VOLIM ŠIBENIK, broj 33 (lipanj 2019.) by Volim Šibenik

CASOPIS ZA KULTURU SJECANJA # GODINA 8. # BROJ 33 # 2019. # www.mok.hr

SADR?AJ

GASTRO BA?TINA OTKRI?E DARKO GULIN: Moderni turizam u Dalmaciji po?eo je u ?ibeniku i Skradinu 29. lipnja 1884. godine.

INTERVJU PROF. DR. SC. GOJKO NIKOLI?

Kako je nesretni kogo Milan Soldo, rodom iz Mu?a admiralu Zacchariji sretno skuhao ?uveni ?ibenski ri?ot od brudeta bez ribe za koji ?iben?ani nisuni znalida postoji.

Doajen r obot ik e

INTIM NA POVIJEST Rom eo Boraje

Ju lija

Zvali su ih Romeo i Julija, ali Grga Jazgon i Matija Vrani? to nisu bili. Njihova je tragi?na pri?a posve suprotna od Shakespeareove.

IN M EM ORIAM Dor is Day ( 1922. 2109.) Slavnuhollywoodsku divuDoris Day sa ?ibenikompovezuje ?iben?anin Carlo Mattiazzi, proslavljeni ma?ioni?ar, plesa?, koreografi tvorac magi?nih robotiziranih lutaka.

Neki smatrajuda ?e razvoj umjetne inteligencije zna?iti kraj ljudskog roda dok drugi vjeruju da 25 CRNA umjetnainteligencijanikad ne?e dosegnuti razinu KRONIKA ZA ljudskogmozga,ali jo? ne PLAKAT OD znamo kako se stvara SM JEHA mi?ljenje,svijest, osje?aji, intuicija i ostale umne sposobnosti, pa ostaje golemo podru?je koje se NA?A PRI?A ne da pokritiinformatikom koja opona?a ljudski Tko su i ?to su bili Parada Smrt i, Oficiru?a,Branka mozak. zvanaHajdi, Toska, Ru?a i Nada Bura, Mat e ?ore Migalo ?umsko Rigalo, Marija Po Glave, Ciklon, 40 JESTE LI bra?aTuljani,Joja,Laura, ZNALI? Tet a Roka ?ori?ka, 51 NACIONALNI ?aruga i drugi ?ibenski PARK KRKA originali s rive, Doca i 73 VODOVOD I Pe?karije?

ODVODNJA

DARKO GULIN , ?IBEN SKI KRON I?AR, ISTRA?IVA? I ?UVAR ZAVI?A JN E BA?TIN E:

M oder n i t u r i za po?eo j e u ?i ben 29. l i pn j a 18

am u Dal m aci j i n i k u i Sk r adi n u 884. godi n e

Parobrod tr??anskog Lloyda Imperatore kojim je upravljao kapetan Tom o Gelch ich (Gel?i?, Jel?i??), uplovio je 29. lipn ja 1844. godine u ?ibenik. Na brodu je bilo 160 putnika, koji su se otisnuli na turisti?ko krstarenje du? isto?ne obale Jadranskog mora, prvih putnika koji su putuju?i isklju?ivo zbog do?ivljaja, odmora, znati?elje i ?ari putovanja ciljano do?li u ?ibenik, Skradin i slapove Krke da bi ih vidjeli, upoznali i do?ivjeli. Da su putnici na Imperatoreu bili turisti, svjedo?i i zapis u kojem se navodi da su na brodu bili passagier i della git a di piacer e (putnici koji putuju iz razonode).

Skradinski buk tada prvi put bili glavne atrakcije i odredi?ta osmi?ljenog i organiziranog turisti?kog putovanja kojem je prethodila suvremena turisti?ka promid?bena kampanja. Zbog toga, smatra Gulin, a njegovo mi?ljenje nepobitno potvr?uju povijesni izvori, 29. lipn ja 1884. godine, dan kada je parobrod Imperatore uplovio u ?ibenik, treba obilje?iti kao dan po?etka modernog turizma u ?ibeniku i Dalmaciji pa bi ove bi godine trebalo proslaviti 175. obljet n ice po?et k a t u r izm a u ?iben ik u , Sk r adin u i Dalm aciji. Zna?aj tog jubileja trebala bi uo?iti i Javn a u st an ova Nacionalni park Krka jer su putnici s Imperatorea, bili prvi suvremeni turisti koji su posjetili Skradinski buk. ?tovi?e ve? idu?e 1845. godine Skradinski buk je uz Dubrovnik i

Pri?u o parobrodu Imperatore otkrio je Dar k o Gu lin , publicist, kroni?ar, istra?iva? ?ibenske povijesti i ?uvar zavi?ajne ba?tine. Bio je to prvi suvremeni cruiser koji je uplovio u ?ibenik. Utvrdio je i da su ?ibenik, Skradin i

prijevoz tereta i putnika, a 29. lipnja 1844. godine na?ao se u ulozi prvog ?ibenskog turisti?kog, odnosno izletni?kog broda.

M ak et a par obr oda Barun Sturmer k oji je 10. k olovoza 1844. godin e u plovio u Du br ovn ik

?IBENIK PREOTIM A DUBROVNIKU PRIM AT ZA?ETNIKA M ODERNOG TURIZM A U DALM ACIJI?

KAKO JE PRVI HRVATSKI PAROBROD POSTAO PRVI ?IBENSKI IZLETNI?KI BROD

Dublja istra?ivanja koja su provedena nakon otkri?a Darka Gulina, dovela su do novih iznena?uju?ih spoznaja. Naime, dubrova?ka turisti?ka historiografija temeljem podataka do kojih je do?ao tamo?nji kroni?ar Br u n o M or avac i objavio u mjese?niku More broj 3, 1955. godine, i danas kao dan ro?enja modernog turizma u Dubrovniku i prvi spomen modernog turizma u Hrvatskoj obilje?ava 10. k olovoza 1844. godine, dan kada je u Dubrovnik uplovio parobrod Baron Sturmer i u grad dovezao 153 putnika me?u kojima su u ve?ini bili putnici koji putuju iz zadovoljstva.

Nakon iskrcavanja s Imperatorea putnici su iz ?ibenika do Skradina i Skradinskog buka nastavili plovidbu parobrodom Melania Principesa Metternich. Taj parobrod, izgra?en u Trstu 1842. godine, bio je prvi hrvatski parobrod. Kupilo ga je Jadr an sk o r u dar sk o dr u ?t vo sjedi?te kojeg je bilo u ?ibeniku, a koje je od 1836. godine najve?e koli?ine ugljena iz rudnika u Siveri?u isporu?ivalo upravo austrijskom Lloydu za njegove parne brodove. Brod Melania Principesa Metternich slu?io je kao brod za

Me?utim, Darko Gulin je prona?ao nepobitne dokaze te na njih upozorio Turisti?ku zajednicu Grada ?ibenik, da prvi dru?tveni i zabavni izlet organiziran uz obalu Dalmacije nije bio uplovljavanje Barona Sturmera u Dubrovnik 10. k olovoza 1844. godine, nego uplovljavanje parobroda Imperatore 29. lipn ja 1844. u ?ibenik. Analogno tome ?ibenik se, a ne Dubrovnik trebao hvaliti da mu pripada primat kada je rije? o prvom spomenu modernog turizma u Hrvatskoj i po?etku turizma u Dalmaciji.

Kotor i slikom istaknut kao najve?a turisti?ka atrakcija Dalmacije i isto?ne obale Jadranskog mora. Budu?i da su prvi turisti koji su u ?ibenik doplovili prvim cruiserom posjetili Skradin i Skradinski buk te da se u oglasima i itinererima austrijskog Lloyda kojima je privla?io putnike koji putuju iz zadovoljstva, spominju Zlarin, Knin, Kistanje i rijeka Krka, ima smisla razmotriti 29. lipnja 1844. godine i kao dan turizma ?ibensko - Kninske ?upanije.

M aket a t r u pa par obr oda Imperatore kojim je u ?iben ik i Sk r adin 29. lipn ja 1844. godin e doplovila pr va gr u pa t u r ist a, putnika koji putuju iz zadovoljstva.

gdje je li suvremeni turizam u Hrvatskoj, u Puli ili Opatiji otvoreno, nema nikakvih dvojbi da je suvremeni turizam u Dalmaciji po?eo 29. lipnja 1844. godine u ?ibeniku i Skradinu, a ne 10. kolovoza 1884. godine u Dubrovniku.

Gl av n ici l j ev it u r i st i ?k ogpu t ov an j a i z Tr st a u ?i ben i k29. l i pn j a1884. godi n en i su bi l i k ao ?t o bi se m ogl o o?ek i v at ik at edr al asv. Jak ov ai dr u ge?i ben sk ezn am en i t ost ni ego v el ebn a?i ben sk af e?t a sv. Pet r ai Pav l a.Tak o? er ,v r i j edn oj e u o?i t i da j e cr u i serIm per at or epr i st aou Zadar t ek n a pov r at k ui z ?i ben i k a,30. l i pn j a1844.godi n e.

PRVI CRUISER KOJI JE UPLOVIO U ?IBENIK BIO JE PAROBROD NA BO?NE POGONSKE KOTA? IMPERATORE Imperatore, prvi cruiseru suvremenom smislu te rije?i, bio je veliki drveni parobrod koji je pokretao kota?, a imao je i jedra kao pomo?ni pogon. Pripadao je floti austrijskog Lloyda sa sjedi?tem u Trstu. U vrijeme kada je doplovio u ?ibenik njegov kapetan bio je Hrvat Tom o Gel?i? (Jel?i?), a i ve?inu posade ?inili su hrvatski pomorci.

Primat grada u kojem je po?eo suvremeni turizam u Hrvatskoj mogao bi, me?utim, pripasti Pu li u koju je brod austrijskog Lloyda s putnicima koji putuju zbog zadovoljstva uplovio ve? u t r avn ju 1844. godine, ako se doka?e da se to dogodilo prije otvaranje preure?ene Ville Angiolina u Opatiji koje je Hr vat sk a t u r ist i?k a zajedn ica uzela kao klju?ni doga?aj od kojeg po?inje turizma u Hrvatskoj. Sada je upitno ?to je 1844. godine bilo prije, otvaranje Ville Angiolina ili uplovljavanje kruzera u Pulu? I dok je pitanje

Austrijski Lloyd (njem. Ă&#x2013;sterreichischer Lloyd, tal. Lloyd Austriaco), imao je klju?nu

Uz Bar on aSt Ăź r m er an a t oj t u r ist i?k oj r u t i do 1845.godin e,k ada su u veden i par obr odin a vijak ,plovilisu par n jaci n a k ot a?Ar cidu caGiovan n i Ar cidu ca Au st r ia(k apet anBr adi?i?),Con t e M it r ow sk y(k apet an ,Lovr oFu r egon i), Bar on eKu beck(k apet anAn t e Br u n et t i),Fer din an doI. (k apet an Kr st o Sir ovi?)i Il Dalm at a(k apet an Lovr oFu r egodin i).

Oglas au st r ijskog Lloyda iz 1846.

ulogu u za?ecima i razvoju turizma u na?im krajevima. Osnovali su ga 1836. godine poduzetniciGiovan n i Gu glielm o Sar t or io, Kar l Lu dw ig von Br u ck i Fr an cesco Taddeo Reyer kao zajednicu pomorskih osiguratelja i poduzetnika po uzoru na londonski Lloyd. Temeljnu djelatnost pro?irili su 1836. godine s namjerom da primjenom tada revolucionarnih novih tehnologija, zamjenom jedrenjaka brodovimakoje pokre?u parni strojevi, pove?aju brzinu protoka robe i informacijau pomorskom prometu.Tada su u Velikoj Britanijinabaviliprvih ?est broda s parnim pogonskim strojevima. Zahvaljuju?iposlovnosti,ali i golemim dr?avnim poticajimai monopolukoji je u?ivao u Austro Ugarskoj, Lloyd Austriaco je vrlo brzo postao jednom od najve?ih svjetskih brodarskih tvrtki. Nazivtvrtkepromijenjenje u Lloyd Triestino1919. godine, kada je Trst nakon raspada Austro Ugarske Monarhije postao dijelom Italije. Austrijski Lloyd bilo je prvo i najve?e parobrodarskodru?tvona Jadranu.Prijevozrobe i po?tanskeusluge bile su im temeljnadjelatnost, me?utim ?ini se da su Sartorio, von Bruck i TaddeoReyer odmah uo?ili i poslovnepotencijale turizma,odnosnoputovanjaiz zadovoljstva,pa su ve? 1843. godineuveli u svoju flotu prve brodove prilago?eneturisti?kojplovidbi,prete?edana?njih cruisera.

Villu An giolin a,pr vu t u r ist i?k uk u ?u u Opat iji,u st ilu jadr an sk oga bider m ajer a,izgr adioje r ije?k i u gledn ikIgin ioScar pa1844.godin e. Ar bor et u mok o n je dan asje sr edi?n ji opat ijsk iper ivoj.Villa je obilje?ila po?et akopat ijsk et u r ist i?k epovijest i. Radi odm or ai iz zdr avst ven ihr azloga u n joj su bor avilih r vat sk iban Josip Jela?i?sa su pr u gomSof ijom(1854), car icaM ar iaAn a Savojsk a,su pr u ga au st r ijsk ogcar a Fer din an daI. (1869)i bot an i?arHein r ichNoĂŤ.Dan asje Vila An giolin apr et vor en au dom Hr vat sk ogm u zejat u r izm a,u st an ove k oja pr ik u plja,?u va,ist r a?u jei pr ezen t ir ah r vat sk ut u r ist i?k u ba?t in u .

NEODOLJIVA LJEPOTA DALM ACIJE Prve destinacije koje je Loyd Austriaco ponudio putnicima koji putuju iz zadovoljstva u travnju 1844. godine bile su Ven ecija, Lor et o i Pu la, a nepobitno je da u to vrijeme otkrivaju ?ar, ljepotu i privla?nost Dalmacije i dalmatinskih gradova M alog Lo?in ja, Silbe, Zadr a, ?iben ik a, Sk r adin a, Sk r adin sk og bu k a, Split a, Hvar a, Kor ?u le i Du br ovn ik a te Kot or a.

putuju iz zadovoljstva ploviti do Egipta, Kine, Indije, Australije, sjeverne i ju?ne Amerika i dalekih prekooceanskih egzoti?nih destinacija. Za sve to vrijeme njihovi cruiseri i dalje plove od Trsta do Boke Kotorske dovode?i sve vi?e turista i u ?ibenik i Skradin, ali i druga zanimljiva mjesta u dana?njoj

Do kraja 19. stolje?a austrijski ?e Loyd imati golemu flotu brodova kojima ?e putnici koji

Pojm ovit u r ist i t u r izamk or ist ese od 1937.godin ek ada ih je u ?en eviu slu ?ben uu pot r ebuu vr st ilat ada?n ja Liga n ar odai def in ir alak ao pu t ovan jadu lja od 24 sat a.Od t ada je def in icijat u r izm ado?ivjela n ek olik oizm jen a,a pr em aak t u aln oj k oju je u svojila,Svjet sk at u r ist i?k a or gan izacija,t u r izm omse sm at r a svak opu t ovan jeu daljen o50 m ilja (80 k ilom et ar a)od m jest a st an ovan ja.

U svijet u se r o?en jem m oder n og t u r izm a sm at r a izlet ?eljezn icom izm e?u St ock t or n a i Dar lin gt on a k oji je 1841. godin e u En glesk oj or gan izir ao Th om as Cook . ?ibensko - kninskoj ?upaniji prije svega Kist an je, Kn in... Uz putni?ku i teretnu, sezonsku turisti?ku plovidbu na ruti Trst - Boka Kotorska uveo je u kolovozu 1844. godine kada je uz Imperatorea, koji je dobio novo ime Dalmata, plovio i ne?to manji, ali br?i i komforniji parobrod Baron StĂźrmer (Barone StĂźrmer, Conte StĂźrmer)koji spominje dubrova?ka turisti?ka historiografija, ?iji je kapetan bio hrvatski pomorac Josip Palin a.

?IBENIK U PRVOM TURISTI?KOM VODI?U Austrijski Lloyd dao je izraditi i prvi plovidbeni turisti?ki itinerer kako bi privukli putnike koji putuju iz zadovoljstva, a u njima je bio zastupljen i ?ibenik. Posao su povjerili vrsnom tr??anskom slikaru Giu seppeu Rieger u (1802.-1883.). Plod njegovog rada bio je Panorama della Costa e dell Isole di Dalmazia nei viaggi dei Piroscafi del Lloyd Ausriaco, genijalni, inovativni, prakti?ni i umjetni?ki oblikovani vodi? koji ni do danas nije nadma?en. turisti?ki panoramski plovidbeni itinerer. Riegerijeva knjiga litografija, u nas poznata pod imenom Panorame obale i otoka Dalmacije, tiskana je 1850. godine. Bio je to prvi suvremeni ilustrirani turisti?ki vodi? s izvrsnim slikama dalmatinskih krajolika te gradova Pule, Malog Lo?inja, Zadra, ?ibenka, Splita, Hvara, Kor?ule, Dubrovnika i Herceg Novog. Litografije formata 25 x 17 centimetara bile su zalijepljene u traku dugu gotovo deset metara i presavijene kao harmonika. Knjiga

je imala dvije prakti?ne namjena. Slu?ila je kao promid?beni materijal za privla?enje putnika koji putuju iz zadovoljstva, i kao pouzdan vodi? putnicima koji plove du? dalmatinske obale da znaju ?to vide i mogu prepoznati gradove i otoke pored kojih ili prema kojima plove. Prate?i svoje putovanje uz Riegerove panorame, putnik na parobrodu u svakom je trenutku to?no znao gdje se nalazi. Osim toga, snaga slike privla?ila je sve vi?e putnika na putovanje pa su se,zahvaljuju?i tomu, ribarska mjesta i zapostavljeni gradovi na istarskoj i dalmatinskoj obali, o kojima je tada?nja Europa znala vrlo malo, gotovo ni?ta, pretvorila u privla?na turisti?ka odredi?ta, a Dalmacija, do tada do?ivljavan kao zaostala, divlja, siroma?na i negostoljubiva, se za

Pr ik az ?iben ik a n a t u r ist i?kom vodi?u Giu seppea Riger a

manje od 10 godina preobrazila u po?eljnu das Land der Sonne i postala turisti?ka destinacija Austro - Ugarske Monarhije. Riegerijevi pedantni i nadahnuti prikazi obalnih mjesta iznimno su vjerodostojni i

zanimljivi. On uz imena mjesta navodi njihovu udaljenosti u miljama te razne druge podatke, recimo broj stanovnika pojedinih gradova, visine nekih planina, podatke o gradskim vlastima vlasti pa sve do zna?ajki

puta u nekom promid?benom turisti?kom prospektu spominju Vodice, Kapr ije, Zlar in , ot ok Fish at z (?), t vr ?ava sv. Nik ole, t vr ?ava Bar on i M or in je.

pojedinih povijesnih objekata i spomenika. Na panoramskom prikazu ?ibenika prvi se

Bro?ura Costa e dell Isole di Dalmazia nei viaggi dei Piroscafi del Lloyd Ausriaco i danas je iznimno zanimljiva, a zahvaljuju?i njenoj koncepciji harmonike i modernim tehnologijama mogu?e je zorno rekonstruirati ?to su vidjeli i u kakvim su prizorima u?ivali prvi putnici koji su putuju?i iz zadovoljstva, plovili du? na?e obale.

Pr vi par obr odk oji je u ploviou ?iben ikbio je par obr odn a bo?n ek ot a?e LÂ´ im pr at r iceM ar iaAn a,1. sije?n ja1837.godin e.Pr ipadaoje au st r ijsk ojr at n oj m or n ar icii obavljaoje po?t an sk uslu ?buu zdu ?Jadr an sk ogi Jon sk ogm or an a pr u zi Tr st - Pir ej.Bila je t o pr va br odsk apr u gak oja je t icala?iben iki pr va ist o?n ojadr an sk apr u ga.Br odomje zapovijedaopor u ?n ikf r egat eVict or At t ayan,a n a n jem use n alazioi 21 pu t n ik .Sr edin omr u jn aist e godin er at n a m or n ar icaje ovu pr u gu pr epu st ila par obr odim a au st r ijsk og Lloyda.

Flot i par obr odaau st r ijsk ogLloydapr ipadao je i br od Galat eak oji je 29. t r avn ja1908. godin eu ?iben ik u ,pr i pr ist ajan juu z m u lo Kr k a,u dar iou obalu i pot on u o.Podizan je Galat ejes m or sk ogdn a u ?lo je u povijest k ao pr vi pot h vatt e vr st epr i k ojem je za n o?e r adovek or i?t en aelek t r i?n ar asvjet a.

ROBOTIKA

PROF. DR. SC. GOJKO NIKOLI?

D OA J EN R O B OT I K E

Pr vi h r vat sk iin f or m at i?k ?asopis i Smart InfoTrend(in f or m at ik aza gospodar st vo zn an ja),objavio je u svom 210. br oju in t er vju sa ?iben sk imzn an st ven ik omdr . sc.Gojk om Nik oli?em Dadom , k ao doajen om r obot ik e. Bu du ?i da je r ije? o izn im n ompr izn an jui po?ast i jedn om ?iben ?an in u pozvan , omda k ao m er it or n i st r u ?n jak govor i o pr o?lost i, sada?n jost ii bu du ?n ost ir obot ik e u Hr vat sk oj i svijet u ,in t er vjuiz SmartInfoTrendapr en osim ou cijelost i.

