj tvornici. Jo?ko nije bio bog zna kakav fotograf, ali je u laboratoriju ?inio ?uda. U?e?i od njega, vidim ja da on uvijek ima ?oldi... Slika ovamo, slika onamo, umno?i, pove?aj... ljudi tra?e slike i pla?aju... za ovu dinar, za onu, tri za neku pet... Uvik je ima za ?astit, za kupovat aparate, za gu?te... Eto i to me privuklo fotografiji... od fotografije se moglo zaraditi. Op?inila me je i Jo?kova Practica, u to vrijeme fenomenalni aparat, ali ne krijem klju?ni su bili ?oldi. Vidio sam ja da se na fotografiji mo?e zaraditi i to nelo?e. I tako sam se okrenuo fotografiji zbog ?ega sam zanemario ne?to drugo ?to sam volio, a to je bilo jedrili?arstvo!

Volio sam jedriti i bio sam ba? dobar jedrili?ar. Djed na?e pliva?ice Lucije Jurkovi?

Peri?a, Miljenko Jurkovi? Peri?a i njena baba Lucija po kojoj je dobila ime, mi smo bili klapa.

Kod Miljenka bio sam flokist. U jedrilice sam se

zaljubio jo? u Docu. Bilo ih je lipo vidit. Ali jedrit sam po?eo u Mandalini. Tamo je iz Doca preselio jedrili?arski klub Mornar ?iji sam bio ?lan. Miljenko Jurkovi? Peri?a re?eni Braco, bio je odli?an jedrili?ar. Bio je prvak tada?nje Jugoslavije. Trebao mu je flokist, a to sam postao ja. Jedrili smo po cijelom ?ibenskom arhipelagu. To mi se jako svi?alo. U?ivao sam u svakom trenu. Kada je Braco oti?ao u vojsku ja sam trebao postati kapetan, ali je regata na kojoj sam se trebao dokazati prekinuta zbog jake bure i eto... ode moja jedrili?arska karijera.

Bilo mi je ?ao, ali kada danas gledam na sve to, mo?da je to bilo dobro za mene.

Uglavnom sve ?to sam volio raditi polako je otpadalo. Otpala je i gluma koju sam jako volio.

Bilo mi je postalo malo blesavo da se ljudi smiju kad na pozornici opsuje? ili re?e? neku glupost.

To mi se nije svi?alo. Iako, ostao sam u glumi sve do 1973. godine. Dakle od 1955. do 1973.

I pr ije n ego ?t o je u ?iben ik do?la M ar ija Br au t ja sam f est ivalsk e scen e sn im ao iz n ek ih dr u gih u glova i iz, za m en e ljep?ih st r an a scen e, t ak o da sam k ada m i je M ar ija Br au t r ek la da sam o n ju slijedim , bio sigu r an da sam i do t ada bio n a pr avom pu t u k ad sam n a svoj n a?in sn im ao Fest ival. Pu n o m i je t o zn a?ilo jer on a je ve? t ada slovila k ao velik i u m jet n i?k i f ot ogr af , a ja sam t ada s apar at om jo? bio m ali od k u ?in e.

91 91

godine bio sam glumac. Koliko je to? Plus minus 18 godina. Glumio sam i s velikim glumcima. Recimo sa Zvonkom Lepeti?em.

Glumio sam sva?ta. Kod Mei?a sam glumio idiote, a kod Balina negativce. Mo? mislit, Ante Barani? - negativac! Glumio sam sva?ta i u?ivao sam u glumi... Mislim da ba? nisam bio neki glumac, ali nema veze. I?ao sam s ansamblom na gostovanja. U kazali?tu gotovo da sam imao status profesionalca.

