Volim Šibenik, broj 37 (studeni 2019.) by Volim Šibenik

? A SO PIS ZA K ULTURU SJE? A N JA

PLA? M ORA Tragedija broda Kaprije 1979. - 2019.

# GO DIN A 8. # BRO J 37 # 2019. # w w w .m ok .hr

IN TERVJU

Samir M illa

OTETO ZABORAVU Pust injak Bo?o Ku?i? GASTRO BA?TINA Ljubavno-gast ronomska drama u M asnoj ulici

ROCK KULTURA ROCK KULTURA

Dado Topi?

IN MEMORIAM

M i l i v oj Bor an i ? M i t a

INTERVJU ZABORAVLJENI IN TIM N A POVIJEST Kada ?en e n e bi bi l e n ev j er n e, m n ogi bi m u ?k ar ci u m r l i od gl adi ? Fot o: Dav or Pu k l av ec / PIXSELL

SADR?A J GASTRO BA?TINA

INTERVJU Samir Milla

OTETO ZABORAVU

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA

PLA? MORA

JESTE LI ZNALI

INTIMNA POVIJEST

ROCK KULTURA Dado Topi? 4. dio

NP KRKA

INTERVJU Sam ir M illa, novinar, publicist, ?ibenski ?urnalisti?ki kadar u Zagrebu, novinar Ve?ernjeg lista i autor pri?a o 71 glazbenom albumu

U Zagr ebu r adi m on o ?t o v ol i m i ?el i m i u sv om posl u u ?i v am , a u sv oj ?i ben i k u v i j ek se m ogu v r at i t i Priprem ila: Diana Feri? Fot ografije: Davor Puklavec / PIXSELL, N1 ZV, DMC TV, i privat ne fot ografije Sam ira Mille Sam ir M illa ?ibenskoj javnosti poznat je vi?e od 20 godina, otkako se u ?ibeniku profesionalno po?eo baviti novinarstvo, a nekima i du?e jer je kao tinejd?er bio voditelj na nekada?njem ?ibenskom Om ladin sk om r adiju . U hrvatskoj javnosti postao je prepoznatljiv unazad ?etiri godine, otkako radi u Ve?ernjem listu, i to po svojim intervjuima s estradnim, filmskim i televizijskim zvijezdama. Prati ga epitet jednog od propulzivnih pop kulturnih novinara, a predstavljaju ga, ?to je za image ?ibenika bitno, kao ?ibenski ?urnalisti?ki kadar. Ovih dana uspeo se i stepenicu vi?e nakon ?to je predstavljena knjiga 71 pri?a o albumima u izdanju Hr vat sk e disk ogr af sk e u n ije u kojoj je upravo on autor pri?a o va?nim i zanimljivim glazbenim albumima i njihovim autorima. Pohvalio se na svom Facebook profilu kako je nakon promocije knjige u samo nekoliko dana dao desetak intervjua. Samir Milla, ve? po svom zvu?nom imenu i prezimenu ima predispozicije da ga javnost primje?uje i pamti, ali iza njega sada ve? stoji, ?to je u ?ibeniku za nekog ?iben?anina uvijek najte?e priznati, zavidna karijera. Potvrdila je to i Hr vat sk a disk ogr af sk a u n ija koja je upravo njega, me?u nizom glazbenih novinara i kriti?ara, izabrala da napi?e pri?e sabrane u knjizi 71 pri?a o albumima. Da je ostao ?ivjeti i raditi kao novinar u ?ibeniku zasigurno bi uvijek ostao samo onaj Sammy uz vje?ni komentar ne? ti njega. U neku ruku mu se isplatio hrabri korak koji je napravio prije ?etiri godine, kada je nakon petnaest godina rada u novinarstvu u ?ibeniku, odlu?io nastaviti karijeru u Zagrebu u kojem je zavr?io Studij novinarstva. Ro?en je i odrastao je u ?ibeniku. Otac Ru ?di, ro?eni Ulcinjanin, bio je jedan od najpoznatijih ?ibenskih konobara u vremenima kada je to bio te?ak, ali cijenjeni posao, a u ?ibenik se doselio nakon ?to se na Jahorini zaljubio u ?iben?anku Br an k u, svoju budu?u suprugu i Samirovu majku koja je bila odgojiteljica u vrti?u. Samir je oduvijek bio osebujan jer se jo? kao dje?ak za razliku od svojih vr?njaka po?eo odu?evljavati sportskim novinarstvom, nakon toga kvizovima i kviza?kim pitanjima, a nije imao ni 14 godina kada je postao voditelj i glazbeni urednik na Omladinskom radiju. Te dvije ljubavi, ljubav prema kvizu i ljubav prema glazbi dr?e ga do danas.

ZABORAVLJENI

INTERVJU Shop Boys... Kao klinac sam ve? sastavljao svoje top liste. Tada sam redovno slu?ao glazbenu emisiju Sviramo za vas na Radio ?iben ik u koji je bio tada jedini radio na ?ibenskom podru?ju. Vodili su je An t e Viljac i Ton k ica Kalau z, a ja sam u njoj stalno naru?ivao pjesme. Volio sam glazbu i radio kao medij i ?im se osnovao Omladinski radio po?eo sam raditi na njemu. Imao sam emisiju sli?nu Glazbenom portretu koji je na Radio ?ibeniku ure?ivao i vodio legendarni Tom e M ilet a. On mi je bio jedan od idola, ali slu?ao sam tada i Dr a?en a Vr doljak a na Dr u gom pr ogr am u Hr vat sk og r adija. Ve? u to vrijeme sam govorio da ?elim biti novinar i ni?ta drugo. Moram istaknuti i da sam bio ?lan Novinarske grupe u mojoj osnovnoj ?koli koja se tada zvala Rade Kon?ar. Bila mi je tada iz hrvatskog profesorica Evica Acalin . U svakom slu?aju nisam imao nikada dilemu koji ?u fakultet upisati. Ratne 1993. godine oti?ao sam u Zagreb na Studij novinarstva i vrlo brzo sam po?eo raditi u na?em studentskom listu Puls koji smo pokrenuli 1994. godine. Bila je to jedna jako dobra generacije iz koje su proiza?li mnogi dobri, danas poznati novinari - sada na ?alost pokojni An t e Per k ovi?, Tom islav Klau ?k i, Jasm in Klar i?, Ivan a Dr agi?evi? i na? ?iben?anin An t e Pan cir ov koji je s nama bio te prve godine,

Ov aj r azgov or v odi l i sm o n eposr edn o n ak on pr om oci j e k n j i ge 71 pr i ?a o al bu m i m a u Zagr ebu , u k af i ?u u bl i zi n i n j egov og Ve?er n j ak a, a po?eo j e pi t an j em u obi ?aj en i m k ada se r azgov ar a s n ek i m t k o j e n apr av i o odr e? en u k ar i j er u : Kak o je sve t o po?elo? Po?elo je kad sam nau?io ?itati, a imao sam tada samo ?etiri godine. ?itao sam novine, a kako sam bio zalu?en sportom, prva mi je ?elja bila biti sportski novinar. Imao sam sre?u da sam u rodnom ?ibeniku odrastao ba? u doba kad je legendarna ?ibenka brojila svoje zlatne godine. U onoj ?uvenoj sezoni 82./ 83. s mamom i tatom, s osam godina, gledao sam sve utakmice na Baldekinu, uklju?uju?i i onu povijesnu utakmicu ?ibenka - Bosnom. Pratio sam nogomet i ko?arku i mislio da ?u raditi u Sportskim novostima. No, onda sam zavolio i glazbu, po?eo kupovati plo?e i slu?ati puno toga. Glazbom sam se zarazio zahvaljuju?i mojoj starijoj sestri Ham idi ?ar i? koja je sada profesorica hrvatskog jezika, ali uz nju sam kao klinac u?ao u taj svijet. Bilo je to osamdesetih godina kada je glazba bila jako dobra i u Hrvatskoj i u cijelom svijetu. Bilo je puno vrsnih pop i rock izvo?a?a - U2, Depeche Mode, Pet

UVIJEK SAM ZN AO DA ?ELIM BITI N OVIN AR Im ao si, ak o se n e var am , sr e?u da je dok si st u dir ao bio pok r en u t i st u den t sk i r adio, dak le m ediji k oji t i je u sr cu jo? od t in ejd?er sk ih dan a? Da, taj je radio pokrenuo poznati profesor i nekada diplomat Ivan Gr de?i?, a s nama je radila i Jadr an k a Rilovi? s Hrvatskog radija. Ja sam imao ?ast da budem prvi glazbeni urednik na tom radiju koji postoji i danas pod nazivom Radio st u den t , a tada se zvao Va? r adio. Radio sam i kao voditelj i to je bilo prvo moje ozbiljno iskustvo jer sam imao mentore, a na Omladinskom radiju sam bio samouk. Bio sam i voditelj glazbenih emisija tako da mogu re?i da sam za vrijeme studija stekao bitno prakti?no iskustvo.

Samir Milla, imao je 4 godine kada je nau?io ?itati.

Pot vr ?u je? i t o da Fak u lt et polit i?k ih zn an ost i i n ovin ar st vo n e u pisu ju sam o on i k ojim a n e m ogu u pisat i n e?t o dr u go ili on i k oji bir aju on o ?t o je lak o n ego i on i k oji ozbiljn o sh va?aju t aj posao i pr of esiju . Uvijek sam znao da ?elim biti novinar i ni?ta drugo, ali danas mladima savjetujem da upi?u ne?to drugo kako bi imali vi?e mogu?nosti kod zapo?ljavanja, a i s drugim fakultetima se mogu baviti novinarstvom. Bu du ?i da si im ao jasan cilj i da si am biciozan m alo m i je ?u dn o ?t o n isi n ak on st u dija ost ao u Zagr ebu i t u gr adio k ar ijer u n ego si se vr at io u ?iben ik k oji n ije n i t ada k ao n i sada pr u ?ao pu n o m ogu ?n ost i za osobn i i pr of esion aln i r azvoj? Gledaju?i to iz dana?nje perspektive mogao bih se zaista zapitati ?to mi je to trebalo, ali tada nisam tako razmi?ljao. Imao sam samo 24 godine i smatrao sam da je cijeli ?ivot preda mnom i da mi je ?ivot ipak lak?i u rodnom gradu gdje mi je obitelj. Isto tako, ja ?ibenik volim i tada sam se jednostavno ?elio u njega vratiti. Isprva sam honorarno radio u Slobodnoj Dalmaciji i na Radio Rit m u , a poslije toga sam na Radio Ritmu dobio stalni posao i to me je jedno vrijeme ispunjavalo. Istodobno sam i dalje pratio glazbu. Kad je poduzetnik Gor an Pr gin osnovao Novi tjednik pre?ao sam kod njega jer sam se ?elio oku?ati i u pisanom novinarstvu, a na Radio ritmu sam nastavio raditi honorarno i voditi top liste. Nakon godine dana sam se ponovno za stalno vratio na Radio ritam ,a honorarno sam ure?ivao i vodio glazbenu emisiju Top lista na TV ?iben ik tako da me je bilo svugdje.

S grupom Divas i njihovim frendicama, na Dori 1996. u Opatiji. profesionalnom smislu. Tu vrlo brzo dosegnete plafon i stojite na mjestu. Nek i bi ipak bili r adije pr vi u selu n ego dr u gi u gr adu . O?it o je da n isi im ao am bicije post at i u n ek om m ediju glavn u u r edn ik , polit i?k i k om en t at or , dio n ek e polit i?k e n om en k lat u r e? Nije to moj ?ir. Znao sam da imam dovoljno znanja i da dovoljno volim svoj posao da mogu u njemu uspjeti i napraviti vi?e. Imao sam sre?u ?to su u to vrijeme u Ve?ernjem listu tra?ili novinara u Showbiz rubrici, ali i to ?to je glavni urednik Ve?ernjak bio tada, a i sada je, moj kolega s fakulteta Dr a?en Klar i? koji je znao ?to ja mogu i koliko znam i on mi je otvorio vrata.

?IBENIK M E JE PO?EO GU?ITI Un at o? t om u o?it o n isu bio zadovoljan t ak vim an ga?m an om , k ada si n ak on 15 godin a ?ivot a i r ada u ?iben ik u odlu ?io ot i?i u m et r opolu k oja, ist in a, pr u ?a vi?e m ogu ?n ost i, ali je ist odobn o u n joj i t e?e u spjet i i pr obit i se? Nisam se toga pla?io. ?ibenik me je po?eo gu?iti. Svi znamo kako to u ?ibeniku izgleda i kako prolaze oni koji ?ele napredovati u

Samir Milla i meksi?ki redatelj Alejandro Gonzales Innaritua

INTERVJU

Na slici: Samir Milla, Domagoj Jakopovi? Ribafish, Morana Zibar i Mladen Vukorepa, pobjednici jednog od PUB kvizova u Zagrebu.

Un at o? t om u t aj isk or ak n ije ba? u obi?ajen . Ve?in a lju di ili se n ak on ?k olovan ja n e vr at i u r odn i gr ad ili, k ada se vr at i, u padn u u k olot e?in u i t u ost an e. Kak o dan as gleda? n a t u svoju ?ivot n u odlu k u ? Sretan sam zbog toga ?to sam to napravio. Moram priznati da je meni bilo lak?e nego nekim drugim ljudima koji imaju obitelj, malu djecu i sli?no pa mo?da sebi ne mogu to priu?titi jer imaju odgovornost prema obitelji, ne usude se riskirati. Ja sam samac tako da nisam imao ?to izgubiti. Uvijek se mogu vratiti u ?ibenik. U Zagrebu radim upravo ono ?to volim i ?elim i u svom poslu u?ivam. Pratio sam u ?ibeniku kao novinar i politi?ki ?ivot, ispratio nekoliko skup?tinskih mandata i puno gradskih vije?nika, pratio osebujne kampanje Bor e Kar ege i An t e Ga?per ova ?a?e. To mi je tada bilo zabavno, ali ne ba? toliko da bih postao politi?ki novinar. M o?em o li r e?i da su i on i bili svojevr sn e

lok aln e est r adn e li?n ost i k oji su svojim ist u pim a zabavljali n ar od pa si opet bio n a, da t ak o k a?em , svom t er en u ? Upravo tako. Bilo je jako zanimljivo i zabavno slu?ati ?a?u za govornicom kada bi rekao ja se ljudi ne razumim u politiku, ali ipak bi rekao neke stvar. Oni su bili prete?a onog ?to je danas u politici skoro pa prevladavaju?e. U svakom slu?aju ne

bih ?elio da netko pomisli da se ja sada pravim Sjednica Organizacijskog odbora ?ibenskog va?an zbog toga ?to sam oti?ao iz ?ibenika i da dijela Mediteranskih igara 1979. sam po tome bolji od nekog drugog. Da sam u to vrijeme zasnovao obitelj sigurno bih i dana radio i ?ivio u ?ibeniku.

u velik om st ilu i da t e je u opr o?t ajn i posjet pr im io t ada?n ji i sada?n ji gr adon a?eln ik ?eljk o Bu r i?. To?no i ti si tada napisala osvrt o tomu kako gradona?elnik nije priredio prijem za mnoge zaslu?ne ?iben?ane u kulturi, sportu..., ali je zato primio mene. Ima u tomu istine, ali mislim da nema ni?ta lo?e u tomu ?to se tako sa mnom oprostio. Ipak smo sura?ivali ?etiri godine i o?ito je da su on i tada?nja pro?elnica njegovog ureda Ana Gojanovi? Raki?, ne mogu re?i osjetili obavezu, nego su misli da je red da se i tako oprostimo.

VELIKI SAM ?IBEN?ANIN, ALI SM ETA JU M I TO NA?E ?IBEN?ARENJE I TO NA?E NE? TI NJEGA Ali ipak si ot vor en o k azao da t e je ?iben ik gu ?io. Zn a?i n isi se u n jem u dobr o osje?ao? Ma svi znaju da sam ja veliki ?iben?anin i da svoj grad uvijek reklamiram. Veliki sam navija? svih ?ibenskih klubova pa sam i sudjelovao u velikoj bakljadi Fu n cu t a povodom 950 godina grada i da dalje ne nabrajam. Ali to na?e ?iben?arenje, na?a poznata uzre?ica ne? ti njega, smetaju mi. U ?ibeniku ti sve mogu oprostiti osim uspjeha. Ljudi su te spremni kritizirati, ali ne i pohvaliti. Osim toga, to je mala sredina u kojoj uvijek vi?a? iste ljude, dok radi?, dok ?e?e?, dok izlazi? uve?er. Svaki dan prolazi?, recimo, ispred kafi?a Bono i svaki dan vi?a? iste ljude.

Kada si po?eo r adit i u Ve?ernjem listu jesi li im ao osje?aj m an je vr ijedn ost i ili n ek i k om plek s s obzir om n a t o da si do?ao iz pr ovin cije, iz jedn e m ale r edak cije u jedan velik i m edijsk i su st av. Jesu li t e k olege odm ah dobr o pr ih vat ile ili je bilo i n ek ih pr edr asu da? Bili su malo u po?etku skepti?ni prema meni, u stilu dolazi neki mali iz ?ibenika koji je radio na nekom lokalnom radiju. Me?utim ja sam odmah krenuo sa zanimljivim tekstovima jer sam poznavao neke poznate pjeva?e i glazbenike. Mogao sam odmah predlagati i pisati jake teme. Budu?i da je Ve?ernjak krenuo i u nove medije te osnovao i internetsku televiziju dali su mi da vodim emisije s estradnim zvijezdama i to sam radio me?u prvima. Sada to rade jo? neki kolege. Me?u njima i na?a ?iben?anka Pet r a M ar et i? ?on ja, k?er legendarnog ?ibenskog nogometa?a ?eljk a M ar et i?a Bu gve kojeg ?iben?ani dobro poznaju. Ona radi politi?ke emisije. Tako da u Ve?ernjem listu ima nas ?iben?ana i ne damo se. Samir i Sini?a Vuco Pi?em i za tiskanu izdanje Ve?ernjeg lista, za podlistak Ekran, radim na internetskoj televiziji i vrlo sam zadovoljan. Pratim glazbeni ?ivot, film, pi?em recenzije novih TV serije koje su danas kod mla?e generacije popularnije od filmova. Bio sam ove godine i na Sar ajevo f ilm f est ivalu . Napravio sam intervju s oskarovcem Alejan dr om Gon zalesom In ar r it u om na ?to sam posebno ponosan.

Kad se ve? pr isje?am o t vog odlask a iz ?iben ik a n e m ogu n e spom en u t i da si ot i?ao

ARSEN: BILO M I JE DRAGO S TOBOM ?AKULATI

Arsen i Samir

INTERVJU danas valjda normalno da prvo novinarsko pitanje budete recite mi ne?to o sebi. Jedan od mojih najdra?ih intervjua u ?ivotu bio mi je intervju s Ar sen om Dedi?em koji sam za Novi

S Jovanottijem u Ljubljani

Svi k oji t e pozn aju zn aju da t ebi t ak av m ilje odgovar a, da voli? bit i vi?en i r adit i s est r adn im zvijezdam a, dr u ?it i se s pozn at im li?n ost im a s ?im se ?est o poh vali? i n a dr u ?t ven im m r e?am a n a k ojim a si jak o ak t ivan . Volim takve ?ireve, ali grije?e oni koji misle da je to samo poza i da je sve to lako. Nisam od

tjednik radio kod njega u Teslinoj ulici u ?ibeniku. Sjedili smo s njima, na njegovoj terasi, kolega Du ?k o Jar am az i ja vi?e od dva sata, a Gabi nas je poslu?ivala. Pri?ali smo o svemu i sva?emu, njegovim po?ecima, prijateljstvima s Gin om Paolijem i Bu lat om Ok u d?avom , poeziji... Na kraju meni Arsen veli: Postavljao si super pitanja, i bilo mi je drago s tobom ?akulati. A ne kad mi je do?la jedna cura i pitala me, a kad ?ete izdati idu?i album. Rekao sam joj samo - du?o ajde ti ku?i. Jedan veliki Arsen dao mi je takav kompliment. Nisam mogao vjerovati kako bi mi se svaki put kad bi se vidjeli srda?no javio i uvijek uz neku njegovu poznatu foru; ?itam te, pratim te, gledam te na televiziji. I doista je sve to pratio. Volim pratiti estradu, razgovarati s poznatim osobama i drago mi je kada prepoznaju moj rad. S mnogima sam uspostavio i prijateljske odnose. Dan as je m o?da i lak ?e k om u n icir at i s est r adn im zvijezdam a jer su svjesn i t oga da

?ibenska veza, ?ani Stipani?ev & Samir Milla onih koji to olako shva?aju i dolaze na intervjue nepripremljeni, ne znaju?i gotovo ni?ta o sugovorniku. Moram priznati da me mnogi pitaju kako ja to puno toga o njima znam jer je

Legendarna Srebrna krlila

je sve ?t o se objavi za n jih r ek lam a i da su im n ovin ar i vr lo va?n i. Kak va su t voja isk u st va s t ak vim su govor n icim a? Jesu li u m i?ljen i, pr ezah t jevn i, h ir ovit i? Kao i u svemu ima ljudi koji su jednostavni, srda?ni zanimljivi, a ima i onih koji su prepotentni. Evo, prije nekoliko dana sam dogovarao intervju s dvije mlade glumice koje glume u nekim serijama, jedna je iz Hrvatske, a druga iz Srbije. Kazale su da pristaju i da je to OK. Poslao sam im pitanja, ali nakon toga niti sam dobio odgovore niti su mi se vi?e javile, a ne odgovaraju ni na pozive i poruke. To mi je neshvatljivo. A oni koji su super poznati su i najjednostavniji. Meni je najdra?i ?eljk o Bebek . On je legenda, ali uvijek se javi i spreman je za suradnju. Super su mi i Ivan a Kin dl, ? an i St ipan i?ev, Dam ir Ked?o i jo? puno njih. Veliki mi je prijatelj Sin i?a Vu co, koji me imenovao svojim krilnim a?utantom. Najbolja frendica mi

svojevrstan izazov i zabavlja me. Ne mo?e se u Sve?nost otvaranja vesla?kog doma u Zatonu svemu biti ozbiljni.

