Volim Šibenik, broj 38. (prosinac 2019.) by Volim Šibenik

? A SO PIS ZA K ULTURU SJE? A N JA

# GO DIN A 9. # BRO J 38 # 2019. # w w w .m ok .hr

SPORT

INTERVJU

M u zej spor t a ?i ben i k & Ku ?a ?i ben sk e spor t sk e sl av e

IN TERVJU Jasm i n k a Pai ?

ROCK KULTURA

Dado Topi ?

INTERVJU Jasminka Pai?

GASTRO BA?TINA

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA

PRI? A

MUZEJ SPORTA

JESTE LI ZNALI

NE PJEVA HRVAT UZALUD LIJEPA NA?A...

INTIMNA POVIJEST

ROCK KULTURA Dado Topi? 5. dio

SADR?AJ

INTERVJU ZABORAVLJENI

INTERVJU JASM INKA PAI?, profesorica povijesti u Gimnaziji Antuna Vran?i?a

?kola t r eba u sko su r a?ivat i s lok aln om zajedn icom i bit i n jezin dio, a ja sa svojim u ?en icim a r adim n a t om e Priprem ila: Diana Feri? Fot ografije: Diana Feri?, obiteljske fotografije Jasminke Pai?, foto arhiv ?asopisa Volim ?ibenik Profesorici povijesti Jasm in k i Pai?, trenutno najstarijoj profesorici u zbornici ?ibenske gimnazije i po godinama i po sta?u, posao profesora zaista je ?ivotni poziv i izazov, ono ?to se od prosvjetnih djelatnika o?ekuje. Povijest, koju je diplomirala na Sveu?ili?tu u Zadru i koju predaje ve? 37 godina njoj nije samo zvanje, nego ljubav i hobi. Javnosti je poznata upravo po izvannastavnim aktivnostima koje provodi sa svojim u?enicima, s kojima izlaze iz ?kolskih okvira i povezuju se s lokalnom zajednicom promoviraju?i njezinu povijest i ba?tinu. Nema dr?avnog natjecanja iz povijesti unazad dvadeset godina na kojem njezini u?enici nisu postigli zapa?ene rezultate. Moglo bi se pomisliti da se ona nakon toliko godina rada u nastavi ve? zamorila i upala u kolote?inu, pogotovu zbog toga ?to je postigla najvi?i status profesora savjetnika, ali ne, ona sebe, svoje kolege i u?enike stalno iznena?uje novim kreativnim projektima, a posljednji, koji je jo? u fazi razrade je izrada stripa ili slikovnice o najva?nijim doga?ajima iz legendarne Rujanske bitke za ?ibenik. Iza nje su razli?iti projekti posve?eni upravo tim slavnim danima ?ibenske novije povijesti i sje?anjima na Holokaust, dramski prikaz dolaska kralja Petra Kre?imira IV. u ?ibenik 1066. godine, nedavne izlo?be Marame, ?udari, hacolI... i ?udari ?ibenskog zale?a. Lani je, iako se to nije ticalo izravno njezine struke, motivirala nekoliko ?ibenskih gimnazijalaca iz matemati?kog usmjerenja da se prijave na me?unarodni kviz znanja o novcu na kojem su pokazali izuzetno znanje i spretnost pa su bili i u Bruxellesu. Upisala se i u kroni?are ?ibenske gimnazije. Nakon ?to je pripremila ?ak tri izlo?be o toj va?noj ?ibenskoj obrazovnoj ustanovi ove godine je objavljena i Monografija ?ibenska gimnazija 1909 2019. koju je napisala u suradnji s Dr a?en k om Po?ar - Per k ovi? iz Dr?avnog arhiva u ?ibeniku. Uvijek je nasmijana i dobre volje, a kolege za nju ka?u da ?iri pozitivnu energiju i da djeluje inspiriraju?e i na njih i na u?enike. Zbog svega toga lani je bila i kandidatkinja za ?iben sk u gr an decu . Razgovarali smo s njom upravo u vrijeme ?trajka u hrvatskim osnovnim i srednjim ?kolama koji je u?ao u drugi mjesec trajanja ?to za nekog tko je posve?en svom poslu i koji se predaje svojim u?enicima sigurno nije lako, ali ona je, kako nam je kazala, zdu?no sa svojim kolegama u toj bitci ne samo za vi?i koeficijent nego i za dostojanstvo prosvjetne struke.

INTERVJU Ka k o

do?ivljavat e ?t r ajk pr osvjet n ih r adn ik a? Podr?avam ?trajk. U na?oj zbornici smo svi u ?trajku. Mislim da je on opravdan. Imam punih 37 godina radnog sta?a i sve te godine imam osje?aj da smo mi profesori i nastavnici u drugom planu, stalno smo barem jednu stepenicu ni?e od ostalih u javnom sektoru koji imaju istu, visoku stru?nu spremnu. Mi smo ?trajkali i prije, borili se za bolji materijalni status i bolji status prosvjetnih djelatnika. Ovo nije ni?ta novo osim ?to smo sada odlu?ili i?i do kraja. Mislim da moramo u tomu ustrajati i posti?i to da na?a profesorska profesija dobije zaslu?eni status u dru?tvu. Zaista je sramota da po koeficijentima zaostajemo za ostalim zaposlenicima u javnom sektoru. Nije mi drago ?to smo dovedeni u ovakvu situaciju. Naravno da svi mi mislimo na na?e u?enike i na njihovo obrazovanje i s ve?inom njih smo u kontaktu. Nije nam jednostavno to ?to nema nastave, ali mislim da ?e se to bez problema nadoknaditi i da nas i oni i njihovi roditelji razumiju.

Budu?a profesorica Pai? na svom ot oku Kapriju 1960. godine.

ODUVIJEK SAM HTJELA BITI U?ITELJICA

Bit i u ?it elj ili pr of esor n ije sam o zvan je n ego i ?ivot n o opr edjeljen je. To je posao k ojem m or a? bit i pr ivr ?en do k r aja ak o ga ?eli? dobr o obavljat i. Im at e li i Vi t ak av odn os pr em a poslu k oji r adit e i je li t o zaist a od po?et k a bilo Va? pr vi izbor ? Oduvijek sam htjela biti u?iteljica. Smatram da je u?itelj u ni?im razredima osoba koja igra va?nu ulogu u ?ivotu svakog ?ovjeka i koja ga u neku ruku odre?uje, usmjerava i oblikuje. Ja sam imala u?iteljicu Fr an u Er cegovi? koja mi je od prvog dana bila uzor i puno je na mene utjecala. Kao djevoj?ica stalno samo se igrala tako da sam bila u?iteljica i uvijek sam govorila da ?e to biti moje zanimanje. Nakon ?to sam 1976. godine maturirala u ?ibenskoj gimnaziji upisala sam Povijest, ?to sam jedino i ?eljela, i Arheologiju na Sveu?ili?tu u Zadru. Povijest sam upisala jer me njome zarazila moja gimnazijska profesorica Kleof a Ber i? koja mi je u gimnaziji bila uzor. Bila sam oslobo?ena prijemnog ispita zbog toga ?to sam imala odli?an iz povijesti u gimnaziji i ?to sam taj predmet maturirala s odli?nim uspjehom. Studij sam zavr?ila u roku, a kao nastavnica po?ela sam raditi jo? dok sam bila apsolventica.

Jasminka, u?enica O? Mat e Bujas u ?ibeniku

Kak o se t o dogodilo? Bila sam primljena na zamjenu jednu ?kolsku godinu u tada?njoj Osnovnoj ?koli Bratski Dolac, u zale?u Primo?tena, koja odavno ne postoji. Bio je raspisan natje?aj za profesora povijesti i zemljopisa na koji se nitko nije javljao i ja sam se odlu?ila javiti iako sam tada prvi put ?ula za Bratski Dolac. Zato danas mojim u?enicima stalno govorim kako nije na odmet poznavati podru?je na kojem ?ivi? jer nikad ne zna? gdje ?e? zavr?iti. U svakom slu?aju, to mi je bilo prvo radno iskustvo i ostalo mi je u lijepom sje?anju. Na posao sam putovala radni?kim autobusom, a kasnije smo nas tri kolegice koje smo ?ivjele u ?ibeniku na posao i?le autom, onim legendarnim fi?om kojeg je kupila jedna kolegica. Putovale smo cestom preko Jelinjaka koja tada jo? nije bila niti asfaltirana. Djeca i roditelji su me dobro prihvatili i imam samo lijepa sje?anja na to prvo radno iskustvo.

U prvom razredu gimnazije 1972. / 1973.

zaposlenje, najprije u Centru za odgoj usmjereno obrazovanje, a onda u gimnaziji.

UZA JAM N O PO?TOVAN JE PROFESOR - U?EN IK Doslovn ost e do?li s f ak u lt et au u ?ion icu .Kak va su vam bila t a pr va isk u st va k ao m lade pr of esor icek oja pr edajesr edn jo?k olcim a?

PROFESORI SU U O?IM A U?EN IKA N EKADA IM ALI PUN O VE?I AUTORITET OD OVOG KOJI IM A JU DAN AS

Na kat edri arheologije na Filozofskom fakult et u u Zadru

Kak o st e od seosk e ?k ole do?li do ?iben sk e gim n azije? Kada sam diplomirala povijest i arheologiju nije postojala gimnazija nego su tada bili aktualni Centri za odgoj i usmjereno obrazovanje. Radila sam u ?ibenskom Centru na nekim zamjenama, pa onda i kao profesorica povijesti u Ve?ernjoj ?koli, a 1983. godine dobila sam stalno

Ma ja sam tada mislila da sve znam, a zapravo puno toga sam trebala tek nau?iti, a u?im i do danas. Ipak, mislim da je nama, mladim profesorima tada ipak bilo lak?e jer su profesori u o?ima u?enika imali puno ve?i autoritet od ovog koji imaju danas. To sam posebno osjetila upravo kada sam radila u Bratskom Docu. Jako su me uva?avali iako sam bila mlada. Mnoge od te djece koja su sada ljudi sa svojim obiteljima i danas sre?em i rado se prisjetimo tih dana.

U 2. razredu gimnazije i?lo se na izlet u Drvar.

INTERVJU misli i treba ih razumjeti i pomo?i im. Danas je druk?ije vrijeme od onoga kada sam ja bila u?enica i zbog toga se i ja prilago?avam i puno sam fleksibilnija nego ?to sam bila na po?etku profesorske karijere. Tra?im znanje, ali stalno im dajem do znanja da nisam bitna ja nego oni i da sam ja tu zbog njih.

STALN O SE GOVORI O REFORM I ?KOLSTVA, ALI N E VIDIM DA SE U?EN IKE RASTERE?UJE Povijest je n a sjedn icam a Rodit eljsk og vije?a bila jedn a od ?e??ih t em a. Rodit elji su se ?u dili k ak o je t o m ogu ?e da pu n o u ?en ik a, a svi su u pisali gim n aziju s odli?n im ili vr lo dobr im u spjeh om , dobiva lo?e ocjen e iz povijest i. Nek ak o su se podr azu m ijevale lo?e ocjen e iz m at em at ik e, f izik e ili k em ije, ali iz povijest ... ? Sla?em se. Svake godine analiziramo ocijene iz povijesti i zaista ispada da su rezultati iz povijesti me?u najlo?ijima, nakon matematike i kemije. No to vrijedi za sve ?kole u Hrvatskoj ne samo za na?u. ?injenica je da je nastavni program iz povijesti op?iran i suhoparan, ima puno kronologije, a malo povezivanja tema ?to

Na mat uralnom put ovanju u Sarajevo 1975. godine.

Pr et post avljam da st e od po?et k a im ali svoju viziju t oga k ak av pr of esor ?elit e bit i, k ak av odn os s u ?en icim a ?elit e gr adit i; bit i pr of esor pr ijat elj ili st r ogi pr of esor k ojeg ?e se u ?en ici bojat i? Moja je ?elja uvijek bila da zainteresiram u?enike za povijest i prenijeti im barem osnovno znanje koje ?e im biti korisno. Moja je deviza da u ?ivotu uvijek treba ?ovjeka saslu?ati i poku?ati razumjeti, savjetovati ga, a to se prvenstveno odnosi na moje u?enike s kojima radim. Nikad ne ?elim pokazati nervozu, gubljenje strpljenja ve? ?elim uspostaviti jedan prijateljski kontakt, ali uz po?tovanje odnosa profesor - u?enik. Vjerujem da sam to uspjela ili barem tako sudim po povratnim informacijama koje dobivam od mojih biv?ih u?enika koji su sada ve? ljudi s karijerama i vlastitim poslovima. Pr en ijet ?u Vam n ek e ocijen e k oje sam ?u la, a k oje su n a t om t r agu . Ve?in a u ?en ik a k a?u za Vas da t r a?it e zn an je i da st e u t om u i pom alo st r ogi, ali da ist odobn o pok azu jet e i velik o r azu m ijevan je t e n a sve n a?in e pom a?et e u ?en icim a da n a k r aju dobiju pozit ivn u ocjen u . Mislim da je to to?no. Oni su mladi ljudi i u tim glavama se puno toga doga?a. Bujaju razne

Iz st udent skih dana. Slika s ro?endana gazdari?ine k?erke 1979. godine.

Ud?benici su, toga smo i mi svjesni, preop?irni, zatrpani ?injenicama i godinama koje u?enici nabubaju i brzo zaborave. Trudimo se, pogotovu sada u ?koli za ?ivot, u?enika staviti u prvi plan, omogu?iti im da istra?uju, da povezuju ?injenice, da iznose svoje stavove, ali njima je i to jako te?ko. Na? obrazovni sustav nije tako ustrojen. Trebalo bi djecu jo? u vrti?ima u?iti takvom pristupu, takvom razmi?ljanju pa onda s tim nastaviti u osnovnoj ?koli da mi u srednjoj ?koli dobijemo u?enike pripremljene za takav na?in rada i u?enja. Govorimo stalno o nekoj reformi ?kolstva, ali ja u mom predmetu ba? ne vidim da se u?enike rastere?uje. Stalno to tra?im na edukacijama koje polazim, govorimo o tome da ud?benici moraju biti pisani druk?ije, ali ni?ta se u tom cilju ne mijenja.

DOM OVIN SKI RAT, BITKA ZA ?IBEN IK, HOLOKAUST... No Vi se u t om u ipak dobr o sn alazit e i u ?en icim a om ogu ?avat e r ad n a k on k r et n im pr ojek t im a, n a zavi?ajn im t em am a i n a t em am a k oje su vezan e za n ek e op?e civilizacijsk e vr ijedn ost i. Pozn at o je da st e pr ije deset godin a pok r en u li pr ojek t izu ?avan ja r azli?it ih doga?an ja u ?iben ik u vezan ih za Ru jan sk u bit k u k oje u ?en ici sam i ist r a?u ju i t o u glavn om r azgovar aju ?i s

St ru?na st udent ska ekskurzija u Split .

bi u?enicima bilo lak?e. Mi profesori moramo raditi po tom programu i dovesti ga do kraja, a tra?imo od djece ono ?to se tra?i od nas. Bila sam na nizu edukacija na kojima smo razgovarali o tomu kako tu povijest u?initi u?enicima privla?nijom, razumljivijom i lak?om.

Jedna od najdra?ih uspomena Jasminke Pai? njeno je prvo razredni?t vo u Cent ru za odgoj i obrazovanje 1983. / 1984. godine

izr avn im svjedocim a t ih doga?an ja, pot om da n jegu jet e spom en n a ?r t vu Vu k ovar a, Holok au st .. . Je li t o Va?a obveza k ao pr of esor a savjet n ik a ili je t o Va? izbor ? I jedno i drugo, ali u prvom redu mislim da je to rezultat mog ?ivotnog opredjeljenja, a to je da sam u prvom redu humanist. Mislim da bi svaki u?enik trebao dobiti konkretna saznanja o najva?nijim doga?ajima iz novije svjetske, ali i nacionalne i zavi?ajne povijesti. Kroz sve te godine rada vjerujem da sam ih puno nau?ila, ali nau?ila sam i ja puno od njih, mijenjam se i ja s generacijama koje dolaze. Mislim da ne mogu istim pristupom i metodama raditi danas kao kad sam po?ela. U?enike moramo motivirati na druk?iji na?in; kroz zanimljivu pri?u, intrigantna pitanja i teme, jer smo u dobu moderne tehnologije kojom oni izuzetno vje?to barataju. Sretna sam i ?ast mi je raditi s mladim, kreativnim, divnim ljudima kakvi su na?i u?enici. Kak o u ?en ici dan as k ada sve vi?e govor im o o povijesn om r evizion izm u i r elat ivizir an ju ?r t ava t ak vih su st ava r eagir aju n a t e t em e? Istina, to su i danas kontroverzne teme, ali ne mo?ete ni zamisliti kako u?enici na njih pozitivno reagiraju. Sve ih vezano za to zanima, ?ele sve istra?iti, donijeti svoje sudove. Ja im predlo?im literaturu koju oni prou?e i napi?u svoje radove. Uvijekse iznenadimkolikosu oni zreli za te teme, kako ih pro?ivljavaju. Ve?ina ih je potpuno otvorena za nova saznanja, nemaju predrasudei donosevrlo zrelei smislenezaklju?ke.

Kak av je odn os u ?en ik a pr em a t em am a iz Dom ovin sk og r at a? Obradu tih tema potaknula sam u suradnji s na?im Aktivom profesora povijesti. Prije nekoliko godina taj smo projekt prezentirali na dr?avnom skupu o Domovinskom ratu u obrazovnom sustavu. Odli?no je prihva?en i primjenjuju ga sada u mnogim ?kolama u Hrvatskoj. Smisao je u tome da mi ne izu?avamo Domovinski rat na kraju drugog polugodi?ta, kako je predvi?eno u ud?benicima za ?etvrti razred gimnazije, na brzinu i teoretski, nego tijekom cijele ?kolske godine i to osvr?u?i se na neke bitne datume iz toga dijela na?e nove povijesti. Kod nas je rujan posve?en Rujanskoj bitci za ?ibenik i teme vezane za njega ne obra?ujemo samo u ?koli nego organiziramo i javne tribine za gra?ane o specifi?nim temama. U listopadu je to nastanak samostalne Republike Hrvatske, u studenom se bavimo sje?anjem na ?rtvu Vukovara, u prosincu Bo?i?nim ustavom, u sije?nju me?unarodnim priznanjem Republike Hrvatske i tako redom do kraja ?kolske godine.

BISKUP SRE?KO BADURIN A Sp eci f i ?n o st Va ?eg p r i st u p a i zu ?a v a n j u t i h t em a j e i n j ego v a n j e t a k o zv a n e ?i v e p o v i j est i , a n e sa m o p o d u ?a v a n j e o n o ga ?t o p i ?e u u d ?b en i ci m a ?

Od u?enika prvog razreda kojem je bila razrednica, profesorica Pai? dobila je predivnog golemog pli?anog psa koji je simbolizorao vjernost , odanost i zahvalnost .

Sve?ana promocija u zvanje profesor ment or u Zagrebu 2000. godine.

Odlu?ila sam se za takav pristup jer mislim da je tako u?enike lak?e zainteresirati za te teme i pribli?iti im ih, pogotovu u razgovoru sa ?ivim svjedocima odre?enih doga?anja. Na ?kolskom projektu ?ibenski Rujanski rat 1991., koji Gimnazija provodi od 2009. godine, izgaram. Osim nekoliko redovnih nastavnih sati o Domovinskom ratu u zavr?nom razredu, ovaj projekt provodimo na povijesnoj grupi. Svake godine imamo novu temu, novi segment Rujanskog rata, organiziramo terensku nastavu za u?enike i tribine za javnost. U sve su uklju?eni na?i branitelji, sudionici i svjedoci tih povijesnih zbivanja. Obradili smo teme

?ibenske bolnice, Gimnazije, ?kolstva uop?e, Sve?nost otvaranja vesla?kog doma u Zatonu novinara - ratnih izvjestitelja, ?ibenskog biskupa Sr e?k a Badu r in e koja je izazvala posebnu pa?nju i voditelja Hrvatskog dokumentacijskog centra o Domovinskom ratu jer se time nitko nije bavio. Bitno je to da u?enici zapamte pri?e svjedoka tih vremena puno br?e i lak?e nego da o tome ?itaju u ud?benicima, a i oni sami rade istra?iva?ke projekte. Cilj nam je da oni budu istra?iva?i. To je ?iva povijest. Tako radimo ve? deset godina, a na sli?an na?in obra?ujemo i teme vezane za obranu i pad Vukovara. Ne mo?ete vjerovati kako se na tim predavanjima pona?aju u?enici. Oni su toliko koncentrirani i mirni da se doslovno mo?e u razredu ?uti muha u zraku. Nikome ne pada na pamet uzeti u ruke mobitel ?to im je ina?e uobi?ajeno, ne okre?u se jedan prema drugome, nema me?usobnih razgovora nego duboka koncentracija, grobna ti?ina i iskazivanje velikog po?tovanja prema tim doga?ajima. ?u jem da pr ipr em at e n ovi pr ojek t , opet vezan za Ru jan sk u bit k u za ?iben ik . Je li t o t o?n o? Prijavila sam u ovoj godini, kao na? ?kolski projekt, izradu edukativne slikovnice ili stripa, jo? nisam odlu?ila ?to ?e to biti, u kojoj bi na jednostavan i slikovit na?in bili prikazani neki va?ni doga?aji iz Rujanske bitke za ?ibenik poput osvajanja vojarni Ze?evo i Kru??ica, uloga bitnice na ?irju, pri?a Oba su pala, obranu ?ibenika na ?ibenskom mostu, djelovanje nekih

U Zbornici s kolegama ?ibenskog Cent ra za odgoj i obrazovanje.

