OPTIČKE NAPRAVE
Optički uređaji (1) Optičke naprave razna su pomagala, instrumenti i uređaji koji primjenjujući optičke pojave imaju vrlo široku primjenu. Sastavljene su od optičkih sastavnica (zrcala, leća, prizmi, svjetlovoda i dr.). Obično se razvrstavaju na optička pomagala kao jednostavnije naprave, optičke instrumente za promatranje predmeta, optičke mjerne instrumente za mjerenje svjetlosnih pojava i posredno optičkih svojstva tvari, optičke uređaje ili aparate za obrađivanje optičkih slika (prikazivanje, prenošenje, oblikovanje, pohranjivanje) te svjetlila kao izvore svjetlosti za osvjetljavanje i rasvjetu. Važni dijelovi mnogih suvremenih optičkih naprava su optoelektroničke sastavnice i uređaji (fotodiode, fototranzistori, svjetleće diode, pokaznici, kamere, laseri i dr.). Optički uređaji, stariji naziv aparati (prema lat. apparatus: sprava, uređaj, oruđe), velika su skupina optičkih naprava koje služe u određene svrhe. Razvijali su se postupno, od XIX. stoljeća do danas, a neki su gotovo neprepoznatljivi u usporedbi s prvima. Bez mnogih od njih gotovo je bio nezamisliv život i rad tijekom XX. stoljeća. Ipak, u XXI. stoljeću mahom ih zamjenjuju suvremeni optoelektronički uređaji.
Fotografski aparati
Fotografski aparat, fotoaparat ili fotografska kamera1 optički je uređaj za snimanje u fotografiji (grč. fos: svjetlo, grafein: pisati, crtati)2, tehničkoj disciplini za snimanje slika. U hrvatskom je za fotografiju predložen i naziv svjetlopis, ali nije 1 Valja uočiti kako su u različitim jezicima uobičajeni različiti nazivi, tako se u hrvatskom najčešće upotrebljava fotoaparat, dok je u engleskom to najčešće camera, u hrvatskom je kamera češći naziv za filmsku kameru (u novije doba i videokameru), dok je u engleskom to movie camera ili film camera, odnosno video camera. 2 Naziv fotografija prvi je 1839. godine upotrijebio Johann Heinrich von Mädler (1794.–1874.), njemački astronom, po kojem je nazvan jedan asteroid te krateri na Mjesecu i Marsu.
ušao u uporabu, a fotografijom se naziva i fotografska slika ili snimka. Povijesno su se razvila dva potpuno neovisna fotografska postupka: kemijska fotografija ili fotografija srebrnih soli, razgovorno i klasična fotografija, koja se primjenjivala od sredine XIX. do kraja XX. stoljeća i elektronička ili digitalna fotografija koja se primjenjuje od kraja XX. stoljeća. Osnivaju se na potpuno različitim načelima, a jedino im je optički sličan fotografski aparat, jasno s različitim osjetnicima (senzorima). Prethodnici fotografskog aparata bila su dva povijesna pomagala: kamera opskura i kamera lucida. Kamera opskura (lat. camera obscura; prema grč. kamara; lat. camera: komora, soba, izba; + lat. obscurus: taman, mračan) ili tamna komora3 nekadašnje je slikarsko pomagalo. Bila je to zatvorena drvena kutija, prostorija ili šator, s malim otvorom na jednoj stjenki kroz koji se projicirala obrnuta slika vanjskoga osvjetljenog predmeta na suprotnu stranu, tzv. zaslon. Takva je naprava opisana još u VII. stoljeću pr. Kr. u Kini, u IV. stoljeću pr. Kr. opisao ju je Aristotel (384.–322. pr. Kr.), grčki filozof i prirodoznanstvenik, u XI. stoljeću Alhazen (~ 965.–1040.), arapski znanstvenik, a oko 1500. godine njome se služio Leonardo da Vinci (1452.–1519.), genijalni renesansni slikar, kipar, inženjer i izumitelj, te je zaključio kako na tom načelu radi i oko. Kamerom opskurom od XVI. stoljeća služili su se slikari za skiciranje predmeta i krajolika te predočavanje perspektive, a astronomi za promatranje Sunca. Potom su se u Italiji dosjetili da u otvor kamere stave pozitivnu leću i tako projiciraju oštru sliku, a da ju isprave pomoću dvaju zrcala. Takvu kameru opisao je 1569. godine Daniele Matteo Alvise Barbaro (1513.–1570.), venecijanski znanstvenik i akvilejski patrijarh u djelu La practica della perspettiva (Primjena promatranja), a oko 1570. godine Giambattista della Porta (1535.– 1615.), napuljski liječnik i prirodoznanstvenik, te ju opisao djelu Magia Nauralis sive miraculis rerum naturalium (Prirodne čarolije ili čudesa prirode) u 20 svezaka, objavljivanih od 1558. do 1589. godine. Kamera lucida (lat. camera lucida; prema lat. lucidus: svijetao, sjajan) ili svijetla komora 3 Tamna komora je i naziv zatamnjene prostorije za mehaničku, optičku i kemijsku obradbu fotografskog materijala (oblikovanje, pakiranje, ulaganje u kasete, osvjetljavanje, kemijsko razvijanje i fiksiranje) u kemijskoj fotografiji.
27