KRIVO M I JE ZBOG VE?ERI DALM ATINSKE ?ANSONE Nek olik o godin a si bio i ?lan st r u ?n og ?ir ija k u lt n og ?iben sk og f est ivala Ve?eri dalmatinske ?ansone. Vjer u jem da t o je t o im pon ir alo, ali n ije du go pot r ajalo? Za?t o su t e n a k r aju izu zeli? Posebno mi je krivo zbog toga ?to se to dogodilo. Mislim da sam te ?etiri godine radio profesionalno i stru?no. No jednog dana me je nazvao Br an k o Viljac, direktor tog festivala i kazao mi da se umjetni?kom direktoru Du ?k u ?ar cu ne svi?a kako glasam i da vi?e ne mogu biti u ?iriju. To me je pogodilo i od tada vi?e nikada, ni kao novinar ni kao gledatelj nisam bio na ?ansoni, a pratio sam je prije toga 15 godina. Mislim da nije bilo po?teno da me izbace, a u ?iriju su ostali neki ljudi koji nemaju puno veze s glazbom. Pratim i dalje taj festival preko medija, javim se Branku Viljcu kad se god sretnemo. Drago mi je i ?to je do?ao na promociju moje knjige u Zagreb. On me stalno zove da do?em na ?ansonu, ali sam zbog toga ?to su me isklju?ili iz ?irija stvari ?tuf i nemam volje do?i. Pr et post avljam da ipak m o?e? o t om f est ivalu don osit i objek t ivn e su dove. ?t o o n jem u m isli??

Samir je navija? svih ?ibenskih klubova. S Funcutima je sudjelovao u velikoj bakljadi povodom 950. obljetnice prvog pisanog spomena ?ibenika u povijesnim

dokumentima. je pjeva?ica An ezi, koja je sudjelovala u Big Brotheru. Tako?er mi je frend i Bobo Kn e?evi?, u ?ijem sam spotu Nino?ka igrao glavnu ulogu Meksikanca. To n ije bila jedin a t voja u loga u spot ovim a. I t o pok azu je da n em a? n ek ih k om plek sa vezan ih za pr ezen t aciju u javn ost i. Igrao sam i ulogu profesora u spotu za pjesmu Ba? kad mi ne treba popularne grupe Pravila igre, a imao sam i ulogicu u filmu Happy End redatelja An ?ela Ju r k asa. To mi je isto tako

INTERVJU Meni je to uvijek bio pojam jednog kvalitetnog festivala. Uvijek su bile zastupljene kvalitetne pjesme. Istaknuo bi samo to ?to je sve napravio Nen o Belan . Po mom mi?ljenju najbolji potez organizatora je to ?to su uvrstili u program i neke pop i rock pjesme i ?to su se odmaknuli od toga da prevladavaju dalmatinske klape. Smatram da se dobro razvijaju i da je program i dalje vrlo kvalitetan.

Samir i Drago Kudra na Kviznoj situaciji, u kojoj su do?li do finala.

FAN POGRAM A ?IBENSKIH TVR?AVA KULTURE Im id? ?iben ik a zn a?ajn o je pobolj?an u o?im a h r vat sk e javn ost i posljedn jih godin a. Pr edst avlja se k ao gr ad pozor n ica, gr ad k valit et n ih glazben ih f est ivala. Kak o t i, n e k ao ?iben ?an in n ego k ao glazben i k r it i?ar , n a t o gleda?? Ja sam veliki fan svega ?to radi ekipa u Tvr ?avi k u lt u r e. Njihov je program na tvr?avama genijalan i nemam zamjerku ni?emu ?to su napravili u posljednje tri godine. Ove godine je nastupila An a Oxa, lani Br yan Fer r y. Da mi je netko prije rekao da ?u u svom ?ibeniku gledati Bryana Ferry ne bih mu povjerovao. Kad sam bio na njegovom koncertu na tvr?avi svetog Mihovila jednostavno me zapljusnula njegova karizma. Svi?a mi se i to ?to rade de?ki iz udruge Red Cat. Organiziraju odli?ne programe elektronske glazbe i ljudi iz cijele Dalmacije dolaze na njihove partyje. Tunel je dobra i atraktivna lokacija za to. Ima jo? dobrih festivala i zaista mi je drago ?to se sve to doga?a u mom gradu.

Novinarska ?ast i privilegija - intervju s Dinom Dvornikom.

71 PRI?A O ALBUM IM A Pr i?ali sm o o t om u k ak o si se ok u ?ao u svim m edijim a, gr adi? u spje?n u k ar ijer u u n acion aln om dn evn ik u , pr at i? zan im ljiva est r adn a i f ilm sk a doga?an ja, ali u spio si se ok u ?at i i u pu blicist ici k ao pisac t ek st ova u k n jizi 71 pri?a o albumima o ?em u su se ovih dan a m ediji r aspisali. Kak o si dobio t u pr ilik u ? -71 pri?a o albumima projekt je Hrvatske diskografske udruge. Lani su tekstove za knjigu pisali kolege Zlat k o Gall i Hr voje Hor vat , a ove su godine planirali nastavak s novim albumima koji su obilje?ili doma?u diskografiju. Oni su sami izabrali 71 album, a ja sam napisao pri?e o tim albumima i glazbenicima na njima. Htjeli su da se to obradi na malo druk?iji na?in i izbor je pa na mene. Meni je to bila velika ?ast, a u svemu tome ima i puno ?ibenika jer je Sin i?a ?k ar ica urednik tog izdanja. S njim oduvijek imam odli?nu suradnju. On je meni kao neki kviza?ki Joker zovi jer kad god ?elim provjeriti neki podatak nazovem ga, a on sve o svemu zna. Nit vodilja kod pisanja tih pri?a bila mi je napisati najzanimljivije podatke o nastanku odre?enog albuma, ali i o ljudima koji su radili na njemu. ?esto se dogodi da ljudi i ne znaju tko su autori pjesama koje vole ili tko su ljudi koji su svirali na tom albumu. Zbog toga bi ova

knjiga mogla biti i zanimljivo ?tivo za neke budu?e generacije. Drago mi je i ?to su u toj knjizi neki albumi kojim imaju veze sa ?ibenikom. Tu je album Mi?e Kova?a ?ovjek bez adrese, potom ?ibenske neviste Gabi Novak Pjesma je moj ?ivot, njezin odli?an album s duetima, ali prije svega mi je drago da je tu i album Da te mogu pismom zvati klape Maslina jer oni su na? pravi brend. Neki su, ?to je poseban kuriozitet, kupovali po nekoliko primjeraka tog albuma, nosili ga u inozemstvo...

DEBITANTSKI ALBUM DINA DVORNIKA M o?e? li n am ot k r it i n ek e do sada n epozn at e det alje k oje o t im pozn at im albu m im a izn osi? u k n jizi? Ve? samo vi?e puta u intervjuima istaknuo taj podatak za Dan ijela Popovi?a koji za sada ima najprodavaniji album u Hrvatskoj. Prodano je u 725 tisu?a primjeraka i to sve zahvaljuju?i pjesmi D?uli koja na po?etku nije bila na tom albumu, ali kada je s njom pobijedio na Eurosongu ponovno su izdali cijeli albu m i n a n jem u n adosn im ili t u pjesm u . Meri Cetini? je 1979. album Ja sam ?ena snimala u Nizozemskoj i to je bio prvi ?enski autorski pop album u Hrvatskoj. Dobra mi je pri?a o klapi Maslina, pa onda o drugom albumu grupe Second To None grupe ET koji je izdan najprije na engleskom jeziku, ali nije na tr?i?tu dobro pro?ao pa su potom, opet

SAM IR M ILLA, U STUDIJU DM C TV-a

SAM IR M ILLA, NOVINAR VE?ERNJEG LISTA U EM ISIJI N1 STUDIO U?IVO KOM ENTIRAO GLAZBENU OSTAV?TINU OLIVERA DRAGOJEVI?A I POSLJEDNJI ISPRA?A J KOJI M U JE PRIRE? EN U SPLITU zahvaljuju?i jednom ?iben?aninu Zor an u ?k u gor postali prave zvijezde i onda im je album postigao odli?nu tira?u i s njega su imali ?ak osma hitova. No za mene je debitantski album Din a Dvor n ik a ono najbolje ?to smo ikada imali na hrvatskoj glazbenoj sceni.

KVIZNA SITUACIJA & GLAVATA ?ELVA Nije sam o glazba t voja velik a lju bav ve? su t o i k vizovi. Im ao si k u r a?e n ast u pit i i u n ek im pozn at im k vizovim a n a n acion aln oj t eleviziji, a ak t ivan si i u pu b k vizovim a. Dok sam jo? bio dje?ak redovno sam pratio Kviskoteku. Kada bi se prikazivala malo kasnije, a ja sam morao i?i rano u krevet mama bi mi zapisivala pitanja, jer tada jo? nije bilo video rekordera, pa bih ja ujutro na njih odgovarao. Nakon toga sam ja sam po?eo pisati pitanja koja su se pojavljivala u Kviskoteci da mi ostanu i arhivi. Sudjelovao sam i na nekim poznatim televizijskim kvizovima, istina ne ba? s nekim uspjehom, ali moj dragi kolega, ?ibenski novinar Dr ago Ku dr a i ja pobijedili smo u dvije emisije kviza Kvizna situacija i u?li u finale. Pub kvizovi su sada jako zastupljeni. Bio sam ?lan ?ibenske Glavate ?elve, nastupam i na pub kvizovima u Zagrebu. Nedavno smo bili na memorijalu M ir k a M io?i?a u Zadru. No ipak mi je najdra?e kviza?ki kolega Dr ago Ku dr a i s njim volim najvi?e nastupati na kvizovima.

OSTA JEM U ZAGREBU, ALI... NIKAD SE NE ZNA Kada bi t e dan as n et k o pit ao za savjet da li se vr at it i u ?iben ik ili, r ecim o, ost at i u Zagr ebu odn osn o da li se iz ?iben ik a r adi posla i k ar ijer e pr eselit i n egdje dr u gdje ?t o bi m u k azao? Prvo, moj savjet je svim mladim ljudima da budu ambiciozni i da slijede svoje snove koji ?e im se, ako su takvi, sigurno ostvariti. A u principu svaki ?ovjek takve odluke mora donijeti sam i svatko mora odabrati ono ?to mu pa?e. Ja do daljnjega ostajem u Zagrebu, ali sam vrlo ?esto i u ?ibeniku i nikad se ne zna ?to me mo?e dovesti natrag.

Lepa Brena & Sammy

Voditelj na N1 TV-u, Petar ?tefani? pozvao je Samira Millu kao meritornog sugovornika u svoju emisiju Pressing.

GASTRO BA?TINA BA?TIN A GASTRO

GASTRO BA?TIN A

LJUBAV NO GA STRONOM SKA DRA M A U M A SNOJ ULICI

Pr of i n j en o ?i ben sk o n epce zn a r azl i k ov at i j e l i h r sk av ost k o?i ce pr a??i ?a, dok se pek ao n a r a?n j u , dobi v en a bock an j em1931. n o?em i l i ?i l om . ?IBENIK

OBRA?UN BO?E VATAVUKA, M U?A KRALJICE ?IBENSKE M ARENDE M ARIJE VATAVUK S KRSTOM RADOV?I?EM S OTOKA KAPRIJA ZBOG LJUBOM ORE I DOBRE SPIZE U M ASNOJ ULICI Br an e?i ?ast svoje su pr u ge M ar ije, Bo?o Vat avu k je n asr n u o n a pr ijat elja Kr st u Radov?i?a s ot ok a Kapr ija t e?k im n o?em k ojim se sijek u pe?en i jan jci i odojci.

?ibenski marenda?i iz slavnog marenda?kog razdoblja izme?u dva svjetska rata.

Najljep?e pri?e o bogatoj, slasnoj i mirisnoj ?ibenskoj gastronomskoj ba?tini najlak?e je prona?i na stranicama starih po?utjelih novina u rubrici koja u pro?losti nije imala neko posebno ime, a danas se u svim medijima zove Cr n a k r on ik a. Dakle, Crna kronika je izraz za rubriku u novinama posve?enu vijestima o kriminalu, prometnim i drugim nesre?ama, odnosno sli?nim doga?ajima koji izazivaju smrt, ozljede ili ?tetu. Tu, prema ovoj definiciji nema mjesta za kulinarstvo, gastronomiju, dobru spizu i primamljive kuharske recepte, ali kada se prolistaju novine koje su u ?ibeniku i Dalmaciji izlazile izme?u dva svjetska rata, a potom i sudski spisi na?e se u Crnoj kronici sijaset pravih literarnih poslastica, putopisa, ljubavnih drama, bizarnih doga?aja, cijeli Babilon

osebujnih likova i puno dobre spize.

M ASN A ULICA, PON OS ?IBEN IKA KOJI PLIVA U M ASTI Jedna od posebno zanimljivih ljubavno gastronomskih drama dogodila se 29. svibn ja 1940. godine u znamenitoj ?ibenskoj Masnoj ulici. Slastima i mastima Masne ulice nije odlio ni nama nepoznati ?ibenski dopisnik splitskog dnevnika Novo doba koji je napisao izvje?taj sa su?enja znanom ?iben?aninu Bo?i Vat avu k u , mu?u k r aljice ?iben sk e m ar en de i car ice M asn e u lice M ar ije Vat avu k , optu?enom da je u napadu srd?be velikim i te?kim no?em za sje?enje pe?enih janjaca i odojaka, ugrozio ?ivot

do dr am at sk ih pr izor a. Ispr ed pu ?k e gost ion e M ar ije Vat avu k , pr o?ao je Kr st o Radov?i?, r odom iz Kapr ija, a n ast an jen u ?iben ik u . Su pr u g g?e. M ar ije, gdin . Bo?o Vat avu k , k ad je opazio Kr st u , n apao ga je pr ijek or om ?t o je on , Kr st o u vr ijedio i dapa?e t vor n o n apao n jegovu su -pr u gu M ar iju . Do?lo je do ?u ?n og obja?n javan ja i Bo?o je pogr abio n o? k ojim se n a dask i sijek u pe?en i jan jci i odojci i polet io za Radovi?i?em . Bog sam zn ade ?t o bi se iza t oga bilo desilo, da n ije Radovi?i?a zak lon io u svojoj gost ion i Ivi?a ?ala, k ojeg n azivaju k on zu lom M asn e u lice. I do?lo je do m e?u sobn e t u ?be. Radov?i? je pr ijavio Bo?u Vat avu k a r adi t e?k e pr ijet n je i u gr o?avan ja n jegovog ?ivot a k u h in jsk im n o?em , a g?a. M ar ija Vat avu k , t u ?ila je s dr u ge st r an e Radov?i?a zat o ?t o ju je u vr ijedio u r ibar n ici i t vor n o n apao.

Bo?o Vatavuk svog prijatelja i poznanika Kr st e Radov?i?a s otoka Kaprija. Su?enje Bo?i Vatavuku i Krsti Radov?i?u kojeg je zbog tvornog napada tu?ila Marija Vatavuk, po?elo je i zavr?ilo 10. listopada 1940. godine:

LJUBOM ORA ILI VIN O KOJEG N E PRAVE TE?ACI N EGO APOTEKARI

U sobi br oj 12 n a Sr esk om su du , pi?e ?ibenski dopisnik Novog doba, bilo je dan as n eobi?n o ?ivo. Got ovo cijela Zagr eba?k a u lica ispu n ila je ovu su dsk u dvor an u i h odn ik ispr ed n je. Do?li su svi gost ion i?ar i i k r ?m ar i, lju di i ?en e, ?eljn e su dsk ih k r e?eva. Na?u Zagr eba?k u u licu , n a pon os ?iben ?an a zovu pu ?k i M asn om u licom , jer su u z vr at a svih gost ion a i k r ?m a pr islon jen i odojci i jan jci n a r a?n ju , a u izlozim a se pu ?e zdjele br u det a i t an ju r i pr ?en ih sr delica i gir a. Tom dojm u obiln e m ast i k r oz ovu u licu , n e m o?e se ot et i n i st r an ac, k oji n am sk or o zavidi ?t o ovak o plivam o u m ast i.

N O? ZA SJE?EN JE PE?EN IH JAN JACA I ODOJAKA Pr em a opt u ?n ici, pi?e dalje novinar, n a 29. svibn ja, u 7 sat i n ave?er , do?lo je u ovoj u lici

Marija Vatavuk

Obitelj Marije Vatavuk, kraljice Masne ulice i carice ?ibenske marende. Pred sucem Sreskog suda u ?ibeniku, gospodinom Pr ot i?em prodefilirao je najmanje dvanaest svjedoka. Iz zapisnika dodu?e ne mo?emo doznati za?to su Iv?u ?alu zvali konzulom Masne ulice, ali zato u njemu ima puno drugih zanimljivosti. Na primjer

svjedo?enje Vice Klai? doma?ice iz Doca, opisano je kao dodatno zamu?ivanje zamr?ene situacije ulijevanjem ?istog vina u nju. Po svemu sude?i Vica je izvor sukoba izme?u Bo?e i Krste vidjela u vinu. Upozorila je suca da su Bo?o i Krste rado pili vino i da su se pod njegovim utjecajem i prije znali posva?ati. Osim toga ona je dala naslutiti da uzroke me?usobne agresije me?u mu?karcima u Masnoj ulici treba tra?iti ne u onom vinu koje prave te?aci nego onom kojeg prave apotekari. Sudac tu Vicinu opasku odbacio kao nebitnu i posvetio se dugom, op?irnom i ?ivopisnim svjedo?enju gospo?e Jan je, koja je u ?ivim bojama ispri?ala cijeli doga?aj. Gospo?a Janja je govorila tako puno, brzo i bez zastajkivanja s tako puno pojedinosti da je zapisni?ar morao upozoriti suca kako on nije u stanju zapisati.

?PIJAN JE ?TO I KAKO KUHA KON KUREN CA Ipak uzeto je na znanje da se gospo?a Marija Vatavuk znala posva?ati sa susjedama, da je stavljala vr?inu na prozor kako bi im dala do znanja da s njima ne govori i da je slala ?pijune

koji su ?pijali ?to i kako kuha konkurenca. -Nar o?it o je ?pijala Ku t li?e i Pet r i?e ok o pit an ja n jih ovog br u det a k ojeg su svi h valili. S dr u ge st r an e Ku t li?i n isu ?pijali Vat avu k ovu ok o n jen ih f r igan ih gir a n a n ajboljem glasu , - tvrdila je gospo?a Janja. Kao svjedok pred sud je stupio i Nik ola, op?inski redar, koga zovu Valjak . Kategori?ki izjavio da je on onog kriti?nog dana kao nadzornik ribarnice na svoje o?i vidio da Marija Vata-vuk nije bila napadnuta od Radov?i?a. Svjedo?io je da neki ribari imaju praksu skrivanja bolje ribe za potrebe Vatavukove i da se njen mu? Bo?o nije nikada pojavljivao na ribarnici nego da ona uvijek sve obavlja sama. Na pitanje jesu li spornog dana na ribarnici Marija i Krsto Radov?i? razgovarali odgovorio je potvrdno, ali je dodao da nije ?uo o ?emu su razgovarali. -M e?u t im , sva?ali se i vr ije?ali sigu r n o n isu jer bih ja t o pr im ijet io i pr om pt n o u r edovao.