Na ?alost prekinuo sam svoju gluma?ku karijeru. Dogodilo se to ovako. Boris Marinov, Jo?ko Zori?, Darija Jurkovi? i ja naprasno smo prekinuli svoj kazali?ni ?ivot. Imala se slaviti 90. obljetnica Kazali?ta. Iz Beograda je trebao do?i ansambl s predstavom Sun?eve pege. Bilo je to ba? usred Hrvatskog prolje?a. Nama to nije bilo pravo. Grintali smo i poinatili se... ?to ?e nama beogradski teatar s predstavom pege u ?ibeniku? Stvarno smo se poinatili, namusili i vi?e nismo dolazili u kazali?te. Nakon tih Sun?evih pega vi?e nisam nikada nastupio u teatru. Sada mi je nekako ?a. Uglavnom,

fotografija je postala sastavni dio mog ?ivota nekako na kraju. Svi misle Ante = fotografija oduvijek. Ali nije. Vraga! Meni je fotografija do 1974. godine bila od 24 sata ura i po, jedrenje dvi ure, gluma tri ure...

Fotografijom sam se po?eo baviti zato ?to se moglo ne?to zaraditi. Eto priznajem, motiv da se upustim u fotografiju bili su ?oldi.

Nekako u to vrijeme sam se o?enio. Prvi puta. U tom sam braku imao k?erku Mirjanu.

Od novaca koje sam zaradio kupio sam Prakticu. Odli?an fotoaparat made in DDR. E sad, taj je aparat bio skup pa sam se morao snalaziti da moja ?ena ne sazna u ?to sam utuka novce. Foto aparat je bio, luksuz. Da je saznala, bilo bi rata u ku?i. S tom sam Practicom po?eo raditi i s njom sam po?eo postajati Ante Barani?, fotograf, a kasnije s jednim drugim aparatom i fotoreporter. E ali nije taj po?etak bio onakav kako sam ja zami?ljao. Najprije pogrije?io sam u pristupu. Ja bih najprije u glavi smislio sliku pa bih onda i?ao tra?iti motiv, umjesto da prepoznam motiv

M oj pr adjed Joso Josip Tr laja im a zan im ljive i spom en a vr ijedn e pot om k e. Iz n jegove obit elji por ijek lom je r ecim o pozn at dok t or Kr e?im ir Tr laja. Ol?ih , sin n jegove k ?er k e M ar e k oja se u dala za ?eh a Ben a Kadr n k a bio je pozn at i f ot ogr af , jedan je od r ijet k ih k oji je sn im io f ot ogr af ije za m on ogr af iju Vat ik an a, a Kodak , pr oizvo?a? f ilm ova svjet sk og glasa im ao ga je n a svojoj list i velik ih par t n er a. I Zr in k a, k ?er k a Ol?ih a i M ar e, ist o k ao ja pr au n u k a Jose Tr laje, pr of esion aln a je f ot ogr af k in ja. Pr au n u k a Jose Tr laje, Tan ja Belam ar i? bila je pozn at a i u spje?n a ?ah ist k in ja. Bila je pr vak in ja Ju goslavije i pr oslavila se pobjedam a n ad f avor izir an im velem ajst or icam a Sovjet sk og saveza. Osim dr . Kr e?im ir a Tr laje m oj pr adjed Joso im a u pot om st vu jo? dva pozn at a lije?n ik a, dr . An dr iju Baljk asa k ojir adi u ?iben ik u i dr . Nen ada Bogdan ovi?a, svjet sk i pr izn at og lije?n ik a i zn an st ven ik a k oji r adin a Kr aljevsk om in st it u t u u St ock olm u .S u m jet n i?k e st r an e t u je Lor en Tr laja, po zan im an ju elek t r i?ar -elek t r on i?ar , ali pozn at k ao vr sn i k ipar st var at elj m et aln ih ar t k on st r u k cija i sk u lpt u r a. Ak o je u ?iben ik u bio n ajpozn at iji dr . Kr e?im i Tr laja, n i?t a m an je n ije bio popu lar an n i n jegov br at Du n k o Tr laja, zaf r k an t , u godan su govor n ik , f ar abu t k oji je zn ao i pon ek ad n a svoj du h ovit n a?in i isk am ?it i k oji din ar od pozn at ih su gr a?an a n a r a?u n svoje du h ovit ost i i sim pat ija, ali jo? ?e??e n a r a?u n svog oca m og pr adjede Jose t ada u gledn og i dobr ost oje?eg ?iben sk og t e?ak a. Od svih pr e?ivjelih devet er o djece m og pr adjede i pr abak e, n jih devet or o, sam oje n ajm la?i Ber islav t r agi?n o zavr ?io. Ubijen je u Dr u gom svjet sk om r at u . Bio je st u den t . Ni dan dan as se n e zn a t k o ga je u bio. Iz loze pr adjeda Jose je i m oja r odica Vin k a Kar a?ole Cvit a, cvje?ar ica, ar an ?er k a, n ast avn ica pr ak t i?n e n ast ave cvje?ar st va u Sr edn joj st r u k ovn oj ?k oli, k an didat k in ja za ?iben sk u gr an decu , f et iva ?iben k a iz cr n i?k e t e?a?k e k u ?e, djevoja?k og pr ezim en a Tr laja. Kad ve? spom in jem pr adjedove pot om k e k oji su bili pozn at i i u va?en i, n e sm ijem pr esk o?it i da je sest r a m oje bak e Jan je, Vica, u dan a Bogdan ovi? - Pan jk ot a im ala k ?er Vesn u , u dan u Belam ar i? t e sin ove Kr e?u i Rat k a k oji je bio su dac Vr h ovn og su da RH, a n jen i u n u ci su zn an st ven ik svjet sk og u gleda Nen ad Bogdan ovi?, ak adem sk a slik ar ica. r est au r at or ica Nada Bogdan ovi?.