Stalni suradnik ?asopisa Smart InfoTrend, prof. dr. sc. Gojko Nikoli? jedan je od najpozvanijih hrvatskih znanstvenika i istra?iva?a za podru?je automatike i robotike. U svojoj bogatoj karijeri znanstvenika, istra?iva?a, projektanta i predava?a izravno je sudjelovao u svim razvojnim fazama spomenutih tehnologija uvijek ?ele?i ih prilagoditi prakti?noj primjeni i koristi za gospodarstvo i dru?tvo. Stoga smo mu se obratili da rasvijetlimo neke suvremene dileme tehnolo?kog razvoja i istodobno osvje?imo sje?anje na klju?ne osobe i doga?aje koji su to omogu?ili. M o?em o li zapo?et i def in icijom pojm a r obot , ak o je t o u op?e m ogu ?e s obzir om n a br ojn e in ovacije i n ove pr oizvode n a t om podr u ?ju ? Doista, postoji jako puno definicija. Kako su

Dr . sc. Gojko Nikoli? Dado

se razvijali roboti tako se mijenjala i definicija. Evo primjera iz enciklopedije Leksikografskog zavoda od 1962. godine: Robot je automat s ljudskim likom koji obavlja razli?ite funkcije i s njim upravlja elektroni?ki mozak. Nakon tog po?etnog oblika definicija se mijenja sukladno tehnolo?kom razvoju pa se tako industrijski robot koji je dosad do?ivio naj?iru primjenu posebno u automobilskoj industriji, definira kao multifunkcijski, automatski ure?aj koji prostorno prenosi materijale, dijelove i alate do mjesta gdje je potrebno obaviti odre?eni posao, a radi prema definiranom programu koji se mo?e mijenjati. Danas robote susre?emo i u

doma?instvu. Primjerice tu je robot Roomba koji se kre?e po stanu, skuplja pra?inu, sam se priklju?i na izvor elektri?nog napone kada treba dopuniti bateriju, a noviji modeli znaju i kamo treba ispraznili vre?icu s pra?inom i nastavili dalje ?istiti. Nema ni ruke ni noge ni glavu, ali je robot. Prema novoj definiciji po kojoj je robot stroj koji informaciju pretvara u djelovanje, mijenjaju?i sebe i okolinu mo?e se re?i da su roboti i automati za kavu, kao i oni koji prepoznaju nov?anicu pa vra?aju ostatak novca. Podru?je se sve vi?e ?iri, ali kada se procjenjuje koliko robota ima na svijetu ili u nekoj zemlji svi pomi?ljaju samo na industrijske ili one sli?ne ljudima. Ho?e li r azvoj u m jet n e in t eligen cije pr idodan r obot im a dobit i n ek o n ovo zn a?en je? Nesumnjivo. Takvi budu?i sofisticirani roboti koji ?e u mnogo ?emu biti bolji od ljudi i zamijeniti ih na mnogim radnim mjestima bit ?e ponajprije sigurno veliki ?ok za ljudsku vrstu koja se u po?etku ne?e mo?i dovoljno brzo prilagoditi svemu onome ?to ?e ti roboti mo?i raditi. Vidit e li u t om u n ek i r izik za ?ovje?an st vo? To sigurno nosi rizike. Neki smatraju da ?e visok stupanj umjetne inteligencije zna?iti kraj ljudskog roda dok drugi smatraju da umjetna inteligencija nikad ne?e dosegnuti

razinu ljudskog mozga. Jo? ne znamo kako se stvara mi?ljenje ni svijest ni osje?aji ni intuicija i ostale umne sposobnosti. Dakle, ostaje jedno golemo podru?je koje se ne da pokriti informatikom koja bi na neki na?in opona?ala ljudski mozak. Ipak , n e ?in i li Vam se da sm o t om u sve bli?e? Kako sam optimist rekao bih - da. Jer, ako se ?ak i dosegne razina mogu?nosti ljudskog mozga, mo?da ?e se tada na?i prostora za su?ivot, postat ?emo razumniji nego ?to smo sada. Mo?da ?e tada ?ivot biti kvalitetniji negoli sada. ?ovjek je izrazito prilagodljiv, svemu se prilagodi nakon nekog vremena. Danas se naveliko radi na robotima koji mogu suvislo komunicirati. Time se posebno

bave Japanci zbog porasta starosne populacije i potrebe da netko bude s njima u ku?i, da imaju s kim razgovarati, da im netko pomogne u svakodnevnim poslovima. Predvi?a se da ?emo se rado dru?iti s robotom koji sli?i ?ovjeku i s nama suvislo razgovara, ne sva?a se i ?eli pomo?i. Bit ?e puno prihvatljiviji za dru?enje negoli ljudi sa svim svojim manama i promjenjivim raspolo?enjem. M islit e li da ?e t o bit i k r ajn ji dom et k u ?n og r obot a? Mislim da tome nema kraja. Nakon jednog uspjelog rje?enja dolazi drugo jo? bolje. Te?ko je sada prognozirati za koje ?e se sve namjene slu?iti robot. Futurolozi razmatraju ?ak i brak ljudi s robotima. Stoga, da sve ne bi oti?lo u ne?eljenom pravcu ve? danas treba razraditi neka pravila poput roboetike. U Europskoj uniji se postavlja tema i pitanje ho?e li inteligentni roboti imati svoja prava. Pravna regulativa se mijenja sukladno razvoju dru?tva. ?ivotinje prije nisu imale nikakva prava, a danas imaju. Ka?njivo ih je maltretirati, mu?iti i ubijati. U EU je odgo?eno dono?enje nekih odluka po pitanju prava budu?ih pametnih robota jer to nisu bi?a, ali takva ?e se pitanja postavljati i dalje. Budu?i roboti mo?i ?e samostalno raditi i donositi odluke, ali morat ?e se znati tko odgovora ako su ?tetne. Isto tako morat ?e se definirati u kojem se pravcu roboti ne?e smjeti razvijati... sli?na zabrana postoji i kod kloniranja ljudi.

Pro?le godine u Hrvat skoj bilo je u pogonu pribli?no 326 robot a, dakle ne?t o vi?e od 14 robot a na deset t isu?a zaposlenih u odgovaraju?im st rukama. Usporedbe radi na jednak broj zaposlenih u Sloveniji dolazi 80 robot a, EU prosjek je 85, Kina 36, Japan 314, a Ju?na Koreja 476 robot a. Da se m alo vr at im o u povijest . S obzir om n a r elat ivn o k r at k o r azvojn o r azdoblje, sigu r n o pam t it e ?t o se u Hr vat sk oj doga?alo od po?et k a zan im an ja za r obot e do dan as. To?no. Tehnika se razvija tako brzo da smo mogli, u relativno kratkom razdoblju, pratiti razvoj robotike tako re?i od samog po?etka do dana?njeg stupnja razvoja. Do?ivljavali smo to iz prve ruke. Ocem robotike u Hrvatskoj slobodno se mo?e nazvati profesor dr. sc. Tugomir ?urina koji je u drugoj polovini pro?log stolje?a osnovao Zavod za automatizaciju na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Imao sam sre?u da sam se ba? tada uklju?io u rad Zavoda kao honorarni nastavnik jer sam u to vrijeme radio u tvornici Nikola Tesla. Profesor ?urina mi je predlo?io da u njegovom Zavodu dr?im nastavu iz podru?ja automatizacije. O k ojem je r azdoblju r ije?? To je razdoblje po?etka sedamdesetih godina pro?log stolje?a. Ve? 1971. po?eo sam predavati zahvaljuju?i iskustvu iz tvornice Nikole Tesle koja je tada bila vode?a tehnolo?ka tvrtka. U tu sam tvrtku do?ao i po?eo raditi sredinom ?ezdesetih, najprije kao projektant alata, naprava i automatskih strojeva, zatim sam postao ?ef odjela za automatizaciju, napredovao do direktora proizvodnje, pomo?nika generalnog direktora, odnosno ?lana poslovnog odbora. Tada sam projektirao automatske linije kod

kojih smo primjenjivali relativno jeftine pneumatske i elektropneumatske izvr?ne i upravlja?ke elemente da bismo s vremenom napredovali do primjene kompjutorski upravljanih sustava. Nazir u li se t u po?eci pr im jen e r obot a? Ta vrsta automatizacije primjenom pneumatskih elemenata tada je bila velika novost koju sam uveo kao novi kolegij - Mala ili jeftina automatizacija na Fakultetu strojarstva i brodogradnje gdje sam dr?ao predavanja i vje?be. Za studente sam napisao sveu?ili?ni ud?benik Pneumatsko upravljanje, prvi s tog podru?ja. Poslije sam po preporuci profesora ?urine uveo novi kolegij Mehanizacija i automatizacija operacija sastavljanja. To je bio predmet o osnovama konstrukcije automatskih linija za monta?u temeljem funkcija rukovanja. Dio tih automatiziranih linija bili su i industrijski roboti. Taj kolegij se mo?e smatrati najavom katedre za robotiku koja je poslije osnovana na tom fakultetu. Sredinom ?ezdesetih Hrvatska je u cijeloj regiji prednja?ila u primjeni automatizacije u proizvodnji. Po?etkom osamdesetih godina sam kao direktor proizvodnje nabavio za Teslu prvi robot japanske tvrtke FUJI, za ubacivanje elektroni?kih komponenata na tiskanu plo?icu. Uz Nikolu Teslu u podru?ju automatizacije treba spomenuti jo? Kon?ar, SAS i Prvomajsku, tvornicu alatnih strojeva koja je me?u rijetkima u svijetu proizvodila monta?ne fleksibilne proizvodne linije. Nakon devedesete Teslu je preuzeo Ericsson i

St ru?njaci procjenjuju kako bi Hrvat ska s obzirom na veli?inu i t ip indust rije, za uspje?an gospodarski rast t rebala imat i oko 2000 robot a. Na?alost , zadr?i li se sada?nji, t empo razvoja t o ?emo dost i?i t ek nakon 2050.godine.

ukinuo je proizvodnju. Nestale su i tvrtke SAS, Jugoturbina, Prvomajska... ali su se pojavile neke druge koje su po?ele raditi na podru?ju automatizacije. Posebno treba istaknuti Elektrokontakt koji je prednja?io na tom podru?ju i u primjeni robotike te Limex, Hstec pa Inetec, tvrtka koju treba istaknuti jer danas radi robote za ispitivanje nuklearnih reaktora, u prostorima opasnima za ljude. To nisu roboti s rukama nego specijalni mehanizmi koji automatski rade, kre?u se, ispituju, otklanjaju uo?eni kvar i tako dalje. Po nekoliko robota u svojoj proizvodnji koriste i tvrtke poput Plive, nekih pivovara, Francka, ? ure ? akovi?a, Klima opreme, a sigurno ih ima jo?. Nisu li t o zapr avo au t om at izir an i pr ocesi? Kod navedenih tvrtki rije? je samo dijelom o robotima koji su uklju?eni u automatizirani proizvodni proces, ali vi?e ih se koristi za paletizaciju - sla?u proizvode na paletu i cijele palete. Gdje je r azgr an i?en je izm e?u au t om at ik e i r obot a? Nema granice. Robot je automatizirani ure?aj sa specifi?nim karakteristikama, bar ga tako do?ivljavamo sada. Iako je uvrije?eno mi?ljenje da ima jednu ili dvije ruke i obavlja odre?ene zadatke, on je po svemu automatizirani ure?aj koji mo?e raditi samostalno ili u sklopu automatizirane linije.

uspore?ivati? M o?da je t o i dobr o. St aln o se govor i da ?e r obot i lju dim a pr eot et i r adn a m jest a.

Dio automatizacije je i primjena umjetne inteligencije - ne samo u robotima ve? u svim sustavima gdje upravlja nekim procesima ili uslugama. Kroz povijest su se mijenjali kriteriji pri ocjenjivanju razvijenosti industrije neke zemlje ili regije. Na po?etku to je bila potro?nja pare, poslije elektri?ne struje, a u drugoj polovici pro?log stolje?a potro?nja stla?enog zraka. Danas je to broj robota na deset tisu?a zaposlenika. Zato je pitanje koliko kod nas ima robota. Pro?le je godine jedan diplomand na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu proveo istra?ivanje i anketom do?ao do podatka da u Hrvatskoj radi 326 robota. Mo?da neke tvrtke nisu bile uklju?ene u anketu, a neke mo?da nisu ni odgovorile, no da je podatak o broju robota u na?em gospodarstvu bio i znatno ve?i to bi bilo porazno. Ispada da u Hrvatskoj na deset tisu?a zaposlenih dolazi 14,3 robota. No, to je porazna usporedba sa zemljama oko nas i onima u Europskoj uniji. Na deset tisu?a zaposlenih u Sloveniji radi 80 robota, u EU je prosjek 85. Pogledamo li situaciju u svijetu Kina ih ima 36, Japan 314, a Ju?na Koreja ima 476 robota na deset tisu?a zaposlenih. Dakle, moramo se zamisliti o na?oj gospodarskoj situaciji. Stru?njaci procjenjuju kako bi Hrvatska s obzirom na veli?inu i tip industrije, za uspje?an gospodarski rast trebala imati oko 2000 robota. Sada?njim tempom razvoja to ?emo dosti?i tek nakon 2050., a gdje ?e tada ve? biti ostali s kojima se ?elimo

To je istina, ali samo u po?etku. Nakon nekog vremena zbog robota ?e se otvarati niz novih radnih mjesta. U prosjeku, na jednog robota otvori se tri do pet novih radnih mjesta, ali za njih su potrebna nova znanja. Pri usporedbi, zemlje s najvi?e robota na deset tisu?a zaposlenih imaju najmanju stopu nezaposlenosti. ?elimo li slijediti sve br?e suvremene razvojne trendove za potrebna nova znanja nu?na je stalna dopuna obrazovnih programa suvremenim sadr?ajima, stvaranje novih zanimanja. Na tome treba raditi ve? sada. Jesu li n ak on osn ivan ja k at edr e za r obot ik u na St r ojar sk om f ak u lt et u zn an st ven ici u t om sm islu su r a?ivali s in du st r ijom ? Vode?i ljudi te katedre sura?ivali su s Kon?arom, Elektrokontaktom, s Nikolom Teslom dok je jo? imala proizvodnju pa s Inetecom, Hstecom i Klima opremom. Za njih su radili pojedina rje?enja prema njihovim zahtjevima. Iz te katedre je proiza?ao i profesor Branko Katalini? danas vrhunsko ime u svijetu na podru?ju robotike, koji je profesor na Tehni?kom sveu?ili?tu u Be?u. A koliko ga ljudi cijene, najbolje govori ?injenica da ima osam po?asnih doktorata razli?itih tehni?kih fakulteta u svijetu. Bio je va? st u den t ? Da, bio je u prvoj generaciji mojih studenata, a neko vrijeme bio mi je i asistent. On je napisao prvi doktorat kod nas iz podru?ja robotike. Moj doktorat nosi jednu tre?inu sadr?aja iz podru?ja robotike, ostali dio se bavi automatizacijom. Po?etkom osamdesetih godina to su bili prvi doktorati iz tog novog podru?ja. ?ini mi se da su prvu knjigu o robotima Industrijski roboti napisali

1990. profesor Tugomir ?urina i profesor Mladen Crnekovi?. Ja sam s jednom ekipom napisao knjigu Roboti&primjena u industriji tekstila i odje?e i koliko sam ?uo od kolega iz inozemstva to je bio prvi ud?benik za to specifi?no podru?je u Europi. Profesor dr. sc. Bojan Jerbi?, jedan od vode?ih znanstvenika na tom podru?ju s Fakulteta strojarstva i brodogradnje bio je tako?er moj student. Zajedno smo radili na razvoju prvog hrvatskog neurokirur?kog robota Ronna o kojemu se mnogo pri?a, a pisali smo o njemu i u ovom ?asopisu. Taj robot je u upotrebi i poma?e kirurzima kod neurokirur?kih operacija u KB Dubrava. Kak o dalje? Danas je tehnika toliko mo?na da mo?ete napraviti sve ?to zamislite, ako imate dobru i upotrebljivu ideju. Bitno je da je ideja dobra, upotrebljiva i korisna. Tada treba okupiti tim, ljude koji zajedno rje?avaju realizaciju ideje i stvaraju prvi prototip. Bitne su inovacije. Gospodarstvo ne mo?e napredovati ako nema svje?ih inovacija. Danas mo?ete uspje?no iza?i na tr?i?te samo s novim proizvodima, postupcima i rje?enjima. A u svim tim novim pristupima zna?ajno mjesto i ulogu sigurno imaju roboti. Oni danas prodiru u sva podru?ja ljudske djelatnosti. Kao zna?ajno podru?je treba spomenuti medicinu gdje se primjenjuju gotovo pri svim kirur?kim zahvatima. Iz tiska se doznaje da KBC Rebro u Zagrebu nabavlja kirur?kog robota DaVincija kojih ima u svijetu vi?e od 4000. To nije u pravom smislu robot ve? vrlo

Budu?i sofist icirani robot i bit ?e u mnogo ?emu bit i bolji od ljudi. Bit ?e t o veliki ?ok za ljudsku vrst u koja se u po?et ku ne?e mo?i dovoljno brzo prilagodit i svemu onome ?t o ?e t i robot i mo?i radit i.

precizan daljinski upravljani laparoskopski ure?aj. U SAD-u je DaVinci vrlo popularan, s njime se obavi vi?e od 90 posto operacija uklanjanja prostate i gotovo 80 posto operacija uklanjanja maternice zahva?ene karcinomom. Tamo gdje je potrebna velika preciznost taj se tip robota pokazao vrhunskim. Mi nabavljamo prvoga dok u Sloveniji ve? postoje dva, a u drugim europskim zemljama ih je znatno vi?e. Kak av je u op?e pr ist u p f ak u lt et a i n a?e zn an ost i r azvoju r obot ik e i pr ilagodbi gospodar sk im pot r ebam a? Tu je presudnu ulogu odigrao profesor emeritus Tugomir ?urina. On je imao viziju budu?nosti, poticao je edukaciju iz podru?ja automatizacije, a u sklopu nje i robotike. Na Strojarskom fakultetu s robotima su se u po?etku po?eli baviti profesor dr. sc. Mladen

Crnekovi?, a zatim i profesor dr. sc. Bojan Jerbi?. On u svom laboratoriju ima ?est ili sedam vrsta robota. Kod njega su iz podru?ja robotike doktorirali brojni in?enjeri strojarstva, a neki od njih su oti?li u gospodarstvo. Nekoliko ih radi u Institutu za nuklearnu tehnologiju - Inetec. Tamo kao doktori znanosti rade izravno na razvoju robotskih i automatiziranih ure?aja. To je kod nas rijetkost. U SAD-u 80 posto doktora znanosti radi u gospodarstvu, europski prosjek je 50 posto, a u Hrvatskoj manje od 20 posto. Doktorati mogu biti povezani s primjenom poput izrade neurokirur?kog robota Ronna, koji je sada ve? operacijski ure?aj u KBC-u Dubrava. Na njegovom razvoju doktoriralo je nekoliko strojarskih in?enjera. Rade li f ak u lt et i n a t om r azvoju ili t o ovisi o am biciozn im pojedin cim a? Ja sam uvjeren da je uvijek presudan ?elni ?ovjek. Bez obzira gdje - na ?elu katedre, zavoda, fakulteta ili dr?ave. O njemu ovisi sve. Sve ovisi o tomu koliko on dozvoljava ili ne dozvoljava, ima li viziju razvoja ili ne, poti?e li ili ne daljnji razvoj i sve napredne ideje. Uvijek je u pitanju ?elni ?ovjek koji sve to mo?e ostvariti. ?t o je sa zam isli o r obot i?k om cen t r u St r ojar sk og f ak u lt et a k oji je n ajavljivan pr ije dvije-t r i godin e? Sada?nji laboratorij profesora Jerbi?a vrlo je sku?en, jedva se mo?e pro?i pokraj robota i opreme. Planiran je jedan puno ve?i centar s linijama za monta?u sa svim vrstama robota koji bi radili neki proizvod u edukacijske i istra?iva?ke svrhe. U centru bi se nalazio i prostor za dr?anje predavanja iz tog podru?ja. Centar ima kraticu CRTA i bio bi otvoren prema pu?anstvu, prema srednjim strukovnim ?kolama i ostalim ?kolarcima, s ciljem da upoznaju robote i njihove mogu?nosti te da se mladi nara?taj

N ek i sm at r aj u da ?e v i sok st u pan j u m j et n e i n t el i gen ci j e zn a?i t i k r aj l j u dsk og r oda dok dr u gi sm at r aj u da u m j et n ai n t el i gen ci j an i k ad n e?e dosegn u t i r azi n u l j u dsk og m ozga. Al i j o? n e zn am o k ak o se st v ar aj u m i ?l j en j e,sv i j est , osj e?aj i ,i n t u i ci j a i ost al e u m n e sposobn ost i .Dak l e, ost aj e j edn o gol em o podr u ?j ek oj e se n e da pok r i t i i n f or m at i k omk oj a n a n ek i n a?i n opon a?a l j u dsk i m ozak . zainteresira za taj studij i ovo podru?je. Bio bi otvoren javnosti. Fakultet strojarstva i brodogradnje dao je prostor i podr?ao kolegu Jerbi?a u projektiranju tog sustava, a on je osigurao sredstva iz razli?itih izvora kako bi to mogao realizirati. Koliko sam informiran trebao bi biti gotov ove godine. Kak o je s dr u gim visok im ?k olam a? Te?ko mi je govoriti o situaciju na drugim hrvatskim fakultetima jer nisam s tim upoznat. Sve se brzo mijenja, dolaze novi ljudi, svatko ima svoj pravac razvoja i sve se razvija brzo. Mogu govoriti samo o situaciji u Zagrebu, ono ?to znam iz osobnih kontakata. Fakultet elektrotehnike i ra?unarstva ima nekoliko vrlo zna?ajnih znanstvenika koji se bave robotikom. ?ini mi se da se na FER-u doga?a ne?to vrlo sli?no kao na Strojarskom fakultetu. Nalaze se rje?enja za gotove ili modificirane robote ili se izra?uju sasvim novi, specifi?nog oblika i namjene. Sigurno bi bilo dobro rje?enje kada bi se ostvarila ?vr??a suradnja i sinergija izme?u znanstvenika s jednog i drugog fakulteta koju posebno zagovara jedan od kreatora tog smjera na FER-u prof. dr. Nedjeljko Peri?. Ja podr?avam tu ideju jer mislim da mo?e podi?i podru?je robotike na jo? vi?u razinu, posebno u sklopu predstoje?e

implementacije industrije 4.0 i 5.0. Nisam naglasio ?injenicu da strojari sada?njim mehatroni?kim obrazovanjem stje?u dovoljno stru?nog znanja da mogu rje?avati vrlo slo?ene softverske zahtjeve za upravljanje robotima. Pritom ovisno o krajnjoj namjeni, ugra?uju razne vrste senzora i povezuju ih u upravlja?ki sustav. To je podru?je prije bilo rezervirano za elektrostruku.