LUX BRUDET OD OBORITE RIBE SA SUVICAM A ZA GOSPODU Josip Antunac otkrio je u svom svjedo?enju da Marija kuha vi?e vrsta brudeta. Na primjer bijeli brudet na kapuli bez pomidora, brudet od srdelica, bijeli brudet od ugora, brudet od mije?ane ribe s pomidorama ili kon?ervom ako nije sta?un od pomidora kao i fine brudete od ?krpina i bijele ribe za finu gospodu kako bijele tako i s pomidorama, a da u te fine bijele brudete od ?krpine i oborite ribe dodaje obilno su vica (suhog gro??a, gro??ica op.a.) da gospodi bude sla?e kusat prefine lux brudete. Za posebne goste Marija je po narud?bi spremala brudet od ugorovih glava, a za radnike iz luke, iz Rorine tvornice leda, zidare i nosa?e prtljage obilan brudet od plavica (lancardi), ali samo ako ih je vi?e.

DOKAZ LJUBOM ORE: BRUDET BEZ DRA?AVIH UGOROVIH REPOVA Saslu?an je i Josip Antunac trgovac, koji je bio svjedok kre?eva u Masnoj ulici. On je od po?etka do kraja opisao i analizirao sve pojedinosti obra?una Bo?e i Krste te dodao da je po njegovom mi?ljenju sve to bio dramolet, da Bo?o nikada ne bi naudio Krsti i da uzroke ne treba tra?iti u nekom Krstinom tvornom napadu na Mariju, nego u Bo?inoj ljubomori. -Got ovo sam jam a?n o sigu r an , kazao je Antunac, da je Bo?o lju bom or an n a Kr st u k oji se s M ar ijom gospodsk i oph odi, a k ada n avr at i n a m ar en du u vijek jede n jen br u det i n ik ada n e dobije dr a?ave r epove od u gor a i sit n u r ibu dr a?avu n ego sam o f in e k om ade, bolje n ego n ek a gospoda k ojoj br u det od Vat avu k ove k u ?i n a st ol n ose slu ?avk e. Ja t ak ve k om ade f in e r ibe n isam n ik ada dobio iak o, n e m ogu se po?alit i h vala Bogu u vijek je k od M ar ije po?t en pijat .

PIDO?E, VRPLJI I TA JN A HRSKAVE KO?ICE PE?EN IH ODOJAKA Rasprava se rasplamsala, a svjedoci su se po?eli prepirati ?iji je brudet bolji, kod Vatavukove, kod Kutli?a ili kod ?ale koji uz ribu u brudet dodaje pido?a i vrpalja. Diskusija se pro?irila s pitanja le?og mesa na ?estoko su?eljavanje mi?ljenja najprije oko pe?ene janjetine, a zatim na oko hrskavosti ko?ice na pe?enim odojcima. Kako je rasprava o pe?enim odojcima i njihovim ko?icama potrajala predugo, a u nju se uklju?ilo

14 dana za-tvora, uvjetno na godinu dana. -Ne?et e izvr ?it i k azn u , kazao je sudac Proti?, ak o k r oz godin u dan a n e u ?in it e n i?t a i n e pr ozbor it e ni r ije? s gospodin om Radov?i?em . Bo?o Vatavuk, iznena?en jer se nadao osloba?aju?oj presudi skru?en gleda u suca i iskreno ga pita: -A m oj gospodin e, a k o ?e cilu godin u m u ?at ? Tako je spor na sudu okon?an, ali ne i u ?ibeniku koji je o tome naveliko raspravljao sve dok u travnju 1941. godine grad nisu okupirali talijanski fa?isti. i sudsko vije?e pa kona?no i sam sudac koji je izjavio da preferira hrskavu vru?u ko?icu koja je tijekom pe?enja na ra?nju bockana ?iljkom, a ne no?em te pri kraju pe?enja poprskana pivskom pjenom, iznervirani Bo?o Vatavuk sko?io je ljutit svog mjesta i u najdramati?nijem trenutku uzviknuo: -Sve opr a?t am Kr st i i n i?t a m u n e zam jer am , sve t u ?be pr ot iv n jega povla?im i n u dim m u velik odu ?n o izm ir en je sam o da se ovaj spor lik vidir a! Sudac Proti? s olak?anjem je odahnuo i pohvalio Bo?u spreman zaklju?iti spor, ali Radov?i? sav zajapuren oprost i pomirenje odbio: -Ne, zbog Bo?e i n jegovog n apadaja n ijesam pet n o?i spavao od u zr u jan ja. Nek a se sada Bo?ja pr avda vr ?i! I Bo?ja pravda bi izvr?ena. Sudac je presudio da je tu?ba Marije Vatavuk protiv Krste Radov?i?a neutemeljena te ju je u cijelosti odbacio, a Bo?u Vatavuka je po tu?bi Krste Radov?i?a osudio na

PROFIN JEN O ?IBEN SKO N EPCE RAZLIKUJE JE LI HRSKAVOST KO?ICE PRA??I?A, PE?EN OG N A RA?N JU, DOBIVEN A BOCKAN JEM N O?EM ILI ?ILOM Pri?alo se da je Radov?i? podmitio Valjka da svjedo?i u njegovu korist,a da je do sva?e s Marijom Vatavuk do?lo nakon ?to se on vidjev?i je na ribarnici na?alio da u svoj brudet podvaljuje le?u ribu koju njeni gosti nisu pojeli. Postojala je i verzija da je Radov?i? uvrijedio Mariju primjedbom da u pa?ticadu stavlja nepojedeno le?o meso, a prema tre?oj verziji Radov?i? je Mariju uvrijedio kada je ona odbila njegove ljubavne ponude. ?to se zaista dogodilo, nikada ne?emo saznati, ali zato iz ove sudsko - gastronomske pri?e doznajemo da se u ?ibeniku kuhao bijeli brudet od oborite ribe sa suvicama, da je postojao br u det od u gor ovih glava kao i r adn i?k i br u det od plave r ibe. Posebnu gastro ba?tinsku vrijednost ima podatak da se hrskava ko?ica na odojcima pe?enim na ra?nju dobivala bri?ljivim bockanjem no?em ili ?ilom te da je fino ?ibensko gurmansko nepce bili u stanju razlikovati je li ko?ica na pe?enom odojku hrskava od bockanja no?em ili ?ilom. Naravno, tu je i dragocjeno autenti?no svjedo?anstvo o izgledu i gurmanskoj atmosferi Masne ulice, tog ?ibenskog i dalmatinskog kraljevstva marende, marenda?a i kulture marendavanja.

CRN A KRON IKA ZA PLAKAT OD SM IJEHA

GOSPO? A AN TUN AC ?OKIRALA KRADLJIVCA LEDEN OM VODOM PA GA U HRVAN JU O?I U O?I N ADJA?ALA HRABRA ?IBEN ?AN KA SAVLADALA KRADLJIVCA GOLIM RUKAM A # DVOBOJ PI?TOLJIM A N A ?IBEN SKOJ RIVI # LIJE?N ICI PRED ?TRA JKOM ZBOG SLABOG RADA POLICIJE # M E? UN ARODN I SKAN DAL: UHI?EN I M ORN ARI S EN GLESKOG N OSA?A AVION A GLORIOUS KAKO SE OLAK?AVA JU PO ZIDU KAZALI?TA # POLICIJA N AKON DOJAVE SPLITSKIH TA JN IH AGEN ATA OTKRILA TKO ?IBEN SKIM LOPOVIM A PRAVI BEZBU?N I SVRDAO

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA

POLICIJA NAKON DOJAVE SPLITSKIH TA JNIH AGENATA OTKRILA TKO ?IBENSKIM LOPOVIM A PRAVI BEZBU?NI SVRDAO

Bezbu ?n i sv r dao pr av i m eh an i ?ar Er n est a M el och i i z ?i ben i k ?IBENIK, 1906. - ?ibenska policija je nakon dojave splitskih tajnih agenata rasvijetlila tajnu niza uspje?nih provala u trgovine i druge objekte u kojima ima vrijednih stvari i novca na koji lopovi kidi?u. Ve? je neko vrijeme poznato, a i javno je kazano da lopovi u svom ne?asnom poslu koriste bezbu?ni svrdao. To je neobi?na naprava kojom se bu?e zidovi, okna, vrata pa i slabije metalne blagajne i ?krinje, a koja pri radu ne izazivlje nikakvu buku, ?ak ni ve?i uznemiruju?i ?um. Zadnja velika kra?a pomo?u bezbu?nog svrdla izvedena je u uredu brodara Pia Negr ija. Njemu su lopovi provalili u blagajnu. Probu?ili su je bezbu?nim svrdlom s diskom promjera 17 centimetara. Takva rupa dovoljno je velika da se u blagajnu uvu?e ruka do ramena i iz nje uzme sve ?ega se tat domogne. Policija je bacila sumnju na odre?ene osobe, od prije poznate provalnike, ali je istragu usmjerila na izumitelja bezbu?nog svrdla, dakle na osobu koja izra?uje ?ibenik 1906. godine

Brod i pe?at brodarske tvrtke Negri, Pia Negrija iz ?ibenika. tu napravu i daje je lopovima sigurno ne bez interesa i naknade. Kona?no, nakon dojave splitskih tajnih agenata koji su istra?ivali provale po?injene bezbu?nim svrdlom na podru?ju Splita i trogira, ?ibenski su policajci u iznenadnom no?nom prepadu uhitili majstora koji je svoju vje?tinu stavio u slu?bu kriminala. Bezbu?ni svrdao izra?ivao je vrsni ?ibenski mehani?ar Er n est M aloch i, ina?e dosta ugledan gra?anin neporo?ni gra?anin. U jednom od ormara u njegovoj radionici ?iben?ankabezbu?ni Ines policija je tijekom racije prona?la Fan?ovi? kao svrdao s diskom promjera od upravo 17 Mare Mulica u centimetara. Tako je ta misterija TV serijikona?no Velo razrije?ena, a sada je pitanje ho?e li novac, nakit misto i druge vrijedne stvari koje su pomo?u te naprave ukradene njihovim vlasnicima u ?ibeniku, Vodicama i Skradinu ikada biti vra?ene.

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA

LIJE?NICI PRED ?TRA JKOM ZBOG SLABOG RADA POLICIJE

N e pr est aj u k r a? e si j al i ca, ot i r a?a za n oge, pepel j ar a i st ol i ca i z ?ek aon i ca l i j e?n i ?k i h or di n aci j a ?IBENIK 1929. - Lije?nici koji imaju privatne ordinacije zaprijetili su ?trajkom protiv policije i policijskih djelatnika ozloje?eni slabim radom policije u slu?aju stalne plja?ke njihovih ?ekaonica. Spretni lopovi unato? njihovoj pa?nji i la?nim pacijentima ?pijunima ve? mjesecima odnose iz lije?ni?kih ?ekaonica sve ?ega se domognu. Kradu pepeljare, otira?e za noge, pljuva?nice, stolice, daske sa sjedalica, podne prostirke, sjenila sa stropnih lampi, ogrjev, dijelove pe?i za grijanje, plo?ice s obavijestima, kvake s vrata, zavjese pa ?ak i slike sa zidova. Toj po?asti nikako ne mogu stati na kraj, a tu?be policiji nisu dale

rezultata. U nemo?i lije?nici najavljuju protiv policijski ?trajk.

DVOBOJ PI?TOLJIM A NA ?IBENSKOJ RIVI

Iv o G. i z Pr i m o?t en a br ?e j e pot egao pi ?t ol j od Jak ov a B., al i j e pr om a?i o ?IBENIK, 1940. - Nakon sva?e zbog varanja u igri na muru koju policija nastoji zabraniti zbog izazivanja

prevelike agresije i nasilja, Ivo G. iz Primo?tena i Jakov B. iz ?ibenika, dohvatili su kamenje, a potom su potegli i pi?tolje. Prvi je iza pojasa pi?tolj potegao Jakov, ali je Ive bio br?i. Opalio je hitac, ali je proma?io pa se prestravljen tako skamenio da se nije do u bijeg ni kada je Jakovu pi?tolj zatajio. Dvoboj pi?toljima pratila je masa kubica koji se nisu ni malo upla?ili. Policija je osim megdand?ija uhitila i nekoliko kibica koji su zava?enu dvojicu poticali na obra?un i nagovarali ih da potegnu pi?tolje.

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA GOSPO? A ANTUNAC ?OKIRALA KRADLJIVCA LEDENOM VODOM PA GA U HRVANJU O?I U O?I NADJA?ALA

HRABRA ?IBEN ?AN KA SAVLADALA KRADLJIVCA GOLIM RUKAM A ?IBENIK, 1936. - Gospo?a Katica Antunac golim je rukama savladala kradljivca koji je krao njeno rublje sa su?ila u dvori?tu. Gospo?a Antunac ?ula je oko 10 sati ne?ije korake u dvori?tu. Posumnjala je da bi to mogao biti kradljivac pa se tiho iskrala na balkon i pogledala dolje. Ugledala je

?iben?anke na slici iz 1936.godine.

Trideset ih godina 20. st olje?a u Europi su bile poularne sna?ne i mo?ne ?ene at let skec gra?e koje su sna?nije od mu?karaca.

kradljivca koji krade njeno rublje. Ve? je dosta rublje skinuo sa su?ila i slo?io na ogradi. Pobojav?i se da bi kradljivac mogao pobje?i dok ona si?e u dvori?te, naglo ga je zalila ledenom vodom. Kradljivac se toliko ?okirao i zbunio da nije uspio pobje?i pa ga je gospo?a Antunac jure?i niz skale, zasko?ila. Uhvatila se s njim o?i u o?i i u hrvanju ga nadja?ala. Pobojav?i se valjda i za vlastiti ?ivot drski kradljivac je u borbi uspio skinuti kaput i oteti se iz ruku gospo?e Antunac, ali nije uspio pobje?i jer su ga se do?epali susjedi koje je probudila buka bitke u dvori?tu.

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA M E? UN ARODN I SKAN DAL: UHI?EN I M ORN ARI S EN GLESKOG N OSA?A AVION A GLORIOUS

Redar i zat ek l i en gl esk e m or n ar e k ak o se ol ak ?av aj u po zi dov i m a k azal i ?t a ?IBENIK, 1933. - Nakon dojave ogor?enih ?iben?ana, gradski su redari explicite zatekli ?etvoricu engleskih mornara s nosa?a aviona Glorious kako se olak?avaju po zidu kazali?ta. Istina je da su se trojica olak?avala, a ?etvrti da je zate?en upravo pri poku?aju obavljanja velike nu?de uz zid kazali?ta za koji se dr?ao jednom rukom, a drugom se odupirao o zemlju. Mornari su uhi?eni i privedeni u pritvor zbog ?ega je izbio me?unarodni skandal. Odmah je alarmirana Mornarska komada ?ibenik, ali je za taj nemio slu?aj ve? su bili doznali komandant Gloriousa i komandant ratne flote, a ve?a nevolja izbjegnuta je zahvaljuju?i diplomatskoj vje?tini Josipa Jadr on je predstavnika Op?ine ?ibenik. Uglavnom mornari su pu?teni iz pritvora, zapovjednik Gloriousa se ispri?ao gra?anima ?ibenika zbog nekulturnog pona?anja svojih mornara, a komandant flote je objavio da taj doga?aj ne?e utjecati na ranije dogovorenu mogu?nost da gra?ani ?ibenik posjete i razgledaju nosa? aviona Glorious te ratne

brodove Boadicea i Boreas kako je bilo planirano. Uz to komandant je kazao da gra?ane koji ?ele posjetiti engleske ratne brodove ne?e prevoziti njihovi ?amci nego ?ibenski brodari kojima engleska mornarica ne ?eli uzimati posao i uskra?ivati zaradu. U ime posade, a njih je skupa oko 3000 ljudstva, od kojih je 1100 na nosa?u Glorious, dano je ?asno vojni?ko obe?anje da se problem olak?avanja mornara po zidovima kazali?ta vi?e ne?e ponoviti.

Kozm et i?k i salon " ZDENKA" / vl. Zden k a Bogdan ovi? / Blajbu r ?k ih ?r t ava 1, 22000 ?iben ik / 022 336-237 / 098 1742-684 / h t t p:/ / w w w.k ozm et ick i-salon -zden k a.h r /

INTERVJU

OTETO ZABORAVU

Zorana M ihel?i?

BO?O KU?I?, SAM OTN JAK S OTOKA KORN ATA, BIO JE N A JUSAM LJEN IJI ?OVJEK EUROPE DU?E OD 80 GODIN A

N a ot ok Kor n at Bo?o Ku ?i ? dov eden j e 1888. godi n e k ao ?esn aest ogodi ?n j i dj e?ak , a 1968. godi n e k ada m u j e bi l o 96 godi n e ?el i o j e i ?i u M u r t er n a zadn j u i spov i j ed Pr i?u o k or n at sk om sam ot n jak u Bo?i Ku ?i?u 1975. godin e objavio je br it an sk i m agazin za djecu i m lade? Look an d Lear n , ?iji su ga pisci i ilu st r at or i opisali k ao ?ovjek a iz k am en og doba u 20. st olje?u . Sedam godin a r an ije o n jem u je pisala beogr adsk a Ilu st r ovan a polit ik a k oja je objavila i n jegovu f ot ogr af iju . U britanskom tjedniku za djecu Look and Learn, broj 774 koji je bio objavljen 13. st u den og 1975. godine objavljen je ?lanak o Bo?i Ku ?i?u, najusamljenijem ?ovjeku Europe, koji je gotovo cijeli svoj ?ivot proveo sam na otoku Kornatu, rade?i kao pastir. Britanski novinari na?li su Bo?u Ku?i?a, ?ivog i zdravog sedam godina nakon ?to su ga je posjetio i s njim razgovarao novinar beogradske revije Ilustrovana politika politike Aca Radakovi? koji ga je opisao kao starca suha i kvrgava kao grana davno usahle masline. Ovako je o njemu pisao Radakovi?: Ot ok Kor n at i, k olovoz 1968. godin e. St ar ac Bo?o Ku ?i?, su h i k vr gav k ao gr an a davn o u sah le m aslin e, dr ijem ao je pod vr elim jadr an sk im su n cem n a st u bam a or on u le k u ?e. Kad su se n ovin ar i pojavili pr ed n jim , pr en u o se i u n jegovim , od du gog ?ivot a ve? zam u ?en im o?im a, pom ije?ao se st r ah s n ezadovoljst vom . Ht io je pobje?i od lju di, t ih n am et ljivih st vor ova k oji n epr ek idn o n e?t o govor e i u vijek ?ele n e?t o sazn at i, od t ih galam d?ija ?t o r em et e zu jan je p?ela, k vocan je k ok o?iju , pon ek i k r ik galeba i blejan je ovaca, jedin e zvu k e n a k oje je u svom pu st in ja?k om ?ivot u n avik ao. Bo?in e st ar a?k e k ost i bile su pr eslabe, u spio je sam o osovit i se n a n oge i bespom o?n o odm jer avat i dr sk e u ljeze. Tek k ad m u je n a? vodi?, veseli M u r t er an in Lju bo Lovr i?, k oji svojim br odi?u n epr ek idn o k r st ar i

