Helenistički automati i roboti Što su (ili tko su) roboti antičke Grčke koji se znaju spominjati u povijesnim raspravama o prosperitetnom razdoblju helenizma? Prvo pomislimo na slavne automate iz nekoliko stoljeća dugog helenističkog razdoblja, započetog krajem IV. st. p. n. e. Čemu su služili, zašto i za koga su izrađivani? Koja je bila razina njihove funkcionalne i izvedbene složenosti? Tri su pretpostavke o njihovoj namjeni. Prema prvoj bili su filozofsko sredstvo za potkrepljenje teorija. Po drugoj su bili igračke. Po trećoj su bili znanstveni alat. Sve te pretpostavke pokazale su se manjkavima jer je njihovo polazište bilo primarno tehničko. Automate se razmatralo zajedno s drugim korisnim ingenioznim uređajima iz tog razdoblja. No dublje shvaćanje društvene uloge tih praautomata moguće je samo kroz cjelovito sagledavanje antičkog pojedinca i društva, poznavanje običaja, stavova, razmišljanja ili vjerovanja koja su potaknula njihov nastanak.
SVIJET ROBOTIKE
U antičkom svijetu automat je sinonim za čuda u religijskim, ali i svjetovnim svečanostima. U hramovima i svetištima rad automata usklađivan je s ritualom kako bi se stvaralo ozračje nadnaravnog čina, postizao dojam nazočnosti božanstva među vjernicima ili prezentiralo snagu vladarske moći za festivalskih povorki. Za takvo što treba poći dalje u prošlost od Heronovih rasprava iz I. st. n. e. u kojima su automati dovedeni do zenita. Odgovori o automatima nalaze se i u antičkoj književnosti, drami, ali i antičkoj mitologiji. Važno je znati da pojam “automat” postoji i prije početka izrađivanja fizičkih uređaja. Korijen riječi pojavljuje se još u Homerovoj Ilijadi iz VIII. st. p. n. e. gdje se navodi četiri puta (u Odiseji se ne pojavljuje). Dva puta se spominje u božanskom kontekstu (što je znakovito za kasniju religijsku uporabu automata)
HRAMSKI I FESTIVALSKI AUTOMATI Antičke Grčke bili su primarno uređaji za čuda. Opisane su mnoge izvedbe hramskog automata za otvaranje vrata hrama (slika lijevo). Vatra na oltaru zagrijava zrak koji povećava tlak u posudi s vodom. Voda se prelijeva preko sifona i pokreće težinom mehanizam vrata. Najranije izvedbe vezuju se uz Ktesibija Aleksandrijskog (285.222.) p.n.e. koji je izveo i procesijski automat božanstva koje su vozili na kolima u Velikoj povorci. Figura je sjedala i ustajala, lijevala tekućinu iz vrča i sl. čudeći gledatelje. Mehanizam se temeljio na zupčastoj letvi i zupčaniku što je jedna od prvih zabilježenih primjena zupčanika. Prema Ktesibijevoj raspravi Pneeumatica izveo je Filon Bizantski automat “Sluga” koji lijeva tekućinu iz vrča korištenjem podtlaka u zatvorenim posudama (muzejska rekonstrukcija na slici desno).
32
