6 minute read
Bolesti mrkve
UZGAJIVAČI MRKVE U DANAŠNJE VRIJEME SUSREĆU SE S BROJNIM IZAZOVIMA KOJI PRATE SUVREMENU EUROPSKU POLJOPRIVREDU. S JEDNE STRANE, TRŽIŠTE JE VRLO ZAHTJEVNO. POTROŠAČI TRAŽE PROIZVODE VISOKE KAKVOĆE, ESTETSKI BESPRIJEKORNE, PRIVLAČNE, ALI PO CIJENI KOJU SMATRAJU PRIHVATLJIVOM I KOJU DIKTIRA TRŽIŠTE. DA BI TO POSTIGLI, PROIZVOĐAČI MRKVE MORAJU SVE VIŠE ULAGATI U PROIZVODNJU, U NOVE TEHNOLOGIJE UZGOJA I SKLADIŠTENJA, ALI SE I STALNO BORITI S VRLO OŠTROM KONKURENCIJOM NA SLOBODNOM TRŽIŠTU. S DRUGE STRANE, EUROPSKI PROPISI I POLJOPRIVREDNA POLITIKA SVE STROŽE REGULIRAJU ZAŠTITU OKOLIŠA, UZ SVE VIŠE OGRANIČENJA GLEDE KORIŠTENJA KEMIJSKIH SREDSTAVA U POLJOPRIVREDI. POSLJEDICA TAKVIH OGRANIČENJA PONAJPRIJE JE MANJI IZBOR SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA I OGRANIČAVANJE NJIHOVE UPORABE. NARAVNO, POLJOPRIVREDNICI SU PRIMORANI PRILAGODITI SE I NOVIM PRAVILIMA VEZANIMA UZ KORIŠTENJE ZEMLJIŠTA, OČUVANJE PRIRODNE VEGETACIJE, PRIRODNE RAVNOTEŽE, VODA I PLODNOSTI TLA. SPOMENUTI IZAZOVI NAROČITO SU IZRAŽENI U SUVREMENOJ PROIZVODNJI POVRĆA, PRI ČEMU MRKVA NIJE IZNIMKA.
Biljne bolesti redovno prate biljnu proizvodnju, no njihova pojavnost, jačina pojave, štetnost i gospodarska važnost mijenjaju se usporedo s promjenama u tehnologiji proizvodnje. Moguće je reći da su danas bolesti koje se javljaju u proizvodnji mrkve prilično različite u odnosu na stanje prije tridesetak godina. Kao i kod brojnih drugih povrćarskih kultura, ogroman doprinos zaštiti od bolesti mrkve dalo je oplemenjivanje. Suvremeni hibridi mrkve namijenjeni intenzivnoj proizvodnji robusni su, manje osjetljivi na bolesti, a katkada i s vrlo izraženom otpornosti prema pojedinim bolestima. Druga praksa koja je utjecala na smanjenje štetnosti od bolesti u uzgoju mrkve je upotreba certificiranog i kvalitetnog sjemena. Korištenjem takvog sjemena umnogome su se smanjile štete uzrokovane bolestima koje se prenose sjemenom, kao i štete uzrokovane bolestima klijanaca i ranih faza razvoj mrkve.
Ipak, postignuća u oplemenjivanju i u proizvodnji sjemena mrkve nisu u potpunosti uklonile pojavu bolesti u proizvodnji i potrebu za poduzimanjem mjera zaštite. Najvažnije bolesti koje se danas javljaju u intenzivnom uzgoju mrkve mogu se načelno podijeliti u dvije skupine – bolesti lišća i bolesti korijena. Od bolesti lišća, daleko najvažnija i najštetnija je palež lišća, uzrokovana gljivom Alternaria dauci. Među bolestima koje zahvaćaju zadebljali korijen, najveće štete uzrokuje tzv. šuplja pjegavost ('cavity spot'), uzrokovana pseudogljivama iz roda Pythium.