Fotografija Bo?e Ku?i?a u beogradskoj Ilustrovanoj politici 1968. godine. Kor n at sk im ar h ipelagom , pa jedn om u godin u ili dvije n avr at i i do st ar og u sam ljen ik a n a vr h u ot ok a Kor n at a, pr u ?io dva k avala, st ar ?evo lice obr aslo gu st im bijelim ?ek in jam a se pok r en u lo: -Riba! O Divice, o Gospo!, ot elo se iz n jegovih bezu bih u st a. Tak o je pao i zid n epovjer en ja m e?u n am a. St ar ac je pr ist ao n a r azgovor . -Koliko ti je godina, Bo?o, zapit ao je Lju bo, a

st ar ac je du go u sebi r a?u n ao m i?u ?i u sn am a. -Bit ?e da mi je devedeset i ?est. Da bit ?e toliko. -Kad si do?a' ovam o n a Kor n at ? -Ne znam pravo. Bit ?e da mi je bilo petnaest ili ?esnaest. Ne sje?am se. Prema ?asopisu Look an Learn, otac ga je na Kornatu ostavio 1888. godine, kada je imao 16. godina. To zna?i da je 1975. godine kada su ga prona?li britanski novinari imao 103 godine. A kako je dospio na Kornat pomalo romanti?no opisano je Look and Learn: Bo?o Ku ?i? iza?ao je iz m alog br oda, k oji se n je?n o lju ljao po valovim a k oji su se pr ek lapali, i pogledao st jen ovit i ot ok n a k oji je st u pio. Dok je r ibar k oji ih je doveo sjedio u n jegovu ?am cu i gledao ga s n evjer icom , Bo?o se ok r en u o ocu . Ot vor io je u st a, ali pr ije n ego ?t o je u spio izgovor it i n ek u r ije?, ot ac ga je ?vr st o zagr lio. Bo?o se ot r gn u o iz o?evog zagr ljaja. -Ne ?elim te ostaviti ovdje, ali..., bespom o?n o je slijegao r am en im a n jegov ot ac r am en im a. Bo?o je pogledao on ih n ek olik o st var i k oje je pon io sa sobom lim en i lon ?i?, lim en u t e?u ,

n o? i m alo h r an e. Ok r en u v?i se od oca i ?am ca gledaju ?i ot ok pr o?ar an r ijet k im gr m ljem , u zvik n u o je: -Idi! Ostavi me! Njegov ot ac je polak o k r en u o pr em a br odu , popeo se n a n jega pot i?t en i t e?k a sr ca. Nije se osvr t ao k ada se ot isn u o od obale i zaplovio. Bo?o je st ajao n a obali i gledao za br odom sve dok n ije n est ao iz vida, a on da se popeo u z ot ok i za?ao m e?u gr m lje. Pr i?a o n jegovom dolask u n a ot ok ?u dn a je k ao i pr i?a o n jegovom n evjer ojat n om opst an k u u pu st o?i i sam o?i. Na Kor n at ga je dovela obit eljsk a t r agedija. Um r la m u je m ajk a. Ot ac je ost ao sam sa sedm or o djece i n ije m ogao zar adit i dovoljn o da ih sve n ah r an i. Da n e u m r u od gladi djeca su se m or ala br in u t i sam a za sebe. Svat k o od n jegove br a?e i sest ar a izabr ao je svoj pu t i n ek ak o se sn a?ao. Ali Bo?o je bio n ajn eobi?n iji. Prema Look and Learn-u Bo?o je sam odlu?io da ?e ?ivjeti na pustom otoku, a njegov otac je nevoljko pristao. Nakon ?to ga je ostavio na Kornatu otac mu je povremeno slao skromne

darove, oskudnu izno?enu odje?u, malo hrane, novi no?a, limene ?a?e, lonca za kuhanje, nekoliko ru?nika. No, to nije potrajalo. Od t ada Bo?o je iz godin e u godin u ?ivio sam . M jesecim a n ije vi?ao dr u ge lju de n it i je im ao s k im r azgovar at i. ?t o se ost at k a svijet a t i?e, Bo?o vi?e n ije post ojao. Pr oh u jala su dva svjet sk a r at a, lju di su ot i?li n a M jesec, svem ir sk e son de su poslan e pr em a zvijezdam a, pojavili su se r adio, t elevizija, au t om obili, avion i, m n o?t vo dr u gih st var i po?eli m ijen jalo je lice svijet a. Bo?o n ije zn ao n i?t a o t im st var im a, Dok je van jsk i svijet i?ao svojim pu t em , n jegov se zau st avio. Do 1972. godin e k ada je Bo?o ve? bio st ogodi?n jak , a do t ada su pr o?le 84 godin e ot k ak o je post ao m oder n i Robin son Cr u soe. Look an Learn opisuje Bo?u kao ?ovjeka iz kamenog doba koji ?ivi u 20. stolje?u. Pisali su o njemu kao zapu?tenom poludivljem starcu s dugom sijedom kosom i bradom koji se krije iza kamenih gomila i du? kornatskih kamenih zidova. Nek i su dolazili do n jegove sk r om n e k olibe pok r iven e slam om Nek i su u spjeli r azgovar at i. Tak o su dozn ali da je pr e?ivio h r an e?i se ov?jim m lijek om , k or ijen jem , m aslin am a, sm ok vam a i pon ek om r ibom , a pon ek ada je n avodn o u lovio i pon ek og zeca. Odje?a m u je bila od ze?je k o?e vezan a k on opom ok o pasa. Bio je ?vr st i ?ilav i o?it o je ?elio ost at i sam . Nek i su m u , zn aju ?i da je n a ot ok u , ost avljali n a pon ek u bocu piva i k on zer vir an e h r an e n a obalu i pa bi ot plovili n at r ag u dvadeset o st olje?e, ost avljaju ?i Bo?u da ?ivi u svom golom k r aljevst vu dalek o od m oder n og svijet a.

Pri?a o Bo?i koju je sedam godina ranije napisao Aca Radakovi? ne?to druk?ije prikazuje Bo?u: Osam deset lje?a pr ije n ast an k a ovog t ek st a, dje?ak Bo?o si?ao je s ocem sa su r ove plan in e Du bovice k oja se u zdi?e iz Ravn ih Kot ar a. Spu st io se u n izin u , jer u bijedn oj du bova?k oj pu st opoljin i n ije bilo dovoljn o k u k u r u za i k r u m pir a za odr asle dje?ak e. Ne sje?a se Bo?o ba? n ajbolje t og davn o pr oh u jalog dan a, ali zn a da ga je ot ac doveo n a sajam u Obr ovcu , gdje se u blizin i zelen a Zr m an ja u lijeva u Novigr adsk o m or e. Ot ac je t am o r azgovar ao s n ek im lju dim a i n a k r aju se s jedn im od n jih r u k ovao. -Bo?o, rekao je otac sinu, Ovaj ?ovjek ti je od sada gospodar. ?uvat ?e? njegove ovce. Po?i s njim i slu?aj ga! Ot ac je od dje?ak ovog gospodar a Ivan a Bo?ik ova dobio vr e?u k r u m pir a i dem i?on u lja i vr at io se u Du bovicu gdje su ga o?ek ivala gladn a u st a m la?e djece. Bo?o je s gospodar om k r en u o n a pu t . St igli su n a bogat i ot ok M u r t er . Tu se m om ak i Du bovice pr vi pu t u ?ivot u do sit a n ajeo i bio je vr le

sr et an . Gospodar je Bo?u u k r cao n a ?am ac i poveo ga n a pu st i Kor n at . Novinari su do usamljenika Bo?e stigli brodom iz Murtera. Pristali su u uvali Ropot n ici, a odatle su se pola sata uspinjali uz padine Kornata do, kako ka?u, visor avn i s k oje pu ca pogled n a pr egr ?t Kor n at sk ih ot ok a i ot o?i?a r asu t ih po m or u. -Tu sm o n ai?li, pi?e Radakovi?, n a m ali vin ogr ad, n a po k oje st ablo badem a, n a m aslin e n eobi?n o svijen ih gr an a, n a divlju m ir t u , cvjet ove n ar a i jedn oli?n o zu jan je n eu m or n ih p?ela k oje su t r agale za k adu ljom . Pr o?li su k r oz t u m ale?n u oazu izgu bljen u u golom k am en jar u i n ai?li n a m jest o zvan o Kn e?ak , n a r u ?evn u k u ?i i zadr ijem alog Bo?u n a n jen im k am en im st u bam a.

-Jesi li igda odlazio s Kornata, Bo?o, pitao ga je na? je vodi?. -Jesam , jedn om pr ilik om , pustinjak se, nevi?an razgovoru, mu?io sastaviti re?enicu, pokazuju?i iskrivljenu lijevu podlakticu, Kad je bio rat, otjerali su me u soldate i ranili u ruku na mjestu zvanom Piava. -Taj Prvi svjetski rat, pi?e dalje Radakovi?, Bo?o ne?e zaboraviti. Ve? se po?eo odvikavati od ljudi, godinama je lutao s ovcama ljutim kornatskim kamenjarom. Gospodar je imao puno ovaca, bile su divlje i samo se Bo?e nisu bojale. On ih je izvla?io iz dubokih ?krapa, kamenih rupa u kojima bi neoprezno potra?ile zaklon od sunca, pa se vi?e ne bi mogle izvu?i. On je u kamenu ku?u, koja je tada jo? bila zdrava i ?vrsta kao ?to je bio i on, donosio iznemoglu janjad i njegovao ih. Gospodar je dolazio na svoj kornatski posjed jednom ili dva puta godi?nje obrati gro??e ili masline. Nije s gospodarom i radnicima previ?e razgovarao. Potjerao bi ovce niz kamenjar i pri?ao s njima. I zvijezdama se radije povjeravao nego ljudima, jer su one bile tihe i mudro su gledale s visina. Za svaku je izmislio neko ime. Bio je sit i to je bilo najva?nije jer se glad nikad ne zaboravlja. Imao je mlijeka, mesa i gro??a, a ponekad i kruha. I ba? tada, kad je bio sretan, pedantni carevi ?inovnici otkrili su da na Kornatu ?ivi ?ovjek koji bi mogao braniti monarhiju. -Kad su m e pu st ili ?a iz ?pit ala, vr at ija sam se ovam o. Lipo je ovdi, govorio je taj starac. Ljubo Lovri?, jedini koji je uspijevao od starca

izvu?i pokoju re?enicu, zapita: -Gre? li kadgod u Murter, Bo?o? -Grem! Grem!, re?e starac. -Kad si bija u Murteru zadnji put? -Skoro sam bija. Lani sam bija. Nekako u prolje?e, odgovori pustinjak. Kad se vratio iz rata s nakrivo sraslom podlakticom, Bo?o je nastavio usamljeni?ki ?ivot me?u ovcama. Sve je rje?e odlazio u Murter me?u ljude. U stvari, samo oko Bo?i?a. -Bo?o m i je im e. Zat o n a Bo?i? idem u M u r t er , objasnio je. -Jesi li se ik ad ?en io? -Nisan . A gdi sam m oga' n a?' ?en e? -A on ak o, Bo?o, jesi li igda bio sa n ek om divojk om ? -Jesan , k ad sam bija u Abaciji. Bija sam s jedn om . -Pa k ak o t i je bilo, Bo?o? -Ne zn am . Ne sje?am se. Zn am sam o da je bilo lipo. ?et ali sm o r ivom . Taj se zna?ajni doga?aj zbio u vrijeme Prvog svjetskog rata. Bio je to prvi i posljednji bli?i susret Bo?e Ku?i?a s nekom ?enom. ?utio je i s vremena na vrijeme se na vrelom suncu zimogro?ljivo stresao. Razmi?ljao je napregnuto o ne?emu. Odjednom je pogledao Ljubu: -U Abaciji mi je, bi?e kad sam bija s onom divojkom, ostala roba. Zabor avija sam t am o vojn i?k u ?k r in ju i sat . Zam olit ?u gospodar a

da m e pu st i ot i?i u Abaciju . M oga bi m i n ek o odn it san du k i sat . Je li Abacija dalek o? Ni prostor, kao ni vrijeme ne postoje vi?e za Bo?u Ku?i?a. Njegov svijet je Kornat i mala oaza Kne?ak, a vrijeme lanac dana i no?i. Na rastanku je kazao: -Ipak bi mora po? do Murtera. Za ispovidit se. Ne mogu vi?e za ovcama. Vrime je stiglo za umrit. Beogradska Ilustrovana politika objavile je 1968. godine uz tekst i fotografiju Bo?e Ku?i?a. Bitno druk?ije Bo?u su prikazali ilustratori magazina Look an Learn. On je na tim crte?ima agresivan i prili?no zastra?uju?i. No, tada su mu, ako su informacije to?ne, ve? bile 103. godine. ?itaju?i tekst i gledaju?i ilustracije name?e se pitanje jesu li reporter Look an Learn uop?e bili na Kornati i jesu li zaista vidjeli i upoznali Bo?u? Mogu?e je da su svoju pri?u napisali prepri?avaju?i pri?u koju im je netko ispri?ao, a mo?da su imali i primjerak teksta iz Ilustrovane politike? U obje pr i?e o Bo?i Ku ?i?u , ?ovjek u za k ojeg k a?u da je vi?e od 80 godin a bio n aju sam ljen iji ?ovjek Eu r ope, im a ist in e, ali i pu n o n et o?n ost i. Pr i?a je n eobi?n a i zan im ljiva pa zavr je?u je da je se ist r a?i t im pr ije jer Bo?o Ku ?i? po?iva n a m u r t er sk om gr oblju i bilo bi t u ?n o da ga zau vijek pr ogu t a m r ak zabor ava.

PLA? M ORA

ZAUVIJEK NAM IH JE UZELO M ORE 40. OBLJETN ICA TRAGEDIJE BRODA KAPRIJE I N ESTAN KA 18 ?IBEN SKIH POM ORACA

Osamnaest ?ibenskih pomoraca, Bor ivoje Du k i?, Slavko Lju bica, Roko Ku r t ovi?, An t e Nin i?, Din ko Gr ?an ov, Svet in Ba?eli?, Nik o An t olos, An t e Tan f ar a, Jer ko Ju r i?, Br an k o ?u per ba, Fr an e M odu n , Josip ?ar i?, Gu ?t e Cvit an , An t e Jelov?i?, M ar in k o ?u k , Sa?a Pozder ac, M iljen ko Lu ?i? i Kr u n oslav Er ceg, nestalo je bez traga u dubinama Mramornog mora prije 40 godina, 18. list opada 1979. godine. Do danas nije prona?en ni najmanji trag ni jednog od osamnaest ?lanova posade broda Kaprije koji su stradali u nikada do kraja razja?njenoj pomorskoj nesre?i. Njihove obitelji nikada nisu saznale ?to se s njima dogodilo. Ni jedno tijelo nije prona?eno, a jedini ostaci broda Kaprije bili su dva pojasa za spa?avanje i jo? neke sitnice. To je sve ?to je preostalo od velikog teretnog broda koji je prevozio 4200 tona kromove rude. Tragedija se dogodila u M r am or n om m or u kod otoka M ar m ar a na prilazu morskom prolazu Dar dan ele. Pod do danas nerazja?njenim okolnostima u maglovitoj no?i brod Kaprije kojim je zapovijedao kapetan Bor jan Du k i?, sudario se s gr?kim brodom Soule K. i odmah potonuo. Povukao je za sobom cijelu posadu. Gr?ki brod ostao je na povr?ini i uspio se domo?i sigurne luke. Soule K. bio je o?te?en, ali o?te?enja na njemu nisu upu?ivala na te?inu drame niti su pru?ala obja?njenje za?to je Kaprije potonulo tako naglo da se nije uspio spasiti ni jedan ?lan njegove posade. Potraga, kakva slijedi nakon svakog brodoloma, nije dala nikakve rezultate. Od Kaprija nije ostalo ni?ta. Pomorski vje?taci

utvrdili su da je Soule K. doslovno pregazio Kaprije no tijekom dugotrajnog su?enja nije utvr?ena isklju?iva krivica kapetana gr?kog broda Con st an t in a Den xesa. Sud je presudio da su za tu tragediju 50 : 50 posto krivi on i kapetan Kaprija Duki?. Ni nakon 40 godina od potonu?a Kaprija, najve?e pomorske tragedijeu ?ibenskoj pomorskoj povijesti, ne zna se gotovo ni?ta, a mnoga otvorena pitanja jo? uvijek su bez odgovora. Potraga za pomorcima s broda Kaprije na ?irem podru?ju mjesta potonu?a, trajala je - 120 sati.

TRAGEDIJA BRODA ?ABAC M E? U 28 POGIN ULIH I N ESTALIH HRVATSKIH POM ORACA BILA SU I ?ETVORICA ?IBEN SKIH M ORN ARA Petnaest godina prije potonu?a Kaprija i nestanka cijele njegove posade svijet je potresla tragedija broda ?abac Kvarnerske plovidbe iz Rijeke. ?abac se 7. sije?n ja 1962. godine sudario s engleskim teretnim brodom Dorrington Court. Od 33 ?lana posade ?apca pre?ivjela su samo petorica, a smrtno je stradalo 28 hrvatskih pomoraca. Me?u poginulima bila i ?etvorica ?ibenskih pomoraca ?im e Radov?i?, prvi kuhar, ro?en 1930. godine u Kapriju, ?im e M i?u r ac, vo?a palube, ro?en 1910. godine u Prvi? ?epurini, M ilivoj Vlah ov, maza?, ro?en 1906. godine u Prvi? ?epurini i Rade Gr belja, lo?a?, ro?en 1913. godine u Prvi? ?epurini. Parobrod ?abac izgra?en je 1922. godine u brodogradili?tu Stettiner - Oderwerke za njema?ku kompaniju Leonhardt & Blumberg i porinut kao Marie Leonhardt. U Drugom svjetskom ratu, 18. lipnja 1944. godine, bio je potopljen u zra?nom napadu saveznika na Hamburg. Nakon rata dignut je i popravljen te je kao ratna reparacija dodijeljen Norve?koj gdje plovio pod imenom Skottnes. Kada je 1947. godine prodan Jugoslaviji dobio je ima Su?ak, a kasnije je preimenovan u ?abac. Pod tim

imenom od 1957. godine plovio je u floti rije?ke Kvarnerske plovidbe. U sudaru s motornim brodom Dorrington Court kod svjetionika Sou t h Goodw in u La Mancheu bio je tako te?ko o?te?en da je potonuo za manje od 5 minuta i sa sobom u plavu grobnicu povukao 28 mornara. Brod Dorington Court i jo? tri broda koja su se na?la u blizini spustili su ?amce u more i tra?ili brodolomce, ali ve?ina ih je ve? bila mrtva zbog velike hladno?e mora. Brod Hampton Ferry izvukao je iz mora kapetana, prvog oficira, jednog ?lana posade te jo? 4 mrtva tijela, a Dorrington Court uspio je prona?i 3 pre?ivjela mornara od kojih je kasnije jedan preminuo. Posada broda Soutern Africa po jakom je vjetru u tragala je za pre?ivjelima jo? 12 sati. Na?li su 5 tijela, dok je posada broda Walmer prona?la 7 tijela. Te no?i prona?eno je 17 tijela mrtvih mornara, a sutradan je prona?eno jo? jedno. Deset ?lanova posade ?apca nikada nije na?eno i zauvijek je ostali u plavoj grobnici. Me?u njima

Emil Vodopija

Tomislav Belak

Ivan Pet rovi?

su i dvojica ?ibenskih mornara M ilivoj Vlah ov i Rade Gr belja. Bila je to najve?a pomorska tragedija hrvatske trgova?ke mornarice nakon 1930. godine, kada je tako?er u sije?nju na Atlantiku u ciklonu stradao brod Daksa. Tada je poginulo 38 na?ih pomoraca.

GDJE SU EM IL, SLAVKO, IVAN , TOM ISLAV...

Slavko Lu?ev

A 28. rujna ove, 2019. godine 1200 nauti?kih milja od Martiniquea, nestao je Din o M i?k i?, ?ibenski kapetan. S njim su plave dubine skrile i ?est ?lanova posade njegovog broda Bourbon Rhode 2019. godine biti prona?en nije se jo? ugasila. Od 1962. do 2013. godina, nestala su ?ak dvadeset dva ?ibenska pomorca, ne ra?unaju?i Dina Mi?ki?a za kojeg je, u trenucima nastanka ovog teksta, jo? uvijek tinjala nada da bi mogao biti prona?en.

Osamnaest ?lanova posade Kaprija i dvojica mornara s broda ?abac, nisu jedini ?ibenski pomorci koji su zauvijek nestali u dubinama mora. Pomorac Em il Vodopija, nestao 28. pr osin ca 1995. godine pav?i s broda u na?e Jadransko more kod otoka Jabuke. Usprkos potrazi nikada nije prona?en. Slavk o Lu ?ev, zapovjednik tankera Asian Progress IV, nestao u moru 29. o?ujka 2013. godine pod nikada razja?njenim okolnostima tijekom plovidbe izme?u M alezije i Sr i Lan k e.U moru je prilikom pomorske nesre?e u Su?ura? -Kolo?epskom kanalu 25. t r avn ja 2017. godine nestao ?iben?anin Tom islav Belak . Murterin Ivan Pet r ovi?, nestao je u moru 15. lipn ja 1996. godine kod otoka Murtera.

Dino Mi?ki?