INTERVJU nekoliko godina, ali vi?e za njega nije bilo interesa. Ne znam za?to, ali ja sam sa svojom povijesnom grupom nastavila raditi na tom tragu. Tako smo se 1998. uklju?ili u program obilje?avanja 700. obljetnice ?ibenske biskupije. Moji u?enici osvojili su prvo mjesto u kvizu znanja o biskupiji, a nagrada je bila hodo?a??e u Rim.

?UVARI ZAVI?A JN E POVIJESTI I BA?TIN E U zbornici s kolegama Cent ra za odgoj i obrazovanje 1986. godine.

va?nih civilnih slu?bi. Ja bih napisala tekst, a ilustracije bi izradila Helen a Kvr ?i? u?enica 4. b razreda s kojom sam ve? sura?ivala na izlo?bi o ?udarima. O tome sam ve? obavijestila svoje kolege, kako to ina?e radim, kako bi od njih dobila stru?na mi?ljenja i savjete.

N AGRADA - HODO?A??E U RIM Tr eba se pr isjet it i da je sve t o k r en u lo 1995. godin e u vo?en jem f ak u lt at ivn og pr edm et a Zavi?ajna povijest u ?iben sk u gim n aziju k oji n ije za?ivio. ?t o se dogodilo? Klub ?iben?ana u Zagrebu inicirao je da se u srednje ?kole u ?ibeniku uvede fakultativni predmet ?ibenik i ?ibenski kraj kroz stolje?a. Prijedlog je prihva?en, program napravljen, ministarstvo ga je podr?alo i uveden je u 3. razred Gimnazije. Mene je tada?nji ravnatelj Vlat k o Sabion i zadu?io da vodim taj projekt. Nastava se izvodila terenski, predava?i su bili ?iben?ani, kompetentni profesori, i trajalo je Terenska nast ava u Kninu 1996. godine.

Vi i ost ali Va?i k olege, pr of esor i povijest i ?iben sk e gim n azije Ir en a Sa?i? i Neven ? u r i?, st aln o st e sa svojim u ?en icim a i ist r a?iva?k im pr ojek t im a pr isu t n i na dr ?avn im n at jecan jim a i posljedn jih godin a jedin o vi osvajat e pr va m jest a. Nem a m at em at i?ar a, f izi?ar a i n ek ih dr u gih pr edm et a k oji su dan as u ?i?i k ao STEM . Kak o t o? Ne znam za?to je to tako, ali je to ?injenica. Kolege Irena Sa?i? i Neven ? uri? i ja stalno posti?emo sa svojim u?enicima dobre rezultate. To je krenulo jo? 2000. godine kada je prvi put u Republici Hrvatskoj odr?ano dr?avno natjecanje iz povijesti na njemu je bila moja u?enica Jelen a Jovi?, sada zaposlenica Muzeja Grada ?ibenika i na kojem je osvojila tre?e mjesto. Od tada stalno osvajamo neko od prva tri mjesta. Vr ijedn o je ist ak n u t i i t o da za t em e ist r a?iva?k ih pr ojek at a, s k ojim a se n at je?et e u glavn om bir at e on e iz zavi?ajn e povijest i pa i t ak o pr om ovir at e svoj k r aj i n jegovu ba?t in u i edu cir at e m lade. Istina. Bile su tu teme i o Jadriji, ?ibenskim solanama, ?ibenskim velikanima. Smatram da ?kola treba usko sura?ivati s lokalnom zajednicom i biti njezin dio, a mi to upravo i radimo. Njegovanje sje?anja na Holokaust i Domovinski rat, tema su koje su obilje?ile moj rad s u?enicima. Sve je po?elo zahvaljuju?i mojoj vi?oj savjetnici u Agenciji za obrazovanje Lorandi Mileti?, ina?e ?ibenskoj nevisti. Ona je uklju?ila gimnaziju u me?unarodni obrazovni projekt ?Ku?a Anne Frank? 2006. godine. U sklopu tog projekta sudjelovali smo u izradi nastavnih materijala za povijest ?idova i antisemitizma u Europi do 1945. godine. Na

tome su radili i profesori sociologije i psiholozi. Ja sam u sklopu tog projekta dobila diplomu profesora za predavanje o Holokaustu. Od tada pa do danas, svake godine kada se obilje?ava Dan sje?anja na ?rtve Holokausta, 27. sije?nja mi to na prigodan na?in obilje?imo i u na?oj ?koli. Pozivali smo svjedoke tog vremena, bili smo uklju?eni i u jednu video konferenciju odr?anu u povodu dana sje?anja na Holokaust u Hrvatskoj, izra?ujemo u ?koli Memo kutke...

M ARAM E, ?UDARI, HACIOLI... Izlo?ba Marame, ?udari, hacoli... bila je vr lo or igin aln a i zaslu ?en o je dobila velik i pu blicit et . Je li t a izlo?ba bila va?a ideja? Ne volim se hvaliti niti sebe isticati, ali to je zaista bila moja ideja koja me dugo zaokupljala. Moji su roditelji s otoka Kaprija i ja sam na tom otoku ?ivjela do svoje ?etvrte godine. Stalno sam gledala te moje oto?anke na Kapriju i njihove ?udare, ali i, voze?i se brodom do Kaprija, ?ene s drugih otoka; ?irja, Zlarina i Prvi?a. Te su se marame na njihovim glavama razlikovale i ja sam po maramama znala ve? prepoznati koja je ?ena s kojeg otoka. Moja baka je bila kroja?ica i ?ivala je ?enama u selu i marame, ali one su marame i kupovale ili su im ih donosili mu?evi pomorci iz cijelog svijeta. Mojoj baki je ta marama na glavi bila svetinja. Nisi je smio dodirnuti, a nas je djecu uvijek zanimalo kakva joj je kosa ispod nje. Osim toga po na?inu na koji je marama bila vezana znali smo kakvog je raspolo?enja. Ako je bila vezana ispod brade zna?i da je bila bolesna ili lo?e

Vukovar, Ov?ara 2005. godine: st udijsko put ovanje vodit elja ?upanijskih akt iva povijest i ?ibensko - kninske i Split sko dalmat inske ?upanije.

raspolo?ena, a kada ju je zavezala na zatiljku bila je dobro raspolo?ena. Marama je svojevrsna osobna iskaznica ?ene. To me je sve stalno intrigiralo. Prije dvije godine kod nas je u Gimnaziji na odre?eno vrijeme radila San dr a Bar e?in koja je predavala talijanski jezik, ali je i etnologinja. Predlo?ila sam joj da zajedno organiziramo izlo?bu ?udara i marama. Ona se odu?evila. Uklju?ili smo na?e u?enike iz Povijesne grupe koji su donosili marame svojih baka i prabaka. Uklju?ili su se i roditelji, KUD-ovi iz mnogih na?ih mjesta tako da smo zaista imalo ?to pokazati. Organizirali smo dvije izlo?be, jednu ?udara i marama obale i otoka te drugu koja se odnosila na na?e zale?e. Puno nam je pomogla i profesorica Liposava Ku ?t ovi?. To je zaista ispala jedna jako dobra pri?a na koju su u?enici odli?no reagirali. Podr ?avaju li Vas va?i k olege u Gim n aziji? Da li se u k lju ?u ju u Va?e pr ojek t e? Moram kazati da mi profesori povijesti u gimnaziji odli?no sura?ujemo, da se nadopunjujemo svojim idejama i konzultiramo se oko svega. Zanimljivo je da su oboje mojih kolega moji biv?i u?enici. ?tovi?e, kako je na?a zbornica u Gimnaziji pomla?ena, mogu se pohvaliti da su ve?ina mojih sada?njih kolega moji biv?i u?enici. To nije ?udno. Kada sam ja, kao mlada profesorica dobila posao u Gimnaziji u zbornici su tada bili ve?inom moji profesori. Kolege se zezaju da me sada svi moraju slu?ati, ali ja nisam takav tip. Ja uva?avam sve i mlade i stare i uvijek nastojim oko svojih projekata i ideja okupiti ?to vi?e ljudi. Jo? uvijek u?ivam u svom poslu i nisam se umorila iako uvijek na kraju nekog projekta ka?em da mi je to posljednji.

Na izlo?bi Gimnazijski vremeplov u Muzeju grada ?ibenika 2016.

Ne sk r ivat e da st e po st a?u i godin am a n ajst ar iji u zbor n ici ?iben sk e gim n azije, ali ?in i m i se da je k od Vas du h m lad i da je st aln o pr isu t n a ?elja za izazovim a i n ovim , k r eat ivn im pr ojek t im a? Kada je moja struka u pitanju nikad ne mirujem. Stalno se educiram, komuniciram s drugim kolegama, ali i s u?enicima od kojih isto tako u?im. Ljudi za mene ka?u da sam pozitivna i da znam okupiti dobar tim. Nikad se nisam ?eljela po ne?emu isticati niti neku svoju ideju sebi?no prisvojiti. Cilj mi je oko nekog projekta okupiti ?to vi?e kolega i u?enika i da rezultat bude ?to bolji.

M ON OGRAFIJA ?IBEN SKA GIM N AZIJA 1909. - 2019. Vam a pr ipada i st at u s k r on i?ar k e ?iben sk e gim n azije n ak on ?t o st e post avili n ek olik o izlo?aba o n jezin oj povijest i, a n edavn o je izdan a i m on ogr af ija ?ibenska gimnazija 1909. - 2019. k oju st e n apisali Dr a?en k a Po?ar Per k ovi? iz Dr ?avn og ar h iva u ?iben ik u i Vi. Sigu r n o ?e Vam bit i k om plim en t ak o k a?em da st e u t om sm islu n asljedn ica pr of esor a Ive Livak ovi?a, k oji je n apisao pr vu k n jigu o ?iben sk oj gim n aziji? Hvala vam na komplimentu. Ponosna sam na tu monografiju, ali drago mi je ?to sada imam priliku objasniti i kako je ona nastala jer su se tu

javila neka razli?ita tuma?enja. Dakle, sve je po?elo s obilje?avanjem 105. godi?njice na?e gimnazije 2014. godine. Kako sam ja i voditeljica povijesne grupe u na?oj ?koli predlo?ila sam u?enicima da napravimo izlo?bu o ?ibenskoj gimnaziji koju do tada nitko nije napravio. Tu na?u ideju odmah je prihvatila tada?nja ravnateljica Ivan ica Belam ar i?. Nije to bio lagan posao. Puno toga smo trebali prona?i u Dr?avnom arhivu pa sam najprije djecu morala upoznati s tim ?to je Dr?avni arhiv, kako se u njemu pronalazi gra?a. Tada se rodila ideja da to bude zajedni?ka izlo?ba Gimnazije Antuna Vran?i?a i Dr?avnog arhiva i tu je po?ela suradnja s arhivisticom Dr a?en k om Per k ovi? Po?ar . Izlo?ba je zaista uspjela jer je bila ?ivotna, nabijena emocijama. Na njoj smo izlo?ili niz artefakata od starih imenika i ocjena nekih poznatih ?iben?ana, nekada?njih gimnazijalaca do instrumenata iz starih laboratorija i sli?no. Osim ?kolske pismohrane koristili smo i osobne arhive na?ih profesora pa nam je tako profesorica Sof k a Bilan poklonila prvi kolektivni paso? profesora gimnazije s kojim su prvi put mogli i?i u inozemstvo. Profesorica Vesn a M r ?a i prof. Ivo Livak ovi? su nam isto tako ustupili puno tih artefakata iz povijesti gimnazije. Nakon ?ibenika, izlo?ba je bila postavljena i u Zagrebu, u Hrvatskom ?kolskom muzeju i bila je odli?no posje?ena. Uslijedilo je potom osnivanje odbora u ?koli za obilje?avanje 950. obljetnice prvog spomena

U?enici 4. d razreda 2000. godine posvet ili su svojoj razrednici, profesorici Jasminki Pai? lijepu i dirljivu pjesmu.

?ibenika. Interno smo organizirali puno doga?anja, ali smo tada ponovno u Muzeju postavili tu izlo?bu o Gimnaziji, a nakon toga smo Dra?enka i ja odr?ali i predavanje. Tada nam je prof. Ivica Polji?ak , koji je bio na ?elu Glavnog odbora za obilje?avanje 950. obljetnice prvog spomena ?ibenika bacio bubu u uho kazav?i da sav taj na? trud zaslu?uje da se na?e u jednoj velebnoj knjizi i tako je nastala ideja o izdavanju Monografije. A kada spominjete prof. Livakovi?a moram kazati da nam je on sve do svoje smrti pru?ao veliku potporu u ovom projektu. To sve obja?n javat e vjer ojat n o zbog t oga ?t o je t a m on ogr af ija iza?la u vr ijem e k ada je Va? su pr u g, m r .sc. Josip Pai?, zavr ?avao svoj m an dat r avn at elja ?iben sk e gim n azije, a vi st e se u n joj n a?li k ao k oau t or ica pa se t o m oglo pr ot u m a?it i i k ao n ek ak vo pogodovan je? Ma to bi mogla biti samo neka zlonamjerna konstrukcija s obzirom na sve ovo ?to sam ispri?ala. Treba naglasiti da je biv?a ravnateljica Ivanica Belamari? imala ideju da semonografija napi?e u povodu 100. obljetnice ?ibenske gimnazije, ali to nije realizirano. Za 105. obljetnicu smo organizirali tu prvu izlo?bu, a

nastavak te izlo?be je rad na monografiji koja je predstavljena za 110. obljetnicu gimnazijskog obrazovanja u ?ibeniku. Istina je jedino da se po?etak rada na toj monografiji poklopio s po?etkom mandata ravnatelja prof. Pai?a koji je moj suprug, ali i ?ivi svjedok

povijesti Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje i ?ibenske gimnazije te je svojim sje?anjima i iskustvom dosta pomogao u stvaranju monografije. ?in i m i se da st e t u m on ogr af iju dobr o k on cipir ali i da st e izbjegli t o da bu de sam o ?t u r o svjedo?an st vo o 110 godin a t e ?k ole k r oz dosadn e dok u m en t e i ?in jen ice ve? st e u n ju u k lju ?ili i pu n o ?ivih m om en at a, pu n o cr t ica iz ?ivot a gim n azije, popise svih u ?en ik a k oje su je poh a?ali. To se lju dim a svidjelo jer u n joj svat k o t k o je i?ao u gim n aziju m o?e pr on a?i sebe. Vjer ojat n o je t r ebalo pu n o vr em en a, t r u da i volje da se sn a?et e u t oj ?u m i dok u m en at a,

in f or m acija, f ot ogr af ija i t o sve k on cipir at e u jedn u zan im ljivu , a n e m on ot on u k n jigu ? Kolegica Po?ar Perkovi? i ja smo podijelile posao. Ona je obradila razdoblje od osnutka gimnazije do 1978. godine, a ja sam bila zadu?ena za povijest nove gimnazije od 1991. do 2019. godine,ali sam kratko obuhvatila i razdoblje osamdesetih godina kada je Gimnazija bila uga?ena i kada je osnovan Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje, famozna ?uvarica u kojoj sam i ja radila. Naravno da mi je te?ko bilo sve to sa?eti i izabrati pravi koncept. Poslo?ilo se eto to ?to se osnivanje nove gimnazije podudara s po?etkom Domovinskog rata pa sam to obradila kroz temu ?kolstvu u Domovinskom ratu. Jedno poglavlje posve?eno je i transformaciji gimnazije od Ni?e realke do dana?nje Gimnazije Antuna Vran?i?a. Osim toga opisali smo sve aktivnosti na?e ?kole koja je upravo prepoznatljiva po tim brojnim izvan?kolskim aktivnostima i manifestacijama kao ?to su Vrana i Antun, ?kolsko sportsko dru?tvo Gimnazijalac koje je osnovano jo? krajem pedesetih godina 20. stolje?a, klapa

Gimnazijalke itd. Puno su mi pomogli zapisnici Nastavni?kog vije?a, ?kolskog odbora, Stru?nih vije?a, mati?ne knjige i brojni drugi dokumenti iz pismohrane GAV-a te ?kolski listovi koji su izlazili i jo? izlaze. Uz to i ja sam dijete a i dugogodi?nji profesor gimnazije te sam dio njene stoljetne povijesti o kojoj se pi?e. Posebno mi je zadovoljstvo ?to sam imala ?ast sudjelovati u nastanku monografije. Iznesena je kronika GAV-a po ?kolskim godinama od 1995./1996. do 2018./2019., te popis svih u?enika po razredima i svih profesora. Na kraju sam htjela istaknuti i ne?to po ?emu je na?a gimnazija posebna osim po izgledu i dominaciji vizurom ?ibenika pa sam do?la do toga da su ovu na?u ?kolu poha?ali pripadnici ?etiri pa i pet generacija poput ?lanova obitelji na?e profesorice Lor an e An t u n ac.

TRAGEDIJA BRODA KAPRIJE Nedavn o je, u pr avo n a Va?u in icijat ivu iz

Ant e Jelov?i?, ot ac profesorice Jasminke Pai? bio je jedan od pomoraca s broda Kaprije koji su nest ali prije 40 godina u Mramornom moru.

Jedini ost aci broda Kaprije na kon t ragedije koja se dogodila 1979. godine.

zabor ava izvu ?en jedan t u ?n i doga?aj, n est an ak posade ?iben sk og br oda Kaprije pr ije 40 godin a, n a k ojem je bio i va? ot ac, a do dan a se n i?t a o n jim a n e zn a? Moj otac je ro?en na Kapr iju, ?ivjeli smo u Kapr ijsk oj u lici u ?ibeniku i na kraju je plovio na brodu Kaprije s kojim je i nestao. Bio je drugi ?asnik stroja. Ja sam tada bila na ?etvrtoj godini fakulteta. Ta me je vijest zatekla u ?ibeniku. Bila sam upravo na te?aju vo?nje koji sam od roditelja dobila na poklon i kad sam do?la ku?i obavijestili su nas da je brod nestao. Od tada do danas ni?ta o tome ne znamo. Svjesni smo toga da svi moramo umrijeti, ali jako je te?ko kada se nekome ne zna grob. To je za obitelj najte?e. Mi o na?em ocu ne govorimo kao da je pokojni, nego kao da je tu negdje s nama. Njegujemo sje?anje na njega, ali bismo ?eljeli znati ?to se dogodilo i gdje je njegovo tijelo. Najte?e je to neznanje.

Jako sam posve?ena svom poslu tako da mi moja mama i danas zna re?i pa koliko godina ve? radi?, a jo? u?i? jer su nam knjige stalno po ku?i. Volim svoj posao, volim raditi s mladima i oni su mi stalni izazov. ?to jo? volim? Volim glazbu, klasi?nu i modernu. Jedna od najdra?ih pjesama mi je ona od In dexa Jedna mala, pjegava plava jer se u njoj nalazim, a slu?ala sam je jo? kao studentica. Mir nalazim rade?i ru?ni rad. Volim kuki?anje i vezenje. Toj vje?tini

VOLIM KUKI?AN JE I VEZEN JE Odgojili st e vi?e od 30 gen er acija u ?en ik a k oji Vas zn aju k ao pr of esor icu povijest i, a k ao t ak vu po Va?im pr ojek t im a Vas zn a i ?iben sk a javn ost . Za k r aj bih vas m olila da n am ot k r ijet e i k ak va je pr of esor ica Pai? k ada se n e bavi povije??u i svojim pr ojek t im a ili st e sam o t om e pot pu n o posve?en i?

Vjen?anje profesorice Jasminke Jelov?i? i profesora Josipa Pai?a 1984. godine.

Im ali st e i t o isk u st vo da Vam je on pr ot ek lih n ek olik o godin a bio r avn at elj. Kak o je t o izgledalo? Suprug i ja smo se upoznali i zaljubili u zbornici i godinama zajedno radimo. Ja sam tip koji je dosta realan i ni?im se ne zanosim. Kada je on bio ravnatelj ja sam se na jednak na?in nastavila pona?ati u zbornici, kao zaposlenica ?kole i ni?ta vi?e. Imali smo dogovor da mi on kod ku?e ne govori ni?ta o svom poslu i da sve, kao i ostali zaposlenici, doznajem u zbornici i na stru?nim tijelima. Mislim da smo u tome bili korektni.

