Mrkvina muha - najvažniji štetnik mrkve i mogućnosti suzbijanja

MRKVINA MUHA - NAJVAŽNIJI

ŠTETNIK MRKVE I MOGUĆNOSTI SUZBIJANJA

MRKVA, KAO POVRĆE I NAMIRNICA ZA PRERADU, NA TRŽIŠTU IMA IZRAZITU VRIJEDNOST. U HRVATSKOJ JE U 2019. PROIZVEDENO OKO 13 363 T MRKVE, ŠTO JE POVEĆANJE OD ZA 1 769 TONA U ODNOSU NA PRETHODNU GODINU. ULAGANJA PO JEDINICI POVRŠINE NISU VELIKA, A UZ DOBRU TEHNOLOGIJU UZGOJA MOŽE SE POSTIĆI PRINOS I DO 50 T/HA. UZGOJ MLADE MRKVE ILI MRKVE IZ ZIMSKOG UZGOJA MOŽE OSIGURATI I VEĆU EKONOMSKU DOBIT. RAZLIČITI NAČINI PROIZVODNJE U KONTINENTALNOM, A POSEBICE MEDITERANSKOM PODRUČJU, OSIGURAVAJU OPSKRBU TRŽIŠTA SVIJEŽOM MRKOVOM TIJEKOM CIJELE GODINE TE INDUSTRIJU SIROVINOM ZA PRERADU TIJEKOM LJETA I JESENI.

Tijekom vegetacije mrkva je podložna napadu brojnih štetnika koji umanjuju prinos ili tržišnu vrijednost korijena. Najvažniji štetnik mrkve je mrkvina muha (Psila rosae, Fabricius), no može se javiti i na celeru, pastrnjaku, peršinu, kimu, kopru, repi i krstašicama.

Prezimljuje kao kukuljica u bačvastom kokonu u zemlji ili u stadiju ličinke u korijenu mrkve zaostalom na uzgojnoj površini. Prva generacija javlja se početkom svibnja i lipnja. Odrasli se obično zadržavanju na rubovima parcela ili okolnom bilju. Pri naletu u nasad mrkve odrasle muhe obično lete na visini od oko 40 cm iznad tla. Jedna ženka odlaži oko 100 jaja na vrat korijena mlade mrkve ili u vlažnu, najčešće sipku zemlju. Čim se izlegu iz jaja, ličinke se ukopaju u zemlju i kreću s ubušivanjem u korijen mrkve. Ishrana na korijenu dovodi neujednačenog rasta ili potpunog propadanja biljaka pri čemu su vidljive praznine u redovima. Simptomi se često mogu zamijeniti sa nedostatka hranjiva ili stresom uzrokovanim nedostatkom vode. Pojava crvenkastog lišća koje s vremenom žuti i suši se karakterističan je znak napada mrkvine muhe. Nakon tri do šest tjedana ličinke izlaze iz korijena mrkve i kukulje se u tlu. Druga generacija javlja se od kolovoza do rujna i često nanosi štete na istim mrkvama na kojima su se hranile ličinke prve generacije. Štete se s vremenom akumuliraju. Ličinke buše brojne hodnike koji su ispunjeni izmetom. Mrkva poprima loš miris, gorkog je okusa te je podložna truljenju što onemogućava prodaju. Razvojni stadiji i izgled štete od mrkvine muhe prikazani su slikom 1.

Mrkvina muha može uzrokovati oštećenje nasada od 60% u slučaju izostanka metoda zaštite i ukoliko se korijen ne povadi do početka siječnja. Zaštita mrkve sastoji se od ne kemijskih metoda i kemijskih mjera zaštite

Nekemijske metode

Nekemijske metode uključuju praćenje populacije postavljanjem žutih ili narančastih (Rebell ®) ljepljivih ploča pod kutom od 45 stupnjeva s ljepljivom stranom okrenutom prema dolje (slika 2) barem tjedan dana ranije no što se očekuje izlazak s mjesta prezimljenja. Obično se postavljaju tri ploče uz rub polja najbližeg prethodnom usjevu mrkve, pastrnjaka ili bilo kakvih travnatih pojaseva. Ulov od 2 – 3 muhe po polju kroz tjedan dana smatra se pragom odluke za suzbijanje. Praćenje treba nastaviti sve dok se broj ne smanji. Ova metoda može onemogućiti odlaganje jaja i u velikoj mjeri smanjiti brojnost populacije ukoliko se postavi veći broj ploča. Na ljepljive ploče se obično uhvati i veliki broj drugih vrsta kukaca pa je poznavanje kombinacije morfoloških značajki mrkvine muhe od velike važnosti. Mrkvina muha ima

bistra krila, sjajni crni prsni koš, narančastu glavu s tamnocrvenim očima i prozirne narančaste noge.

