Volim Šibenik, broj 27 (Kolovoz, 2018.) by Volim Šibenik

INTERVJU

Neboj?a ? upin KULTURA SJE? ANJA

Ivan Rikard Ivanovi? KALENDAR

60. ro?endan voljenog ?ibenskog dje?jeg fest ivala BA?TINA LJEPOTE

M u ?ke m u ke je?ove s pr elijepim ?iben ?an k am a 1

INTERVJU

NEBOJ?A ? UPIN

HRVATSKI AM ERI?KI SAN - Kako je Neb Ch u pin, ro?en u Zagrebu kao Neboj?a ?u pin , unuk nekada?njeg pomo?nika direktora ?ibenske "Jadr an sk e ban ke" Bo?idar a ?u pin a, porijeklom iz Vodica, osvojio Ameriku i Hrvatsku. Kada bi netko u Hrvatskoj donedavno spomenuo dida Bo?u nitko ne bi pomislio da ne govori ba? o svom ili ne?ijem djedu ili didu koji se zvao Bo?o, Bo?idar ili od milja Bo?a. No kada se danas negdje spomene dida Bo?u to gotovo nikoga vi?e ne asocira na ne?ijeg didu nego na slasne ekolo?ke d?emove tvrtke Hermes International poznate, priznate i omiljene pod

okusa i mirisa, nije neki izmi?ljeni lik. Naprotiv to je istinska, stvarna osoba koju su poznavali i jo? uvijek je se sje?aju mnogi Vodi?ani, ?iben?ani, ali i puno poslovnih ljudi ?irom Hrvatske. imenom Dida Bo?a. A taj nasmije?eni i vedri Dida Bo?a s etikete na staklenkama koje poput ?krinjica s blogom ?uvaju rasko?no bogatstvo finih 3

Taj Dida Bo?a je Bo?idar ?upin, Vodi?anin koji je ?ivio u ?ibeniku u kojem je godinama bio pomo?nik direktora Jadranske banke. Njega je u svoj djetinji zavi?aj, u Dalmaciju i svoju

OD DIDA BO?E DO "DIDA BO?E" Pr ipremila: Diana Feri? Fotogr afij e: Obiteljske fotografije Neboj?e ? upina, foto arhiv tvrtke Hermes International, TheIslanderMoviePR, Stanko Feri? zavi?aj, u Dalmaciju i svoju domovinu Hrvatsku na neobi?an, ali zaista lijep, pou?an i inspirativan na?in vratio njegov unuk Neboj?a ?upin, koji je ?ive?i u SAD-u prilagodio svoje ime engleskom jeziku te je tamo kao uspje?an poduzetnik, ali i glumac te filmski producent poznat pod imenom Neb Chupin. Dida Bo?a i njegov unuk Neboj?a na proslavi 1. ro?endana. Neboj?a nikada nije zaboravio svog dida Bo?u i rasko? mirisa njegove vodi?ke konobe.

hrvatske poduzetni?ke jave. Put Neboj?e ?upina od vodi?kog polja kojim dominira crkva Gospe od Karmela na vrhu brda Okita, do uspjeha u Americi i poduzetni?kog povratka u zavi?aj i Domovinu bio je dug i pun isku?enja i izazova. Prije nego se otisnuo u poduzetni?ke vode, Neb Chupin je zavr?io studij strojarstva.

Stari oci Vodica. Bo?idar ?upin, dida Bo?a stoji na vrh skala prvi s lijeva.

Pri?a o Dida Bo?i, Bo?idaru ?upinu i njegovom unuku Neboj?i neobi?ni je hrvatski ameri?ki san koji se najprije ostvario s one strane Atlantskog oceana u dalekoj Americi, a onda se vratio, da tako ka?emo, na doma?e ognji?te gdje se rasplamsao i pretvorio u neku vrstu uspje?ne 4

Nakon studija bio je zaposlen u nekoliko velikih tvrtki, a onda je vidio svoju poslovnu priliku u uvozu i distribuciji kvalitetnih hrvatskih proizvoda prije svega ?okolade, prera?evina od maslina i maslinova ulja u SAD-u. Zbog velike europske konkurencije taj poku?aj nije bio osobito uspje?an, ali je urodio novom poslovnom idejom proizvodnjom d?ema od

smokava. Bio je to pun pogodak. D?em od smokava postao je hit u SAD-u, a od prije dvije godine nakon izgradnje pogona u Sra?inecu kod Vara?dina, osvojio je i Hrvatsku.. Dida Bo?a, br en d pod k ojim plasir at e va?e pr oizvode u Hr vat sk oj st var n a je li?n ost . To n ije n ek i izm i?ljen i djed ve? Va? ist in sk i djed k ojeg su pozn avali m n ogi ?iben ?an i? Moj dida po ocu bio je Bo?idar ?upin. On se rodio i ?ivio je u Vodicama, a ve?inu radnog vijeka je proveo u ?ibeniku gdje je bio zamjenik direktora Jadranske banke. Bio je bankar, a u slobodno vrijeme se bavio poljoprivredom. Kada je oti?ao u ranu penziju i

vratio se iz ?ibenika u Vodice gdje se predano i s ljubavlju posvetio poljoprivredi kako i prili?i njegovim iskonskim zavi?ajnim te?a?kim genima. Uzgajao je vi?nje, smokve, vinovu lozu, bademe? luk, kapula, krumpir, selen, petrusimen, bosiljak? Ujesen su od plodova svojih truda dida Bo?a i baka Jela pravili za sebe i obitelj doma?e vino, rakiju, d?emove, su?ili su smokve i nizali ih u ogrlice, pr?ili bademe... sve ono ?to se tradicionalno priprema u seoskim doma?instvima. Sje?am se da je u njegovoj konobi bilo puno ba?ava od vina i rakije, puno staklenki sira u ulju, na kukama na stropu je uvijek visjelo nekoliko pr?uta i vijenci

Neboj?a u didovom naru?ju

luka. Uz konobu je bila prostorija u kojoj se pekla rakije i pravilo vino. Jo? osje?am svu rasko? mirise te didove konobe.

Nezaboravna vodi?ka ljeta To zn a?i da su Dida Bo?a pr oizvodi pu n i u spom en a iz djet in jst va i zavi?ajn e n ost algije? Iako sam s roditeljima ?ivio u Zagrebu, sva ljeta svog djetinjstva provodio sam kod dida i bake u Vodicama. Bio sam najstariji didov unuk. Puno smo vremena proveli skupa. Vodio me je sa sobom u svoje polje na koje je bio ponosan, a mene je tretirao kao svog velikog pomaga?a iako sam jo? bio previ?e mali za neki ozbiljan posao. Volio sam s didom i?i u polje i imam iz tog, za njega rajskog vrta puno lijepih uspomena, a

Dida Bo?a, Bo?idar ?upin u svom vodi?kom vinogradu

pamtim i berbe vi?anja. To je bio najdosadniji i najte?i posao. Desetak dana zaredom radilo se od jutra do mraka. Dok su se brale vi?nje nije bilo igre i kupanja. Koliko je to moje vodi?ko djetinjstvo i sve ono ?to sam uz dida Bo?u vidio, nau?io i osjetio na mene utjecalo i koliko je duboko u mene ostalo utkano, shvatio sam tek kada sam kao ve? odrastao i zreo ?ovjek po?eo stvarati brend svojih proizvoda za hrvatsko tr?i?te. Ideja o Dida Bo?i, izvornim receptima, te?a?koj ba?tini i svemu onome ?to u na?oj Dalmaciji tako lijepo nazivamo gu?tima, iznikla je spontano iz tih mojih uspomena kao cvijet iz pitara punog tople, plodne zemlje.

Je li t o pozivan je n a t r adiciju u k on a?n ici bilo sam o m ar k et in ?k i pot ez s ciljem da se k od k u pca izazvale pozit ivn e em ocije ili pr i k r eir an ju svojih pr oizvoda zaist a k or ist it e r ecept e, sast ojk e i post u pk e k oje st e vidjeli i n au ?ili od svog djeda u Vodicam a? Vodim se idejom posve?enosti i ljubavi

prema onome ?to proizvodim. To je ono najvrjednije ?to sam ba?tinio od svog dida Bo?e. On je proizvodio kvalitetno vino i radio ukusan d?em, ali samo za svoju obitelj i prijatelje. Na tim njegovim zasadima razvila se na?a dana?nja proizvodnja od preko 1000 tona d?emova godi?nje. Uspjeh na ameri?kom tr?i?tu postigli smo postojano??u visoke razine kakvo?e i nepatvorenim prirodnim okusima. Na to jako pazimo i o tome vodimo ra?una ve? kada kupujemo i otkupljujemo vo?e koje mora biti zdravo, prirodno i prvoklasno. Ambala?a i pri?a o brandu je samo usmjeravanje pa?nje kupaca na ne?to u ?to je dobro i u ?to vjerujemo.

Neboj?a uz dida Bo?inu smokvu u Vodicama

od svojih karijera te se posvetili uvozu iz Hrvatske, a kasnije i proizvodnji u Hrvatskoj.

Nisam iz Mostara, ja sam Zagrep?anin s vodi?kim korijenima U n ek im m edijim a pr edst avljaju Vas k ao M ost ar ca vodi?k ih k or ijen a k oji ?ivi u Am er ici iak o st e zapr avo Zagr ep?an in ? Pri?a o meni kao Mostarcu se gre?kom provukla u jednim hrvatskim novinama prije nekoliko godina te se i dalje provla?i pa Vas molim to ispravite. Ja sam ro?eni Zagrep?anin s korijenima iz Vodica. Otac mi je Vodi?anin, a majka Zagrep?anka. Moje zimsko djetinjstvo bilo je zagreba?ko, a ljetno vodi?ko. Dakle ja sam, recimo Zagrep?anin iz Vodica. S Mostarom, lijepim gradom kojeg volim, nemam ni?ta. Kak o st e se odlu ?ili ba? za pr oizvodn ju zdr ave h r an e iak o st e po st r u ci in ?en jer st r ojar st va?

D?em od smokava i sir - novi gast ro t rend koji je osvojio Ameriku

hrvatskih proizvoda. Maia je sa mnom dijelila veliku ljubav i strast prema Hrvatskoj i na?oj hrani. Zajedno smo godinama posje?ivali gomilu sajmova, u?ili o trendovima na tr?i?tu, razvijali odnose s raznim trgovinama i trgova?kim lancima pa smo nakon nekoliko godina upornog rada s jednim proizvodom probili na tr?i?te ekolo?ke hrane. Ubrzo smo oboje odustali

To je splet ?ivotnih okolnosti. U SAD-u sam devedesetih godina radio kao in?enjer za nekoliko telekomunikacijskih tvrtki, a u slobodno vrijeme sam sa svojom tada?njom partnericom Maiom Magee, osnovao tvrtku za uvoz 7

Tu svoju n ovu podu zet n i?k u i poslovn u k ar ijer u u Am er ici n ist e zapo?eli s vlast it im pr oizvodim a ve? s n ek im h r vat sk im br en dovim a k oje st e u spjeli plasir at i n a am er i?k o t r ?i?t e? Na po?etku smo uvozili Kra?ove ?okolade. Nakon tog na?eg izvrsnog hrvatskog branda, uslijedio je uvoz odre?ene linije prera?evina od maslina tvrtke SMS iz Splita. Godinama smo eksperimentirali i bili prisutni na usko specijaliziranom tr?i?tu ameri?kih etni?kih trgovina u ve?im gradovima poput New Yorka i Chicaga koje posje?uju mahom hrvatski iseljenici. Pravi proboj na mainstream tr?i?te hrane postigli smo osmisliv?i brand Dalmatia. Po?eli smo tako ?to smo trgova?kom lanca Wholefoods ponudili jedan na ameri?kom tr?i?tu novi proizvod. Bio je to

d?em od smokava. Taj d?em po?eo se izvrsno prodavati uz sireve. Pokazalo se da su sir i d?em od smokava magi?an gastronomski spoj pa s ponosom mo?emo re?i kako smo postali za?etnici novog trenda prehrani koji je osvojio Ameriku. Sir i d?em od smokva postali su tr?i?ni hit.

Pr est i?n i am er i?k i ?asopis Bon Appetit s n ak ladom ve?om od m iliju n i pol pr im jer ak a st avio je Va? d?em od sm ok ava n a list u 25 Must Have Items for the Holidays. Kak o st e u spjeli s pr oizvodim a iz m ale zem lje popu t Hr vat sk e st e?i povjer en je am er i?k ih pot r o?a?a i zau zet i zn a?ajn u poziciju n a t am o?n jem t r ?i?t u ? 8

U pravu ste, d?em od smokava je svojedobno zaradio navedenu titulu od strane Bon Appetit magazina, ?to nam je iznimno drago, ali nije bilo jedino. Dobili smo niz nagrada i drugih priznanja na koje smo ponosni. Nekoliko na?ih d?emova, poput inovativnog d?ema od smokve s naran?om i d?ema od vi?anja godinama su osvajali medalje na Fancy Food Showu, jednom od najpresti?nijih i najve?ih ameri?kih sajmova hrane, na kojem svoje proizvode izla?e preko 80 000 proizvo?a?a iz cijelog svijeta. Za nas je ipak najva?nije da nam tr?i?te potvr?uje da smo na ispravnom putu. Na?a Dalmatia linija d?emova je drugi najprodavaniji brend u SAD-u u kategoriji d?emova. Uspjeli smo jer smo s jedne strane bili posve?eni kreiranju i proizvodnji kvalitetnih proizvoda, a s druge strane smo oslu?kivali potrebe tr?i?ta ?to je jako va?no jer surova realnost je da dobra kvaliteta sama po sebi ne jam?i nu?no i uspjeh na tr?i?tu.

Kak o su n ast ali dosada?n ji i k ak o n ast aju n ovi pr oizvodi Va?e t vr t k e? Rije? je o kreativnom i stru?nom procesu koji spaja istra?ivanje, poznavanje trendova, puno degustiranja, pra?enje razvoja prehrambene tehnologije. Potrebno nam je oko devet mjeseci od za?etka ideje do plasmana proizvoda na police. Kak o st e u spjeli osvojit i povjer en je am er i?k ih pot r o?a?a s jedn om , u osn ovi ipak h r vat sk om gast r on om sk om pr i?om ? Na ameri?kom tr?i?tu morate biti jedinstveni i po ne?emu se isticati bilo da je rije? o vrsti, okusu, kvaliteti recepture, pakiranju ili pri?i o brandu, a vrlo ?esto sve to ide zajedno.

Neboj?a ?upin sa sinom Nikolom

Konkurencija je na ameri?kom tr?i?tu ogromna, a s raznovrsnom ponudom raste i izbirljivost potro?a?a koji su k tome dobro educirani i upu?eni u sastav i kakvo?u namirnica. U takvom natjecateljskom okru?ju poduzetnik je prisiljen brzo u?iti i dolazite do informacija o trendovima i kretanjima na tr?i?tu bitnim za proizvodnju i marketin?ku komunikaciju. Na?a su prednosti bile to ?to smo imali dobar, kvalitetan i

zanimljiv proizvod i ?to smo konstantno na terenu neposredno od voditelja odjela du?ana koji su imali u ponudi na?e proizvode dobivali dragocjene informacija o komentarima kupaca, a uva?avali smo i u praksi primjenjivali i njihove prijedloge kako ne?to unaprijediti. Na takvom odnosu smo iznimno zahvalni. Kak o dolazit e do sir ovin e bu du ?i da se dek lar ir at e k ao pr oizvo?a? ek olo?k e, zdr ave h r an e. Im at e li pr oblem a s ot k u pom i h o?e li Va?u pr oizvodn ju u Hr vat sk oj pr at it i i podizan je n asada u Dalm aciji k ak o bi zat vor ili pr oizvodn i, ali i em ot ivn i zavi?ajn i i dom ovin sk i k r u g? Otkupljujemo hrvatsku smokvu no dugoro?no bismo voljeli pove?ati njezin udio u na?oj proizvodnji. To je slo?en i te?ak proces jer smokve u nas nema dovoljno i nije dovoljno dobre kvalitete. Radimo na projektu izgradnje vlastite su?are jer planiramo pove?ati otkup smokava od na?ih poljoprivrednika, a u namjeravamo podizati i vlastite planta?e smokava.