Jest e l i znal i... ...da su javn e k u ?e u ?iben ik u post ojale got ovo 30 godin a n ak on ?t o su bile zak on om zabr an jen e 1. list opada 1934. godin e t e da su Nar odn i odbor Op?in e ?iben ik i Op?in sk i k om it et i za k u lt u r u i socijaln u polit ik u slu ?ben o br in u li o ?iben sk im pr ost it u t k am a sve do 1960. godin e, a n e slu ?ben o i godin am a k asn ije ?ibenik, poznat u Kraljevini Jugoslaviji kao grad uzornih javnih ku?a i primjerenog vo?enja tzv. trpljenog obrta tj. legalne prostitucije, protivio se dono?enju Zakona o suzbijanju spolnih bolesti koji zabranjuje javne ku?e i ukida dr?avni nadzor nad prostitutkama. Jedanaest dana prije njegovog stupanja na snagu, 19. rujna 1934. godine, grupa savjesnih i odgovornih gra?ana ?ibenika poku?ala je upozoriti na njegovu ?tetnost izno?enjem ?ibenskog stava da se zabranom prostitucija ne?e suzbiti nego ?e jo? vi?e procvjetati, a ni spolnih bolesti ne?e biti manje nego vi?e jer ne?e biti medicinskog nadzora nad javnim ?enama i djelatnicama trpljenog obrta. -Ist in a je, - ka?e se u priop?enju za koje nema potvrda da je bilo poslano nadle?nim dr?avnim tijelima - javn e k u ?e n isu

svim a po volji i m n ogi n a n jih gledaju k ao n a sablazan i legla n em or ala, ali javn a k u ?a je u gr adu pot r ebn a k ao i k lozet u k u ?i. Ne m ir i?u n am lijepo, ali se bez n jih n e m o?e. Javne ku?e usprkos ?ibenskom protivljenju ukinute su 1. listopada 1934. godine, ali je ?ibenik usprkos tomu nastavio tolerirati prostituciju i na razne na?ine brinuti o svojim prostitutkama i to ?ak narednih 30 pa i vi?e godina. ?ak i u godinama nakon Drugog svjetskog rata kada je u ?ibeniku uspostavljena komunisti?ka vlast, skrb o prostitutkama nije prestala. Narodni odbor Op?ine ?ibenik i Op?inski komiteti za kulturu i socijalnu politiku slu?beno su brinuli o ?ibenskim prostitutkama sve do 1960. godine, a neslu?beno i godinama kasnije. Smatralo se da javne ?ene trebaju imati dru?tvenu prostoriju za odmor i okupljanje, pravo na slobodnu nedjelju i besplatnu zdravstvenu za?titu.

...da su u list opadu 1959. godin e Ivo Robi? i Vice Vu kov, dvije pjeva?k e legen de, u du et u pjevali pr vu h im n u n ogom et n og k lu ba Dinamo iz Zagr eba, pjesm u Plavi, Plavi, Plavi?

Odluku da Nogometni klub Dinamo treba dobiti svoju himnu donijela je 1959. godine klupska Kom isija za ?lan st vo i pr opagan du. Pisanje stihova povjereno je pjesniku Dr agi Br it vi?u. Njegove stihove uglazbio je skladatelj St jepan M ih aljin ec, a pjevali su je uz pratnju Zabavn og or k est r a Radio t elevizije Zagr eb, najpopularniji i najbolji pjeva?i koje je Hrvatska ikada imala; Ivo Robi? i Vice Vu k ov. Plo?a s himnom "Dinama" objavljena je u produkciji Jugotona. Na A strani plo?e bila je otisnuta himna Plavi, Plavi, Plavi, a na B strani na?le su se izjave petorice do tada najslavnijih Dinamovih igra?a Au gu st a Le?n ik a, Fr an je Wolf la, Ivice Hor vat a, Dr a?an a Jer k ovi?a i Ru dolf a Belin a, o svojim igra?kim danima u

Dinamu. Za ?ibenik je ta neobi?na plo?a posebno zanimljiva jer se na njoj, osim glasa Vice Vu k ova, mo?e ?uti i glas legendarnog ?ibenskog nogometa?a Dr a?an a Jer k ovi?a. Himnu Dinama Ivo Robi? i Vice Vukov prvi i jedini puta zajedno su pjevali u?ivo na stadionu u Maksimiru na utakmici Dinama protiv francuskog Olympiquea 26. list opada 1969. godine.

...da su ?iben ?an i jo? 1934. godin e pr edlagali da se legalizir a pr avo pasa da n aslje?u ju im ovin u i n ovac svojih vlasn ik a? Pitanje prava ku?nih ljubimaca na naslje?ivanje nekretnina, u?te?evine i drugih dobara svojih vlasnika u Hrvatskoj je listopadu 2019. godine potaknula dr. sc. Davor in a Pich ler , docenta na Katedri za gra?ansko pravo Pravnog fakulteta u Osijeku. U obrazlo?enju ona navodi da su u dana?nje vrijeme mnogi ljudi vi?e emotivno povezani sa svojim ku?nim ljubimcima nego s najbli?im srodnicima. Zanimljivo ja da se u ?ibeniku sli?na rasprava o pravima ?ivotinja na naslje?ivanje imovine svojih vlasnika vodila prije 85 godina. Naime, 1934. godine u sklopu rasprave o zabrani dovo?enja pasa na gradsko kupali?te Jadriju, govorilo se i o opravdanosti dono?enja zakonskih akata koji bi, tada dodu?e samo pasa, omogu?ili naslje?ivanje imovine

svojih vlasnika. ?ibenska inicijativa ostala je bez odjeka, ali je znakovita jer svjedo?i o upu?enost ?iben?ana u globalne trendove i svjetonazorska pitanja.

...da su ?iben ?an i zah t ijevali dr ?avn u za?t it u i povlast ice za pr oizvo?a?e k o?n ih opan ak a i op?u zabr an u pr oizvodn je obu ?e od gu m e? Po?etkom tridesetih godina 20. stolje?a ?ibenska op?inska uprava podr?ala je zahtjev ?ibenskih obu?ara i opan?ara da se dr?avnim mjerama za?tite i povlasticama podr?e proizvo?a?i ko?nih opanaka te da se uvede op?a zabrana proizvodnje obu?e od gume. ?ibenski obu?ari i opan?ari tvrdili su da je obu?a od gume zbiljski ?tetna po zdravlje onih koji je nose te da je, osim toga, masovna proizvodnja obu?e od gume ?tetna po s nacionalnog privrednog gledi?ta. Osim toga ?ibenski su obrtnici izra?unali da u Kraljevini Jugoslaviji ima vi?e nego dovoljno ko?e da se pokriju potrebe cijelog na?eg naroda, do?im se guma uvozi od stranih industrija. Uz sve to guma je mnogo jeftinija od ko?e te se proizvodnjom od uvozne gume ru?i na?a doma?a proizvodnja ko?nih prera?evina. Predstavka sa zahtjevima da se za?titi proizvodnja opanaka i zabrani proizvodnja obu?e od gume poslana je Ministarstvu narodnog zdravlja Kraljevine Jugoslavije koje ju je, ?etiri godine nakon ?to je

bila zaprimljena, proslijedilo Ministarstvu trgovine. Ono je najavilo da ?e odluku donijeti nakon konsultacija sa zainteresovanim privredni?kim ustanovama, ali se nakon toga vi?e nikada nije oglasilo.

...jest e li zn ali da su u ?iben ik u pr ije 40 godin a n ajve?i h it ovi bile pjesm e One way ticket, Do you think aÂ´ m sexy?, Hot stuff, Good night tonight, Ja imam curu, Shin kicker, Kupit ?u sprej, Moje je otac bio u ratu, Sve ima kraj i Ljetu je mome kraj?

Legendarni ?ibenski disco club Bamby

Slu?atelji Radio ?ibenik i ?itatelji ?ibenskog lista, 1979. godine u velikoj su anketi birali 10 najboljih pjesama i najve?ih hitova. Tijekom glasovanja pjesme koje su dobivale najvi?e glasova bile su emitirane u emisiji "Pop mozaik" koja je bila emitirana nedjeljom. Kona?na lista najboljih pjesama i najve?ih hitova 1979 godine glasila je ovako: 1.One way ticket - Eruption 2.Do you think aÂ´ m sexy? Rod Stewart 3.Hot stuff - Donna Sumer 4.Good night tonight - Wings 5.Ja imam curu - Baksuz band

6.Shin kicker - Rory Gallagher 7.Kupit ?u sprej - Malo dalje 8.Moje je otac bio u ratu Prljavo kazali?te 9.Sve ima kraj - Dejan Petkovi? 10.Ljetu je mome kraj - Zlatko Pejakovi? i ansambl Lole Pjesme One way ticket i Hot stuff, ?iben?anima su bile posebno drage jer su ih rado slu?ali i u njihovom ritmu plesali ?ak u slavnom disko klubu Bambi, 1983. godine. Zanimljiv je visok plasman vrlo dobrog, ali zaboravljenog Baksuz banda u kojem su svirali Ljubo Zeljkovi?, Zoran Viceban, Tomislav Zadro, Zvonko Rogi? i ?eljko Horvat te

?iben?anima dobro poznati glazbenik i umjetnik Igor Hajdarhod?i?a. Na ?estom mjestu je, vjerovali ili ne, super grupa Malo dalje iz Sinja, ?ije pjesme vi?e ne egzistiraju ni na svemogu?em YouTubeu.

Za razliku od ?ibenika, u Hrvatskoj je 1979. godine najve?i hit bila pjesma Panonski mornar, ? or?a Bala?evi?a. Na drugom je mjestu bila Ljetu je mome kraj, Zlatka Pejakovi?a, a tre?em Rocka and roll za ku?ni savet, beogradske Riblje ?orbe, na ?etvrtom je bila pjesma Na Balkanu grupe Smak u kojoj je tada privremeni pjeva? bio Dado Topi?, a peta je bila Knock on wood, Amii Stewart. Pri dnu ljestvice bile su pjesme Bitanga i princeza, Bijelog dugmeta, Jo? te volim, Nede Ukraden i Apsolutno tvoj, Mirzinog jata. Odu?evljava visok plasman pjesme Dlakavo ?udo grupe Suncokret.

je, me?u ostalim izvrsnim pjesmama, i najljep?a ?ibenska pjesma svih vremena ?ibenska balada.

Te 1979. godine Plo?e su izdali ?ibenski pjeva?i Du ?k o Jar am az (Apr il im a gor k e su ze), Ivo Pattieara ( s klapom Lu?ica: U k or ican st ar e m at r ik u le), M i?o Kova? je izdao LP Uvijek ima ne?to dalje, Ar sen Dedi? LP Rimska plo?a, a Gabi Novak neprolazni megahit Pamtim samo sretne dane. Najve?i glazbeni iskorak 1979. godine napravila je Klapa ?ibenik koja je objavila LP ?ibenska balada, na kojem

N i j edn a od pj esam a k oj e su 1979. godi n e sk l adal i i i n t er pr et i r al i ?i ben sk i pj ev a?i i k l ape n i j e se n a?l a n a l i st i 10 n aj popu l ar n i j i h pj esam a po t ada?n j em u k u su ?i ben ?an a.

M i n i st ar st v o zn an ost i i obr azov an j a pozi t i v n o oci j en i l o edu k at i v n e pr ogr am e N P Krka

Jav n a u st an ov a Nacionalni park Krka pozi v a odgoj n o-obr azov n e u st an ov e u Repu bl i ci Hr v at sk oj da se j av e, odn osn o da om ogu ?e sv oj i m pol azn i ci m a, i pr ed?k ol ci m a i u ?en i ci m a, da su dj el u j u u r adi on i cam a k oj e on a or gan i zi r a,k ak o bi zaj edn o r adi l i n a j a?an j u ek ol o?k e sv i j est i . Javna ustanova Nacionalni park Krka obratila se u o?ujku ove godine M in ist ar st vu zn an ost i i obr azovan ja sa zamolbom za stru?no mi?ljenje o njezinim edukativnim programima za djecu pred?kolske i osnovno?kolske dobi. Nakon ?to im je Agencija za odgoj i obrazovanje, kojoj su dani na uvid, dala pozitivnu ocjenu, Ministarstvo je izdalo preporuku za njihovo provo?enje. Programi sadr?e opisane strukturne i sadr?ajne odrednice koje definiraju program rada s djecom pred?kolske i osnovno?kolske dobi. U njima su detaljno opisani ciljevi, glavne aktivnosti, materijalni uvjeti i zada?e odgojno-obrazovnog rada s u?enicima, na?ini vrednovanja programa i kvantitativni podaci o edukativnim programima koje JU NP Krka kontinuirano provodi od 2008. godine, jer je edukacija, uz za?titu i promicanje vrijednosti Parka, jedna od njezinih temeljnih odrednica. Aktivnosti predlo?ene programom prilago?ene

su odgojno-obrazovnim potrebama i uzrastu u?enika a usmjerene su na razvoj temeljnih kompetencija i osobne odgovornosti u?enika. Edukativni programi obuhva?aju predavanja, ekolo?ke radionice, terensku nastavu i sportske aktivnosti, a teme se odnose na biolo?ku raznolikost i za?titu prirode. Programe edukacije provode djelatnici Javne ustanove Nacionalni park Krka u dogovoru s odgojiteljima, u?iteljima ili profesorima. Radionice, za koje se treba najaviti, traju jedan sat. Preporu?ena veli?ina skupine je dvadeset pet u?enika, iako grupa koja posje?uje Nacionalni park Krka s vodi?em mo?e imati najvi?e pedeset u?enika.

RADIONICE NP KRKA: vr ijedan dopr in os ost var ivan ju post ign u ?a u ?en ik a Navedeni edukativni programi prepoznati su kao vrijedan doprinos ostvarivanju postignu?a u?enika predvi?enih nastavnim predmetima Priroda i dru?tvo, Priroda i Geografija, ?to zna?i da zadovoljavaju stru?ne uvjete za provedbu. Verificirani programi namijenjeni su djeci pred?kolskog uzrasta i u?enicima ni?ih razreda osnovnih ?kola. Nosi mi se zeleno na humoristi?an na?in u?i djecu o ?abama i njihovoj za?titi. Na radionici djeca se upoznaju

sa ?ivotnim ciklusom ?aba, te istra?uju koji su glavni razlozi njihove ugro?enosti. Bolja ekolo?ka budu?nost po?inje edukacijom najmla?ih. S obzirom na dana?nji konzumerizam i potrebu da kupujemo sve ?to nam tr?i?te nudi, 3R (reduce, reuse, recycle) nudi alternativu podsje?aju?i nas da ne?to ?to smatramo otpadom uz malo truda mo?e dobiti novi ?ivot i svrhu umjesto da zavr?i u sme?u. Svijest o va?nosti recikliranja i smanjenja koli?ine otpada treba graditi kod najmla?ih jer su oni najbolji promotori pozitivnih ekolo?kih poruka u svojoj okolini. Oni ?e jednog dana odrasti u ekolo?ki osvije?tene ljude, koji ?e se o planetu znati brinuti bolje nego njihovi roditelji. Na radionici djeca u?e izra?ivati razne ukrasne i uporabne predmete od recikliranih materijala,?ime ih se od najranije dobi ekolo?ki osvje?tava o va?nosti procesa recikliranja. ?udesan svijet vretenaca govori o najbr?im leta?ima me?u kukcima koji su u Nacionalnom parku Krka prili?no brojna populacija. Radionica je namijenjena pred?kolcima i u?enicima ni?ih razreda osnovne ?kole. Djeca u?e o gra?i tijela vretenaca, njihovom ?ivotnom ciklusu i na?inu na koji se pare, kako lete, te za?to je va?no o?uvati vodena stani?ta. Nakon predavanja mali?ani izra?uju maske vretenaca i na taj na?in kroz igru usvajaju nove informacije.

Nacionalnim parkom Krka, nakon ?ega slijedi pri?a o ?i?mi?ici Josipi, koja poku?ava proslaviti ro?endan, ali je u tome sprje?ava zaga?enje vode. Dajmo vi?e za ?i?mi?e djecu u?i o va?nosti ?i?mi?a u prirodi, te razbija predrasude o njima kao o opasnim i krvo?ednim ?ivotinjama. Program se sastoji od kratke PowerPoint prezentacije s osnovnim podacima o ?i?mi?ima, zanimljivih radionica (npr. izrade ?i?mi?a tehnikom origamija, oslikavanja ?i?mi?-maski, izrade 3D ?i?mi?a od rola papira), nagradnog kviza... U vremenu kad su posljedice ljudskog djelovanja na prirodu sve izra?enije, edukacija o njezinoj za?titi i ?irenje ekolo?ke svijesti me?u temeljnim su obvezama JU NP Krka. Zato verifikacija tih programa od strane Ministarstva predstavlja sna?an vjetar u le?a svima onima koji su na tim programima radili i nastavljaju raditi ? za zeleniju i sretniju budu?nost. a.d.v.

Mali i Mini ?uvari prirode zami?ljeni su tako da edukatori prezentiraju Nacionalni park Krka kroz pri?u i igru na na?in prilago?en uzrastu djece: Mali ?uvari prirode radionica je za u?enike ni?ih razreda osnovne ?kole, dok su Mini ?uvari prirode namijenjeni pred?kolcima. Zajedni?ko im je upoznavanje djece s

PROJEKT AGLOM ERACIJE VRIJEDAN 397 M ILIJUN A KUN A M IJEN JA ?IBEN IK I ISPUN JAVA STOLJETN E ?ELJE ?IBEN ?AN A

Kada ?e ?ibenik kona?no dobit i suvrem enu kanalizaciju, pit ali su ?iben?ani jo? 1936. godine Treba jednom prionuti kako treba i rje?avati komunalne probleme sustavno jer jedino ?e tako ?ibenik jednom uskrsnuti iz dosada?nje zapu?tenosti i promijeniti svoj nutarnji i vanjski izgled ba? onako kako je to opisano u dosada?njim laskavim obe?anjima kako ovda?njim tako i dr?avnim. (?IBENIK, 1936.)

Jedan od najva?nijih i najve?ih komunalnih projekata u suvremenoj povijesti ?ibenika, izgradnja je sustava odvodnje i kanalizacije poznat kao projekt Aglomeracija ?ibenik. U izgradnju sustava odvodnje i kanalizacije ula?e se ?ak 397 milijuna kuna od ?ega iz EU fondova dolazi 272 milijuna kuna. Radovi na projektu Aglomeracije ?ibenik u?li su u najintenzivniju fazu i to prije planiranih rokova ?to svjedo?i o intenzitetu i u?inkovitosti radova na tom iznimno slo?enom i zahtjevnom gra?evinskom

pothvatu. Radovi su obimni i gotovo svim svojim fazama zahtijevaju od gra?ana ?ibenika strpljenje i razumijevanje zbog zatvaranja ulica, preusmjeravanja prometa, te?ko?a u obavljanju svakodnevnih poslova, poreme?enog ritma ?ivota pa i otegotnih okolnosti za poduzetnike koji neko vrijeme ne mogu poslovati onako kako su navikli i planirali. No sve se to prihva?a s razumijevanjem jer ?iben?ani znaju da je rije? o strate?kom ure?ivanju njihovog grada koji po zavr?etku projekta Aglomeracije ?ibenik, vi?e

pr om ijen io pot pu n om a svoj van jsk i i u n u t ar n ji izgled i pr om et n u o se u m oder an Eu r opsk i gr ad, tvrdili su ?iben?ani 1936. godine, Svi ovi r adovi, k oji se sada u ?iben ik u izva?aju , sam o su u t jeh a, da je ovo sam o po?et ak r adova n a k on a?n om u r e?en ju n edovoljn ih i zapu ?t en ih gr adsk im k om u n aln ih st r u k t u r a. Um jest o u t jeh e t r eba jedn om pr ion u t i k ak o t r eba i r je?avat i pr oblem e k om u n aln e su st avn o jer jedin o ?e t ak o ?iben ik jedn om u sk r sn u t i iz dosada?n je zapu ?t en ost i i pr om ijen it i svoj n u t ar n ji i van jsk i izgled ba? on ak o k ak o je t o opisan o u dosada?n jim lask avim obe?an jim a k ak o ovda?n jim t ak o i dr ?avn im . ne?e biti isti. Taj projekt donosi mnoge dobrobiti i omogu?it ?e ostvarivanje novih poduzetni?kih i razvojnih projekata koji su do sada bili na ?ekanju jer za njih nije bilo temeljnih komunalnih uvjeta. Izgradnja sustava odvodnje i kanalizacije, zaboravlja se, ispunjenje je gotovo stoljetnih ?elja ?iben?ana. Tako su ?iben?ani u studenom 1936. godine, dakle prije 83 godine, prate?i radove na ure?enju tada?nje Banovinske ceste (danas Ulice kralja Zvonimira)i izgradnji kanalizacije u Te?a?koj ulici (koja od tada do danas nije promijenila ime!) govorili da je to u redu i da vrijedi trpjeti nevolje zbog raskopanih ulica, ali da ti radovi nisu ni pribli?no dovoljni u odnosu na stvarne potrebe ?ibenika. -Da bi ?iben ik elim in ir ao m an jk avost i k oje k o?ile n jegov r azvit ak k ao cen t r a sjever n e Dalm acije i t r gova?k o, in du st r ijsk e lu k e, pot r ebn o je u ?in it i pu n o vi?e posebice k ada je r ije? o k an alizaciji i op?en it o u r e?en ju odvodn je. Da je bilo volje, a n e sam o ?elje i obe?an ja ?iben ik bi zacijelo do dan as bio

Bilo je to 1936. godine kada su vesla?i VK Krka kao prvi ?ibenski sporta?i nastupili na Olimpijskim igrama, kada je pored Skradinskog buka po?ela izgradnja prve aluminijske industrije u ovom dijelu Europe, u kinu Tesla se s velikim uspjehom prikazivao film s eroti?nom fiLmskom divom Car ole Lom bar d, a uz obalu na Vo?nom trgu izgra?en prvi suvremeni javni zahod kakav tada nije imao ni Zagreb. a.d.v.

