Rezidba mladog vinograda Novopečeni vlasnik vinograda naći će se proljetos na mukama kako da sam oreže čokote, ako to dosad nije radio, već samo gledao kako to drugi rade. Prvi je korak da dešifriramo uzgojni oblik u vinogradu, a drugi da pronađemo "knjigu šifre" koja će nas uputiti u tajnu rezanja. Rezidba vinove loze prvih 4-5 godina poslije sadnje vinograda presudna je za njegov uspješan razvoj i što ekonomičnije iskorištavanje u godinama pune redovite rodnosti. U tom razdoblju najvažniji cilj proljetnog orezivanja čokota je formiranje izabranog uzgojnog oblika. Vinova loza se može uzgajati na mnogo načina, jer ima veliku sposobnost prilagođavanja. Za nov vinograd treba izabrati onaj koji će se najbolje prilagoditi zemljišnim i klimatskim uvjetima izabrane lokacije, podloge i sorte - i s kojim su već stečena dobra iskustva i navike u određenom vinogorju. Uzgojni oblik čokota čini njegov stalni vanjski izgled (formu), a kod svih sustava postoji staro nerodno drvo stablo s krakovima (ograncima), na kojima se rezidbom ostavlja kratko rodno jednogodišnje drvo kao reznik sa 2-3 pupa, srednje dugo - kondir sa 4-6, i dugo rodno drvo - lucanj sa 8-12 pupova. Kod različitih sustava uzgoja variraju samo visina stabla, te mjesto, dužina i broj krakova. Stablom čokota transportiraju se vodene otopine mineralnih tvari iz korijena do lišća, a organske tvari (škrob, šećer) vraćaju se silazno u sve organe čokota i korijen. Stablo je relativno tanko (promjera 5 do 12 cm. samo iznimno većeg), ali je obično dovoljno čvrsto da uz pravilno uspravno formiranje (vezivanjem uz kolac prvih 6-7 godina da se izbjegne trbušanje i svijanje) nosi sve nadzemne organe čokota sa cijelom masom mladica, lišća i grožđa.
Uzgojni oblici čokota Uzgojne oblike loze, s obzirom na visinu stabla, dijelimo na: niski uzgoj, s visinom stabla 20 - 40 cm, srednje visoki, s visinom 70 - 110 cm i visoki uzgojni oblici, visine stabla 150 - 180 cm.
• • • • • •
Od niskih uzgojnih oblika vodeći je tzv. račvasti, koji na niskom stabalcu ima tri ogranka, na kojima se rezidbom ostavljaju samo reznici. On se rabi samo još kod uzgoja loze uz kolac. Od srednje visokih - koji su u našoj praksi najrašireniji, postoje gijotov i srednje visoki dvokraki, s najčešćom visinom stabla od 70-90 cm. Tu su i razni kordonski sustavi (Mozerov, Silov itd.). Visoki uzgojni oblici rabe se više u južnim nego u kontinentalnim hrvatskim vinogorjima. i to najčešće za uzgoj stolnih sorata grožđa npr. zadarska lepeza, pergola tendone, itd.). Iz Mađarske se u vinogorja Baranje i Slavonije posljednjih godina sve više širi visok kordonski uzgoj vinove loze u obliku kišobrana. pod nazivom ambrela, s visinom debla 150-180 cm.
Ako bismo od svih desetak sustava uzgoja loze koje prakticiraju vinogradari naše republike željeli preporučiti najjednostavniji i najpraktičniji za amatere, onda je to svakako, i sada najrašireniji u kontinentalnim hrvatskim vinogorjima, srednje visoki dvokraki ili trokraki sustav. Taj se sustav naziva dvokračnim jer se na stabalcu visine 70-90 cm formiraju dva kraka (ogranka), koji su nosioci rodnog drva (reznika, kondira i lucnjeva). Kod tog sustava koji potpuno zadovoljava sve zahtjeve suvremenog intenzivnog vinogradarenja (zastupljen je i u većini naših velikih plantaža) najčešće se sadi s razmacima za malu mehanizaciju 1,80 do 2 m, 0,90 do 1,10 m, a za, srednju 2,40 do 2,80 m, 0,90 do 1 m. S oko 5000 čokota u prvom. te oko 4500 po 1 ha u drugom slučaju, uz prosječno opterećenje od 25 pupova mogu se postići prosječni prinosi graševine od 3 do 3,5 kg po trsu, odnosno, po 1 ha od 135 do 175 mtc grožđa.
Uzgojna rezidba po godinama Prve godine cijep se reže kao i uvijek na 1 do 2 razvijena pupa (na parafiniranim cjepovima to je već učinjeno). U toku te godine se ne plijevi i sve mladice vežu se uz kolac (da bi se što više razvio korijen). U proljeće druge godine se jedna najbolja mladica reže na 2-3 pupa - a sve ostale potpuno uklone. Kad iz pupova mladice porastu oko 15 cm - ostavljaju se dvije najbolje i povežu uz kolac, a ostale oplijeve. Za vegetacije se mladice još 2-3 puta povezuju i ako jače prerastu kolce, vršikaju se do kraja srpnja na oko 1,5 m. U proljeće treće godine se najbolja mladica, izrasla što više u smjeru reda, prikraćuje na predviđenu visinu stabla čokota (70-90 cm, jedan pup iznad donje prve žice) i poslije zatezanja žice poveže (sl. 1). Kad mladice porastu oko 10-15 cm, osim tri do četiri vršne u gornjem dijelu stabalca, sve donje se oplijeve.
Slika 1
Slika 2
U četvrtoj godini ostavljamo od četiri zrele rozgve samo dvije, i to one koje će nam dati najbolji oblik čokota u obliku slova V ili "rašlje". Krakove u obliku slova V povežemo lijevo i desno uz prvu armaturnu žicu, ali da krakovi ne prelaze žicu. već da budu u nivou (sl. 2). Iznimno možemo ostaviti jedan lucanj od gornje rozgve ako je čokot dobre kondicije. Taj prvi lucanj u četvrtoj godini je privremen i služi za dobivanje većeg prvog uroda. Iduće godine on se potpuno uklanja (ili se iz njega izvede još jedan krak i formira -trokraki. uzgoj na čokotima natprosječne kondicije). Tako je formirano stabalce s dva kraka i završen uzgoj njegova kostura. Pete godine u proljetnoj rezidbi na svakom kraku dobro razvijenog čokota ostavlja se jedan lucanj sa 8 do 10 pupova, a od mladice ispod njega formira prigojni reznik od 2 pupa (sl. 3). Na čokotima koji su slabije kondicije ostavit ćemo samo jedan lucanj i dva prigojna reznika. Lucanj se u luku povezuje na glavnu donju žicu ili strmo na pomoćnu (kod manjih razmaka sadnje). Svih ostalih godina u rezidbi izrođeno staro rodno drvo lucanj se odbacuje i na krakovima formiraju novi lucnjevi i reznici (iz gornje mladice prigojnog reznika lucanj, a iz donje prigojni reznik). Prema tome, sa petom godinom završavamo formiranje uzgojnog oblika DVOSTRUKI GYOT.
Slika 3
Slika 4
Napomena: opterećenje rodnim drvom ovisit će od kondicije čokota, kao i od sorte, već prema tome da li neka sorta traži dulji ili kratki rez ili jače, odnosno slabije opterećenje rodom. U nasade srednje visokog uzgoja postavlja se jednostavna i relativno jeftinija armatura (naslon) za vinovu lozu, betonska ili drveno-žičana. Stupovi dužine 2,45 do 2,85 ukopavaju se 70 cm u zemlju na svakih 6-7 m te postavlja 5 redova pocinčane žice (sl. 4).
Izgled čokota mladog vinograda nakon rezidbe:
treća godina
četvrta godina
Slika 1
Slika 2
Nije dovoljno poznavati samo tehniku rezidbe već treba dobro poznavati agrobiološke i tehnološke osobine pojedinih sorata, zatim klimatske uvjete i svojstva tla te podloge s obzirom na bujnost i podnošljivost spram fiziološki aktivnom vapnu. Isto tako treba poznavati sistem uzgoja giyot, dvokrak, trokrak, kordionci, pergole (brajde).
Svrha rezidbe Legenda kaže da je "koza" prva skrenula čovjeku pažnju na potrebu rezidbe. Pitanje da li je rezidba vinove loze uopće potrebna i korisna agrotehnička mjera postavljali su više puta ne samo praktičari već i znanstveni radnici (Ravaz Keffer, Dalmasso i dr.). Oni tvrde da za dobivanje plodova rezidba loze nije nužna, pa čak ako se i ne provodi više godina. Međutim, bilo bi besmisleno negirati potrebu redovite rezidbe, jer ako bismo izostavili rezidbu to bi se neminovno odrazilo na kvalitetu (sadržaj šećera u grožđu odnosno moštu). Loza se orezuje da se: pospješi (ubrza) raniji dolazak čokota u rod regulira količina priroda u odnosu na bujnost čokota s obzirom na ekološke uvjete (klima - tlo) čokotu daje određeni oblik koji olakšava obradu tla i zaštitu od bolesti i štetnika, uklonimo bolesnu rozgvu (oštar rez kad je u pitanju fomopsis - crna pjegavost (eskorioza), uklonimo osušene i smrznute dijelove čokota, rezidbom se regulira sklad u razvitku korijenovog sustava naprama lisnoj površini.