KN JIGA O RODN OM OTOKU KAPRIJU

S vezom u rukama na Kapriju ispred obit eljske ku?e 1985. godine.

nau?ila me susjeda iz Kaprijske ulice. Neke moje rukotvorine smo izlagali i na ?tandu Gimnazije kada smo nastupali na Srednjovjekovnom sajmu u ?ibeniku. Vi?e sam ku?ni, knji?ki tip. Volim ponekad iza?i, zabaviti se, ali zadovoljstvo uglavnom nalazim u izu?avanju i ru?nim radovima. Su pr u g Vam je t ak o?er gim n azijsk i pr of esor , odn edavn o u m ir ovin i, m r .sc. Josip Pai?.

Im at e jo? sam o n ek olik o godin a do m ir ovin e. S obzir om n a Va?u posve?en ost pr of esor sk om r adu i u ?en icim a t e?k o m ogu zam islit i da ?et e se u m ir ovin i posvet it i sam o r u ?n om r adu . Naravno da ne?u, ali o tome sada ne razmi?ljam previ?e. Otkrit ?u vam samo da razmi?ljam o ideji koju mi je odavno dao prof. Milivoj Bla?evi? koji je kaprijski zet, a to je da on i ja napi?emo knjigu o na?em otoku Kapriju. Mo?da zbog toga ni u mirovini ne?u mirovati.

JASM INKA PAI? profesorica povijesti i arheologije / profesor savjetnik, osnovnu i srednju ?kolu zavr?ila je u ?ibeniku, a diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1982. godine. Status profesora mentora ima od 2000. godine, a 2005., 2011. i 2016. godine promaknuta je u status profesora savjetnika. U prosvjeti je po?ela raditi 1980./ 1981. godine kao nastavnica u Osn ovn oj ?k oli Ju ?n i Pr im o?t en ? Dolac. Od 1983. do 1991. godine radila je kao profesorica povijesti u Cen t r u za odgoj i u sm jer en o obr azovan je ?iben ik , a nakon toga sve do danas u Gim n aziji An t u n a Vr an ?i?a. ?lanica je voditeljica i predsjednica ?kolskih, regionalnih i dr?avnih povjerenstva za provo?enje natjecanja iz povijesti, Tima za kvalitetu Gimnazije Antuna Vran?i?a, ?upanijskog stru?nog vije?a nastavnika povijesti ?ibensko-kninske ?upanije, Dr?avnog povjerenstva za prosudbu samostalnih istra?iva?kih radova i Odbora za uvo?enje zavi?ajnog predmeta ?ibenik i ?ibenski kraj kroz stolje?a u srednjo?kolsku nastavu. Kao profesorica povijesti i mentorica sudjelovala je s u?enicima u brojnim izvannastavnim aktivnostima: -?udari ?ibenskog zale?a, ?ibenik, 2019. -Marame, ?udari i hacoli..., ?ibenik i Betina, 2019. -Europski kviz o novcu, 2018. / prva nagrada -Uzroci Prvog svjetskog rata, samostalni istra?iva?ki rad, 2016. / tre?a nagrada -Gimnazijski vremeplov, izlo?ba, ?ibenik, Zagreb, 2015. i 2016.

-Ak t ivn ost i i pr ojek t i povodom 950. godi?n jice pr vog spom en a im en a ?iben ik , ?ibenik, 2016. -Kvizu zn an ja 70 godin a od pobjede an t if a?izm a, ?ibenik, 2015. prva nagrada -Animacija demokracije: kako je glazba mijenjala svijet, ?ibenik, 2014. -Ponos domovine, ?ibenik, 2014. i 2017. -Dr ?avn a n at jecan ja iz povijest i, od 2000. do 2013. (2010. prva nagrada, 2006. druga nagrada i 2009. druga nagrada, 2000 tre?a nagrada) -Sam ost aln i u ?en i?k i ist r a?iva?k i r adovi za Dr ?avn o n at jecan je iz povijest i: 1. ?etiri ?ibenska ka?tela, 2004. 2. Utjecaj fortifikacijskog sustava na urbanizam grada ?ibenika, 2006. 4. Stjepan Radi? u ?ibeniku 1925. godine, 2012. 5. ?ibenski bagatin, 2016. -Pr ojek t u ?afran, od 2008. do 2015. -Pr ojek t Rujanski rat 1991., od 2009. do danas -Dan sje?an ja n a ?r t vu Vu k ovar a, od 2009. do danas -Pr ojek t Pet stolje?a Poljane, 2011. -Nat jecan je EUQUIZ u organizaciji Ministarstva za vanjske poslove Republike Hrvatske i Europskih integracija, 2005.i 2006. -Dani kruha, Dr?avna svehrvatska manifestacija, 2004., 2005. i 2009. -Pr ojek t Izumi Nikole Tesle, ?asopis ABC tehnika, 2007. -Pr ojek t Teslina godina, Nulti sata HTV-a, 2007. -Pr ojek t Srednjovjekovni sajam u ?ibeniku, od 2005. do 2014. Suautorica je monografije ?ibenska gimnazija 1909. ? 2019., ?ibenik, 2019. i organizator izlo?be Moja gimnazija u Gradskoj knji?nici Juraj ?i?gori? povodom 110. obljetnice gimnazijskog obrazovanja u ?ibeniku, 2019. Profesorica Jasminka Pai? bila je mentor profesorima -pripravnicima do polaganja stru?nih ispita. Sudjelovala je u organizaciji brojnih javnih aktivnosti ?kole - izlo?bi, priredbi, humanitarnih akcija i kulturnih doga?anja. Nagr ada i pr izn an ja: -Godi?nja nagrada za 2010. godinu ?ibensko-kninske ?upanije u povodu Svjetskog dana u?itelja za uspje?an, kvalitetan i kreativan rad -Nagrada Antun u kategoriji Najzaslu?niji profesor za javnu i kulturnu djelatnost ?kole, 2012. i 2015. Recen zen t u d?ben ik a iz povijest i: -A. Birin, T. ?arlija, Povijest 2, ud?benik za drugi razred gimnazije, Alfa, Zagreb, 2009. -G. Miljan, I. Mi?kulin, Povijest 4, ud?benik za ?etvrti razred gimnazije, Profil, Zagreb, 2009. -G. Miljan, I. Mi?kulin, K. Prugove?ki, Povijest 4, radna bilje?nica za ?etvrti razred gimnazije, Profil, Zagreb, 2009.

Nast avni?ko vije?e u zbornici GAV-a, 2018./ 2019.

GASTRO BA?TINA

GASTROBA?TIN BA?TINAA GASTRO

Bogat e t ur ist e zaludili r asko?ni mir isi i ok usi bijedne spize ?ibensk ih lu?k ih r adnika ?IBENIK 1931.

Im a st r an aca k oji bi plat ili st opu t vi?e n ego ?t o vr ijedi t o ?t o lu ?k i r adn ici sebi k u h aju . Sr k n u , zagr izu , u zdi?u u zan osu i gu ?t aju k ao da su bo?ju m an u k u ?ali. Uzaludni su bili pozivi na razum. Dizalice su neumitno do?le u luku i uzele posao lu?kim radnicima, konjima, kolima i ko?ija?ima. Dizalice, sve jedna ve?a od druge, nisu im uzele samo posao nego su im pojele i marendu, a konjima zob iz zobnica. Posla vi?e nema pa se nema ni novaca za dobru marendu i ?a?u vina u Masnoj ulici ili gdjegod drugdje. Malo je rada, malo ?ulja, malo je novaca, puno je praznih pijata i pogleda punih tuge.

PROKLETE DIZALICE -Eh, dizalice, dizalice, sve su nam uzele, kukaju lu?ki radnici koji se ne mi?u s rive da im ne promakne kakav, pa i najmanji posao. Neki od njih na rivi spavaju, a u kr?me i toverne skoro vi?e nitko i ne ide nego se objed sprema u prikrajku, ispod zida u zavjetrini ili iza na bok izvrnute kariole. Jednim se okom kuha, a drugom gleda ho?e li se pojaviti kakav brod na ulazu u kanal sv. Ante.

U poznu jesen 1934. godine situacija je bila malo bolja. Do?lo je odjednom nekoliko brodova koji su ukrcavali ugljen i boksit. Za sve njih nije bilo mjesta pod dizalicama, a ?ekati nisu mogli pa je bilo posla za ramena i ?kine lu?kih radnika. I konji su zadovoljno rzali zbog obilja zobi kakvo dugo nisu vidjeli. Ipak, sre?e nema kao ?to bi se o?ekivalo, jer tko zna kada ?e se opet ukazati takva zgoda da se radi i zaradi, da se teret otme dizalicama. Zbog dizalica i kad posla ima nadnice su mizerne. -Nekada se gledalo ko je bolji radnik i nije se pitalo za cinu, a danas se ne gleda ko zna bolje radit, tko mo?e vi?e potegnut nego se gleda tko je ciniji. Ima ih koji cili dan radu za ?trucu

kruva. Nekada se i?lo na marendu, pa se malo popilo, zapivalo, a doteklo je i za familiju. Nema vi?e toga. Dizalice, proklete dizalice.

IZUM IRAN JE LU?KIH RADN IKA KOLA,KON JA I KO?IJA?A Svi su izgledi da ?e lu?kih radnika uskoro nestati i da ?e ta profesija izumrijeti. Ni?ta bolja sudbina ne ?eka kola, konje i ko?ija?e iako za njih nisu kobne dizalice. Njima ?e glave do?i kamioni. Bijeda vi?e ne kuca na vrata nego se ve? uselila u ?ivote lu?kih radnika. Mrvu utjehe na?u oni u svojoj bijednoj spizi jedva za glad uti?ati, ali ne mogu se na?uditi turistima koji zabadaju nos u njihove te?e, sa zanosom udi?u mirise koji se iz njih ?ire i glasno hvale te, kako ka?u, delikatese. Ima stranaca koji plate stoput vi?e nego ?to vrijedi samo da bi ku?ali to ?to lu?ki radnici sebi kuhaju. Srknu, zagrizu, uzdi?u u zanosu i gu?taju kao da su bo?ju manu kusali. Radnici

onako crni, pokunjeni, neveseli gledaju ih ispod oka i tko zna ?to misle dok oni jedni drugim pod nos prinose njihova jela, li?u prste, oblizuju brkove i prinose te?e svojim damama koje kad udahnu mirise prevr?u o?ima od u?itka, hlade se lepezama i glume da ?e u nesvijest pasti.

?TO SE KUHA U CRN IM TE?AM A A ?to se to kuha u crnim te?ama na vatrama lu?kih radnika? ?to to u oni nevolji spremaju da

ne umru od gladi, a turiste, putnike i strance, pa i mornare s luksuznih brodova, mirisom baca u poetski zanos? Odgovor nije te?ko doku?iti. Oni u te?u nad vatrom bace ?aku dvije pido?a, a kad se otvore i puste more uliju malo maslinova ulja ako ga imaju i dodaju malo luka, a ko se na?e i malo vina klik?u od sre?e kao ptice nebeske. ?ibenska gospoda mrko ih gledaju i u ?irokom luku s ga?enjem zaobilaze njihove ku?ine. Oni sve to preziru za razliku od stranaca koje ti mirisi mame i odu?evljavaju.

kome bi je prodali pa za novce kupili malo kruha da mogu to?at more iz pido?a. A kad padne ki?a, eto im tuge i sre?e. Tuge zato ?to kad pada ki?a nema posla, a sre?e jer eto ti odasvuda pu?eva. ?udo koliko ih je po ?ibeniku. Gdje god je nekog grma ili trave, eto ti pu?eva, eto ti radosti gozbe.

KAO GOSPODA I PLEM I?I, ALI TKO ?E IM VIN A DATI?

PIDO?E, PRILJEPCI, OGRCI... Uz pido?e kojih sre?om ima u obilju iako je kriza i njih prorijedila, lu?ki radnici ku?inaju priljepke i ogrce, a kad ima vrpalja onda je to ve? gozba. Dok besposleni ?ekaju s obale love sitnu ribu na konjsku strunu. Draga im je ?to manja jer nju ne moraju ?istiti, a ako uhvate neku ve?u gledaju Neki gospodin iz Italije re?e im jednom zgodom da kod njih u Veneciji to jedu bogata?i. To im je bilo drago ?uti pa su u tuzi koja ih mori, zbijali ?ale i pona?ali se kao plemi?i. Jedan drugog nudili bi pido?ama i ogrcima uz lagani naklon preko ruke svijene u pasu, skidali bi kape i naklanjali se zabacuju?i elegantno desnu nogu unazad, a onda bi se smijali veselo i gu?tali su svojim bakanalijama ?eznu?i za fetom kruha za poto?at more iz ?koljaka da ga ne bi morali onako slana piti. Jer sol voli vino, a tko ?e im vino dati?

CRN A KRON IKA ZA PLAKAT OD SM IJEHA

?IBEN SKOM KUHARU

M I?KU M I?KOVI?U UKRADEN E BIJELE HLA?E I ELEGAN TN E CIPELE UGRIZAO VOLJENU ?ENU ZA JEZIK ZATO ?TO JE PREVI?E PRI?ALA # U ?IBENSKU UMOBOLNICU NIJE STIGAO UMOBOLNIK ANTON GLAVO?I?, RE?ENI DON ANSELMO DI SEVILLA, NASLJEDNIK DON QUIJOTEA DE LA MANCHA # LAGAO DA JE KUPIO DVA ZLATNA ZUBA OD MRTVACA # PROSLAVA DESETOGODI?NJICE IZUMA KRI?ALJKE PRED KAVANOM " MEDULI?" ZAVR?ILA TU?NJAVOM

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA

UGRIZAO VOLJEN U ?EN U ZA JEZIK ZATO ?TO JE PREVI?E PRI?ALA

Li j e?n i ci m i sl e da ?e M ar i j a G. m o?i gov or i t i k ol i k o i pr i j e, al i n e ba? r azgov i j et n o ?IBENIK, 1938. - Iz sudskog pritvora pu?ten je Marko G. iz ?ibenika kojeg se tereti za zlo?in namjernog nano?enja te?ke tjelesne ozljede svojoj zakonitoj ?eni Mariji G. Kako se doznaje Marko je u jednom trenutku zagrlio svoju ?enu i sna?no je poljubio. Ona mu je strastveni poljubac uzvratila obradovana njegovom stra??u, ali je ubrzo bolno kriknula i sru?ila se na tlo oblivena krvlju. Poljubac njenog mu?a nije bio odra?aj njegove strasti nego smi?ljena namjera da svojoj ?eni odgrize jezik. On je to priznao istra?nom sudcu Op?inskog suda u ?ibeniku, a na pitanje za?to je to u?inio odgovorio je da je njegova ?ena Marija toliko govorila da on to vi?e nije mogao podnijeti pa ju je naumio u?utkati tako da joj odgrize jezik. Marija G. odvedena je u bolnicu gdje je dobila medicinsku pomo?. Lije?nici ka?u da je ugriz ozbiljan i dubok, ali da ?e se Marija oporaviti. Ka?u da ?e mo?i govoriti koliko i prije, ali ne ba? razgovijetno.

OKRADEN KUHAR

?iben sk om k u h ar u M i?k u M i?k ovi?u u k r aden e bijele h la?e i elegan t n e cipele ?IBENIK, 1928. - M i?k o M i?k ovi? kuhar u ?ibeniku prijavio je policiji da mu je Lovr e Pai? iz Skradina ukrao nove bijele hla?e i elegantne cipele. Policija se odmah dala u potragu za odbjeglim Pai?em, ali ga nije mogla prona?i. Svjedoka da je Pai? pokrao Mi?kovi?a nema, a on sam nije umio policiji objasniti za?to je kupio ba? bijele hla?e i skupe elegantne cipele. Iskazao je jedino vru?u ?elju da mu Pai? vrati njegovu muku, a da mu nepo?tenje opra?ta. Misteriozne bijele hla?e i elegantne cipele kuhara Mi?ka Mi?kovi?a izazvale su u ?ibeniku puno raznih naga?anja, a jednoglasja je bilo jedino u ocjeni da je Mi?ko vrstan kuhar i da bi bilo ?teta ako su hla?e i cipele znak da je naumio oti?i iz ?ibenika.

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA

U ?IBENSKU UM OBOLNICU NIJE STIGAO LEGENDARNI KOR?ULANSKI UM OBOLNIK ANTON GLAVO?I?, RE?ENI DON ANSELM O DI SEVILLA, NASLJEDNIK DON QUIJOTEA DE LA M ANCHA

Glavo?i? je nest ao iz Kor ?ule, a u ?ibenik nije st igao pa nit ko ne zna gdje je t aj plemenit i ludak ?IBENIK, 1925. - Legendarni kor?ulanski umobolnik Anton Glavo?i?, plemeniti, literarno daroviti ludak koji sebe naziva Don Anselmo di Sevilla i smatra se nasljednikom viteza Don Quijotea de la Mancha, trebao je nakon odlaska s Kor?ule do?i u umobolnicu u ?ibenik, ali je nestao i nitko ne zna gdje je. Me?u njegovim spisima na?en je njegovom rukom napisani oglas: Ja ?u m sk i vit ez t u ?n og lica, pr vi leven t a Kor ?u le u pot pu n oj lu dost i An t on Glavo?i?, a sada?n ji Don An selm o di Sevilla n asljedn ik glasovit og ju n ak a Don Qu ijot ea de la M an ca, ali sam o ?t o n a? vit ez ide pot pu n o n aor u ?an , ?in i pr vi svoj izlet 1. lipn ja 1925. godin e u ?ir ok i r aj zem aljsk i, u svoju pr vobit n u dom ovin u , u svjet sk e pr a?u m e, ?eljan t am o?n jih pu st olovin a. Glavo?i? je bio ?ti?enik kor?ulanskog umobolnog zavoda gdje je bio omiljen kao neukrotiva prkonjaica od prirode. U Kor?uli ne znaju da je trebao biti

premje?ten u ?ibenik, a u ?ibeniku nitko nije mogao slu?beno potvrditi da je me?u ustanovama dogovoren njegov premje?taj. Potraga nije dala rezultata. Za Glavo?i?a ka?u da je abnormalan, ali drag i talentiran. ?iben?ani su za njega ?uli, ali ga jo? nitko nije upoznao pa se njegov dolazak u ?ibensku umobolnicu znati?eljno i??ekivao.

LAGAO DA JE KUPIO DVA ZLATNA ZUBA OD M RTVACA

Kradljivac oglasio da je izgubio zlat ne zube i molio po?t enog nalaznika da mu ih vrat i ?IBENIK 1928. - Oglas gosta iz hotela "Krka" da je izgubio dva zlatna zuba i da moli po?tenog nalaznika da mu ih uz nagradu vrati, privukao je pozornost policije i tajnih agenata koji su istra?ivali nestanke zlatnih zuba pokojnika iz gradske mrtva?nice. Gost hotela "Krka" odmah je priveden. Branio se da je zlatne zube kupio od mrtvaca dok su bili ?ivi i da ih je po?teno platio. Zube je dr?ao u platnenoj vre?ici koju je, tvrdi, izgubio pa je zato dao po gradu izvjesiti oglas s pozivom da mu ih nalaznik vrati. Dokaza da je zaista kupio zlatne zube od pokojnika jo? za njihova ?ivota nije imao, ali ni policija nije imala zube kao dokaz pa je istraga usmjerena prema grobarima i ?uvarima mrtva?nice. Za sada rezultata nema, a gost iz "Krke" napustio je ?ibenik jutarnjim vlakom.

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA

PROSLAVA DESETOGODI?NJICE IZUM A KRI?ALJKE PRED KAVANOM " M EDULI?" ZAVR?ILA TU?NJAVOM

Nakon ?t o je Niko Ber ovi?a zaliven sar ajevsk im pivom, polet je?e ?ake, ?amar i i noge u st r a?njicu da je zvonilo i odjek ivalo niz Kalelar gu sve do Poljane ?IBENIK, 1934. - Proslava desetogodi?njice izuma kri?aljke odnosno skri?aljke kako je ve? kome milo, zami?ljena je veselo, a okon?ana je tu?njavom u kojoj su gu?tali ?iben?ani koji su se tom zgodom zatekli pred kavanom Meduli? gdje je slavlje bilo uprili?eno. Sukob me?u primarnim ?ahistima koji se, ima tome nekoliko godina, zainteresira?e i (s)kri?aljka?kim umnim ?portom, po?eo je najprije iz nesloge oko toga ka?e li se pravilno kri?aljka ili skri?aljka? Kada je to

maknuto u stranu kao neva?no rasplamsao se verbalni obra?un oko to?nosti izbora 1934. godine kao godine u kojoj pada desetogodi?njica (s)kri?aljke. Mi?ljenja su bila podijeljena, a naj?e??a bitka vodila se oko pitanje pojave crnih polja u (s)kri?aljkama. Grupa predvo?ena trgovcem Bian ch ijem tvrdila je da je pro?le 1933. godine trebalo slaviti ne desetogodi?njicu nego dvadesetogodi?njicu (s)kri?aljke, jer je egzaktno i ?injeni?no, tvrdio je on, prva (s)kri?aljka bila objavljena u Americi 21.