Razvojumjet neint eligencije name?e pit anjepravabudu?ihpamet nih robot a iako oni nisu bi?a, ali mo?i ?e samost alnoradit i i donosit iodluke, daklemorat?e se znat it ko odgovora ako su t e radnjei odluke?t et ne.Ist o t akoot varase pit anjegranicarazvoja robot ai umjet neint eligencije, kojeje ve?akt ualno kodkloniranja ljudi.

Gdje su gr an ice pr im jen e r obot a? Gotovo ih nema. Ulaze u sva podru?ja. U medicinu... stomatologiju, ortopediju. U gra?evinarstvu su razvijeni roboti-zidari, koji zidaju precizno i znatno br?e. Najavljuje se mnogo novih rje?enja za razli?ite prakti?ne namjene koji ?e biti dio svakog budu?eg ku?anstva. Od kuhanja, ?i??enja, stavljanja prljave odje?e u perilicu do va?enja i gla?anja i dr. Njihovoj primjeni vi?e nema granica. Japanci

s Francuzima rade na razvoju robota koji ?e biti pomo? u domovima za stare i nemo?ne. Danas roboti u nekim slu?ajevima mogu zamijeniti lije?nika, ?uvati dijete, pripremiti doru?ak, nositi torbe, voditi kupca po robnoj ku?i ili galeriji, podu?avati strane jezike... Objavljeno uz dopu?tenje i u suradnji suradnji s redakcijom Smart InfoTrend

Dr. sc. Gojko Nikoli? ? Dado, ro?enje je 1939. godine u ?ibeniku. Redoviti je profesor u trajnom zvanju u mirovini. Diplomirao je 1962., magistrirao 1972., te doktorirao 1985. na Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB) u Zagrebu. Radio je trideset pet godine u gospodarstvu prete?no u tvornici Nikola Tesla (kasnije Ericsson-Tesla) gdje je obna?ao razne du?nosti od konstruktora automatskih linija, direktora proizvodnje, do ?lana poslovodstva tvornice. Istodobno je uz rad u industriji, trideset sedam godina predavao na FSB-u, a od 1998.-2009. godine zaposlenik je Tekstilno-tehnolo?kog fakulteta (TTF) u Zagrebu. Za?etnik je primjene automatizacije proizvodnje u Hrvatskoj. Na FSB uveo je nova podru?ja iz automatizacije s pneumatskim upravljanjem te automatizaciju sastavljanja, a na TTF-u primjenu robotike u proizvodne procese koje je kolegije i predavao. Bio je ?lan europskih strukovnih udruga, organizacijskih komiteta me?unarodnih simpozija u zemlji i inozemstvu, redakcija inozemnih i doma?ih stru?nih ?asopisa. Na TTF-u izabran je u po?asno zvanje posebno istaknuti profesor. Redoviti je ?lan International Academy of Engineering, Central Europiean Branch ? Wien. Dobitnik je velikog broja stranih i doma?ih priznanja me?u kojima i Dr?avne nagrade tehni?ke kulture Faust Vran?i? za ?ivotno djelo za 2015., godi?nje nagrade Rikard Podghorsky Akademije tehni?kih znanosti Hrvatske 2004. godine za zna?ajan doprinos povezivanju znanosti i gospodarstva te Zlatne medalje Akademije tehni?kih znanosti Hrvatske zaslu?nom znanstveniku za naro?iti doprinos znanosti i struci 2018. Objavio je veliki broj znanstvenih i stru?nih radova. Sam ili kao koautor napisao je 27 knjiga od kojih je 15 sveu?ili?nih ud?benika i jedna znanstvena. Zajedno s kolegama ima 17 doma?ih i me?unarodnih patenata i tri za?ti?ena dizajna iz podru?ja automatizacije ure?aja za proizvodnju odje?e (na TTF-u), robotike (neurokirur?ki robot za FSB-KBD), te ure?aja za ispitivanje namje?taja (na ?umarskom fakultetu). Na sajmovima inovacija po cijelom svijetu dobio je brojne zlatne i srebrene medalje, povelje i priznanja.

p o slovn ih p ro cesa i u p ravljan ja. N avo d e?i u sp je?n e p r im jere iz in ozem st va kao i o d govaraju ?e t eh n o lo gije ko je se p r im jen ju ju n a m e? u n aro d n o j razin i ?elim o o svijest it i o d govo r n e u t ijelim a d r ?avn e i lo kaln e u p rave o m o gu ?n o st im a i o ?ekivan im rezu lt at im a p r im jen e t ih t eh n o lo gija. ?elim o p o m o ?i u izgrad n ji su vrem en o g d r u ?t va ko je ?e, ko r ist e?i n ove t eh n o lo gije, isko r ist it i sve d o st u p n e m o gu ?n o st i. Sm art InfoTrend p r vi je in fo r m at i?ki ?aso p is u Hr vat sko j ko ji b ez p rekid a izlazi o d sr p n ja 1992. go d in e. Tijeko m go d in a, u n at o ? ja?an ju t r ?i?t a i p o jave sp ecijaliziran ih st r u ?n ih t iskovin a, ?aso p is je zad r ?ao svo ju o sn ovn u ko n cep ciju i m isao vo d ilju , a t o je p r ib li?it i su vrem en e t eh n o lo gije d r u ?t vu u cjelin i, t vr t kam a, javn o j u p ravi i gra? an im a, p r ikazat i p r im jere d o b re p rakse p r im jen e t eh n o lo gije u p o jed in im in d u st r ijam a t e u kazat i n a m o gu ?e sm jerove razvo ja t eh n o lo gija i d r u ?t va u b u d u ?n o st i. Dan as je Sm art InfoTrend n eizo st avn o ?t ivo za m an agere i vo d it elje IT su st ava u t vr t kam a, ko r p o racijam a, in st it u cijam a, u Hr vat sko j i regiji ko ji ?ele b it i u ko rak s n ovim t eh n o lo gijam a, ali i p ro ?it at i ?t o d o n o si b u d u ?n o st . Osn ovn a m isija SIT-a je ?ir it i p red o d ?b u o p o t reb am a i n a?in u u svajan ja su vrem en ih t eh n o lo gija u svako d n evn o m ?ivo t u i rad u . Kroz izn o ?en je p r im jera d o b re p rakse, n au ?en ih lekcija i u svo jen ih zn an ja n ast o jim o p o m o ?i m en ad ?m en t u t vr t ki i in st it u cija u o d ab ir u , u vo ? en ju i b o ljem ko r i?t en ju in fo r m at i?kih i ko m u n ikacijskih t eh n o lo gija. Ist ovrem en o p rat im o h r vat sko i regio n aln o t r ?i?t e IKT-a, kao i eu ro p ske i svjet ske p rep o r u ke, p rakse i m o d ele ko ji u t je?u n a p r im jen u IKT-a u svako d n evn o m p o slovan ju . U javn o st i sm o u velike p rep ozn at i kao vizio n ar i jer d ajem o vi? en je i sm jerove razvo ja d r u ?t va, s n aglasko m n a n ove t eh n o lo gije i alat e ko ji ?e u sko ro p o st at i n eizo st avn i d io ?ivljen ja i p o slovan ja.

? aso p is izlazi t ro m jese?n o , ali se p u t em w eb p o r t ala w w w.in fo t ren d .h r red ovit o o b javlju ju akt u aln o st i iz svijet a IKT-a. On a vjerovan ja ko ja kroz ?aso p is ?ir im o i za ?t o se zala?em o n ast o jim o d o d at n o p ro m ovirat i kroz st r u ?n e sku p ove i ko n feren cije, a p u t em Ust an ove za o b razovan je o d raslih ? ILBA o r gan iziram o t r ?i?t u p r ilago ? en e rad io n ice i ed u kacije gd je se p o jed in e t em e d et aljn ije o b ra? u ju . Po st an it e d io n a?e Sm art info Trend zajed n ice, p ret p lat o m n a ?aso p is ili p ra?en jem n a?e w eb st ran ice. Pret p lat o m , o sim ?et ir i t iskan a izd an ja go d i?n je, d o b ivat e i d r u ge p o go d n o st i o d ko jih izd vajam o : -o n lin e p r ist u p o b javljen im b u d u ?im b ro jevim a

d o sad a?n jim

-b esp lat n o su d jelovan je n a ko n feren ciji o d igit aln o j t ran sfo r m aciji DTC u o r gan izaciji faku lt et a FER, FOI i EFZG i t vr t ke In fo Do m -b esp lat n o su d jelovan je n a jed n o m st r u ?n o m sem in ar u u o r gan izaciji Ust an ove za o b razovan je o d raslih - ILBA -p o p u st o d 20% n a o st ale st r u ?n e sem in are u o r gan izaciji ILBA-e -t e d r u ge p o go d n o st i o ko jim a ?em o Vas kao p ret p lat n ika red ovit o izvje?t avat i. Ko n t akt i red akcije: t el: 01/ 3040 588; e-m ail: red akcije@t ren d .h r ; p ret p lat a@t ren d .h r ;

Po seb n a vr ijed n o st ?aso p isa o gled a se u rad ovim a st r u ?n jaka, n a?ih au t o ra ko ji iza seb e im aju izgra? en e kar ijere u p o slovn o m sekt o r u i zn an o st i. Vo lim o ist akn u t i d o p r in o se n a?ih st r u ?n jaka ko ji su zad u ?ili h r vat sko , ali i svjet sko d r u ?t vo svo jim rad ovim a i d o st ign u ?im a u p o d r u ?ju u m jet n e in t eligen cije, ro b o t ike, in fo r m at i?ko -ko m u n ikacijskih t eh n o lo gija. ? aso p is Sm art InfoTrend p o seb n u p ozo r n o st p r id aje p r im jen i IKT-a u u st ro ju i d jelovan ju d r ?avn e i lo kaln e u p rave, s ciljem u n ap re? en ja

CR N AKRONIKA K R ON I K A CRNA ZA PLAKAT OD SMIJEHA

# IZ ?IBENSKE LUDNICE POBJEGAO NADNARAVNO OBDARENI UMOBOLNIK # ENGLESKINJE NEKA?NJENO ?ETALE ?IBENIKOM U ?EDNIM SPAVA?ICAMA # TURISTI ZADOVOLJNI URNEBESNO ZABAVNIM GOSPODINOM KOJI IM JE POKAZAO GUZICU # SUKOB SPLI?ANA, LJUBITELJA OPERETE I BALETA I ?IBEN?ANA, LJUBITELJA SEVDALINKI I DAMEN KAPELA #

GLAZBENI INCIDENT U KAVANI ASTORIA

?est ok sukob ljubit elja beogradskog Kralja ?arlst ona iz Split a i obo?avat elja sevdalinka damen kapela iz ?ibenika Kada se m e?u gost im aAst or ijepojavioM ilan Od?i?i zapjevao popu lar n uoper et n uar iju Spli?an isu zapljesk ali,a ?iben ?an ist ali vik at iUa! i ga?at iOd?i?asit n im k am en jem . ?IBENIK 1933. - Fr an e ?t r k alj, vlasnik kavane Astoria na?ao se u nemiloj situaciji kada su se u njegovom lokalu sukobili gosti iz Splita, ljubitelji beogradskog Kr alja ?ar lst on a, glumca i operetnog pjeva?a M ilan a Od?i?a i ?iben?ani kojima su dra?e sevdalinka damen kapele. ?ele?i svojim gostima uprili?iti bogat program na vi?oj kulturnoj razini, ?trkalj je u ?ibenik doveo prvorazredne zabavlja?e iz Beograda, grupu glumaca, pjeva?a, komi?ara i majstora operete koju je predvodio Milan Od?i?, ?lan beogradske, zagreba?ke i osje?ke operete, a k tome i

filmski glumac. On je 1927. godine glumio u filmu Kralj ?arlstona koji prikazuje do?ivljaje starog ?ovjeka okru?enog mladim kupa?icama na jednoj beogradskoj pla?i. Iako film nije bio osobito uspje?an, Od?i? je ipak zaradio nadimak Kralj ?arstona. U ?ibeniku se za Od?i?a znalo, ali je u Splitu bio prili?no popularan. Osim toga njegova je grupa nastupala u Splitu pa je dolazak Spli?ana u Astoriju bio o?ekivan. Neo?ekivana je bila reakcija ?iben?ana koji protiv Od?i?a i

Od?i? je sve to mu?evno podnosio. Spretno je izbjegavao kamen?i?e i pjevao sve glasnije da nadja?a vika?e istovremeno ?tite?i vlastitim tijelom balerinu. Poku?avao je nametnuti se svojim ?armom i umiriti goste, ali su se oni stali naguravati i potezati za revere pa je ?trkalj morao pozvati redarstvo da intervenira. Do op?eg obra?una nije do?lo, a zahvaliti treba

posebno balerina iz Beograda, nisu imali ni?ta protiv, ali im je bila dra?a sevdalinka damen kapela koja je do tada nastupala u Astoriji. Do sukoba splitskih od?i?evaca i ?ibenskih obo?avatelja sevdalinki, do?lo je kada se me?u gostima Astorije pojavio Od?i? i zapjevao popularnu operetnu ariju. Spli?ani su zapljeskali, a ?iben?ani stali vikati Ua! i ga?ati Od?i?a sitnim kamenjem.

glumici iz Od?i?eve grupe koja je odlu?no stupila na scenu, rastavila zava?ene i zapjevala svima znanu sevdalinku. ?iben?ani su odmah prestali biti agresivni, a gosti iz Splita, kako je zabilje?io novinar M an f r ed M ak ale, nisu imali ni?ta protiv milozvu?nog poja nelijepe, ali drage pjeva?ice topla i meka glasa.

POBJEGAO BOLESN IK IZ ?IBEN SKE UM OBOLN ICE

M i st er i ozn ai st r a?n apan i k a?i ben ?an k zbog i n adn ar av n oobdar en ogu m obol n i k a ?IBENIK, 1933. - Veliko zanimanje ?irom Dalmacije izazvao je misterijozni uspani?eni masovni bijeg ?iben?anki pred odbjeglim umobolnikom kojem je nekako slu?ajno uspjelo da pobjegne bolni?kim ?uvarima. Odbjegli umobolnik posve je bezazlen i brzo je povra?en u bolnicu, ali ustravljenih ?iben?anki jo? se dugo nije moglo vidjeti na ulici jer su se zaklju?ale u svojim ku?ama. Kada je bolesniku uspjelo da pobjegne mu?karci se pred njim nisu sakrivali, ali je bila velika misterija za?to je izazvao toliko straha kod ?enskog spola da pred njim u panici pobjegnu sve ?ene? Navodno je do tog fenomena do?lo zato ?to se pro?ulo da je taj umobolnik nadnaravno obdaren. To ?to se pro?ulo nije o?evidno potvr?eno.

REDARSTVEN O IZVJE??E:

Lijepe En glesk in je k oje su ?et ale gr adom u spava?icam a policija n ije t r ebala ?u vat i Prekr?ajaprot ivEngleskinjazbog?et njegradomu pid?amamane?ebit i zat o?t o su im pid?amebile ?ednei nimalouznemiruju?e. ?IBENIK, 1932. - Osim osobite pozornosti publike, policajci na du?nosti nisu uo?ili razloge zbog kojih bi oni trebali pru?iti za?titu lijepim mladim Engleskinjama s jahte Virginija koje su ?etale gradom u modernim pid?amama. Jahta iz Glasgowa s 25 ?lanova posade i 7 putnika, uplovila je u ?ibenik 10. lipnja. Putnici su se zadr?ali u dosta dugom razgledavanju ?ibenskih znamenitosti. Bili su vrlo kulturni i uljudni, a suzdr?ane su

bile i lijepe mlade ?ene u pid?amama. ?iben?ane je iznenadila, ali ne uznemirila njihova pojava. Dobacivanja i pogrda na njihov ra?un nije bilo. ?ibenska gospoda su pid?ama djevojke pozdravljala uljudno blagim naklonom, ?e?irom prislonjenim na prsa i pogledom po?tivaju?im pogledom spu?tenim prema tlu. Prekr ?aja p ro t iv Engleskinja zbog ?etnje gradom u pid?amama ne?e biti zato ?to su im pid?ame bile ?edne i nimalo uznemiruju?e.

SLU?A J JAHTE RADIAN T

Tu r i st i odbi l i podn i j et i t u ?bu pr ot i v ?i ben ?an i n a k oj i i m j e pok azao gol u gu zi cu ! Gospodin je urnebesno zabavnan. Bila nam je ?ast upoznati oba njegova lica. ?IBENIK 1934. - ?estoro putnika s luksuzne britanske jahte Radiant, odbilo je podnijeti tu?bu protiv ?iben?anina M .I. koji im je dok su s palube gledali grad, pokazao golu guzicu. M.I. je, svjedo?ili su putnici, mirno gledao kako njihova jahta pristaje uz ?ibensku rivu. Uo?ili su ga, ali mu nisu pridavali nikakvu pozornost jer takvih gledatelja ima u svim lukama svijeta. Kada je brod bacio cimu na obalu na palubi su ostala samo trojica putnika jer su se njihove dame povukle u kabine kako bi se pripremile za izlazak i ?etnju ?ibenikom.

dobrodo?lice organiziranu njima u ?ast na terasi hotela Krka. Dobili su odgovor da se gospoda ne osje?aju ni malo uvrije?ena, da im je sve to bilo jako zabavno, da zbog jedne gole guzice ne misle da je ?ibenik nekulturan grad, da ne pamte kada su se zadnji puta tako dobro nasmijali, da ?e rado prihvatiti poziv na zakusku i da bi rado po?astili urnebesno zabavnog gospodina kojem su imali ?ast na neobi?an i originalan na?in upoznati oba lica.

Mu?karci su naslonjeni na ogradu broda pu?ili i gledali jutarnju vrevu na Vo?nom trgu. U tom trenutku brodu je pri?ao M.I. i vojni?ki salutirao putnicima, a zatim im je okrenuo le?a, spustio hla?e, zadigao kaput i pokazao guzicu. Potom je podigao hla?e, okrenuo se licem prema brodu, mu?karce ponovno vojni?ki pozdravio i oti?ao prema hotelu Krka. Slu?aj su policiji prijavili prolaznici pa je M.I. odmah uhi?en. Kapetana jahte Radiant, gospodina Tw eediea, predstavnici Tu r ist i?k og u r eda i Ur esn og povjer en st va ?ibenika zamolili su da gospodi prenese izraze njihovog najdubljeg ?aljenja i najiskrenijeg izvinjenja zbog sramote koju su do?ivjeli te da im uru?i poziv na zakusku

Jahta Radiant bila je duga 53 metra, imala je 18 ?lanova posade, a nudila je izvrstan komfor i znatan luksuz za 6 do 8 putnika. U ?ibenik je 1924. godine doplovila iz Raba, a put je nastavila prema Trogiru i Splitu. Obnavljana je 1927. i 1953. godine kada je umjesto parnog stroja dobila suvremeni motor.

M ODNA OAZA U SRCU ?IBENIKA VOLIM O ?IBENSKO NOSIM O ?IBENSKO ULICA PEKARSKA 1 KONTAKT: DJINAGRBIN@GM AIL.COM TELEFON: 022/ 213-169 M OB. 0989228878

GASTRO BA?TINA

Kak o j e n esr et n i k ogo M i l an Sol do, r odom i z M u ?a 1917. godi n e adm i r al u Zacch ar i j i sr et n o sk u h ao ?i ben sk i r i ?ot od br u det a bez r i be ?