• • • • • •
Da prilikom rezidbe ne bismo napravili "grube greške" na slikama 1-7 možete vidjeti razne uzgojne oblike vinove loze i kako se obrezuju sa kratkim opisom. Rodna je u načelu samo jednogodišnja rozgva (odrvenjela mladica), a ona raste iz dvogodišnje rozgve (sl. 1). Sretna je okolnost što od tog pravila odstupaju neke sorte u kojih mladice istjerale iz starog drva (spavajućih i adventivnih pupova) mogu biti rodne. Rezač treba poznavati osnove fiziologije i ekologije vinove loze, te posebno voditi računa o klimatskim prilikama koje su prethodile godini rezidbe. U vinogradarskim rajonima, kao i, u godinama s manje oborina (vlage u tlu i zraku) rodni pupovi smješteni su bliže osnovi rozgve pa možemo uspješno primijeniti kraći rez, bez obzira na to što na osnovi iskustva znamo da dotična sorta zahtijeva dugi rez. Naprotiv, u kišnim godinama (potkraj proljeća i u toku ljeta ) rodni pupovi se razvijaju dalje od osnove, pa treba primijeniti dužu rezidbu.
slika 1
slika 2
a - jednogodišnje na dvogodišnjem
Čokot sa slijedećim elementima:
drvu (rozgva, prut ili lastar) b - dvogodišnje drvo c - jednogodišnje drvo na višegodišnjem drvu d - višegodišnje drvo ili panj
A - stablo B - ogranak C - štrljak D - kratki reznik - prigojni reznik E - lucanj - luk F - dugi reznik - rodni reznik
G - kratki reznik - pričuvni reznik
Opće pravilo rezidbe Opće je pravilo rezidbe da se uz lucanj, kondir ili rodni reznik ostavlja obavezno jedan prigojni reznik sa 1 do 2 pupa, a smješten je najčešće u neposrednoj blizini lucnja, kondira, odnosno reznika, dakle na istom ogranku (sl. 2). Uloga prigojnog reznika (1 do 2 pupa) jest da se iz njegovih pupova razviju nerodne mladice koje će se bolje razviti i dozoriti nego ako donose rod. Ovakva nerodna mladica dat će najbolju rozgvu za rod u slijedećoj godini, pa je zato i nazivamo "prigojnom". Prigojni reznik stajat će uglavnom na dvogodišnjem drvu, a samo u iznimnim slučajevima ostat će isti na starom drvu (može dobro poslužiti za pomlađivanje; odnosno smanjenje visine čokota). Kod nekih uzgojnih oblika reznici i lukovi mogu istovremeno služiti i kao rodno i kao prigojno drvo (račvasti uzgoj, kordonci Royat i Sylvoz - sl. 3 i dr.) . Slabim opterećenjem čokota rodnim drvom smatra se ako broj rodnih pupova ne prelazi 10, srednjim 10 do 40 pupova, a jakim opterećenjem ako ono iznosi 40 do 60 pa i više (na kordoncima i uopće kod čokota veće "ekspanzije", širih razmaka sadnje i povišenog uzgoja). Zatim treba znati da su pupovi na osnovi i na vrhu mladica slabije razvijeni, a najbolje u sredini. Svi pupovi ne nose začetke grozdova i mladice koje se iz njih razvijaju nisu rodne. Štetno je i ekonomski neopravdano ako čokote u dobroj "kondiciji" opterećujemo malim brojem pupova. Tada mladice previše bujaju, dobivaju mekše i spužvastije (poroznije) staničje pa nedovoljno dozore (odrvene) te takve rozgve lakše pozebu (smrznu). Zatim jače izbijaju zaperci, a cvasti i grozdovi se redovito osipaju ( budu rehuljavi ). Previše "oštra" rezidba na reznike umanjuje "vitalnost polena" uz osipanje cvata. Općenito oštra rezidba "depresivno" djeluje, jer se smanjuje vegetativni porast i rodnost čokota. Naprotiv, duga rezidba pojačava razvitak lisne mase, a to povoljno utiče na dozrijevanje rozgve te formiranje rodnih pupova i klijavost polena, kao i bolju opskrbu čokota rezervnim hranjivima (škrob-šećer). U tom treba naći mjeru, jer duga rezidba može imati za posljedicu suvišan broj grozdova koje treba naknadno prorjeđivati. Jako opterećeni, posebno mladi čokoti, u slijedećoj godini pokazuju znakove slabijeg porasta i rodnosti. slika 3 Najveći potencijal rodnosti čokot postiže između 7. do 15. godine, a nakon tog vremena iz godine u godinu rodnost postupno opada. U toj dobi rezidba mora biti "umjerenija", a gnojidba redovitija i što bolje izbalansirana NPK gnojivima i mikroelementima. Ako ne ras polažete podacima iz stručne literature o načinima rezidbe (opterećenju rodnim pupovima) za pojedine sorte, a posebno za "nove" koje se uvode u sortiment određenog rajona ili podrajona-vinogorja, tada treba "iskustveno" (pokusima) utvrditi da li dotična sorta zahtijeva kratki ili dug rez (na lucnjeve) ili mješoviti rez (na kondire i lucnjeve). U rezidbi nećete pogriješiti ako sortu u koje su pupovi na osnovi rodni režete; "kratko" a sorte u kojih rodni pupovi poču roditi od 3 do 5 "nodija" od osnove rozgve, režete na duge reznike ili kratke do duge lucnjeve. Zobatice (stolne sorte) u pravilu režemo na kondire i reznike da grozdovi budu veći i ljepši (atraktivniji). Sorte s velikim grozdovima režu se obično kratko ili na srednje-dugo rodno drvo, a sorte s, malim grozdovima režu se većinom na dugo rodno drvo. Isto tako sorte bujnije, vegetacije i na bujnijoj podlozi režemo na dugo rodno drvo. Na plodnim i vlažnijim tlima treba čokote jače opteretiti, a manje na sušnijim (skeletnim) tlima toplijega klimata. Na starijim i oslabljenim čokotima treba primijeniti kratku ili izmjeničnu rezidbu (na dvokraku ostaviti samo jedan lucanj s odgovarajućim prigojnim reznicama). Načini rezidbe za pojedine sorte: Kratka, mješovita, ili duga - blatina, vranac, plavac mali, frankovka, teran, buvier, barbera crna, portugizac, plavina, žilavka, maraština, pošip bijeli, vugava, bogdanuša, kraljevina crvena, plemenka bijela i crvena, čapski biser, ezerio. • Mješovita, ili duga - muškat otonell, muškat žuti, burgundac bijeli, silvanac, rajnski rizling, graševina, začinak, merlot, cabernet franc, burgundac crni, perletta, muškat italia, drenak crveni. afus-ali, muškat hamburg, čauš, rizvanac, semillon, sauvignon.
•
•
Duga rezidba - traminac, gamay bojadiser, burgundac sivi, krstač, muškat ruža madelein angevine, cabernet sauvignon. Kratka rezidba - alfonse-lavale, kraljica vinograda, kardinal, plovdina, ružica crvena, kreaca, kavčina crna, kadarun.
Za stolnu sortu Kardinal (dr. Melita Fazinić - Zagreb; 1985. g.) navodi da je ona vrlo rodna sorta, bez obzira na to da li se reže na dugo ili kratko rodno drvo. Ali, budući da je riječ o stolnoj sorti za koju je vrlo važan izgled grozda, a koji se ne postiže dugom rezidbom, preporučuje se kratki rez rodnog drva, a uzgojni oblik "zadarska lepeza" na pergoli kosoga krova. Prema broju ostavljenih pupova i dužini rozgve na kojoj su ti pupovi. smješteni razlikujemo: • rez na reznike, u Dalmaciji brk (1 do 2 pupa kratka rezidba), • rez na kondir, Dalmaciji mačica (4 do 6 pupova srednja rezidba), • rez na lucanj , luk, ili maca u Dalmaciji (7 do 10 pupova pa i više dugačka rezidba ) te • mješovita rezidba (kombinacija kratkoga i dugog rodnog drva).
Ako za neku sortu kažemo da zahtjeva dugačku rezidbu (na lucnjeve), recimo od 7 do 27 pupova, posve je, razumljivo da ćemo kod umjerenog opterećenja 8 do 12 pupova dobiti manje grožđa, ali s većim postotkom šećera. Ali isto tako sorta koja zahtijeva dugo rodno drvo (lucanj) podbacit će u rodu ako je obrežemo na reznike ili kondire.