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA (s)kri?aljka dobila crna polja. Sloge me?u sukobljenim stranama me?utim nije bilo. Ve? je vrcalo, a potezalo se i za revere kada pade ulje na vatru. Netko spomene ime Arthura Wynnea i re?e da je ba? taj Englez izumio (s)kri?aljku i da njemu pripada sva slava, a da (s)kri?aljku koju je izumio nije objavio u rodnoj Engleskoj nego u Americi u koju je emigrirao. E to je bila baketina koja je pukla da je milina. Makale i Berovi?, odmah se baci?e drvljem i kamenjem na Wynnea. Reko?e da je Wynne, lopov i da si je novcem kupio slavu izumitelja (s)kri?aljka. -Skri?aljku je izumio ?ovjek nepoznat ?iroj javnosti od kojeg je Wynne za dobre novce kupio njegov izum, a onda je stvaraoca znao dobro da prikrije i sebi priskrbi svu slavu. Skri?aljka nije njegovo izvorno djelo, tvrdili su Berovi? i Makale. S tim se nije slo?ila Bianchijeva ekipa, nastade gu?va, a kada je

Niko Berovi?, vlasnik kavane Meduli?

pr osin ca 1913. godine. Druga strana kojoj se priklonio i vlasnik Meduli?a gospodin Nik o Ber ovi?, tvrdila je da se prva prava (s)kri?aljka s crnim poljima pojavila upravo prije deset godina, dakle 1924. godine. Na to su se javili drugi oponenti koji imali stav da je (s)kri?aljka iz Amerike do?la u Englesku 1923. godine pa je izbor 1934. kao obljetni?ke godine opet proma?en. Me?utim novinar M an f r ed M ak ale, jedini u ?ibeniku koji je umio rje?avati (s)kri?aljke na francuskom i engleskom jeziku, tvrdio je da je ba? 1934. godina obljetni?ka jer je upravo 1924. godine

?ibenski novinar Manfred Makale

CRNA KRONIKA ZA PLAKAT OD SMIJEHA netko u ?aru diskusije zalio Niku Berovi?a sarajevskim pivom, poletje?e ?ake, ?amari i noge u stra?njicu da je zvonilo i odjekivalo niz Kalelargu sve do Poljane. Proslava desetogodi?njice (s)kri?aljke zavr?ila je brzo kako je i zapo?ela, a nagrada sudionicima bili

su uvrije?eno podignuti nosovi, uskra?eni pozdravi i po koja rumeno-plava ma?a na licu. Uglavnom, bitna pitanja nisu rije?ena pa se nije doznalo je li ?ibenik uranio ili zakasnio, odnosno je li uop?e pogodio bilo koju godi?njicu izuma (s)kri?aljke.

Izumitelj moderne kri?aljke je bio Britanac Ar t h u r Wyn n e (1871-1945). Ro?en je u engleskom gradu Liver poolu , a u SAD je emigrirao kada je imao samo 19 godina. ?ivio je u Pit t sbu r gh u gdje je kao novinar radio u Pittsburgh Pressu. Kasnije se preselio u New

Yor k i zaposlio u dnevnom listu New York World na du?nosti urednika tjednih zabavnih stranica. Uz razne zabavne sadr?aje objavljivao je i zagonetke te druge mozgalice, a 21. prosinca 1913. godine objavio je zagonetku u obliku dijamanta s prazninom u sredini unutar koje su ve? bila upisana slova F-U-N. Nazvao ju je Word-Cross zagonetka. Word-Cross zagonetka bila je njegova verzija nekih ranijih sli?nih zagonetki s poljima za upisivanje slova. Wynne je uveo brojne inovacije, a najva?nija inovacija bilo je uvo?enje vodoravnih i okomitih stupaca kvadrati?a za upis slova i me?usobna prepletenost pojmova koje treba otkriti. Nakon toga, u kasnije verzije Word-Crossa je uveo crna polja kojima je razdvajao rije?i u redovima i kolonama. Zanimljivo je da se nekoliko tjedana nakon ?to se pojavio prvi Word-Cross, njegovo ime promijenilo u Cross-Word po kojem je i danas poznat. Promjena imena nije bila namjerna. Bila je rije? o tiskarskoj gre?ki koja nikada nije ispravljena, a idiom Crossword ostao je trajno u engleskom jeziku.

INTERVJU

PRI?A

Zorana M ihel?i?

ZA?TO GOSPO? A JULIJA NIJE PROSJAKU DALA SLATKOG, ONOG SLA? EG OD KOLA? A?

-A glupa li san, glupa da glupja ne morem bit. Pa nemo?virovat kolko san glupa i belsava,jadala se zdravodr?e?ai pofinoizgledaju?agospo?a Ju lija,?ena dobrostoje?egsudskogpristavagospodinaM ar k a povazdan u?tirkanogi malo nadmenog,svojoj finoj zdravoprsatojsusjedi M ar ici dok su besposlenesjedile za stoli?em zastrtim ?ipkom uz prozor me?u zavjesamai pile kavu. Da, pile su kavu, al su u nju za slast i slabu snagu sipale pomalo, Julija pro?eka iz Italije, a Marica slatkog doma?eg ?erija. Od tih likarija bile su u licu malo rumene, o?i su im se fino caklile, jezik blagoglagoljivo razvezao, a uz to su se bez prava razloga veselo smijale. -Jel t i m o? vir ovat da ja m ogu bit t olik o glu pa, a zn a? m e m alo glu pa jesan al n isan zn ala da bi m ogla bit t ooooolk ooo glu u u u pa k olk o sam glu u u u pa ispala. M a

?t a glu pa... M a n em an r i?i da se opi?em u svek olik ost i m oje glu post i. Za?t o im am o?i k ad n e vidim ? Za?t o im am u ?i k ad n e ?u jem ? ?t a?e m i glava k ad je pr azn a? Marica je za?u?eno gleda. Ne razumije za?to Julija toliko kuka, za?to se pokajni?ki ?akom u prsa tu?e i dlanom po ?elu udara tako da sve zvoni kao aplauz u teatru? -Pa dobr o, ?t o t i je, ?t o je, za?t o sebe t ak o pr ek or ava?, pa za?t o..., mu?ila se Marica da do?e do rije?i i dozna o ?emu se radi i ?to se to dogodilo da se njena vjerna i draga Julija tako kukavno osje?a i sebe s toliko crna pepela posipa. -Evo, vak o t i je t o bilo... ajm e m en i glu pa li sam , t u pa li sam , slipa li sam ! Glu u u pa. A, evo ?t a je t o bilo da sam ispala glu u u pa da glu u u u pljaaa n e m or en bit , re?e srkne kavu i posegne za pro?ekom da ga dolije povrh funda?e, ali se predomisli pa onako mu?ki potegne iz fla?e. -?u j, po?e pri?u, sidin t i ja ju ?er , t am an san m om M ar k u k o?u lje opr ala i m islim si ?t o bi m u za r u ?ak m ogla dat k ad et ot i n ek og n a vr at a. Ku ca, al pot ih o. Nek ak o pla?ljivo. Ja n i? n e pit an . Zn a? m en e. Nem an t i ja st r aja. Ot vor in , k ad on o pr ed vr at im a n ek i ?ovik . Da ?ovik , visok , on ak o odok a, vidi se m u ?k o, cr n e k ose, zgodan , da zgooodan , liiip, al n ek ak o pot i?t en , pr esk r om an . Pogn u o pok or n o glavu , a r u k am a gu ?va k apu pr ed sobom . Pr em i??a se s n oge n an on ogu .

-?t a o?, pit an t i ja n jega, a on onako zdrav, jak, nelo?e obu?en sav stidan ?ap?e: -Bog van zdr avlja i sr i?e da, pom ozt e m en i sir om aju . M o?t el m i ?t ogod dat i? -A ?t a?t u t i dat , zatekao me nespremnu, nisam prosjaka o?ekivala pogotovu ne takva, -Et o im am k r u va. O? k r u va? -Bog van gospo?o Ju lija, oslovi on mene po imenu, zdr avlja i sr i?e da, m a n isan vam ja t ak i pr osjak . Nije m en i do bok u n a k r u va, ja bi t ija da vi m en i dat e k oje dr u ge st var i. -M a k oje bi t i st var i t ija, pitam ti ja njega gluupaaaa, da gluuuupja ne mogu bit! On ?uti, ne di?e glavu, samo me ispooka gleda. -A ?t a bi t i t ija? M o?ebit n ovaca, k ave u zr n u , ?k ar t oc cu k r a, jaja, m an ist r e, sir a iz u lja? -Gospo?a Ju lija n isan van ja vla?k i sir om aj. Nisan vam ja od t ih . U m en e je glad... -Ala sir om aja, prekinen ga ja i kri?an se, Ala sir om aja! O? k o?u lju , o? k apu t od m og m u ?a, ?t a o?... cipele? On ?uti, samo me ispooka gled i smje?ka se kutom usne ispobrka. A mene spopa neki bis pa zavi?em: -O? on da k ola?a, bi li m o?da n e?t o slat k o aaa?

-Ni?t e n e r azu m im , gleda je za?u?eno Marica, Ba? n i? t e n e r azm in . -Pa k ak o n e r azu m i?? -Pa r azu m in da je t ija n ek ih k ola?a. Al k ak i je t o pr osjak k oji n e?e k r u va, sir a i n ovaca n ego o?e k ola?a? Nis t i n jem u t r ebala zalu pit vr at a. Tr ibala si ga n ogon u gu jicu . Tr ibala si ?an dar e dozvat da ga bace u osam icu n a k r u v i vodu . M a m olin t e, lip m lad, br k at , lipo obu ?en , a pr osi?! M a k ak a su t o vr im en a da?la. M a k ak i t o lju di ovdi ?ivu ? -M a M ar ice m oja n ije on t ija k ola?a, on je t ija slajih st var i. Zn a?, on ih , ooon ih slajih st var i? Oooon ih ! -M a n e m ogu se dom islit ?t a je t ija slaje od k ola?a. Gospo?a Julija se zavali u stolicu, bri?no presavije ubrus, pogleda u strop kao da tra?i pomo? nebesku, dolije si pro?eka u kavu i uzdahne glasno kao reful bure: -A ja sam m islila da sam ja n ajglu plja. -M a n isi Ju lijo. Zn am ja da bi t i pr osjak u dala i slat k a slajeg od k ola?a da si ga im ala u ost avi. Al n em oj se osu ?ivat . M o?da da je do?a u jesen k ad se slat k o pr avi... m o?da se t i n e bi t ak o osr am ot ila?

-Pa et o gospo Ju lija pogodili st e. Ja bi n e?t o slat k o, al n e bi k ola?a... im at e vi i slajih st var i. I ja ti onda poludim: -Ti? m en e zajebavat ! M ar ?! Pr osi k od svoje m et ar e!, viknem ti ja na njega i zalupim mu vrata. Zalupim mu vrata ja gluuupa, blesava gluuupa glupa?a.

M UZEJ SPORTA & KU?A SPORTSKE SLAVE

Sedam godi n a st ar a i n i ci j at i v a Udr u ge Volim ?ibenik i ?asopi sa ?IBEN IK t m (Volim ?ibenik) za osn i v an j e M u zej a spor t a ?i ben i k i Ku ?e ?i ben sk e spor t sk e sl av e, po?el a se ost v ar i v at i , al i (za sada) sam o v i r t u al n o. ?iben ik k ao gr ad spor t a, bogat e spor t sk e t r adicije i u spje?n ih spor t a?a k oji su bit n o pr idon ijeli r azvoju i popu lar izaciji spor t a i f izi?k e k u lt u r e u Hr vat sk oj, Eu r opi i svijet u , zaslu ?u je da n jegova spor t sk a ba?t in a bu de t r ajn o ?u van a i pr ezen t ir an a u vlast it om M u zeju spor t a i da n jegovi zaslu ?n i spor t a?i dobiju svoju Ku ?u slave, a n a ost var ivan ju t og pr ojek t a t r eba odm ah po?et i k on k r et n o r adit i. Tako je glasio zaklju?ak Okruglog stol Za?to i ?ibenik ne bi imao ku?u svoje sportske slave koji je odr?an 21. sr pn ja 2012. godin e u Velikoj gradskoj vije?nici u sklopu obilje?avanja 65. obljetnice prve javne ko?arka?ke utakmice u ?ibeniku.

Tom prigodom provedena je i opse?na anketa me?u gra?anima ?ibenika s pitanjima: 1. JE LI ?IBENIK SPORTSKI GRAD? 2. IMA LI ?IBENIK SVOJU SPORTSKU BA?TINU? 3. TREBA LI ?IBENIK IMATI MUZEJ SPORTA? 4. TREBA LI ?IBENIK IMATI HALL OF FAME? 5. JESTE LI VOLJNI SURA? IVATI NA PRIKUPLJANJU FUNDUSA ZA MUZEJSPORTA? 6. GDJE BI TREBAO BITI MUZEJ I KU?A ?IBENSKE SPORTSKE SLAVE: -U NEKOM OD POSTOJE?IH OBJEKATA? -U SKLOPU NOVE SPORTSKE DVORANE /

SPORTSKOG CENTRA? 7. TKO OD ?IBENSKIH SPORTA?A I SPORTSKIH DJELATNIKA ZASLU?UJE ULAZAK U KU?U SLAVE ?IBENSKOG SPORT (HALL AFO FAME)? Odgovori na prvih pet pitanja bili su plebiscitarni. Na ?esto pitanje 80 posto od oko 1000 anketiranih odgovorilo je da bi Muzej i Ku?a morali biti u sklopu nove sportske dvorane odnosno sportskog centra ?ija je gradnja tada bila obe?avana u sklopu predizbornih aktivnosti. Nova dvorana tj. prvi ?ibenski pravi

sportski centar trebao je biti izgra?en na prostoru Vojarne knezova Bribirskih, ali se ta ideja ugasila i netragom nestala. Preostalih 20 posto anketiranih smatralo je da Muzej i Ku?a trebaju biti uz sportsku dvoranu na Baldekinu (tada jo? nije bilo spomenika i spomen ko?arka?kog igrali?ta Dra?ena Petrovi?a pored dvorane) ili na prikladnom mjestu u povijesnoj jezgri ?ibenika.

formalne podr?ke projektu Muzeja sporta i Ku?e ?ibenske sportske slave, Udruga Volim ?ibenik nije dobila konkretnu potporu tra?enu iz fondova za financiranje javnih potreba u sportu i kulturi. Cilj je bio i sa skromnim sredstvima nastaviti akciju ?uvanja sportske ba?tine, ja?anje svijesti o njenoj vrijednosti i zna?aju te poticanje na prikupljanje i ?uvanje gra?e kojoj se tada (a ni danas nije puno bolje) nije pridavao potreban

Mi?ljenja su bila podijeljena oko toga tko od ?ibenskih sporta?a zaslu?uje u?i u Ku?u ?ibenske sportske slave. Razlike u mi?ljenjima bile su razumljive jer nisu postavljeni nikakvi kriteriji prema kojima bi se odre?ivalo tko zaslu?uje takvu ?ast. Dvojbi primjerice nije bilo oko Dra?ena Petrovi?a, Danire Naki? i Perice Buki?a ili oko VK Krka, KK ?ibenka i ?KK Revija. Izvan tog okvira mi?ljenja su bila podijeljena ?to je i razumljivo zbog zapu?tenosti ?ibenske sportske ba?tine i nepostojanja bilo kakvog historiografskog kontinuiteta. Prva osoba koja je podr?ala inicijativu osnivanja Muzeja sporta ?ibenik i Ku?e ?ibenske sportske slave bio je proslavljeni vaterpolist Per ica Bu k i? koji je odmah ponudio sva svoja odli?ja i memorabilije iz svoje bogate i uspje?ne karijere budu?em Muzeju sporta ?ibenik. Nakon Perice Buki?a, inicijativu su podr?ali mnogi biv?i ?ibenski sporta?i, sportski du?nosnici i sportski aktivisti, ali i neki proslavljeni hrvatski sporta?i Inicijativu su podr?ali du?nosnici Grada ?ibenika i ?ibensko - kninske ?upanije, me?utim od tada do danas nije u?injeno ni?ta konkretno. Nakon

M UZEJ SPORTA & KU?A SPORTSKE SLAVE sportske slave k oji je 21. sr pn ja 2012. godin e or gan izir ao ?asopis za ?u van je i pr om ican je zavi?ajn ih vr ijedn ost i i ba?t in e ?IBENIK t im k oji sada izlazi pod im en om Volim ?iben ik . Tu in icijat ivu pr vi je podr ?ao pr oslavljen i ?iben sk i spor t a? Per ica Bu k i?, pr idr u ?ili su se dr . An t e Rom ac, a pot om Neven Spah ija, pok ojn i M ilivoj Bor an i? M it a, Zdr avk a M ilk ovi?, Josip M ilak ovi? Jot a i ?k ola k o?ar k e Dra?en Petrovi?, pa M ir o Kot ar ac, An t e Tan f ar a i m n ogi dr u gi ?iben sk i spor t a?i i djelat n ici, a pot om i pr oslavljen i h r vat sk i spor t a?i Dr agu t in ?u r bek , Klau dija Klik ovac, Nik ola Dr aga?, Ren at o Vr bi?i? i Tom islav Pa?k valin , Pok r ovit elj ok r u g st ola n a k ojem se r aspr avljalo o osn ivan ju M u zeja spor t a i Ku ?i ?iben sk e spor t sk e slave u ?ijem r adu su su djelovali br ojn i sada?n ji i biv?i ?iben sk i spor t a?i, spor t sk i i javn i djelat n ici t e gr adsk i i ?u pan ijsk i du ?n osn ici, bio je Gr ad ?iben ik , a odr ?an je u Velik oj gr adsk oj vije?n ici u n azo?n ost i pr edst avn ik a M u zeja spor t a Split i Ku ?e slave split sk og spor t a.

zna?aj. Me?utim, budu?i da je u ?ibenskoj javnosti odjek inicijative za osnivanje Muzeja sporta ?ibenik i Ku?e ?ibenske sportske slave bio jako dobar, ona nije zamrla. Na razne na?ine prikupljeno je dovoljno prije svega dokumenata, podataka, izjava i fotografija da se mo?e krenuti s osnivanjem Muzeja i Ku?e, ako ne druk?ije onda virtualnih. Projekt virtualnog Muzeja sporta ?ibenik i ?ibenske ku?e sportske slave, za?ivio je 28. listopada 2019. na portalu SIBENIKNEWS (www.mok.hr), a najavljen je ovako:

O in icijat ivi za osn ivan je M u zeja spor t a ?iben ik i Ku ?e slave ?iben sk og spor t a pot icajn o su govor ili Nik ica Cu k r ov, Ivo M ik u li?in , dr . An t e Rom ac, Biser k a Pet r ovi?, ?iben sk o ? k n in sk i ?u pan Gor an Pau k , t ada?n ji gr adon a?eln ik ?iben ik a dr . An t e ?u pan ovi? ?iben ik a t e M laden Cu k r ov vodit elj M u zeja spor t a Split i Ku ?e slave split sk og spor t a. Posebn o se za ost var en je t og pr ojek t a