Četverogodišnji plodored jedna je od osnovnih agrotehničkih mjera zaštite i može smanjiti štete na 2 %. Mrkvina muha kreće se oko 100 metara dnevno

u potrazi za novim domaćinom pa takvo sporo širenje omogućava strategiju suzbijanja koja uključuje i >>

a) b) c)

Slika 2) Postavljena žuta ploča pod kutom od 45°

prostornu izolaciju novih nasada od barem jedan kilometar udaljenosti. Prekrivanjem nasada sitno tkanom mrežom od polietilenskih vlakana prilikom sjetve ili prije nego muhe počnu odlagati jaja mogu u potpunosti spriječiti, napad posebice u ekološkoj proizvodnji, a utvrđeno je i povećanje prinosa. Ova metoda se uspješno koristi u Velikoj Britaniji u zaštiti cikle obzirom da nema dostupnih insekticida na tržištu. Pomicanje rokova sjetve s ciljem izbjegavanja podudaranja s pojavom odrasle muhe također značajno doprinosi smanjenju populacije. Mrkva sijana u ožujku u prosjeku ima 20 % veća oštećenja u odnosu na mrkvu sijanu u svibnju, a na kojoj je utvrđeno manje od 5 % oštećenja od mrkvine muhe. Sjetva otpornih kultivara navodi se kao važna mjera u borbi od mrkvine muhe te je trenutno u fazi istraživanja u RH. Otpornost kultivara povezana je s povećanom koncentracijom klorogenske kiseline u kori pa tako najotporniji kultivari toleriraju napad oko 50 % štetnika i imaju 50 % manje oštećenja u usporedbi sa jako osjetljivim kultivarima. U slučaju jako zaraženog usjeva potrebno je cijeli urod uništiti kako ličinke ne bi mogle dovršiti svoj razvoj. Mjere higijene, odnosno uklanjanje visoke vegetacije oko nasada smanjuje rizik od zaraze. Preporuča se uništavanje divljih biljnih vrsta, posebice iz porodice štitarki u krugu od jednog kilometra obzirom da odrasle muhe traže zaklon na vlažnim staništima.

Kombinirana sjetva luka između redova mrkve odbija muhe obzirom na volatilna svojstva luka koja ometaju muhe prilikom traženja domaćina. Kod mrkve sijane u kombinaciji s lukom uhvaćeno je znatno manje muha, dok kombinacija sjetve s kadificom nije imala nikakvog repelentnog učinka na mrkvinu muhu. Danas postoje i simulacijski modeli koji pomoću praćenja dugoročno-prosječnih vremenskih podataka o temperaturi tla i zraka ili podacima iz prethodne godine prognoziraju početak aktivnosti populacije mrkvine muhe nekoliko tjedana unaprijed. Simulacijski model može predvidjeti kada će se pojaviti 10 % i 50 % populacije muha te kada će odložiti jaja, no ne može predvidjeti jačinu napada. Model je trenutno dostupan u sklopu MORPH softvera za podršku u odlučivanju za ratarske usjeve (Murphy i sur., 2007). Drugi model temeljen na sumi dnevnih temperatura i predviđa pojavu šteta od ličinki druge generacije mrkvine muhe. Temeljem rezultata preporuča se rano vađenje mrkve namijenjene za tržište prije no što ličinke naprave štetu. Na taj način prekida se razvoj druge generacije i sprječava prijenos ličinki u narednu godinu. Navedeni model prilagođen je prema ranije razvijenom švedskom modelu (Jönsson, 1992) i trenutno se testira u Norveškoj.

Kemijske metode

Zbog utjecaja na ljudsko zdravlje i okoliš, mnogi su učinkoviti insekticidi zabranjeni u većini EU zemalja kao rezultat novog zakonodavstva. Za većinu povrtnih kultura i salata, relativno malo tržište ne opravdava troškove obnavljanja registracija sredstava za zaštitu što za uzgajivače povrtlarskih kultura predstavlja veliki izazov. Jedina dozvoljena aktivna tvar za kemijsko suzbijanje mrkvine muhe iz skupine sintetskih piretroida je teflutrin. Izuzetno je topljiv i hlapljiv, pripada u vrlo opasne insekticide, a dozvoljena je samo jedna primjena tijekom vegetacije na otvorenom prostoru. Suzbija štetnike u tlu pa ga kod suzbijanja ličinki mrkvine muhe treba primijeniti pravovremeno u dozi od 16 – 20 kg/ha (Bažok, 2021). Sredstvo se primjenjuje tretiranjem u redove tijekom sjetve ili presađivanja raznih kultura uključujući mrkvu, celer, salatu, korabu, šparogu i dr., pri čemu je karenca osigurana vremenom primjene (FIS, 2021). Prema FIS (2021) za suzbijanje mrkvine muhe na mrkvi, celeru, peršinu, pastrnjaku, čičoki, hrenu, rotkvi, bijelom korijenu-vrtnom turovcu i repi uzgajanima na otvorenim prostorima, dozvoljen je i insekticid čija je aktivna tvar spirotetramat iz skupine derivata tetronske i tetramske kiseline. Djelovanje mu je sistemično te ima povoljnija toksikološka i ekotoksikološka svojstva. Primjenjuje se u dozi od 0,45-0,75 L/ha uz utrošak vode 300-800 L/ha od stadija 3 razvijena lista do stadija konačnog formiranja korijena. Dozvoljene su najviše dvije primjene tijekom vegetacijske sezone s razmakom između tretiranja od najmanje 14 dana. Karenca iznosi 21 dan.

Obzirom na sve brži pad dostupnih insekticida u Europi alternativu insekticidnima predstavlja strategija suzbijanja kombiniranjem gore opisanih komponenti dostupnih u sklopu integrirane zaštite obzirom na slabiju učinkovitost ne kemijskih metoda manja u odnosu na insekticide. Za uspješno upravljanje proizvodnom i održavanje tržišne konkurentnosti, znanje o fenologiji i biologiji štetnika bit će od presudne važnosti što znači da će proizvođač morati postati i stručnjak - znanstvenik. Razvoj alata za prognozu i softvera za praćenja štetnika mogu pružiti informacije o promjenama koje nastaju kao prilagodba rastućim temperaturama ili drugim čimbenicima poput ranijeg porasta kulture ili pojave dodatne generacije štetnika.

Helena Virić Gašparić, mag. ing. agr. Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Zavod za poljoprivrednu zoologiju,