Utjecaj rezidbe na količinu priroda Rezidbom možemo ostaviti na čokotu manji ili veći broj pupova (ovisno o načinu uzgoja). Međutim, isti broj pupova na čokotu, na primjer 24 pupa, može biti na čokotu raspoređen na različite načine: 12 reznika sa dva pupa iznosi 24 pupa, isto tako 8 reznika sa po 3 pupa ili 2 lucnja sa po 10 pupova i 2 reznika sa 2 pupa. Ali, uz isti broj ostavljenih pupova na jednom čokotu rodnost će biti znatno veća ako se primijeni duga rezidba na lucnjeve, posebno kod sorta koje "izričito" zahtijevaju dugi rez, nego uz primjenu kratke rezidbe pa makar ostavili isti broj pupova (24). Tako, na primjer, traminac obrezan na kratko drvo dao je 1,4 kg grožđa po čokotu, a kod dugog reza 1,9 kg. Lucanj i kondir su u načelu rodni elementi čokota, a reznik može biti rodan ili nerodan, ovisno o sorti.
Načini uzgoja vinove loze 1. Račvasti uzgoj ili uzgoj na krakove-rogove Ovaj oblik uzgoja najviše je proširen u vinogradrskom području Primorske Hrvatske. Osnovna osobina ovog uzgoja je da se na stablu (panju) uzgoji 3-5 krakova raspoređenih u prostoru u obliku pehara - vaze (najčešće). Na svakom se kraku nalazi po jedan reznik (brk ili glava) s po 2-3 pupa. Rijetko se ostavlja i lucanj (maca, pistola). Redoviti se rez sastoji u tome, da na svakom kraku ostavimo samo po jedan reznik s 2-3 pupa. Sa starog drva "uklonimo" izboje. U pravilu se odbacuju gornje rozgve s komadima dvogodišnjeg drva (prošlogodišnjeg reznika), a donja se rozgva reže na 2-3 pupa. Uzgaja se bez armature ili na armaturi s jednom žicom.
1.1. Modificirani račvasti uzgoj - "ventula" (lepeza) Nastao je modifikacijom račvastog uzgoja. Razlika je u tome što su kod ovog uzgoja krakovi raspoređeni plošno pa je omogućena primjena mehanizacije u međuredu (sl. 4 i 5). Prikladna armatura s jednom do tri žice. Reže se tako da se na svakom kraku ostavlja po jedan reznik sa po 2-3 pupa.
slika 4
slika 5
2. Uzgoj Guyot To je najjednostavniji oblik uzgoja s mješovitim rezom. Na samom stablu smješteni su prigojni reznik sa 2 pupa i lucanj s 8 - 12 pupova (sl. 6). Klasični Guyot je uz kolac, a odgovara i lakša armatura.
slika 6
3. Dvokraki uzgoj Jedan je od najraširenijih oblika uzgoja u novim nasadima. Na svakom kraku nalazi se po jedan reznik sa po 2 pupa i lucanj s 8-10 pupova (sl. 7a-e). Rez svakog kraka provodi se kao kod Guyotovog uzgoja. Najprikladnija je armatura s 5 žica.
slika 7a
slika 7b
slika 7c
slika 7d
slika 7e
Nerodni pupovi U pravilu nerodni su pupovi s osnove rozgve tj. na kruni i nekoliko nižih pupova, a obično imaju razvijeno samo glavno oko te eventualno jednu suočicu. Rodnost suočica je normalna za mnoge američke loze i hibride, a za sorte evropske loze rodnost mladica iz suočica je znatno slabija.
Rodnost pupova prema smještaju Na jednogodišnjoj rozgvi pupovi su prema svom smještaju različito razvijeni i različite rodnosti. Na osnovi rozge su mnogobrojni "spavajući pupovi", koji obično imaju razvijeno samo glavno "oko", a iznad spavajućih pupova su razvijena dva "crna oka". Uz glavno "oko" imaju razvijenu jednu suočicu. Mladice iz "crnih oka" u pravilu su nerodne ili slabo rodne. Međutim, kod većeg broja vrlo rodnih sorti osobito u toplijim krajevima, mladice iz crnih oka su rodne. Iznad "crnog oka" smješteni su potpuno razvijeni "zimski pupovi" iz kojih se najčešće razvije jedna mladica (iz glavnog oka). U povoljnim uvjetima razviju se dvije mladice, tj. iz oka i suočice. Rodnost pupova povećava se od osnove do sredine rozgve ili do druge trećine dužine, a onda se smanjuje prema vrhu. Kod. nekih sorti su pupovi na osnovi dosta rodni, kod drugih sorti rodnost počinje tek na trećem ili četvrtom nodiju. Možda će tek sad nekim vinogradarima biti jasno zašto je izostala rodnost neke sorte. Poznavanje tih svojstava vrlo je važno, jer se prema tome obavlja rezidba.. Zbog toga, na primjer, traminac crveni moramo rezati na dugo rodno drvo (lucnjeve), jer su pupovi na osnovi vrlo slabo rodni, dok Ružicu, možemo rezati vrlo kratko, jer su i najniži pupovi rodni. Mnogim ispitivanjima je dokazano da postoji izražen odnos između rodnosti mladica s jedne strane i kemijskog sastava "koljenca", iz kojeg se mladica razvila. Naime, utvrđeno je da su koljenca mjesto gdje se "uskladišćuju" pričuvne (rezervne) tvari koje služe razvitku pupova, te da su koljenca utoliko bogatija rezervnom tvari (dušikom, škrobom i šećerom) ukoliko su udaljenija od baze do neke mjere. Već smo spominjali utjecaj klimatskih faktora na rodnost pupova. Kod nekih sorti klima ima dominantnu ulogu. Slikovit primjer (navodi dr. Nevenko Fazinić) je sultanina bijela, koja u vrlo toplim krajevima na Peloponezu u Grčkoj, pokazuje redovitu rodnost već na prvim pupovima, pa se zbog toga vrlo kratko reže. Međutim, uzgojena kod nas u Dalmaciji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, rodnost "prelazi" na srednje, odnosno pupove daleko od baze, pa treba provesti dugi rez. Gledano kroz prizmu uroda grožđa i ekonomičnosti proizvodnje, vidimo veliku važnost poznavanja stupnja rodnosti pupova s obzirom na položaj na rozgvi, jer nam ne može biti svejedno da li će iz jednoga rodnog pupa potjerati mladica koja nosi samo jedan ili čak pet grozdova. Osim rodnih mladica na rozgvi se susrećemo i s nerodnim mladicama, a jednako tako i s pupovima koji se nisu razvili u mladicu jer su "abortirali". Prema tome slijedi zaključak da je međusobni odnos rodnih, nerodnih i abortiranih pupova na rozgvi jedino točan i stvarni "kriterij" na temelju kojega možemo objektivno ocijeniti rodnost neke sorte. Kad je riječ o opsegu reza, tj. opterećenju čokota rodnim drvom, tada ne mislimo samo na opterećenje, tj. na broj rodnih pupova po čokotu, već prvenstveno na odgovarajuće opterećenje po 1 metru kvadratnom koje iz toga proizlazi.
Uzmimo za primjer: Na dvije različite parcele režemo svaki čokot na 10 pupova. Parcela "A" je sađena na razmak 1 x 1 što znači da na 1 ha dolazi 10.000 čokota, odnosno 100.000 pupova ili 10 pupova na 1 m2. Parcela "B" sađena je na razmak 2 x 1, što znači da na 1 ha dolazi 5000 čokota odnosno 50.000 pupova ili 5 pupova na 1 m2. Dakle, vidimo da u odnosu na parcelu "A" parcela "B" ima za polovicu pupova manje na 1 ha. Prema tome, ako bismo htjeli parcelu "A" i "B" izjednačiti po opterećenju, morali bismo čokote na parceli "B" rezati na 20 pupova umjesto 10, da bismo postigli jednake urode grožđa. Testiranje reznica (plemki) radi prognoziranja rodnosti pupova Vezano uz narodni običaj da se na "Vincekovo" 22. siječnja narežu reznice loze radi provjere koliko će pupova nakon što se neko vrijeme drže namočeni u vodi na sobnoj temperaturi izbaciti mladica s grozdićima, može vinogradaru poslužiti za orijentaciju (prognoziranje ) uroda grožđa. Prirodno da nakon jakih smrzavica kad rozgva i pupovi pozebu treba očekivati slabiju berbu.