?iben ik k ao gr ad spor t a, bogat e spor t sk e t r adicije i u spje?n ih spor t a?a k oji su bit n o pr idon ijeli r azvoju i popu lar izaciji spor t a i f izi?k e k u lt u r e u Hr vat sk oj, Eu r opi i svijet u , zaslu ?u je da n jegova spor t sk a ba?t in a bu de t r ajn o ?u van a i pr ezen t ir an a u vlast it om M u zeju spor t a i da n jegovi zaslu ?n i spor t a?i dobiju svoju Ku ?u slave, a n a ost var ivan ju t og pr ojek t a t r eba odm ah po?et i k on k r et n o r adit i. Tak o je glasio zak lju ?ak ok r u g st ola pod n azivom Za?to i ?ibenik ne bi imao ku?u svoje

zalo?ila Biser k a Pet r ovi?, m ajk a n ajslavn ijeg ?iben sk og i h r vat sk og k o?ar k a?a Dr a?en a Pet r ovi?a k oja je u Zagr ebu osn ovala M em or ijaln o ? m u zejsk i cen t ar Dr a?en Pet r ovi?, a u ?iben ik u , k ao odjel M em or ijaln o ? m u zejsk og cen t r a, Dr a?en ovu Spom en sobu . On a je ist ak n u la k ak o se, r ade?i t o, r u k ovodila t ezom k oju je pok ojn i Dr a?en st aln o ist icao, da povijest t r eba sa?u vat i od zabor ava jer bez t oga n i sada?n jost n i bu du ?n ost n em aju sm isla da t e da ist a n a?ela t r eba im at i n a u m u pr i osn ivan ju M u zeja spor t a ?iben ik i Ku ?e slave ?iben sk og spor t a. Ok r u gli st ol Za?to i ?ibenik ne bi imao ku?u svoje sportske slave? bio je

or gan izir an u sk lopu obilje?avan ja 65. obljet n ice pr ve javn e k o?ar k a?k e u t ak m ice u ?iben ik u i pr vog ok u pljan ja ?iben sk e m u ?k e i ?en sk e k o?ar k a?k e ek ipe. Pon ovn om ok u pljan ju pr vih ?iben sk ih k o?ar k a?ica i k o?ar k a?a n ak on 65 godin a, sve?an ost i or gan izir an oj t om pr igodom t e ok r u glom st olu bile su n azo?n e M ir jan a Res ? Kor it i? i Jasn a St ar ?evi?, k ?er k e M ilice i Zlat k a Res Kor it i? pr of esor a u ?iben sk oj gim n aziji, k oji su 1947. godin e ok u pili ?iben sk e djevojk e i m ladi?e k oji su o k o?ar ci n e?t o zn ali ili su im ali t jelesn e pr edispozicije za igr an je k o?ar k e te or gan izir ali pr vu javn u k o?ar k a?k u u t ak m icu k oja je odigr an a pr ot iv ek ipe Zadr a n a ?u bi?evcu . Nak on ok r u glog st ola n a k ojem se r azgovar alo o pot r ebi pr ik u plja, ?u van ja, t r ajn e za?t it e, pr ou ?avan ja i pr ezen t acije ?iben sk e spor t sk e ba?t in e, r edak ciji ?asopisa Volim ?ibenik javili su se spor t a?i i pojedin ci k oji ?u vaju f ot ogr af ije, diplom e, plak at e, n ovin sk e isje?k e, k n jige, odli?ja, dr esove i dr u ge pr edm et e vezan e za povijest ?iben sk og spor t a pa je st vor en a in icijali f u n du s dovoljan za pr ipr em u k on k r et n e in icijat ive za osn ivan je M u zeja spor t a ?iben ik i Ku ?e slave ?iben sk og spor t a. Novi pot icaj bio je

M UZEJ SPORTA & KU?A SPORTSKE SLAVE

izlazak m on ogr af ije Hr vat sk a olim pijsk a odli?ja 2013. godin e, n a ?ijoj n aslovn ici su , m e?u devet or o n ajslavn ijih i n ajboljih h r vat sk ih spor t a?a, dvojica ?iben ?an a. Uz M at iju Lju bek a, Kr e?u ?osi?a, Gor an a Ivan i?evi?a, Jan icu Kost eli?, ? u r ?icu Bjedov, M at u Par lova i Ivan a Bali?a t u su ?iben ?an i Dr a?en Pet r ovi? i Per ica Bu k i?. Ak o se Hr vat sk a n a t ak av n a?in pon osi ?iben sk im spor t a?im a, r aspr ava o t om e zaslu ?u je li ?iben ik M u zej spor t a i Ku ?u slave svojih spor t a?a, got ovo je su vi?n a. Pr vi k on k r et n i k or ak pr em a ost var ivan ju t e zam isli bilo je osn ivan je u dr u ge Volim ?ibenik 2014. godin e. U pr ogr am u r ada t e u dr u ge, u z ost ale ak t ivn ost i na pr epozn avan ju , vr edn ovan ju i o?u van ju ba?t in e, zavi?ajn ih vr ijedn ost i i k u lt u r n ih dobar a ?iben ik a i ?iben sk o ? k n in sk e ?u pan ije, n a pr vom je m jest u pr ik u pljan je gr a?e i st var an je u vjet a za osn ivan je M u zeja spor t a ?iben ik i Ku ?e slave ?iben sk og spor t a. Udr u ga Volim ?ibenik post ala je n osit elj in icijat ive za n jih ovo osn ivan je, a podr ?ao ju je Gr ad ?iben ik s

n am jer om da podu pr e n ajpr ije r ad n a ?ir en ju svijest i ?iben sk e javn ost i o vr ijedn ost im a ?iben sk e spor t sk e ba?t in e t e pr ik u pljan je i za?t it u gr a?e iz povijest i ?iben sk og spor t a, a zat im , ak o se pok a?e da je pr ojek t odr ?iv t e m o?e pr idon ijet i r azvoju i af ir m aciji ?iben ik a, u ok vir im a svojih m ogu ?n ost i i ovlast i st vor i pot r ebn e pr edu vjet e za n jih ovo u t em eljen je i in st it u cion alizaciju . -Svjesni smo da je na?a sportska ba?tina golemo bogatstvo koje se mora ?uvati i s ponosom pokazivati. Ona ne smije nestati, a na?i sporta?i i njihovi uspjesi ne smiju biti zaboravljeni. Zbog toga ?vrsto podr?avamo inicijativu o sustavnom i organiziranom prikupljanju gra?e za budu?i muzej sporta i ku?u sportske slave, te ?e Grad, u vremenu koje je pred nama, stvoriti pretpostavke za njihovo osnivanje. ? k azao je Dan ijel M ilet a, zam jen ik gr adon a?eln ik a ?iben ik a pr idr u ?u ju ?i se in icijat ivi za osn ivan je M u zeja spor t a ?iben ik i Ku ?e slave ?iben sk og spor t a. Na ?alost od t ada do dan as pr ojek t se n ije pom ak n u o s m r t ve t o?k e. Iak o n ije u ?in jen n i jedan k or ak

pr em a k on k r et izaciji in icijat ive, pr ik u pljen a je vr ijedn a dok u m en t ar n a gr a?a o ?iben sk om spor t u i spor t a?im a. Sazr elo je vr ijem e da je se izlo?i, ali n e sam o s ciljem da je se vidi n ego da je se opi?e, dopu n i i pobolj?a, da se pr on a?u podaci k oji n edost aju i ispr ave pogr e?n i n avodi. Bu du ?i da M u zej spor t a ?iben ik i Ku ?a ?iben sk e spor t sk e slave n isu dobili svoju k on k r et n u ku?u, ?asopis " Volim ?iben ik " , m edijsk a t vr t k a m OK d.o.o, por t al w w w.m ok .h r i Udr u ga " Volim ?iben ik " pr ist u pili su osn ivan ju vir t u aln og M u zeja spor t a ?iben ik i Ku ?e ?iben sk e spor t sk e slave. Pr ojek t se po?in je ost var ivat i, a s vr em en om ?e r ast i i pr et vor it i se u ist in sk i vir t u aln i m u zej u z pom o?, su r adn ju i podr ?k u svih k oji vole ?iben ik , gr ad spor t a i pon osn e spor t sk e t r adicije, sjedi?t e i u pr avn o sr edi?t e ?iben sk o - k n in sk e ?u pan ije bogat e spor t om , u spje?n im spor t a?im a i spor t sk im k lu bovim a k oji ?e t ak o?er n a?i svoje m jest o u M u zeju spor t a i Ku ?i spor t sk e slave.

SLAVEVIRTAULN I M UZEJ SPORTA ?IBEN IK & KU?A ?IBEN SKE SPORTSKE

w w w.m ok .h r

Jeste li znali ... ...da su u ?iben ik u 1960. godin e u veden e list e ?ek an ja za r ibu , n ar an ?e i k r u m pir ? Problem gu?vi, ?ekanja, nezadovoljstva, nereda i incidenata pa i fizi?kih obra?una do kojih je dolazilo me?u kupcima ribe, naran?i i krumpira, ?ibenska op?inska uprava rije?ila je 1960. godine uvo?enjem listi ?ekanja. -Najve?i problemi, navodi se u obrazlo?enju odluke, n ast aju pr i pr odaji r ibe, osobit o plave, k oje n em a dovoljn o pa se r epovi pr ed ban cim a st var aju jo? pr ije svan u ?a. Kada r iba k on a?n o st ign e n ast aje gu ?va i u bacivan je pr ek o r eda. Ribar i i pr odava?i n e podu zim aju n i?t a jer je n jih ov in t er es pr odat i r ibu ?t o pr ije, a or gan i r eda m ogu in t er ven ir at i u slu ?aju pot r ebe, ali n e m ogu u t jecat i n a ?ek an je i r epove k oji n ast aju zbog n est a?ice. Ne?t o je m an ji pr oblem def icit ar n ih k r u m pir a i n ar an ?i za k ojim a je pot r a?n ja ve?a od pon u de. Probleme je poku?alo ubla?iti ?ibensko trgova?ko poduze?e "Plavina" nabavom 26 tona krumpira iz Kranja i Maribora, te uvozom naru?i iz ?panjolske i Gr?ke. -S druge strane, navode op?inski du?nosnici, ne o?ekuje se pobolj?anje u opskrbi ribom jer je ulov slab, a malobrojni ?ibenski ribari nemaju ni brodove ni opremu za bolji i redovitiji ulov. Drugog vo?a i povr?a, kruha i svje?eg mesa u

?ibenskim trgovinama i na tr?nici ima dovoljno. Cijene su stabilne, a kvaliteta uglavnom zadovoljavaju?a osim sira koji je problemati?an do te mjere da je ve? bilo nekoliko slu?ajeva trovanja sirom ve?eg broja osoba.

...da su u ?iben sk i in ?en jer i 1951. godin e obzn an ili da zalih e n af t e n isu n eiscr pn e t e da ?e ?ovje?an st vo ve? po?et kom 21. st olje?a u m jest o n af t e kor ist it i dr u ge en er gen t e pr ije svega plin i elek t r i?n u st r u ju ? ?ibenski in?enjeri krajem 1951. godine potaknuti uvjeravanjima ameri?kih stru?njaka da ?ovje?anstvo ne treba strahovati od mogu?e oskudice ili nesta?ice nafte ni u doglednoj budu?nosti, obznanili su sasvim druk?ije mi?ljenje. Za razliku od ameri?kih stru?njaka, ?ibenski su in?enjeri smatrali da globalne zalihe sirove nafte nisu neiscrpne te predvidjeli da ?e ?ovje?anstvo ve? najkasnije po?etkom 21. stolje?a po?eti zamjenjivati naftu drugim energentima prije svega prirodnim plinom i elektri?nom strujom. Iako tada nije bila u uporabi sintagma obnovljivi izvori energije, ?ibenski in?enjeri smatrali su da ve? postoje potrebni tehnolo?ki uvjeti za iskori?tavanje energije vjetra i Sunca.

Jeste li znali ...

...da su ?iben ?an i 1934. godin e t r a?ili zabr an u kor i?t en ja ?en a k ao t egle?e m ar ve za dost avu ogr jeva zat o ?t o t o n ije dobr o za t u r izam ? ?ene koje kao tegle?a marva na le?ima ili na glavi raznose drva za ogrjev po ku?ama stvaraju ru?nu sliku o ?ibeniku i zato takvu praksu treba odmah zabraniti, a transport ogrjeva modernizirati barem uvo?enjem tovara, ako ve? nije mogu?a dostava pomo?u zaprega ili motornih vozila odnosno na ple?ima mu?karaca. Zahtjev da se zabrani kori?tenja ?ena kao tegle?e marve za dostavu ogrjeva, iznijet je 24. listopada 1934. godine. Sli?na inicijativa pojavila se i u Splitu. Povod za zabranu ni u ?ibeniku ni u Splitu nije bila briga za prava ?ena nego - turizam. Primije?eno je naime da strani turisti ?ene s tovarima drva na glavama i ple?ima do?ivljavaju kao atrakciju i rado ih slikaju pa se pojavila bojazan da to nije dobra i po?eljna turisti?ka propaganda. Do zabrane nije do?lo jer za takvu odluku nije bilo politi?ke volje, a u ?ibeniku je inicijativa odba?ena uz obrazlo?enje da drva na glavama i ple?ima tegle ?ene iz Zagore ?to je stari obi?aj koji je turistima egzoti?an. Foto: Federico Pattelan i

Jeste li znali ...

...da j e 2019. godi n a bi l a godi n a j u bi l ej a v el i k i h u spj eh a Ar sen a Dedi ?a? 2019. godina bila je godina velikih stvarala?kih jubileja Arsena Dedi?a, pjesnika, skladatelja, trubadura, tvorca izvorne ?ibenske klapske ?ansone. U njoj su 55. ro?endan slavile njegove pjesme Ku?a pored mora, Moderato cantabile i Okus soli. Sve tri Arsen je objavio 1964. godine kada je s Hr vojem Hegedu ?i?em i Zvon k om ?pi?i?em utemeljio zagreba?ku ?kolu ?ansone koja je hrvatsku uglazbljenu poeziju uzdigla do umjetni?kih dosega usporedivih s francuskom ?ansonom i talijanskom kanconom.

...da je pola sat a k u pan ja u ?iben skom javn om k u pat ilu 1952. godin e u z u por abu sapu n a, ?am pon a, r u ?n ik a, m r e?ice za kosu , sapu n a za br ijan je i losion a poslije br ijan ja, ko?t alo koliko i pola k ilogr am a k apu le? ?ibenik je u studenom 1952. godine dobio prvo javno kupatilo. Ure?eno je u sklopu programa unapre?enja kvalitete ?ivota gra?ana ?ibenika u zgradi biv?e burze na Gra?i (danas Doma zdravlja), a trebalo je zadovoljiti sve potrebe ?iben?ana u pogledu kako osobne higijene tako i kozmeti?ke njege. ?iben?ani su mogli javno kupatilo koristiti dva puta tjedno, srijedom i subotom od 14 do 19 sati i birati ?ele li se kupati u kadi ili tu?irati. Osim sapuna za pranje tijela, korisnici su na raspolaganju imali ?ampon, sapun za brijanje, losion poslije brijanja, mre?ice za kosu i sredstva za njegu kose. Cijene su bile pristupa?ne, a ovisile su o terminima od 15 ili 30 minuta. Trideset minuta kupanja u kadi s toplom vodom ko?talo je koliko pola kilograma kapule na ?ibenskoj tr?nici. Mladi ?iben?ani ocijenili su da je rad kupatila subotom od 14 do 19 sati odli?no izabran jer im omogu?ava da uredni odu na ples ili u kazali?te.

Jeste li znali ...

...da su se ?iben ?an i pr ije st ot in u godin a sm ijali cr n om vicu koji se u r azn im var ijan t am a pr epr i?ava i dan as? Vratio se bogat gazda s puta. Na ?ibenskoj ?eljezni?koj stanici do?ekao ga je sin kojem je na brigu povjerio ku?u i imanje dok njega nema. -?to je nova, pita ?a?a. -Nema ni?ta nova ?a?a, samo nam je pas uginuo, veselo ?e njegov sinak. -Pa dobro, nije to tako stra?no? A ?to mu je bilo? -Pregazili su ga vatrogasci kada su gasili na?u ?talu. -Na?a se ?tala zapalila? -Da, izgorjela je do temelja. Zapalila se kada je onaj na? susjed u bijegu iz staje, bacio cigaretu i zapalio slamu. -Za?to je na? susjed bje?ao iz na?e staje?

-Pa tako, ja sam slu?ajno nai?ao i zatekao ga kako ljubuje s tvojom ?enom, a mojom ma?ehom. -Moja je ?ena ljubovala s mojim susjedom? -Da, pobjegla je s njim i poru?ila da ti ka?em da te ostavlja, ali se vratila na pogreb. -Na pogreb? ?iji pogreb? -Pa tvog oca, a mog djeda. -Zar je moj otac umro?! -Nije umro. Izgorio je u staji. Bio se napio i zaspao u sijenu. Na?la ga je policija kada je do?la uhapsiti tvog brata, a mog strica. -Moj brat, uhap?en? -Da, on je ubio susjeda koji je ljubovao s tvojom ?enom. -On me je osvetio?

-Nije, on je susjeda ubio zbog ljubomore jer je i on ljubovao s njom. Eno ih i sada zajedno le?e. -Gdje le?e moj brat i moja ?ena? -Pa na groblju. Jedno do drugog. Tvoja je ?ena u o?aju popila otrov, a brat ti se zbog kajanja objesio u zatvoru. -I ti meni ka?e? da je sve bilo u redu dok me nije bilo? -Pa je, ?a?a, sve je u redu. Eto ba? ju?er su do?li iz osiguravaju?eg dru?tva i rekli da ?e nam za staju isplatiti punu od?tetu pa ?e? mo?i skinuti ovrhu s na?e ku?e iz koje su nas jutros vjerovnici izbacili. ?ibenik 1919. godine

M i n i st ar st v o zn an ost i Hodajt e u i obr azov an j a t i v n ot ijekom oci j en i l o prpozi ir odi edu k at i v n e pr ogr am e cijele godin e! N P Krka

Hodan j e k ao f i zi ?k a ak t i v n ost i deal n o j e za sv e dobn e sk u pi n e i za sv a godi ?n j a doba. Osi m ?t o pom a?e u r egu l aci j i t j el esn e m ase, pobol j ?av a op?e zdr av st v en o st an j e. Pj e?a?en j e j e j edn ost av n a ak t i v n ost , bez pr epr ek a k oj e se j av l j aj u k od n ek i h dr u gi h r ek r eaci j sk i h ak t i v n ost i , popu t n edost at k a n ov ca, v r em en a, v j e?t i n a, opr em e... Koji god oblik hodanja odabrali, ono mo?e biti korisnije i od tr?anja, barem tako pokazuje istra?ivanje koje je proveo Lawrence Berkeley National Laboratory. To istra?ivanje, koje je u ?est godina, koliko je trajalo, obuhvatilo gotovo pedeset tisu?a ispitanika, pokazalo da hodanje, uz jednak broj sagorenih kalorija, bolje utje?e na prevenciju visokog tlaka i kolesterola. Osim toga, manje optere?uje zglobove i znatno smanjuje mogu?nost za ozljede. Rekreacijsko hodanje mora biti dovoljno brzo da ubrza rad srca i ritam disanja i treba trajati barem trideset minuta.

?esto mislimo da ?emo se prehladiti ako odemo u ?etnju po hladnom vremenu, no ba? suprotno, boravak na svje?em zraku ima pozitivne u?inke na zdravlje! Prehlade izazivaju bakterije ili virusi ? zimi su ?e??e jer vi?e boravimo u zatvorenim i neprozra?enim prostorima pa se lak?e zarazimo tim mikroorganizmima. ?etnja u zimskim uvjetima tjera tijelo da tro?i vi?e energije, ?ini organizam otpornijim, poti?e cirkulaciju i pobolj?ava koncentraciju. U ?etnji prirodom mo?ete u?ivati tijekom cijele godine, pa i u zimskim mjesecima. Ipak, postoje odre?eni koraci koje moramo poduzeti da bi

nam ?etnja jesensko-zimskim krajolikom bila ugodna i sigurna. Prije svega, adekvatno se odjenite ? slojevito, ali ne pretoplo. Preporu?amo odje?u od prirodnih materijala, koja ne smije biti preuska, a idealno bi bilo kad bi vanjski sloj bio nepropustan za vjetar i vlagu. Obu?a mora biti udobna, sportska, a posebnu pa?nju obratite na to da je primjerena u uvjetima snijega ili ki?e. Ako je temperatura ni?a od 10 Celzijevih stupnjeva, odjenite kapu i rukavice kako ne biste gubili toplinu tijela. Op?enito, izbjegavajte izlazak za ekstremne hladno?e. Hodajte o?i??enim, poznatim stazama i pazite na du?inu koraka: nemojte raditi preduga?ke korake kako se ne biste poskliznuli, a pazite i na tehniku hodanja (te?inu prebacujte s pete na prste). Idealne rute za cjelodnevno hodanje u prirodi nalaze se du? cijelog toka rijeke Krke, a posebnu ?ar va?im ?zelenim? ?etnjama dat ?e spokoj i mir koji se mogu do?ivjeti samo u hladnijem dijelu godine. Neograni?eno u?ivanje u njezinoj prirodnoj bujnosti, ali i duhovnom miru u podru?jima mirnijeg toka, u potrazi za uvijek novim pri?ama koje nadahnjuju intrigantni ostaci fortifikacija na njezinim obalama,

dostupno je preko ?lanstva u Klubu prijatelja Krke, s posebnim pogodnostima za ?itelje ?ibensko-kninske ?upanije, po cijeni od 100 kn za odrasle i 45 kn za djecu. Donosimo vam nekoliko prijedloga za ?etnju unutar Nacionalnog parka ?Krka? koji ?e vam otkriti nove lokalitete u Parku i tajne koje skrivaju.