Sjedi?t e Va?e t vr t k a Hermes International je u selu Sr a?in ac pok r aj Var a?din a? Pogon je napravljen u blizini Vara?dina radi spleta osobnih i poslovnih okolnosti. Pokazalo se da je to bilo dobro rje?enje posebno kada je rije? o radnicima kojima smo jako zadovoljni. Vrlo su savjesni i samostalni, a k tome su lojalni kompaniji koju osje?aju kao svoju.

Promocija Hrvat ske i Dalmacije kroz fut urist i?ko fikcijski film Vi niste samo poduzet nik nego ste i filmski glumac i producent. Glumili ste tajnog agenta Interpola s Balkana u akcijskom filmu ameri?ke produkcije 4/11 te u

Sedlarovom filmu o generalu Ant i Gotovini, a upravo ste snimili film " The Islander" nadahnut Va?im ?ivotom. "The Islander" je akcijsko fantasti?ni film o dje?aku s mediteranskog otoka koji kre?e u epsku borbu za spas obiteljskog smokvik od lihvara. Neke su scene snimane i u mojim Vodicama. Cilj mi je bio sresti stvarne ljude i napraviti jedan pravi hollywoodski film o Hrvatskoj te o mojoj osobnoj relaciji s mojim didom Bo?om.

Neboj?a ?upin i legendarni glumac James Cosmo, koji se proslavio ulogama u kultnim filmovima "Schindlerova lista" i "Hrabro srce" i seriji "Igre prijestolja", na setu filma "The Islander". Film je sniman na Kornatima, Hvaru, Pagu i Bra?u te gradovima Splitu, Trogiru i Vodicama. To je fantasy film u kojem se fantastika spaja s elementima tradicionalnog na?ina ?ivota ljudi na hrvatskim otocima i autenti?nom prirodom zbog kojih akcijsko fantasti?ne scene izgledaju realisti?no. Vjerujem u uspjeh tog projekta kroz koji ?emo promovirati moju Dalmaciju i Hrvatsku.

Dida Bo?a proizvodi sinonim su za proizvode vrhunske kvalitete, pune i bogate arome koji su pripremljeni prema t radicionalnoj dalmat inskoj recept uri gdje je cijela pri?a i zapo?ela. U bogatom, raznolikom Dida Bo?a asortimanu ?ak ?e i najzahtjevnija nepca prona?i ne?to za sebe. Kao u kakvoj ?krinji s blagom tu su delikatesni d?emovi od smokve, smokve s naran?om, vi?nje,?ljive, kupine, ?ipka i mandarine koji sadr?e visok udio vo?a, ?ak 60-80 posto. Djeca ?e s veseljem posegnuti za d?emom od jagode ili

marelice, a s jo? vi?e ?ara za Dida Bo?a Ficocom ?okoladnim namazom od smokve s kakaom. Smokva je kraljica Mediterana, a ujedno i Dida Bo?a asortimana proizvoda od

smokava. Osim d?ema od smokava Dida Bo?a nudi jo? i smokvenjak, tradicionalni kola? od smokava s bademima, najbolju dalmatinsku poslasticu, simfoniju neodoljive kombinacije pre?anih suhih smokava i badema. Osim lijepog pakiranja ova poslastica je bogata nutritivnim vrijednostima. U ?Dida Bo?a? svijetu ni ljubitelji slanoga nisu uskra?eni. Prave znalce i ljubitelje bogatih okusa ravnodu?nima ne ostavljaju namazi od zelenih i crnih maslina, kao ni doma?i ajvar. Neodoljivi namazi su

prirodni, pripremljeni od 95 posto povr?a i ist inska su kulinarska inspiracija. Uz d?emove i namaze tu su i Dida Bo?a 100% prirodni ekolo?ki sokovi bez dodanih

prehrambene vrijednosti koje mo?ete otkriti ve? prvim gutljajima. Mnoge ?e razveseliti informacija da su Dida Bo?a proizvodi dostupni i u Dida Bo?a shopu u ?ibeniku, na adresi Mesarske stube 2 ( kod Dobri?a ). ?e?era. Sok od cikle, aronije, mandarine i nara vesele su ljepotice koje, osim ?to osvje?avaju, sadr?e brojne

U ku?i Bo?idara ?upina u Vodicama danas su du?an "Dida bo?a" proizvoda i restoran

Vjerujemo da smo Vam s Dida Bo?a proizvodima otvorili apetit. Najbolji na?in za zatvoriti ovu slatku pri?u jesu prijedlozi kako na kreativne na?ine isprobati Dida Bo?a proizvode. Osim pala?inki, vafla i mazanja na kruh isprobajte d?emove s fit jogurtima, kao preljev za torte ili uz slatko slanu kombinaciju sa sirevima. E.P.

?IBENSKA BA?TINA LJEPOTE

Mu?ke muke je?ove s pr elijepim ?iben?ankama Sve je u ?iben?anki zaobilazno, zaku?asto i zamr?eno pa nije ?udo ?to se mu?karci koji se za njima na prvi pogled vat reno pomame, jo? br?e ohlade Za osvojit i ?iben?ank u t r eba imat i st r pljenje pust injak a, st r at egiju gener ala, upor nost magar et a i snage za t r ojicu. Ni?t a dr ugo ne poma?e jer ?iben?anke su nenadma?ne u izmi?ljanju svake mogu?e komplik acije dok se ne pr edaju u mu?k i zagr ljaj, a i t ada su vazda budne i slabo r omant i?ne. Po?etkom 1911. godine nastao je zanimljivi esej o mu?kim mukama s prelijepim ?iben?ankama. Napisao ga je nama nepoznati autor koji se po svemu sude?i i sam na?ao na mukama je?ovim kada je nekom zgodom ili prigodom do?ao u ?ibenik u kojem se, ?ini se, i zaljubio. Do nas su do?la dva dijela zanimljivog rukopisa koji je pisao mu?karac po svemu sude?i na?itan i vi?an peru, a uz to dobar poznavatelj, ljubitelj i ?tovatelj ?ena i njihove ljepote. Iz njegovih rije?i razvidno je da su ga na pisanje nagnala osobna iskustva, a vjerojatno jo? i vi?e njegovi poku?aji da osvoji neku od ?ibenskih ljepotica. Tko je on

bio, ne znamo. Izme?u redaka se mo?e naslutiti da najvjerojatnije nije ?iben?anin nego netko tko je u ?ibenik do?ao kao gost ili turist ili zbog nekog posla. U svakom slu?aju ve? iz prve re?enice se vidi da je bio zate?en i zadivljen ljepotom ?iben?anki, ali da je jako dobro uo?io da one nisu kao druge ?ene i da mu?karci za u?ivanje u njihovom dru?tvu, a o ljubavi da se i ne govori, moraju biti spremni platiti visoku cijenu: -Kadgod vidim lijepe ?iben?anke, pi?e taj pisac zadivljen ljepotom ?ibenskih djevojaka i ?ena, na ulici, u kazali?t u ili kavani, zadivi me njihova ljepota. Bez daha me ostave njihove grudi nagla?ene maramama preko prsa, a jo? vi?e t rud, mar i ust rajnost koji ula?u da bi bile i mogle ostat i tako lijepe. Tu ljepot u ne dijele?i ih na gra?anke il te?akinje, te?ko je opisat i, kao ?to je te?ko nabrojat i i sva lukavst va koja su im valjda stalno na umu pa uspijevaju da im zavidne mu?ke o?i ne vide hod pomalo vojni?ki i ne ?uju glas pret jerano sna?an i o?tar u svakoj zgodi. Pomisao da ?iben?anke teret svoje ljepote u koju ut ka?e toliko st rpljenja koliko koludrice u sit ni vez ?ipke nose samo da bi privukle mu?ko oko i srce, varka je jer u njih se do milovanja ne dolazi lako. Sve je u

?iben?anki, onako stasit ih, jakih i oholih zaobilazno, zaku?asto, zamr?eno i ote??ano pa nije ?udo ?to se oni mu?ki koji se za njima na prvi pogled vat reno pomame jo? br?e ohlade. Za osvojit i ?iben?anku t reba imat i st rpljenje pust injaka, st rategiju generala, upornost magareta i t jelesne snage za t rojicu. Ni?ta t u drugo ne poma?e jer ?iben?anke su genialne u izmi?ljanju svake mogu?e komplikacije dok se ne predaju u mu?ki zagrljaj, a i tada su vazda budne, stalno na oprezu i slabo romant i?ne.

mu?karac mogao do?i u napast da joj pomiluje kose. Da poku?a sigurno bi ostao bez ruke, ali nema straha jer su ?iben?anke tako o?tre u obrani svojih frizura od milovanja da tako ne?to nikome na kraj pameti ne dolazi ni kao pomisao.

?iben?anke na svoju bujnu kit u dodaju jo? i t u?u da im bude dulja i deblja

O?t ra obrana frizura od milovanja Narav ?iben?anki po?inje se ukazivati ?im im se pogleda kosa, dakle frizure. Tu frizuru veoma je te?ko dobro opisati jer iziskuje genialnu uzt rpljivost i ili poznavanje frizerskog zanata. Kao nevje?t i jednom i drugom, mogu samo toliko re?i, da kakogod ?ene brinule o svojoj frizuri nijedna se ne mo?e ni blizu mjeriti sa ?iben?ankama. Dok se siroti ?ibenski mu?karac zadovoljava ?to na glavi ima makar neku vlas, ?iben?anka ako ih makar i svu silu ima, vazda je nezadovoljna svojim vlasima, te ih uvijek i uvijek isponova na svaki na?in vje?to popunjava tu?im vlasima. Upli?e li kosu, podstavlja na svaku stranu umetak po veli?ini ravan madracu, a budu?i da se tolike vlasi ne mogu na glavi dr?ati ?iben?anka ih pribada da ih ne izgubi. U tu svrhu ima ona cijelu zbirku igala za vlasi, koje su neizmjerno raznolikog oblika i veli?ine i boje. Ona ima bezbroj ?e?ljeva i ?e?lji?i, pribada?e, forketa i forketica od celuloida, kornja?evine, volovskog roga ili gvo??a, a te su velike i male, okrugle i ?etvrtaste, ravne i valovite, obi?ne i ukra?ene, skoro pa nevidljive, jarke, tanke debele i kojekakvih drugih oblika. To si sve ?iben?anka zabija u glavu okolo cijele frizure i samo bi skrajnje neoprezan i nepromi?ljen

-No nije tu pri?a samo o frizuri i umetanju tu?ih vlasi. U ?ibeniku je obi?aj da ?ene uz svu svoju bujnu kosu imaju jo? kit u. Kitu one njeguju od kad im kosa izraste pa do smrti, ali ?ak i ako ?iben?anka ima svoju lijepu kitu ona je vazda nezadovoljna njome pa da bude po njenu uz svoju upli?e jo? i tu?u, bilo radi duljine, bilo radi debljine. Ta kita svija se oko glave u raznim smjerovima, a da dobro stoji treba ?iben?anki opet nebrojeno novih ?e?ljeva, o?trih pribada?a i drugih pomagala sva sila. Ali ?iben?anki uznositoj u slavlju svoje ?enstvenosti ni to nije dosta, jer misli, da to sve zajedno premalu te?inu ima i da ni?ta ne vrijedi. Zato ona prime?e i ume?e kojekakve uvojke, puste kovr?ine i bokule. To sla?e okolo cijele glave, sad u ve?oj, sad u manjoj udaljenosti, a budu?i da sve to samo ne?e da stoji, opet i opet do?u ti ?e?ljevi i igle veli?ine vite?kog ma?a. Glava je dakle ?iben?anki tako oboru?ana, da se jedino sa srednjovjekovnim vitez u oklopu mo?e usporediti. Njena frizura tako je isprepletena i tako gusta da bi se tane iz samokresa zaplelo i izgubilo u tom labirintu igala, forketa, ?e?ljeva i ?e?lji?a, madraca i bokula. Cijelu tu zbirku najrazli?itijeg materijala koja se frizurom zove, opa?e ?iben?anka jo? i maramom, ?udarom od svile, bar?una i sli?nog,

ali i, molim pozornost, ?iben?anke iz bogatijih obitelji na sve to stave jo? i kakav ?e?ir po posljednjom modi iz Pariza ili Be?a!

U ?ije luke ljubavi ?ele uplovit i te neosvojive la?e ljepote? Tu sad po?inje nova pri?a jer ako je povrh svega ?e?ir onda on mora biti oki?en vrpcama i perjem plemenitih koko?i, vranama i gavranima, pauna i fazana! Naj?udnije od svega da sve to ?iben?anke nose na glavi ?ilo i veselo, da im se kose nikada ne raspletu i da im je frizura kako su je postavile vazda o?uvana, a ?to je najza?udnije sve tim to lijepo stoji pa bivaju privla?nije nego ?to jesu. I sada je pitanje na koje ni gr?ki filozofi ne bi odgovora na?li, kome se to ?iben?anke ?ele svidjeti i u ?iji zagrljaj svojom ljepotom ?ele uploviti kao prelijepe la?e u sun?ane luke ljubavi, kada im mu?ko ne mo?e ni pri?i, a kamo li ne daj Bo?e dotaknuti sve u strahu da se raspe, da se ne rasplete, ne pogubi sva ta sila na njihovim glavama i da, ako se sve to i dogodi, ne dobiju prijekor izre?en reskim glasom ja?im od crkvena zvona koji bi i kamen mogao raskoliti? Rekonstruirano prema fragmentima izvornog rukopisa nepoznatog autora iz 1911. godine. U idu?em broju: ?iben?anke, nedoku?ive slasne vo?ke koje kipte vru?im sokovima st rast i