Koeficijent rodnosti Ako se za neku vinsku ili stolnu sortu navodi da ima koeficijent 1,3, to znači da od 16 pupova na čokotu možemo očekivati 21 grozd. Pa ako je to graševina s prosječnom težinom grozda od 10 dg, dobit ćemo 2,10 kg grožđa, ili na 1 ha (uz razmak sadnje 1,6 x 1,3, oko 5000 čokota) 10,5 tona grožđa. Na taj način možemo unaprijed planirati izračunati prirod grožđa. Ili sličan račun da broj čokota 5000 pomnožimo s brojem pupova na jednom čokotu, na dvokraku recimo 16 pupova, dobijemo 80.000 pupova, zatim pomnožimo ukupan broj pupova s koeficijentom rodnosti 1,3 dobijemo 104.000 pupova, pomnoženo s prosječnom težinom grozda 10 dag; dobijemo 10,4 tone grožđa. Prema ispitivanjima provedenim od 1954. do 1964. na fakultetskom objektu u Jazbini, dobiveni su ovi rezultati: koeficijent rodnosti na lukovima od 1 do 10 pupa u prosjeku za graševinu je iznosio 1,98, za malvaziju 1,48, kadarku 1,41 kabernet sovinjom 1,59. Zbog polarnosti razvoj pupova i mladica je vrlo nejednoličan, pa treba nastojati da vrhovi rodnog drveta nakon rezidbe budu po mogućnosti na jednakoj visini, a prikladnim savijanjem i vezanjem rodnog drva potrebno je smanjiti utjecaj polarnosti. Rodnost pupova na 1-godišnjoj rozgvi nije jednolična, jer pupovi na osnovi i na vrhu rozgve su slabije razvijeni i manje rodni ili nerodni, a pupovi na srednjem dijelu rozgve su razvijeniji i rodniji. Za praksu je važno poznavanje rodnosti 12 do 15 pupova od osnove, jer se veći broja pupova na lukovima ne ostavlja. Sorte kod kojih su pupovi na osnovi rodni režu se u pravilu kratko. Takve su, na primjer sorte: kraljevina, ružica, graševina, rizvanac, portugizac, žilavka, a frankovka crna podnosi i kratku i dugu rezidbu. Slankamenka zahtijeva kratki rez kao i rizvanac. Kod određivanja načina rezidbe ne smije biti jedini kriterij veličina priroda, već je isto tako važan faktor kvaliteta priroda kao i čuvanje proizvodne sposobnosti čokota za dugi niz godina plodonošenja. Sorte kod kojih rodni pupovi počinju roditi od 3 do 5 nodija, od osnove, režu se na duge lucnjeve. To su: traminac crveni, alfus ali, burgundac bijeli i crni, rizling rajnski, vetlinac, sultanina, blatina, malvazija, merlot, gamay i dr. Za burgundac šardone, muškat ottonel, teran (refošk) šipon, rebula, rkaceteli, župljanka bijela primjenjuje se duga odnosno mješovita rezidba.
Vrijeme rezidbe Vinovu lozu možemo rezati od jeseni, čim padne lišće, pa sve do pred kretanje vegetacije u proljeće do kraja travnja. Sa stanovišta sigurnosti uvijek je bolje rezidbu (ako je to organizacijski moguće) provesti bliže proljeću, jer kasnije orezana loza kasnije "kreće" pa ima više šansi da izbjegne kasne proljetne mrazeve i smrzavice (sjetimo se 24. travnja 1988. godine). Treba znati da sve dok loza "miruje" vlada negativan tlak (pritisak), ali čim lozu orežemo nastupi prodiranje vode u rozgvu, te se zbog toga smanjuje otpornost loze spram niskih temperatura. Da se podsjetimo: zimski pupovi podnose -13 do -15°C, jednogodišnja rozgva -18 do -20°C, a staro drvo do -25°C, ali i vrlo rana, kao i vrlo kasna rezidba ima za posljedicu kasno pupanje i kasniju zriobu grožđa. Primjećuje se slabljenje vegetativnog potencijala (mladica i lišća), a kod bujnih sorti osipanje cvata. Prekasna rezidba pojačava "suzenje", gubitak hranjivih tvari i gušenje pupova, ako rez između posljednjeg pupa nije pravilno izveden (kao okapnica). S obzirom na klimatske prilike sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije, s rezidbom se ne preporučuje započeti prije druge polovice veljače. Da ranija rezidba već u siječnju može biti vrlo riskantna, može poslužiti poučan primjer iz prakse dr. N. Fazinića, koji navodi slučaj što se dogodio u erdutskim vinogradima 1963. godine, kad su u siječnju (prije nastupa "kritičnih" temperatura od - 20 do - 27°C) orezali vinovu lozu. Tom prilikom od smrzavica stradalo je jednogodišnje drvo, a negdje i dvogodišnje drvo, a kod nasada istih sorti burgundca bijelog; orezanih u veljači, ustanovljena su tek djelomična oštećena pupova na jednogodišnjoj
rozgvi, dok dvogodišnje drvo nije stradalo. Iz navedenih razloga ne treba niti u južnim krajevima forsirati rezidbu prije veljače.
Utjecaj debljine rozgve na rodnost i otpornost na smrzavice Smatra se da je idealna debljina rozgve debljina olovke (8 do 12 mm). Iznimno u toplijim krajevima u nekih sorti rodni su pupovi na rozgvi koja prelazi 12 mm. Nemaju pravo vinogradari koji smatraju da je rozgva bolja što je "deblja" (kao palac). Zašto? Zato što deblja rozgva ima proširene "spužvaste-rahle" provodne sudove, pa prima veće količine vode te zbog toga pupovi pozebu čim temperatura zraka padne ispod "kritične točke" -12 do -15 °C. Deblja, bujnija rozgva dat će slabije rodne mladice. Deblja rozgva je tipičan znak nepravilne (neizbalansirane) ishrane čokota NPK hranivima, kao i neadekvatne rezidbe odnosno opterećenja rodnim drvom. Pupovi koji eventualno prežive smrzavice najčešće se u vrijeme cvatnje osipaju. Isto tako smo naveli da nije dobro čokote previše opterećivati rodom, posebno ne mlade čokote do nastupa u puno plodonošenje (7 godina), da se prerano i previše ne iscrpe velikim rodom pa zbog toga nisu u stanju da se do nastupa zime opskrbe dovoljnom zalihom ugljikohidrata (škroba i šećera) te takvi čokoti prije postaju "žrtve" pozebe. U tankih rozgva pupovi su uglavnom nerodni, a mladice slabe, vrlo debela rozgva daje vrlo jake mladice, a začeci grozdova u zimskim pupovima dobro su razvijeni, ali u vrijeme razvoja i cvatnje dolazi do velikog osipanja i propadanja čitavih grozdova. Rozgve srednje debljine imaju srednje bujnu vegetaciju, a razvoj začetaka grozdova u zimskim pupovima je obično dobar, a grozdovi u doba cvatnje pokazuju veću vitalnost i sigurnost u oplodnji. Zbog toga se u praksi pri rezidbi izbjegava korištenje tankih i vrlo debelih rozgvi. Rodnost rozgve ocjenjuje se i prema dužini internodija. Zapaženo je da rozgve s vrlo dugim internodijama obično nose manje rodne pupove.
Tehnika rezidbe Bez alata nema zanata, kaže narodna poslovica. Da bi rezidba mogla biti obavljena što kvalitetnije i bez "gnječenja" rozgve i oštećenja. pupova, škare i ostali pribor potreban u rezidbi trebaju biti oštri. Rez jednogodišnje rozgve obavlja se tako da se ona odreže 2 do 3 cm iznad zadnjeg pupa, i to ukoso na suprotnu stranu od pupa. Na taj način se sprečava da sok od suzenja curi po pupu koji bi se zbog njega mogao smrznuti ili istrunuti. Preporučljivo je staru koru ostrugati čeličnom četkom jer se pod nju zavlače mnogi štetnici i bolesti. Tu moramo paziti da četkom ne oštetimo čokot. Veće "rane" nastale rezom krakova i stabla dobro je premazati kambisanom, pet postotnom galicom ili voćarskim voskom. Napomena: Nakon završene rezidbe nemojte propustiti priliku da provedete zaštitu protiv grinja, štitastih uši, pauka, grbica, i danas nažalost sve prisutnije bolesti rozgve "fomopsisa - crne pjegavosti" (ESKORIOZE).
Pitanje: Čitajući Vaš članak o rezidbi nisma naišao na meni najinteresantnije podatke o tome na koliko pupova obrezati neku sortu. Npr. šipon, graševinu, bijeli pinot, zeleni silvanac, žuti muškat. Ja režem sve lucnjeve na 8 pupova i reznike na 2-3 pupa. Žuti muškat je zasađen na razmak od 90 cm i redove na 190 cm. Ostale sorte su na razmak 120 cm i red 130 cm. Odgovor: Budući da ovo nisu neke čudljive sorte, ima i takvih, a i sustav uzgoja je na žici, vjerojatno jednokračni, pretpostavljam, onda je ovo sasvim u redu. Naime broj lucnjeva može varirati od 1-2. To je jednokračni ili dvokračni uzgoj, najčešće korišten u kontinentalnoj Hrvatskoj. Broj pupova po lucnju je od 8-12, ne više. Reznika mora biti jedan više od broja lucnjeva, znači 2 za jednokračni uzgoj. Broj reznika na trsu nije limitiran, već se samo gleda opterećenje. Reznik ima po dva pupa, to je sasvim dosta. Ako je razmak unutar reda,trs od trsa preko 100 (120) cm, može se i na 2 lucnja rezati. Bitno je da se vodi briga o opterećenju koje nikako ne bi trebalo biti više od 28 pupova. Ovo je čista teorija, ali svaki trs u vinogradu je drugačiji, i unutar jedne sorte, pa je teško govoriti o univerzalnom sistemu već treba procijeniti stanje pojedinog trsa. Navedene sorte se sve ovako mogu rezati, ne zahtijevaju specijalni način rezidbe. (N.I.)