92 92

i snimim ga na svoj na?in kada ga uo?im. Ali prije nego ?to sam kupio fotoaparat, to sam skoro zaboravio, bavio sam se peradarstvom.

Negdje 1967., 1968. pa do 1969. godine sa Darkom ?okrli?em, imao sam farmu koka nesilica u Bilicama, u Podlukovniku.

Dakle ?okrli? i Kiki Monti, djed mu je onaj znani Lovro Monti po kojem se zove srednja ?kola u Kninu, u stvari Bogdan Cvitkovi?, kasnije je kao doktor znanosti radio na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. On je obo?avao motore i vozio je trke, a motor sam mu, naravno tko bi drugi, odr?avao ja.

To je bilo u vrijeme dok sam jedrio, pa sam ga jedre?i gledao kako vozi utrku du? ?ibenske rive. No, da. ?ak sam jednom bio i spiker komentator moto utrke na razglasu. Bio sam i blagajnik Automoto dru?tva. Majko moja, ?to sve nisam bio? U mene je ?ivot bio stra?an.

Pun. Dinami?an i sav nekako kao u nekom plesu. Vesel. Nisam nikada imao mira. Eto,

radio sam i u praonici rublja u Solarisu. Ne, nisam prao rublje nego sam pravio sve one instalacije i sve ostalo ?to nije bilo struja jer sa strujom nisam nikada radio. Struje sam se bojao mo?da samo malo manje od aviona.

Bo?e moj ?to li sam sve u ?ivotu propustio zato ?to sam se bojao letjeti avionom!

I, da ta farma koka nesilica. Sretne mene jednog dana moj ?okrli?, a on je ?ivija u Kalelargi, i pita me bih li ja s njim uzgaja koko?i?

Kako ne bih. Do?ao sam iz vojske i trebala mi je svaka para. I on ti odvede mene kod svog ?a?e Milana, ina?e poznatog ?ibenskog kroja?a i ka?e mu: ? Evo An t e je pr ist a!

I tako sam postao farmer. U stvari radilo se o tome da je moj ?okrli? trebao od ?a?e dobiti kredit za taj posao, a on mu nije htio dati dok ne vidi tko ?e mu u poslu biti partner. Ja sam mu prvi pao napamet, a njegovom se ?a?i to svidjelo. I po?eli smo dobro. Koke nesilice su 93 93

radile svoj posao, ali mi smo se poslije ?est mjeseci posva?ali. Imali smo 400 koka nesilica.

Koko?injac smo napravili sami od betona.

U to vrijeme dobio sam i nadimak na kojeg se sada zaboravilo. Nadimak mi je bio ? oko.