OTETO ZABORAVU BRANKO RAOS, PRVI ?IBENSKI SVJETSKI REKORDER

Raos je 1959. godine post ao svjet sk i r ekor der u sit nopisu - na dopisnici 14 x 9 cm napisao je 810 3 r ije?i Raos je bio svjet sk i r ekor der u k lasi?nom sit nopisanju obi?nim per om i t int om bez upor abe nao?ala, pove?ala ili dr ugih opt i?k ih pomagala. drugih opti?kih pomagala on je na obi?noj po?tanskoj dopisnici formata 14 x 9 centimetara napisao ?ak 8103 rije?i. Raosa se po?eo baviti sitnopisom 1958. godine kada je doznao da je prije Drugog svjetskog rata Spli?anin Bart ul Gabeli? zadivio svijet kada je uspio na po?tanskoj dopisnici napisati 5452 rije?i. Ve? u prvom poku?aju uspio je nadma?iti Gabeli?ev rekord za 401 rije?, ali se tada u natjecanje uklju?io njegov kolega, tehni?ki crta? Boris Bulovan iz Splita koji je na dopisnici napisao ?ak 7452 rije?i. Raos nije ?elio priznati poraz. Uzeo je roman "Mlin na Flossi", popularne britanske spisateljice George Eliot i iz njega na dopisnicu prepisao 26 stranica. Za taj pothvat trebalo mu je vi?e od 20 sati napornog rada. Natjecanja u sitnopisu pedesetih godina 20. stolje?a bila su jako popularna. Beogradski dnevni list "Novosti" ve? je 1957. godine organizirao natjecanje u sitnopisu Tehni?ki crta? Tehni?ke sekcije ?ibenske po?tanske ispostave Branko Raos, vjerojatno je prvi ?iben?anin koji je postao svjetski rekorder. Prema dostupnim podacima on je 1959. godine sru?io svjetski rekord u sitnopisu u kategoriji klasi?nog sitnopisanja. Obi?nim perom i tintom bez uporabe nao?ala, pove?ala ili

me?u svojim ?itateljima, ali svi pobjednici tog masovnog natjecanja bili su amateri u odnosu na Raosa pa ?ak i njegovog glavnog konkurenta Borisa Bulovana koji je za njim zaostajao 651 rije?. S 8013 rije?i napisanih na standardnoj dopisnici Branko Raos je bio svjetski rekorder u kategoriji klasi?nog sitnopisa bez posebnih pisaljki i opti?kih pomagala kojeg bez nao?ala i pove?ala mo?e pro?itati svaka osoba zdravog vida. Smatrao je me?utim, da se nije ni pribli?io krajnjem broju rije?i koje je mogu?e ispisati na dopisnici. Bio je uvjeren da na tako mali komad papira mo?e stati i vi?e od 12 000 rije?i odnosno 100 000 slova, ne ra?unaju?i razmake i interpunkcije, napisanih obi?nim perom i standardnom tintom koje se tada moglo nabaviti u svakoj papirnici. O?ekivao je da ?e izazov prihvatiti drugi sitnopisci i da ?e njegov rekord brzo biti sru?en. Bio je spreman na nove poduhvate uvjeren da ga jaka

i dobri ?ivci.

konkurencija mo?e motivirati na novi rekord. No, izaziva?a nije bilo. Nitko se nije usudio napasti njegov rekord koji je do danas, u kategoriji pisanja perom i tintom bez uporabe pove?ala, ostao nenadma?en. Kasnije je sitnopis jako napredovao, ali Branko u svojoj kategoriji nije imao konkurenciju. Tek je 1984. godine Ibrahim ?ahman iz Bijelog Polja, u Bosni i Hercegovini, uspio na dopisnici napisati 14 000

rije?i, ali uz pomo? posebno zao?trene pisaljke i pove?ala. ?ahman je mogao na zrnu graha ili kukuruza napisati 400 rije?i, ali on nije bi u istoj kategoriji sa ?iben?aninom Raosom, a njegove sitnopise nije bilo mogu?e ?itati bez pove?ala. -Sit nopis je jednostavan i zabavan, kazao je Raos u izjavi za novine koje su pisale o njegovom rekordu, a osim dobrog pera i finije t inte t rebaju vam jo? samo laka ruka

U ?ibeniku je Brankov rekord pozdravljen s odobravanjem, a pojavile su se i ideje da bi se moglo organizirati dr?avno prvenstvo u sitnopisu na Jadriji koju je te 1959. godine od po?etka lipnja do kraja srpnja, dakle tijekom 60 dana posjetilo vi?e od 60 000 kupa?a i izletnika. Cilj dr?avnog prvenstva u sitnopisu, predlagalo se, bio bi dosezanje magi?ne granice od 2 puta po 30 000 rije?i na obje strane dopisnice. To natjecanje, me?utim, nikada nije organizirano. Koliko se moglo doznati ni Branko Raos vi?e nije ru?io svoj vlastiti rekord, niti ga je nadma?io netko drugi pa je stao sam na vrhu kao prvi ?ibenski svjetski rekorder.

Bilo bi lijepo kada bi se ot krilo da net ko negdje u nekom ?kafet inu ili albumu ?uva Brankovu dopisnicu.

GASTRO BA?TINA

Obrana ?ibenskog doru?ka uz koji se pije crno vino, od napadaja be?kog doru?ka uz koji se pije crna kava 1911. godine 18

Pr ot ivnike svog dor u?ka uz koji se r ano ujut r o pije ?a?a jakog cr nog vina ?iben?ani su nazvali najgor im ni?t icama nedost ojnim i najmanjeg t r uda oko dor u?kovne polemike.

Sredinom ljeta 1911. godine, kada se u ?ibenskim trgovinama pojavio nadomjestak za crnu kavu "Enrilo" zagreba?ke tvornice kavovina "Henrik Franck i sinova", rasplamsala se u ?ibeniku ?estoka rasprava o doru?ku koja je ubrzo postala ?ak i va?no politi?ko pitanje. Zahvaljuju?i su?eljavanjima iza kojih je ostalo i nekoliko zanimljivih pisanih tragova, doznalo se ?to su i kako su ?iben?ani doru?kovali po?etkom 20. stolje?a, a sasvim sigurno i u ranijim vremenima jer se ina?e ne bi tako vatreno borili za o?uvanje svoje tradicije pred nadiru?im novim europskim prehrambenim trendovima.

pitanje ka?e se da je to zato ?to Dalmacija i ?ibenik imaju dobra vina koja su jeftino i zdravo pi?e nakon u narodu uobi?ajenog doru?ka od ribe. Edukativni tekst o prednostima obi?ne crne kave, ali i zamjene za kavu, kavovine (mljevene smjese pr?ene cikorije, je?ma, ra?i, p?enice, smokava, roga?a, slanutka, soje, badema, ?ira, masla?ka i krumpira koju je jo?1827. godine prvi proizveo poduzetnik Johann Franck), istjerao je na svjetlo dana ?ibenske prehrambene navike.

Riba frigana na mast i i obvezna ?a?a crnog vina

Polemika je po?ela nakon ?to se u novinama pojavio benigni oglas:

?iben?ani koji su si mogli priu?titi luksuz doru?ka, doznajemo, naj?e??e su rano ujutro jeli ribu i to friganu uglavnom na mast i, a rje?e na maslinovom ulju. U ku?ama u kojima je to bilo mogu?e, riba se za doru?ak pekla na gradelama. Nakon takvog doru?ka bila je obvezna ?a?a crnog vina koje se u to vrijeme pa i kasnije sve do Drugog svjetskog rata popularno nazivalo ?ibenski specijal.

Oslabljen i umoran postane svaki, koji si u vru?im danima gasi ?edju vinom ili pivom. Veselje za rad i jakost o?uva si pak svaki, t ko popije za uga?enje ?edji ?a?u ohladjene kave " Enrilo"

Kada ne bi bilo ribe ?iben?ani su doru?kovali frigana jaja, a zimi su prakticirali izda?niji doru?ak, naj?e??e komad pr?ene svinjet ine ili suhe pe?enice uz koje je, isto kao i uz ribu, bila obvezna ?a?a crnog vina. Osim ribe, svinjetine i pe?enice ?iben?ani su rado, ovisno o sezoni, doru?kovali frigana janje?a ili svinjska jet ra, kuhani svinjski ili gove?i jezik, pirjano mljeveno ili sit no narezano meso s jajima. Osim toga ?iben?ani su, kada im se pru?ila prilika, rado za doru?ak jeli vinogradske pu?eve, volke, slane srdele,

Uz oglas objavljen je i tekst u kojem je postavljeno pitanje za?to se navika jutarnjeg ispijanja kave pro?irila po susjednim zemljama, a u Dalmaciji, posebno ?ibeniku, nije? U odgovoru na to retori?ko

lokarde i lancarde iz marinade, a rado i ?esto friganu pancet u ili pancet u s kapulom. Uz sve to bila je, naravno, neizostavna i nezaobilazna ?a?a crnog vina. Zanimljiv je i znakovit podatak da ?iben?ani pet kom nikada za doru?ak nisu jeli meso nego samo ribu. Petkom se i ina?e postilo pa se tog dana u tjednu ni za jedan objed nije pripremalo meso.

t rebauzet i pravo da javno govori i nat jerat i ga da svako jut ro pije kavu od koje se na?im ljudima kao i te?aku t resu ruke, a probava do?e na slabo i te?no.

Vino za doru?ak mu?evima daje polet i silinu Pitanje o?uvanja tradicionalnog doru?ka s obveznom jutarnjom ?a?om vina "koja svakom mu?u daje polet nu silinu", pred naletom novih prehrambenih navika, dovelo je i do nekoliko strastvenih tu?njava me?u ?iben?anima suprotnih stavova, a u mi?ljenjima su se podijelile i politi?ke stranke koje su zbog toga "po?ele puhat i jedna na drugu, a njihove ?est ite i po?tene ?inovnike pret varat i u barbare koji neuljudno psuju i me?usobno se gadno ocrnjavaju". Stradali su i nepristrani koje se progla?avalo izdajnicima, a u "obranu od napadaja na zdravu i po?tenu t radiciju st upile su ?iben?anke tako ?to su ribu i meso uz ot vorene prozore frigale jo? ?e??e da bi po gradu i?lo vi?e mirisnog dima punog vrlina".

?iben?ankama i ?ibenskoj djeci doru?ak ne t reba Zanimljiva je i opaska da ?iben?anke, osim dama iz gospodskih ku?a koje su ujutro pile ?aj i jele suhe kola?i?e, u pravilu nisu doru?kovale. Smatralo se da njima doru?ak nije ni potreban jer se "ionako svega nasite dok ku?aju ?to kuhaju pa su od toga dosta njih i pret ile". ?ibenska djeca u to vrijeme tako?er nisu doru?kovala nego bi "kada u neko doba osjete glad dobila smokava ili suhog kruha, u boljim ku?ama kruha namazana ma??u, a u onim bogat ijim jo? i posuta ?e?erom, ili ?olju mlijeka, a u siroma?nih toliko vode koliko mogu popit i da gladnost vi?e ne ?ute".

Prot ivnici ?ibenskog doru?ka najgore su ni?t ice obraza crnjeg od najcrnje crne kave

Crna kava prili?i ozbiljnim mu?evima i zrelim damama

Pozvani da razmisle o laganijem i zdravijem modernom doru?ku te zamjeni vina kavom ili kavovinom, ?iben?ani su reagirali burno, ?tovi?e ratoborno: -Svaki onaj koji pu?e u rog modernizma i misli da bi se na? ?ovjek odrekao svoje jutarnje snage koju dobije kroz svoj svagdanji doru?ak i ?a?u zdravog okrepljuju?eg vina i misli si da bi se to moglo nabolje zamijenit i kifli?em umo?enim u kavu po navadama be?ke besposli?ne gospode, najgora je ni?t ica nedostojnim i najmanjeg t ruda oko doru?kovne polemike i ne?ovjek crnog obraza crnjeg od crne kave kojem po?tenje ne stoji visoko, a znanje mu je jo? i ni?e. Osim toga to je ?ovjek odnaro?en, li?en sveg domoljubnog i prot ivnik svega narodnog pa mu

Crna kava kao "dokoli?arski napitak uz kojeg se pu?i" nije se na?la na udaru boraca za "staro ?ibensko doru?kovno pravo" i protivnika "kifli?a umo?enih u kavu" jer se smatralo da kava prili?i "ozbiljnim mu?evima i zrelim damama, kao dru?t veno kakvost ni napitak, a nikako ne i kao doru?ak". Dojam je da se podrazumijevalo da "zrele dame" pu?e, a ?ini se da je samo po sebi bilo prirodno da dame iz bogatijih ku?a i supruge uglednih ?iben?ana koji su imali velika primanja, imaju pravo na dokolicu tj. besposlicu, dosadu i puno slobodnog vremena kojeg su tro?ile ispijaju?i crnu kavu.

Nacionalni par k ?Kr k a? najljep?a je pozor nica. I sam umjet ni?ko djelo pr ir ode, sa slapovima i bujnom veget acijom kao k ulisama, nadahnu?e je glazbenicima i umjet nicima u njihovom izr i?aju.

?ele?i kulturnom ponudom obogatiti podru?je nacionalnog parka ?Krka?, integracijom kulturnog turizma u njegovu ukupnu ponudu smanjiti optere?enost pojedinih lokaliteta te njegova prirodna bogatstva i ljepote predstaviti kao cjelinu su?ivota prirode i ?ovjeka koji su ga tisu?lje?ima oblikovali Javna ustanova Nacionalni park ?Krka? organizirala je 2011. godine u suradnji s opernom pjeva?icom Nerom Gojanovi?, pijanisticom Gordanom Pavi? i opernim pjeva?em Hridom Mat i?em, manifestaciju "Glazba uz Krku".

kao nova pritoka iz inspirativnih ambijenata Knina, Drni?a, Otavica, Visovca i prirodnih pozornica na njenim obalama.

?ani Mar?an Gabi Novak

Projekt harmonije glazbe i prirode rastao je i razvijao se ispunjavaju?i svoju svrhu i smisao, a 2015. godine dobio je novi, ?iri i atraktivniji okvir. Manifestacija "Glazba uz Krku" te je godine prerasla u specifi?ni festival pod dvojezi?nim nazivom "Zvuci Krke The Sounds of the River". Tu jedinstvenu manifestaciju koja osvaja ljepotom i nenadma?nim ugo?ajem, osmislio je oblikovao renomirani hrvatski glazbeni producent ?eljko Petre?. Njegova zamisao da se manifestacija "Glazba uz Krku" obogati popularnom glazbom te da dobije novo ime koje ?e je bolje opisivati odnosno da bude dvojezi?no kako bi bila privla?na i stranim posjetiteljima Parka bila je puni pogodak. Va?no je naglasiti da se nije ?elio uz Krku organizirati koncerte

Koncerti razli?itog sadr?aja, od klasi?ne glazbe do talijanske kancone bili su odli?no prihva?eni. Projekt "Glazba uz Krku" otkrio je NP ?Krka? kao najljep?u pozornicu, a tok i slapove Krka, ba?tinu i bogatu vegetaciju pretvorio u savr?ene kulise za nadahnute umjetni?ke izri?aje. Tako je glazba na najljep?i na?in po?ela te?i niz Krku slijevaju?i se u nju

glazbenika i pjeva?a kakvi se mogu ?iti bilo gdje nego glazbene sve?anosti u harmoniji s ambijentom i zvucima prirode. Zbog toga su glazbeni instrumenti svedeni na ono najnu?nije, a prednost je dana akusti?nim glazbalima kako bi ?to vi?e do?la do izra?aja ljepota glasa. Cilj je bio suptilna interpretacija kroz koju ?e se ?uti ?um slapova, ?u?tanje li??a, ?ubor rijeke, glasanje no?nih ptica i ?umovi vodenih i kopnenih ?ivih bi?a. Goran Karan

Kre?imir Stra?anac i Nera Gojanovi? Lijevo: Hot House Flowers

Zlatan Stipi?i? Ta zamisao pokazala se izvrsnom pa se ?ak mo?e govoriti i o novom na?inu interpretacije i glazbe i do?ivljaja publike u glazbi i glazbenoj umjetnosti. Osim na "Zvucima Krke" pjeva?e i glazbenike nemogu?e je bilo gdje drugdje ?uti u tako intimnom

ambijentu i tako neposrednom kontaktu s publikom. Od tog temeljenog koncepta odstupilo se tek na koncertima Nene Belana i pop-rock banda "Crvena jabuka" koji su organizirani u urbanom ambijentu drevnog Skradina. Ravnatelj JU NP "Krka" Kre?imir ?aki?, govore?i o radu i postignu?ima JU NP "Krka" nagla?ava da "Zvuci Krke" nisu samo glazbeno doga?anje nego da su prije svega promocija Krke, posebice lokaliteta koji su manje poznati. Dodatno smo u postizanju tog cilja odlu?ili posjetitelje koncerata nagraditi poklon ulaznicama za posjet lokalitetu Burnum i povijesnoj zbirci u Puljanima. Osim toga, ?elja nam je i lokalnom stanovni?tvu, koje ?ivi uz Krku, pru?iti posebne do?ivljaje", isti?e ?aki. Zvuci Krke" dokazali su se kao izvrsna formula za oplo?ivanje napora

Sara i marko ?kugor

Sandra Bagari?