M AN ASTIR KRKA

manastira Krka. Na freskama u manastiru, oazi duhovnog mira, prikazane su legende o apostolu Petru, koje mo?ete slijediti sve do katakombi u temeljima zgrade. Zapis nad glavnim ulazom, koji govori da je manastir dogra?en 1402. godine, povezuje postojanje isto?ne kr??anske Crkve na ovom prostoru s kneginjom Jelenom ?ubi?. Staza nije zahtjevna pa je idealna za obiteljske ?etnje.

STAZA ROGOVO

Carigradska draga tre?e je u nizu pro?irenja rijeke Krke. Izme?u strmih litica kanjona formirala se zaravan kroz koju Krka nastavlja svoj tok, a na desnoj obali nalazi se mo?varna nizina nalik na jezero. Zelena voda potpuno je mirna pa se izdaleka doima kao livada. Tim predjelom prolazi kru?na staza okru?ena drvoredima koprivi?a (kostela), brijestova i jasena. Najmla?e ?e posebno razveseliti samostanski konji, magarci i ov?ice koji pasu na livadi uz stazu. Nakon ugodne ?etnje stazom dugom ne?to vi?e od dva kilometra, otvaraju nam se vrata crkvice sv. arkan?ela Mihovila i

Krka du? cijelog svojeg toka obiluje prizorima od kojih zastaje dah, no za kanjon Me?u gredama mirne se du?e mo?e re?i da je jedan od najljep?ih u Nacionalnom parku, na koji puca pogled s vidikovca Rogovo, na kraju istoimene staze. Iako danas vi?e nema vidljivih tragova, na prostoru izme?u sela Rupe i gornjeg dijela Visova?kog jezera, na desnoj obali rijeke, nalazila se starohrvatska utvrda Rogovo (Rog, Babin grad), po kojoj je, smatra se, nazvan Ro?ki slap. Do vidikovca vodi 2.3 kilometra duga?ka pje?a?ka staza pitomim ?umarkom, idealna za laganu prijepodnevnu ?etnju ili tro?enje kalorija nakon ru?ka. Put je dijelom asfaltni, a dijelom poljski, uz pro?irenja za parkiranje automobila. Nakon uskog i strmog zemljanog prijelaza dolazi se na vrh ?roga? odakle se pru?a pogled tjesnac, koji s jedne strane stje?njava Krku me?u visokim liticama, dok se s druge strane otvara u Visova?ko jezero. Upravo zbog osobite geomorfolo?ke strukture, tjesnac Me?u gredama izabran je za mjesto na kojem je jahao najpopularniji filmski indijanski poglavica, Winnetou.

STAZA PERICE U selima uz Krku ve? stolje?ima se prepri?ava legenda o nesretnim mladencima i tu?nome ocu, knezu Bogoju, koji je u zidove utvrda Ne?ven i Tro?enj dao zazidati dvije seoske djevojke, sestre blizanke, da danju i no?u pla?u za njegovim sinom Bogdanom, koji se utopio spa?avaju?i svoju zaru?nicu Miljevu od stra?noga zmaja. Sam polo?aj srednjovjekovnih gradova,

vidjeti samo iz broda. Ako se spustite do brzaca i pogledate prema utvrdama, osjetit ?ete jednako strahopo?tovanje ?to su ga osje?ali putnici koji su neko? prelazili drveni most preko rijeke koji je spajao dvije utvrde u posjedu mo?nih suparni?kih obitelji. Staza, duga oko dva kilometra, strmo se spu?ta do rijeke pa preporu?amo sportske cipele s protukliznim potplatom. Oglas : JU NP Krka

smje?tenih visoko na rubovima kanjona, jedan nasuprot drugome, oduvijek je privla?io pa?nju i razbuktavao ma?tu o slavnoj pro?losti knezova ?ubi?a i Nelipi?a, koji su tim prostorom vladali izme?u 13. i 16. stolje?a. Spu?taju?i se niz stazu Perice, koja polazi iz mjesta Ne?ven, smje?tenog unutar granica Nacionalnog parka ?Krka?, do?i ?ete do Bibi?a brzaca, mjesta koje ozna?ava kraj plovnoga toka rijeke Krke. Tu se okre?u brodovi koji putnike voze na izlet od Ro?koga slapa do manastira Krka i srednjovjekovnih utvrda Ne?ven i Tro?enj, koje su se do sada mogle

LJEPOTA

SLAPOVA KRKE U DOBA HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA

NE PJEVA UZALUD HRVAT PONOSITO: LIJEPA NA?A DOMOVINO! Da se n adj e v i l en j ak , k oj bi sv u t u k r asot u posak u pi o, da t om u v i l en j ak u u z bok pr i st an e v j e?t ak , k oj bi sv u t u k r asot u zn ao opi sat i , n i k ad l j ep?e sl ast i h r v at sk om u r odol j u bu ! Obilne ki?e ove su jeseni donijele rijeci Krki obilje vode, a njene slapove pretvorile u rasko?ne prizore koji odu?evljavaju snagom i nadahnjuju ljepotom. Najljep?i me?u njima je Skradinski buk. Njegovoj magi?noj privla?nosti te?ko je odoljeti ?ak i kada zbog ljetnih su?a Krka oslabi i onemo?a. No zato sve obilno nadoknadi u prolje?e kada se tope snjegovi na planinama, a jo? vi?e u jesen kada se, kao ove godine, priroda poigra i daruje nam blago i toplo vrijeme s obiljem ki?e. Takav Skradinski buk oduvijek je (iako se oduvijek nije zvao tako ve? je bio poznat pod imenom Slapovi Krke) privla?io ljude neuta?ive ?e?i za ljepotama prirode. Posje?ivali su ga i uvijek iznova otkrivali putnici, pisci, avanturisti, carevi i kraljevi, obi?ni ljudi, pjesnici, slikari... Ta on je ve? 1844. godine bio glavni cilj putovanja prve grupe suvremenih turista koja je prvim jadranskim kruzerom, parobrodom Imperatore, doplovila iz Trsta u ?ibenik. Zanimljivo je, znakovito pa i nadasve va?no da je Skradinski buk u doba hrvatskog narodnog preporoda, 1844. godine, samo godinu dana nakon ?to je Ivan Kukuljevi? Sakcinski odr?ao prvi zastupni?ki govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru, naveden kao jedan od simbola hrvatskog nacionalnog identiteta. ?tovi?e, Skradinski je buk stavljen u kontekst pjesme Antuna Mihanovi?a Hrvatska Domovina, koja je 1891. godine prvi puta

pjevana pod imenom Lijepa na?a, a 1907. godine prvi puta bila predlo?ena za slu?benu himnu Hrvatske (ta pjesma slu?beno je progla?ena hrvatskom dr?avnom himnom 29. velja?e 1972. godine pod imenom Lijepa na?a domovino).

pr ik azu je n a st r an i ovog list a, dovoljn o n am jam ?i za ist in it ost n a?ih r ie?i. Vodopad Kr k e u Dalm aciji, n e dalek o od Sk adr a, br oje pu t n ici i u m jet n ici m edju n ajk r asn ije u ?it avoj Evr opi; on se pr ot egn u o u ?ir in u od k ak ovih 20 h vat i, t e boje? se iz vr let n e visin e n ajedn om spu st i u du bok u dolin u , baci se n a ?et ir i n ar avsk e k am en e st u be, od k ojih k api bist r e vodice popu t biser n og zr n ja odsk ak u ju i u su n ?an om sjaju svjet lu caju , Ispod pada r az?r ila se sam a r iek a Kr k a m alim jezer cem k oga obale, k ao ?t o i sam e ok r ajk e vodopada ?u m e?i m lin ovi r u be. ?ao n am je veom a, it o je n a?a slik a s vr lo n ezgodn a m jest a sn im ljen a t e n am ?ar n ar avi on ak o n e pr edo?u je, k ak o se doist a im ade, pak u pr avo s t oga m olim o u lju dn o sve n a?e pr ijat elje u Dalm aciji, da ?alju ? n am slik e pr edijela i gr adova, n ast oje o t om , da bu du ?t o ljep?e i ist in it ije. Slapovi Krke koje danas nazivamo Skradinskim bukom, kasnije su s pojavom fotografije postali jedan od najpopularnijih i najprivla?nijih motiva, a fotografi su ih najvi?e voljeli snimati kada su bogati vodom.

Opis rasko?nog Skradinskog buka (Slapova Krke) i slika njegovog izgleda, objavljeni su u prvom broju ?asopisa za zabavu i pouku Hrvatska lipa, 1875. godine. Nakladnik ?asopisa bio je Dragutin Albrecht, a ure?ivali su ga Dragutin Jagi? i Vjekoslav Klai?. Slika Skradinskog buka objavljena je na 5. stranici Hrvatske lipe, a tekst na 7. stranici, a glasi ovako:

Vodopad Kr ke Ne pjeva u zalu d Hr vat pon osit o: Lijepa na?a domovino! On a je i zbilja lijepa, da k r asn a, da joj n a dalek o r avn e n em a. Kak o se je on a pr ot egla dobr an o n a ju g, pr ik u pila je u svoje k r ilo sve dr a?est i ju ?n oga podr u ?ja, a m ajk a m u n ar av obdar i pu n om pr egr ?t i r om an t i?n e divot e. Da se n adje vilen jak , k oji bi svu t u k r asot u posak u pio, da t om u vilen jak u u z bok pr ist an e vje?t ak , k oji bi svu t u k r asot u zn ao opisat i, n ik ad ljep?e slast i h r vat sk om u r odolju bu ! Nar o?it o Dalm acija, t a k oljevk a slave i sjaja h r vat sk oga, obilu je t ak ovim i pr ir odn im i dr a?est i, a slik a, ?t o n am se

PROJEKT AGLOMERACIJE NASTAVAK JE BORBE PROTIV ?E? I I ZA NAPREDAK ?IBENIKA KOJA NEPREKIDNO TRAJE VI?E OD ?EST STOLJE? A

Pret e?a projekt a Aglom eracije ?ibenik bila je projekt izgradnje velike gradske gust ijerne ?et iri bunara 1446. godine Ju r aj Dalm at in ac, gr adit elj ?iben ske k at edr ale bio je jam ac godi?n jih pla?a gr adit elja gu st ijer n e ?et ir i bu n ar a. Jedan od najva?nijih i najve?ih komunalnih projekata u suvremenoj povijesti ?ibenika, izgradnja je sustava odvodnje i kanalizacije poznat kao projekt Aglomeracija ?ibenik. U izgradnju sustava odvodnje i kanalizacije ula?e se ?ak 397 milijuna kuna od ?ega iz EU fondova dolazi 272 milijuna kuna. Radovi na projektu Aglomeracije ?ibenik u?li su u najintenzivniju fazu i to prije planiranih rokova ?to svjedo?i o intenzitetu i u?inkovitosti radova na tom iznimno slo?enom i zahtjevnom gra?evinskom pothvatu. Radovi su obimni i gotovo svim svojim fazama zahtijevaju od gra?ana ?ibenika strpljenje i razumijevanje zbog zatvaranja ulica, preusmjeravanja prometa, te?ko?a u obavljanju svakodnevnih poslova, poreme?enog ritma ?ivota pa i otegotnih okolnosti za poduzetnike koji neko vrijeme ne mogu poslovati onako kako su navikli i planirali. No sve se to prihva?a s razumijevanjem jer ?iben?ani znaju da je rije? o strate?kom ure?ivanju njihovog grada koji po zavr?etku projekta Aglomeracije ?ibenik, vi?e ne?e biti isti. Taj projekt donosi mnoge dobrobiti i omogu?it ?e ostvarivanje novih poduzetni?kih i razvojnih projekata koji su do sada bili na ?ekanju jer za njih nije bilo temeljnih komunalnih uvjeta. Izgradnja

sustava

odvodnje

kanalizacije,

zaboravlja se, ispunjenje je gotovo stoljetnih ?elja ?iben?ana. Tako su ?iben?ani u studenom 1936. godine, dakle prije 83 godine, prate?i radove na ure?enju tada?nje Banovinske ceste (danas Ulice kralja Zvonimira)i izgradnji kanalizacije u Te?a?koj ulici (koja od tada do danas nije promijenila ime!) govorili da je to u redu i da vrijedi trpjeti nevolje zbog raskopanih ulica, ali da ti radovi nisu ni pribli?no dovoljni u odnosu na stvarne potrebe ?ibenika. -Da bi ?iben ik elim in ir ao m an jk avost i k oje k o?ile n jegov r azvit ak k ao cen t r a sjever n e

Dalm acije i t r gova?k o, in du st r ijsk e lu k e, pot r ebn o je u ?in it i pu n o vi?e posebice k ada je r ije? o k an alizaciji i op?en it o u r e?en ju odvodn je. Da je bilo volje, a n e sam o ?elje i obe?an ja ?iben ik bi zacijelo do dan as bio pr om ijen io pot pu n om a svoj van jsk i i u n u t ar n ji izgled i pr om et n u o se u m oder an Eu r opsk i gr ad, tvrdili su ?iben?ani 1936. godine, Svi ovi r adovi, k oji se sada u ?iben ik u izva?aju , sam o su u t jeh a, da je ovo sam o po?et ak r adova n a k on a?n om u r e?en ju n edovoljn ih i zapu ?t en ih gr adsk im k om u n aln ih st r u k t u r a. Um jest o u t jeh e t r eba jedn om pr ion u t i k ak o t r eba i r je?avat i pr oblem e k om u n aln e su st avn o jer jedin o ?e

t ak o ?iben ik jedn om u sk r sn u t i iz dosada?n je zapu ?t en ost i i pr om ijen it i svoj n u t ar n ji i van jsk i izgled ba? on ak o k ak o je t o opisan o u dosada?n jim lask avim obe?an jim a k ak o ovda?n jim t ak o i dr ?avn im . Bilo je to 1936. godine kada su vesla?i VK Krka kao prvi ?ibenski sporta?i nastupili na Olimpijskim igrama, kada je pored Skradinskog buka po?ela izgradnja prve aluminijske industrije u ovom dijelu Europe, u kinu Tesla se s velikim uspjehom prikazivao film s eroti?nom fiLmskom divom Car ole Lom bar d, a uz obalu na Vo?nom trgu izgra?en prvi suvremeni javni zahod kakav tada nije imao ni Zagreb. a.d.v.

RADNO VRIJEM E VODOVODA I ODVODNJE d.o.o. 07:00 ? 15:00 Slu ?ba pr ipr em e r ada: Radno vrijeme sa strankama je od 8:00 do 13:00, svakim radnim danom osim srijede, pauza od 10:00 do 10:30 Telefonske informacije iz nadle?nosti Slu?be pripreme dostupne su od 13:00 do 15:00 sati. Slu ?ba pr odaje ? blagajn a: Radno vrijeme sa strankama svaki radni dan od 07:30 do 13:30., pauza od 10:00 do 10:30. DE?URNA SLU?BA 022 778-100 Radno vrijeme: svaki dan od 0 - 24 sata Intervencijena sustavu vodoopskrbei vodovodnimpriklju?cimado glavnogvodomjerate sustavu javne odvodnjeotpadnihvoda CENTRALA 022 311 830 UPRAVA Frane Malenica,dipl.oec. direktor 022 311-860 TEHNI?KI SEKTOR ?eljko?trkalj,dipl.in?.gra?.tehni?kidirektor022 311-830 kontakt@vodovodsib.hrvodovodsi@net.hr

INTIM NA POVIJEST

IN TIM N A POVIJEST

TU?AN I TEGOBAN ?IVOT ?IBEN SKIH ?EN A I DJEVOJAKA RADN ICA

?IBEN SKA ?EN A, M A JKA, RADN ICA, M U?EN ICA JE KOJA SAN JA DA ?E POSTATI M ALOGRA? AN KA U ?ibeniku je uo?ljiv znat an broj izrazit o lijepih i st asit ih radnica koje nije t e?ko zam islit i kao lijepe m lade dam e kada bi se m ogle skrit i njihove grube ruke i t e?ak hod, a neke radni?ke ljepot ice ve? su s ?et rnaest godina od t e?kog rada pogrbljene kao st arice. Sasvim je razumljiva te?nja mladih djevojaka iz radni?kog stale?a da se uzdigne u malogra?anski sloj. Ta je te?nja samo san jer mlada ?ena, radnica, zaposlena kod obrtnika ili u industriji nije sposobna za umilnu ?enstvenost i koketeriju, a ni njen ni?i socijalni status njoj ne dozvoljava kozmetiku, eleganciju i sve ono ?to ?enu ?ini privla?nom za pripadnike malogra?anskog, a kamo li vi?eg gra?anskog sloja. Surova je istina da u ?ibeniku djevojke iz radni?kog stale?a po?inju raditi jo? kao djeca. One od djetinjstva ?ive druk?ije od djece

imu?nih roditelja i kao ?egrtice i radnice prolaze kroz druk?iju ?ivotnu ?kolu. Ta im ?kola oduzima uro?enu ?enstvenost, stvara im grubost u izrazu i pokretima, a uz to im siroma?tvo oduzima osje?aj za higijeni?nost i uskra?uje za modernost pa su na planu sentimenta i ljubavi kada do?e vrijeme za udaju, hendikepirane. One mogu na?i ?ivotnog partnera samo u svom radni?kom stale?u i to ne cijelom jer ?e djevojka koja radi u rudniku te?ko na?i mu?a pekara ili postolara. ?egrtica ili radnica u klaonici zaposlena na ?i??enju ?ivotinjskih iznutrica jo? ?e te?e na?i mu?a dok ?e radnicama iz tvornica tekstila biti lak?e sna?i se unutar svog stale?a. One bi ?ak mogle prona?i partnera i u ?u?enom malogra?anskom stale?u, ali uz rizik da budu poni?ene, posti?ene i obezvrije?ene kao ?ene i osobe zbog u?estale prakse odbacivanja radni?ko malogra?anskih veza od strane mladi?a iz malogra?anskog stale?a zbog njihovih hirova ili pod pritiskom roditelja.

trpe djevoj?ice. One su od malih nogu same kod ku?e ili o njima brinu ?ene iz susjedstva. Izuzetak su djevoj?ice koje ve? sa sedam, a poneke i sa samo ?est godina, postaju slu?kinje i pomo?nice kod obrtnika. Dok se druga djeca igraju one rade. Zbog toga su ve? s deset godina po svemu, osim po tjelesnoj gra?i, ve? odrasle ?ene. U njih nije nikakve fino?e, ugla?enosti, nje?nosti ?to se ni o?ekivati ne mo?e kada rastu i zriju u takvom ?alosnom i te?kom polo?aju. Ni ?kola djevoj?icama iz radni?kog stale?a ne poma?e puno. Ba? suprotno one i u ?koli trpe podsmjeh, poni?enje i omalova?avanje. Nemaju prikladnu odje?u, u ?kolu dolaze bose, a kada im u?itelji ka?u da se moraju okupati, da moraju paziti na higijenu i biti uredne, one se ?ude jer to ne razumiju. Ima u radni?kom stale?u i djevoj?ica bistrih i umnih. One bi mogle u ?koli iskazati se znanjem, ali gdje u?iti. Radni?ke obitelji ?ive zbijene u malim ku?ama i mra?nim stanovima. Mira i mjesta za u?enje tu nema. Eto u ?ibeniku

Dubina jaza me?u stale?ima ne smanjuje se nego se produbljuje. Sve je vi?e zaposlenih ?ena koje su, uz to ?to su radnice, supruge, ku?anice i majke. One nemaju ni vremena ni snage nakon posla i brige o mu?u, baviti se i djecom. One svojoj djeci izmorene od radnih truda, nisu u stanju svojoj djeci pru?iti nje?nost i ljubav. Tu okolnost posebno te?ko

postoji obitelj s desetoro djece me?u kojom je i djevoj?ica izvrsna uma, ali ona u ?koli ne mo?e napredovati. Njih dvanaestoro ima samo kuhinju i sobu, jedan stol i tek dvije stolice. Nije nikakvo ?udo ?to ta pametna curica ne uspijeva u ?koli, a ne?e uspijevati ni u ?ivotu. Ipak mlade ?ene radnice odlikuju jaka, iako primitivna samosvijest i ponos, pa ?ak i oholost. U ?ibeniku je uo?ljiv znatan broj izrazito lijepih i stasitih radnica koje nije te?ko zamisliti kao lijepe mlade dame kada bi se mogle skriti njihove grube ruke i te?ak hod. Neke radni?ke ljepotice ve? su ?etrnaest godina od te?kog rada pogrbljene kao starice. Neke od njih pomirene su sa sudbinom i ne gledaju uvis prema malogra?anskim i vi?im stale?ima. One imaju svoj mir u spoznaji svoje nesretne sudbine. Ipak paklu nesre?e ne mogu uvijek umaknuti. Ima slu?ajeva da se neka od njih ponada da bi mogla se mogla

uzdi?i iz gliba kada se u nju zagleda neki mladi malogra?anin ili gospodi?i? iz bolje familije. One tada procvjetaju. Iskazuju silnu ?elju i simpatije uzvra?aju prevelikim ?arom. I ?to je taj ?ar ?e??i, a iluzija ljubavi ve?a, razo?aranja su te?a i bolnija. Ni bijeg u smrt u tim situacijama nije rijetkost, a neke stradaju od mladi?a iz svog stale?a koji su u njih zaljubljeni i razdire ih nepodno?ljiva ljubomora i zavist kada vide da uzvra?aju simpatije koje im kao bijedni nov?i? prosjakinji udjeljuje kakav bolje stoje?i mladi? ili ne daj bo?e sin imu?nih roditelja. Za djevojke i ?ene radnice postalo je pogubno i kino. One rado idu u kino gledati iluzije ?ivota, iluzije sretnih ljubavi, iluzije sre?e i bogatstva, iluzije avanture, iluzije sretnih zavr?etaka kakvih u njihovim ?ivotima ne?e biti. Njihova je stvarnost patnja. One ?ive ?ivot bez ?ivota. U ?elji za boljim ?ivotom neke od njih tr?e jedino ?to imaju sebe, ali i to malo koja mo?e ?initi izvan vlastitog stale?a koji i sam oskudijeva u svemu. ?to je najgore od svega s njima se i sudbina okrutno poigrava. Eto s vremena na vrijeme nekoj se od njih posre?i pa se uda za situirana mornara, za sina pekara ili mesara, za ?inovnika sa sigurnom pla?om, ?andara pozornika ili pisara. Tada se me?u njima budi nada da bi se i svakoj od njih mogla sre?a nasmije?iti pa tada pjevaju dok guraju rudarska kolica, ?iste tu?e ku?e ili nose kamen na gradili?tu tu?ih ku?a, a osmjeh im sja u crnilu tako crnom da crnje ne mo?e biti.