Bila je tada popularna neka TV serija u kojih su glumili Mija Aleksi? i Miodrag Petrovi? ?kalja. U toj je seriji bio i neki lik koji se zvao ? oko i bio je stru?njak za vezu. Budu?i da nam je za sve ?to smo radili trebalo i ovo i ono, a ponajvi?e nekih alata mene su slali da to posudim i donesem, a kako su mi znali i cijenili oca kao po?tena i vrijedna ?ovjeka, nadimak mu je bio Bepo, govorili su: ? Es t i m ali Bepi?in ? ? i sve sam dobivao.Tako sam postao stru?njak za vezu i nadimak ? oko. Prije toga, jo? u djetinjstvu, imao sam nadimak ? uro jer sam navodno li?io na nekog slugu koji je mom pradjedu ?uvao ovce.

Osim ?to sam bio mehani?ar, farmer, glazbenik, jedrili?ar, ?inovnik i da ne nabrajam vi?e, bio sam i pojas nevinosti? E, ba? tako pojas nevinosti. Bilo je to zato ?to je jedna materina rodica imala zaru?nika, a njoj nije bilo pravo ?to s ba? s njim ljubuje. Kako ih nije mogla razdvojiti, a bojala se da ne do?u u napast ?togod ?initi, provodila je opse?ne preventivne mjere posebno ljeti kada su njih dvoje i?li na kupanje na Paklenu. Po materinoj zapovijedi estra i ja nismo ih smjeli pu?tati same ni na tren. Eto, dakle, kada ve? sve nabrajam ?to sam radio u ?ivotu, nagla?avam da sam bio i pojas nevinosti pa bi inventura mojih zanimanja, abecednim redom, bila ovakva: -au t om eh an i?ar -br avar -?ist a? n a n af t n oj plat f or m i -dak t ilogr af -f ar m er -f ot ogr af -glu m ac -jedr ili?ar -lu t k ar -pojas n evin ost i -vodoin st alat er Od svega ?to sam radio zara?ivao sam, a od fotografije najmanje. U po?etku sam imao i gubitke. Rodilo se nekom kolegi dite. Ajd Ante slikaj. O?u. I slikam. I napravim slike, al kako ?e? kolegi naplatit slike? Nikako. Nisam bio ba? spretan s prodajom fotografija, a onda sam

Za sv o j f o t o gr a f sk i r a d An t e j e 2020. go d i n e n a gr a ? en Pl a k et o m Gr a d a ?i b en i k a do?ao na ideju da radim za novine, jer su novine pla?ale slike. I po?nem ja slikati za novine. Za Vjesnik, Ve?ernji list, Sportske novosti.

Sve ide lipo, ali nema novaca. Opet sam imao ve?e tro?kove od zarade. Plati materijal, po?alji slike vlakom, autobusom... plati ovo plati ono, a zarade nema. Radim godinu dana i... ni?ta. Pita me kolega novinar Rade Travica koji je imao iskustva s radom za novine: ? An t e ?t o je?

Ja mu ka?em ?to je i moj Rade to rije?i u dva dana. Po?eli su mi stizati honorari! Tako sam postao fotoreporter s honorarom. I, malo po malo krenulo me je. Bio sam primije?en kao fotograf pa su me uzeli iz Kazali?ta da slikam predstave i Dje?ji festival. U po?etku sam radio uz Mariju Braut koja je bila sjajna. Rekla mi je: ? An t e sam o t i m en e slijedi i bit ?e sve u r edu .

I bilo je. Puno sam snimao i bio sam dobar.

Da nisam bio dobar ne bi u prvoj monografiji Dje?jeg festivala bilo 60 posto mojih slika, a u drugoj 80 posto, ako ne i vi?e.? Kada sam 1974. godine po?eo slu?beno raditi za Sportske novosti i dobio novinarsku iskaznicu, bio sam prvi i jedini sportski fotoreporter u ?ibeniku.

Nije pretjerano re?i da sam bio pionir i za?etnik sportske fotografije u ?ibeniku.

Iako sam filmove, papir i kemikalije kupovao sam, sve u svemu bilo je to nelo?e. Po?eo sam 94 94

raditi i za beogradski Sport. Oni su bili izda?niji sa ?oldima, a slali su i foto materijal. Po?eo sam zara?ivati, ali sam se uzoholio pa sam zara?enim ?oldima po?eo kupovati bolje foto aparate, objektive, skuplji papir, bolje kemikalije. Uz to sam stalno u?io, pomalo napredovao...