Radojka ?verko

koje JU NP "Krka" ula?e u promoviranju lokacije na podru?ju cijelog Parka i njegovim dodirnim zonama pa ne ?udi ?to je taj fantasti?ni festival pro?le godine postao obrazac za pokretanje manifestacije ?Krkino kulturno ljeto?. Ovogodi?nja manifestacija zapo?ela je koncertom Nene Belan a u Skradinu, potom su na Ro?kom slapu tijekomsrpnja nastupili ?ani Stipani?ev, Renata Sabljak te Radojka ?verko, a po?etkom kolovoza nezaboravni koncert odr?ao je ?ani Mar?an. Krkino kulturno glazbeno ljeto zavr?ava u Drni?u nastupom Ive

Publika na koncertu orgulja?a Pavla Ma?i?a

Neno Belan pod murvom u Skradinu Pattiere. Osim koncerata?Krkino kulturno ljeto? sadr?i i Legend Fest, obiteljski festival koji se sastoji od zabavno umjetni?kih sadr?aja koji se odigravaju na nekoliko lokacija na Ro?kome slapu i posjetitelje uvode u svijet mitova, legendi i zanimljivih povijesnih pri?a vezanih za mjesto na kojemu se nalaze. Tu su i Burnumske ide, No? ?i?mi?a i na kraju Green Eye, filmski festival posve?en za?titi okoli?a i o?uvanja prirode koji ?e se odr?ati 31. kolovoza te 1. i 2. rujna u ?ibeniku. a.d.v.

KALENDAR

60 GODINA ?IBENSKOG DJE? JEG FESTIVALA 1958. - 2018.

Kako je r o?en MDF, manifest acija koja je ime ?ibenika pr va pr onijela svijet om i donijela mu slavu met r opole djece svijet a Bez svog dje?jeg fest ivala ?ibenik ne bi bio to ?to je, poznat , ugledan, priznat , hvaljen i po?t ivan u svakom kut ku suvremenog svijeta ?tovi?e uzdizan na kult urnu i humanu civilizacijsku razinu ?ije visine i zna?aja ni sam nije dovoljno svjestan.

svijet u jedinst vena i afirmirana hrvat ska kult urna manifestacija prvi puta odr?ana 1958. godine kao realizacija inicijat ive i anga?mana nekolicine zaljubljenika u umjet nost za djecu". Ta neto?na pa ?ak za ?ibenik i poni?avaju?a re?enica ponavlja se kao nekakav nakaradna mantra.

?ibenski dje?ji fest ival, dana?nji Me?unarodni dje?ji fest ival ?ibenik, a prije toga Jugoslavenski fest ival djeteta i Fest ival djeteta, prvi je put odr?an 19. srpnja 1958. godine ?to zna?i da je na taj dan 2018. godine t rebao proslavit i svoj 60. ro?endan. Veli?anst vene su to godine originalne, izvorne, samorodne ?ibenske kult urne i umjet ni?ke manifestacije, prve koja je ime ?ibenika pronijela svijetom i donijela mu jedinst venu i neponovljivu t it ulu met ropole djece svijeta. Do pojave dje?jeg fest ivala ?ibenik je bio anoniman provincijalni gradi? u zape?ku Europe usprkos svojoj epohalnoj ulozi u energet skoj i indust rijskoj revoluciji ?ovje?anst va krajem 19. i po?et kom 20. stolje?a i svojim znamenit im li?nost ima koje su krojile sudbinu i Europe i st varale europsku civilizaciju. Bez dje?jeg fest ivala ?ibenik ne bi bio to ?to je, poznat , ugledan, priznat , hvaljen i po?t ivan u svakom kut ku suvremenog svijeta ?tovi?e uzdizan na kult urnu i humanu razinu ?ije visine i zna?aja ni sam nije dovoljno svjestan.

Tvrdnja da je dje?ji festival plod "inicijat ive i anga?mana nekolicine zaljubljenika u umjet nost za djecu" la? je koja duboko vrije?a ?ibenik i ?iben?ane. Istina je da je dje?ji festival plod silnog truda i rada velikog broja uglednih ?iben?ana koji su iz ljubavi prema svom gradu nesebi?no radili za njegovu dobrobit i napredak te da su u tim naporima uz njih su bile sve tada?nje ?ibenske dru?tvene i politi?ke strukture, ali op?inski du?nosnici koji se nisu bojali usprotiviti ?ak ni volji tada?nje mo?ne komunisti?ke vlasti, a zapreke im nisu bile ni besparica, ni siroma?tvo, ni tada?nje bijedno ?ibensko gospodarstvo pa ni ?utnja centara vlasti i mo?i tada?nje Narodne Republike Hrvatske.

Zbog svega toga te?ko je objasniti, a jo? te?e razumjeti izostanak bilo kakve potrebe i ?elje da se ove godine proslavi njegov 60. ro?endan. Istina, za dvije godine slavit ?e se 60. festival, ali to najva?nije pa i najvoljenije ?ibensko dijete rodilo se 1958. godine i bio je red da se to dostojno i nadasve sve?ano proslavi. Na ?alost, nikakve proslave nije bilo. ?tovi?e, opstruirane su entuzijasti?ne ?elje da se se organizira proslava, a jubilej je prekriven pla?tem grube institucionalne ?utnje. ?teta. Bila je to jedinstvena prigoda da ?ibenik na lijep na?in skrene pozornost na sebe i svoj proslavljeni festival i sjeti se onih koji su ga stvorili i pokrenuli.

OD IDEJE LJETNOG ?IBENSKOG FESTIVALA DO FESTIVALA DJETETA Svi ti ljudi imaju ime i prezime i ni?im ne zaslu?uju da ih se pre?u?uje, a jo? manje da ih se svodi na "nekolicinu zaljubljenika u umjet nost za djecu". Rije? je odreda o ozbiljnim ?kolovanim, ?ibeniku odanim ljudima koji apsolutno nisu bili "zaljubljenici u umjet nost za djecu" nego du?nosnici svjesni povijesne odgovornosti za dobrobit ?ibenik i djece kao budu?nosti ?ibenika i ?ovje?anstva. Uostalom pri pokretanju festivala umjetnost za djecu uop?e nije bila glavni motiv da se prione na posao i ?ibenik obogati festivalom koji ?e ga u?initi prepoznatljivim kulturnim gradom. Tko su dakle, tvorci festivala i ?ije je on djelo? Festival djeteta (kasnije JFD odnosno MDF) prvi je puta odr?an 19. srpnja 1958. godine, a nastao je osam mjeseci ranije, 13. prosinca 1957. godine na sjednici Savjeta za prosvjetu i kulturu, Sekretarijata za prosvjetu i kulturu, Narodnog odbora Op?ine ?ibenik. Na toj sjednici kojom je predsjedavao profesor Bo?o Sto?i? prva to?ka dnevnog reda bila razmatranje prijedloga ?ibenskog slikara iz Zagreba Josipa Roce da se u ?ibeniku pokrene ljetni festivala.

TKO SU ZA?ETNICI ?IBENSKOG DJE?JEG FESTIVALA? Ali, tko je stvorio, tko je osmislio i pokrenuo ?ibenski dje?ji festival? Tko su njegovi za?etnici, ?ija je to ideja? Tko su stvaraoci manifestacije kojom se ?ibenik s pravom di?i? Na slu?benoj internetskoj stranici MDF-a pi?e da je ta "u

Danas se Josipa Rocu smatra idejnim za?etnikom MDF-a, me?utim autenti?ni dokumenti iz tih godina ne potvr?uju u cijelosti tu op?eprihva?enu tezu koja se, a da je nitko nije provjerio, ponavlja ve? desetlje?ima.

Roca je, osim toga, sugerirao da se pri pokretanju ?ibenskog ljetnog festivala vodi ra?una ?da njegov sadr?aj bude originalan odnosno da ist i ili sli?an fest ival ve? ne post roji u nekom drugom gradu?. Iz prijedloga kojeg je podnio ?ibenskom Sekretarijatu za prosvjetu i kulturu vidljivo je da on razmi?lja o nekom op?enitom ?ibenskom kulturnom ljetnom festivalu koji ne definira ni imenom ni sadr?ajem.

Josip Roca je, kako pi?e u zapisniku sa sjednice Savjeta za prosvjetu i kulturu koja je bila odr?ana 13. prosinca 1957. godine, Sekretarijatu za prosvjetu i kulturu Narodnog odbora op?ine ?ibenik predlo?io da se u ?ibeniku osnuje ljetni kulturni festival. Roca je, pi?e u zapisniku s te sjednice, "osjet io izvjesnu kult urnu prazninu koja prit i??e ovaj na? lijepi dalmat inski gradi? i opazio da se st rani t urist i pa i na?i doma?i malo zadr?avaju u ?ibeniku jer historijske spomenike razgledaju vrlo brzo".

U raspravi koja je uslijedila nakon upoznavanja ?lanova Savjeta s inicijativom Josipa Roce nije se dvojilo je li ?ibeniku ljetni festival potreban ili ne. U atmosferi pre?utnog konsenzusa raspravljalo se o tome kakav festival ?ibeniku treba. Odmah je spomenuta dvije godine stara ideja o pokretanju ?ibenskog fest ivala pjeva?kih zborova, me?utim takav je festival ocijenjen previ?e hermeti?nim da bi ispunio ulogu bogatog i raznovrsnog ljetnog festivala koji bi bio zanimljiv i turistima, ali kao zasebna manifestacija nije odba?en.

-Zna?i, predlo?io je Roca, jednom ja?om kult urnom manifestacijom ne samo da bi se ispunila o?ita praznina, ve? bi uz svoje povijesne spomenike ovaj na? grad s vremenom dobio fizionomiju jednog kult urnog dalmat inskog grada. ?ibenik danas vi?e nije ono ?to je bio prije, prete?no te?a?ki grad. Njegovi ljudi danas t ra?e ja?i kult urni impuls i smat raju da je pot rebno bolje razmot rit i mogu?nost organiziranja godi?njeg ?ibenskog fest ival.

Rje?enje ponudio profesor Bo?o Sto?i?. On je predlo?io da u ?ibeniku treba organizirati dje?ji fest ival kao manifestaciju usmjerenu "pravilnom umjet ni?kom odgoju mlade generacije". Sto?i? je odmah u ?est to?aka predlo?io i koncept programa dje?jeg festivala:

DJE?JI FESTIVAL IDEJA JE BO?E STO?I?A

1. Priredbe kazali?ta lutaka 2. Izlo?ba dje?jih crte?a 3. Filmovi za djecu 4. Izlo?ba literature za djecu 5. Sajam dje?jih igra?a 6. Pionirsko kazali?te s baletom.

Dujmovi?, Ante Belamari?, Ivo Livakovi?, Josip Bujas, Branko Belamari? i Branko Fulgosi (to je ta inicijalna nekolicina zaljubljenika u umjetnost za djecu), Sto?i?ev su prijedlog prihvatili s odu?evljenjem, kao i prijedlog da se pokrene ?ibenski festival pjeva?kih zborova (ta ideja nikada nije ostvarena op.a.). Odlu?eno je da se dje?ji festival odr?i u srpnju, a festival zborova u kolovozu iste godine. Odmah je usvojen i plan da otvaranje dje?jeg festivala bude posebna sve?anost, a Ivo Livakovi? je predlo?io da to bude "dje?ji karneval na vodi s dje?jim slikarskim ?kolama i drugim sadr?ajima na la?ama". Pokretanje festivala i festivalska koordinacija povjerena je posebnom odboru u koji su bili imenovani Asja Marot t i, Milan Jankovi?, ?ime Guberina, Branko Belamari?, Veljko Mart inovi?, Ilija Jovi? i Stana Burazer. Sa sjednice savjeta poslan je dopis Josipu Roci u Zagreb kojim mu je slu?beno priop?eno da je njegova ideja o pokretanju ljetnog festivala u ?ibeniku prihva?ena ta da ?e to biti dje?ji festival.

ljudi koji bi rukovodili fest ivalom".

OSRAMO?ENI ?IBENIK SE NE PREDAJE

To je zna?ilo da je ?ibenski prijedlog o dje?jem festivalu na razini Hrvatske bio odbijen. ?tovi?e, ?ibenik je pretrpio grubu kritiku da do tada, a to zna?i od zavr?etka Drugog svjetskog rata do 1957. godine ni?im nije pridonio razvoju i napretku hrvatske kulture,umjetnosti, stvarala?tva i znanosti.

O dje?jem festivalu, odnosno jo? uvijek ljetnom festivalu, Savjet za prosvjetu i kulturu ponovno je raspravljao 13. sije?nja 1958. godine. Sjednicom je opet predsjedavao Bo?o Sto?i? koji je odmah kazao kako je na projektu pokretanja dje?jeg festivala "vrlo malo u?injeno" pa je, da bi se pripreme ubrzale, imenovana tro?lana komisija, Asja Marot t i, Branko Belamari? i ?ime Guberina, koja je dobila zada?u da posredstvom Dru?tava "Na?a djeca" uspostavi vezu ?ibenik - Zagreb te od dr?avne sredi?njice Dru?tva "Na?a djeca" u Zagrebu dobije "konkret ne prijedloge, zaklju?ke i slu?beni pristanak kako bi se moglo prist upit i provedbe u ?ivot tehni?ko - organizacione st rane fest ivala, za ?iju su umjet ni?ku st ranu fest ivala

No, to nije bio razlog da ?ibenik odustane od projekta dje?jeg festivala. Naprotiv, dojam je da je upravo ta gruba odbijenica iz Zagreba probudilo fabulozni ?ibenski di?pet pa se na pripremama za odr?avanje festivala nastavilo raditi jo? bolje i predanije uz potporu svih op?inskih struktura i institucija. Predlo?eni su novi festivalski programi i sadr?aji, primjerice izlo?ba dje?jih crte?a i dje?jih radova koja bi nastajala tijekom godine, zatim revija dje?jih filmova te revija predstava kazali?ta lutaka iz ?ibenika, Splita, Zadra i Zagreba. Iz prijedloga da u festivalskom programu sudjeluju dje?ji orkestri iz Beograda i Splita te djeca violinisti iz cijele tada?nje dr?ave, vidljivo je da se na pripremama za festival radilo intenzivno, temeljito i vrlo u?inkovito iako su svi koji su te poslove obavljali bili volonteri.