Rezidba rodnog vinograda - dva lucnja, dva reznika (dvokraki uzgoj)
slika 1
slika 2
slika 3
slika 4
slika 5
slika 6
slika 7
• • • • •
slika 8
slika 1 - Izgled trsa prije rezidbe slika 2 i 3 - Odstranjujemo prošlogodišnji lucanj slika 4 i 5 - Na lijevom i desnom ogranku na prošlogodišnjem prigojnom rezniku režemo donje jednogodišnje rozgve i ostavljamo na svakom od krakova po jedan prigojni reznik za slijedeću godinu (režemo na 2-3 pupa) slika 6 i 7 - Na lijevom i desnom ogranku gornju jednogodišnju rozgvu na prošlogodišnjem prigojnom rezniku ostavljamo za lucanj (režemo na 8-10 pupova) slika 8 – izgled trsa poslije rezidbe (jedan lucanj i dva reznika)
Rezidba rodnog vinograda - jedan lucanj, dva reznika (modificirani Guyot)
slika 1
slika 2
slika 3
slika 4
slika 5
slika 6
slika 7
• • • • • •
slika 8
slika 9
slika 1 - izgled trsa prije rezidbe slika 2 i 3 - odstranjujemo prošlogodišnji lucanj slika 4 i 5 - na dva prošlogodišnja prigojna reznika režemo donje jednogodišnje rozgve i ostavljamo dva prigojna reznika za slijedeću godinu (režemo na 2-3 pupa) slika 6 i 7 – odstranjujemo lošiji prošlogodišnji prigojni reznik slika 8 – bolji prošlogodišnji prigojni reznik ostavljamo za lucanj (režemo na 8-12 pupova) slika 9 – izgled trsa poslije rezidbe (jedan lucanj i dva reznika)
Zelena rezidba vinove loze Zelena rezidba vinove loze je niz postupaka čiji je cilj korekcija odnosa bujnosti i rodnosti čokota, koji je uspostavljen rezidbom, a koji je mogao biti poremećen nepredvidivim vanjskim utjecajima i unutrašnjim promjenama u čokotu vinove loze. Pored toga, zelenom rezidbom može se utjecati na povećanje prinosa, posebno na poboljšanje kvalitete grožđa. Primjenom pojedinih oblika zelenog reza vinove loze postižu se slijedeći efekti: • privremeni prekid rasta mladica, • jednolični rast mladica na čokotu, • stvaranje povoljnih uvjeta za odvijanje procesa cvatnje i oplodnje, • smanjenje rehuljavosti, • povećanje priroda i • povoljnije dozrijevanje grožđa.
Rez u zeleno obuhvaća slijedeće zahvate: osljepljivanje pupova, plijevljenje mladica, pinciranje rodnih mladica, zalamanje zaperaka, vršikanje i prstenovanje.
• • • • • •
Osljepljivanje pupa se rjeđe primjenjuje, jer je mnogo jednostavnije i sigurnije plijevljenje istjeralih mladica. Međutim, osljepljivanje pupova se uspješno primjenjuje kod mladih čokota u fazi formiranja. Odstranjuju se pupovi na mjestima gdje nije potreban razvoj mladica, radi boljeg razvoja ostavljenih pupova. Plijevljenje mladica predstavlja odstranjivanje cijelih mladica nepotrebnih za rodnost ili za prigoj. Plijevljenjem se odstranjuju mladice na starom drvu (panju - stablu, krakovima i ograncima) i nerodne mladice koje se razvijaju iz zimskih pupova na rodnom drvu. Početkom vegetacije, istovremeno s razvojem mladica, iz zimskih pupova na jednogodišnjem drvu razvijaju
se i mladice iz spavajućih pupova na starom drvu. Njihov broj može biti vrlo velik, što ovisi o bujnosti sorte i od uvjeta za razvoj vegetacije, naročito od vlage i gnojidbe. Mladice koje su potjerale iz starog drva plijeve se obično u dva navrata. Prvi puta se taj zahvat obavlja kad mladice postignu dužinu oko 15 cm, a drugi puta istovremeno sa vezanjem ili pinciranjem rodnih mladica. Pri drugom plijevljenju odstranjuju se i nerodne mladice na rodnom drvu. Vrijeme prvog plijevljenja ovisi o klimatskim prilikama. Tako u području gdje su česti kasni proljetni mrazevi plijevljenje treba obaviti kad opasnost prođe. Za plijevljenje nije potreban nikakav alat. Ovaj zahvat se s lakoćom obavlja rukom. Pinciranje rodnih mladica predstavlja rez vrhova mladica s nekoliko gornjih listova. To se provodi zato da se privremeno prekine bujni rast mladica koje su nepotrebne, a stvore povoljni uvjeti za cvatnju i oplodnju, odnosno za razvoj grozdova. Pincirati se može prije i poslije cvatnje. Pinciranjem prije cvatnje neposredno se utječe na sam proces cvatnje i oplodnje, te posredno na kvantitetu i kvalitetu priroda. Efekt pinciranja zavisi o bujnosti sorte i podloge te od ekoloških uvjeta. Tako se, na primjer, kod bujnih sorti sklonih osipanju primjenom pinciranja osipanje svodi na minimum. Najbolji efekt vinogradar vidi ako se pinciranje izvodi 6 do 10 dana prije cvatnje. Prema jačini pinciranje može biti: • oštro - ako se ostavlja 1 - 2 lista iznad gornjeg grozda, • srednje ili umjereno - ako se ostavlja 3 - 4 lista iznad grozda i • blago - ako se ostavlja 5 i više listova iznad gornjeg grozda.
Kod pinciranja treba znati da se smiju pincirati samo rodne mladice na lucnju. Pinciranjem poslije cvatnje ne postiže se takav efekt kao kod pinciranja prije cvatnje. Ono samo utječe na povećanje veličine bobica i bolje dozrijevanje grožda. Pincirati se može rukom, oštrim nožem ili škarama. Zalamanje zaperaka - nakon pinciranja na mladici se razvijaju zaperci iz tzv. zaperkovih pupova. Razvoj zaperaka ovisi o bujnosti sorte, plodnosti tla, gnojidbi, opskrbi vodom, načinu uzgoja i reza. Zaperci se jače razvijaju kod slabije razvijenih uzgojnih oblika i kratke rezidbe, dok je kod visokih uzgojnih oblika i duge rezdibe njihov razvoj slabiji. Zaperci se naročito intenzivno razvijaju ako je primijenjeno oštro pinciranje mladica, a naročito na mladicama koje rastu uspravno bliže glavnoj osi čokota. Zaperci se ne smiju odstraniti u potpunosti nego ih treba zalamati na 2 - 3 lista od osnove, jer se na taj način sprečava njihovo ponovno razvijanje. Vrijeme zalamanja ovisi o primjeni drugih oblika rezidbe. Ako u vinogradu nije provedeno pinciranje mladica, prvo zalamanje zaperaka potrebno je provesti prije cvatnje, a ako je pinciranje provedeno, tada se zalamanje provodi odmah nakon cvatnje. Broj i vrijeme ostalih zalamanja ovisi o bujnosti vegetacije. Zalamanje se obavlja rukom ili škarama. Vršikanje ili prikraćivanje svih mladica čokota radi se u vrijeme kad prestane intenzivan rast mladica. To se dešava u drugoj polovici kolovoza ili mjesec dana prije berbe. Cilj vršikanja je odstranjivanje nedozrelih vrhova mladica i zaperaka. Time se ostvaruju povoljni uvjeti osvjetljenja i aeracije čokota, olakšava se zaštita od bolesti i ubrzava se dozrijevanje grožđa i mladica. Za razliku od pinciranja, vršikati se mogu i mladice sa prigojnog reznika. VRŠIKANJE SE RADI ŠKARAMA ILI SRPOM. Prstenovanje se primjenjuje u uzgoju stolnih i bezsjemenih sorti grožđa. Njegovom primjenom postiže se boija oplodnja, smanjuje se osipanje, povećava krupnoća grozdova i bobica, povećava prirod i ranije dozrijevanje. Prstenovanje je zahvat kojim odstranjujemo prsten kore u širini 3-5 mm, i to na osnovi lukova ili rodnih reznika. Prstenovati se može i na osnovi rodnih mladica, koje su se razvile iz lukova, ali zbog težine i sporosti izvođenja u praksi se ne primjenjuje. Prstenovanje se izvodi neposredno prije cvatnje ili 10 - 15 dana nakon cvatnje i oplodnje. Veći efekt se postiže ako se prstenovanje izvrši prije cvatnje, što se tumači većom koncentracijom asimilata u mladicama iznad prstena. Prstenovanje se vrši posebnim škarama s dvostrukom oštricom. Međutim, prstenovanje ima i svojih nedostataka. Njegova redovita primjena dovodi do slabljenja čokota, pa je zato potrebno pojačati gnojidbu vinograda u kojima se ono provodi.
