Događaj Tasha Hadjor pogleda stup koji je zabijačem utjerala u zemlju. Bio je od armiranog polimera, promjera 125 centimetara i visok dvadeset metara, obojen žuto. Oko skloništa je već bila postavila osam takvih stupova, u krugu promjera nekih pet kilometara. Imala ih je još šest za postaviti. Tasha pritisne tipku na laptopu. Nekoliko sekundi da se sistem podigne, a onda na zaslonu ugleda sliku s kamera na vrhu stupa. Prstom je kliznula preko zaslona: kamere na stupu pratile su njenu kretnju. Dobro, sad treba dalje. Daleko nad obzorom, navlačili su se olovni oblaci. Dizali su se desetak kilometara uvis. Bljesak munje proparao bi olovo svakih tridesetak sekundi: grmljavina se jedva čula, kao neka nejasna, duboka tutnjava što je prijeteće nagovještavala promjenu na ravnici oko Tashe i skloništa. Imala je još možda pola dana prije no što pasatni vjetrovi dotjeraju oblake nabrekle vlagom iz pregrijanih oceana na istoku nad nju. Tasha pogleda sklonište. Podsjećalo je na dvije betonsko-čelične kalote, jednu veću, jednu manju. Veća je štitila svemirsku letjelicu. Manja će, nadala se Tasha, zaštititi nju dok kamere na stupovima budu snimale Događaj. Znanstvenica pokrene zabijač. Bilo je to malo žuto radno vozilo na velikim kotačima, opremljeno rukama za držanje stupova i vibratorom za njihovo nabijanje u tlo. Krenula je prema najbližem kolcu s crvenim svjetlom na vrhu, što je označavao mjesto za sljedeći stup. *** Grmljavina je sad bubnjala svuda oko Tashe. Nebo je
SF PRIČA
bilo mračno, munje su derale tamu, plavičasti bljeskovi obasjavali su joj tamno lice i kovrčavu crnu kosu. Ravnica je bila suha, prašnjava, trava žuta i polegla. Vrijeme pred pljuskove je najgore, tih nekoliko tjedana kad je tlo potpuno suho, kad više nema ni kapi da napaja žednu travu, a tlo je ispucalo. Ali neće više dugo, znala je Tasha. Prve kapi, krupne poput kugli za biljar, past će za najviše pola sata. A onda...
21