M ilan Soldo, rodom iz Mu?a, ?iben?anima dobro znani kogo na?ao se velja?i 1917. godine u velikoj nevolji. Slavi admiral Hu go Zaccar ia naredio je Soldi da mu za ru?ak skuha r i?ot od br u det a, jelo koje on najvi?e voli. Nesretni Soldo ne zna ?to ?e? Sav se rastu?io i sparu?ao. Kako ?e admiralu skuhati ri?ot od brudeta kad ribe nema ni za lijek? Bura pu?e danima, mrzne more u Uvali sv. Petra, a ribari se dr?e konoba i toverni, ne pada im napamet ni nos promoliti, a kamo li na more iza?i. Gdje na?i bokun ribe? Rastr?ao se Soldo s kraja na kraj ?ibenika. Tra?i ribu na sve strane. Ide od vrata do vrata sav zadihan i u ratni?kom raspolo?enju spreman, ?ini se ma?ki iz usta oteti repi? srdele. Ali ribe nema. Ljudi slije?u ramenima: -?a m i je k ogo. Ribe n em a. Gr u bo je vr im e. Ni u por at n it k o m r i?e n e baca. Neki su mo?da i imali bokun ribe, ali bilo im je milo gledati koga Soldu kako pati. Ipak morali su mu i takvi priznati da je vra?ki hrabar i uporan jer nije odustajao i bio je sve ?ustriji ?to je manje vremena imao.

I taman su takvi pomislili da ?e ga ugledati kako se pora?en i podvijena repa vra?a da admiralu Zaccariji ka?e da mu ne mo?e skuhati ri?ot od brudeta, kad eto ti Solde ide ?ilo i veselo. Razvukao preko lica osmjeh od uha do uha. Trlja ruke vi?e tr?i nego hoda skoro pa leti nazad u svoju ku?inu.

boji se Soldo n i adm ir ala, ali po?t u je ga... st alo m u je do po?t en a ?ovjek a i n e?e da ga izn evjer i pa ?e m u sk u h at i r i?ot od br u det a m ak ar u ?iben ik u n igdi n ebilo n i glavo?i?a... I onda su svi ?ekali ?to ?e biti. Ho?e li Soldo skuhati Zaccariji ?to je po?elio ili ?e se morati poniziti i opravdavati? Vijesti s admiralova ru?ka ?ekale su se s nestrpljenjem. ?inilo se kao da je sav ?ibenik utonuo u ti?inu i??ekivanja. Admiral Zaccarija bio je ?ovjek kojem se cijeli ?ibenik divio. Po?tovalo ga je i staro i mlado. Nije bilo nikog tko ga ne bi pozdravio i kome on ne bi uzvratio pozdrav. Bila ga je milina vidjeti kako kako prolazi obalom prema kavani Astoria gdje

I ljudi stanu navijati za Soldu. -Soldo k o Soldo, govorili su, n e pla?i se t aj n ik oga. Nem a k ebe iz k oje se on n e?e izvu ?. Taj svak om e od m at r osa 4. k lase sve do k om an dat n a daje t i. Ne

-Ali r i?ot od br u det a k oga Solde sve ih je n adm a?io. To je n ajbolji r i?ot od br u det a k oji se m o?e po?eljet i. Uzvi?en a delik at esa za k r aljeve, et o t ak av je Soldin r i?ot od br u det a! I od admiral Zaccaria svojim putem. Za njim osta tajac. Kako je to kogo Soldo admiralu skuhao tako dobar ri?ot o brudeta kada nije imao ni ljusku od ribe? Uve?er kada je Soldo trebao si?i s broda do?ekala ga je na rivi znati?eljna gomila. -Kak o si sk u va adm ir alu br u det a bez r ibe?

r i?ot

Soldo, lukav kakav ve? je, ka?e: -A n e pr i?a m i se, m alo sam u m or an , m a m alo vin a bi m i m oglo pom o?i da se ok r ipim i povr at im sn agu . I povedo?e ga na vino. Soldo pije, a ostali zure u njega i ?ekaju. On namjerno zavla?i. Sr?e vino polako da polak?e ne mo?e. imao obi?aj sjesti, prolistati novine i popiti kavu. Napeto se ?ekalo da se Zaccaria pojavi. Padale su i oklade, a predvi?alo se da ?e se pojaviti mrk, ljut i nezadovoljan zato ?to mu Soldo nije skuhao njegov ri?ot o brudeta. Kad eto ti u neku uru admirala Zakarije. Ide rivom ozaren, zadovoljan, rukom tare brkove, prede kao ma?ak. Ohrabri se jedan u kojeg je znati?elja bila ja?a od pameti pa pita admirala:

-Daj vi?e r eci, n e m u ?i n as vi?e k ak o si adm ir alu sk u va r i?ot od br u det a bez r ibe? Soldo kona?no sve?ano ustane sa stolice. Skup zamukne da kome ne promakne koja rije?.

-Adm ir ale, opr ost it e m i gr ije, al m olim vas lipo i pr ik or n o, r ect em i k ak i je vam bija r i?ot od br u det a k ojeg vam je sk u va k ogo Soldo? Zaccarija ga pogleda milo, isprsi se vojni?ki, kratko se naka?lje i sve?ano re?e: -M islio sam da zn am k ak av r i?ot od br u det a t r eba bit i. Ku ?a sam r i?ot e od br u det a n ajboljih k u h ar a u zdu ? iu por ijek o M edit er an a, ali... -Ali?

Ratni brod Arpad u ?ibenskoj luci

-Gospodo ?iben ?an i, re?e dr?e?i se oholo kao operni pjeva?, adm ir alu Zaccar iji sk u h ao sam r i?ot od br u det a bez r ibe n a ?iben sk i n a?in i pr em a ?iben sk oj r icet i! Nastade pomutnja i kome?anje. -Kak o t o, n a ?iben sk i n a?in ? -E pa lipo. -progovori on, Mu?anin, ?isto po ?ibenski, -Sit ija san se da su se st ar i m at r ozi f alili da su u ?iben ik u k u sali n ajbolji br u det om od r ibe bez r ibe pa sam lipo ot i?a k on om za k ojeg sam ?u ja da zn a r icet u za ?iben sk i br u det od r ibe bez r ibe. Lipo sam m u se ispovidija pa sam m u lipo i plat ija, a on m i je on da r icet u da i jo? m e podu ?ija k ak o se k u va

br odet od r ibe bez r ibe! -A k ak o se spr em a br u det bez r ibe? -Lipo. Kak o sam dobio u pu t u , t ak o sam posla sam u Zabla?e, t am o gdje m or e n ije ?t et it o, dva m or n ar a da m i don esu 10 - 15 k ila k em en ja iz m or a. Kada su se m or n ar i vr at ili st ali su pr edam e i salu t ir ali: Gospodine kvartirmajster pokorno javljamo da smo donili stine. Donili smo i preko mire da se na?e ako usfali. -M or n ar e obve?em n a vojn u t ajn u , a on da ih ot pu st im i iz k u ?in e pot ir am sve osoblje pa k u ?in u zak lju ?am da n it k o n i?t a n e m o?e vidit pa se on da bacim n a k u van je r i?ot a od br u det a m og adm ir ala.

Najpr ije sam st avija st in e k u h at i u n epu n o vode. St avio sam dost a u lja, ?licu papr a, u ?in io pe?t od lu k a i pet r u sim u la. St in e sam k u va r avn o 43 m in u t e. On da sam ih izvadija i bacija u m or e da ih n ik o n e vidi. Poslije t oga sam sa ovom ?u f egan om ju h om od st in a, n apr avio pr avi r i?ot od br u det a. Lijepo san ga gar n ir a i ser vir a gospodin u adm ir alu . Tek je k u ?a r i?ot i odm ah je posla po m en e.

adm ir alu ? -Lipo. Rek a sam m u da ga n e ?elim vr i?at , ali da svak a bu dala zn a n apr avit i br u det od r iba s r ibom , a da sam o ja zn am n apr avit i br u det od r iba bez r ibe. -I ?t o je n a t o u ?in ija adm ir al. -Ni?t a. Nasm ijao se. Pot ap?ao m e je po r am en u i k azao:

-Gospodine Soldo, ?estitam i mnogo vam hvala. Otkad sam ?iv nisam ku?ao tako ukusni ri?ot od brudeta. Onda me zamolio da mu dam ricetu, da mu ka?em kako se takav brudet kuha i koje sam vrste riba koristio. -I jes li adm ir alu da r icet u ? -Nisam . -Pa k ak o si se izvu k a da se n e zam ir i?

-Kada je ve? tako gospodine Soldo onda vam svaka ?ast. Ne?u inzistirati, ali ?u vas lipo zamoliti da mi za sutra skuhate ri?ot od jastoga bez jastoga. -I ?t a? sad? -E n e zn am , - sru?i se Soldo na stolicu, gadn o san se u valija jer n ik ada n isam ?u o da ?iben ?an i k u h aju r i?ot od jast oga bez jast oga, ali vr a?ji st e n ar od vi ?iben ?an i. Ak o zn at e sk u vat br u det od r ibe bez r ibe, sigu r n o zn at e sk u vat i br u det od jast oga bez jast oga.

Prema fragmentima zapisa novinara Manfreda Makale, anonimnim komentarima i pri?i Marka Uvodi?a Spli?anina iz 1935. godine, rekonstruirao Stanko Feri?. U tekstu se nastojalo sa?uvati autenti?ni jezik iz izvornih zapisa.

HUGO ZACCARIA - (Venecija, 16. travnja 1865. - Zagreb, 23. velja?e 1941.) Hugo vitez Zaccaria, bio je viceadmiral ratne mornarice Austro-Ugarske Monarhije, a u ?ibeniku je ?ivio od 1911. do 1917. godine. Bio je iznimno cijenjen i po?tovan. U?ivao je, za vojno lice, neobi?nu veliku popularnost me?u ?iben?anima. Zbog svojih zasluga i slave koju je u?ivao, 30. o?ujka 1917. godine progla?en je po?asnim gra?aninom ?ibenika i Skradina. Gra?ani ?ibenika upamtili su ga kao velikog humanista i domoljuba koji je na osobit na?in sudjelovao u javnom i kulturnom ?ivotu grada i njegovih institucija.

HUGO ZACCARIA

U austrougarsku ratnu mornaricu stupio je 1882. godine, a po zavr?etku ?kolovanja, kao kapetana bojnoga broda 1. rujna 1911. godine raspore?en je u ?ibenik na du?nost zapovjednika ?kole kandidata za do?asni?ka zvanja koja je bila smje?tena na brodu vojarni Schwarzenberg u Mandalini. Brzo je napredovao pa je ve? 31. prosinca 1913. godine promaknut u ?in kontraadmirala, a ve? 15. o?ujka 1914. godine uzdignut na du?nost zapovjednika Carskog i kraljevskog pomorskog okruga ?ibenik. Na du?nosti zapovjednika pomorskog okruga ?ibenik zamijenio je kontraadmirala Oskara viteza Hansu koji je od posljedica sr?anog udara umro na zapovjednom ratnom brodu Arpad u ?ibenskoj luci.

Hugo Zaccaria sa suprugom i sinovima

Du?nost zapovjednika K und K pomorskog okru?ja ?ibenik obna?ao je do 25. kolovoza 1917. godine kada je carskim ukazom premje?ten na novu du?nost u Lu?kom admiralitetu u Puli. ?ibenik je napustio 21. rujna 1917. godine, a ?iben?ani su mu priredili kraljevski ispra?aj. Smatralo se da je odlaskom Huga Zaccarije ?ibenik do?ivio nenadoknadivi gubitak. Godinama nakon odlaska Huga Zaccarie ?iben?ani su u znak po?tovanja prema tom izuzetnom ?ovjeku, na groblju sv. Petra u Mandalini polagali cvije?e i palili svije?e na grobu njegove k?erke Irene koja je u 21. godini ?ivota umrla u ?ibeniku.

Zahvala Huga Zaccarie ?iben?anima prigodom smrti njegove k?erke 1915. godine

U ?ibeniku je neko vrijeme ?ivio i sin Huga Zaccarie, tako?er pomorski ?asnik, poru?nik fregate Ernest Zaccaria koji je 12. kolovoza 1915. godine poginuo u podmornici U12 koja se poku?ala neprimije?ena uvu?i u venecijansku luku i torpedirati ratne brodove Kraljevine Italije. Nakon Ernestove smrti, obitelj Zaccaria primila je na svoju ?ibensku adresu telegram su?uti cara Franje Josipa I. Nakon sloma Austro-Ugarske Monarhije i nestanka njezine ratne mornarice, Hugo Zaccaria je iz Pule preselio u Zagreb gdje je kao umirovljenik povu?eno ?ivio do smrti.

IN M EM ORIAM

Dor i s

Day

(1922. - 2019.)

aveadin n u h olgs l y w oodsk u di v u Dor i s Day sa ?i ben i k om j e SuSlb-h

pov ezao Car l o M at t i azzi , pr osl av l j en i m a? i on i ?ar , pl esa?, k or eogr af i t v or ac m agi ?n i h r obot i zi r an i h l u t ak a

Dor is Day, slavna filmska glumica, koja je preminula 13. svibnja 2019. godine u 98. godini ?ivota, bila je prijateljica ?iben?anina Car la M at t izzija, kralja ameri?kog kabareta i varijetea. Carlo je, kao prvi Hrvat u Hollywoodu, upravo s Doris Day i Gen e Nelson om 1951. godine glumio u filmu Broadwayska uspavanka (Lullabay of Broadway).

?ibenskom kinu Tesla redovito tra?ila ulaznica vi?e, karijeru je zapo?ela kao pjeva?ica. Prvi hit s pjesmom Sentimental Journey imala je 1945. godine. Prvi ulogu u filmu dobila je tri godine kasnije. Proslavile su je uloge u filmovima Calamity Jane i ?ovjek koji je previ?e znao, ?iji je redatelj bio Alfred Hitchcock. U tom je filmu iz 1956. godine Day otpjevala i svoj bezvremenski hit Que Sera, Sera. Imala je vrlo dugu i bogatu karijeru. Glumila je u vi?e od 40 filmova, objavila je 650 pjesama, a filmovi Romance on the High Seas i ?ovjek koji je previ?e znao i danas su obavezna filmska lektira za sve ljubitelje sedme umjetnosti.

Carlo Matiazzi, poznat po svojim spektakularnim predstavama te posebno robotiziranim lutkama i privatno je poznavao Doris Day kao i mnoge druge filmske zvijezde poput Rit e Hayw or t h, ?iji mu je suprug Dou glas Fair ban k s bio menad?er, Joh n a Wayn a, Fr eda Ast air ea, Gen e Kellya, Rober t a M it ch u m a i Jack a Lem m on a. O vremenima kada je Carlo Mattiazzi glumio s Doris Day i nastupao na privatnim hollywoodskim zabavama, svjedo?e brojne sa?uvane fotografije. Na ?alost Doris Day nije nikada posjetila ?ibenik, kao ?to ni Carlo Mattiazzi nakon odlaska iz ?ibenika 1943. godine vi?e nikada nije nastupio u rodnom gradu iako je imao ?elju pa ?ak i namjeravao obnoviti tradiciju varijetea u ?ibeniku. Doris Day, za ?ije se filmove kada su prikazivani u

Carla Mattiazzija u kojoj je, osim fotografija i dokumenata i jedna od originalnih robotiziranih lutaka koja se pojavljuje u filmu Braodwayska uspavanka.

O veli?ini njene slave svjedo?i i podatak da je ona jedina slavna osoba koja na hollywoodskoj ?etnici ima dvije zvijezde jednu posve?enu njenoj glazbenoj, a drugu gluma?koj karijeri. Spomen na Doris Day ?uva se i u ?ibeniku, u ostav?tini

Car lo (Dr agu t in ) M at t iazzi je ro?en 1906. godine u Splitu, a od najranijeg djetinjstva do 1943. godine ?ivio je u ?ibeniku. Od 1943. do 1947. godine nastupao je u Italiji, a u Argentini, gdje mu je mentorica bila Eva Per on , jedna od najpopularnijih, ali i najmo?nijih ?ena svijeta, supruga argentinskog predsjednika Ju an a Dom in ga Per on a, boravi od 1947. do 1950. godine. Nakon toga odlazi u SAD-e gdje je nastupao sve do povratka u Hrvatsku 1987. godine. Carlo de Mattiazzi donio je ne?to novo u posustali ameri?ki showbusinesu u kojem vi?e nema osobnosti, inovacija i svje?ine jer glumci, zabavlja?i i artisti samo jedan drugog imitiraju, komi?ari vrte odavno potro?ene fraze, a cirkuski artisti nisu ni?ta bolji nego prije dvadeset ? trideset godina (The Billboard).

Car lo M at t iazzi

Jest e

...da je em ajlir an alim en a plo?ica dest iler ije alk oh olai lik er a obit elji M at avu ljpr odan aje n a por t alu w w w.au k cije.h r n epozn at om k u pcu n ak on dr a?be k oja je t r ajala sam o n ek olik odan a? Rije? je rijetkom predmetu koji pripada me?u dragocjenu ba?tinu gospodarske pro?losti ?ibenika. Proizvodnja likera i alkoholnih pi?a sredinom 19. stolje?a i po?etka 20. stolje?a razvila se u respektabilnu?ibensku industriju koja je postiglazavidan ugled i postala jednom od prvih ?ibenskih izvoznika. ?ibenik je imao nekolikodestilerijaalkoholai proizvo?a?alikera me?u kojima su najuspje?nijii najpoznatijibili Rom an o Vlah ov i ? uro Matavulj.O kakvom je gospodarskompotencijalurije?najboljesvjedo?i primjerRomanaVlahova.Taj poduzetniks otoka Prvi?a pokrenuo je proizvodnju?estica i likera 1869. godine, a na njegovom poduzetni?kom uspjehunikla je zadarskatvornicaMaraskakoja postojii danas.Vlahovje iz ?ibenikaoti?ao1889. godine, a njegovo mjesto zauzeo je ? u r o M at avu lj koji je proizvodnju likera pokrenuo 1884. godine. ? uro je izgradio suvremenu destileriju uz ku?u obitelji Matavulj. Uspio je prebroditi neda?e Prvog svjetskog rata, a u me?uratnomrazdobljusu on i njegovsin Marko unaprijedilii razvili proizvodnjukvalitetnihlikera koje su izvozili?ak i u ju?nu Ameriku. Artefakata koji svjedo?eo tom dijelu gospodarskepro?losti ?ibenika vrlo je malo. Limena emajlirana reklamna plo?ica dimenzije 222 X 81 mm za ?ibenski maraskino (Maraschino-Sebenico) destilerijeMatavuljvelika je rijetkost pa ne ?udi da je izazvalavelikozanimanjekolekcionara.

zn a l i ...

Jest e

zn a l i ...

...da je 6. t r avn ja 1940. godin e sa sedam godin a zak a?n jen ja, ali u n ecen zu r ir an oj ver ziji u k in u Tesla pr ik azan f ilm Extase u k ojim aglavn aglu m icaHedy Lam ar pliva gola pa ?ak u jedn om t r en u t k u sim u lir a spoln i odn os? ?iben?ani koji vole erotiku, lijepe scene i finu glumu nisu propustili kino poslasticu, od cenzure u mnogim europskim zemljama zabranjivani film Exstase u kojima glavna glumicaHedy Lam ar plivagola pa ?ak u jednom trenutku simulira spolni odnos u kojem u naru?ju hrvatskog glumca Zvonimira Rogoza osuda pape Pia XI. i ameri?keKat oli?k elegije pojavljujegola predivnaglumicaHeidyLamar. pr ist ojn ost i,samo pove?alapopularnost,te da ?iben?anisu razgrabiliulazniceza Exstase,ali tek ?iben?aneuop?e ne zanima radnja nego samo nakon ?to su se uvjerilida ?e film biti prikazanu ?ele vidjeti golu gospo?icu Lamar kao da na integralnoj,a ne cenzuriranojverziji. Bili su u Jadriji ne mogu vidjeti bolje i vi?e od onog ?to ih strahu da su iz filma izba?eneklju?nescene jer takojakozanima. je kopijanabavljenau Njema?kojgdje je film ve? sedamgodinana crnojlisti.

Rasprodane ulaznice nisu me?utim zadivile analiti?are?ibenskestvarnosti.Oni su otvoreno sumnjali da ?iben?anezanima pri?a o mladoj ?eni koja tek nakon vjen?anja shva?a da njen brak ne?e biti spolno konzumiranpa zapo?inje burnu vezu s nao?itim gra?evinskimradnikom. Vije?e ?ibenskihmudracakoje se okupljaispred kavane Meduli? ocijenilo je da je tom filmu

Jest e

... da ?iben sk agr adsk a u pr ava 1936. godin e n ije pr ih vat ila split sk i pr ijedlog da se dalm at in sk ak u pali?t a r azdvoje n a m u ?k e i ?en sk e dijelove s ciljem da se izbjegn e razularenozajedni?koigranje i valjanje skoro

zn a l i ... sit u acije da se m u ?k ar ci i ?en e k u paju zajedn o -k u pali?t asu n ajgor i ot r ov za m or al n ar odai od n jih n em a gor eg zla jer se n a n jim a doga?a on o r azu lar en ozajedn i?k oigr an je i valjan je sk or o pot pu n o golih ?en a i m u ?k ar aca

potpunogolih?ena i mu?karaca? Odluka ?ibenske uprave da na kupali?timane treba separirati mu?karce i ?ene nai?la je na odobravanje me?u ?iben?anima koji su s gnu?anjem komentirali splitske prijedloge da kupali?tane smiju biti zajedni?kaza oba spola, da na njima moraju biti zabranjene svake nepodop?tinei da o redu na kupali?tu brine kupali?na policija. Polazi?ta za razdvajanje -k u pali?t asu r ak r an a je n ar odn ogm or ala i pr ot ivn jih se t r eba bor it i k ao pr ot ivn ajve?eg kupali?tana mu?kei ?enskedijelovebila su: n ar odn ogn epr ijat elja -sam o m or aln o zdr av n ar od m o?e n apr edovat ti e je zbog t oga pr im ar n azada?a Splitska inicijativa nai?la je na mlake reakcije on em ogu ?avan je n epodop?t in a n a ?ibenske javnosti, a gradska uprava glatko k u pali?t im a k oje pr oizlaze iz n epr ir odn e ju je odbacila bez suvi?ne rasprave.