Da bi vinogradar mogao uspješno zaštititi svoj vinograd od mnogobrojnih bolesti i štetnika koje ga ugrožavaju (od zimskog mirovanja pa sve do berbe), mora prije svega poznavati osnove biologije, tj. načina života i uvjeta za razvoj bolesti i štetnika vinove loze, uvjete pod kojima se neka bolest ili štetnik razvija, a isto tako razvojne faze (fenofaze) razvoja vinove loze, kad treba poduzeti preventivne mjere zaštite. Prema Mileru utvrđeno je, da su preduvjeti za razvoj peronospore slijedeći: da u dva dana padne najmanje 11 litara kiše na 1 m2, zatim da je srednja dnevna temperatura zraka iznad 11° C, temperatura tla najmanje 8° C, te da je tlo dovoljno vlažno, listovi loze ovlaženi kapima vode najmanje 4 do 6 sati, da u vinogradu ima zrelih zoospora, a listovi da su do 4 cm promjera (puči otvorene). Napominjemo da su to osnovni pokazatelji; na osnovi kojih ANTI-PERONOSPORNA SLUŽBA najavljuje vinogradarima kad su nastupili uvjeti za prvu primarnu zarazu, te do kojega ROKA moraju provesti prvo prskanje. Optimalna temperatura za razvoj peronospore je između 20 i 25°C, a iznad 30°C i ispod 6°C, gljiva Plasmopara viticola, uzročnik peronospore, se ne razvija. Isto tako treba znati da se peronospora mora suzbijati preventivno, prije nego što gljiva prodre kroz puči u list. Doduše, neki sistemični fungicidi mogu zaustaviti širenje patogena, ako se na vrijeme poduzme zaštita. Kurativno se još donekle može liječiti Pepelnica, ali je sigurnija preventivna zaštita, koja se mora obaviti prije cvatnje, odnosno prije nego što bobice počinju pucati i budu prašne od spora gljivice (Uncinula necator). Prema tome, da bismo pravovremeno spriječili klijanje spora gljivice uzročnika peronospore treba fungicid na vrijeme nanijeti na lozu. Anorganske i organske (klasične fungicide) koje primjenjujemo u zaštiti vinograda (NEORAM WG, DITHANE DG NeoTec, DITHANE M-45, MANKONOR 80 WP, COSAVET DF, FOLPAN 80 WDG, MERPAN 80 WDG i dr.) ubrajamo u skupinu tzv. protektivnih, odnosno preventivnih fungicida. Oni trebaju "ubiti" sporu tako da ona ne može inficirati organe loze. Ti fungicidi nemaju nikakvo kurativno djelovanje, tj. oni ne liječe bolest koja je već u razvoju u biljci. Osobina je preventivnih fungicida da ostaju na površini tretiranoga (prskanog) organa biljke. Prema tome, ako nismo pravovremeno deponirali odgovarajući fungicid, gljiva će se u organu biljke nesmetano razvijati i čak fruktificirati, tj. izbaciti nove spore kojom se zaraza dalje prenosi na nezaražene organe vinove loze (cvijet, mladice, lišće i bobice). Važno je da vinogradar dobro poznaje način djelovanja pojedinih fungicida, insekticida, akaricida, botriticida. Treba poznavati stručnu terminologiju, jer nemali broj vinogradara pogrešno smatra da je KARENCA vrijeme trajanja nekog pesticida. Zatim treba razlikovati pojmove koncentracija, dozacija, jer tu se dosta griješi pa izostane djelovanje nekog pesticida ili ono izazove palež (fitotoksičnost). Nakon uvođenja motornih prskalica, taj problem je sve češći.
Što znači alkalično (lužnato)? Vrlo je važno znati, jer ako u uputama proizvođača pesticida piše da se neki preparat može međusobno miješati s nekim drugim pesticidom (ista kemijska reakcija), onda se to upozorenje mora
poštivati. Zbog nepoznavanja biologije uzročnika bolesti crvenog paleža (Pseudopeziea trahefila), uzgajači hibridne loze smatraju da je do paleža lišća došlo što su pretjerali u koncentraciji odnosno dozaciji preparata, a nisu svjesni da su zakasnili preventivnim prskanjem. Ono se mora provesti prije cvatnje, odnosno mnogo ranije nego što se obično započinje zaštitom protiv peronospore.
Bordoška juha u zaštiti Više od 100 godina prošlo je od primjene bordoške juhe u zaštiti vinove loze, a da još dan-danas mnogi ne znaju koliko gašenoga ili hidratiziranog vapna treba dodati na 1 kg galice a da ona bude neutralne reakcije. Da bi bordoška juha bila neutralne reakcije, što znači ni kisele - ni alkalične (lužnate) reakcije, treba na 1 kg plave galice dodati 1,2 kg do 1,3 kg gašenog vapna ili 0,55 kg hidratiziranog vapna ili 0,40 kg živog vapna. Najsigurnije je upotrijebiti tvornički gotovu bordošku juhu ili reakciju bordoške juhe provjeriti lakmus papirićem (crvenim ili bijelim).
Da li za prvo prskanje vinograda valja upotrijebiti bordošku juhu ili gotove tvorničke preparate? Nema razlike u fungicidnom djelovanju između klasične bordoške juhe i tvornički proizvedene bordoške juhe. Ako se treba odlučiti između bordoške juhe i tvorničkih preparata na bazi bakrenog oksiklorida, kao što je NEORAM WG i slični preparati, tada dajemo prednost preparatima na bazi bakrenog oksiklorida, zato što se oni mogu miješati s većinom insekticida i fungicida, namijenjenih istovremenoj zaštiti protiv pepelnice i botritisa, a bordoškoj juhi možemo dodati samo močivi sumpor - COSAVET DF ili dr. Često vinogradari neopravdano i posve pogrešno smatraju da danas modra galica više nije ono što je nekad bila. Takvo mišljenje proizlazi iz činjenice da mnogi tvorničku čistoću galice zamjenjuju za postotak čistog bakra. Sve to treba znati. Bez pretenzija da bilo koga posebno reklamiramo, objektivnosti radi, kao i radi boljeg informiranja vinogradara,, moramo navesti dobre i loše strane sredstava na bazi bakra, bilo da je riječ o bordoškoj juhi ili sredstvima na bazi bakrenog oksiklorida ili njenim kombinacijama s organskim fungicidima. Nakon što je Francuz A. Millardet otkrio djelovanje bordoške juhe za, gljivicu uzročnika peronospore (Plasmopara viticola) spašeni su vinogradi Evrope. Zahvaljujući galici, suzbijena je i crna pjegavost (fomopsis-eskorioza). Ona je danas ponovo u "ofenzivi" kao i prije 100 godina, a sve zbog toga što su organski i sistemični fungicidi potisnuli bakrena sredstva.
Loše strane sredstava na bazi bakra U vlažnoj i hladnoj klimi srednjoevropskih zemalja izazivaju fitotoksičnost (paleži lišća). Ne smijemo zamijeniti za crvenu paleži, koju izaziva gljivica Pseudopeziza trahefila. Bakrena sredstva do neke mjere izazivaju šok na organe vinove loze koji se očituju u privremenom kratkom zastoju vegetacije. Bordoška juha ne podnosi miješanje s većinom ostalih pesticida, osim močivog sumpora (COSAVET DF). S druge strane, dobre osobine jesu: teže se ispire, pospješuje dozrijevanje rozgve. a pokožica bobica očvrsne, pa je manje podložna napadu botritisa i oidiuma.
Prednosti organskih fungicida Oni ne šokiraju, ne usporavaju proljetni rast, mogu se miješati (kombinirati) s nizom drugih fungicida na bazi bakra i sumpora, što pojednostavnjuje i pojeftinjuje zaštitu vinograda. To su preparati DITHANE DG NeoTec, DITHANE M-45, MANKONOR 80 WP kao i sistemični fungicidi kao što su ALONSO, GALBEN C, FANTIC F, FANTIC M. Kod upotrebe sistemičnih fungicida ne smijemo pretjerivati, bez obzira na to što oni djeluju (do 14 dana) i kiša ih ne ispire, jer možemo postići suprotan efekt, da oni jednog dana ne budu fungicidno djelovali na gljivice uzročnike peronospore. Da se tako nešto ne dogodi, povremeno moramo upotrijebiti klasične preparate, više one na bazi bakra, jer se kod bakrenih preparata "rezistentnost" ne pojavljuje (barem dosad
u prvih 100 godina upotrebe nije zabilježen ni jedan slučaj). Organski i sistemični fungicidi ako se pravilno primjenjuju ne izazivaju fitotoksičnost bilo da se radi o čistim organskim fungicidima ili u kombinaciji s bakrenim preparatima i ostalim pesticidima.