?IBENSKI DI?PET Na sjednici Savjeta doslovno su plju?tale sjajne festivalske ideje. Predlo?eno je ure?enje dje?jeg perivoja u Roki?ima, izrada posebnih kioska za sajam dje?jih igra?aka, uljep?avanje ?ibenika organizacijom festivalskog sajma cvije?a, osmi?ljena je akcija ure?enja izloga koju su trebali provesti nadareni mladi ?ibenski umjetnici i studenti, s posebnom brigom pripremana je izlo?ba narodnih no?nji. Formiran je i posebni Odbor za ilustracije, muziku i pokret za ?ijeg predsjednika je imenovan Bo?o Sto?i?, a za potpredsjednik Josip Roca. U pripreme se uklju?io i Glavni odbor ?ibenskog "Dru?tva na?a djeca", ?elnici Narodnog odbora, op?inska administracija i sve , kako se to tada zvalo, dru?tveno - politi?ke organizacije.

odgovorni Josip Roca, koji je sve pokrenuo i oni koji su za to imenovani? (na pro?loj sjednici Savjeta op.a.). Na idu?oj sjednici Savjeta 4. velja?e 1958. godine, Bo?o Sto?i? je ?lanovima Savjeta priop?io pora?avaju?e, po ?ibenik ?ak i poni?avaju?e vijesti iz Zagreba, sa sjednice Savjeta za prosvjetu, nauku i kulturu NR Hrvatske na kojoj je re?eno kako "do danas na? grad ?ibenik, ni?ta nije dao i kako uop?e nije ni pot rebno da se bilo ?to odr?i u njemu." Osim toga re?eno je da "?ibenik nema mjesta za smje?ta

?ibenik je, u silnoj ?elji da dobije svoj dje?ji festival (toliko silnoj da se gotovo zaboravilo dati mu ime!), ponovno zakucao na vrata Savjeta za nauku i kulturu NR Hrvatske od kojeg je tra?io dotaciju u iznosu od 10 000 000 dinara. S tim novcem, smatralo se, ?ibenik mo?e organizirati sjajan festival, ali iz zapisnika je vidljivo da su svi koji su prionuli na posao ve? bili pomireni s tim da sredstva ne?e dobiti, da im iz Zagreba ne?e sti?i ni dinar potpore. To ih nije pokolebalo pa se ve? u velja?i znalo gdje ?e i kako biti smje?teni svi sudionici festivala, a rije?ena su i pitanja prehrane, prijevoza, pohrane i transporta rekvizita kao i organizacije programa u park ?umi ?ubi?evac i na

zami?ljeno. Dogovoreno je festivalsko ure?enje grada i puno drugih stvari, a u odustalo se tek od gradnje bine s gledali?tem na trgu ispred Velike gradske vije?nice zbog prevelikih tro?kova. Ostala je u igri ?ak i ambiciozna stavka da se tiska 1000 festivalskih plakata. Tro?ak prvog festivala s po?etnih 10 000 000 dinara svedeni su na daleko skromnijih 3 164 478 dinara. Kona?no, izabran je i pro?ireni Izvr?ni festivalski odbor koji ?e upravljati festivalom. Za predsjednika je izabran potpredsjednik NO op?ine ?ibenik Josip Nini?, a du?nosti dva potpredsjednika povjerene su Ivi Livakovi?u i Josipu Roci. Sekretari festivali postali su Jo?a Ladovi? i Tome Relja, a administrativna sekretarica Asja Marot t i. Zapisnik je potpisao novi predsjednik Savjeta, Ivo Livakovi?. Zanimljivo je da se ni na tom sastanku jo? nije govorilo o imenu festivala. I dalje se radi na pripremama za odr?avanje dje?jeg festivala, ali kako ?e se on zvati ili jo? nije do?lo na dnevni red. Mogu?e je da je ve? bilo prihva?eno da ?e se zvati Festival djeteta, ali to nije bilo zapisni?ki dokumentirano.

REZANJE TRO?KOVA Novi sastanak odr?an je 20. lipnja. Na tom sastanku dje?ji festival bio je tek druga to?ka dnevnog reda jer je trebalo rje?avati te?ke prilike u Muzeju, Biblioteci i Kino poduze?u. Ocijenjeno je da su te ustanove bijedne i siroma?ne. Uz to knji?nica nije imala ni prikladni prostor. Prijedlog da je se smjesti u zgradu stare po?te nije prihva?en. Pod drugom to?kom dnevnog reda bio je dje?ji festival. Sada je

Slapovima Krke. Do 5. svibnja kada je Savjet ponovno imao na dnevnom redu ljetni festival ve? je manje vi?e sve bilo ure?eno, organizirano i pripremljeno. Odlu?eno je da festival bude odr?an od 12. do 24. srpnja 1958. godine (?to zbog tehni?kih razloga nije ostvareno pa je festival odr?an sa sedam dana zaka?njenja, od 19. do 28. srpnja 1958.). Josip Roca je predlagao da festival bude otvoren u DTO "Partizan", ali njegov prijedlog nije bio prihva?en. Odbijen je i prijedlog Jo?e Ladovi?a iz Zagreba da festival bude otvoren izlo?bom dje?jih crte?a.

SMRT BO?E STO?I?A Dobru vijest iz Zagreba da je Savjet za nauku i kulturu NR Hrvatske ipak promijenio mi?ljenje i odlu?io podr?ati "?ibenski ljet ni fest ival" jer je "od velike va?nost i za cijeli ?ibenik, kako za odrasle, tako i za djecu? na ?alost nije dospio ?uti za?etnik ?ibenske dje?je festivalske bajke, profesor Bo?o Sto?i?, jer je iznenada umro. Zbog smrti Bo?e Sto?i?a kao glavnog pokreta?a i spiritus movensa cijelog projekta, sve je stalo, a odr?avanje festivala do?lo je u pitanje. ?inilo se da ljetni festival, odnosno dje?ji festival koji jo? nije dobio ime, onakav kakvim ga je zamislio Sto?i?, nije mogu?e ostvariti. Sre?om nije se odustalo. Entuzijazam i vjera da se radi prava stvar premostili su jaz nastao smr?u Bo?e Sto?i?a. Program se odli?no popunjavao, a ostvarivalo se gotovo sve ?to je

definitivno odlu?eno da ?e glavni organizator biti Narodni odbor op?ine ?ibenik no i dalje je bio otvoreno pitanje pla?anja tro?kova. Novaca nije bilo, iz Zagreba nikakva financijska potpora nije stizala, a slaba i siroma?na ?ibenska poduze?a koja su jedva opstajala nisu bila u stanju puno pridonijeti osim dragovoljnim radom svojih djelatnika. Trebalo je smanjiti tro?kove. Prva ?rtva ?tednje bile su festivalske nagrade koje su otpisane bez puno rasprave. No, to nije bilo dovoljno pa se razmi?ljalo i o napu?tanju projekta posebno nakon to je Branko Belamari? izra?unao koliko bi se sredstvima za organizaciju festivala moglo organizirati kazali?nih i opernih gostovanja. Kemijalo se na sve na?ine, a u zapisniku s tog sastanka prvi se puta dje?ji festival pi?e s velikim slovom ? Dje?ji festival, dakle jo? uvijek ga se ne naziva Festivalom djeteta. Na ovom je sastanku kona?no je odlu?eno da se festival odr?i od 19. do 28. srpnja.

Odgovore na ta pitanja ve? je u Zagrebu dao sam ?ivko Gojanovi? koji je u pauzi izme?u dva sastanka na brzinu definirao festival kao ustanovu i njegovu svrhu, a spretno je izbjegao zahtjeve da festivalska publika ne budu djeca (kojoj, kako se tvrdilo u Zagrebu festival nije ni namijenjen) nego pedagozi koji se bave odgojem djece i aktivisti dru?tvenih organizacija. Isto tako Gojanovi? je uspio amortizirati mi?ljenje krovne republi?ke institucije da festival ne bi smio biti turisti?ka atrakcija nego isklju?ivo pedago?ka manifestacija. Prihvatio je i uva?io zahtjev da festival bude ustanova koja ?e imati svoj znak, svoju zastavu, pe?at i sve ostalo ?to je potrebno da bio bio prepoznatljiv.

PODR?KA IZ BOSNE I SRBIJE Za razliku od Zagreba koji je tjerao mak na konac i prili?no nevoljko podr?avao ?ibenski dje?ji festival, iz Beograda su stigli sasvim druk?iji tonovi. Na Kongresu za za?titu djece ?ibenski festival je ocijenjen kao ?jedina pozit ivna

akt ivnost u posljednje vrijeme". O festivalu se raspravljalo na kongresnim sekcijama gdje je ?ibenski projekt dobio samo pozitivne ocjene i nepodijeljenu podr?ku. Zahvaljuju?i pozitivnim reakcijama Beograda, promijenio se i stav Dru?tva "Na?a djeca" NR Hrvatske, a iz Zagreba su po?eli stizati signali da bi festival mogao dobiti i potrebnu financijsku i materijalnu potporu. Na ?ibenski dje?ji festival pozitivno su reagirale i druge republike tada?nje Jugoslavije, posebno Srbija i Bosna i Hercegovina, ali sve to nije bilo dovoljno da se rije?e problemi koji su mu?ili ?ibenik i organizatore festivala. Jer nakon lijepih rije?i i pohvala nije uslijedila i konkretna podr?ka.

DUGOVI UGROZILI OPSTANAK FESTIVALA

ZAGREBA?KI DIKTATI I UCJENE Ipak, u ?ibeniku su shvatili da je to dobra prilika koja se ne smije propustiti pa su navalili na posao, a da ih pozitivan razvoj situacije ne do?eka nespremne ?lanovi Savjeta i ekipa anga?irana na realizaciji festivala zatra?ili su od Sekretarijata za prosvjetu i kulturu NO Dubrovnika da po?alje kopiju Pravilnika Dubrova?kih ljet nih igara kako bi imali pouzdan obrazac za institucionalizaciju dje?jeg festivala.

Osam dana nakon ?to je festival odr?an njegova sudbina jo? uvijek je bila neizvjesna. Novaca nije bilo, dugovi su se nagomilali, a iz Zagreba su ponovno stizale lo?e vijesti. O ?ibenskom Festivalu djeteta raspravljalo se na najvi?im republi?kim razinama. Izvje??e sa zagreba?kih sastanka na kojima su donesene odluke koje su zabrinule ?iben?ane, podnio je ?ivko Gojanovi?.

Optimizam nisu ugasili ni nagomilani dugovi, pa ?ak ni sudska ovrha nakon tu?be zbog nepla?anja autorskih prava na izvedenu glazbu i scenska djela. Da je to bio optimizam s pokri?em pokazalo se po?etkom 1960. godine kada se po?elo s pripremama 2. Festivala djeteta. ?ivko Gojanovi? donio je dobre vijesti i iz Beograda i iz Zagreba. Savezne institucije podr?ale su Festival djeteta s 3 000 000 dinara, a

-Republi?ka t ijela su t ra?ila, izvijestio je Gojanovi?, da se ?ibenik o?it uje ho?e li se fest ival i dalje odr?avat i te zaht ijevaju da ako je odgovor pozit ivan fest ival dobije prikladnu formu pravne osobe (formu ?ivota) dakle ustanove. Zagreba zaht jeva da svrha fest ivala ne bude zabava nego odgoj djece.

institucije NR Hrvatske obe?ale su iz Fonda za unapre?enje kulturnih djelatnosti 1 000 000 dinara uz uvjete da se u organizaciju festivala uklju?e i "javni radnici iz Zagreba" (bili su to profesor Milivoj Pogromilovi?, slikar Ivan Gattin, arhitekt Andrija Mutnjakovi?, novinar Nenad Turkalj i glumac ?piro Guberina) te da se iz potpore plate honorar od 25 000 dinara "?efu programa" (bio je to Milivoju Pogromilovi?) i honorar od 6000 dinara ?ibenskom studentu Arsenu Begu za obavljanje administrativnih poslova u

U nastavku sjednice za direktora festivala postavljen je Ilija Ivezi?, glumac ?ibenskog kazali?ta, a osim organizacije 2. Festivala djeteta prioritetna zada?a mu je bila ?da fest ival uzdigne na dr?avni rang ?. Svjesni da se klju?ne odluke ipak donose u Zagrebu, Savjet je formirao posebnu grupu koja ?e se u republi?ki institucijama boriti za ?ibenske interese. Za vo?u te ekipe u kojoj su bili izabrani provjereni i iskusni ?ibenski lobisti ?ivko Gojanovi?, Tome Relja i Branko Belamari? imenovan je profesor Ivo Livakovi?.

BITKA ZA OPSTANAK Prvi Festival djeteta uz sve poro?ajne muke i traume bio je uspje?an. Usprkos po?etnom omalova?avanju ?ibenika, dvojbama pa i opstrukciji, vrijednost projekta prepoznata je na na dr?avnoj i nacionalnoj razini. U po?asnom odboru prvog Festivala djeteta bili su Nikola Sekuli?, potpredsjednik Sabora NR Hrvatske, dr. Ivan Ribar, narodni zastupnik, Nikola ?anko, predsjednik Savjeta za prosvjetu i kulturu Hrvatske, Ivan ?ibl, predsjednik Prosvjetnog Sabora Hrvatske te mnogi drugi politi?ari, javni djelatnici i umjetnici. ?inio se da se Festival djeteta izborio pravo na ?ivot i da ?e drugi festival biti puno lak?a zada?a. Ali nije bilo tako. Naprotiv. ?ibenik se na?ao u grotlu te?ke, mukotrpne i neizvjesne bitke za svoje nedono??e koje je iznjedrio i zavolio. Bitka je po?ela odmah po zavr?etku prvog Festivala djeteta, a rasplamsala se u prolje?e 1959. godine kada je festivalu stigao najprije ra?un, a odmah zatim i ovrha Zavoda za za?titu autorskih prava za neispla?ene honorare i naknade za izvedenu glazbu i prikazana scenska djela.

Zagrebu. Predsjednik festivalske Komisije postao je Josip Roca, a postavilo se pitanje "pronala?enja li?nost i za direktora fest ivala". Jedno od va?nih pitanja bilo je i pronala?enje stalne ljetne festivalske pozornice. Tome Relja je predlo?io da to bude tvr?ava sv. Mihovila koju bi "bez puno novaca uredila ?ibenska omladina, sindikat i, ?lanovi SSRN i JNA". Relja je odmah predo?io i idejno rje?enje ure?enja tvr?ave koje je Savjet odmah prihvatio i zaklju?io da radovi mogu biti gotovi do po?etka festivala.