Harry Gordon Selfridge

Jest e

zn a l i ...

...da je ?ibenska nevist a Gabi Novak na 60. obljet nicuizlaskasvog prvog nosa?azvuka 1959. godine, EP vinilne plo?e s ?et iri pjesme me?u kojima je i pjesmaSretanput koja je bila glavna t ema u znamenit omhrvat skom filmu redat elja Nikole TanhoferaH-8, snimilapjesmu Netko?eka na tebe,kojaje glavnat emafilma?avovi?

temomna velikavratau?lau svijet glazbe.Gabi se ne pojavljuje u filmu H8, jednom od najcjenjenijih hrvatskih filmova koji je snimljen 1969. godine (u kojem jednu od glavnihulogaigra ?iben?aninAnt un Nalis)nego se njen glas ?uje s radija.Me?utimi to je bilo dovoljno za po?etak njene neprolazne popularnosti. Pjesmu Sretan put otpjevala je u svom stilu, suptilno, nje?no, ali upe?atljivo i emotivno sna?no. Jednako je, kao da te pjesme ne dijeli pola stolje?a, otpjevala i pjesmu Netko Gabi se pjesmom Netko ?eka na tebe, zavr?nom ?eka na tebe 2019. godine. Ta pjesma prvi je temomu filmuMiroslavaTerzi?a?avovi,2019.godine nova njena pjesma snimljena nakon gotovo vratila svojim po?ecimakada je upravo s filmskom petnaestogodi?nje diskografske stanke.

Jest e

zn a l i ...

...da je vladar Egipt ai Su dan aAbbasII. Helm y do?ao u ?iben ik 9. lipn ja 1930. godin e i da su ?iben ?an i bili r azo?ar an i zat o ?t o n ije im ao h ar em ? Posljednjiturski vladar Egiptai Sudana,AbbasII. Helm y, doputovao je 9. lipnja 1930. godine u ?ibenik svojom jahtom Nimet Allah (Dar bo?ji) s namjerom da razgleda grad i njegove znamenitostite upozna ljepotu slapova rijeke

Jah t a Nimet Allah

se 1931.godinei povukaose u ?vicarsku, gdje je umro 19. prosinca 1944. godine. Jahta Nemet Allahkojom je doploviou ?ibenikbila je vrhunski luksuzni brod izgra?en u Njema?koj 1923. godine, a plovila je do 1961. godine. Tijekom boravka u ?ibeniku vladar Egipta i Sudana pro?etao je rivom i glavnom ulicom starog ?ibenika.Posjetioje katedralusv. Jakova,a nakon odmora na svojoj jahti popio je kavu na terasi hotela Krka. ?iben?anisu znati?eljnodr?ali jahtu na oku o?ekuju?ida ?e ugledatiAbbasovh ar em , ali nisu do?ekalijer on harem nije imao.Abbasje bio vrlo prosvije?en, moderan, europski obrazovan intelektualac.?enio se dva puta, a harem nije nikada imao pa su ?iben?ani bili ?iben ?an i 1930. godin e

Krke. Abbas II, pra praunuk M u h am m ada Alija, prijestoljeEgipta i Sudananaslijedioje od svoga oca, Tew f ik pa?u. Povijest pamti sve?anost njegovog obrezivanja (suni?enja) koja je u nevjerojatnoj rasko?i i obilju trajala puna tri tjedna. Imao je europske, arapske i turske u?itelje,a vojnim vje?tinamau?ili su ga ameri?ki stru?njaci.TitulevladaraEgiptai Sudanaodrekao

IN TIM N A POVIJEST

Ro m eo i Ju l i j a i z Bo r aj e

PADAVI?AR TRA?I LIJEKA KOD SEOSKOG N ADRILIJE?N IKA TE SE ZALJUBLJUJE U N JEGOVU K?ER # OTM ICA DJEVOJKE # SILOVAN JE POD SM RTN OM PRIJETN JOM # BIJEG N EVJESTE IZ KU?E BUDU?EG M U?A # PRED ?UPN IKOM DJEVOJKA N E PRISTA JE DA PO? E ZA OKRIVLJEN IKA # SILOVAN A SVETICA PRA?TA GRIJEHE SVOJIM ZLOTVORIM A

Zvali su ih Rom eo i Ju lija iz Bor aje, ali Gr ga Jazgon i M at ija Vr an i? t o n isu bili. Njih ova je t r agi?n a pr i?a posve su pr ot n a od Sh ak espear eove. On i n isu bili zalju bljen i par ?ijoj su se vezi pr ot ivile n jih ove zava?en e obit elji n ego u pr avo su pr ot n o. Nesr et n u M at iju , bor ajsk u Ju liju , n jen a je obit elj silom gu r ala u br ak s m ladi?em k ojeg n ije voljela, a s n jegovom je obit elji bila u vi?e n ego dobr im odn osim a. A n i Gr ga n ije bio r om an t i?n i Rom eo n ego gr u bi r azm a?en i sin jedin ac i siled?ija. M at ija se u ovoj pr i?i u k azu je k ao h er oin a i plem en it a ?en a spr em n a pom o?i ?ak i svom zlot vor u . Tog ranog blagog prolje?a u o?ujku 1928. godine Tadija Jazgon , bogati seljak iz Boraje koji je potro?io silne novce ne bi li na?ao lijek za svog sina jedinca koji je bolovao od padavice, zaputio se u Su h i Dolac i zakucao na vrata ku?e M ije Vr an i?a, travara i pu?kog iscjelitelja na dobrom glasu. Tadiju su uvjeravali da Mijo Vrani? koji lije?i mnoge bolesti, ima i lijek za padavicu. Me?utim, Vrani? nije bio voljan prihvatiti se lije?enja

Tadijinog sina Grge. Upozorio ga je za tu bolest ba? i nema lijeka i da je nju mo?da mogu?e tek ubla?iti. Tadija je bio uporan. Izgubio je svaku nadu, a bolest sina jedinca duboko ga je pekla. Bio je bogat, imao je ugled, ?ivio je u dobroj ku?i, obitelj mu je bila cijenjena i uva?avana, a nasljednik mu je bolovao od te?ke, u to vrijeme sramotne bolesti koja ga

je spopadala jednom ili dva puta mjese?no. Nakon duga razgovora i obe?ane bogate pla?e te k tome i velike nagrade ako lije?enje bude uspje?no, Mijo Vrani? je pristao i prihvatio se lije?enja osamnaestogodi?njeg mladi?a Grge Jazgona. Otac je Grgu kroz cijeli travanj i svibanj dovodio k Vrani?u koji ga je lije?io raznim oblogama, uvarcima i isparenjima ljekovitog bilja. Uspjeha nije bilo. Travar nije mogao ni izlije?iti ni ubla?iti padavicu. I mo?da bi sve ostalo na tuzi i razo?aranju nesretnog oca i pomirenju mladi?a s kri?em bolesti koju mora nositi da se on dolaze?i k Vrani?u u Suhi Dolac nije zagledao u njegovu k?erku, lijepu, vrijednu i prkosnu ?esnaestogodi?nju M at iju i ludo se u nju zaljubio. Prvog dana lipnja na povratku iz Suhog Doca u Boraju, Grga re?e ocu: -?ako, ja bi se ?enio. -Jesi li ti poludio,za?udio se Tadija. -Nisam. Ho?u da se ?enim. -Dobro. A tko je sretnica? Koja ti je zapela za oko? -Matija, ?ako. Nju volim. Tadija je na te sinove rije?i s odobravanjem klimnuo glavom. Sa sinovim izborom slo?ila se i Grgina majka pa su ve? 3. lipnja krenuli u Suhi Dolac isprositi djevojku. Matijin otac Mijo i njena ma?eha Cvit a, znaju?i da su Jazgonovi imu?ni i da im je ku?a na dobrom glasu odmah su pristali na ?enidbu. Dogovorili su se bez prevelike pri?e i odmah proslavili vjeridbu, a da Matiju ni?ta nisu pitali. Tek kada su gosti oti?li Mijo i Cvita rekli su Matiji da je ispro?ena i da se udaje za Grgu Jazgona. Bili su odu?evljeni njenom udajom za bogata ?enika, ali Matija s tim nije slo?ila: -Ne?u se udati za Grgu. Ne?u se udati ni za kog drugog koga ne volim i do kojeg mi nije

stalo. Ja ?u si birati mu?a po svom srcu i ne?u se udati za nedraga ni mrtva. Nagovarali su je da se predomisli. Pri?ali su joj o bogatstvu Jazgonovih i dobrom ?ivotu koji je ?eka. Govorili su joj o slugama koje ?e imati, o dvorkinjama, Jazgonovim stadima ovaca, silnom broju brava ?kopaca i blagodatima koje je ?ekaju i zbog kojih vrijedi udati se bez ljubavi pa ?ak i za bolesna mu?a. Matija se nije dala nagovoriti. -Grgu ne volim. Nije razlog to ?to je bolestan. Da ga volim mene njegova bolest ne bi odvratila od njega nego bi se za njega borila i o njemu brinula. Grgu ne?u jer mi nije mio. Moje srce ne kuca glasno kad ga ugledam nego utihne. Ne?u se udati za njega. Vrani?i su 8. lipnja oti?li k Jazgonovima re?i im da Matija ne pristaje na udaju za Grgu i pitati ih ?to da rade jer su oni i dalje voljni Matiju dati Grgi, ?tovi?e smatrali su da je vjen?anje uglavljeno i da su njih dvoje zaru?eni. Dugo su vije?ali i kona?no skovali plan kako ?e Matiju natjerati da se uda za Grgu. Dogovorili su se da ?e Grga i Tadija uz pomo? Grginog prijatelja ?im u n a Kn e?evi?a i njenog oca i ma?ehe, oteti Matiju. Rije?eno je

kilometara na rukama i le?ima nosili Matiju koja se ?estoko borila i otimala. Nije joj pomoglo. Bili su ja?i. Otmicu su opazila dvojica financijskih pripravnika. Odmah su odjurili u Labin. Jedan je oti?ao k ?andarima, a drugi je za?ao me?u mje?tane na sajmu kako bi digao uzbunu i poveo mu?karce u potjeru. Ali, nitko se na njih nije obazirao. Pravili su se da ih ne ?uju, a ?andari su netragom nestali. Otmi?ari su, ne strahuju?i ni od potjere ni od ?andara, jer se za to na vrijeme pobrinuo bogati Tadija, donijeli Matiju u Boraju i zato?ili je u zgradi pored ku?e Jazgonovih. Za taj doga?aj sve je bilo spremno. Pekli su se janjci, bilo je kruh i vina u izobilju. Pri?a se da takve masne gozbe u Boraji nikada nije bilo. Gozba je trajala sve do zalaza sunca 11. lipnja. Gosti su se razi?li, a Tadija Jazgon i Matijin otac Mijo Vrani? sve?ano su pustili Grgu u sobu u kojoj je Matija bila zatvorena. Odmah su za njim zaklju?ali vrata i nastavili se gostiti sve do jutra idu?eg dana. Ujutro je Grga iza?ao iz Matijine tamnice i po?alio se svom i njenom ocu: -Borio sam se s njom cijelu no?. Nije htjela. Nije mi se podala.

da se Matiju do?eka 10. lipn ja na pustom dijelu puta od Boraje do Labina gdje se tog dana slavi Gospa od Karmela, a ona ?e kao i svake godine i?i na labinski sajam i u posjet Jok i Dlak a, svom djedu po majci. Dogovoreno, u?injeno. Jo? po mraku 10. lipnja postavi?e Tadija, i ?imun zasjedu na cesti od Boraje prema Labinu u predjelu zvanom Klanac. Matija se na ulazu u Klanac u dru?tvu svoje prijateljice Jele ?e?er od oca Jak ova ?e?er a, pojavila prije nego ?to je sunce ugrijalo. Tu su je zasko?ili otmi?ari. Jelu su odgurnuli s ceste, a Matiju su dohvatili za ruke i noge i odnijeli na skrovito mjesto gdje su otmi?are ?ekali njihovi jataci, otac i sin Gr ga i M at e Viljac. Tadija, ?imun, Mate i Grga Viljac naizmjence su punih 16

Grgu s k Matiji pu?tali svake ve?eri narednih pet dana, a on je svakog jutra izlazio i govorio: -Ne?e. -Neda. -Nije mi se podala. -Bori se i ne posustaje. -Ni gladna mi nije dala. Izgubiv?i strpljenje 16. lipnja k Matiji su oti?li Grgin otac Tadija i njen otac Mijo koji je za nagradu ve? dobio velikoga utovljenoga brava i kesu novaca. Zaprijetili su Matiji da ?e je ubiti ako se poda Grgi. Slomljena, napu?tena od svih pa ?ak i ro?ena oca Matija se u no?i sa 17. na 18. lipnja podala Grgi i izgubila djevi?anstvo.

Grga je ujutro pokazao bijeli lancun s krvavom mrljom, na ?to je njegov otac odmah cijelu Boraju pozvao na gozbu. Jazgonovi su sve?ano do?ekali Matijinog oca i ma?ehu. Dogovarala se svadba, birali su se kumovi, odvajala se najbolja janjad i dogovaralo ?ije ?e se vino piti. Ipak, morali su jo? jednom pitati Matiju pristaje li udati se za Grgu. Njen otac Mijo kroz zaklju?ana vrata pitao je: -Draga k?eri, kako ti je? -Ne daj Bo?e ovako ni psu, odgovorila je djevojka. -Ho?e? li se udati za Grgu Jazgona?

podalje od staza i putova Matija je pobjegla u Labin i sklonila se kod svog djeda Joke Dlake. Jazgonovi su bili bijesni. Bila je velika sramota ?to im je oteta djevojka pobjegla. Ljudi su im se po?eli rugati i smijati iza le?a. Ipak, odlu?ili su ne i?i dalje silom nego milom. Zajedno s Matijinim roditeljima po?li su k labinskom ?upniku fra M et odu Radi?u da udobrovolji Matiju, navade je na udaju i da napovjedi mladence. Ali fra Metodu nije htio da grije?i du?u, odstranio je svaku pratnju i prisilu od Matije. Uzeo ju je pod svoje. Za?titio ju je, a kada su ostali sami, upitno je: -Ho?e? li po?i iza Grgu Jazgona?

-Ni mrtva! Razo?arani Matijin otac kazao je Tadiji i Grgi da se Matija ni po koju cijenu ne ?eli udati za Grgu na ?to mu je Grga uzvratio: -Nekako si mislim do je mlada i vatrena i da ?e s vremenom omek?ati. Grga Matiju vi?e nije napadao. Nije ni zalazio u njenu sobu. O njoj su brinule sluge Jazgonovih, ali im do nje nije bilo stalo pa su je slabo hranili, a umjesto vode po nalogu Tadije Jazgona davali su joj za piti samo vino. Dvanaest je dana tamnovala uznica Matija nakon ?to je bila silovana. Udati se nije htjela, a pobje?i nije mogla. No, dvanaestog dana uzni?tva spopao je Grgu napad padavice. Svi su se uskome?ali oko njega, a na Matiju su zaboravili. Ona iskoristi tu priliku i pobjegne. Bje?ala je bosonoga kroz dra?u i preko kamenja. Sklonila se kod svog strica M at e Vr an i?a u Suhom Docu. Potjera za njom odmah je krenula, a brzo se saznalo i da je kod strica Mate. Do?li su po nju otac i ma?eha odlu?ni da je vrate u Boraju k Jazgonovima. Ali stric Mate nije im ?elio predati djevojku. Spretno je razvla?io i odugovla?io pregovore, kako bi Matiji dao priliku da pobjegne, a da potjera ne krene odmah za njom. Iz Suhog Doca dr?e?i se

-Ho?e moji i njegovi da po?em silom za njega. -To znam, ali ho?e? li ti svojom voljom po?i za njega. -Prije baciti u bunar nego se na silu udati za nevoljena, kazala mu je prkosno. ?upnik, ?uv?i ta odgovor, nije htio da napovjedi mladence. Pozvao je Grgine i njene roditelje da se prizovu pameti i u miru po?u svojim ku?ama. Tako se i dogodilo. Vrani?evi i Jazgonovi vratili su se u Boraju i Suhi Dolac, a Matija je ostala u Labinu, ali ne zadugo. Djed Joka na?ao joj je posao slu?avke i doma?ice u dobroj ku?i u ?ibeniku No, pri?u o borajskom Romeu i Juliji tu nije kraj. Za otmicu, prijetnje smr?u, silovanje i Matijinu kalvariju doznala je ?ibenska policija. Trebalo je dugo da se pokrene, ali je djelovala o?tro. U travnju 1928. godine dva su odreda naoru?anih ?andara upala u Boraju i Suhi Dolac. S bajunetama na pu?kama opkolili su ku?e Jazgonoviih i Vrani?a. Uhitili su, u lance okovali i u ?ibenski zatvor odveli Grgu i Tadiju Jazgona, Miju i Cvitu Vrani?, Grgu i Matu Viljca i ?imuna Kne?evi?a. Optu?eni su za otmicu, silovanje, prijetnju smr?u, grabe?, zlo?in nasilja i zlo?in javnog nasilja pogibeljnom prijetnjom.

Dok su u ?elijama ?ekali na su?enje k njima je dolazila samo - Matija. Svi ostali su ih se odrekli, prijatelji su ih napustili, a rodbina za njih nije htjela ni ?uti.

Grgo nije pobjegao da bi se skrio i umakao kazni. Zaputio se ravno prema obali, dograbio usput dva velika kamena pa se, dr?e?i ih u rukama, bacio u more.

Matija je odlazila u zatvor svakoga dana prije posla. Obitelj kod koje je radila s odobravanjem i ljubavlju podr?avala je njeno milosr?e pa su joj omogu?avali da onima koji su je oteli, zlostavljali i silovali odnese hranu i malo vina, a za Grgu su nabavili magare?eg mlijeka vjeruju?i da ?e mu ono ubla?iti padavicu i pobolj?ati mu zdravlje.

Nekim ?udom jedina osoba koja je vidjela samoubojicu bila je Matija. Pojurila je kao vjetrom no?ena, pri?alo se po ?ibeniku godinama kasnije, i hrabro za njim sko?ila u more iako nije znala plivati. Uspjela ga je dohvatiti, a onda su u pomo? prisko?ili lu?ki radnici i mornari koji su se tu zatekli. Dojurili su i ?andari. Dok su oni odvodili Grgu nazad u zatvor Matija je oti?la ravno k predsjedniku suda, kleknula pred njega i molila milost oprosta za Grgu. Molila je da ga sud oslobodi i po?tedi kazne.

Na su?enju u Velikoj dvorani ?ibenskog suda Tadija Jazgon, Mijo Vrani? i Cvita Vrani? osu?eni su na 10 godina robije, Grgo Jazgon, zbog mladosti i bolesti kao olakotnih okolnosti, osu?en je na osam godina robije, a ?imun Kne?evi?, Mate Viljac i Grga Viljac na pet godina tamnice. Nedugo nakon izricanja presude Grga Jazgon dobio je u zatvorskoj ?eliji napad padavice pa su ga stra?ari odnijeli u obli?nju bolnicu da mu se uka?e pomo?. Grgo je u bolnici preno?io, a ujutro je pobjegao iskoristiv?i trenutak nepa?nje lije?nika i ?andara koji je zadrijemao pored njegove postelje.

-Zna?i li to da si se predomislila i da ?e? se ipak udati za Grgu, pitao je predsjednik suda Matiju. -Ne. Nisam se predomislila. Ne?u se udati za Grgu, ne?u za onog kojeg ne volim makar me razapeli i u?arenim gvo??em ?igosali. -Pa za?to onda moli? milost za svog zlotvora i zlo?inca? -On je ve? ka?njen kri?em sramote kojo mora nositi i patnjom bolesti za koju nema lijeka. Ja ?u svoju sre?u na?i i boli preboljeti, ali bit ?e mi te?ko biti dobra ?ena mu?u kojeg volim i bri?na majka svojoj djeci ako ne oprostim zlotvoru i ako budem nesretnog Grgu nosila na du?i. ?to je bilo dalje?Ne zna se. BorajskiRomeo i Julija, nestali su u dubokimsjenamazaborava.Ni za Matiju ni za Grgu vi?e nikada se nije ?ulo. Tadija Jazgon i Mijo Vrani?odslu?ilisu 10 godina robije.Za ostalese ne zna.

Premasudskim spisima, novinskim tekstovima i bilje?kama ?ibenskog novinara Manfreda Makale, rekonstruirao StankoFeri?