RADNO VRIJEM E VODOVODA I ODVODNJE d.o.o. 07:00 ? 15:00 Slu ?ba pr ipr em e r ada: Radno vrijeme sa strankama je od 8:00 do 13:00, svakim radnim danom osim srijede, pauza od 10:00 do 10:30 Telefonske informacije iz nadle?nosti Slu?be pripreme dostupne su od 13:00 do 15:00 sati. Slu ?ba pr odaje ? blagajn a: Radno vrijeme sa strankama svaki radni dan od 07:30 do 13:30., pauza od 10:00 do 10:30. DE?URNA SLU?BA 022 778-100 Radno vrijeme: svaki dan od 0 - 24 sata Intervencijena sustavu vodoopskrbei vodovodnimpriklju?cimado glavnogvodomjerate sustavu javne odvodnjeotpadnihvoda CENTRALA 022 311 830 UPRAVA Frane Malenica,dipl.oec. direktor 022 311-860 TEHNI?KI SEKTOR ?eljko?trkalj,dipl.in?.gra?.tehni?kidirektor022 311-830 kontakt@vodovodsib.hrvodovodsi@net.hr

INTIM IN TIM NA N A POVIJEST POVIJEST

K ada zene ne bi bile nevjerne mnogi bi muskarci umrli od gladi

?EN SKU N EVJERU I PRELJUB TREBA LEGALIZIRATI JER JE KORISN A I OD N JE SE DOBRO ?IVI, A M U?KU N EVJERU TREBA ZABRAN ITI JER JE BESKORISN A I N EZAN IM LJIVA

Kada ?en e n e bi bi l e n ev j er n e m n ogi bi m u ?k ar ci u m r l i od gl adi Esen cijaln e m u ?ke su pst an ce bol, pat n ja i o?aj koji n ast aje zbog ?en sk e n evjer e vr ijedn i su n acion aln i gospodar sk i r esu r si, a u z t o im aju pr esu dan u t jecaj u m jet n ost i st var ala?t vo. ?enska nevjera i preljub su tako divni, ?armantni i toliko korisni da ih je neophodno legalizirati. ?tovi?e neodlo?no treba ?to prije donijeti zakon koji ?e ozakoniti ?ensko nevjerstvo. S druge strane mu?ku se nevjeru mora zabraniti jer je beskorisna i nezanimljiva. Nevjera i preljub sa ?enske strane nipo?to se ne smiju omalova?avati i podcjenjivati. Naprotiv ?ene na nevjeru treba poticati, a s legalizacijom nevjere ne bi smjelo odugovla?iti. Za?to? Odgovor je jasan, razuman i razlo?an: kad ?ene ne bi bile nevjerne mnogi mu?karci bi pomrli od gladi, u na prvom mjestu k n ji?evn ici, posebice pjesn ici, za njima glazben ici i pjeva?i,slikari i glumci s ?ijim i??eznu?em bi propali film i kazali?te ne bi dugo potrajali, u grdnim bi se nevoljama na?li vin ogr adar i, vin ar i, podr u m ar i, k r ?m ar i, k on obar i, pr oizvo?a?i lik er a i ?est ica, k tome bi s vremenom se prestao saditi duhan, a za njim bi u nepovrat oti?li mnogi koji od njega ?ive. Ukratko, kada ?ene ne bi bile nevjerne i sklone preljubu klonulo bi cjelokupno nacionalno gospodarstvo.

NEVJERA DONOSI DOBROBIT I BLAGOSTANJE S druge strane, kada bi se nevjera i preljub legalizirali i k tomu na prikladan na?in dobilo

urnebesnog provokatora, neponovljivog majstora sarkazma i neustra?ivog borca u obra?unima sa svim vrstama dru?tvenih, socijalnih i politi?kih anomalija, pojavila se u ?ibeniku na izmaku varljivog i gorkog mira izme?u dva svjetska rata. Nije nemogu?e da je njen autor zaista Jerini?, ali za to nisu na?ene nikakve potvrde. No i bez toga inicijativa za legalizaciju nevjere i preljuba, sjajan je komad intimne ba?tine ?ibenika. Ideja nije izvorno ?ibenska jer se za ne?to sli?no zalagala francuska umjetnica Odet t e, ali je u ?ibeniku nai?la na brojne sljedbenike i odu?evljene zagovornike koji su je seriozno razradili do najsitnijih pojedinosti. ?tovi?e, u opravdavanju smisla i korisnosti ?enske nevjere i?lo se tako daleko da su je neki ?iben?ani progla?avali ?ak u uvjetom opstanka svekolikog ?ivota na planetu Zemlji.

primjerene poticaje, bila bi to ?ista dobrobit za nacionalnu zajednicu i njeno blagostanje. Ova bizarna i zabavna inicijativa dostojna reputacije M ih e Jer in i?a, slavnog ?ibenskog pjesnika, novinara, politi?ara, sporta?a,

ESENCIJALNE M U?KE SUPSTANCE; TUGA, BOL I PATNJA Na na?u golemu ?alost i tugu nisu ostali sa?uvani cjeloviti pisani tragovi o kreativnim naporima ?ibenskih mu?eva, intelektualaca, odvjetnika, lije?nika, pravnika inteligentnih lu?kih radnika i prosvije?enih te?aka na osmi?ljavanju funkcioniranja legalne i dru?tveno poticane nevjere, ali tako da mu?karci toga ne budu svjesni te ne odustanu od boli, patnje, o?aja i svih ostalih korisnih pobuda i inspiracija koje nevjera u njima poti?e i proizvodi. U promi?ljanjima progla?avanja nevjere i preljuba korisnom ekonomijom i vrijednim nacionalnim resursom, pojavila se sumnja da bi mu?karci, kada bi bili svjesni da je ?enski preljub legalan, prestali lu?iti esencijalne supstance: tugu, patnju, jad, bijedu i o?aj koje ih poti?u na ve?u produktivnost i pove?anu potro?nju dobara; papira, tiskarskih usluga i boja, glazbenih instrumenata, duhanskih proizvoda, alkohola, duhana, hrane, konzumacije u ugostiteljskim objektima te na stvarala?tvo; pisanje poezije, romana, drama, scenarija, slikanje, filmsku i kazali?nu re?iju, skladanje popularnih i klasi?nih glazbenih djela. Jednom rije?nu na sve ono ?to ima globalnu tr?i?nu

vrijednost i donosi goleme prihode, stvara profit i pokre?e cjelokupnu svjetsku ekonomiju vi?e nego bilo koja druga industrija.

A ?TO AKO SE M U?KARCI ODREKNU ?ENA I OKRENU SEBI? Drugi problem koji je zabrinuo ?iben?ane bila je bojazan da bi se mu?karci u situaciji legalnosti preljuba mogli odre?i ?ena, okrenuti sebi i na?i djelatnu utjehu u svakovrsnoj mu?koj pa i tjelesnoj me?usobnoj ljubavi ?to bi stvorilo paralelnu mu?ku civilizaciju odvojenu od ?ena u kojoj bi nevjera i preljub ostali na starom samo ne bi nastajali na mu?ko - ?enskoj nego na mu?ko - mu?koj kemiji. Zbog toga je ideja o legalizaciji ?enske nevjere odba?ena kao utopijska. Uostalom, rezoniralo se, ako bi ?ene mogle biti legalno nevjerne ?to

bi bilo s mu?kom nevjerom kada se zna da su mu?karci sami po sebi i po prirodi, nevjerni i skloni preljubu? Kao dodatni argument za propitivanje svrhovitosti legalizacije nevjere bila su pitanja smisla r ast an ak a, r ast ava br ak ova i opr ost a. Uo?ena je problemati?na socijalna dimenzija projekta legalizacije nevjere. Zaklju?eno je da eventualni Zakon o nevjeri i preljubu apsolutno ne bi mogao biti pravi?an za sve ?enske stale?e. Proizveo bi nejednakost izme?u doma?ica, koje imaju vi?e slobodnog vremena od zaposlenih ?ena, a i jedne i druge bi bile neravnopravne u odnosu na imu?ne gospo?e koje osim vremena imaju i novaca i drugih materijalnih pogodnosti za nevjeru i preljub.

SEXOPYLNO-DRU?TVENI STATUS TE?AKINJA I SUDBINA LA?I Rasprava je zapela i na te?akinjama koje sexopylno-dru?tveno nije mogu?e statusno definirati s gledi?ta legislativnosti preljubno-nevjerni?ke ideje. Na to pitanje nije bilo odgovora, a ve? je do?ao sljede?i udar na ideju osloba?anja ?enske nevjere u cilju poticanja korisnih mu?kih supstanci: ?to ?e biti s la?i, koja je i temelj i krovna greda svake nevjere i preljuba? -Ak o n evjer a bu de legaln a, razmi?ljali su mudri ?iben?ani, la? i dr u ge vje?t in e k oje pr at e n evjer u , gu be svak u sm isao, a pozn at o je da je ?ivot lju dsk i bez la?i n ezam isliv i da je la? jedn a od n ajva?n ijih ?ivot n ih elik sir a. Javili su se i komplicirani tehni?ki problemi provo?enja Zakona o nevjeri i preljubu, pa su se diskusije sti?ale, a ideja je malo po malo pala u zaborav. Kona?ni zaklju?ak je bio: najbolje je da sve ostane kao i do sada jer su ?ene uvijek bile i bit ?e nevjerne, a mu?karci su uvijek zbog toga patili (iako su i sami bili i bit ?e nevjerni), ali su za razliku od ?ena svoje patnje i nesre?e pretvarali u najljep?a knji?evna, pjesni?ka, glazbena, likovna, dramska i filmska djela, a ako nisu onda su ih mu?ki utapali u rijekama vina, piva i rakije od ?ega su mnogi imali koristi vi?e od njih.

DADO TOPI? 4

NEOSED LANI

U TRE?EM DIJELU: Tajmovci nikada nisu bili istinski fanovi glazbe iz koje su izrasle na?e pjesme i na?a grupa Time. # Na? Time je velika stvar ako ustrajemo i ostvarimo sebe kroz svoju glazbu. # Pa zar mi Tajmovci nismo bend, ekipa, obitelj, bra?a... # Grupa Time kao zajednica sa socijalnim i stambenim programom # Kako sam ja, Dado Topi? postao grupa Time # Grupa Time je i dalje postoji iako vi?e ne postoji # Dado odlazi u London na poziv Pece Pet eja i svira s grupom The Foundat iones # -You are a crazy fucking man! # Vrijeme kada Time jo? nije potro?io svoje vrijeme # ?ivot u ?izmama s visokom petom # Ja bih htio da vam pjevam pjesme koje ljudi vole, to je najljep?e ?to znam # Vjetar kojeg je podigla grupa Time prestajao puhati, a na?e je more i dalje bilo uzbudljivo uzburkano # Ukazanje Chrisa Nichollsa, Tajmovca iz Velike Britanije

DADO TOPI? PJEVA?, PJESNIK, SKLADATELJ, GLAZBENIK, ROCK IKONA - 2. DIO Kada je 1972. godine pjesmom zapitao Za koji ?ivot treba da se rodim? ve? je bilo odavno odre?eno za koji se ?ivot rodio Dado Topi?, rolling stone koji se 4. r u jn a 1949. godine odronio s padina planine Promine i zakotrljao u lavini ?ije su stijene postale temelji suvremene rock kulture. Pr ipr em io: Stanko Feri? Fot ogr af ije: Tone Stojko, Branko Vukojevi?, Darja Stravs, Marko ?oli?, osobni arhiv Petra Lukovi?a, Jugoton, PGP RTB, arhiv Borbe, privatne fotografije Dade Topi?a PGP RTB, www.glossy.espreso.rs, www.dw.com, RTV Revija Beograd, privatne fotografije Dade Topi?a

M AK - EDONIJA? Poziv Kom isije za ?u n d koja je provodila famozni jugoslavenski Zak on o opor ezivan ju pr oizvoda i u slu ga u pr om et u u kojem je bila i odredba da se moraju dodatno oporezovati i publikacije koje nadle?na dr?avna tijela proglase bezvrijednima, te 1979. godine iznenadio me je. Taj popularni porez na ?und, bio je maska za cenzuru jer ?to je zaista ?und jasnih moralnih i kulturnih kriterija nije bilo. Zvali su me zbog albuma Neosedlani, a to zaista nisam o?ekivao. Bio sam zbunjen. O ?emu je rije?? U ?emu je problem? Za?to bi Neosedlani trebali biti osedlani porezom na ?und? Bio sam zabrinut jer sam ve? imao iskustva s tom Komisijom. Saslu?avali su me 1975. godine zbog pjesme Makedonija. Smatrali su da je spominjanje maka u toj pjesmi aluzija na drogu. -Kakvog maka, ?udio sam se, pa mak se u toj pjesmi uop?e ne spominje? -Nije istina?

-Kako nije istina? Gdje, u kojem stihu se spominje mak? -A ?to zna?i mak edonija? -Molim?! -Mak - edonija? Nisam mogao vjerovati koliko su paranoi?ni i koliko su uporni u nastojanju da ba? u svemu na?u neprijatelja. Mak edonija? Vidjeli su mak u imenu Republike Makedonije i to im je bio dokaz da je ta pjesma aluzija na drogu! Ne mo?e? vjerovati da im je tako ne?to palo na pamet da bi to iskoristili kao sredstvo u borbi protiv novih trendova, protiv glazbe koju vole mladi i da bi kompromitirali one koji je stvaraju, koji su popularni i koji postaju idoli te mladosti koju od po?asti zapada i trulog kapitalizma brane takvim konstrukcijama. Rije? po rije? ra??istili smo dvojbe oko maka, i mak-edonije, ali nisu odustajali. Pitali su me: -Kakva se to zastava vije u Makedoniji? -Kakva bi se zastava trebala vijoriti u Makedoniji? Pa Makedonska. Makedonija ima svoju zastavu kao ?to je imaju Hrvatska, Slovenija, Srbija i sve ostale republike.

Popustili su, ali nije sve pro?lo glatko. Bilo je tu jo? natezanja, podmetanja, insinuacija. Poku?avali su pokazati mo?. Hvatali su se za svaku sitnicu. Na kraju Makedonija nije bila progla?ena ?undom.

HEJ, HEJ ( JUGO)SLAVEN I Poziv, nakon ?to su prije pu?tanja u prodaju Komisiji dostavljeni primjerci albuma Neosedlani, dobili smo St an k o Ter zi?, direktor PGP RTB-a u ime nakladnika albuma i ja kao autor. Do?li smo, dakle nas dvojica pred Komisiju. Jedan od ?lanova podigao je pogled s papira ispred sebe: -O, Dado, do?ao si. Evo imamo neku nedoumicu. I dok on to govore iz druge sobe dolazi neki tip s fasciklom iz kojeg ?ita: -Hej hej Slaveni... ?to to zna?i? -Pa zna?i, ka?em ja i zapjevam, Hej Slaveni jo? ste ?ivi, duh na?ih djedova... zapjevam himnu Jugoslavije. Eto to zna?i. To je himna. -Da, to je himna. Ne mo?e se dr?avna himna na ovaj na?in koristiti. Osim toga koga ti to zove? da se vrati? Ho?e? li ti da ih zaposli?? -Razumijem vas, ali ne ?elim da vas razumije. Te pjesme su samo crtice iz ?ivota na?ih ljudi koji rade u inozemstvu koje nazivamo gastarbajterima. Ja sam te crtice prikupio i pretvorio u glazbu. Ja nisam politi?ar, nisam ni ekonomist, ni stru?njak za politiku zapo?ljavanja. Ovo je samo jedna pri?a o ?ivotu ispri?ana kroz stih i glazbu. -Osim toga vi zazivate Slavene, a Slaveni su Rusi, Poljaci, ?esi... Ne mo?e se tu koristiti Hej Slaveni, to je himna. To se ne dira.

-Ako je to problem, onda nemamo problem jer se to mo?e promijeniti. Bio sam pomirljiv. Poku?avao sam spasiti stvar, ali je Stanko Terzi? bio nabrijan. Prezrivo je kazao tim ?inovnicima: -Ma samo vi proglasite plo?u ?undom. Bolja nam reklama ne treba. Prodat ?emo triput vi?e plo?a ako su ?und nego ako nisu. Samo dajte! Pravili su se da ga ne ?uju. -Ne ulazimo u druge detalje, ali taj album u tom dijelu teksta mora biti korigiran. Eto zato smo vas zvali. Dok se ne izvr?i korekcija, zabranit ?emo album i o tome ?emo objaviti informacije u ?tampi, ostali su pri svom stavu. ?elio sam mu re?i da je glup, ali me je Stanko, koji je kona?no sve shvatio, ?utnu nogom ispod stola pa sam se ugrizao za jezik i kazao pomirljivo: -Nemojte molim vas. Nemojte ni?ta objavljivati. Iz ovih stopa idem u studio i promijenit ?u sve ?to treba. Bila je to smije?na i tragi?na situacija. Cijeli jedan mukotrpno stvarani konceptualni album i to prvi dvostruki autorski album u tada?njoj dr?avi koji je ko?tao svu silu novaca i na kojem su radili najbolji glazbenici, snimatelji, studijski majstori, fotografi... pao je pod udar dr?avne administracije zbog jedne rije?i u himni Jugoslavije. Komisiju za ?und nije ?ak smetala ni himna kao takva u jednoj rock skladbi nego ih je smetala jedna jedina rije?, rije? Slaveni. Bilo je to bizarno, a cijela je ta stvar bila jo? bizarnija jer je jedan dio naklade albuma ve? bio u prodaji. Na tom dijelu naklade ostale su prvobitne rije?i: Hej, hej Slaveni, bra?o ro?ena, svi vi u tu?ini, kuda vas odvede va?a sudbina... Dugo sam ?uvao jedan primjerak Neosedlanih s necenzuriranom pjesmom. Danas je to te?ki

raritet. ?ao mi je ?to ga vi?e nemam. Poklonio sam ga jednom dobrom prijatelju. Dakle, nakon rasprave o pjesmi Hej, hej Slaveni oti?ao sam u studio i na traci s tom pjesmom otpjevao: Hej, Hej Jugoslaveni. I to je bilo to. Vi?e nije bilo zapreka. Komisija je bila zadovoljno. Album je mogao u prodaju.

LA?N A OPRO?TA JN A TURN EJA GRUPE TIM E Album Neosedlani bio je plod dvogodi?njeg stvarala?kog rada, kojem je prethodilo ?udno razdoblje koje je nastupilo nakon izlaska tre?eg albuma Timea, ?ivot u ?izmama s visokom petom. Rekoh ve? grupa Tim e je jo? postojala. Bili smo popularni. Novine su pisale da smo u punoj snazi. Svuda su nas tra?ili. Valovi su bili veliki, ali bilo je to ono ?to pomorci zovu mrtvim morem, razdoblje u kojem je vjetar kojeg je podigla grupa Tim e prestajao puhati, a na?e je more i dalje bilo uzbudljivo uzburkano. Na? menad?er Miha organizirao je 1976. godine turneju koju je nazvao opro?tajnom. Ta takozvana opro?tajna turneja grupe Tim e bila je zapravo mit. Ona nije bila stvarna. Tu turneju kao opro?tajnu Miha je osmislio valjda da bi iscijedio vi?e para iz slave i popularnosti ina?e slabo komercijalne grupe Tim e. To je istina, bili smo popularni i slavni, na?e su se pjesme voljele i slu?ale, ali sve to nije donosilo novac,

barem ne onoliko koliko je trebalo. Zato je Miha na plakate stavio da je turneja opro?tajna. To je mala menad?erska podvala. Ono, posljednji puta, nikada vi?e... i tako to, da se namami publika. Ni?ta, i?li smo od grada do grada kao i prije i svirali na?e pjesme. Publika je dolazila jer je voljela Tim e, a turneja svakako nije bila opro?tajna jer smo i nakon nje imali puno koncerata. Imali smo svoju publiku, ostali smo ono ?to smo bili, rokeri. Pra?ili smo svoje pjesme i ostali dosljedni sebi. Ipak Time je bio virtualni bend. Okupljali smo se po potrebi. Njegovi mati?ni ?lanovi tra?ili su sigurnije prihode, sigurniji kruh. Taj egzistencijalni vrtlog pomalo je zahva?ao i mene.