SPASONOSNI REBALANS PROFESORA LIVAKOVI?A Ta neugodna ovrha popra?ena stavom Narodnog odbora Op?ine ?ibenik da Festival djeteta mora platiti naknadu za glazbu i honorare za autorska djela, iznenadila je ?lanove Savjeta za kulturu koji su smatrali da bi festival budu?i da je posve?en djeci trebao biti oslobo?en te obveze. Bila je to sol na otvorene festivalske rane. Na naplatu su po?eli stizati nepla?eni ra?uni, a dugovi su se gomilali. Iz financijskog gliba tek ro?eni festival spretno je izvukao, predsjednik Savjeta Ivo Livakovi? raznim "rebalansima" pa se moglo zapo?eti s pripremama za drugi Festival djeteta 1960. godine koji ?e zaglibiti u jo? ve?e dugove i probleme, ali ?e pre?ivjeti i tako dobro napredovati da ?e ve? 1980. godine dobiti jedno od najvi?ih odli?ja biv?e Jugoslavije, ali to je ve? jedna sasvim druga pri?a koja ?e potrajati do 1990. godine. Tada Jugoslavenski dje?ji festival u neovisnoj Republici Hrvatskoj zapo?inje novi ?ivot kao Me?unarodni dje?ji fest ival pa i dalje ?ibenska lu? posve?ena najve?em bogatstvu ?ovje?anstva djeci svijetli na karti i obasjava ga onakvim sjajem kakvim je ?ibenik trebalo obasjati svoj dje?ji festival plamenom 60 svije?a na njegovoj ro?endanskoj torti, a ta bi svjetlost obasjala i sve one koji su ga osmislili i pokrenuli iz ljubavi prema djeci i ?ibeniku, a ve? ih nezaslu?eno guta tama zaborava

BO?O STO?I? ANDRIJA? (?ibenik 1912. - ?ibenik 1958.), profesor matematike i fizike i direktor U?iteljske ?kole u ?ibeniku od 1952. do 1958. godine. Obna?ao je du?nost predsjednika Savjeta za kulturu Sekretarijata za kulturu Narodnog odbora Op?ine ?ibenik. Bio je sporta?. Prije Drugog svjetskog rata 12 godina bio je vesla? u ?ibenskom VK "Krka". Volio je more i ribolov, osobito podvodni u kojem je bio vrlo vje?t i uspje?an. Umro je iznenada u 46. godini ?ivota. Bo?o Sto?i?, porijeklom je iz stare plemenite ?ibenske te?a?ke obitelji Sto?i? Andrija? ?iji je najpoznatiji potomak don Krste Sto?i?, sve?enik, kanonik ?ibenskog Kaptola, kulturni djelatnik, povjesni?ar i sakuplja? spomeni?ke gra?e, osniva? ?ibenskom Muzeja kralja Tomislava iz kojeg je nastao Muzej grada ?ibenika. Bio je svestrani javni radnik i dobrotvor koji je skrbio za siromahe, a zahvaljuju?i njemu ?ibenske ulice prvi puta dobile imena. Sto?i?i Andrija?i bili su poznati vinogradari i vinari. Od vinograda u Donjem polju Sto?i?i su ?ivjeli dobro i pripadali su u red imu?nijih ?ibenskih obitelji tako da su Bo?u, ?ibenskog gimnazijalca i sporta?a mogli poslati na studij u Zagreb. Bo?o je studirao matematiku i fiziku, a po?etkom Drugog svjetskog rata pridru?io se antifa?istima. Nakon kapitulacije fa?isti?ke Italije 1943. godine borio se protiv okupatora u zale?u ?ibenika. Po zavr?etku rata vratio se u Zagreb gdje su ro?ena njegova djeca, sin Divko i k?erka Nasja, udana Padovan. Nakon sedam zagreba?kih godina Bo?o Sto?i? se 1952. godine vratio u ?ibenik gdje je postavljen za direktora U?iteljske ?kole, a uz to je kao profesor vi?im razredima predavao matematiku i fiziku te 33

obna?ao razne javne du?nosti me?u kojima je najva?nija bila du?nost predsjednika Savjeta za kulturu, institucije koja je kreirala cjelokupni kulturni ?ivot ?ibenika u poratnim godinama. Imao je brata i pet sestara. Njegov brat Ante otac je poznatog ?ibenskog intelektualca i glazbenika Jo?ka Sto?i?a ?orde. Osim njega imao je sina Stipu i k?erku Dunju. Bo?ine i Antine sestre su Anica, udana Gojanovi? Lasica, Marija, Udana ?i?mir, Vida Udana Kronja i Tonka udana Barba?a te Matilda koja je umrla mlada od tuberkuloze. Prema dostupnim pisanim izvorima i dokumentima iz 1957. i 1958. godine mogu?e je ideju dje?jeg festivala, dana?njeg MDF-a, pripisati upravo Bo?i Sto?i?u. U to je vrijeme slikar Josip Roca (kojem je bila povjerena izrada velike zidne slike - freske u Velikoj gradskoj vije?nici), ?esto boravio u ?ibeniku i zalagao se za kulturni napredak grada. Roca je 1957. godine predlo?io Sekretarijatu za kulturu da se u ?ibeniku pokrene sadr?ajno slojeviti i programski bogati ljetni festival kako bi ?ibenik bio turisti?ki uspje?niji te istovremeno uhvatio korak s razvojem i napretkom kulture u tada?njoj NR Hrvatskoj. Iz zapisnika sa sjednica Savjeta za kulturu vidljivo je da je tijekom rasprave o inicijativi Josipa Roce (?ije su zasluge za pokretanje dje?jeg festivala te njegov opstanak, neosporne) vidljivo je da je upravo Bo?o Sto?i? predlo?io da ?ibenski ljetni festival koji se po Rocinoj zamisli morao razlikovati od festivala u drugim gradovima, bude upravo dje?ji festival, odnosno festival posve?en djeci, dje?jem stvarala?tvu i stvarala?tvu za djecu.

?IBENSKA CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMJEHA ?IBENIK, 1928. - Opasne igra?e na muru, Matu Koki?a Krstinog iz Dubrave i njegove suigra?e iz ?ibenika, Bilica i Boraje, ?andari su zasko?ili, okovali i odveli u zatvor. Koki? i njegovo dru?tvo poznati su u ?ibeniku kao pokvareni ?ijavi?ari koji ?ijaju em za novce em glasno vi?u i brzi su na ?akama. Na muru oni su igrali udvoje da bi navukli na igru u novce druge zaigrali bi dogovorno u?etvero, a kada bi nai?ao netko naivan krenuli bi i u?estero. Zaveli bi kla?enje me?u kibicima, a nisu ?alili platiti podosta vina ne bi li kladioni?are smutili i lak?e im uzeli novce. Kad bi im se tkogod usprotivio ili kada bi uz sve prevare po?eli gubiti zametali bi sva?e i tu?njave tako gadne da su brojni zavr?avali u bolnici. ?iben?ani se nadaju da ?e nakon zadnje racije ?andara na Koki?a i njegove ?ijavi?are biti kraj toj ?gadiji.

VRPOLJE, 1929. - ?andari su iz Vrpolja u ?ibenik zapregom sputanog uzima dopremili Ivu Komadinu, svog starog znanca kojemu je kra?a pre?la u drugu narav zato ?to ga je, iako je obe?ao da vi?e ne?e, vrag natenta da opet ?togod nekome uzme. Ovoga puta ?rtva mu je bio trgovac Inchiostri koji ga je unajmio da mu prekrca neku robu koju je trebalo odvesti u Vodice, u njegov brod s motorom "Lovac". Komadina je sa svojim drugom u kra?i, Inchiostriju koji im je u?inio milost dav?i im posao i dobar ru?ak, ukrao 10 kilograma kave i dva tuceta (24 komada) limenih kutija patine za cipele. Mo?da ?andari Komadinu ne bi nikada otkrili da im iz Vrpolja nije dojavljeno da se njegove ku?e miri?e najbolja kava, a svi znaju da u Komadina kave zbog bijede i naravi kave nikada nije bilo. Kada su ?andari pristigli Komadina je odmah sve priznao. Patinu je prodao nekom N. N., a kavu je zadr?ao za sebe jer da je se jako po?elio pa mu je bilo ?ao dati je nekom drugom. ?IBENIK, 1931. - Te?ak Marko Kova? prijavio je policiji da mu je netko nepoznat ukrao ?etiri para ga?a. Policija se odmah dala u potragu, a po ?ibeniku se pri?a da uzalud tragaju jer da Kova? nikada nije imao ?etiri para ga?a jer ga vazda vi?aju u jednim jedinima. Dozvoljavaju da je Kova? imao ?etiri ba? ista para pa nitko nije opazio da je nosio neke druge. ?IBENIK, 1930. - Sudac i porotno vije?e milostivo su sudili ?ibenskim mladi?ima ?ija su imena obzirno zatajili koje. Mladi?i su provalili u drvodjeljsku radionu poduze?a "Monte Promina"ali su oslobo?eni tamnice uz o?tar ukor. Sud je prema njima bio milosrdan jer su iz radione ukrali drvodjeljski alat koji im je trebao da se rije?e nezaposlenosti i bijede. Kada su iz "Monte Promine" potvrdili da iz radione nije ukraden ni novac, ni vino ni i?ta drugo, sud je mladi?ima povjerovao. "Monte Promina" je odmah uzela na posao jednog od mladi?a jer se pro?ulo da je vrstan drvodjelac bez konkurence.

BILICE, 1929. - Carinski financ, podpreglednik Bo?o Mad?ari?, ranjen je na vi?e mjesta u obra?unu su krijum?arem duhana kojeg je zatekao in flagrante tj. eksplicitno u ?vercu dva kilograma duhana. Podpreglednik iako naoru?an nije htio pucati na krijum?ara Tomu Vuki?evi?a iz Radoni?a, a nije se uspio ni obraniti kada je taj nasrnuo nogama i ?akama na njega. Vuki?evi? je uhi?en i zatvoren, a kazna ?e mu biti te?a jer je carinskom financu oteo slu?benu kra?u i ne?e otkriti gdje ju je sakrio ni po cijenu tamnice. Svjedoci ka?u da je borba podpreglednika s krijum?arom bila ba? gadna.

1888. - 2018.

130. OBLJETNICA UPRAVLJANJA ?IBENIKA VLASTITIM VODOOPSKRBNIM SUSTAVOM Poduze?e "Vodovod i odvodnja" ?ije su temeljne djelatnosti opskrba pitkom vodom te odvodnja i pro?i??avanje otpadnih voda, upravlja vodoopskrbnim sustavom ?ibenskog podru?ja i kontinuirano se razvija prate?i potrebe stanovni?tva, gospodarstva i rastu?e turisti?ke djelatnosti.

?ibenik, ali je ubrzala pa i financijski omogu?ila rje?avanje jedne od najve?ih ?ivotnih potreba grada ?ibenika, a to je stalna opskrba pitkom vodom.

30. obljet nica Vodovoda kao op?inskog poduze?a

Od svog postanka, od izgradnje prvog javnog vodovoda 1879. godine, poduze?e ima istu misiju koju dosljedno ostvaruje, a to je neprekidna, pouzdana, djelotvorna i kvalitetna usluga vodoopskrbe te uz to i odvodnje.

Glavni investitor izgradnje te pruge bila je Uprava dr?avnih ?eljeznica Austro Ugarske Monarhije, a usporedo s prugom

Izgradnja prvog javnog vodovoda

Parna lokomotiva na stanici u Perkovi?u na slici s kraja 19. stolje?a

Izgradnja prvog ?ibenskog javnog vodovoda bila je neposredno povezana s izgradnjom ?eljezni?ke pruge od ugljenokopa u Siveri?u do Splita s odvojkom Perkovi? ?ibenik koja je zapo?ela 1874. godine, a dovr?ena 1877. godine. Smisao te pruge bio je da se iz Siveri?a ekonomi?no doprema ugljen za potrebe putni?kih, teretnih i vojnih brodova koje su u to doba pokretali parni strojevi. Izgradnja pruge Siveri? (nije i?la ?ak ni do Knina) - Perkovi? (?ibenik) Split, bila je gospodarski i putni?ki gotovo bezna?ajna za

?ibenik. Potreba za njegovim pro?irenjem i pobolj?anjem pojavila se ve? 1888. godine, iste godine kada je Op?ina ?ibenik ugovorom s Upravom dr?avnih ?eljeznica potpisala ugovor o preuzimanju upravljanjem vodovodom, uz po?tivanje interesa, potreba i prioriteta ?eljeznice.

Na slici iz 1900. godine, ?iben?anke uzimaju vodu iz javne ?esme na Gorici gradio se i vodovod o Slapova Krke do ?ibenika. Primarna svrha tog vodovoda nije bila opskrba ?ibenika pitkom vodom. On je izgra?en zato jer bez njega ne bi mogao funkcionirati ?eljezni?ki promet koji je ovisio o parnim lokomotiva, a one se ne bi mogle kretati bez vode koju su uzimale na ?eljezni?kim stanicama. Zbog toga je ?ibenski vodovod u po?etku bio u vlasni?tvu ?eljeznice, a ?ibenska

110. obljet nica prve velike modernizacije i pro?irenja vodovoda Vodovod je i dalje ostao u vlasni?tvu ?eljeznice, ali su se odnosi promijenili u korist ?ibenika i njegovih gra?ana. Od 1888. godine Op?ina ?ibenik preuzela je obvezu "tehni?kog i higijenskog" odr?avanja vodoopskrbnog sustava. Iako je vodovod formalno i dalje ostao u vlasni?tvu ?eljeznica to je bila presudna godina za njegov razvoj te pro?irivanje mre?e i modernizaciju sustava ?to je do?lo do izra?aja ve? 1908. godine kada je op?ina po?ela ostvarivati projekt koji ?e dovesti do pove?anja kapaciteta s 8 na 16 litara vode u sekundi s tim da je nabavljeno postrojenje za crpljenje 25 litara vode u sekundi jer se mislilo na budu?nost grada koji je rastao i razvijao se. VODOVODA I ODVODNJE d.o.o. 022 311-830 centrala 022 778-100 de?urna slu?ba

doma?instva, kojih je tada na vodovodnu mre?u bilo priklju?eno 300, mogla su dobiti samo na onoliko vode koliko prestane nakon ?to lokomotive uzmu koliko im treba. Dana?nja ?ibenska vodoopskrba infrastruktura rezultat je rekonstrukcija i nadogradnji tog prvotnog vodovoda grada

Kralja Zvonimira 5022000 ?ibenik, Hrvatska kontakt@vodovodsib.hr RADNO VRIJEME 07:00 ? 15:00

KULTURA SJE? ANJA

Ivan Rikard Ivanovi? pokret a? ?ibenske aluminijske indust rije 1937. godine 40

Ivan Rikard Ivanovi? (1880. - 1949.) pokret a? ?ibenske aluminijske indust rije, jedna od najzna?ajnijih li?nost i u suvremenoj povijest i ?ibenika

Osje?k i dok t or pr ava, in du st r ijalac i polit i?ar koji je pr epozn ao vr ijedn ost i ?iben sk ih pot en cijala Poduzetnik i industrijalac doktor prava Ivan Rikard Ivanovi?, jedna je od najzna?ajnijih li?nosti u suvremenoj povijesti ?ibenika iako je u ?ibeniku ?ivio samo ?est mjeseci 1941. godine tijekom kojih nije imao priliku zna?ajnije sudjelovati u njegovom politi?kom i dru?tvenom ?ivotu. ?ovjek bez kojeg ?ibenik ne bi bio grad aluminija i ne bi postao nacionalno industrijsko sredi?te porijeklom je iz Osijeka gdje je 1880. godine ro?en kao Menedel Rikard Kraus. Ivanov otac Johann Kraus, ?idov o?enjen Austrijankom Bet t ikom (Bet inom) Biler bavio se trgovinom poljoprivrednim proizvodima u Josipovcu, a sedamdesetih godina 19. stolje?a u Osijeku je sagradio parni mlin, jedan od prvih u jugoisto?noj Europi. Umro je vrlo mlad, u trideset osmoj godini pa je Ivan Rikard, iako je bio mla?i sin, preuzeo obiteljski posao nakon ?to je u Be?u doktorirao pravo. Prezime Kraus u Ivanovi? promijenio je Ivan Rikard i pre?ao na kr??anstvo uo?i Prvog svjetskog rata. Rikardov sin Vane Ivanovi?, u svojim memoarima opisuje svog oca Ivana Rikarda kao sna?no gra?enog i lijepog

pi?e Vane, bio je izuzetno osoran pa i pone?to agresivan, no kako je sazrijevao postajao je dobro?udniji, ali je kroz cijeli ?ivot, svjedo?i Vane, bio obuzet ambicijom da bude vi?en kao ?ovjek od zna?aja me?u svojim sugra?ani-ma i zabilje?en u svijetu izvan svoga rodnog grada.