Prvi puta sam se u javnosti kao fotoreporter pojavio na Europskom prvenstvu u rukometu koje se igralo u sportskoj dvorani na Baldekinu.

Tamo je bilo i iskusnih fotoreportera iz inozemstva pa sam gledao ?to oni rade i kako rade. Ja sam gledao njih, a gledali su oni i mene jer im nije bilo jasno kako ja bez blica snima sport u dvorani. Nakon toga non stop su me vi?ali na utakmicama i sportskim natjecanjima.

Utakmice su igrane uglavnom subotom i nedjeljom, a ja sam preko tjedna i dalje popravljao aute. Skupio sam dosta novaca i s jednim pomorcem dogovorio da mi on u inozemstvu kupi Nikona koji je tada bio pojam pojma foto aparata.

Kao automehani?ar imao sam puno posla.

Bio sam solidan majstor i nisam bio guliko?a.

Kada bih ne?to popravio to je radilo. Bilo je i razdoblja kada sam se fotografijom bavio malo, gotovo nimalo. To je bilo, recimo kada sam radio kod automehani?ara Mate Baranovi?a na Brodarici. No, kada bi po?eo Festival djeteta to je bilo ve? ne?to drugo. Na Festivalu sam bio obvezan i radio sam od jutra do mraka.

Sve do Domovinskog rata kao foto reporter i fotograf radio sam za Sportske novosti i za Kazali?te. Festival djeteta, odnosno MDF kao fotograf pratio sam od 1973. godine, a od 1974. ba? intenzivno i sustavno o ?emu svjedo?e festivalske monografije. Ipak moj pravi kontinuirani fotografski rad po?eo je u Domovinskom ratu. Bio je to uvjetovani prijelomni trenutak u mom ?ivotu jer je TEF uo?i rata jako lo?e stajao. Pred rat vi?e nije bilo posla, TEF je proizvodio gubitke pa su u poku?ajima da se tvornica spasi, slali dio radnika na ono famozno ?ekanje.

Bilo je to bedasto stanje. Biti na ?ekanju zna?ilo je ne dolaziti na posao, nego biti kod ku?e ni?ta ne raditi i primati minimalnu pla?u.

Bilo je pitanje tko ?e i?i na ?ekanje jer i?i na ?ekanje zna?ilo je ne samo minimalnu pla?u nego i gubitak drugih pogodnosti, recimo toplog obroka, putnih naknada i ostalih beneficija poput picavanja s posla, zabu?avanja i razbanzavanja svega i sva?ega s kolegama. Ali,

netko je morao i?i na ?ekanje pa su mi rekli: ? Ajde An t e t i. Ti popr avlja? au t e, slik aje?... t i ?e? se ve? sn a?i.

I tako su me poslali na ?ekanje. Meni je to bilo nepodno?ljivo. Nisam mogao ni?ta ne radit, a trebalo je i od ne?ega ?ivjeti pa sam preko veze 1990. godine oti?ao raditi na naftnu platforme na talijanskoj strani Jadranskog mora. Trebao sam raditi na odr?avanju motora, ali je moj engleski jezik bio o?ajan pa to nije bilo izvedivo.

Formalno sam i dalje radio u TEF-u, a na platformi sam pomagao konobarima, radio sam u ku?ini, ?isto sam hodnike, sobe i zajedni?ke prostorije. Bio sam 21 dan na platformi, a onda 21 dan kod ku?e. Na platformi se radilo naporno, po 12 sati dnevno.

Tada sam promijenio mi?ljenje i o pomorcima.

Uvijek se o govorilo: ? Blago n jim a, on i im aju par a, im aju odli?an posao, u ?ivaju...

Ali, sve je to ni?ta. Biti pomorac zna?i krvavo raditi i biti govnu brat. Posao na platformi na bedast na?in izgubio sam zbog - fotografije.

Evo kao je to bilo. Na platformi je zapovjednik bu?otine bio neki Norve?anin kojeg smo zvali Superintendat. On je bio Bog i batina.