Pozdr avs Kr k e,n ov a at r ak t i v n a bespl at n aapl i k aci j aza An dr oi di i OS oper at i v n esu st av e

Aplik acija Pozdr av s Kr ke dost u pn a je n a h r vat skom i en gleskom jezik u , a m o?e se besplat n o pr eu zet i n a m r e?n im ser visim a Google Play i App St or e. Pozdrav s Krke, nova je mobilna aplikacija Nacion aln e i sveu ?ili?n e k n ji?n ice u Zagrebu. Izra?ena je u sklopu ve? afirmiranog projekta razvijanja inovativna digitalnog proizvoda koji spaja turizam s prirodnom i kulturnom ba?tinom te promi?e ljepote rijeke Krke, sa?uvane na starim razglednicama i pohranjene u zbirkama hrvatskih ba?tinskih ustanova Krka nekad i sad. Aplikacija je dostupna na hrvatskom i engleskom jeziku, a mo?e se besplatno preuzeti na mre?nim servisima Google Play i App Store. Mo?e se koristiti na ure?ajima koji koriste operativni sustavi Android i iOS. Aplikacija Pozdrav s Krke pru?a zanimljiv,

atraktivan i edukativan uvid u kulturnu i prirodnu ba?tinu podru?ja rijeke Krke kroz deset lokacija, ?ija se pro?lost i sada?njost doslovno zrcale u lijepim starim razglednicama i suvremenim fotografijama. Osim ?to predstavlja povijest i ljepote rijeke Krke, aplikacija korisnicima omogu?uje i online slanje starih razglednica prijateljima i obitelji, kao i njihovo dijeljene na dru?tvenim mre?ama. Razglednice s motivom rijeke Krke iz 19. stolje?a vrijedan su zapis o nekim pro?lim vremenima, upe?atljiv trag vi?estoljetne povijesti i ljepote Krke, ali i svjedo?anstvo o univerzalnoj ljudskoj potrebi za komunikacijom i

Kr k e / Gre e t in gsf rom Kr k a , p r e d st a v ila je n a D e v e t o m f e st i v a l u h r v a t sk i h d i g i t a l i za c i j sk i hp r o j e k a t a D-f e st , ?ija je sr e d i?n ja t e m a b ila u p r a v o d ig it a ln a in t e r p r e t a cija k u lt u r n e b a ?t in e k a o o b lik a o ?u v a n ja i n je n o g p r ib li?a v a n ja ja v n o st i. a .d .v.

dijeljenjem dojmljivih trenutaka. Izra?ena u Nacion aln oj i sveu ?ili?n oj k n ji?n ici u Zagrebu koja je tehni?ku realizaciju povjerila tvrtki Plava t vor n ica, uz potporu JU NP Krka, aplikacija Pozdrav s Krke jedinstvena je na tr?i?tu zbog pristupa objedinjavanju ba?tinske gra?e i suvremenih sadr?aja te na?ina na koji su ispri?ane pri?e o Krki i njenim povijesnim mijenama. N a c i o n a l n a i sv e u ?i l i ?n a k n j i ?n i c au Za g r e b u ,a p lik a cijuPozd ra vs

N A?A PRI?A

Si n i ?a

? u lar

M AL I O D PESK A RI JE

SUDJELUJU: # PARADA SM RTI, KRALJGUTA?A ?IVIH RIBA I VA?KI OD BUGAVA # IVE PEKAR, ME?TAR PIDO?A I GOSPODAR FRONTE OD P?EKARIJE # ANDRIJA, VLADAR PE?KARIJSKE MRTVA?NICE # ?OVIK CRVENE KOSE, ME?TAR ZA ODVOJIT DROB OD TILA POTEGOM SATARE OD REPA PRIKO GUZICE DO GLAVE # ?ULA, MALI OD PE?KARIJE # JURE, KAM ILO I TOM E, TRI MU?KETIRA OD JEDNOG I JEDINOG ZAHODA # OFICIRU?A, PRINCIPESA KREMENADLA OD TUNJEVINE # M ETOD, CAR GOSTIONI?ARA # BRANKA ZVANA HA JDI, TOSKA, RU?A I NADA BURA, KRALJICE NO?I I DVORSKE DAME KOJE PRODAJU SVOJINVENTAR # M ATE ?ORE, M IGALO ?UM SKO RIGALO, KRALJVALI?A # ?EM TILNE PAPALINE OD ?IPADA, S POKOJIM BRABONJKOM # M ARIJA PO GLAVE, GOSPODARICA NAJLON VRE?ICA # BRACO, KRALJZA LOVIT O?TRICE NA RUKU ISPO RIVE # POP, VITEZ LOVA FINIH BOKUNA NA MORSKE GUJE # CIKLON, ME?TAR OD TANKE TUNJE # M EHO, KRALJRAMPINA?A # BRA?A TULJANI I M IHALJEVI? ZVAN GOCA, GOSPODARI MORA OLITI NEPTUNI OD OSTI # JOJA, VELIKI ME?TAR OD LOVA SALPI NA MORSKU TRAVU # LAURA, KRALJICA OD UGORA I PARANGALA OD DESET ILJADA UDICA # TETA ROKA ?ORI?KA, GOSPOJA S FAKULTETOM ZA SOLIT RIBU # NIKOLA, PRINC FUNDA?A OD KAVE # ?ARUGA, PRINC ?IKA OD CIGARETA KOJI ODA KI NAPOLENON Ilustracije: Grafi?ka obrada fotografija Mladena Gr?evi?a

Uzja?ija je kum Dr ago na onaj svoj bojler. Ovaj se dobrano usprotivija njegovoj namjeri da ga dovu?e navr ?ubi?evca, skroz tamo blizu nadvo?njaka. Drago mu je zna zavaj pa ga je onako mu?ki protresa, a ovaj ka da je dobija neku nevjerojatnu snagu i kura?u, pa izbaci iza sebe dobar crni ku?elj svoje starosti i nemo?i, pa se lino ugura u dru?tvo izme?u jednog golfa koji je vidija i bolje dane i jednog na brzinu sklepanog Japanca sa istaknutom tablom auto ?kole. I dok sam promatra kuma Dragu kako on i njegov bojler polako zami?u iza kantuna bolnice, uputim jo? jedan pogled pa krenem. A krenija sam, da vam iskreno ka?em, pravo do Doca tj. do moga mandro?a oba? moju pasaru. Ki?e odavna nije bilo pa san bija siguran da ne?u imat ?ta

pajat, al pritrest cime i pajete je bilo uvik po?eljno jer u mandro?u je uvik bilo vrlo ?ivo i nikad nisi zna ?ta ?e? zate?. Priko Poljane se nije moglo jer ve? danima veliki pikameri rumbaju na?u tvrdu ?ibensku stinu pa bi se ka po nekom nepisanom pravilu kala kraj svetog Frane pa kroz butu kraj nekada?nje Kopitarne izbija kraj Zera i onda rivom. Toga dana nisam krenija starom rutom nego ka od ?elje odlu?im krenit priko Starog pazara pa kroz Masnu onda priko Kalelarge. Istini za volju nisan ima puno za vidit. Svita malo, ako ?emo izuzet nekoliko ?ena ?ta su se natakale isprid svojih praznih butiga pa uz ?akulu i kavu zara?ivaju svoj kruv svagda?nji. Ubrzo san izbija do trga isprid katedrale. Tamo je ve? bilo puno vi?e ljudi i to zahvaljuju?i grupi Japanaca koji su

san se bruma izme?u njih tra?e?i odgovor ?ta je to tako smi?no. Da san se nekom drugom prilikom bruma me?u njih ve? bi na prvu aku?a dobru tri??etinu, al toga dana me je privila uzase ka ?trucu kruva iz ?arine pekare, pa me poljubila u obraz, te sa suzama u o?ima re?e: -Dite moje evo nan se dragi bog smilova. Dobila je mater posal. Odma na prvu nisan razumija ?ta je mater s tim tila re? jel svaki dan ili mo?da svaki drugi mater je i?la raditi. Tada nisan razumija ?ta zna?i raditi u poduze?u i ?ta zna?i ?istiti ku?u jedne fine gospo?e koja je imala kemijsku ?istionicu negdi na kraj

se okupili oko na?eg di?nog Jure Dalmatinca. On je ka i svih ovih godina otkad ga je tamo natakalo mu?a i gleda u Kalelargu. To me siti na staru pri?u da na? di?ni Juraj ima glavu okrenutu prema Kalelargi da nebi vidija kakvo su paprene cine ribe na staroj dola?koj Pe?kariji. Sija sam Juri podnoge da i ja bacim oko na Kalelargu iz njegove perspektive, ali su mi se kapci po?eli kalavati pa se skrih ispod tamnih o?ala i otplovih u ditinjstvo, ravno u onaj dana kada je u mojoj ku?i bilo puno ?ivlje nego ina?e. Baba je veselo pribirala neku verduru i tribila kumpire. Si?an se da je bilo vrime korizme, jer je baba po?to poto tila ispo?tovat ?etrdeset dana nemrsa ka spomen na ?etrdeset dana Isusovih patnji i isku?enja. U ariji se ?utila neka napetost, al ne ono ?ta prethodi zlu i neveri, nego se ?utilo neko veselje. U staroj ku?ini su se osin babe na?le moja mater i jedna njena prijateljica, teta Bosa. Svi su se veselo smijali i bili veseli, a ja

Kalelarge. Meni je to bilo potpuno isto i ba? san se veselija da ?e zavajone koko?a iz na?eg koko?injca zaminit neke lip?e galetine. Mater me je onako grle?i jo? jednom poljubila pa ?eznutljivo re?e: -Jo? samo da dragi bog tvog papu vrati ku?i. Ma neka i bez ?olda u ?epu. Samo da nan se doma vrati. A pape je bija... a bog zna di je bija. Na Pomorskoj ve?eri na radiju rekli su da je motorni brod ?ubi?evac Slobodne plovidbe na putu bog dragi zna di u neku daleku zemlju. Meni se parilo sve isto di bija da bija. Ja san zna da mi stra?no fali. Falija mi je radi svega onog ?ta dica osje?aju prema svojim o?evima, a i zbog situacija kad bi se neki mulci potukli na ulici, pa uvik bi ovi ?ta je dobija po gubici zna re?: -Re?u ja tebe mom ?a?i vid?e?. Ja bi se tada zamislija i zapita ?ta ?e biti kad ja jednom naletin na tvr?u ruku od moje. Kako ?u ja onda mo? re? da ?e ga moj pape povu? za bafe i puknit nogon u guzicu. Zato san svako ve?e prije sna molija dragog boga i Isusa da mi ga vrati. Danima ve? nije bilo pisma. Nije bilo pisma, a ni ?oldi ?ta su stizali nisu bili ba? neki. Mater je uvik govorila da je triba ostat u ?kveru u Crnici. Bilo je manje, al sla?e. Uvik san mislija di je pape. Di su sve te daleke zemlje kud parti njegov brod. A bilo mi je puno lipo pripovidat mulariji iz ulice da je moj pape timunjer na brodu i da po olujnom moru priko cilog svita tira svoj brod. Ba? ka Mageljan ili kapetan Kuka. Ostavija san mater babu i tetu Bosu u razgovoru pa san se priselija isprid ku?e veselo nabijaju?i jednu izdu?enu gumenu loptu. Tad san bija najsritnije dite na cilon svitu. Mater je po ko zna koji put zahvaljivala teti Bosi. Teta Bosa je odvalila osmjeh od uva do uva pa je veselo poskakivala priko obora vje?to zaobilaze?i uzlajanu kujicu Belinu koja je pritila da ?e

Bosi rasparat najlonke, a mo?da i napravit ve?u ?tetu. Teta Bosa je radila na pe?kariji. Zna san to jer je ?esto znala materi donit koju ljogu ribe za pofrigat ili u?init malo juve. Tada nisan ima pojma da od tog dana teta Bosa vi?e ne radi na pe?kariji. Moja mater je zauzela njeno misto, a Bosa je vjerojatno avancirala na neku bolju poziciju, dalje od mirisa fri?kine i vje?no prisutnog zadaha tufine. Jedva san ?eka kad ?u i?i vidit di moja mater radi. Svima san se na ulici falija kako mi je mater dobila puno lipi posa me?u ribarima i svim mogu?im ribama Jadranskog mora. Nisan dugo triba ?ekat za i? oba? mater. Ne zbog toga ?ta je mater pucala od puste ?elje da mi poka?e di zara?uje kruv na? svagda?nji, nego zbog pustoga posla koji ju je od rane zore ?eka doli na staroj pe?kariji izme?u prve bute i crkve svetog Dominika. Meni nije bilo te?ko. Puno san volija i? na pe?kariju. Ekipa sa ulice bi me u

?udu gledali kad bi in reka da mi je lip?e po? na pe?kariju kod matere nego igrat na balun. Svi bi me ka u ?udu gledali i govorili. Evo je ?u la skroz na skroz popizdija. Lip?e mu je bit u mirisu fri?kine koja koji puta i nije fri?ka nego igrat na male branke ili se ga?at pra?kama na metke od ?ice i pljucama na crvene bobe od dra?e ili sa oglo?anim fafarinkama. Ja bi in tada reka da nemaju blage veze o ?ivotu i da neznaju ?ta vridi. Moj stariji brat nije pokleka ?arima vonja fri?kine. On je ka i svi drugi bi?a od pe?karije ki vrag od tamjana. Kad bi mu mater rekla da do?e kod nje na posal ovaj samo ?ta nebi zaplaka. Po?to poto bi se tija izvu? pa bi mi uvik velikodu?no pripustija posjet materi, a on bi se vratija svom koko?injcu i koko?ama i tukcima. Kad je moja mater bila nose?a sa bratom onda je vjerojatno odala kroz Masnu ulicu pa joj je u postejicu uliza miris mesine. Eto svakom svoje. Meni miris fri?kine salpa govnjara, a njemu miris koko?a. Dok je trajala ?kola istinu za volju mater me nije ba? puno zvala kod sebe. Ne zbog toga ?ta joj nisan triba, nego zbog toga da van iskreno velim ?ta me ?kola nije ba? puno ljubila ili bolje re?i ?ta ja nisan ljubija nju. Tako da je bilo nu?nije da se dru?im sa librima nego sa vagama i pizovima. Kako bilo da bilo na kraj ?kolske godine kad bi po?teno odradija svojih deset dana produ?ne, ja bi svoju ulicu i ekipu zaminija sa ribarima, ?porkim ka?etama i ribom svih mogu?ih vrsta. Svim ribarima, a i svim drugim inim ljudima san bija na uslugu. Ako triba sko?it do neke butige ili do kamene trafike na Poljanu za kupit ?panjulete i ?uferine. Ja san uvik bija oko banka, pa su me prozvali Mali od Pe?karije. Upravo tako. Ka ?ta u navigaciji postoji mali od kuverte ili od ku?ine tako san i ja nosija titulu malog od pe?karije. Ja san ima privilegiju da san moga birat kome

?u bit na uslugu i ako san moga onda san uvik bira ribare koji su radili sa sitnom i jeftinom ribom. Kasnije ?u van pripovidat i za?to. Ja se nikad nisan ?kivava posla i nisan se bunija jer za razliku od druge mularije ja san u ska?eli uvik ima bar po ?olda, za kupit po balote ?elata ili ?karto?i? ?pica. Zaradija bi ja koji put skoro i pravu dnevnicu, ali bi tada mater opi?ila velik porez pa bi se opet sve svelo na dva tri ?olda ili maksimalno jednog rudara. O toj situaciji ?u na kraju ?torije. Kod matere bi obi?no i?a tamo negdi iza deset uri kad bi ve? pro?la ona vreva kad bi se skoro cili grad skupija ispod latene nastre?njice i pogledom mirija koji ?e bokun na gradelama zaigrat svoj poslidnji ples. Mater bi uvik molija da me povede sa sobom pa da vidim pri?u u cilosti, ali ova nije imala kura?e da me ?ini rano dizat. Ipak jedne ve?eri kad je mater bila puno dobre volje jer je toga jutra po?tijer Drago donija pismo sa modrim i crvenim rigama na kantunima. Mater je govorila da je to avijonsko pismo i da bi do?lo do nas onda je moralo letit avijonom, a ja san je pita jel onda i po?tijer Drago letija u tom avijonu. Onda bi mi mater zapritila ?ibon od mladice ?ipka pa san na brzinu presta zapitkivat i pobiga vanka na dvori?te. Kad god bi po?tijer Dr ago donija takvo pismo mater je bila puno dobre volje jer je do?lo od mog pape. Jo? pantin njene ri?i kad mi je rekla: -Mali moj, svr?ija ti je kurbin pir. Evo ti se ?a?a vra?a sa navigacije. Aj da vidin o?e? li njemu ka i meni na moju jednu odgovorit svoje dvi. Kako bilo da bilo uz pomo? po?tijera Drage i avijonskog pisma nekako san uspija obrlatit moju mater da me ujutro povede sa sobon. Stari pivac iz koko?injca jo? nije bija zakukurika, a ja san ve? bija atento. Jo? se si?an kako smo ja i mater u?urbanim

taj dan zaradili. Tu bi uvik bili pusti konfu?juni, a znalo se i dobro zaratit izme?u inkasatora i ribara. Jednima je bilo malo, a drugima bi bilo puno. Zato bi se inkasatori minjali svaku ?etemanu. Vjerojatno ?ta je normalnom ?oviku bilo dosta jedna ?etemana boravka u ponekad nesnosnom mirisu nefri?ke fri?kine, a i vjerojatno da bi se zaboravile sva?e i pripiranja. Bili su tu jo? i barba Miro, Zoran, Ante, Todor i jo? neki kojima nisan zna imena. Svi su se oni minjali samo je moja mater stalno bila tamo. Svecom i petkom osim Nove Godine, prvog od maja i jo? kojeg praznika.

koracima kulecali niz Kalelargu. Ja san se skupija uznju pa san je dr?e?i se za kotul poku?ava sti?i. Par puta je bisno dobacila da ?e radi mene zakasnit na posal, a ja bi kad bi to rekla ubrza korak pa bi bar za tren izbija isprid nje, a onda bi me ona povukla nazad vi?u?i da ne tr?en jer ?u se negdi prosut, a onda ?u tek dobit po jaketi.

Poslin barba Petra na pe?kariji se pojavija jedan neobi?an ?ovik. Taj je ritko pri?a, a puno je volija ist ?ivu ribu. E' ki prava galebina. On bi pogledom po ka?etama tra?ija koji mali bokuni? prvenstveno male lignjice i krivce. Kad bi ih ugleda onda bi kulturno zapita jel more uzest, a ribari bi mu velikodu?no davali i sa gropom navrv ?eludca gledali kako kusa. Volija je ovaj manit i druge stvari. Jedanput su ga ?inili da za tri ?olda poide dvi u?i od bugve. Siroti ?ovik se skoro zadavija kad je jedna u?

Kad smo stigli na pe?kariji nije bilo nikoga. Takav je to bija posa. Nekad su ribari vatali pune mri?e ribe, a nekada ni ljoge. Kako onda tako i danas. Bija san pomalo razo?aran jer taman kad san je uspija nagovorit onda na pe?kariji ne bude ni?ta. Bilo kako bilo mater je oti?la u onu svoju kapunjeru i ubrzo se iz nje pronija miris fri?ko kuvane kave. Nisan zna za?to mater kuva kavu jer je prije nego smo krenili popila veliku ?ikaru Divke i mlika. Ubrzo je miris kuvane kave po?eja privla?it ljude. Prvi je do?a barba Pet ar . Bar ba Pet ar je bija mu? od ve? spomenute tete Bose. On je bija inkasator. On bi slobodnom procjenom ruba jadne ribare za pet posto ?oldi ?ta su

nezadovoljna ?ta ?e je izist vrcila u du?nik. Tako se taj bidni Ante kojeg su svi Dola?ani i ini od milja zvali Par ada Sm r t i skoro zadavija. Parada mu je vjerojatno bilo prezime, al nisan siguran. Al bilo kako bilo kru?ila je pri?a da bidni Ante no?u nije spava. Spava je po danu, a kad bi pa mrak ovaj bi ka grof Drakula izlazija vani pa bi lunja priko rive i kolodvora i ko zna kojih ?tacija, te bi svoj no?ni put zavr?ava na pe?kariji. O njemu je kru?ila jedna jezovita pri?a. Pri?alo se da je za vrime rata tamo na Neretvi zarobija jednog Talijanca. Anti su Talijanci pobili skoro cilu familiju jer je ovi i?a u partizane. Ovi ga je molija da ga ne ubije al ovaj nije moga suzdr?at svoj bis pa ga je beknija. Ka?u da mu je netom prije nego ?e ga macnit ovi reka da ako ga ubije vi?e nikad ne?e mirno no?u spavat. Eto kako stvari stoje pritnja se ostvarila. Sama pe?karija se dilila u dvi zone. Prva zona je bila na placu koji nije bija pokriven sa nastre?njicom. Tu su bila dva reda banaka

pokrivenih limom. Ti su banci virovali ili ne sada na novoj pe?kariji. Istini za volju renovirani, ali kostur je osta isti. Taj prvi dil su zauzimali putnici namirnici ?ta o?e re? da su tamo obitavali oni kojima bi se potrefilo da ?apaju malo vi?e nego im je tribalo za izist, pa bi do?li prodat. Iza drugog reda koji je zavr?ava sa tri kamene skale se nalazija pokriveni dil pe?karije na kojem su bili veliki bili kameni banci na kojima su se prete?no nudile lignje i sipe i uvik su bili poflekani sa velikim ma?ama od crnila. Pored njih je bilo nekoliko banaka na kojima su Jezerke nudile ugorovinu. Ugor i riba od ?krape su bili zakon za brudet. Jo? kad bi im dru?tvo napravila i koja grancigula ili grmalj... S druge bande su bila dva reda kamenih banaka takozvana fronta. Na njima su se prete?no prodavale ?koljke. Glavni me?u njima je bija jedan ?ovik iz Mandaline zvani Ive Pek ar . E sad, jel mu je bezime mo?da i bilo pekar to uop?e sad nije bitno, al se znalo da je on bija uvik prvi na pe?kariji i da bi sa par vri?a pido?a od busa zauzeja frontu. Za zauzest frontu je tribalo dosta poranit i kad bi neko odlu?ija prite? Ivu i poranit ovoga bi uvik na?li na fronti. ?ak se pri?alo da ovi sigurno spava negdi u buti, al isto tako ima onih koji ga sa ranom zorom vidili kako sa svojim kai?em ide put Doca. Tog jutra san se ?udija ?ta ga nije bilo al poput drugih i Ive je premda sa zaka?njenjem, stiga na svoju poziciju. Odma iza kraja fronte u kantunu se stisla mala kapunjera koja je na prednjem zidu imala jednu caklenu portelu. Ta je portela bila namijenjena za stranke, al se te regule niko nije dr?a, pa bi svi koji su ne?to tribali ulazili pravo na vrata. Kapunjera se dilila mu dva dila. Prvi dil je bija skladi?ni prostor di su na tri kata stala?a bile ?tivane vage. Na prve dvi stala?e su bile ove dana?nje vage koje moremo vidit na pazaru. Na tre?oj stala?i su