?ibenik, 1929. godine. Citat iz nedovr?enog eseja nepoznatog autora.

DADO TOPI? 5

H ARD T I ME

U ?ETVRTOM DIJELU: Neosedlani # ?to zna?i m ak edon ija? # Hej, hej (Jugo)Slaveni # La?na opro?tajna turneja grupe Time # Mama Co Co & Zdravko ?oli? # Ako ljudi misle da sam ih izdao, onda im je valjda stalo do mene takvog kakav jesam # U grupi Smak osje?ao sam se kao uljez koji nekome otima ne?to najsvetije # Prekobrojni - me?u gastarbajterima u Karlsruheu # Rekli smo ti Dado da imamo tu?, a toplu vodu nismo spominjali. # Nikada od kada me je dotakla slava, nisam bio manje zvijezda, ali nikada ni prije ni poslije nisam tako ponizno osje?ao njenu slast # Privarili su me Dado # ?uje se pjesma te?aka, grade se gradovi sjevera u crvenom znoju ju?njaka # Konji neosedlani # A u dubini du?e olovo # Izdaja socijalisti?kih ideala # Kako je sniman album Neosedlani # Taj Topi? je lud # Gastarbajterski brat

DADO TOPI? PJEVA?, PJESNIK, SKLADATELJ, GLAZBENIK, ROCK IKONA - 5. DIO Kada je 1972. godine pjesmom zapitao Za koji ?ivot treba da se rodim? ve? je bilo odavno odre?eno za koji se ?ivot rodio Dado Topi?, rolling stone koji se 4. r u jn a 1949. godine odronio s padina planine Promine i zakotrljao u lavini ?ije su stijene postale temelji suvremene rock kulture. Pr ipr em io: Stanko Feri? Fot ogr af ije: Privatne fotografije Dade Topi?a, Mitja Pav?i?, Pedja Milanovi?, Neboj?a Timotijevi?, Tone Stojko, Branko Vukojevi?, Darja Stravs, Marko ?oli?, osobni arhiv Petra Lukovi?a, Jugoton, PGP RTB, arhiv Borbe

Prije nego ?to sam krenuo tragom mojih Neosedlanih, prestao biti gastarbajterski brat i postao jedan o njih, imao sam planove, projekte, glazbu, nove pjesme... puno novih pjesama i ideja. Ra?unao sam na tajmovsku ekipu Rale Divjak - Ch r is Nich ols - Josip Bo?ek - Dado Topi?. Bila je to moja dokazana rockerska kombinacija s gomilom minulog sta?a i tajmovskim pedigreom. Nakon dvostrukog konceptualnog albuma pripremao sam se za novo snimanje. Rad na albumu Neosedlani umorio me je, ali ne toliko da bi me iscrpio i ugasio. Imao sam nove pjesme. Radio sam na njima, okupljao ekipu... Ali pozvali su me iz PGP-a i rekli: -?uj Dado imali smo problema s tim Neosedlanima, s tim dvostrukim albumom. Ono s Komisijom za ?und iako je rije?eno, pro?ulo se. Nije nam ba? svejedno. Nije imalo ba? dobar odjek. Neki su to ?ak tuma?ili i kao neku tvoju politi?ku provokaciju. Ni puno glazbenih kriti?ara nije se oglasilo o Neosedlanima. Osim toga tro?kovi su bili... ono... vau... Daj sada ne?to komercijalno da se izvu?emo.

M AGLE SIVIH VREM EN A Sve se to, kao i ti moji Neosedlani, doga?alo u ona siva, nelagodna vremena pred po?etak sloma Jugoslavije. Kada su iza?li Neosedlani 1979. godine ve? se osje?ala ta zebnja za sudbinu Jugoslavije zbog pogor?anja Titovog zdravlja. Nije to ba? bilo vrijeme za rock and roll. Magle tog sivog vremena zaogrnule su i Neosedlane. Kao svaka magla prigu?ile su im glas, a snimanje novog albuma u tim okolnostima nije bila ba? ne?to najsretnije ?to se moglo po?eljeti. Ipak, radio sam na novom albumu, na novim pjesmama.

N API?I N E?TO KOM ERCIJALN O U PGP-U su sada bili neki drugi, druk?iji, mla?i ljudi. Govorili su mi: -Dado, daj sada n e?t o k om er cijaln o. To je za mene bilo ne?to novo. Znao sam ?to ?ele, ali nisam znao kako to ostvariti. -Vi zn at e da ja n isam n ik ada r adio n i?t a k om er cijaln o. St var ao sam i sn im ao glazbu , svoju glazbu , glazbu za k oju sam m islio i za k oju sam u vjer en da je dobr a..., branio sam se -Zn am o m i t o sve, ali h ajde sada n am jer n o n apr avi n e?t o ?t o ?e bit i k om er cijaln o. M o?e? li t i n apr avit i k om er cijaln u pjesm u ?

-Ne zn am , n isam sigu r an , govorio sam im, M o?em o li m o?da n a?i n ek og dr u gog au t or a k oji bi za m en e n apisao t o n e?t o k om er cijaln o? -?u j, m o?em o, ali k olik o t e zn am o t o n e?t o t r a la la la t r a la li, t o t i n e?e? h t jet i pjevat i. M a daj pot r u di se. M a zn a? t i t o. Dost a je bilo ek sper im en t ir an ja. Daj da zar adim o par e. Spominjali su mi pjesmu Floyd iz filma Nacionalna klasa, koja je postala veliki hit, ali nije bila moja. Napisali su je Zor an Sim jan ovi? i M ar in a Tu cak ovi?. Zapravo, po?teno govore?i i nisam imao nekog izbora jer kako odbiti ku?u koja me je tako hrabro, iskreno i nesebi?no podr?ala u tako velikom, skupom i nekomercijalnom projektu kao ?to su to bili Neosedlani? Razumio sam ih, oni su na mane gledali sa strane kao na nekog frika koji fura svoj film, kao nekog svojeglavog umjetnika koji nije svjestan zakonitosti tr?i?ta, zakona ponude i potra?nje, zakona novca. -Dobr o. Pr obat ?u n e?t o n apr avit i n e?t o k om er cijaln o, odlu?io sam, ali dr?e?i figu u d?epu, i n e?t o svoje. Tako je nastao LP ?aputanje na jastuku, taj da tako ka?em hibridni album s tra lala stranom i stranom s lijepim topi?evskim pjesmama.

STARI DADO I N OVI VAL Za A stranu oslu?kivao sam ?to rade novi klinci, bacio sam uho na ono ?to je radilo Prljavo

kazali?te, Azra, Riblja ?orba, Idoli i ve? debelo slavno Bijelo dugme. Kako druk?ije napraviti ne?to komercijalno? Kako stvoriti ne?to ?to se publici mora svidjeti, a ne osluhnuti ?to se toj publici svi?a? Nikako. Dakle osluhnuo sam i poku?ao se uklopiti u novi val. To na A strani ?aputanja na jastuku svatko tko poznaje glazbu tog vremena, mo?e i ?uti. Stari Dado surfa na novom valu. Tra?ili su ne?to komercijalno i napi?em ja tu tra la la pjesmu ?aputanje na jastuku.... Uz to u rege stilu napi?em i Elizabet koja je ve? bila malo ako ve? ne tajmovska onda topi?evska. Mislim, u redu, ipak se nisam skroz prodao. Uz pravu iznu?enu komercijalnu pjesmu kakva je bila ?aputanje na jastuku na A stranu LP-ja stavio sam razigranu Dijete rastavljenih roditelja, pa brzu stvar Ja imam auto, hard pjesmu Bombarder, rock and roll Daj mi malo love tata i kao posljednju ljubavnu pjesmu Elizabet. Sve to nisam bio ja, ali morao sam poku?ati. Sna?ao sam se oslu?kuju?i ?to se novo zbiva na rock sceni... I sad tu se gotovo ponavlja pri?a s tre?im albumom i pjesmom Dal zna? da te volim. Hit nije postala pjesma koja treba biti hit, nego pjesma koju je raja prihvatila. ?aputanje na jastuku raja nije popu?ila. Raji se svidjela zadnja pjesma s A strane, ta rege stvar Elizabeth. Pravi rege a la Bob Marley. Pjesma ?aputanje na jastuku, na moje zadovoljstvo, pro?la je gotovo nezapa?eno. Sre?om, plo?a ima

Ja im am au t o

Daj m i m alo love t at a

Zvjezdan a pr a?in a

Elizabet dvije strane, pa sam na B stranu stavio tajmovske stvari, himni?nu baladu Zvjezdana pra?ina, blues Kad tata sre?uje stvari i intimnu ispovjednu pjesmu Mojim prijateljima. Pjesma Mojim prijateljima bila je upu?ena svima onima koji su odustali jer su izgubili vjeru u ono ?to smo radili i stvarali, u ideale, u snove... a takvih

M ojim pr ijat eljim a

koje je televizija nezasitno gutala. Imali su sre?u da su se pojavili u vrijeme pojave novih tehnologija, u vrijeme uspona video spotova i medijskih kampanja. Slikali su se svuda, u podrumu, na ulici, u tramvaju i sve im je to prolazilo. Svega toga u na?e vrijeme nije bilo. Mi smo se pokazivali na sceni, a dokazivali smo se brojem prodanih plo?a i brojem prodanih ulaznica. Stara se rockerska garda u svemu tomu te?ko snalazila.

je bilo vi?e, puno vi?e nego nas koji smo ostali. Posve?ena je onima koji su oti?li iz svijeta glazbe, rocka, iz svijeta ideala i postali konvencionalni. Nastavili su ?ivjeti obi?nim ?ivotima osudiv?i sebe na vje?ni ?al za napu?tenim snovima.

N OVI KLIN CI I STARA GARDA A ti novi bendovi, ti novi klinci, njima sam zavidio. Njima i tom, kako je to ?to se doga?alo na sceni tada nazvano, novom valu, ?irom su se otvarala vrata radija, televizije, novina, a mi smo se morali boriti za svaki ?etvorni centimetar prostora u medijima. O televiziji da i ne govorim. Pojaviti se na TV-u bila je premija. Zgoditak na lutriji. Oni su vje?bali, svirali u svojim podrumima i odmah snimali spotove

Ek at er in a velik a Ist in a m a?in a

DADO BEZ ?AN SE Priznajem, da, zavidio sam im. Bio sam ljubomoran, ali glazbeno me nisu impresionirali. Slika i video postali su va?niji od pjesama. Svirali su te svoje pjesmice i odli?no prolazili. Nije tu bilo nekih ozbiljnih glazbenih detalja. Nije bilo nekih jakih aran?mana, nekih harmonija... Bilo je lijepih pjesmica Idola, Haustora, Prljavog kazali?ta... To je bilo simpati?no. Ali scena je bila gusta, zasi?ena. Te?ko je bilo prona?i neko svoje mjesto u tom zagu?enom medijskom prostoru. Slu?ao sam ?to rade mla?i i mislio OK valjda je to ta komercijala koju od mene tra?e. Vrijedi poku?ati, za?to ne? I poku?ao sam. Taj eksperiment komercijalizacije zvuka i teksta, lika i djela Dade Topi?a, pre?ivjela je samo Elizabet. A bila su i ta nevesela vremena. Kome pjevati? Za koga pjevati? Kome pisati pjesme kada se sve potrgalo? Svidjeli mu se Idoli, ali sve je to bio glazbeni mainstream u koji se ja odjednom i stjecajem okolnosti kao silom prilika ve?i alternativac nego ?to sam ikada bio, nisam mogao uklopiti. Nisam imao ?anse. Za mene tu nije bilo prostora.

GLAZBEN I SPOM EN IK DADI TOPI?U I GRUPI TIM E A i stvorila se ta eufori?na atmosfera da je sve u rocku po?elo s novim valom i da i?ta prije novog vala nije postojalo. Ipak, nisu svi zaboravili da se nisu rodili iz zraka. Dogodila se 1984., 1985. ta Ekaterina velika, sjajna grupa, totalno druk?ija od svega ?to se pojavilo na rock sceni tih godina. M ilan M laden ovi? vo?a Ekaterine bio je istinski umjetnik, a ?lanovi benda odli?ni glazbenici. Nekoliko godina kasnije taj Milan i ta Ekaterina velika, ne?u pretjerati ako tako ka?em, podigli su meni i grupi Tim e glazbeni spomenik. U?inili su nevjerojatnu gestu. Sjajem svog uspjeha osvijetlili su i mene i grupu Tim e, a svoju su publiku prekop?ali na nas. Ta istinski velika grupa obradila je pjesmu Istina ma?ina grupe Tim e, a na omotnici CD-a kao svoje glazbene uzore naveli su B.B. Kin ga, jo? nekoga i Dadu Topi?a. Te Milanove rije?i i to ?to je Ekaterina velika prigrlila moju, na?u pjesmu zbilja mi puno zna?i posebno zbog toga ?to je sve to do do?lo u jednom turbulentnom razdoblju moje karijere kada sam svirao i pjevao da bih pre?ivio, bio prisiljen tragati za samim sobom i pitati se ?to sam i jesam li, a ako jesam gdje sam pogrije?io.

VIDIO SAM DADU, DADU TOPI?A!

Kada sam ve? spomenuo Ekaterinu veliku i Milana, ima tu i jedna anegdota. Bilo je to ovako, ispri?ao mi je Peco Petej, dolazi grupa Tim e u Beograd na svirku. Na? je kombi zalutao u neku ulicu. Trebali smo se okrenuti, ali je ta ulica bila tako uska da se kombi ni uz svu vje?tinu voza?a u njoj nije mogao okrenuti. E u toj ulici ?ivio je Milan. Vidjev?i na? kombi u nevolji, istr?ao je iz ku?e i otvorio nam kapije svog dvori?ta. Tako smo se zahvaljuju?i klincu Milanu, okrenuli i iza?li na pravi put prema na?em odredi?tu. Kasnije, puno godina kasnije, kada je Milan postao Eketarina velika, pri?ao je nekom zgodom o tome Peci. -Zn a? li t i ?t o je t o m en i, k lin cu t ada zn a?ilo, pitao ga je, Ne m o?e? n i zam islit i. Vidio sam Dadu ! Vidio sam Dadu Topi?a!

U POTRAZI ZA N OVOM PRILIKOM U vrijeme buma novog vala nisam bio tu. Nisam vidio svoje mjesto u tome. Bila je to kao neka renesansa, ne?to nevi?eno, fenomenalno, a ?ezdesete i sedamdesete, godine Dinamita, grupe Mi Korni grupe, Timea, Grupe 220... nisu postojale. Stvarano je uvjerenje da je sve po?elo s novim valom, a svega onoga ?to je u?injeno sedamdesetih godina kao da nije bilo, kao da to nije postojalo, a ako je i postojalo kao da uop?e nije bilo va?no. To me je zaboljelo. Pitao sam se je li mogu?a takva kolektivna amnezija? Pa sve je odnekuda i od nekoga po?elo! Shvatio sam da tu za mene takvog kakav jesam, a znao sam da vrijedim, vi?e nema mjesta. Ra?unao sam da bi se mo?da vani uz malo sre?e i puno truda moglo na?i prostora za Dadu Topi?a i njegove pjesme. I tako sam ja, gastarbajterski bard i brat oti?ao sam u pe?albu. Oti?ao sam u Francusku, u Pariz. Uzeo sam pod ruku svoje pjesme i plo?e i po?ao tamo probati pokazati se i dokazati kao glazbenik. Nisam uspio. Nisam u Francuskoj uspio zapo?eti novu glazbenu karijeru. Kasno sam shvatio da Francuzi ne po?tuju tu?e nego samo svoje i da tamo nisam imao ba? nikakve ?anse.

Tereza Kesovija, mojarijeka.hr

KUC KUC, DOBAR DAN , JA SAM DADO TOPI? Oti?ao sam gotovo doslovno trbuhom za kruhom. Jugoslavija je utonula u krizu, nestajalo je kave, ?e?era, benzina..., a pojavili su se i ti novi klinci bez straha i kompleksa... Idoli, Houra, Prljavo Kazali?te, Bijelo dugme, Rundek, Haustor... Oni su jednostavno zauzeli scenu i ja sam osje?ao da tu vi?e nema prostora za mene. U takvim okolnostima, a trebalo je od ne?ega i ?ivjeti, odlu?io sam vidjeti koliko vrijedimo ja i moja glazba. Htio sam vidjeti ?to mogu, da li mogu, koliko mogu. Uzeo sam dakle svoje plo?e, svoje pjesme, imao sam ne?to novaca, imao sam u Parizu jednog dobrog poznanika koji je bio u nekom biznisu i otisnuo sam se u nepoznato. U Parizu sam unajmio mali stan, naoru?ao se strpljenjem, uzeo svoje plo?e pod ruku i krenuo od agencije do agencije. Doslovno, kuc kuc, dobar dan, ja sam taj i taj. Po?etak nije bio obe?avaju?i. Ta nisam imao ni?ta osim vjere da stvaram dobru glazbu i pi?em dobre pjesme, a stvari nisu bile tako jednostavne.

PROM A?A J U FON TAIN EBLEAU Svirao sam s nekim Francuzima po nekim pari?kim klubovima. S nekim drogiranim

?udacima koji su ?eljeli napraviti bend, a vo?a im je bio tip koji je naslijedio rasko?ni dvorac s fontanama, ?umom, jelenima i svim ostalim ?udima u Fon t ain ebleau , nevjerojatnom kraju nekih 50 kilometara od sredi?ta Pariza. Imao je kamin ve?i od moje pari?ke sobe. ?uli su me kako sviram u nekom klubu i pozvali da im se kao zanimljiv tip pridru?im. Slu?ali su moje stvari. Hvalili ih kao originalne. Dizali su obrve. Klimali glavom s odobravanjem. Hvalili. Sve super. Me?utim, bilo ih je nemogu?e dovu?i na probe trijezne. Nismo uspjeli odsvirati ni jednu konkretnu pjesmu iako smo stalno razgovarali o tome ?to ?emo i kako ?emo svirati i stalno imali neke probe. Imali su fantasti?ne instrumente. Sve ono ?to je tada bilo najbolje na svijetu. Imali su pet kompleta bubnjeva, dva klavira, deset razli?itih poja?ala. Takvu opremu tada nisu imali ni Rolling Stonesi. Na kraju od svega toga nije bilo ni?ta.

TEREZA KESOVIJA Zanos da bih u Francuskoj mogao uspjeti kao glazbenik polako je kopnio. U pomo? mi je prisko?ila i ta divna velika ?ena, moja prijateljica Ter eza Kesovija koja je tada u Parizu bila nevjerojatno popularna, velika, prava diva. Pozvala me je na jednu finu ve?eru u jedan mali, skupi restoran na Montmartreu. Bila je lafica, pravi prijatelj. Poznavala je masu ljudi u Parizu. Razumjela me je i htjela mi je

pomo?i onako kako sestra poma?e bratu. Onako energi?na i prodorna, a k tome pravedna i dobra, kakva ve? je, povezala me je s Lelom M il?i?, na?om ?enom, producenticom na televiziji Antena 3. To poznanstvo bila je neka ?ansa da u?em u glazbene krugove. Javio sam se Leli. I?ao sam na neke audicije. Ali, moja glazba nije prolazila. Em sam bio stranac, em sam bio neka glazbena alternativa. Dakle, i dalje sam tro?io, a nisam ni?ta zara?ivao. Moja u?te?evina nije bila neiscrpne. Dakle trebalo je ne?to raditi, trebalo je po?eti zara?ivati ne?im drugim da bih mogao hraniti svoje glazbene snove.

