Helenistički automati i roboti

SVIJET ROBOTIKE

Što su (ili tko su) roboti antičke Grčke koji se znaju spominjati u povijesnim raspravama o prosperitetnom razdoblju helenizma? Prvo pomislimo na slavne automate iz nekoliko stoljeća dugog helenističkog razdoblja, započetog krajem IV. st. p. n. e. Čemu su služili, zašto i za koga su izrađivani? Koja je bila razina njihove funkcionalne i izvedbene složenosti? Tri su pretpostavke o njihovoj namjeni. Prema prvoj bili su filozofsko sredstvo za potkrepljenje teorija. Po drugoj su bili igračke. Po trećoj su bili znanstveni alat. Sve te pretpostavke pokazale su se manjkavima jer je njihovo polazište bilo primarno tehničko. Automate se razmatralo zajedno s drugim korisnim ingenioznim uređajima iz tog razdoblja. No dublje shvaćanje društvene uloge tih praautomata moguće je samo kroz cjelovito sagledavanje antičkog pojedinca i društva, poznavanje običaja, stavova, razmišljanja ili vjerovanja koja su potaknula njihov nastanak. U antičkom svijetu automat je sinonim za čuda u religijskim, ali i svjetovnim svečanostima. U hramovima i svetištima rad automata usklađivan je s ritualom kako bi se stvaralo ozračje nadnaravnog čina, postizao dojam nazočnosti božanstva među vjernicima ili prezentiralo snagu vladarske moći za festivalskih povorki.

Za takvo što treba poći dalje u prošlost od Heronovih rasprava iz I. st. n. e. u kojima su automati dovedeni do zenita. Odgovori o automatima nalaze se i u antičkoj književnosti, drami, ali i antičkoj mitologiji. Važno je znati da pojam “automat” postoji i prije početka izrađivanja fizičkih uređaja. Korijen riječi pojavljuje se još u Homerovoj Ilijadi iz VIII. st. p. n. e. gdje se navodi četiri puta (u Odiseji se ne pojavljuje). Dva puta se spominje u božanskom kontekstu (što je znakovito za kasniju religijsku uporabu automata)

HRAMSKI I FESTIVALSKI AUTOMATI Antičke Grčke bili su primarno uređaji za čuda. Opisane su mnoge izvedbe hramskog automata za otvaranje vrata hrama (slika lijevo). Vatra na oltaru zagrijava zrak koji povećava tlak u posudi s vodom. Voda se prelijeva preko sifona i pokreće težinom mehanizam vrata. Najranije izvedbe vezuju se uz Ktesibija Aleksandrijskog (285.222.) p.n.e. koji je izveo i procesijski automat božanstva koje su vozili na kolima u Velikoj povorci. Figura je sjedala i ustajala, lijevala tekućinu iz vrča i sl. čudeći gledatelje. Mehanizam se temeljio na zupčastoj letvi i zupčaniku što je jedna od prvih zabilježenih primjena zupčanika. Prema Ktesibijevoj raspravi Pneeumatica izveo je Filon Bizantski automat “Sluga” koji lijeva tekućinu iz vrča korištenjem podtlaka u zatvorenim posudama (muzejska rekonstrukcija na slici desno).

RELIGIJSKI I ZABAVNI FIGURALNI AUTOMATI. Većina helenističkih automata imala je religijsku namjenu izazivanja strahopoštovanja čudesnim gibanjem. Lijevo je automat za libaciju (izlijevanje vina na plamen žrtvenika) prema opisu Herona. Pokretao se paljenjem vatre čija je toplina dovodila do tlačenja zraka koji, osim što je pokretao figuru koja zakreće posudu i izlijeva vino, prolazi kroz pisak u glavi zmije, pa se čuje i njeno šištanje. Na desnoj slici je svjetovni automat pokretan vodom s javnom namjenom “prepričavanja” mitova. Takvi automati mogli su primjerice prikazivati nadnaravne scene u kojima teku mlijeko ili vino za velikih procesija. Vladar je tako pokazivao da je ravan bogu.

pri opisu vrata božanskog Olimpa koja se “otvaraju sama od sebe”. Pojam “automaton” u značenju “automat” izvodi se iz pridjeva αὐτόματος (automatos, automatski). Sve riječi s korijenom ‘automat-’ oblikovane su iz αὐτός (autos u značenju “samo”). Korijen riječi μέμονα (memona ‒ imam na umu, namjeravam) shvaća se kao μένος (menos ‒ moć, život, duh, intencija). Dakle, etimološki pojam αὐτόματον (automaton) podrazumijeva nezavisno mišljenje povezano s ciljanom akcijom kojoj prethodi intencija (namjera). To se razlikuje od uobičajenog tehničkog shvaćanje automata kao “uređaja koji se samopokreće” ili “stvari koja se giba sama od sebe”. Pokret je zaista primarna osobina u definiciji antičkih automata, ali kako je pokret proizvod unutarnjeg “menosa” (intencije, moći, duha) stroja,