se nalazile one ?ta su in ?e?ule visile na pancirima. Te su bile namijenjene za one kamene banke jer su ovi na sredini imali bu?u u koju se ova mogla natakat. U dnu te prve skladi?ne prostorije bila je jedna vi?alica di je visila materina radna vontura za oni te?ki dil njenog posla. Te?ka plasti?na trave?a napravljena od kamijonske cerade te?ka ka cili kamijon i jedne stare trumbe i nesnosni miris ustajale vode i tufine. Pokraj vi?alice bila je i guma. Guma kako smo je svi od milja zvali je bila jedno skoro pedeset metara duga?ko gumeno crivo koje je na jednom kraju imalo ?mrk a na drugom mesinganu vidu koja se zavidavala na hidrantu pokraj va?ke. To crivo san obi?no zavidava ja jer u po?etku dok je bilo bez vode i nije bilo ne?to pritirano te?ko. Naravno ako san taj dan bija na pe?kariji. O radnjama na kraju ?u malo kasnije. Na samom ulazu je bija jedan veliki ruzinavi kantar di su ribari i inkasator mirili koli?inu ribe da bi ovaj ima mustru koliko ?e ih rebnit. Tu bi uvik izbila sva?a jer su ribari uvik prigovarali da je ruzinavi kantar van ikakve ?kvare i da in krade. Tada bi in ovaj reka da ako krade da krade u njihovu korist jer sa svakin komadon ruzine ?ta otpadne sa kantara pijaca je u gubitku. Ipak ribari nebi bili ?ta jesu pa bi dil ulova ostavili ispod prove svojih brodova i onda kad ovi nebi gleda minjali prazne ka?ete punim. Taj kantar je po obi?aju sta vanka i vadija se samo po potribi. Kad nebi bija vanka onda bi po kantaru bilo slo?eno mali miljun kutija od postola ?iji je vlasnik bija Mate zvani ?ore, al o njemu ?u poslin. Drugi dil kapunjere je bija namijenjen za osoblje. Tu je bija jedan stari klimavi kancelarijski stol kojemu je falija jedan ?kafetin. Taj ?kafetin ?ta je falija sta je u kantunu, a na njemu je bilo jedno malo kuvalo za skuvat ?ikaru kave ili ?aja. Osim radnog stola cilu tu romanti?nu atmosferu su upotpunjavale tri

katrige od kojih je jedna bila na preklapanje ki one u kinu Tesla, ali zelene boje. U toj kapunjeri je bilo vrlo ?ustro i ?ivo i ribari su non stop ulazili i izlazili. Neko je nosa vagu neko je nosa pizove, a jedan dil bi do?a tra?it deke. Deki su stali u onom ?kafetinu u stolu. Deke su ?inila tri mala piza. Jedan najve?i je bija od dvadeset deki, a ostala dva od deset i pet i svi zajedno su bili vezani trajinom. Moja mater je vodila evidenciju o svakoj izdanoj vagi i dekima. Vaga se pla?ala naba?ka od pijacarine i taj inkas kako su ga zvali je sakupljala ona. Imala je nekakve bloki?e pa bi kasnije kad bi se svi smistili i?la po pe?kariji i dilila listi?e i napla?ivala. O dekima se vodila posebna evidencija i strogo se pazilo da nebi koji set dobija noge. Kad bi neko do?a tra?it deke onda se znalo da su po sridi neki puno fini i skupi bokuni, jer nije bilo smisla srdele i bugve vagat na deke. Poslin vaga i deka kad bi se svi dobro naoru?ali opremom i dobrom voljom do?lo bi vrime za popit ?ikaru kave. Nigdi u krugu od pesto metara sve tamo do kafi?a Osvit

late. E na toj lati su se ?esto znali pe? gavuni od buckavice ili koji strun od plivarice. I to je bilo sve ?ta se moglo vidit u kapunjeri.

nije se mogla popit kava. Zato je mater znala po tri ?etiri puta kuvat kavu. Poslin bi ribari kad bi se vratili sa marende materi donili kavu i cukar da nebi bila na ?teti. Odma kraj kuvala je bila jedna pe? na tri spirale i na njoj je bija komad aluminijske

Na kraj dila pe?karije di su bili kameni banci su bile tri skale i tu je po?inja drugi red aluminijskih banaka koji su zauzimali oni ?ta su imali rezervacije. Na tih sedan osan banaka su bili plivari?ari i oni sa migavicama i popunama. Zadnja dva banka su bila rezervirana za Adr iju iz Zadra, za takozvanu m r t va?n icu , u kojoj nikad nije bilo ni?ta za kupit, a da nije bilo smrznuto. Iznutra je dopira nesnosni smrad otopljenog leda i ustajalog bakalara. Osim ve? spomenutih bakalara kojih je bilo cila hrpa natiskanih u jutene vri?e, koje bi svaki dan prodava?i zalivali sa sigljima vode, jer su se ionako suvi jo? dodatno su?ili. Na vitrinama je bila i cila hrpa konzervi svake vele. Sa druge bande vitrine je bila jo? jedna puno ve?a hrpa koje su ljudi zvali va?i bez ?a?e i matere. E to ime su dobili po tome ?ta nisu imale ambala?e i nikad nisi zna ?ta je unutra i sve su bile po istoj cijeni. Nekad si osim klasike od sardina i tunja sa povr?em moga nabasat na lipo ?tivane koluti?e usoljenih fileta od in?una. Tih je konzervi bilo more i nema ku?e u onda?njem ?ibeniku u kojoj negdi u kredenci nije bilo nekog va?a. Unutra su radila tri ?ovika. Najmla?i od njih je bija bar ba Ju r e. Sa njim je radija i njegov ujac Kam ilo, a ?ef im je bija barba Tom e Bogdan ovi?. E sa njima je tribalo bit na dobro jer je u njihovoj butigi bija jedini zahod u krugu od kilometra ako izuzmemo more, gusti? mirte ispod skala katedrale i ponekog siglja. E o sigljima ?u malo poslin. E di san ono sta.... e' kad bi njihovi kojim slu?ajem i ulovili ne?to ?ivo onda je to bila prava fe?ta. Tada bi stali na ta dva banka. Obi?no se radilo o tunjima i onda bi se cili grad sjatija na pe?kariju. Tunje je sika oni ?ovik ?to su ga zvali ?ovik Cr ven e Kose. Ne si?an se kako se zva i mene je njega uvik

bilo stra jer je uvik bija do vrata u krvi i uvik je vika da su to ?ta on zaradi krvavo zara?eni ?oldi. E on je bija me?tar od satare. On bi tunja potega od repa priko guzice pa bi mu odvojija drob od tila. Tada bi na banku zabalala lipa masna panceta uvaljana u lokvi oci?ene krvu?dine. E pancetu san puno volija ist. E lipo meso bez ko??ina. Jo? kad bi je moja mater ispekla na brimenu loze! Ostali dil ribe se riza na fete. Panceta je bila puno skuplja pa je zato bila li?ena ?unte, a ?unta je bila bokun glave od tunja koji si moga i bacit ma?ki, al si ga mora platit. ?unta se dilila i u mesnicama i moga si birat o?e? li bokun repa, glave ili loja. Obi?no bi se plate?na mo? onda?njeg puka znala odredit po tome ko je ?ta kupova. Oni sa debelim takujinom su kusali pancete. Oni drugi po redu takozvani proleteri su gu?tali u fetama ili kako bi oficiru?e znale re?i kremenadlama. Onaj jadni ubogi soj svita koji je jedva spaja kraj sa krajem bi se zadovoljija sa drobom od tunja. E dobro ste pro?itali. Sa pravim drobom. Ustvari i nije to bija drob ka drob, nego se radilo o ?igarici koja bi se spremala umido ili kako bi neki rekli na zeca, ba? poput one prave june?e. To je sve ?ta se ti?e Adrije. E da sitija san se. Jedanput su donili ugora toliko velikog da je po du?ini zauzeja skoro dva banka. Bija je velik ka ona zmija anakonda. Onaj ?ovik Crvene Kose je i njega isika na fete al glavu nije dava za ?untu.

zbog toga ?ta ih nije bilo nego zbog toga ?ta ih niko nije tija ist. To je bija ?kart ili kako bi ribari znali re? upljuvak. Bila je ?kart i sva landovina ili kako bi znali re? divlja?, izuzev?i ra?e i ve? spomenutog ugora. Obotnice, pasi, ma?ke, golubovina su se davali ka ?unta, onako ?abe. Samo je bilo potribno kupit bolju ljogu. I tako i??ekuju?i Godota tj. ribare sija san na skale. Mater je iza?la vanka iz kapunjere. Na sebi je imala kotul od rebatinaka i priko sebe duga?ki plavi mantel. Na samom po?etku pe?karije je bila jedna kamena va?ka, ?ta o?e re? kamena ?esma sa teku?om vodom. No?u bi se voda zatvarala jer bi mulci iz di?peta pustili da voda te?e. To je bija materin prvi zadatak. Otvorit ?esmu i napojit ?edni svit.

Glavu i ?etiri prsta do glave je kupija jedan gostioni?ar iz Brodarice. Zva se M et od. On je bija kralj svih gostioni?ara. Svaki lipi bokun ribe u ve?ini slu?ajeva je zavr?ava u njegovoj ku?ini. Poslin se pri?alo da je od glave otog ugora napravija brudet za deset svita. Barba Metod bi se po pe?kariji muva cilo jutro, a poslin ?u van re? i za?to. Obotnice i muzgavce nije niko nudija, ne

I dalje san nijemo sidija i promatra prazne banke ne slute?i da ?e uskoro oko njih i na njima sve vrviti ?ivotom. A vrvilo je ?ivotom na drugom kraju ulice odma uz obalu. Tamo je nepomi?no ve? godinama bija vezan jedan brod kojeg su pritvorili u no?ni bar. Zva se Mihovil. Njega su obalazili svakojaki likovi prete?no pomorci, a dru?tvo bi in pravile dame koje su prodaju?i svoj inventar zara?ivale svoj kruv sa sedam kora, a mo?da i sa korom vi?e. Jedna naprlutana dama se isticala me?u njima. Bila je puno lipa. Lipa je bila meni. Vjerojatno je bila lipa i drugima. Zna bi je ?esto srest kad bi i?a kod matere. Ova bi se vra?ala iz tre?e smjene. Natakala bi se na visoke taki?e pa bi zavijorila sa onom svojom plavom kosom i poput princeze projezdila kroz Kalelargu gledaju?i bili mogla u?init jo? ?togod prikovrimenih uri. Zvala se Br an k a al je niko nije tako zva. Njeno umjetni?ko ime je bilo Hajdi, a doma?i svit ju je zva Hajk a. Hajku od doma?eg svita niko ba? nije pritirano volija. Vjerojatno zbog posla kojim se bavila, al su je puno volili likari, suci, in?injeri, advokati i svi oni koji su mimo onog ponu?enog kod ku?e, tili zavirit

u Hajkin inventar. Bilo je tu jo? puno dama sli?nog zanimanja. Tu je bila i jedna po operi nazvana Tosk a, pa Ru ?a, jedna Nada ?ta je prezime imala po nekom vitru i jo? neke kojima nisan zna ime. Cilu tu ciku i vrisku na tren poremeti motor jednog ribarskog broda koji je dok san ja gleda naprlutane dame prilazija rivi. Na provi je staja ?ovik sa kapom ra?ketom na glavi i mole?livo gleda kome bi moga bacit cimu. Jedna se dama cupkaju?i na jednoj nozi dr?e?i u krilu postol sa slomljenim takom velikodu?no ponudila, al je ovaj sa broda brzo odusta od te njene ponude boje?i se da se ova ne prospe u more koje i nije ba? bilo previ?e ?isto i preporu?ljivo za kupanje. Odma san pripozna brod. To je bija barba Baldo plivari?ar iz Tribunja. Odma mi je bilo jasno za?to je zarana pe?karija bila prazna. Misec je bija ve?i od pola pa je mrak po?inja puno kasnije. Odma san sko?ija ki cipalj, pa san otr?a ka mulu i privatija cimu. Ovi na provi je vika... vira, vira, a stara brodska makinja je zaurlala pa se brod ubrzo pritaka uz mulo. Ovi mi je zahvalija i odma me je bezecira da in taj dan buden mali od pe?karije. ?ta o?e re? da in buden uz ruku kad ih triba poslu?at i ?tivavat drvene ka?ete. Barba Baldo je nastavija svoj posal, a ja san se vratija na svoju poziciju i ponovo sija na skale. Dok san ja bija na mulu na fronti se stvorija Ive Pek ar sa cilon gomilom pido?a i kunjaka suju?i ?ta je okasnija jerbo mu je prosvirala osovina na penti pa je sada sova ?ta je upa u tro?ak. Toliko toga se izdoga?alo dok sam bija na mulu. Odjedanput pokraj mene se stvorija i stari M at e Klar i? zvani ?or e. Nadimak je dobija jer je priko livog oka stalno ?inija grimasu pa se parilo ka da ?ori na jedno oko. Mate je mome papi bija tetak tj. Matina ?ena Ana je bila iz Planjana i bila je sestra od moje babe Mande. Moja baba se udala na Une?i?, a teta Ana u Dolac za ve? spomenutog ?oru.

Mate je bija zadu?en za vali?e. Nije bilo pritirano najlona, nego se riba pakirala u vali?e od karte i ?kartoce i u tvrdu ?utu kartu?inu ka ?ta je ona od cimenta, al je ova bila od bra?na iz ?arine pekare. Papaline su se davale u kutije od postola jer su bile puno ?entilne i nije ih se smilo nabijat. Papaline su se dilile na tri vrste, a ponekad na ?etiri. Prva vrsta od koje je svako bi?a su bile one ?ta su se uvatile na propadu konala na kraju uvale ?ipada. Taj dil porta je bija nasmrdljiviji. Me?u njima se ponekad moga na? i koji zaostali bokuni? za ne re? brabonjak. Druga vrsta su bile papaline iz Doca. Nisu bile ba? iz Doca nego su ih pasali Dola?ani. Ote su bile malo bolje, al samo ako su Dola?ani svitlili ispod Bati?ela. Ako bi kojim slu?ajem svitlili oko Martinske onda bi sve bilo isto ka da su lovljene na ?ipadu. Ona tre?a vrsta su bile Zatonske. Te si moga bez ikakvog straja pofrigat ili skuvat na brujet i kusat ?licom. One ?etvrte je bilo na pe?kariji samo ponekad i one su bile ?iste ki dvadeset ?etiri karatno zlato. Njih su dovozili ribari iz Novigrada, al kako san ve? reka oni nisu ?esto dolazili. Osim cilog brda kutija od postoli ima je Mate i jedan bus bilih tvrdih plasti?nih najlona, al su oni bogami bili skupi ki suvo zlato. Mate bi se nataka negdi po sridi izme?u fronte i ostatka gornjeg dila pe?karije. Ona tre?a katriga iz kapunjere na rasklapanje zelene boje je bila njegova, pa bi se Mate zavalija na nju i kibicira jednu izrazito ko??atu visoku ?enu po imenu M ar ija koja je bila na drugoj bandi fronte. Zbog svoje ko??atosti lice joj je bilo uvik nekako obi?eno pa se parilo ka da joj fali bokun glave. Upravo zbog toga imala je nadimak M ar ija Po Glave. Ona je tako?er prodavala najlone i po cili dan bi nose?i oko ruku cilo brdo najlona obalazila banke i vikala vre?ice ,vre?ice, ajmo vre?ice. Poslin kad bi splasnila jutarnja vreva Marija bi se priselila navrv skala nove pijace i nastavila

sa hvalospjevom o svojim vre?icama. M ar ija Po Glave i M at e ?or e bili su svaki dan na pe?kariji. Bila ki?a, bija snig njih dvoje su uvik bili tamo i uvik su se kontre?tavali. Mate je Mariji uvik vika da je ru?na ka pas i da je nebi taka moketama, a ona bi njemu vikala da je ?ore M igalo ?u m sk o Rigalo. Pe?karija se po?ela popunjavat. Ka da su iza?li iz crkve i po?eli su sa svih strana navirat. Stizali su ribari svake vele. Prvi je do?a jedan puno mr?av ?ovik od nekih tridesetak godina, ali je parija bar dvadeset godina starije. Bija je ku?trav i ima je male br?i?e. Ispod br?i?a sakrila su se usta plitkih usana iza kojih nije bilo ni jednog zuba ako ne?emo brojit dva krnjatka na dvici i trici doli livo. Taj mr?avi i ku?travi je bija Br aco. Kako se preziva niko nije zna, al je zato svako zna da je Braco kralj za lovit o?trice na ruku ispod rive. Na banak je istresa dvadesetak glava lipih o?trica. Nije ih tribalo mirit, jer je svaka bila u dek po ?etrdeset deki. Parile su ki brancini i ?ovik bi ih na prvu i moga zaminit sa brancinima al su Bracine o?trice bile dobrano site i drobate. E kad san ve? kod cipalja, njih je znalo bit ka ?u?nja. Cili porat je bija pun velikih jata cipalja i svaka vrsta je imala i svoje specijaliste za lovit. Bilo je ekipe ?ta je sa kai?ima pritresala porat u potrazi za pluta?ima. Za pluta?e ti nije tribalo ulja za

spremat. Bili su puni nafte i ostalih derivata. Pluta?e su tukli ostima, a njih su kupovali samo Vlaji jer njima zera nafte nije pravila neki problem. Zna je Braco i ulovit po cilu vri?u cipalja zlatara takozvanih balavaca, kraj skalica na kolodvoru i to na morske guje. Bija je Braco i pravi me?tar za lovit jangule na nizak od kopnenih guja, ili na ?eku na desetak tunja, kojima je na kraju bija zamotan komad bovana, koji bi se po?eja micat kad bi jangul zaguca guju. Odma do Brace je sta jedan od bra?e Popovi?a. Njega smo naravno zvali Pop. Jedan je brat radija u butigi di se prodavala pitura, tamo doli kraj crkve svetog Nikole. Ovaj drugi je bija me?tar za lovit na levadu isto na guje, al za razliku od Brace ovaj je lovija na morske. On je bija me?tar za fine bokune. Veliki pici i popi su bili njegova specijalnost. Joj kakve je on ribe zna donit. Joj gospe bla?ena koji su to bili bokuni. Me?u te osobenjake i me?tre od tunje ponekad je zna i zalutat i M ir k o Bo?ik ov zvani Cik lon. O Mirku vam ne?u puno pripovidat. Ciklon je pri?a za sebe. Bila je tu i jedna ekipa doma?eg svita koju je te?ko svrstat u neku kategoriju ribara. Oni su bili ribari, a kad sve skontan i nisu bili. Oni su bili rampina?i. Njihov ribolovni alat je bija pel od milimetra i veliki rampin napravljen od najve?ih udica. Na kraju udica je bilo zaletovanno okruglo olovo da bolje tone. Ka ?ta san ve? reka u portu je bilo cipalja ka ?u?nja, a najvi?e bi se kupili kraj kanalizacije na mulu Krke ili kraj blokova na ?ipadu. E kad bi neko tija lovit rampinom onda bi taj rampin bacija daleko u more. Oko dva prsta ruke bi zamotali komad krpe i ?ekali, a ?ekali su da nai?e jato cipalja, tj da neka riba udari u pel. E onda bi podivljali i cikavali vukli, zadivali po nesritnoj ribi. E onda bi podivljali i milicioneri pa bi ih naganjali po rivi, jer je bilo puno kolateralne ?tete, tj ruvinjane ribe. Me?u tim rampina?ima se istica jedan lik

izrazito plave kose sa francetama. Zva se M eh o. Njega spominjem jer je ovaj u ono vrime ima autu kad je malo svita vidilo i?ta vi?e od kara ili ?endinjere. Bila su tu i jo? dva brata blizanca zvani Tu ljan i za koje nikad niko nije zna ko je ko, a toliko su sli?ili da su se i oni sami koji puta sigurno zajebali. Bija je jo? jedan prezimenom M ih aljevi? zvani Goca. Oni su baratali sa ostima, a ni rampin im nije bija stran. Najzadnji od svih, ali i ne manje zanimljiv je bija jedan lik koji je ?udno oda, a njegovo odanje se najbolje more usporediti sa odanjem vrane jer je stalno kljuca glavom. On se zva Jo?k o a zvali smo ga Joja. On je bija maher za lovit salpe na morsku travu takozvanu drezgu. Uskoro se pe?karija dobrano popunila. Popunija se gotovo cili prvi red latenih banaka i cila fronta. Jo? je bilo ne?to mista na galeriji u samom vrvu gornjeg dila, al tamo je ritko

je?ku, a drugi dan bi bacali parangal i to od priko deset iljada udica. ?ena se zvala Lau r a i ona je uz svog mu?a Tadiju bila kraljica ugora. Laura je uvik govorila da su ona i njen Tade blagoslovili svaku valu od Ma?irine do Kornata. Ja san isprva mislija da su navigali sa sigljem svete vode, al kad san naresta onda san razunija ?ta i kako je ko koga blagoslivlja. E tu dolazin do ve? prije spomenutog siglja. U sigljima su se kupali ugori koji su uvik bili puni skorene balusine. E kako san ve? spomenija da u krugu od kilometra nije bilo zahoda osim u Adriji onda bi ovi sigalj ?enskima poslu?ija za znate ve? ?ta. Mu?kima je bilo lako. Na mulo i to?i. E, damama je to bilo puno te?e za izvest pa je zato poslu?ija lateni sigalj. Kad su se popunili svi banci po?eli su i navirat i mu?terije. Cika vika i dreka je u?as prirasla u konfu?jun. Ja san bala oko banaka kako je kome tribalo. Sa svih strana si moga ?ut di me Bodulci zovu i ono po bodulski zate?u: -Di si muali Bojin. Ala muali.