Nedostaci organskih fungicida Lakše se ispiru, kraćeg su djelovanja (8 do 10 dana). Organi vinove loze postaju sve više osjetljivi na oidium, botritis, fomopsis, crvenog pauka, loza kasnije ili teže dozrijeva pa lakše pozebe, to više ako se često i jednostrano koriste. Upravo zbog navedenih dobrih i loših strana sredstava na bazi bakra, te isto tako organskih i sistemičnih fungicida, zaštita vinograda svodi se na "kompromisno rješenje", koje se sastoji u slijedećem: prskanja do cvatnje neka budu organski fungicidi (DITHANE DG NeoTec, DITHANE M-45, MANKONOR 80 WP, Folpan 80 WDG, Merpan 80 WDG) ili kombinacija sa sredstvima na bazi bakra (GALBEN C). Sistemične fungicide (ALONSO, GALBEN C, FANTIC F, FANTIC M) držati u rezervi, te ih upotrijebiti kad zbog naglog porasta loze u proljeće, vladaju nepovoljne vremenske prilike (česte kiše) te nismo u mogućnosti provoditi redovitu zaštitu (raskvašeno tlo, zauzeti sezonskim poslovima košnji i sušenju sijena, žetvi žitarica, godišnji odmori, veća udaljenost vinograda od mjesta stanovanja, "vikendaši"). Sistemični fungicidi pružaju zaštitu oko 10-12 dana a da ih kiša ne ispire. Umjesto klasične bordoške juhe pred cvatnju treba preferirati sredstva na bazi spomenutoga bakrenog oksiklorida, jer se isti mogu kombinirati odnosno miješati s botriticidima (sredstvima protiv bortitisa, tj. truleži cvata i grozda) te insekticidima protiv štetnika (crvenog pauka, grožđanih moljaca i dr.). To su insekticidi RUNNER 240 SC, SUMIALFA 5 FL i dr. Uz navedene pesticide mogu se dodati i pesticidi protiv oidiuma odnosno erisificidi, kao što je COSAVET DF, CRYSTAL, KARATHANE GOLD 350 EC, SABITHANE, SYSTHANE, DOMARK 40 ME i dr. U objavljenom programu zaštite bilja naveli smo najpoznatije i najčešće korištene fungicide i insekticide, pa njihov redoslijed ne treba shvatiti kao da smo namjerno "istaknuli" njihov redoslijed prema njihovoj vrijednosti odnosno efikasnosti. To ne bi bilo korektno, to više što je poznato da su pesticidi koji imaju dozvolu da se prodaju u našim fitoapotekama prethodno ispitani i svi pokazuju dobro djelovanje. Poneki imaju nešto širi spektar djelovanja dulju ili kraću karencu. Za pun uspjeh u zaštiti bilja nije dovoljno imati samo odgovarajući pesticid, već ga treba znati na vrijeme i stručno primijeniti (aplicirati), respektirajući navedene upute proizvođača pesticida. Pesticidima kojima je prošao rok upotrebe, ne treba se koristiti dok se naknadno ne utvrdi njihova ispravnost. U interesu našeg zdravlja i zdravlja domaćih životinja treba se striktno pridržavati uputa, proizvođača pesticida u pogledu karence, mjerama zaštite pri radu s otrovima, načinu čuvanja - uskladištenja i uništenja ostataka pesticida. Ne dozvoliti pristup, odnosno da pesticidi ne dođu u ruke maloljetne djece. Vinogradi koji se nalaze uz ratarske površine često stradavaju od herbicida koji se upotrebljavaju u zaštiti žitarica i krmnog bilja. Prema Zakonu o zaštitu čovjekove okolice, svaki građanin je dužan paziti da nestručnim i nepažljivim postupkom ne ugrozi floru i faunu, potoke, rijeke i more. Cilj zaštite bilja jest da s jedinice površine proizvedeno što više zdrave hrane za ishranu ljudi i domaćih životinja, ali da ona bude zdrava, i da bismo zdravije živjeli. Na počeku je potrebno na vrijeme prepoznati znakove (simptome bolesti ili štete od nametnika) na rozgvi, pupovima, lišću, mladicama i bobicama. Za određivanje neke bolesti ili štetnika treba koristiti "PRIRUČNI ATLAS BOLESTI I ŠTETNIKA OD PUPA DO BERBE" a sve u cilju kako bi mogli pristupiti preventivnoj zaštiti prije nego se bolest ili štetnik pojavi ili odmah po uočavanju.: • Držati se uzrečice "BOLJE SPRIJEČITI NEGO LIJEČITI" • Svakodnevno pratiti prognozu vremena te agrometeorološke podatke o temperaturi zraka, relativnoj vlazi zraka i padalinama • Redovito pratiti izvještaje savjetodavno-prognozne službe (lokalne ili županijske), zatim obavijesti i upute lokalnih radio stanica, emisije za selo i poljoprivredu, TV emisije te pratiti informacije putem interneta. • Pažljivo pratiti zdravstveno stanje svakog vinograda, posebno na položajima u blizini šuma, rijeka i jezera. • Po mogućnosti poznavati biologiju tj. način života pojedinih štetnika (razvojne faze, broj generacija te uvjete u kojima se neki štetnik ili patogeni (uzročnik bolesti) razvija).
Veoma je važno pratiti fenofaze razvoja loze od kretanja vegetacije pa do berbe. Tako ćemo uz redovnu zaštitu od peronospore i pepelnice na vrijeme uočiti pojavu nekih bolesti ili štetnika koji se ne javljaju svake godine u značajnijoj mjeri, odnosno ne uzrokuju štete svake godine. Tu svako treba spomenuti od važnijih: lozine grinje i crnu pjegavost (phomopsis) – početkom vegetacije, grožđane moljce – pred cvatnju, rani botrytis – u cvatnji (za kišnog vremena), kao i kasnije. Po mogućnosti izbjegavati prskanje za vrijeme jake žege, a u proljeće neka temperatura bude iznad 5°C. Poznavati način djelovanja pesticida (fungicida, insekticida i akaricida) koje koristimo u preventivnoj i kurativnoj zaštiti vinove loze Ako u postupku nije navedena mogućnost miješanja istovremeno više pesticida, fungicida i insekticida treba tu mogućnost utvrditi probnim testom, te ako se prilikom probnog miješanja ne odvaja tekuća faza od pesticida znak je da su kompatibilni. Dobro je prethodno poprskati dio čokota, lišća ili ploda kako bismo izbjegli mogućnost pojave paleži lišća mladica, cvata i bobica (fitotoksičnost). Prije svake uporabe pesticida treba pažljivo pročitati upute proizvođača pesticida o njegovoj namjeni, koncentraciji i dozaciji, o mjerama zaštite pri radu sa pesticidima, vremenu djelovanja pesticida te o karenci. Ne treba zamijeniti vrijeme djelovanja pesticida s karencom jer neki pesticidi djeluju 7-14 dana pa nakon toga roka treba ponoviti prskanje dok je trajanje karence i do 30 dana. Karenca je termin koji određuje najkraće dopušteno vrijeme koje smije proći od trenutka tretiranja nekim sredstvom, pa do trenutka berbe odnosno konzumacije. Svako sredstvo (aktivna tvar) ima svoju karencu koja se može razlikovati ovisno o kulturi, načinu korištenja plodova (stolno ili vinsko grožđe) i kombinaciji u kojoj se tretira. Karenca je dozvoljen zadnji rok prskanja pred berbu plodova i konzumaciju. Za pobliže savjete ili upute dobro se je savjetovati s agronomom, stručnjakom za zaštitu bilja fitofarmaceutom. Koristiti stručnu i popularnu literaturu iz područja zaštite bilja, te publikacije koje se bave navedenom problematikom (Glasnik zaštite bilja, Agro vjesnik, Gospodarski List, Zadrugar). Sve dok se za zaštitu bilja koristila klasična prskalica na ručni odnosno vučeni pogon nije bilo većih odstupanja od dozacije tj. količine pesticida po jedinici površine.