KRAH Radio sam sva?ta pomalo, a onda sam 1984. godine uletio u biznis s turisti?kom agencijom Saron Voyage. Ta je agencija prodavala turisti?ke aran?mane, avionske karte, ulaznice za kazali?te, koncerte izlete, a mene je privukao posao ugovaranja aran?mane za Zim sk e olim pijsk e igr e u Sar ajevu . Radili smo u suradnji s jugoslavenskim agencijama. U igri su bili i globalni turisti?ki divovi, Thomas Cook, Vessel Voyage, Air France i jo? neke velike tvrtke... imali smo ekskluzivne ugovore za prodaju aran?mana za olimpijske igre u Sarajevu. Ja sam bio financijer agencije, a supruga suvlasnika bila je u skladu s francuskim zakonima jamac. Dakle, bio sam vlasnik kapitala, ali nisam imao pravo potpisa za bankarsko poslovanje. Sve je krenulo, kao, jako dobro, ali se sru?ilo kao kula od karata. Za?to? Zato ?to su suvlasnik agencije i njegova supruga pokupili sav prihod, sve uplate za aran?mane i pobjegli, netragom nestali s parama. U pitanju su bili veliki novci, oko sedam milijuna franaka. Ja sam tada bio u Zagrebu i Splitu gdje sam rje?avao poslove s doma?im agencijama. Ve? u Splitu probudila se u meni neka sumnja. Sve mi je to bilo ?udno, maglovito, zaplotno... sumnjivo. U operaciji kra?e novca u Parizu, pokazalo se da sam bio u pravu, sudjelovala je i jedna od ?efica splitske agencije koja mi je bila sumnjiva. Dok sam u Splitu rje?avao poslove ili bolje re?eno poku?avao rije?iti poslove, nazvali me je susjeda, zvala se Elizabet h , iz pari?ke ulice u kojoj je bilo sjedi?te agencije Saron Voyage. Ona i njen suprug bili su vlasnici male tvrtke od koje

smo unajmljivali fotokopirne ure?aje: -Gospodin e Topi? va?a je agen cija zat vor en a. Br zo se vr at it e i pr ovjer it e ?t o se doga?a. -Ne r azu m ijem . O ?em u se r adi? -Ne zn am t o?n o. Agen cija je zat vor en a. Dolazila je policija, dolazili su iz por ezn e u pr ave. Zovem, nitko se ne javlja. ?urno se vratim u Pariz, a agencija zatvorena, zape?a?ena. ?to da radim? ?to ?u? Obistinile su se moje sumnje. Oplja?kali su me moji partneri Ivica i njegova supruga Katarina Bonjolo. Preporu?ili su mi da potra?im odvjetnika jer sam ne?u mo?i ni?ta napraviti. Tako sam i u?inio. Da idem na policiju, ?inilo mi se, nije imalo smisla, bio sam stranac, ?ovjek iz tamo neke socijalisti?ke Jugoslavije. Na?ao sam odvjetnika koji je imao kancelariju u sredi?tu Pariza. -Dobar dan . -Dobar dan . -Pr oblem ? -Da.

-Fr an cu sk i? -Ne. -En glesk i? -M o?e. Saslu?ao me je, pogledao moje papire. -U r edu , do?it e za pet ?est dan a. -Dobr o, ka?em ja i po?em prema vratima, a on me zaustavi; -A k olik o st e m i don ijeli? -?t o? ?ega? -Ke?. -Kolik o? -4000 f r an ak a. -?ek ? -OK. Dao sam mu ?ek i nakon tih pet ?est dana do?em ponovno kod njega. -?t o jo? im at e u Fr an cu sk oj? Im at e li jo? n ek i k apit al? Nek r et n in e? -Nem am . -Ovo ?e bit i t e?k o i sk u po. Svi r a?u n i su Saron Voyagea su ispr a?n jen i. Policija r adi n a t om e. Pr ovjer io sam . Vi st e OK, ?ist i st e. Nem a n i?t a k om pr om it ir aju ?e za vas. Radi se o dvoje lju di k oji su t o u ?in ili i pobjegli iz

Fr an cu sk e. Im at e li n ek u k u ?u u Par izu , n ek e st an ove... -Ne, n em am n i?t a. -To je velik i pr oblem , k ak o da n ast avim n a t om e r adit i? -M o?da post oji m ogu ?n ost da vas t ada isplat im k ada m i bu de vr a?en pok r aden i n ovac? Naravno, odbio je takav rizik. -On da, h vala n e svem u . Jesam li jo? n e?t o du ?an ? -Ne, dobili st e ?t o st e plat ili. ?to sada? Nema ni?ta. Na ulici sam. Potonuli su svi moji snovi i planovi. Glazbe se nisam odricao i jo? uvijek je u meni bio taj plamen. Sanjao sam. Imao sam plan. Na?ao sam u Parizu sjajan podrum koji sam zara?enim novcem namjeravao kupiti. Ve? sam bio i kaparu dao za taj podrum od nekih 400 kvadrata s posebnim ulazom. Imao sam plan u njemu napraviti sale za probe bendova, a kasnije i tonski studio. To?no sam znao ?to ?elim. Obilazio sam tonske studije po Parizu da bih vidio ?to tko ima, ?to tko radi. Tako sam bio i u

studiju Sylvie Var t an i Joh n n yja Hallydaya, u kojem ?u ne?to kasnije iz sasvim druk?ije ?ivotne perspektive, snimiti pjesmu Princeza sa Sla?an om M ilo?evi?, beogradskom pjeva?icom koja je pjevala ?enske dionice na albumu Neosedlani.

DADO TOPI?, UGOSTITELJSKI M EN AD?ER Oplja?kan i pora?en tavorio sam u Parizu i ?ekao da se ne?to rije?i, da se ne?to dogodi. Plja?ka?e agencije nisu prona?li. Policija je slu?aj zatvorila. Nade da bih se u Parizu mogao afirmirati kao glazbenik gasile su se. Svirao sam po klubovima, ali to nije bilo to. Prihodi su bili oskudni. Nisam ba? dobro ?ivio, bolje re?eno ?ivotario sam. Uto, pojavio se u mom ?ivotu poznanik koji je u Parizu imao restoran République na istoimenom pari?kom trgu i ponudio mi posao. Ka?e: -Dado pozn aju t e lju di, t i im a? dar a za posao, do?i k m en i. -M a t k o m en e pozn aje u Par izu , ?udio sam se. -?u j ovdje im a pu n o n a?ih lju di. Par iz je pu n lju di iz n a?ih k r ajeva. On i zn aju za t ebe. E sad, taj restoran République nije bio ba? na osobito dobrom glasu. On to nije ni krio. Govorio je otvoreno i znao je gdje me zove i u ?to se trebam upustiti. Dvojio sam, ali nekog izbora nisam imao. -Pa dobr o, k olik o je t o par a, pitao sam ga kada je kazao da lova nije lo?a. Mislio sam da ?e re?i neku odre?enu sumu, no on mi je ponudio ne?to neo?ekivano. Kazao je: -Nu dim t i da dijelim o pr ih od pola pola. Pola m en i, pola t ebi. Bit ?e? m en ad?er r est or an a. To je, u tom trenutku i u situaciji u kojoj sam bio, bila ponuda koja se ne odbija. Dogovorili smo se. On je bio gazda, vlasnik, a ja sam postao voditelj restorana, ugostiteljski menad?er.

N IKOLA & PARI?KI ?EVAP?I?I I tako sam ja postao menad?er to jest voditelj restorana République. Bio je to veliki restoran. Mogao je primiti nekih 150 ljudi. Brinuo sam o cvije?u, o nabavi hrane, dostavi hrane i pi?a, o ?i??enju i odr?avanju, o pla?anju ra?una dobavlja?a, tra?io sam najpovoljnije dobavlja?e,

mesare, pekare, trgovce vo?em i povr?em. Uspio sam u Parizu prona?i mesara koji je radio fantasti?ne ?evap?i?e. Zna? kakve ?evap?i?e? Mrak. Te smo ?evap?i?e tr?ili na tone. Bili su sjajni, so?nim mirisni. Za te je ?evap?i?e vezana i pri?a o Nik oli, ogromnom ?ovjeku, dvometra?u iz ?uprije. Do?ao je jedne ve?eri u République sav jadan, mokar, prljav, neobrijan, poti?ten: -Jes t i Dado, pitao me je i pru?io mi svoju ogromnu ruku ve?u od lopate. -Jesam , vidim da bi me ne?to pitao, a neugodno mu je. -Jesi li gladan, pitam ja njega, a njemu se lice ozari. -Jesam . -?t o bi jeo? -Daj m i ?t a im a?, ost at k e... bilo ?t a. Odvedem ga u kuhinju k na?em kuharu Kinezu ili Filipincu i pitam ga ?to ima. On ka?e da mu na brzinu mo?e napraviti neku ?niclu, ali Nikola gleda u one ?evap?i?e iza staklenih vrata hladnjaka. Vidim ja to pa ka?em kuharu da mu

ispe?e ?evap?i?e, ali Nikola sko?i: -Ne, n e n eeet r eeeba. Sam ?u ja sebi ispe?i ?evap?i?e. -Ti? -Da, ja. -Pa dobr o, ispeci si ?evap?i?e. I vidim ja radi on to vje?to, spretno. Ima mota rekli bi Dalmatinci. Gleda ga i kuhar, ?udi se. -Pa dobr o Nik ola, t k o si t i, ?t o r adi?? -Radim n a gr a?evin i. -A ?t o si po pr of esiji? -Ku h ar . -Ku h ar ? -Jesam , k u h ar sam . -A jel bi t i r adio k ao k u h ar ? -Pa bi, al gdje? -Pa ovdje, k od m en e. Bio je zabezeknut, odu?evljen. Sav radostan ispekao je ?evap?i?e svima i sve nas je nutkao:

-De pr obaj. Boljih n isi k u ?ao. I probam ja njegove ?evap?i?e. Mislio sam ?evap?i? kao ?evap?i?, ali vraga. Nikolini su ?evap?i?i bili fantasti?ni! Znao sam da nam na? mesar pravi odli?ne ?evap?i?e i da ih svi hvale, ali Nikola ih je ispekao maestralno. ?udo! -Zn am ja s m esom , hvalio se. I stvarno je znao. Vi?e nismo kupovali ve? pripremljeno skupo meso kod francuskih mesara nego svinjske, tele?e i gove?e polovice koje je Nikola tako spretno rezao i pripremao da smo se svi divili njegovom umjetni?kom radu. ?ivio je u nekoj ?upi u predgra?u. Radio je sva?ta. Postavljao je plo?ice, pravio vodovod... Preselio sam ga u jednu prostoriju u objektu restorana. Dao sam mu sobu besplatno i uz posao kuhara dao mu jo? i status ?uvara restorana. Plakao je od sre?e taj Nikola, jedan od mojih Neosedlanih.

SLU?A J KAM EN ICE I?ao mi je taj posao menad?era. U?ivio sam se, zaigrao. Radio sam ?ustro i brzo u?io. Sku?io sam da ima puno nepo?tenja. Vidio sam da nas varaju i potkradaju. Provalo sam jednog Arapina od kojeg smo kupovali kamenice. On je nabavljao, recimo, jednu ka?etu velikih kamenica i tri ka?ete malih, pa je na vrh ka?eta onih sitnih kamenica stavljao red velikih i onda nam sve to prodavao po cijeni velikih. Ma?njavao nam je i do 150 franaka po ka?eti, a mi smo kupovali 10 pa i 12 ka?eta kamenica dnevno. Po?eo sam nabavljati kamenice sam. Proku?io sam i druge stvari.

M RA?N I DE?KI U KO?N IM JAKN AM A Sve je to bilo prili?no idili?no. ?ak sam pomalo po?eo u?ivati u svemu tome, ali jedne no?i u?u u restoran dvojica. Neki mra?ni de?ki u ko?nim jaknama. Moj Nikola mi ?ap?e: -Tr ebaju t e n ek i, zn a? on o... m af ija?i. -Koji sada m af ija?i? -En o ih t am o za st olom . Sjede sam i. I, ?to ?u, odem ja do njih, pristojno ih pozdravim: -Dobr a ve?er gospodo. Tr ebat e m en e?

BATICA

-Ti si t aj. -Koji sam ja t o t aj? -Nem oj t u da m i se peder i?e?, zare?i prijete?i jadan od njih. -Ja se peder i?em ?, krv mi je proklju?ala, Ak o se ja po?n em peder isat i bi?et e n a podu i bi?e k r vi, gospodo. Pozovem Nikolu i on se onako ogroman pojavi na vratima kuhinje. -Dak le ?t o t r ebat e? -Rek o je Bat ica, 70 h iljada m jese?n o i n e?em o vam vi?e dolazi. 70 h iljada. -Recit e Bat ici, po?t o je Bat ica vjer ojat n o m ali jer m u je im e dem in u t iv... -Nem oj da se zajebava?. Bolje t i je s n am a n ego da t i do?u Kor zik an ci ili Ar api, Alban ci... n ek om e ?e? m or at i plat it i. Bolje t i je da si s n am a. -Dobr o, ali gdje m ogu vidjet i t og Bat icu ? -Do?i su t r a u 11 k af i? n a po?et k u Ch aps-Elysees. Lak o ?e? ga pr epozn at i, sav je u bak r u , st olovi, zidovi... sve je u bak r u . U redu, ka?em im i ispri?am im se ?to sam bio bezobrazan. -Nisam t ak o n au ?io r azgovar at i s lju dim a, ali u vr ijedili st e m e. Nist e r ek li n i k ak o se zovet e. Rek li st e m i ti si taj k ao da sam n e?t o k r iv. To m e vr ije?a. Ja bih se zbog t oga st var n o i pot u k ao s vam a. Ali, dobr o, h ajdem o u pozn at i Bat icu pa ?em o on da dalje r azgovar at i k ak o ?em o s poslom .

Oti?ao sam u taj kafi?. Do?ao sam sat ranije. Sjedim vani na terasi i pijem kavu. ?ekam. Nitko ne dolazi. Ve? je skoro bilo podne. Ni?ta. Platim kavu i krenem, a pored izlaza stoje dva ?ovjeka. Kada me je jedan od njih ugledao ka?e: -A, t i si t u ? -Tu sam cijelo vr ijem e. Jesi li t i Bat ica -Jesam . Ja sam Bat ica, predstavi se on. Na njemu crna ko?na jakna, crne nao?ale... Gleda me podozrivo pa ka?e: -Lepo izgleda?. -Pa i t i lepo izgleda?. Dobr o, k ak o ?em o. -Slu ?aj, m i in a?e r adim o sa st ot k om , ali t i si t ek po?eo pa je m alo povoljn ije... -A, on o... Ar api, Kor zik an ci i t e st var i? -Ist in a je. Nek om e m or a? plat it i. -A policija? -Policija r adi za n as. Pa ?t o t i m isli? k om e m i dajem o lovu k oju dobijem o od t ebe i t ak vih . -Zn a?i ja m or am r adit i za sve vas. -Ti k ao i svi. Tak av je sist em . Ti si pr vi k oji n ije sh vat io odm ah . Krenem uredno pla?ati reket. Ka?em gazdi o ?emu je rije?, kakav je to tro?ak. -70 t isu ?a? Dado, n em oj m e zajebavat i. Pla?a? 70 t isu ?a? -Pla?am . A k om e si t i pla?ao? Nisi pla?ao? Ne pr i?aj m i bajk e. Do?li su ovam o i sve su zn ali. Zn ali su da sam ja pr eu zeo, zn ali su k ada n am je k r en u lo, zn ali su k ada t r eba do?i, zn ali su t k o sam ... M o?da si ih t i poslao? -Nisam . -M o?da dijeli? s n jim a? M o?da si pla?ao m an je pa t i se t aj ar an ?m an isplat i?

KAD CEZAR KA?E DADO, IDI KU?I Zavladalo je nepovjerenje me?u nama i sve je to po?elo gubiti smisao. Onaj po?etni mali poslovni zanos istopio se. Stvarnost je bila gruba. Ali, nastavio sam dalje. ?to sam mogao? Kad, nakon nekih dvadesetak dana, racija! Upada u RĂŠpublique policija. Cijeli odred. Njih valjda dvadeset. Postroje se uz zidove i vrata i krenu od stola do stola pregledavati dokumente

gostiju koji su se tu zatekli. Glavni me?u njima pita tko je ?ef i ja mu se pristojno javim. ?udio se ?to slabo govorim francuski i ?to sam iz Jugoslavije. Postavljao je suha rutinska pitanja. Uljudno se ispri?ao zbog upada i provjere gostiju. Zaklju?io je da je sve u redu, rukom pokazao prema izlazu i cijeli taj odred policije iza?e iz restorana. Mislio sam OK sve je u redu, ali nisam jo? ni odahnuo kako treba, nije pro?lo ni punih pet minuta kad - bum... s treskom se otvaraju vrata i isti taj odred policije ponovno upada u lokal. Sve ispo?etka. Raspore?uju se uz zidove i vrata. Pregledavaju gostima dokumente. To je bio neki njihov ?tos. Neki njihov na?in rada. Neki pari?ki policijski psiholo?ki pristup. Stvarno su me upla?ili. Koji je sada vrag? Doslovno su uletjeli kao da je ratno stanje. I taman oni krenu?e ponovno pregledavati dokumente gostima kad ustane jedan ?ovjek kojeg sam vi?ao u RĂŠpubliqueu, ali ga nisam poznavao, izvadi iz unutarnjeg d?epa sakoa neku knji?icu i podigne je iznad glave. Bila je to knji?ica nosioca Legije ?asti, najvi?eg francuskog priznanja za vojne i civilne zasluge. Bez pardona je policajcima odr?ao lekciju i zamjerio im ?to nepotrebno maltretiraju i uznemiravaju gra?ane. -Ne m o?et e r adit i t ak ve st var i. Sm jest a n apu st it e ovaj r est or an, bio je odrje?it. Policajci su se ukipili, zapovjednik je salutirao i odmah su iza?li van. Mislio sam da je taj

neobi?ni ?ovjek, nositelj Legije ?asti Francuz, ali ne, bio je Alban ac. Zvali su ga Cezar i svi su ga znali pod tim imenom. -Pa dobr o ?t o si t i n jim a r ek ao k ada su t e poslu ?ali k ao ?t o pas slu ?a gospodar a? -Rek ao sam i da se pr ist ojn o pon a?aju u m ojoj pr isu t n ost i, u pr isu t n ost i zaslu ?n og dr ?avljan in a Fr an cu sk e. Bor io sam se za Fr an cu sk u . Ja sam f r an cu sk i h er oj. Fr an cu zi t o po?t u ju . Dok smo razgovarali ispri?am ja Cezaru moje nevolje s Baticom, mafijom i reketarima. -?u j, m en i n e t r eba bolja za?t it a od t voje. Da sa ja n jih r ije?im ? On me gleda i onako o?inski mi govori: -Do?ao sam u RĂŠpublique jer se o t ebi ovdje dost a govor i. Do?ao sam vidjet i t k o si, k ak av si. -I k ak av sam ? -A za?t o se bavi? ovim poslom , pitao me je ne udovoljiv?i mojoj znati?elji. Ispri?ao sam mu cijelu moju francusku pri?u koja me je dovela do posla voditelja restorana s fifti fifti podjelom prihoda. -Jebiga, t ak o je ispalo. Sada plivam . Dr ?im n os izn ad vode. Vadim se. -Nije t o za t ebe Dado. Idi k u ?i. Nem a? ovdje ?t o t r a?it i. Ovo je ok r u t an svijet . Ti si odr ast ao u n ek om dr u gom svijet u . Ovdje m r ak gu t a lju de. St r adat ?e?. Idi k u ?i. -Osje?am ja t o, govorim mu, ali t r ebam jo? n ek o vr ijem e da se izvu ?em iz n evolje. A on odmahuje glavom, stavi mi ruku na rame, gleda me u o?i i ka?e. -Nem oj ?ek at i. Idi k u ?i. Dado, idi k u ?i. Poslu?ao sam ga. Digao sam ruke od restorana, od Francuske, od Pariza i vratio sam se ku?i. Dodu?e vi?e sam se vratio da bih se smirio i odmorio od Pariza i pari?kih trauma. Imao sam namjeru vratiti se, me?utim na odmoru u Rovinju upoznao sam nju, moju M ir u . Upoznao sam je, zaljubio se i ostao. Tako je 1984. godine po?elo novo razdoblje mog ?ivota. Nast avak u idu ?em br oju