Bettika Biller i Johann Ivan Kraus, roditelji Ivana Rikarda Ivanovi?a

mu?karca s osobito skladno izra?enim crtama lica, ali neobi?no niska rasta. Bio je visok svega 162 centimetara, a jedino ?to je u njega bilo veliko bile su ruke. U ranoj mladosti, 41

Uz doktorsku akademsku titulu bio je i glazbeno obrazovan te dobar pjeva? i sporta?. Bio je ?lan vesla?kog osmerca be?kog sveu?ili?ta, pomalo se bavio i atletikom tijekom postdiplomskih studija na pari?koj Sorbo-ni, a bio je izvrstan ma?evalac. Ma?evanjem se nije bavio samo sportski nego je svoju vje?tinu

koristio i u stvarnim dvobojima brane?i pravdu, osobnu ?ast, ?ast dama, ali i ?ast svoje domovine Hrvatske. Imao je, koliko se zna, pet dvoboja od kojih su tri, vjeruje se, bila zbog obrane ?asti dama, a dva zbog poni?avanja i uvreda. U prvom od ta dva dvoboja Ivan Rikard je zadao osvetni?ku ranu austrijskom oficiru koji ga je na nekoj vojnoj vje?bi poni?avao zbog njegovog niskog rasta i velikih ruku, a u drugom se osvetio jednom drugom austrijskom oficiru koji ga je nazvao "napuhanim hrvatskim patuljkom". Taj dvoboj otkriva jo? jednu karakternu osobnu Ivana Ivanovi?a. On nije trpio nepravdu. Do tog drugog dvoboja do?lo je zbog situacije koju je barem jednom u ?ivotu svatko iskusio. Ivan Ivanovi? je u be?koj operi ?ekao u redu za karte kada se pojavio taj arogantni oficir i ne obaziru?i se na one koji pristojno ?ekaju u redu, uputi ravno na blagajnu i zatra?io kartu. Ivan mu je prigovorio zbog nepristojnosti i pozvao ga na red, a oficir mu je osorno uzvratio uvredom: -Vi napuhani hrvat ski pat uljak! Na to ga je Ivanovi? udario rukavicom po licu i izazvao na

Ivan Rikard Ivanovi?, osniva? i graditelj tvornice aluminija na Lozovcu

dvoboj. U tom dvoboju branio je i ma?em obranio svoju ?ast i ?ast svoje domovine Hrvatske.

Bio je ?arki domoljub i agilni hrvatski politi?ar. 1905. godine bio je jedan od osniva?a hrvatske Narodne napredne stranke koju je predvodio dr. Ivan Lorkovi?. Kada je Lorkovi? u Hrvatskom Saboru, organizirao Hrvatsko - srpsku 42

koaliciju Ivanovi? je sudjelovao u ostvarivanju vrlo jakog socijalnog programa NNS-a. Na tom politi?kom programu zalagao se za narodnu pravdu i protiv privilegija velikih posjednika iako je obitelj Ivanovi? bila jedna od bogatijih u tada?njoj dr?avi. S Narodnom naprednom strankom Ivanovi? se borio i za autonomiju Hrvatske i Slavo-nije, ukidanje smrtne kazne te uvo?enje op?eg prava glasa i pravo glasa za ?ene. Na izborima u Osijeku 1913. godine ponovno je bio izabran u Saboru Trojedne

Rafineriju nafte u Osijeku Ivan Rikard Ivanovi? i njegov partner Franjo Pirc osnovali su 1929. godine

Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te je sudjelovao u stvaranju Dr?ave Slovenaca, Hrvatska i Srba, a sura?ivao je i s karizmati?nim vo?om

nakon uobi?ajenog i korektnog oslovljavanja, kazao je: -Prije nego ?to bi ova audijencija formalno zapo?ela molio bih da se uzme na znanje da sam ja ne samo doktor prava nego sam na be?kom sveu?ili?t u tako?er diplomirao kanonsko pravo.

Ivan Rikard Ivanovi? sa suprugom Milicom i sinom Vaneom.

Hrvatske selja?ke stranke Stjepanom Radi?em. Ve?u politi?ku karijeru ipak nije ostvario manje zbog toga ?to mu je bio problem govoriti pred velikim brojem ljudi, a vi?e zbog drugih okolnosti; posla, rata i? ljubavi. Naime 1912. godine zaljubio se u Milicu Popovi?, najmla?u sestru dr. Du?ana Popovi?a, uz Svetozara Pribi?evi?a, vode?eg Srbina u tada?njem politi?kom ?ivotu Hrvatske i Slavonije, jednu od najljep?ih Osje?anki ?iju su ljepotu slavili lirski pjesnici. Milica je bila osam godina mla?a i deset centimetara vi?e od njega, a udala se za Ivana na bratov

nagovor iako, kako je pred smrt priznala sinu, nikada nije bila u njega zaljubljena.

Tim rije?ima ?elio je biskupu dati do znanja da on zna da i biskup zna da Katoli?ka Crkva ne voli da se njeni vjernici vjen?avaju u Pravoslavnoj Crkvi, ali da mora priznati takve brakove jer je s katoli?kog gledi?ta Pravo-slavna Crkva u ?izmi, ali nije u herezi. Biskup je na to popustio i dozvolio mu da o?eni Milicu Popovi?, ali pod uvjetom da im djeca budu kr?tena u Katoli?koj Crkvi. Vjen?ali su se u srpnju 1912. godine. Kum im je bio politi?ar Svetozar Pribi?evi?. Kasnije, kao ?to je obe?ao biskupu Ivan

Njihova ?enidba postala je veliki problem jer je on bio katolik, a Milica pravoslavna vjernica. Osje?ki bi-skup zabranio im je sklapanje braka u crkvi. Ivan Rikard, kao na-rodni zastupnik u Hrvatskom Saboru nije ?elio izazvati skandala prkose?i Osijek tridesetih godina 20. stolje?a odluci biskupa. Mnogi su u njegovo ime intervenirali kod biskupa, ali ni?ta nije pomoglo. Na kraju je on osobno zamolio biskupa za audijenciju. Kada se na?ao pred biskupom, 43

druk?ijem od onog kojim se do tada bavio. Postao je direktor nov?arske institucije "Banka bra?e Turkovi?".

Ivan Rikard Ivanovi? 1921. godine otvorio je prvu benzinsku stanicu u Zagrebu

je svoju djecu krstio u Katoli?koj Crkvi. Prvom sinu Vaneu krsni kum bio je dr. Ivan Lorkovi?, sestri Da?ki slikar Vladimir Beci?, a najmla?em Vladimiru, Radoslav Ba?i?, osniva? Hrvatskog narodnog kazali?ta u Osijeku. Politi?ke ambicije i politi?ku djelatnost okon?ao je 1918. godine sudjelovanjem u izglasavanju rezolucije Hrvatskog Sabora kojom se zahtijeva da se da se hrvatski krajevi odcijepe od Austro Ugarske i da se njihov dom proglasi Narodnim vije?em no-ve Dr?ave Slovenaca, Hrvata i Srba. U Prvom svjetskom ratu stjecajem slabo poznatih okolnosti nije sudjelovao, a

kada je 1918. godine rat zavr?io Ivan Rikard je napravio veliki zaokret u svom poslovnom i privatnom ?ivotu. Prodao je paromlin u Osijeku i preselio s obitelji u Zagreb, a zatim na godinu dana oti?ao u Pariz na nagovor supruge Milice koja je ?eljela iskusiti ?ivot u jednom europskom velegradu. U Parizu su Milica i Ivan Rikard upoznali dr?avnike i ?inovnike koji su 1919. i 1920. godine predstavljali novu Dr?avu SHS na Mirovnoj konferenciji u Versaillesu. Me?u njima je u svojstvu savjetnika za trgova?ku mornaricu bio i dubrova?ki brodovlasnik Bo?o Banac, budu?i o?uh Ivanove djece. Po povratku iz Pariza obitelj Ivanovi? ?ivjela je u Zagrebu, u Dra?kovi?evoj ulici, a Ivan se posvetio poslu sasvim 44

Uslijedila je jo? jedna drasti?na promjena. Milica mu je 1921. godine dala do znanja da ?eli rastavu i nagovijestila da ?e se udati za Bo?u Banca kojeg su upoznali u Parizu. Kako je Bo?o Banac bio potpredsjednik "Banke bra?e Turkovi?", Ivan Rikard se povukao s du?nosti direktora. Iste godine kada se rastao s Milicom o?enio se Osje?ankom Jelkom Mua?evi? koja mu je postala i poslovnom partnericom. Nakon odlaska iz banke, okrenuo se novom poslu. Osnovao je poduze?e "Ast ra" i po?eo se baviti prodajom naftnih proizvoda najprije po selima i u hrvatskoj provinciji, a onda je 1921. godine u Zagrebu izgradio Franjo Pirc bio je partner Ivana Rikarda Ivanovi?a u Osijeku

prve dvije benzinske crpke. Sagradio je i poslovno stambenu trokatnicu na Trgu N (danas Trg ?rtava fa?izma), ali posao nije i?ao kako je o?ekivao pa je 1924. godine prodao ku?u i poduze?e kako bi imao kapital da s partnerom Slovencem Franjom Pircem osnuje skromnu rafinerije nafte ?Ipoil? u Osijeku. Zbog svega toga imao je financijskih problema i vi?e nije mogao djeci osigurati ?ivot kakav je ?elio pa je 1925. godine morao pristati da budu s majkom koja je s Bo?om Bancem ?ivjela u Londonu. Rafineriju nafte "Ipoil" Ivanovi? je vodio do 1935. godine kada se upustio u novi poslovno poduzetni?ki pothvat. Sa svojom suprugom i Kapital za izgradnju tvornice aluminija u Lozovcu Ivanovi? je osigurao prodajom rafinerije u Osijeku

Po?etak radova na izgradnji tvornice aluminija na Lozovcu 1936. godine

partnericom Jelkom odlu?io je izgraditi tvornicu aluminija u Lozovcu iznad Skradinskog buka. Zato je 1935. godine prodao 40 posto dionica rafinerije nafte "Ipoil" koja je dobro napredovala i uspje?no poslovala. Ambiciozni plan Ivana Rikarda Ivanovi?a i Jelke Mua?evi? nije se po?eo ostvarivati odmah. Administracija Kraljevine Jugoslavije koja je trebala donijeti neke bitne odluke bila je jako spora pa se njihov

kapital po?eo opasno topiti. Ipak 1936. godine uklonjene su sve birokratske zapreke pa je u kolovozu uz stru?nu pomo? norve?ke tvrtke "Elekt rokemisk" iz Osla po?ela gradnja tvornice aluminija u Lozovcu, jedinom mjestu koje je u to doba imalo sve potrebne uvijete za proizvodnju aluminija: struju, vodu, boksit, ugljen i dobru prometnu povezanost sa svijetom. "Ivanal", koji se u po?etku zvao Fabrika aluminiuma d.d., bio je prva tvornica aluminija u jugoisto?noj Europi. Raspolagala je za to doba najmodernijom tehnologijom, a izgra?ena je vrlo brzo. Ve? 7. srpnja 1937. godine, dakle za manje od godinu dana, izliven je prvi aluminij. Tvornica je sve?ano otvorena 1. kolovoza iste godine, a ve? 1938. godine pove?ala je proizvodnju s po?etne 232 tone na 1270 tona te je uz postoje?ih 16 dobila jo?

Ivan Rik ar d Ivan ovi? n a gr adili?t u t vor n ice alu m in ija u Lozovcu 1937. godin d

12 elektroliti?kih pe?i. "Ivanal" se po?eo lijepo razvijati. Idu?e 1939. godine ugradnjom jo? ?est elektroliti?kih pe?i kapacitet je bio pove?an na 1870 tona, a pu?ten je u rad i pogon za proizvodnju glinice. Sljede?e 1940. godine izgra?eni su druga hala elektrolize s 20 pe?i, nova ljevaonica i kemijsko - fizikalni laboratorij. I to je bio kraj "Ivanala" Ivana Rikarda Ivanovi?a. Izbio je Drugi svjetski rat. Ivan Rikard Ivanovi? tada je ?ivio u ?ibeniku. Znamo to jer je njegova supruga Jelka sredinom lipnja 1941. godine bila krsna kuma Blanki ?elar, sestri ?ibenskog novinara Jo?ka ?elara koja je ro?ena 3.

lipnja 1941. godine. Nakon uspostave NDH i Rimskih ugovora ?ibenik je dospio pod vlast fa?isti?ke Italije. Tvornicu aluminija fa?isti su odmah prenijeli u talijansko vlasni?tvo i to potvrdili ugovorom s

Prvi ?ibenski i hrvatski aluminij proizveden je 1937. godine

Nezavisnom Dr?avom Hrvatskom, a Ivana Ivanovi?a su u Zagrebu usta?e uhitile i zato?ile. Proveo je tri godine po zatvorima i u ku?nom pritvoru,

a spa?avala ga je njegova prijateljica Slovenka ?tefica Kastelic. Zahvaljuju?i njoj ostao je ?iv. U NDH nije mu se pisalo dobro budu?i da je prije rata bio projugoslavenski politi?ar, da je bio ?idovskog porijekla i da je o?enio dvije Srpkinje. Kada su usta?e zato?ile Ivana Rikarda, njegova supruga Jelka formalno se rastavila od njega i sa sinom prebjegla u ?vicarsku. Njegova tvornica aluminija na Lozovcu radila je pod talijanskom okupacijom do 1943. godine kada je proizvodnja obustavljena zbog diverzije ?ibenskih antifa?ista. Nakon oslobo?enja ?ibenika 1944. godine nova komunisti?ka vlast konfiscirala je tvornicu te ju je 1946. godine registrirala kao dr?avno poduze?e pod imenom "Tvornica aluminija i glinice Lozovac". U novoj socijalisti?koj Jugoslaviji Ivana Rikarda Ivanovi?a je do?ekala jo? gora sudbina nego u NDH. Stigmatiziran je kao protivnik komunisti?kog poretka, reakcionar i bur?uj. Krajem 1946. godine u Zagrebu ga je uhitila policija, a u ?ibeniku je protiv njega vo?en montirani sudski proces pod optu?bom da je za vrijeme rata sura?ivao s neprijateljem iako se znalo da su ga usta?e i Ante Paveli?

bez njegovog znanja i privole te da je sura?ivao s neprijateljem, konkretno Japanom i to 1937. godine! Kao dokaz za taj krimen poslu?ilo je pismo

Dr. Ivanovi? s na?elnikom op?ine Markom Ba?ini?em i vlasnikom hidroelektrane "Jaruga", Milo?em ?upukom, unukom Ante Viteza ?upuka, na gradili?tvu tvornice aluminija na Lozovcu

Gore: Gradili?te tvornice aluminija na Lozovcu Dolje: Ivan Rikard Ivanovi? i ?tefica Kasteli? 1940. godine

zato?ili te da tijekom cijelog rata nije imao ni najmanju mogu?nost na bilo koji na?in sudjelovati u radu i vo?enju tvornice. Osu?en je na jednogodi?nji gubitak gra?anskih prava te konfiskaciju tvornice aluminija u Lozovcu kao i sve ostale imovine, ku?e, rafinerije "Ipoil" i svega ostalog ?to je imao, ali ne temeljem dokaza nego temeljem samovoljne izjave njegovog branitelja da je pri-znao krivicu ?to on nikada nije u?inio. Bio je optu?en za dva "nedjela", da je tvornica za vrijeme rata radila za Talijane, ?to je bila istina, ali je radila 47

londonskog agenta "Ivanala" kojim on izvje?tava Ivanovi?a da je poslao jedan komad aluminija "od kojih jedan centimetara du?ine" u Japan. To je bilo dovoljno da se Ivanovi?u pri?ije i suradnja s neprijateljem iako Japanci nikada nisu kupili ni gram aluminij iz "Ivanala" niti su ikada odgovorili na agentovo pismo. Rikard Ivanovi? se na tu presudu ?alio vi?em sudu, ali se ?alio i dr?avni tu?ilac koji je smatrao da je kazna preblaga. Rezultat je bilo da su komunisti Ivanovi?a osim na konfiskaciju imovine i gubitak gra?anskih prava osudili jo? i na prisilni

otac uputio svom sinu Vanetu.