M AM A CO CO & ZDRAVKO ?OLI? U to sam vrijeme nakratko sura?ivao s grupom Ribeli. Dru?ili smo se neko vrijeme, ali ?isto drugarski. Imali su to ?udno ime Ribeli, na talijanskom - pobunjenici. Rekao sam im da im je ime nezgrapno, a postojala je i talijanska grupa i Ribelli koja se proslavila obradom hite The Beatlesa Obla la di ob la da. Predlo?io sam da na?u neko drugo, bolje ime, ali nisam imao ideju kako bi se trebali zvati. A onda su me pozvali na probu da ?ujem njihove nove pjesme. Skinuli su St eaviea Won der a i jo? neke dobre stvari, a me?u njima i neobi?nu prili?no

avangardnu pjesmu Mama Coco talijanskog rokera Gin a Van n ellija. To, Mama Coco mi se svidjelo pa sam im predlo?io da se bend vi?e ne zove Ribeli nego Mama Coco ?to se pretvorilo u Mama Co CO. -Hajde, promijenite ime. Ovo Mama Coco, zvu?i ba? dobro. Poslu?ali su me i kao Mama Co Co su i?li sa Zdr avk om ?oli?em na onu velebnu turneju Putuju?i zemljotres. S njima sam i?ao i ja. Dado Topi? na turneji Zdravka ?oli?a?

IZDA JA Pa morao sam pristati da bih mogao pre?ivjeti. Lova je bila dobra. Prigovarali su mi da sam izdao svoje ideale, da sam izdao rock and roll, da sam se prodao, da glumim ne?to ?oli iza le?a. Bilo je ruganja, sarkazma, prijekora na moj ra?un. U novinama sam se branio, kao to s ?oli?em to je blama?a, budala?tina... No ipak me je ta halabuka malo prodrmala. Ako ljudi misle da sam ih izdao, onda im je valjda stalo do mene takvog kakav jesam, onda sam valjda

ne?to postigao stvaraju?i svoju glazbu, stvaraju?i ne?to sasvim druk?ije od ovih lakih, zabavnih stvari, ?to oni cijene. Ta, nisam li zbog toga napustio i Korni grupu? U po?etku me je to s ?oli?em uveseljavalo, bilo je zabavno, ali sam se brzo otrijeznio jer sam shvatio da sam izdao neke ljude koji su vjerovali u mene, da sam izdao svoja uvjerenja i ideale. Ali iz dana?nje perspektive nije to bilo lo?e iskustvo. Osim toga

GLAZBEN A KARAVAN A

uspio sam skupiti ne?to para bez kojih se ne bih mogao upustiti u projekt ambicioznog dvostrukog konceptualnog albuma koji se ukazao u mom ?ivotu kao neki prijelomni trenutak, novi koncept i novi put na tragu onoga ?to sam do tada radio. S grupom Mama Co Co nisam imao planova. Poku?ali smo snimiti ne?to, ali nije to bilo to.

SM AK Tada se dogodila i ta pri?a s grupom Smak. Neobi?na je i nevesela. Nerado je se sje?am. Smak je bio bend Radom ir a M ih ajlovi?a To?k a, sjajnog gitariste. Smakovci su mi u jednom trenutku rekli da je To?ak oti?ao i pozvali me da probamo napraviti ne?to zajedno. Kod mene smo preslu?ali njihove plo?e i snimke. U jednoj njihovoj pjesmi prepoznao sam bend kakav mi treba, pa sam pomislio da bi mi oni mogli svirati na novom albumu. Ali To?ak se vratio i ja sam se me?u Smakovcima osje?ao kao uljez koji nekome otima ne?to najsvetije. I on se tako pona?ao kao da mu ja uzimam ljude, kao da mu kradem bend. Ipak smo se nekako na?li i po?eli razgovarati u smislu, eto sada smo s tobom sjajan bend, ali ni?ta od toga nije bilo. Zvali su me da ?ujem njihov novi singl Na Balkanu. Stvar je bila dobra, ali rekao sam im: -Bila bi bolja da je vokalna jer i najbolja instrumentalna tema zamori i dosadi. To?ak se slo?io. Potra?ili smo pjesnikinju M ar in u Tu cak ovi? da nam napi?e tekst. Kada sam im otpjevao pjesmu uz gitaru, rekli su da je to stra?no dobro i da bih ja trebao pjevati na plo?i. Nisam na to pristao. Ta ja sam u Smaku samo gost. Kona?no Smak je snimio pjesmu Na Balkanu, a pjevali smo u duetu njihov pjeva? Bor is Ar an ?elovi? i ja.

Sva?ta se dakle doga?alo nakon izlaska ?ivota u ?izmama s visokom petom, tre?eg albuma Tim ea, ?ak sam snimio i udarnu pjesmu za film Nacionalna klasa Gorana Markovi?a. Ta pjesma Floyd postala je veliki hit. Sve je nekako klju?alo kao more kada se uzbiba pa ne zna? odakle valovi dolaze ni kuda idu. I onda, usred svega toga netko se sjetio uklju?iti mene i grupu Tim e u nekakvu veliku glazbenu karavanu koja je trebala odr?ati niz koncerata po raznim gradovima Njema?ke za na?e ljude na privremenom radu u toj zemlji. Okupilo se zbilja ?areno dru?tvo. Bili su tu top zvijezda estrade poput Ter eze Kesovije, narodnja?ke dive Silvan a Ar m en u li? i Lepa Lu k i?, jo? neki popularni pjeva?i iz tog vremena, Orkestar RTV Novi Sad, neki KUD iz Zagreba, pjeva?i i pjeva?ice narodne glazbe, a me?u njima i grupa Tim e kao predstavnik, nove moderne glazbe koja slijedi svjetske trendove... valjda da ne ispadnemo zaostali i da se vidi da Juga nije zatvorena prema zapadu. Program je bio mozaik od zabavnjaka, narodnjaka, folklora i nas rokera. Kada je sve to po?elo nisam ni slutio da ?e ba? ta estradno - folklorno - narodnja?ko rokerska, kako bi Dalmatinci rekli, mi?anca, taj glazbeni mi?ma?, biti va?na prijelomna to?ka mog ?ivota i moje glazbene karijere i da ?e me baciti u ljudske i umjetni?ke dubine ?ijeg postojanja nisam bio svjestan.

Imamo mi svoje barake. Kako nama tako njemu. Bili su to na?i ljudi koji su radili u nekoj tamo?njoj Mercedesovoj tvornici. -?uj, ?isto je, uredno, ima tu?... Ekipa koja mi je tra?ila smje?taj bila je malo zbunjena, ali meni se taj poziv svidio. Bilo je to iskreno, ljudski, toplo i prijateljski. -Nema problema. Idem s ljudima.

PREKOBROJN I Bilo nas je puno, cijeli konvoj od pet ?est autobusa. U svakom gradu do?ekali bi nas doma?ini, na?i ljudi koji su se brinuli za nas. Obi?no smo spavali po nekim hotelima. Sve je to i?lo manje vi?e glatko, ali se u Karlsruheu situacija malo zakomplicirala. Ni?ta bitno i nerje?ivo, ali pokazat ?e se - presudno va?no. Prst sudbine bilo je raspore?ivanje tko ?e gdje spavati. I ina?e je bilo malo gu?ve pri raspore?ivanju gdje ?e tko zano?iti, a u Karlsruheu je bilo malo vi?e problema. Ja sam le?erno ?ekao sa strane. Bilo mi je svejedno kakav ?e me krevet dopasti i gdje ?u spavati. Kako ispadne, dobro. Ja sam zadovoljan. Mene su, da budem iskren, zanimali ti gradovi pa dok su drugi brinuli gdje ?e spavati ja bih i?ao razgledati gdje smo, kako taj grad izgleda, kako ljudi u njemu ?ive... E, u Karlsruheu sam na raspore?ivanje po sobama do?ao kada su se ve? svi iz konvoja smjestili po hotelima i privatnim ku?ama na?ih ljudi. Ispalo je da sam prekobrojni. Za mene nije bilo mjesta. Brinuli su se: -Dado, ?to ?emo s tobom? Stvarno te nemamo gdje smjestiti. I tako, na?i dobri doma?ini mozgaju, ?e?kaju se po zatiljku, tra?e rje?enje, neugodno im je... Na?u mjesto u nekom hotelu, ali taj je 30 kilometara izvan grada... Dok se doma?ini mu?e, ja, prekobrojni, mirno ?ekam, a uz nas stoji grupa na?ih radnika. ?ute, pu?e. Vidi se da bi htjeli pomo?i, ali im je kao neugodno. Kada se ?inilo da zbilja ne?u imati gdje spavati, jedan od njih ka?e: -Pa neka Dado ide s nama. Spava?e kod nas.

REKLI SM O TI DA IM AM O TU?. TOPLU VODU N ISM O SPOM IN JALI. Do?ekali su me nakon koncerta i poveli do baraka u kojima ?ive. Te su barake bile u krugu tvornice. Mislio sam da oni imaju nekakve ku?e, ku?ice, nekakve bungalove... ali ne bile su to prave barake. U sobi u kojoj sam trebao preno?iti bilo je osam kreveta. Na sredini sobe bila je neobi?na metalna konstrukcija. Otprilike

kao da je netko jedan uz drugi zavario tri ?etiri kamionska auspuha. Ispod toga je bio nekakav ?udni gorionik u kojeg su oni lijevali stara ulja i maziva i tako su se grijali. Kada sam do?ao vidim ja njih kako sipaju to ne?to crno i pale. -Ljudi vi se na to grijete, pitao sam ih, a oni slegnu ramenima: -Drugog nema. Nije to tako lo?e. Ka?u, nije to tako lo?e, a znaju da je otrovno, da smrdi... -Dobro, a gdje je tu?? -Vani. -Ima li tople vode. -E jebiga, rekli smo ti da imamo tu?. Toplu vodu

nismo spominjali, smiju se vedro, zajebantski. -Dobro, smijem se i ja s njima, a gdje ?u spavati. -Evo, na ovom krevetu, pokazuju mi krevet, a ja brojim - kreveta je osam, a nas je u sobi sa mnom devet. Svi su kreveti prekriveni bijelim pokriva?ima s ogromnim plavim Mercedesovim znakom, a otisnut je i na jastu?nicama. Vidi

moja ekipa oko ?ega dvojim, a onaj koji je istupio i pozvao me da spavam kod njih ka?e. -Ni?ta ti ne brini, krevet je tvoj, a ja ?u podijeliti krevet s mojim pajdom. Ne?e nam biti prvi put. -Dobro, meni ne smeta, prihvatim ?alu i uklju?im se u dobru atmosferu pa bez nelagode i ustezanja pitam: -A, ima li ne?to za jelo. Tamo mi nisu dali ve?eru. -Ih, kako da nema, pljesne on dlanom o dlan.

KAO BRA?A Moji cimeri po?nu otvarati svoje ormari?e i iz njih vaditi komade ?unke, sira, slanine, tko je ve? ?to donio od ku?e. Sve se na?lo na hrpi. Sjeli smo oko stola. Hej, gozba. Ma ?to gozba, Gozba!!! Nikada nisam sla?e jeo, nikada se nisam bolje osje?ao kao s tom ekipom ?ljakera, baraka?a u Mercedesovom tvorni?kom dvori?tu. U tren smo se zbli?ili kao bra?a. Pri?e liju kao ki?a, teku kao rijeke. Pokazuju mi slike svojih djevojaka, ?ena, djece, mama i tata, bra?e, svojih zavi?aja, pajda?a u domovini. Pro?ulo se po Mercedesovom dvori?tu da je do?ao Dado Time pa nam se pridru?i?e i ljudi iz drugih baraka. Svima je drago. Pri?amo. Toplo nam je oko srca. Nikada od kada me je dotakla slava nisam bio manje zvijezda, ali nikada ni prije ni poslije nisam tako ponizno osje?ao slast vlastite

SM RT U ZELEN OM VW KOM BIJU

slave. Razgovarali smo o svemu i sva?emu do svanu?a. Rije?i su nam tekle fino, padale su ?ale, prolamao se bu?ni smijeh. Oko sedam, po?elo se razdanjivati, fajrunt. Mora se na posao. Ispratili su me do kantine u kojoj sam pun neke nove enrgije i sasvim budan nakon neprospavane no?i, srkao ?aj ?ekaju?i da do?u po mene. ?ivio sam njima nekoliko dana jer nam je Karlsruhe bio baza iz koje smo odlazili na koncerte u susjedne gradove.

E, ta ekipa iz barake u dvori?tu Mercedesove tvornice u Karlsruheu, to su Neosedlani. Te?ko je uop?e pojmiti koliko smo toga ispri?ali i koliko toga smo tu?nog, sretnog, intimnog, tragi?nog i veselog u tih par no?i saznali jedni o drugima. Tu su nastali cijeli Neosedlani pa i vi?e od toga jer sve ?to su pri?ali, a ja upijao kao ?edna zemlja ki?u nije moglo stati ni na dvostruki album o kojem sam tada po?eo razmi?ljati. Tu sam no? spoznao toliko sudbina da bi i Tolstoju za opisati sve to trebala najmanje dva ?ivota. Pri?ali su mi o svom frendu koji je u zavi?aju izgradio ku?u, do podizanja, kako se to ka?e, rogova, a njegov otac nije htio podi?i rogove i po?eti pokrivati krov crijepom bez njega. Nije ?elio na vrh ku?e po starom obi?aju podi?i zelenu granu i zavijoriti zastavu dok njega nema. On je ?elio i?i, ali nije imao novaca. Nije bio ni red da do?e ku?i vlakom ili autobusom, a kupiti auto bio je nedosti?an san. Njegova ekipa, znaju?i kako sve to boli skupila je neke novce me?u sobom, na auto otpadu kupila zeleni Volkswagenov kombi i hrpu dijelova i sastavila vozilo koje je moglo pro?i tehni?ki pregled i voziti. Kombi su mu iskreno, prijateljski u najboljoj namjeri i od srca darovala. Uz to je,

nego da ih ulo?i u biznis i da postane partner u njihovoj tvrtki. ?ivio je kao lord. Putovao je na Kanare, u ?panjolsku, Maroko, Monte Carlo, Nicu, Canes... Trajalo je to nekih godinu i pol dana. A onda ga je jednog dana pozvao odvjetnik kojeg je anga?irao da vodi njegove poslove. Dakle, do?e on k svom odvjetniku, a on mu ka?e, pojednostavljeno re?eno, pri?i je kraj, ti si svoje pare potro?io. -Ali ja sam investitor, partner, trebao bih od svog novca zara?ivati? Ali, bilo je uzalud. Predo?ili su mu papire. Od njegovog bogatstva ostala je 0. -Spizdio sam sedam milijuna maraka, ka?e i slije?e ramenima, izvukao sam samo neku si?u od prodaje Ferrarija. Ne ba? puno. Polovan Ferrari ne vrijedi Bog zna ?to. -I ?to si onda u?inio? -Ni?ta. Evo vidi?, vratio sam se na bau?telu. Tu sam. Radim. Jebiga. ?to ?u? -Pa zar nisi mogao podnijeti neku tu?bu, prijaviti stvar policiji? -Nisam. Privarili su me moj Dado. Privarili u me ko zadnju budalu. A ja sam im virovao. kako je red, povezao televizor u boji i puno drugih stvari s kojima se iz Njema?ke ide ku?i. Sretan, krenuo tim kombijem na put, ali ku?i nije stigao. Poginuo je. Vozio je brzo, vjerojatno je bio umoran i iza Salzburga je na jednom zavoju sletio s ceste. Tko mo?e zaboraviti takvu pri?u? Tko mo?e ostati hladan kada to ?uje.

PRIVARILI SU M E M OJ DADO A druga pri?a, ona nije bila tragi?na, u stvari bila je, ali nju su pri?ali kao neku anegdotu. Dakle, jedan me?u njima dobio je na lutriji bogatstvo, cijelih sedam milijuna maraka. U to vrijeme to je bio golem novac. Brdo novaca. -Ali, ?to ?e?, bio sam mlad, lud..., smije?io se skromno, dok mi njegovi kolege uz onu pe? od kamionskih ispu?nih cijevi pri?aju pri?u njegovog ?ivota. Kada je dobio premiju odmah si je kupio skupocjeni sportski Ferrari, crveni naravno. S tim Ferrarijem odlazio je u kasino, gdje se provodio i kockao na veliko i gu?tao. Tamo je upoznao neke ljude, koji su ga, vidjev?i da ima novaca, nagovorili da pare na rasipa

BOGATA N JEM ICA A bio je tu jo? jedan. Njemu se ostvario vje?ni univerzalni san svih gastarbajtera s Balkana: do?i u Njem a?k u , u pozn at i bogat u Njem icu , o?en it i se n jom i ispu n it i sve svoje sn ove. E on je zaista upoznao bogatu Njemicu. Bio je ?valer. Volio je ?ene, a i ?ene su voljele njega. Bio je na glasu kao dobar ljubavnik. Imao je i tu bogatu Njemicu koja ga obo?avala. Vodila ga je sa sobom svuda po svijetu. Bio je u

sedmom nebu. Sve njegove ?elje i snovi postale su stvarnost. Ali, jebiga, ?ena iz mokrih gastarbajterskih snova, ostavila ga je zbog drugog. Mla?eg. Ostao je bez i?ega. -I ?to je onda bilo? -Ni?ta. Kao i ovaj koji je dobio na lutriji pa sve izgubio. Vratio sam se na bau?telu. Evo me, tu sam. Me?u svojima.

RADM ILA Sve te pri?e sam upijao sam u toj baraci koju je grijala pe? od zavarenih kamionskih auspuha u kojoj su gorjela crna istro?ena motorna ulja. Sve su one nikle tu, osim pri?e o Radmili. Ona mi se dogodila kada me je mu?ka ekipa iz one na?e estradne karavane pozvala da u jednom drugom gradu idemo u ONU ulicu. U u kojoj su prostitutke. Najprije sam odbio. Bilo mi je neugodno. Nisam ?elio gledati te nesretne ?ene izlo?ene kao stoku na sajmu. Ipak, nagovorili sume: -Hajde, samo ?emo pro?etati. Toga kod nas nema. I tako smo za?li u jednu od tih ulica na ?ijem se po?etku uzdizala predivna zgrada oblo?ena crnim kamenom i staklom. Na njoj je pisalo Sex Shop, a pored ulaza je bio obje?en ogroman plakat visok valjda ?etiri metra sa slikom obna?ene mlade djevojke lijepe, ma kao an?eo. Predivna ?ena. Bio sam zapanjen njenom ljepotom i skamenjen kada sam pro?itao njeno ime: Radmila. To je ta Radmila koju ?u kasnije opjevati u pjesmi Radmila. Radmilu nisam nikada upoznao, ali sam istog trenutka mogao ispri?ati cijelu njenu ?ivotnu pri?u, opisati njenu sudbinu.

?UJE SE PJESM A TE?AKA, GRADE SE GRADOVI SJEVERA U CRVEN OM ZN OJU JU?N JAKA z svega toga rodila se ideja od dvostrukom konceptualnom albumu, stihovima ogoljenim do istine koji tjeraju na razmi?ljanje i nikoga ne?e ostaviti ravnodu?nim. ?elio sam napraviti epsku fresku o tim na?im gastarbajterima koje

se, kada bi se vra?ali s rada u inozemstvu, do?ivljavalo kao uspje?ne ljude, imu?ne, ?tovi?e bogate, kao ljude koji su vidjeli svijeta, a nitko nije vidio ili nije ?elio vidjeti istinu o njihovim bijednim ?ivotima, o gotovo robovskom radu, o te?kim odricanjima, tugama, patnjama... ?elio sam razotkriti taj privid, tu ?arenu la?u koja ne dr?i vodu. ?elio sam progovoriti po?teno i iskreno o tim nesretnicima koje se zbog u tu?ini krvavo zara?enih para u domovini do?ivljava kao heroje, a zapravo su u tamo rade gra?ani drugog reda, potro?na radna snaga. I tako sam sve to sublimirao u albumu Neosedlani. Tko je pa?ljivo poslu?ao pjesmu Hej, hej Slaveni odnosno po nalogu Komisije za ?und, Hej, hej Jugoslaveni mogao je u?i u sr? tog projekta: Rade danju, rade no?u ?ivot im jad i bijeda, radna snaga prve klase, a gra?ani drugog reda. O njima brine statistika, o broju, spolu i zvanju, za status gastarbajtera dok rade no?u i danju. Gradili?ta vrve od ljudi, ?uje se pjesma te?aka, grade se gradovi sjevera u crvenom znoju Ju?njaka. U toj se pjesmu kao u zrcalu trebala ogledati i prepoznati vlast socijalisti?ke Jugoslavije tako ponosna na svoju radni?ku dr?avu, ali nije. Nije shvatila o ?emu je rije? iako sam u nju jasno i prepoznatljivo ukomponirao i Internacionalu.