Ako netko želi vidjeti ili doživjeti kako bi izgledalo utopijsko robotičko društvo u kojem bi sve poslove radili roboti, dovoljno je proučiti detaljno demokratsko robovlasništvo antičke Grčke. Robovi su bili ulični redari (policajci), čistači, odgajatelji djece, učitelji, zanatlije svih vrsta, hetere, fizički radnici po manufakturama, poljima, rudnicima i brodovima. Oblikovanje i izrada automata i drugih tehničkih alata smatrana je također manje vrijednim poslom. smatra se točnijim automat definirati kao nešto samo-animirajuće nego kao samo-pokrećuće. Tako se točnije opisuje automate kao objekte unutar kulture kojoj čovjek određuje svrhu i smisao. Jasnija je njihova uloga kao tehnika animacije u religijsko-političkom prostoru antičke Grčke. Djelovanje (rad) hramskih i festivalskih antičkih automata događalo se “samo od sebe” u smislu i značenju višem od pokreta. I danas animacija neživog izaziva u promatraču osjećaj prisutnosti stranog, nadnaravnog, neprirodnog. Do nas je došlo samo nekoliko antičkih rasprava o automatima. Pneumatika Filona iz Bizanta (III. st. p. n. e.) i tri rasprave Herona iz Aleksandrije iz I. st. n. e. o hidraulici i izradi automata. Rasprava O izradi automata sadrži detaljne opise više od osamdeset hramskih i festivalskih (procesijskih) automata. Ipak, za razumijevanje početaka antičkih automata čini se najvažnije je poznavati radove začinjavca Ktesibija iz Aleksandrije koji je bio i prvi pisac (izgubljenih) djela o pneumatici i mehanici. Na njega se poslije pozivaju i Filon i Heron. Za razvoj automata važna su i matematička (geometrijska) znanja, poput teorijskih rasprava u djelu Mechanika (280. do 260. g. p. n. e.) Arhitasa (Pseudo-Aristotel) iz Tarentuma. Važna su i praktična znanja o izradi i uporabi zupčanika, kolotura, poluga ili zakona pneumatike i hidraulike.

ISTINSKI ROBOTI ANTIČKE GRČKE BILI SU ROBOVI. Odnos prema njima bio je jednak odnosu prema stvari ili stroju. Na slici lijevo prikazan je rad u rudniku srebra gdje se, zbog trovanja živom, moglo preživjeti najdulje dvije godine. Slika desno prikazuje antičku pekarsku manufakturu. Ropkinje mijese kruh, dok im svirač frulom određuje takt.

Fascinacija razvijenošću antičkih tehničkih znanja navela je, sredinom XX. st., neke povjesničare da to razdoblje smatraju predvorjem industrijske revolucije iz XVII. st. No nikada nije razjašnjeno zašto znanja o automatima nisu iskorištena za razvoj antičke industrije. Taj problem naziva se “blokirana tehnika”: nešto je moralo blokirati put prema tehničkom razvoju jer, smatralo se, tehnički progres nužno vodi ekonomskom napretku. Neki autori misle da je robovlasništvo ono koje je ograničilo tehnički progres. Drugi razlog nalaze u preziru antičkih Grka prema fizičkom radu rukama. Treći su mišljenja da je posrijedi nesklonost (nekultura) aristokracije praktičnom razmišljanju. Neki drže da su, barem u Ateni, postojali uvjeti na razini individualne aristokratske svijesti o tome da bi automati mogli biti sredstvo za prevladavanje ropstva. Aristotel (322.‒384. p. n. e.) u djelu Politika navodi sljedeće: “kad bi svaki instrument mogao obavljati svoj rad na riječ naredbe ili inteligentnim predviđanjem, kao

NAČIN FUNKCIONIRANJA. Filonov “Sluga” koji lijeva bevandu (najprije vino pa vodu) primjer je slijednog automata u kojem jedna aktivnost inicira sljedeću. Koristi težinu i podtlak u posudama za regulaciju točenja. Započinje se stavljanjem čaše na dlan čime se otvara ventil posuda sve dok težina čaše s tekućinom ne zatvori ventil, a podtlak u posudi zaustavi tok. U sredini je Heronov “programator” s užetom za gibanje dvokolice u automatskom teatru. Način na koji je namotano uže određuje vrstu i vrijeme gibanja dvokolice. Gibanje je pokretano padajućim utegom. Većina uređaja bila je iskustveno intuitivno oblikovana bez jasnog znanja o podtlaku, silama i sl.