Biti robot Sve je uočljivije da se opseg i način komunikacije (npr. glasom) čovjeka sa strojevima proširuje i da će se u tim sve složenijim odnosima javljati i nejasnoće u tumačenju ponašanja robota. Te nejasnoće bit će, osim mnogih drugih, posljedica i razlike unutarnjeg svijeta stroja oblikovanog podacima nedostupnih ljudima dobivenih od osjetila (senzora) kakve ljudi nemaju. Uz senzore kojima se prikupljaju podaci o okolini ključno pitanje je hoće li stroj, nalik organizmu, moći oblikovati i imati unutarnji svijet koji je zapravo temelj i predvorje neke protosubjektivnosti. To pitanje je važno i zbog mišljenja da bi robot, zbog toga što znamo sve procesorske resurse i tokove podataka unutar njega, sa svojim artificijelnim unutarnjim svijetom, mogao biti sredstvo za razumijevanje porijekla i prirode “umjetne svijesti” stroja pa posljedično i svijesti organizama. Mogli bismo tako saznati kako stroj postaje subjekt, pa posljedično tome i kako je to biti robot. Protivnici toga stava dokazuju da kao ni kod organizama nikada nećemo znati kako je to biti robot jer će i njihovi subjektivni svjetovi (kad ih
SVIJET ROBOTIKE
Unatoč tome što tvorci robota imaju uvid u način rada njegovih sklopova i različitih vrsta senzora, način njihova korištenja u okolini nedostupnoj čovjeku bit će prepreka našoj sposobnosti da znamo kako je to biti robot. budu imali) biti različiti od ljudske subjektivnosti. Primjerice, ljudi i psi žive u istom svijetu (okolini), ali je temelj oblikovanja unutarnjeg svijeta psa njuh, dok je čovjeku primarno osjetilo vid pa je subjektivni njušni svijet psa ljudima nedostupan i nerazumljiv. Na isti način unutarnje iskustvo robota može biti oblikovano senzorima koje čovjek nema pa će ista okolina u kojoj su ljudi i strojevi za njih biti vrlo različita. Ljudska svijest subjektivan je osjećaj i nemoguće je racionalno dokazivati da su i drugi ljudi svjesni. To se naziva “problem drugih umova”. O svjesnosti drugih ljudi zaključujemo po sličnosti ponašanja. Da su i kralješnjaci nižih kognitivnih mogućnosti svjesni zaključuje se na temelju njihove evolucijske homolognosti, tj. po sličnosti evolutivnog razvoja.
KAKO JE TO BITI ŠIŠMIŠ? Istraživačka konstrukcija krila šišmiša (slika lijevo) omogućava racionalan uvid u fiziku šišmiševa leta, ali to nam ne omogućava saznati kako je biti organizam šišmiš (slika desno). Pitanje “Kako je to biti šišmiš?” naslov je glasovitog filozofskog teksta Thomasa Nygela iz 1974. posvećenog problemu svijesti. Nygel smatra da se svijest oblikuje na subjektivnom iskustvu organizma. Epizode pamćenja temelj su proživljenog subjektivnog iskustva koje je kod šišmiša izgrađeno na osjetilu za ultrazvučno “gledanje” u prostoru. Objektivan način promatranja šišmiša izvana, korištenje eholokatora, kao ni simulacije ne omogućavaju subjektivno iskustvo “kako je to biti šišmiš”. Jedini način da se doživi svijest šišmiša je da se bude šišmiš. I roboti, poput šišmiša, mogu imati mnoštvo posebnih senzora koji oblikuju njihova ponašanja. Hoćemo li ikada znati kako je to biti robot?
33