Glavni i odgovorni za sve ?to se doga?alo, a imalo je veze s na?im glavnim poslom bu?enjem. Jednom zgodom rano ujutro zatekao se na hodniku dok sam ja meo pa sam mu se ispri?ao zato ?to pra?im. Rekao je da ne brinem da je to u redu. Ali par dana kasnije do?e on k meni da me pita bih li mu oprao odijelo. I uredio sam mu odijelo. Nije to bio problem jer su se koristili strojevi za pranje rublja. Lijepo sam mu odijelo ispeglao i slo?io. Bio je zadovoljan i nazvao me je gospodinom. Pa smo na mom lo?em engleskom rije? po rije? po?eli razgovarati i on kroz taj razgovor on sazna da sam ja zapravo fotograf.

Pokazao sam mu monografije Festivala djeteta s mojim slikama i njemu nije bilo jasno da ?ovjek mojih kvaliteta i vje?tina, tako dobar fotograf mora raditi na platformi da bi pre?ivio.

E, ali to otkri?e mene kao fotografa nije dobro odjeknulo me?u posadom. Ispalo je da sam ja kao neki pustolov koji dobro ?ivi, a do?ao je na platformu hira radi, do?ao je zajebavati se...

Skoro pa sam ispao ?pijun koji u ne?ijem interesu prati tko ?to radi i govori na platformi.?

Bilo je to 1991. godine onih dana kada su pobunjeni Srbi u Borovom Naselju poubijali 95 95

na?e policajce. Vratio sam se tada ku?i. Po?eo je rat. U dopisni?tvu Slobodne Dalmacije tada su kao foto reporteri radili Marina Jurkovi? i Dario Perkovi?, no Dario je ubrzo oti?ao u gardu, a Marina je bila nose?a, pa su me pozvali da radim za Slobodnu.

Bilo je to 1992. godine, a slu?beno sam fotoreporter Slobodne postao po?etkom 1993. godine kada sam dobio novinarsku odnosno fotoreportersku iskaznicu. Za Slobodnu sam radio honorarno, a jo? uvijek sam bio zaposlen u TEF-u. Odlazio sam u TEF gdje smo imali obuku za rukovanje topovima i protuzrakoplovnim oru?jem, a ubrzo me je diglo i u Civilnu za?titu.

Me?utim, bio sam potreban Slobodnoj Dalmaciji pa su me na njihovo tra?enje vratili u dopisni?tvo gdje sam kao radnik TEF-a ni?im izazvan 1. studenoga 1994. do?ekao odlazak u mirovinu. Uglavnom postao sam i ratni fotoreporter. Radio sam tada ratne teme i izvje??a s boji?nice i za Vjesnik. Radio sam za pet novina od kojih su ?etiri bile nacionalnog zna?aj. Intenzivno sam za njih radio tijekom Domovinskog rata pa sam tako pridonio da hrvatska i svjetska javnost dozna ?to se doga?a u ?ibeniku, tko se brani i bori za slobodu, a tko je agresor.

Trpio sam zbog tog ratnog rada za vi?e redakcija i prigovore, ali ne ?alim. Bio je rat, takav rad imao je svrhu i smisao. Tko ne razumije, ?to mu ja mogu...

Osim za Slobodnu radio sam za ?ibenski Urbanisti?ki zavod, radio sam kao fotograf i za TEF. Bio sam naime, fotoreporter TEF-ovog tvorni?kog glasila. Zbog toga su mnogi mislili, a i danas misle da sam ja u TEF-u bio zaposlen kao fotograf, ali to nije to?no. I ina?e je moja ?ivotno - radna konstrukcija bila ?udna i zbunjivala je znance pa ?ak i moje dobre prijatelje. Recimo kada bih kod Mate Baranovi?a popravljao aute, rekli bi mi: ? ?t a se t u m u ?i? ?t o n e u zm e? apar at i bavi? se svojim poslom ? ? a kada bi me tkogod vidio na Poljani s fotoaparatom u rukama govorio je: ? ?t a je, n em a vi?e au t a, sad se bavim o f in im poslom . Slik avan jem , a?