kad ko sta. Radije su u nedostatku mista ribari poslagali svoju ribu skroz do kamene va?ke ili na trotoaru uz cestu. Osim svih onih takozvanih padobranaca u srednjem redu su se na?li i plivari?ari iz Jezera. Me?u njima glavni su bili An t e zvani Ar t u r o i njegova ?ena Kr ist in a. Ante je bija ?estoki navija? Partizana iz Beograda. Kad bi mu neko reka da je splitski Ajduk bolji od Partizana onda bi se Arturo zajapurija i po?eja mucat tako da mu je ponekad za re? Partizan tribalo skoro cila minuta. Pored njih je bila jedna ?ena tako?er iz Jezera. Njeni su bili specijalisti za parangal. Jedan dan bi i?li na more pasat

Ja san oko njih ordinira koliko san moga, al san naposlijetku pokleka situaciji pa san uvatija maglu i uvuka se u kapunjeru kraj matere. Joj Gospe Bla?ena koliko je bilo svita. Nisan moga virovat da u gradu ?ivi onoliko ljudi, pa san se zapita jel uop?e koga ostalo u gornjem dilu grada. Cili taj konfu?jun je traja dobre dvi ure, al ve? oko devet, devet ipo po?elo je jenjavat da bi se tamo negdi oko deset sve lagano primirilo. E tada bi sirotim ribarima koji su cile no?i bili u navigaciji zakruljilo u ?tumcima. Do?lo je vrime marende. Po?to u blizini nije bilo ni?ta za kupit onda bi jedan za drugim kretali put Kalelarge da bi u butigi kod ? en k a kupili ?togod za izist. Prete?no se radilo o par feta na ruke izrizanog salama i bokunu kruva koji je pokriva skoro devedeset posto obida. Tek toliko da kruv dobije malo vonja. Jedan dil je i?a u o?tariju koji je dr?ala jedna ?ena

koja se zvala M ar ija Vat avu k , a bodulci su je zvali M ar ija Vat alovk a. E virujte mi da san tek nedavno sazna da joj to bija nadimak. Uglavnom u Marije se moglo izist pijat mesne juhe ili kacijolu tripica sa kumpirima. E tada san na scenu nastupa ja i sad ?u van re? za?to san vi?e volija bit na usluzi onima ?ta su imali jeftinu ribu. E kad bi se ovi pokupili onda bi mene stavili za banak da in pripazin na ribu i da ako ko tra?i da in prodan. Ja bi tako prodava bugve, strune, male o?ade i salpice. Uglavnom je to bila jeftina riba od jata koje je uvik bilo ki ?ubra i nikad se za razliku od bolje ribe nije prodala do kraja. Kad bi se ovi kroz po ure vratili sa marende onda bi mi uvik dali ne?to ?oldi i na kraju bi na banak istresli ka?etu dvi ribe da prodan za sebe. Nekad bi proda, a nekad bi sve zavr?ilo kraj Mihovila. Srdele se nikad nisu bacale. Sve ?ta bi ostalo kupila bi teta Rok a

?or i?k a. E za nju su govorili da ima fakultet za solit ribu i da nikad nije u barilo metnila ni?ta drugo osim krupne soli za razliku nekih ?ta su me?ali salitru. Poslin san nau?ija da se ta salitra baca u vrtal da bi verdura bolje rasla. E kad bi otuklo jedanajst uri onda bi po?eli dolazit doma?i svit kojima ribolov nije bija ono od ?ega su ?ivili ka Braco i Pop. To su bili tunjari koji su od rane zore, vezani u nizu jedan za drugim na crni?koj bovi lovili na brakaru. Obi?no se na tom mistu lovilo na gambare. Gambari su bili mali rakovi, onako ka mali ?kampi i smrdili su po mulju jer u mulju su i ?ivili. Za njih uvatit je tribalo i? dok je oseka skroz do Jadrtovca u mulj i gambat nogama. A ti tunjari su znali uvatit ne?ete virovat i do deset kili arbuna kroz jedno jutro i to sve bokune od trideset deki pa do kila i jo? ja?e. Bilo je tu i velikih pagara, a zna je naletit i koji lipi kruna?. E radi tih jutarnjih ribolovaca je ostaja i barba M et od. Sve ?ta je vridilo i?lo je njemu. Poslin tih doga?anja bli?ija se kraj, al jo? nije bija kraj bar ?ta se ti?e mene. Kad bi ribari zavr?ili sa svojom prodajom onda bi vage ostavljali ?tivane uz sam zid di je bila materina kapunjera, al sa druge strane od portele. Malu plitku ?e?ulu takozvani pijat su stavljali u visoku ?e?ulu i na njih pizove. Koji puta su znale sve vage biti vanka pa je to bila pozama?na hrpa. Ja bi paralelno ordinira na dvi fronte. Ako bi mi ribari ostavili koju ljogu ribe onda bi ako kome triba proda, al san vi?e bija posve?en mojoj materi i da pomognem njoj. Ja bi iz skladi?ta izgura onu ve? spomenutu gumetinu i spojija na vodu. Tada bi se pojavila moja vridna mater naoru?ana do zuba. Trave?a, trumbe, marama na glavi i jedan dobar bru?kin i kutija vima. Stala bi mater bidna i gledala ?umbus oko sebe. Toliko ?porki?e

na jednom mistu je te?ko zamisliti. Ja mislim kad je prvi puta vidila ?umbus poput onog da je tada shvatila za?to je teta Bosa bila onako sritna kad je oti?la s pe?karije. Ja bi bija na ventilu i kad bi mi ona naredila ja bi otvorija vodu, a mater bi se uvatila borit za divljom gumetinom koja bi koji puta tako podivljala, da bi svi bi?ali od nje da nekog ne ruvinja. Kad bi je napokon ukrotila onda bi polila prvo vage i one crnilom poflekane banke da se malo natope, a onda bi nastavila nastavila ?tricati dalje. Kad bi sve polila onda bi se vratila na vage, pa bi jednu po jednu ?e?ulu i pijat dobro izbru?kinala. Vage se nije smilo mi?at i zato su pizovi stali u ?e?uli da ih mlaz ne izmi?a. Ja bi posli jednu po jednu vagu unija u skladi?te i ?tiva. Poslin su na red dolazili pizovi. Njih san moga mi?at koliko san tija. Dok san ja nosija vage mater je fregala crnilo sa banaka. Nakon dobre ure vrimena rovovske bitke ?porki?a bi bila stirana do centralnog konala. Tribalo je jo? samo skupit i gotovo. E al jo? nije gotovo bar ?ta se ti?e svita. Obi?no na kraju kad bi se prodavale poslidnje ljoge do?a bi jedan poseban ?ovik. Bija je dosta pogrbljen i bija je puno star. Nosija je jednu kapu ne?to poput ra?kete i to natakanu skroz do u?iju. Ima je veliku bradu, al nije bija da bi se ?ovik pripa. Iznad tog starog nagri?panog lica bila su dva tu?na, al, kako da vam ka?em, nekako draga oka. Na sebi je i liti i zimi nosija crni kapot. Ima je neke izlizane postole i ga?e sa sto ta?ela. Zva se Nik ola i ?ivija je u ubo?kom domu. On je bija sirotinja nad sirotinjama. Mater bi prije po?etka pranja svoju kogulu od kave ostavila na va?ki da se funda? od kave malo natopi. Tada bi do?a Nikola. Sa sobon je nosija nekakvu krpenu torbu i iz nje bi izvadija svoju ?ikaru i on bi taj funda? popija. Nekad bi mu mater znala ostavit skuvane kave ako bi bilo vi?ka. Nikola je u onoj svojoj torbi ima svega, a prednja?ili su

najloni i to oni polovni od polovnih. On bi kad bi na?a neki ?uplji najlon njega okrpija sa iglom i koncom. Po?to bi se do tada Mate i Marija pokupili doma ako je neko tija ljogu ribe sa banka onda je triba vri?icu. Tada bi siroti Nikola prodava svoje ta?elane najlone. Zna je poput Nikole koji puta i do? jedan ?ovik puno sli?an njemu, samo ?ta nije bija pogrbljen. Taj je oda ki Napoleon Bonaparte sa rukom uguranom izme?u botuna do grla zakop?anog kaputa. I on je bija dosta star, al je svoje godine nosija na druga?iji na?in. Uvik je bija izbrijanog lica tako da mu je zbog vjerojatno guste brade lice bilo skroz modro. Njega su zvali ?ar u ga. Poslin san ima ?ut da je nadimak dobija po nekom lupe?u. ?aruga nikad ni?ta nije tra?ija osim ?ta je gleda o?e li okolo na?i neku ?iku od cigareta. Njemu je u rukama uvik bija cigaret, al nikad ve?i od dva centa du?ine. Tu je sve zavr?avalo. Mater bi bila mrtva umorna. Mokra ?ta od puste vodurine ?ta se provukla kraj one tende od kamijona ?ta od pota. Za kraj bi ju ?ekalo i ono duga?ko crivo koje je tribalo metar po metar slo?it i spremit. Crivo te?ko ka sam ?ava. Te?ko od puste vodurine, a snage sve manje. Uvik san se pita odakle joj snaga. Moja vridna mater

je za mene uvik bila najve?a i najja?a ?ena na cilom svitu. Taj dan sam bija za jednog mulca zaradija lipe pare. Ne?ete virovat, al ?ta onih od karte, ?ta onih bilih dinara i ?utih para, ?apa san skoro pet rudara. I?li smo do ku?e ?utke. Mater je bila umorna. Mene je svrbilo u ?epu. Gurali su se rudari i sve gledali kako ?e zavr?it u Tu r k e na Vanjskom, ali nisu zavr?ili u Turke ka ni oni prije do tada zara?eni. Mater me je jo? za malena nau?ila da treba cijenit ?olde pa mi je moje mukom zara?ene rudare mrtvo ladno oporezovala i pokupila. Ostavila jednu modru od karte od pet dinara: -Eto ti. Ima? za ?elat i pa?tu.

Ja san njoj reka da san ja ve? nau?ija cijenit ?olde i da mi ih vrati. Onda mi je ona rekla da ako mi ih vrati da je vi?e nikad ne padne na pamet pitat ?olde za kartu u dje?je kino. Ja san priko njene jedne navija svoje dvi. Nipo?to se nisan tija rastat od mojih rudara. Onda mi je mater dala jo? tri... al tri??etine. Jo? i danas mi zvoni u u?ima, a lice mi jo? uvik bridi i nesnosno me pe?e... -Pe?eeee!!! Joj ?ta, ?ta jeee pe?eeeee!!! Ajme ?ta je ovo?!? Prenem se ispod o?ala. Za boga miloga di san. Zapitan se. Pogledan oko sebe nigdi nikoga samo ja i Juraj, u?areni obrazi i jedno sje?anje malog od pe?karije.

Sin i?a ?u lar , (?ibenik, 23. prosinca 1962.) pisac, pjesnik, lutkar i kuhar. Osnovnu i srednju ?kolu poha?ao je u ?ibeniku. Prvo zaposlenje dobio je 1983. godine u Tvornici lakih metala (TLM) gdje je u svojoj struci, kao elektri?ar, radio do 1997. godine. Nakon toga do 2010. godine bio je trgovac ribom, a od tada radi kao profesionalni kuhar i ?ef kuhinje. Za sebe ka?e da je ?ovjek sa stotinu zvanja i interesa. Pisati je po?eo ve? u osnovnoj i srednjoj ?koli kada su nastale njegove prve pjesme i kratke pri?e. Prve pjesme Kap i Mrak objavio je listu osnovne ?kole Mar?al Tito (danas, Juraj ?i?gori?), a uspjeh na nacionalnom natje?aju potaknuo ga je da nastavi pisati. Osamdesetih godina posvetio se pisanju stihova o moru, ljubavi, ?ibeniku i Dalmaciji. Va?an korak u njegovoj karijeri bilo je uglazbljivanje njegove pjesme Lipost (izvo?a?, glazba i aran?man Jo?ko Bakula i Dragan Drezga. Nakon po?etnog uspjeha slijede pjesme Ve?eras, Pjesma za moju ljubav i Sje?anje,(izvo?a?, glazba i aran?man Zoran Juri?i?) zatim Kroz daleke duge pute (klapa More ex Scardona, glazba i aran?man Boris Jakovljevi?), Utrnit ?e se stari lumin (Dragan i Marija Bubica, glazba i aran?man Dragan Bubica), Bo?i?na bajka (izvo?a? Dragan Drezga, glazba i aran?man Aleksandar Crevar. Osim poezije Sini?a ?ular autor je ?aljivih pri?a koje su objavljene u splitskom satiri?kom listu Pomet. Pri?e Jesensko- zimska pri?a vla?ka, Tri punta i bela i Zlato, osmi?ljene su kao trilogija pisana dijalektom dalmatinske Zagore. Nakon humoristi?nih pri?a nastaju kratke pri?e s morskom tematikom koje objavljuje Otvorenom moru u sklopu natje?aja za najbolju kratku pri?u. Pri?a Moja dva srca (2004.) osvojila drugu nagradu, Cavallo la Battaglia (2005.) osvaja tre?u nagradu, a pri?a Suze svetog Lovre (2006.) drugu nagrada ?itatelja i tre?u nagradu ?irija, U zagrljaju podivljalog mora (2007.) dobila je tre?u nagradu ?itatelja, a pri?a Spas u zadnji ?as (2008.) drugu nagradu. Pri?e pisane za Otvoreno more bila su propozicijama natje?aja limitirane na 45 redaka teksta pa ?ular nastavlja njegovati tu kratku formu kao svoj narativni izraz. Tako nastaju pri?e koje su zaokru?ile njegov minimalisti?ki opus; A ko igra, Alamo, Ja?merica, Pakleni ?und na Paklini, Ta?el i bu?a te Pri?a malog od pe?karije. Pri?e su odraz osobnih iskustva autora, a likovi u njima su stvarni ljudi s ponekim izmijenjenim imenom. Sini?a ?ular svoj kreativni i umjetni?ki dar pokazao je i u lutkarstvu kao autor lutaka za lutkarske predstave Mali princ i Djevoj?ica s poderanom knjigom koje su izvo?ene u dje?jem vrti?u Radost u Zadru. Osim kao autor ma?tovitih marioneta Sini?a ?ular afirmirao se o kao majstor autorskih, ru?no ra?enih dje?jih maski i karnevalskih kostima od kojih su mnogi poput maski Charlie Chaplina, Joze ?kovacina, Crvenkapice, madame Pompadour i male cvje?arice, bili nagra?ivani. Uz pisanje i kreiranje karnevalskih maski i kostima Sini?a ?ular izra?uje slike od ?koljaka i vrstan je zborski pjeva?. Sada je ?lan zbora crkve sv. Frane. Bio je ?lan ?ibenskog Kola i mje?ovitog zbora Ivo Dru?i? Valent, a oku?ao se i u klapskoj pjesmi kao ?lan prve postave klape Maslina.

IZGRADNJANOVOG?IBENSKOG VODOVODA1951.- 1954. IZGRADNJANOVOGVODOVODAOD SKRADINSKOG BUKADO ?IBENIKAI TVORNICEALUM INIJAU RA?INAM ABILA JE NA JVE?I KOM UNALNIPROJEKTU DOTADA?NJOJ POVIJESTI?IBENIKI NA JSLO?ENIJIGRA? EVINSKIZAHVATKOJEGJE IZVELONEKO ?IBENSKOPODUZE?E.

Stari ?ibenski gradski vodovod sve?ano otvoren 1879. godine, svojim malim kapacitetom i zastarjelim postrojenjima, nije vi?e mogao zadovoljiti potrebe grada koji se unato? te?kim razaranjima koja je pretrpio tijekom Drugog svjetskog rata, naglo razvijao. U punom su zamahu bili obnova i izgradnja novih industrija, a rapidno je rastao je i broj stanovnika. U tim okolnostima nametnula se kao prioritetna zada?a izgradnja novog vodovoda. Odluka o gradnji donijeta je 1951. godine, a radovi su bili zavr?eni 1. sr pn ja 1954. godine. To

zna?i da novi ?ibenski vodovod ove godine slavi 65 ro?endan. Nositelj investicije novog vodovoda bila je Tvor n ica lak ih m et ala (tada se zvala Bo-ris Kidri?),projekt je izradio In?enjersko-projektni zavod iz Zagreba u suradnji sa stru?njacima ?ibenskog Gradskog vodovoda, a radove je izvelo poduze?e Izgradnja. Kapacitet novog vodovod propusnosti 210 litara vode u sekundu (17 000 prostornih metara dnevno), projektiran je temeljem izra?una da ?e ?ibenik za 30

godina, dakle do 1984. godine imati 35 000 stanovnika. Istra?ivanja su pokazala da je tu koli?inu vode mogu?e crpiti iz vrela ispod postoje?e crpne stanice na lijevoj obali rijeke Krke ispod Skradinskog buka. Nakon izvr?enih predradnja radovi su zapo?eli 1. sipn ja 1951. godine, a primijenjene su u to vrijeme najnovije tehnologije za crpljenje, transport te kontrolu i odr?avanje pitke vode ?istom i zdravom. Za novi vodovod izvedene su ?etiri kapta?e, koje su zahvatile sva vrela

uzvodno i nizvodno od stare pumpne stanice. U novoj pumpnoj stanici izgra?enoj od kamena s Radoni?a, montirane su tri elektri?ne pumpe koje kroz cijevi promjera 450 milimetara i duge 600 metara, podi?u vodu uz brinu na 186 metara nadmorske visine do vodospreme s dva betonska rezervoara kapaciteta 250 prostornih metara vode, na Lozova?kom platou. Izgra?en je novi, osam kilometara dugi cjevovod od Lozovca do razdjelnog rezervoara na Meterizama iz kojeg grad ?ibenik dobiva 140 litara vode u sekundi. Radi boljeg snabdijevanja rezervoara na ?ubi?evcu polo?eno je 1300 metara novih cijevi promjera 250 milimetara. Za tvornicu aluminija u Ra?inama osigurano je 70 litara vode u sekundi. Za te su potrebe izgra?eni 5500 dugi cjevovod i dvodijelni podzemni rezervoar na Kri?u. Vodovodne cijevi polagane su u iskope dublje od dva metra da bi voda u gradu imala istu temperaturu kao na vrelu. Novi vodovod, dug 15500 metara sa svim potrebnim objektima dovr?en je krajem lipnja 1954. godine gotovo pola godine kasnije nego ?to je bilo planirano. Ipak bio je to veliki uspjeh, a radovi su izvedeni vrlo solidno tako da ve?ina objekata i cijevnih konstrukcija ?ibeniku slu?i i danas. a.d.v.

Podu ze?e " Vodovod i odvodn ja" t em eljn e djelat n ost i k ojeg su opsk r ba pit k om vodom t e odvodn ja i pr o?i??avan je ot padn ih voda, u pr avlja vodoopsk r bn im su st avom ?iben sk og podr u ?ja i k on t in u ir an o se r azvija pr at e?i pot r ebe st an ovn i?t va, gospodar st va i r ast u ?e t u r ist i?k e djelat n ost i. Od svog post an k a, od izgr adn je pr vog javn og vodovoda 1879. godin e, a posebn o n ak on 1888., k ada je ?iben ik po?eo u pr avljat i vlast it im vodoopsk r bn im su st avom podu ze?e im a ist u m isiju k oju dosljedn o ost var u je, a t o je n epr ek idn a, pou zdan a, djelot vor n a i k valit et n a u slu ga vodoopsk r be t e u z t o i odvodn je.

KONTAKT Cen t r ala: 022 311 830 De?u r n a slu ?ba: 022 778 100 E-m ail: kontakt@vodovodsib.hr RADNO VRIJEM E:

Slu ?ba pr ipr em e r ada: Svaki radni dan od 7.00 do 15.00 Pauza: od 10.00 do 10.30 ADRESA: Vodovo i odvodnja ?ibenik

Kralja Zvonimra 50 Upr ava: Svaki radni dan od 7.00 do 15.00 22000 ?ibenik Slu ?ba pr odaje - blagajn a: Svaki radni dan od 7.00 do 15.00

INTERNET:

kontakt@vodovodsib.hr