Nakon Drugog svjetskog rata komunisti?ke vlasti Jugoslavije konfiscirale su tvornicu aluminija "Ivanal", a Ivana Rikarda Ivanovi?aosudile na porisilni rad

rad! Morao je bacati zagreba?ko sme?e u Savu ?to mu je bilo vi?e mu?no i

Ivan Rikard Ivanovi? sa sinom Markom 1948. godine. Ovo je posljednja poznata fotografija osniva?a ?ibenske aluminijske industrije koji je umro 1949. godine kao emiigrantu Italiji

nepodno?ljivo nego te?ko jer bio poborniku za?tite okoli?a i ponosio se time ?to ni njegov paromlin, ni rafinerija u Osijeku kao ni tvornica aluminija u Lozovcu nisu zaga?ivali okoli? na ?emu je on posebno insistirao. Kada je osu?en na prisilni rad Ivan Rikard je ve? imao 67 godina. Posao bacanja sme?a u Savu nije odradio do kraja jer ga je spasio jedan zagreba?ki lije?nik, a onda je 1947. godine s trudnom ?teficom Kastelic, s kojom se u me?uvremenu o?enio, uspio ilegalno pobje?i iz Jugoslavije u Italiju gdje je 1949. umro. Posljednje rije?i koje je izgovorio dan prije smrti bile su: -Pazi kada bude? prelazio ulicu, koje je kao bri?ni 48

Na poduzetni?kim temeljima i ulaganjima Ivana Ivanovi?a u tvornicu aluminija u Lozovcu, nikla je u ?ibeniku hrvatska aluminijska industrija koja je na svom vrhuncu osamdesetih godina 20. stolje?a zapo?ljavala gotovo 5500 radnika te proizvodila 82 000 tona teku?eg aluminija, 46 500 tona pre?anih i valjanih proizvoda te 13 500 tona aluminijskih legura. Marko Ivanovi?, sin dr. Ivana Rikarda Ivanovi?a i ?tefice Kastelic, ro?en 1948. godine u egzilu u Italiji, uspio je 2003. godine vratiti konfisciranu Tvornicu aluminija Lozovac u obiteljski posjed te joj je vratio izvorno ime "Ivanal". Devet godina kasnije stari "Ivanal" je prestao s radom, a proizvodnja je premje?tena u novoizgra?enu tvornicu u Poduzetni?koj zoni "Podi" gdje "Ivanal", kojim rukovodi Vladimir Ivanovi?, unuk Ivana Rikarda Ivanovi?a, ponovno uspje?no radi i pove?ava proizvodnju. Prema knjizi "Drugo zvono" koju je u vlastitoj nakladi 1993. godine u Zagrebu objavio Vane Ivanovi? sin Ivana Rikarda Ivanovi?a, pripremio Stanko Feri?. Fot ogr af ije: Privatne fotografije obitelji Ivanovi? , Ante Bulat, "Foto Hela Bulat"

JESTE LI ZNALI... ? da je u ?ibeniku Povjerenst vo za o?ivljavanje povijesne jezgre ?ibenika bilo imenovano jo? 1927. godinena na poticaj Uresnog povjerenst va za sa?uvanje historijskog starog grada i ure?ivanje novog ?ibenika izvan gradskih zidina?

obi?na zemljana cesta, a problem pra?ine koja se dizala pri svakom prolazu bilo kakvog vozila, bio je ve? od prvih sun?anih proljetnih dana nepodno?ljiv. Gradska uprava poku?ala je problem rije?iti polijevanjem ceste vodom, ali se od toga brzo odustalo jer se pri polijevanju "pra?ina pret vara u groznu srdljivu kalju?u".

?ibenska gradska vlast podr?ala je osnivanje Povjerenstva za o?ivljavanje povijesne jezgre ?ibenika zato ?to ?e ono "omogu?it i ja?i napredak i razvitak grada ?ibenika i namet nut i pot rebu da svi faktori odgovorno posvete pa?nju tom historijskom bogat st vu". ?lanovi Uresnog povjerenst va i Povjerenst va za o?ivljavanje povijesne jezgre ?ibenika na zajedni?koj su sjednici odlu?ili "da se pot puno urede sve sredovje?ne pat ricijske pala?e koje su na sre?u sve do danas ostale sa?uvane". Drugi va?an zaklju?ak bio je da se "pod svaku cijenu sprije?i svako daljnje nagr?ivanje historijskih zgrada" te da se "odmah pri?e izradi regulacijski plan historijskog starog grada." Povjerenstva su dala ?ibenskoj op?inskoj upravi "odgovornu zada?u da pobolj?a t rgova?ko i t urist i?ko poslovanje u histori?nom ?ibeniku" te da uz to " iskorijeni prljav?t inu i na?e na?ine da popuni prostore za poslovanje koji se ne koriste."

? da je ?iben?anin J.B. (31) 25. t ravnja 1934. godine osu?en na kaznu od tri mjeseca zatvora koja mu je preina?ena u ku?nju od godine dana zato ?to je dobrotom zlostavljao svoju ?enu? Tijekom su?enja tu?iteljica M.B. (28) koja se za J.B. udala prije nepunih godinu dana, uspjela je dokazati da je "njen mu? toliko dobar, prema njoj blagonaklon i toliko pa?ljiv, ljubazan i obziran i toliko joj udovoljava svakoj njenoj ?elji da je to njoj postalo apsolut no nepodno?ljivo, ali ne zato i zbog toga ?to je on takav kakav je nego zato ?to mu ona istom mjerom nije u stanju uzvrat it i pa je sve to ?to je on njoj svojom dobrotom pru?a njoj nanosilo nepodno?ljivua-Da se mog s njim barem posva?at i kao prili?i! - ?alila se M.B sucu.

? da je prvo slu?beno ograni?enje brzine vo?enje automobila, motocikla, bicikla, ko?ija, konjskih zaprega, karova i sli?no, u ?ibeniku uvedeno 1924. godine? Brza vo?nja bila je zabranjena du? glavne ?ibenske ulice od Gra?e do Pokrajinske bolnice,a ?ibensko redarstvo je postavilo ?etiri znaka zabrane. Bile su to ?etiri drvene table na kojima je pisalo: Ne vozi brzo. Svaki prekr?itelj bi?e ka?njen. Zabrana se odnosila na sve vrste vozila, a vrijedila je i za "?opore djece koji t r?e u grupama". Ograni?enje brzine nije u ?ibeniku bilo uvedeno zbog za?tite pje?aka ili smanjenja broja prometnih nesre?a nego zbog - pra?ine. Cesta kroz sredi?te ?ibenika od Gra?e do Bolnice bila je

Sud je primio na znanje da je J.B. bio "bri?an, nje?an, pa?ljiv, ljubazan i obziran prema svojoj ?eni, da je njoj ispunjavao ba? svaku ?elju, da ju je t je?io ?ak i onda kada mu je ona kuhala juhu u morskoj vodi, stavljala sol u vino, uskra?ivala sve ono, kada ga je pu?tala da ide u neopranoj odje?i kao i da je an?eoskom blago??u izbjegao svaku sva?u koja je ona zamet nula ne bi li ga nat jerala da ne bude toliko dobar" te procijenio "da je sve to ipak pret jerano i da nije dobar primjer mu?ke ljubavi".

mokrenja iza kazali?ta ka?njena su tek dvojica britanskih mornara s broda "Clearpool" koja su se tu "dok su se olak?avala po kazali?nom zidu" potukla pa su ih policajci priveli, a sudac im odredio nov?anu kaznu koju nisu platili jer su otplovili. ? da je 1927. godine Uprava Gradskog Kazali?ta ?ibenik, zatra?ila od gospodarstvenika St ipe ?are koji je kazali?te imao u zakupu, "da ga vrat i onima kojima pripada"? Oni "kojima kazali?te pripada" bili su ujedno i ?lanovi Uprave Gradskog Kazali?ta, a njihov zahtjev bio je ultimativan. Stipe ?are odbio je " svaku pomisao da kazali?te vra?a Upravi koju je 1923. godine namet nula gradska administ rat ivna vlast t j. polit ika" te upozorio "da bi kazali?nu polit iku morali vodit i oni koji to znaju i umiju t j. st ru?ni i obrazovani ?iben?ani". ?ibenska op?inska vlast nije se usprotivila Stipi ?ari, ali nije ni?ta prigovorila ni ?lanovima Uprave Gradskog Kazali?ta nego je preporu?ila "da se spor rije?i po postoje?im propisima na mjerodavnoj razini Glavne skup?tine Gradskog Kazali?ta" te tomu dodala " da ne vidi ni?ta sporno u izboru Uprave Kazali?ta od st rane administ rat ivne vlast i".

-On za sve ima toliko razumijevanja i za svaku moju nesavr?enost toliko ut jeha da mu ni Bog nije ravan, plakala je M.B. pred porotnim vije?em. Nakon ?to je M.B. odbila prijedlog suca da se se od svog mu?a rastane "jer joj je to u svakom pogledu, a i zbog crkvenog vjen?anja bilo nepodno?ljivo" i "rasplakala se kao ki?na kada je sudac njenu ?ovjeku izrekao zat vorsku kaznu" sudac je kaznu " vidno iznerviran prepravio u kaznu ku?nje i ot pravio oboje iz sudnice bez pozdrava, ali uz grozu da ?e ih oboje st rpat i u re?t ako mu opet do?u s istom ?albom". Slu?aj je zabilje?io i opisao ?ibenski novinar Manfred Makale.

? da je 1926. godine u ?ibeniku uvedena zabrana mokrenja iza kazali?ta i po kazali?noj zgradi? Prolaz kroz Ulicu kod Gradskih vrata bio je mjesto gdje su se ?iben?ani rado olak?avali, a smrad i amonija?na isparavanja su tako jaki da publika u vi?e nije mogla pratiti predstave. ?ibenska gradska vlast nekoliko je puta raspravljala o tom problemu te je kona?no 19. velja?e 1926. godine donijela odluku o

? da je razjarena ?iben?anka zapo?ela je 1915. godine nevi?enu bitku u kojoj se s trgovcem suhomesnatim proizvodima Matom Mati?em iz Skradina, njegovim prijateljima, prolaznicima koji su je poku?ali obuzdati i dvojicom redarima obra?unala mlate?i ih salamama i kobasicama tako da su padali na tlo, ostajali le?ati o?amu?eni i bje?ali koliko ih noge nose? ?iben?anka je na Matu Mati?a mesara nasrnula naoru?ana no?em. Vikala je:

najstro?oj zabrani "uriniranja i gnu?enja u Ulici kod Gradskih vrata".

-Ja ?u t i sudit i! Mate se uspio izmaknuti i salamom izbiti no? iz ruke, ali je ona "dohvat ila te?ku ?eljeznu ma?inu za mljevenje i bacila je u izlog kao da je od papira, a onda usred kr?a i loma stala ga?at i mesara olovnim tezuljama".

Zabrana je nazvana strogom, ali nije predvi?ala nikakve kazne pa je kasnije nitko nije po?tivao. Smrad je donekle ubla?avan posipanjem vapnom Ulice kod Gradskih vrata kako se tada zvao prolaz iza kazali?ta koja danas spaja Trg kralja Dr?islava i Ulicu kralja Zvonimira u kojoj se danas nalazi javni zahod. Koliko je poznato 1926. godine zbog

-Kad je vidjela, - stoji u zapisniku , - da sirot i mesar gleda u nju kao tele u ?arena vrata il ko zaljubljeni gimnazijalac,

dohvat ila je salame, po jednu u svaku ruku i krenula obra?unavat i sa svima koji su se u Kalelargi na toj nezapam?enoj bici zatekli ili su do?li iz znat i?elje ?uv?i viku, lom i jauke. Neki nadobudni misle?i, gle pa eto samo ljute ?ene lo?e su pro?li krenuv?i da je zaustave. Bacala ih je okolo kao da su krpene lut ke, a svaki je obio svoje jal po le?ima jal po glavi. Kada se obra?unala s prolaznicima ponovno se okomila na mesara, " onda raspojasala, razot krila prsa i ko ?avolom zaposjednuta nasrnula na nesret nika". -Ja ?u te smaknut i! - vikala je, a krv joj je siktala iz o?iju. Uto su do?li nadredari Brki? i Dulibi?, ali su i oni lo?e pro?li jer su pri?li misle?i lako ?emo, pa ?ensko je. Brki? je dobio salamom preko rebara, a Dulibi?a su morali odvu?i da ga ne dokraj?i onako o?amu?ena od udarca salamom posred ?ela . Nai?ao je i po?tar kojeg je ni kriva ni du?na dohvat ila za revere i drmusala gore nego vre?u. Tko zna ?to bi bilo da nije do?la bit kama vi?na i iskusna policija i odvela je u op?inski prit vor. Kada se boji?te smirilo doznalo se ?to se dogodilo. Razjarena ?ena koja se "s pola ?ibenika obra?unala naoru?ana salamama i kobasicama", bila je dvadesetsedmogodi?nja Ana Majer iz Osijeka, porijeklom

OVAJ BROJ ? ASOPISA VOLIM ?IBENIK PONOSNO PODUPIRE:

Ma?arica koja je ve? 20 godina ?ivjela u ?ibeniku. U svom pohodu nasrnula je na Mat u Mat i?a, trgovca suhomesnatom robom iz Skradina starog 25 godina. Povod za napad bio je "razkid osmomjese?ne ljubavne idile vat rene Ma?arice i Dalmat inca vru?e primorske krvi. Navodno se Mate vi?e nije mogao nositi s ?estokom Ma?aricom pa je " uzmaknuo iz njena prevru?eg ljubavnog zagrljaja i priklonio se nekoj umjerenijoj pa je zato fasovao bat ine salamom i pret rpio gadnu ?tet u u du?anu, a uz to mu je mularija ukrala nekoliko salama pa sad kuka da ne zna ?to ?e, iz suda se doznaje da ?estoku ?ensku ne?e zat vorit i nego da ?e je eksport irat i u rodni zavi?aj i pri?it i joj zabranu povrat ka u ?ibenik".