ZAŠTO? Zato što klasične leđne prskalice u vegetaciji obično troše 800 do 1000 litara škropiva da bi dobro oprskali jedan ha vinograda, a uprevo se u uputstvima za upotrebu preparata, preporučena konc. odnosi na toliki utrošak škropiva po hektaru. (obrisano) Uvođenjem u zaštitu vinograda motornih prskalica (leđnih "Solo", "Stihl" i sl., te vučenih i nošenih prskalica traktorom tzv. "Atomizera") potrošnja-utrošak vode smanjena je 2-5 puta. Da bi uz smanjenu količinu vode zadržali potrebnu dozaciju pesticida važno je znati da koliko smo puta smanjili količinu vode toliko puta moramo povećati koncentraciju. Isto tako, treba znati da proizvođači sredstava za zaštitu bilja obično ne preporučuju povečavati konc. za više od 4 puta, jer to u praksi nije provjereno, naročito u slučaju kada se zaštita izvodi sa više preparata od jednom. (obrisano) Neuspjeh u zaštiti loze često pripisujemo nepovoljnim vremenskim uvjetima ili se čuju prigovori da (brisano) pesticid ne sadrži dovoljno aktivne tvari. Samo uz pomoć formule "K" i formule "D", kojima određujemo koncentraciju i dozaciju, možemo sa 100 %-tnom sigurnošću odrediti koncentraciju i dozaciju nekog pesticida. Prije nego navedemo konkretne primjere za izračunavanje objasnit ćemo razliku između ta dva pojma. Koncentracija je količina nekog pesticida otopljena u vodi izražena u postotcima (tj. koliko litara, decilitara, mililitara, kilograma, dekagrama, grama ili miligrama treba otopiti u 100 l vode). Dozacija je određena količina pesticida izražena u količini koja mora dospjeti i biti jednolično raspršena na jedinicu površine, bez obzira na količinu vode koja će se utrošiti za raspršivanje - nanošenje pesticida. Bez razlike da li se služimo formulom "K" ili "D" mora nam biti poznata:
• • •
Dozacija u - kg ili l Koncentracija u - %-tcima Utrošak vode za - 1 ha (utvrđujemo probnim testom ili po preporuci proizvođača pesticida)
Podatke o koncentraciji pesticida možemo naći u uputama, prospektu ili katalogu proizvođača. Često se uz koncentraciju navodi i podatak o dozaciji. Utrošak vode kao otapala za 1 ha površine moramo najčešće utvrditi testiranjem. Izuzetno tvornica navodi da na 1 ha površine moramo utrošiti određenu količinu vode. Tada treba brzinu hoda ili brzinu traktora, pritisak pumpe i sapnice prilagoditi tom utrošku. Ako tvornica navodi izuzetno mali utrošak vode (50 l) moramo voditi računa da zbog visoke koncentracije raspršivač - orošivač na prskalici podesimo da otopinu orošava čim sitnijim česticama koje mjerimo u mikronima (50 - 200) jer će u protivnom velike kapi s visokom koncentracijom pesticida izazvati palež lišća, cvata i ploda.
P R I M J E R I: Primjer 1: Vinogradar Vinko odlučio je u zaštiti svoje loze protiv peronospore koristiti DITHANE M-45 u koncentraciji 0,25 % (prema uputama tvornice). Utrošak vode na 1 ha površine iznosio je 1000 l. Dozacija se traži formulom
gdje je:
• • • •
D - dozacija K - koncentracija U - utrošak vode na 1 ha 100 - faktor
Uvrstimo li podatke u formulu proizlazi dozacija 2,5 kg na 1 ha. D = 0,25 x 1000/100 = 2,5 Primjer 2: Vinogradar Martin odlučio je, kao i Vinko, u zaštiti loze protiv peronospore koristiti DITHANE M-45 poznate dozacije 2,5 kg/ha uz utrošak vode 1000 l/ha. Koncentracija se izračunava formulom
Gdje je:
• • • •
D - dozacija K - koncentracija U - utrošak vode 100 - faktor
Uvrstimo li podatke u formulu proizlazi koncentracija 0,25 %. K = 2,5 x 100/1000 = 0,25. Navodimo nekoliko primjera izračunavanja koncentracije i dozacije: 1. Kolika je koncentracija ako je: D = 2,5 kg/ha; U = 500 l/ha; K = D x 100 U K = 2,5 x 100/500 = 250/500 = 0,5 % Dakle ako u 500 l vode otopimo 2,5 kg pesticida dobivamo koncentraciju otopine od 0,5 %.
2. Kolika je koncentracija ako je: D = 2,5 kg/ha; U = 250 l/ha Opet imamo ako uvrstimo K = 2,5 x 100/250 = 250/250 = 1 %. Dakle ako u 250 l vode otopimo 2,5 kg pesticida dobivamo koncentraciju otopine od 1 %. 3. Kolika je koncentracija ako je: D = 2,5 kg/ha; U = 125 l/ha Opet imamo ako uvrstimo K = 2,5 x 100/125 = 250/125 = 2 %. Dakle ako u 125 l vode otopimo 2,5 kg pesticida dobivamo koncentraciju otopine od 2 %. 4. Kolika je koncentracija ako je: D = 2,5 kg/ha; U = 100 l/ha Opet imamo ako uvrstimo K = 2,5 x 100/100 = 250/100 = 2,5 %. Dakle ako u 100 l vode otopimo 2,5 kg pesticida dobivamo koncentraciju otopine od 2,5 % Pojednostavljena varijanta za određivanje dozacije pesticida i vode bez korištenja formule Veliki posjednici vinograda u zaštiti koriste prskalice kapaciteta više stotina litara. Oni će isto tako navedenim formulama izračunavati dozaciju i koncentraciju pesticida. Međutim da bismo vinogradarima koji posjeduju manje površine vinograda olakšali određivanje dozacije i koncentracije pesticida navodimo način kako to odrediti pojednostavljeno. U uputama - prospektu proizvođača navodi se da u zaštiti protiv peronospore treba koristiti NEORAM WG (37.5% Cu-oksiklorid) u dozaciji 2 kg/ha. Ako posjedujemo parcelu površine 500 m2 koliko trebamo utrošiti sredstva da bismo zadržali dozaciju od 2 kg/ha? Dakle ako za 1 ha ili 10000 m2 treba utrošiti 2 kg ili 2000 g proizlazi da za 100 m2 treba utrošiti 100 puta manje jer je 10000/ 100 = 100. Dakle utrošak za 100 m2 je 2000/100 = 20 g pesticida. Za 500 m2 trebamo 20 x 5 = 100 g pesticida. Dozacija iznosi 100 g pesticida. Količinu vode potrebnu za tretiranje površine 500 m2, bez obzira prskamo li klasičnom leđnom prskalicom ili motornom prskalicom, možemo ustanoviti testiranjem ili računanjem ukoliko je proizvođač dao preporuku o utrošku vode na 1 ha površine. Ako je preporučeni utrošak vode na 1 ha (10000 m2) 800 litara tada ćemo za 100 m2 utrošiti 800/100 = 8 l, a za 500 m2 5 x 8 = 40 l. Dakle 100 g NEORAM WG otopit ćemo u 40 l vode i tom otopinom prskati naših 500 m2 vinograda Za navedenu pojednostavljenu varijantu određivanja dozacije pesticida i vode preduvjet je da vinogradar utvrdi ukupnu površinu svog vinograda. To je moguće utvrditi na dva načina: 1. Da razmak između redova pomnožite sa razmakom između čokota u redu, a zatim pomnožite sa brojem čokota na toj parceli. Primjer: red od reda je 2 m, a čokot od čokota je 1 m i broj čokota je 250. 2 x 1 x 250 = 2 x 250 = 500 m2. 2. Ako nam je poznata površina parcele u ČHV (četvornim hvatima), pomnožimo to sa 3,6 (1 ČHV = 3,6 m2). Primjer: površina parcele od 550 ČHV je 550 x 3,6 = 1980 m2 ili zaokruženo 2000 m2.
Miješanje preparata Prilikom miješanja dvaju ili više pripravaka, preporučamo da se pridržavate slijedećih pravila: Pripravci istovrsnih formulacija lako se miješaju različite formulacije miješaju se slijedećim redoslijedom: WP-WG-SL-SC(FL)-EC WP - močivo prašivo, koncentrat za suspenziju WG - močive samodispergirajuće granule, konc. za suspenziju SL - vodotopivi koncentrat SC (FL) - koncentrirane suspenzije EC - koncentrat za emulziju
• • • • •
NIKAD NE MIJEŠAJTE NERAZRIJEĐENE PRIPRAVKE (KONCENTRATE). UTROŠAK PRIPRAVKA U RATARSTVU IZRAŽAVA SE U KG ILI L PO JEDINICI POVRŠINE U VOĆARSTVU I VINOGRADARSTVU UTROŠAK PRIPRAVKA IZRAŽAVA SE U POSTOTKU (%)
Utrošak vode 1. 2. 3.
u vinogradarstvu - 1000 l/ha u voćarstvu - 1500 - 2000 l/ha kod prskanja pojedinačnih stabala ili gdje je u voćnjaku različita veličina stabla i krošnje, količina vode se računa po iskustvu, a kreće se za: o niska stabla 1-3 l o srednja stabla 3 -10 l o visoka stabla 10 - 20 l
4. 5. 6.
ratarstvu ovisno o visini kulture upotrebljava se od 200 - 400l vode po hektaru ako se koristi vinogradarska bakrena prskalica troši se oko 1000 l/ha ako se primjenjuju kontaktni herbicidi koristi se 400 - 600 l/ha
Djelovanje pesticida • • • • • •
Dišno (fumigantno) - preko sustava za disanje Dodirno (kontaktno) - preko dodira sa sredstvom Želučano (digestivno) - preko sustava za probavu Sistemično - preko sokova biljke ili tjelesne tekućine Translokacijsko - djeluje u svim organima jednako bez obzira na mjesto ulaska Depresivno - izaziva klonulost i zastoj u rastu