Nisu znali u koji bi me ?kafetin stavili. U svakom slu?aju bio sam najbolji mehani?ar me?u fotografija i najbolji fotograf me?u mehani?arima, a i to je ne?to. U fotografiji sam sve vi?e napredovao, sve sam vi?e znao i ?to

Da v o r ?a r i ? i An t e Ba r a n i ? n a p r o m o ci j i m o n o gr a f i j e Promat rani promat ra?. sam vi?e znao sve sam vi?e postojao nezadovoljan sobom. Postajao sam svjestan nekih svojih mana, ograni?enja i granica ne?ega ?to nitko drugi nije vidio, ali ja sam to uo?avao i poku?avao rije?iti, nastojao biti bolji i ovladati novim tehnikama snimanja i obrade fotografija u laboratoriju. Mo?da sam u tome i pretjerivao jer kada je Davor ?ari?, oti?ao na Akademiju u Zagreb, nisu mu vjerovali da je snimao na obi?nom doma?em filmu Efke KB 14, a ne na nekom profesionalnom filmu tipa Ilforda ili Kodaka. Morao je donijeti taj KB-14 da mu povjeruju. Na to sam ba? ponosan, jer sam mu taj film ja razvio. Radio sam i turisti?ku 95 fotografiju. Napravio slike i za jedan kalendar Festivala djeteta. Radio sam slike za omotnice plo?a i za naslovnice knjiga u suradnji s Brankom Lovri?em Caparinom. Razvijao sam slike velikih formata od nekoliko ?etvornih metara koje su godinama krasile poslovnice Jadranske banke, robne ku?e ?ibenka, Slobodne plovidbe i jo? nekih poduze?a. Te su slike godinama bile simboli ?ibenika.

U Slobodnoj Dalmaciji nije bilo ba? uvijek ugodno raditi. Dolazili su mla?i. Mijenjali su se odnosi me?u ljudima, a bilo je i lutanja. U jednom su trenutku svima koji ?ele omogu?ili da po svojoj volji rade i za druge redakcije u dogovoru s urednikom. Tako sam ja radio za Vjesnik i jo? neke redakcije. Ali, jednog dana iako sam oti?ao raditi za Vjesnik u dogovoru s urednikom pozvali su me da mi ka?u da su iz Splita poru?ili da mi se trebaju zahvaliti na suradnji i da vi?e ne radim za Slobodnu Dalmaciju. Pre?ivio sam i dolazak digitalne fotografije koja je pomela onu moju ljubljenu, analognu fotografiju i izbacila iz ?ivota rad u laboratoriju koji me je najvi?e veselio. Radim ja i digitalnu fotografiju, ali nije to to, nema tu gu?ta. Mislim da sam sve ?to vrijedi postigao na 96 96

filmu, a ponosan sam kada vidim da sam sve one efekte koje danas nude razni kompjuterski programi za obradu fotografija, sam otkrivao i primjenjivao na filmu i papiru puno godina prije pojave digitale. Iako je fotografija obilje?ila moj ?ivot nisam se nikada smatrao ni fotografom ni foto - reporterom nego nego dobrim zanatlijom u laboratorijskoj obradi filmova i fotografija. U stvari kada sada ovako pri?am ne vjerujem sam sebi ?to sam sve u ?ivotu radio, u ?emu sam bio dobar, a po ?emu sam postao poznat. Ali, iako je bilo i nevolja, sramote, tuge, ?alosti... i jo? gomila toga, da se ponovno rodim sve bih ovo ponovio i ?ivio bih isti ?ivot kakav sam ?ivio, samo bih bio malo pametniji i vi?e se posvetio u?enju, ali mislim da mi to s u?enjem nije pametna ideja jer ako bih u?io onda tko zna gdje bih zavr?io i sigurno ne bi ?ivio ovakav ?ivot kakav bih da se opet rodim radio ponovio.

Moj je ?ivot bio pun radosti, znati?elje, otkrivanja, u?ivanja u radu. Moj ?ivot to je jedna lanterna magica, ali ne bilo koja nego ona koju mi je otac pokazao kada sam imao ?etiri godine i izazvao u meni neizmjernu radost.

Pr i p r em i o : St an ko Fer i? Fo t o gr a f i j e: Gu st av ? er var , Davo r ?ar i?, Nik?a St ip an i?ev, Jo ?ko Pavi?i? i Sr e?ko Svet li? i St an ko Feri?

An t e i p r ed sj ed n i k Rep u b l i k e H r v a t sk e I v o Jo si p o v i ?.

97 97

98