KON JI N EOSEDLAN I

Priznajem, taj album Neosedlani je bio te?ak, hermeti?an, narativan. Na njemu nije bilo hitova. O njemu se puno govorilo, ali naravno, nije bio komercijalan. U Jugoslaviji se o Neosedlanima uglavnom glasno ?utjelo. Gotovo ih se ignoriralo. Ali me?u na?im ljudima na radu u inozemstvu imao je nevjerojatan odjek. Posebno nakon ?to je objavljen na audio kaseti, a gastarbajteri nisu slu?ali plo?e neko kasate. Oni su znali o ?emu pjevam, o ?emu Neosedlani govore. Javljali su mi se ljudi koji su sve stihove znali napamet. ?tovi?e, neki su prepoznavali o kome pjesme govore. Grijalo me je to. Pojavile su se ?ak i ideje da se snimi film Neosedlani jer je album imao koncept filmskog scenarija. Dr agan Nik oli? je trebao glumiti onog nesretnog ?valera, a druge je mislio podijeliti tada vode?im jugoslavenskim karakternim glumcima. Sr? albuma je pjesma Konji neosedlani, koja traje petnaestak minuta. Imaju ?etiri stavka; Grijeh, Spoznaja, Kajanje i Svitanje. A za?to se zove Konji neosedlani? Poku?avao sam to objasniti nekim ljudima iz medija, nekim prijateljima, znancima... ali me nisu razumjeli. A sve je jednostavno. Konji su plemeniti, predivni kada tr?e slobodno, kada im se u trku vijori griva. To je slika predivna. Kada gleda? konja u trku i ti postaje? predivan, plemenit, slobodan... Konji neosedlani su metafora slobode kakvu mora imati ?ovjek. To je ta moja vizija ljepote i slobode. Ljepota konja nestaje kada ga se osedla, kada ga se upregne... on postaje rob.

Nema vi?e grive koja vijori, nama vi?e ljepote, ponosa, snage... Takvi su i na?i - ljudi plemeniti, predivni dok su slobodni, dok galopiraju kroz ?ivot, a za njima se vije njihova sre?a. Kada ih se osedla i upregne, kada ih se degradira u radnu snagu prve klase u tamo nekoj tu?ini, oni postaju roblje, svega toga vi?e nema. To sam ?elio re?i. ?elio sam re?i da na? plemeniti ?ovjek koji tako ljubi slobodu u tu?ini postaje samo sluga u glibu iluzija o bogatstvu koje ?e mu donijeti novac kojim ?e kupiti sre?u i slobodu, nesvjestan da ih je ve? izgubio. Osim toga, intimno sam razumio te ljude jer sam u svakoj njihovoj ?ivotnoj pri?i mogao na?i sebe. Ta i ja sam jo? u djetinjstvu bio neka vrsta gastarbajtera. Zato me je to toliko i dirnulo. Slu?aju?i te ljude, gledaju?i ih, gledaju?i njihove ruke i o?i, ah da te o?i, te oceane tuge, ?e?nje za domom, zavi?ajem, nisam mogao ostati

zaokupljala moje misli. Stjecajem okolnosti spoznao sam kako ?ive ti na?i ljudi koji rade u obe?anoj zemlji Njema?koj. Ti koji su oti?li za boljim ?ivotom i vra?ali se jednom, dvaput godi?nje da bi se kod ku?e, me?u prijateljima, u svom selu... pokazali kao uspje?ni, dobro odjeveni... kao ljudi koji mogu dru?tvu platiti pi?e, izgraditi ku?u, pokazati se u dobrom autu tada tako nedosti?nom u dr?avi Jugoslaviji koja je bila - dr?ava radnika.

A U DUBIN I DU?E OLOVO

ravnodu?an. I ta njihova pitanja, kao gladni pti?u u napu?tenom gnijezdu: Kako je kod ku?e? Kako je tamo, kod nas? ?to ima novo? Na?e? se suo?en s njima odjednom u ulozi nekog dobrog duha koji donosi vijesti iz ?u?enog zavi?aja za kojim se ?ezne, vene... Bio sam predodre?en da o njima napi?em pjesme, da ih opjevam i uglazbim.

OTI?I, ODRE?I SE SEBE Jo? u Njema?koj dok je na? glazbeni konvoj putovao od grada do grada, po?eo sam stvarati nove pjesme i sanjati o dvostrukom konceptualnom albumu. Imao sam u glavi jedno ozbiljno djelo s ozbiljnom temom. I kada sam se vratio to me progonilo, jo? vi?e i ja?e jer su nadahnu?a vukla korijene jo? iz romanti?ne ?elja moga oca da sebi i svojoj obitelji stvori bolji ?ivot radom u inozemstvu. I on je htio oti?i i odre?i se sebe da nama bude bolje. On je sanjao o Australiji koja mu je ostala nedosti?na, a na?i su ljudi odlazili u Austriju, Njema?ku... najvi?e u Njema?ku. Ta gastarbajterska stvarnost me je fascinirala, a njihova sudbina

Na Neosedlanima radio sam pune dvije godine. Nisam radio ni?ta drugo. ?ivio sam od u?te?evine. Radio sam dan i no?, neprekidno, bez stanke i odmora. Ponijelo me je sve to. Nije bilo lako. Taj dvostruki konceptualni album zamislio sam kao cjelovitu pri?u sa slikama iz ?ivota pojedinaca koje povezuju otu?enost, izgubljenost u stranoj zemlji, gubitak identiteta i??upani korijeni, beznadno uronjenih u sasvim druk?iji ?ivot od onog o kojem su ma?tali. A ma?tali su ma?o snove o ?enidbi za bogate Njemice koje ?e rije?iti sve njihove brige i osigurati im lagodan ?ivot, o Njema?koj, zemlji u kojoj sve pada s neba. ?elio sam prikazati sve nijanse njihovih gorkih sivih ?ivota pod tu?im nebom i njihove svjesne ?rtve odricanja od korijena, zavi?aja, obitelji... ?elio sam svojim pjesmama, razotkriti njihov neveseli gastarbajterski svijet, poru?iti im da nisu potro?na roba, da su ?ivi, slobodni, da su konji neosedlani, ali ne u tu?ini nego tamo gdje su

HUM US

ponikli, gdje su im korijeni i gdje ih trebaju njihovi bli?nji. Svaki lik na neosedlanima je stvaran, ima svoje ime i prezime, a sve su sudbine istinite. Sve to o ?emu sam ja pjevao oni su znali i bili su svjesni svog polo?aja. Boljelo ih je sve to, a u dubini du?e, olovo.

-A ?to se ne vratite ku?i, pitao sam ih. -E... Dado... Dado..., uzdisali su vrte?i pognute glave, gledaju?i u pod. Nisu imali alternativu. Bili su egzistencijalnoj klopki. Trpi, radi, otkidaj od usta i ?alji ku?i... A ?ivjeli su za taj trenutak kada ?e se vratiti ku?i. Ti ljudi puni jada i gor?ine, bili su duboko traumatizirani. ?ak nisam siguran da bi, da su pobjegli, da su rekli k vragu sve i vratili se u svoj zavi?aj, u tom zavi?aju ozdravili, tako su duboke bile te njihove rane. Ne vjerujem da se sna?li. Oni su bili - gastarbajteri. Izgubili su identitet. U njima je venula ta na?a slavenska du?a, ?iroka, slobodna, raspjevana. Ve?ina ih ni njema?ki nije znala. Sve me je to duboko dirnulo jo? tamo u Karlsruheu, a jo? vi?e kada sam se vratio i shvatio da ljudi u zavi?ajima odakle su ti patnici, o njima misle da su gospoda, da su uspje?ni, imu?ni, da plivaju u novcima, da su zbrinuti, da imaju dobre stanove, ku?e, automobile, svu rasko? obe?anog i ?u?enog bogatog Zapada... Oni su ovdje, ?to je posebno tragi?no, gotovo s

ponosom na dr?avnoj razini isticani kao ekonomski potencijal Jugoslavije! To je bilo ne?to potpuno suprotno od onoga ?to sam vidio i do?ivio. Dirnuo me je taj gubitak identiteta i prisilno mirenje s ulogom sluge, sa svjesnom ulogom ?rtve, sa samovoljnim svjesnim mrvljenjem sebe i svoje osobnosti u humus iz kojega ?e tamo negdje u domovini bez njih, ali iz njih rasti njihova djeca koja jedva da jo? poznaju, a od plodova koje hrane svojim tijelima ?ivjeti daleka obitelj koja postoji jo? samo kao nostalgi?no sje?anje, kao fatamorgana u njihovim du?ama.

IZDA JA SOCIJALISTI?KIH IDEALA Iz dana?nje perspektive, kada boljem razmislim, Neosedlani su bili neugodan udarac u pleksus tada?nje dr?ave, socijalisti?ke Jugoslavije koju vode komunisti. Tada nisam bio toga svjestan. Bio sam tako duboko uronjen u sve te duboke,

tamne emocije da nisam razmi?ljao o politi?kim dimenzijama i konotacijama svog projekta. Uostalom, politika me nikada nije zanimala niti sam se njom bavio iako me je gadno opekla kada sam je nehotice dirnuo u Zagrebu kada smo svirali na Kongresu socijalisti?ke omladine, pa su mi smjestili dezerterstvo i izdaju i strpala me u vojni pritvor. Neosedlani su, me?utim ipak bili duboko politi?ni. Danas se ?ak ?udim kako su pro?li relativno glatko i bez posljedica. Bit ?e da ih politi?ari i socijalisti?ki du?obri?nici ili nisu shvatili ili nisu slu?ali taj album. A on je govorio o jednoj gadnoj anomaliji te socijalisti?ke Jugoslavije koja je bila koncipirana kao dr?ava radnika, kao radni?ka dr?ava u kojoj su radnici, za razliku od kapitalisti?kih zemalja imali svoja prava i bili su vlasnici sredstava rada, tako se to tada zvalo zar ne. Iskreno, i imali su sva ta prava. U Jugoslaviji su ranici imali priznat status ?ovjeka koji radi. Kada si u Jugi kazao da si radnik to je ne?to zna?ilo. Biti radnik imalo je nekakav statusni zna?aj. Radnici su u Jugi bili za?ti?eni. Morao si stvarno gadno zgrije?iti da bi dobio otkaz. Radnik je u socijalisti?koj Jugoslaviji bio svetinja, ali je ta ista Jugoslavija te iste radnike kojima jam?i sva prava i kune se u njihovo dostojanstvo, izvozila u kapitalisti?ke zemlje kao obi?nu sirovu radnu snagu i vi?e se nije pitala kako im je nego je zbrajala njihove devizne doznake i di?ila se otvoreno??u svojih granica. Barem sam ja to tako do?ivljavao. Moja je pri?a u tom smislu bila je ?ista. Ja sam bio na njihovoj strani.

TA J TOPI? JE LUD Projekt Neosedlani ne bih mogao ostvariti da nisam nai?ao na ljude koji su me razumjeli i dali mi podr?ku. Prije svih bio je to St an k o Ter zi?, direktor PGP-a. On je imao hrabrosti, volje i snage podr?ati me i pru?iti mi potrebne uvijete da se upustim u taj te?ak, kompleksan i zahtijevan projekt. Oti?ao sam kod njega: -Trebam studio. -Dobro. Ima? ga. A ?to ?e ti? -Snimio bih novi album. Konceptualni. Dupli. -Dupli? Pa to jo? nitko nije napravio. -Nije, ali do?lo je vrijeme da i to netko napravi. I tako, dobio sam studio i odli?ne uvijete za rad. Dvije sam godine radio na poeziji i glazbi. Temelje smo postavili Chris i ja sami . Pripremali smo materijale za probe na koje su dolazili Ratko Divjak, ?arli, kako smo zvali Karela Novaka i Josip Bo?ek. Radili smo u miru i imali smo na raspolaganju sve ?to nam treba zahvaljuju?i Stanku Terzi?u. On nas je ?ak i ?titio pa je iz studija izbacivao neke jako komercijalne narodnjake da bismo mogli raditi kako sam zamislio. Pridru?io nam se kao glazbeni producent, poznati majstor, i En co Lesi? iz Splita. Nakon mjesec i pol dana, rekao je da vi?e ne?e dolaziti u studio: -Taj Topi? je lud. On sva rje?enja ve? ima u d?epu. Ja tu nemam ?to raditi. Iza?ao je iz projekta jer je vidio da sam ja gospodar studija i da to?no znam ?to radim i ?to ?elim. A da sam bio lud, jesam. Kada mi je trebao zvuk stada konja u trku, uzeo sam magnetofon i oti?ao u Dr aga?evo na farmu

konja. Tamo sam tr?ao za konjima da ih uhvatim u trku, a uspio sam tek kada sam za?ao me?u mlade poludivlje pastuhe. Tu sam snimio taj mo?ni tutanj galopa krda konja kojeg se ?uje u pjesmi Konji neosedlani. Govorili su mi radnici iz konju?nice: -Topi?u vidjeli smo svakakvih budala, ali takve kao ti, nismo. Zapravo, uop?e nisam bio svjestan da sam se, ?ele?i snimiti to ?to sam naumio, izlo?io pogibelji. -A ?to ?e ti to? -Trebam za jednu pjesmu, eto ?to ?e mi. Samo su slegnuli ramenima i odmahnuli rukom.

?TO N OSI? U SRCU, TOPI?U?

Terzi? je u?inio sve ?to je mogao pa i vi?e od toga. Podr?ao je ideju duplog albuma, osigurao mi je savr?ene uvijete za rad, odobrio je tro?kove za vrlo skupi i luksuzni omot albuma za kojeg su fotografije snimane u Portoro?u. Jednog dana kada smo u studiju preslu?avali ?to smo do tada napravili, evo ti Terzi?a. Do?ao je i on ?uti kako sve to zvu?i i kako napredujemo. Sjeo je, naslonio lakte na stol, a kada je krenula glazba zaronio je lice me?u dlanove. Slu?ao je i nije se micao. Nakon posljednje pjesme, otkrije lice obliveno suzama i ka?e: -Topi?u, pi?ka li ti materina. Nitko nikada, ni ?ovjek ni Bog nije mi izmamio suzu, a ti si me rasplakao. Pi?ka li ti materina. ?to nosi? u srcu? Mislio sam da on samo koncentrirano slu?a i da mu je zato lice skriveno me?u dlanovima, a on je plakao. -Direktore je li to kompliment?

Pri?ao mi je i zagrlio me: -Topi?u , volim t e, volim t e k ao br at a. Ovo jo? n it k o n ije n apr avio. Tole t i n isi ?ovjek t i si ?u do. Ak o n e?t o zat r eba? sam o zovi. Sve ?u u ?in it i za t ebe.

U?TE? EVIN A Nastavio sam raditi na albumu. Posao je bio te?ak, mukotrpan, naporan. Imao sam puno vi?e materijala nego ?to je moglo stati na plo?u, a stalno su mi navirale nove stvari, nove ideje, novi stihovi. Imao sam tada ne?to novaca. ?ivio sam od u?te?evine koju sam smogao onom izdajom vlastitih ideala. Sada sam zbog toga bio zadovoljan pa ?ak u tome vidio i nekakav prst sudbine. ?to bih napravio snimao sam na kasete i slao ih mojoj ekipi koja je sve to u kona?nici trebali odsvirati. Dio Neosedlanih sam napisao u svojoj ku?i u Marini, a jedan dio u Beogradu u stanu M ir oslava Cvet k ovi?a bas gitariste Bajaginog benda Instruktori. Njegovi su roditelji otputovali u Afriku i on mi je dao sobu uz uvjet da popola pla?amo re?ije. Puno mi je pomogao jer para da unajmim stan nisam imao. To me je spasilo. Mogao sam raditi, a nisam imao gotovo nikakve tro?kove.

?TO SAM O?EKIVAO OD N EOSEDLAN IH? N E ZN AM . I tako su Neosedlani malo po malo dovr?eni. Kona?no, nisu dospjeli ni pod udar Zakona o ?undu. ?to sam o?ekivao od tog albuma? Ne znam. Kritike su bile i ovakve i onakve. Bilo je i uvredljivih komentara. Ono, Dado pao s neosedlanog Timea na osedlanog magarca. Bilo je tu i nekih insinuacija oko toga za?to sam album snimao u Beogradu, a ne negdje drugdje, pa onda blesavih primjedbi da to nije grupa Tim e nego Dado Topi?. A to je i bio prvi samostalni album Dade Topi?a, a ne ?etvrti album Tim ea. Dodu?e zvuk je bio tajmovski, kakav bi druk?iji i mogao biti kada sam ja napisao i skladao skoro sve pjesme grupe Tim e? Ne znam, i danas gajim posebne osje?aje prema tom albumu. Emotivno sam za njega vezan. ?ak toliko da nikada, ni na jednom koncertu nisam svirao ni jednu pjesmu s Neosedlanih. Nikada. Niti jednu. Za?to? Nisam ?elio dirati u te pjesme bez dobro uigranog benda koji je to u stanju svirati. Aran?mani su slo?eni, zeznuti, da ne ka?em zajebani. Neosedlani su slojeviti, puni skrivenih detalja, bluesa, jazza, folklornih elemenata. Dakle, nisam ih ?elio svirati na otvorenoj sceni ako

nisam u stanju posti?i da zvu?e kao na albumu. Osim toga Neosedlani su zaokru?ena cjelina i sve te pjesme imaju smisla dok su zajedno, kao ona moja ekipa iz Mercedesove barake u Karlsruheu.

?IVOTN I ROM AN I Nakon izlaska albuma, nesviranja pjesama s albuma na koncertima pa i mlakih reakcija glazbenih kriti?ara, meni su se ipak doga?ale divne stvari. Po?ela su mi dolaziti pisma iz svih krajeva Europe u kojima ima na?ih gastarbajtera. U tim pismima bilo je malo rije?i o samom albumu. Svi ti ljudi slali su svoje osobne pri?e, pune emocija, nadanja, nostalgije. Bilo je pisama dugih po deset dvanaest stranica. Bili su to cijeli mali ?ivotni romani. Obra?ali su se meni kao nekom starom znancu, kao nekome njima bliskom; Dragi Dado ili E, moj Dado... Pisali su mi i mu?karci i ?ene. Neki su od mene tra?ili savjete, neki utjehu, neki samo rame za plakanje. Pisali su mi o razorenim brakovima, o otu?enoj djeci, o izgubljenim zavi?ajima, o svojim neispunjenim snovima. Bilo je zbilja tu?nih pisama, ali u svima njima je ostajao tra?ak nade da ?e mo?da, jednom, nekada ipak biti bolje. Neki su mi zahvaljivali, eto ipak nas se netko sjetio, nismo zaboravljeni, nekome je do nas stalo.

GASTARBA JTERSKI BRAT Ali, posljedica Neosedlanih nisu bila samo pisma. Iako album nije bio hit, iako se na njemu nije izdvajala ni jedna pjesma, iako nije sviran u

programima radijskih postaja, pa iako ni ja na koncertima nisam svirao ni jednu Neosedlanu pjesmu, kada bih tijekom putovanja od grada do grada, od koncerta do koncerta zastao na nekom odmori?tu, na nekoj od onih tada dobro znanih servisnih stanica, kao ?to su bile one legendarne du? onda?njeg Autoputa bratstva i jedinstva u Novskoj, Slavonskom Brodu, Starom Petrovom Selu... ljudi su me prepoznavali i prilazili mi kao nekom izgubljenom ro?aku, kao starom prijatelju kojeg dugo nisu vidjeli: -Dado! Jebote, pa to si ti!, klicali bi, grlili me i velikodu?no pozivali k sebi za stol. Jedan me je zgrabio pod ruku i sav sretan odveo do svom Mercedesa na parkirali?tu da mi poka?e kasetu Neosedlani u svom auto - radiju koju neprekidno slu?a od kako je sa sjevera Njema?ke krenuo na put ku?i. -Ubi me, ali ne mogu te prestati slu?ati! Sve si shvatio. Sve si rekao. Volim te ko brata! Postao sam gastarbajterski brat, gastarbajterski bard. A u Jugoslaviji... u Jugoslaviji, zemlji koja se di?ila da je radni?ka, a svoje radnike pretvorene u sluge tu?ine koji svojim crvenim znojem grade gradove sjevera album Neosedlani ostao je kao nekakav usamljeni otok na moru glazbe. Svi su ga vidjeli, svi su znali kako se zove, svi su znali tko na njemu ?ivi, ali nitko mu nije prilazio. A onda... onda sam i sam krenuo tragom mojih neosedlanih junaka. Oti?ao sam u pe?albu. Oti?ao sam u Francusku, u Pariz. Uzeo sam pod ruku sve svoje plo?e i po?ao probati tamo se pokazati i dokazati kao glazbenik, a postao sam - gastarbajter. N ASTAVAK U IDU?EM BROJU