Palež lišća mrkve
Palež lišća (Alternaria dauci) najvažnija je bolest u suvremenom uzgoju mrkve (Slika 1.). Simptomi paleži lišća javljaju se na listovima i peteljkama, isprva na starijem lišću. Pojavljuju se male, nepravilne tamne nekroze ili pjege, obično na rubnom dijelu listova. Tkivo oko pjega je žute boje. Simptomi na peteljkama su slični onima na lisnoj površini, ali su pjege izduženije. Pjege se brzo povećavaju, međusobno spajaju, cijeli list žuti, a zaraženo tkivo postaje tamno-smeđe ili crne boje. U povoljnim uvjetima za razvoj bolesti oboljelo lišće mrkve se brzo suši, lisna masa je uništena, a usjev izgleda kao spaljen. Osim izravnog učinka na prinos zadebljalog korijena, palež lišća predstavlja problem i kod strojnog vađenja mrkve. U sezonama povoljnima za razvoj bolesti, palež lišća osobito se brzo i intenzivno razvija krajem ljeta i tijekom rane jeseni.
Na osjetljivim hibrida i u sezonama kada su uvjeti za razvoj paleži lišća povoljni, preporučuje se usjeve zaštiti fungicidima. U slučaju potrebe za višekratnom primjenom fungicida, razmake između dvaju primjena potrebno je prilagoditi uvjetima za razvoj bolesti i stanju u usjevu. Potrebno je imati u vidu da svi fungicidi pokazuju znatno slabiji učinak ukoliko se primjenjuju nakon što je bolest uznapredovala (kurativna primjena). U Hrvatskoj su trenutno za suzbijanje paleži lišća na mrkvi odobrena sredstva na osnovi fluksapiroksada, azoksistrobina, difenkonazola, pirimetanila, trifloksistrobina i tebukonazola te boskalida i piraklostrobina. Sve navedene aktivne tvari imaju dobar učinak na palež lišća, no važno ih je primijeniti pravovremeno, neposredno prije ili odmah nakon pojave prvih simptoma. >>
Pepelnica i siva pjegavost
Osim paleži lišća, na mrkvi se javljaju i neke druge lisne bolesti. Tijekom ljeta javlja se pepelnica (Erysiphe heraclei). Prepoznaje se po bjeličastim prevlakama koje u povoljnim uvjetima mogu zahvatiti veći dio lisne mase. Ipak, u usporedbi s paleži, pepelnica uglavnom ne uzrokuje značajne štete i lakše se suzbija. Potencijalno štetnija je siva pjegavost uzrokovana gljivom Cercospora carotae. Simptomi te bolesti naoko su slični paleži lišća. Na listovima se javljaju sitne tamne pjege koje u povoljnim uvjetima mogu zahvatiti velik dio listova i uzrokovati njihovo sušenje. Štetni učinak tada je sličan onome kao kod paleži lišća. Siva pjegavost problematična je u nekim zemljama zapadne Europe, dok se u Hrvatskoj javlja relativno rijetko. Zaštita od pepelnice i sive pjegavosti provodi se primjenom fungicida, na istim načelima kao i zaštita od paleži lišća. Za dobra učinak tretiranja ključno je odabrati učinkovito sredstvo i primijeniti ga rano, nakon pojave prvih simptoma.
Bolesti korijena
Druga skupina bolesti koje se javljaju na mrkvi su bolesti korijena. Zadebljali korijen mrkve razvija se u tlu te je tamo prirodno izložen većem broju patogenih gljiva i bakterija. Među njima, najvažnijima se smatraju patogeni iz roda Pythium. Ti paraziti mogu napasti korjenčiće mrkve u ranijim fazama razvoja, što dovodi do deformacija korijena i do pojave račvanja. Međutim, veće štete uzrokuju zarazom zadebljalog korijena, na kojem dovode do pojave sitnih eliptičnih udubljenih pjega. Takve pjege mogu se povećavati i potamniti, što se događa uglavnom nakon vađenja i tijekom skladištenja. Bolest se naziva šuplja pjegavost i može uzrokovati velike štete jer korijen s pjegama nije prihvatljiv za tržište (Slika 2.). Razvoju bolesti pogoduje vlažnost tla, a jače se razvija u kiselim tlima i usjevima mrkve duge vegetacije. Izravne mjere zaštite prilično su ograničene i temelje se na primjeni fungicida koji sadrže metalaksil u ranim fazama, otprilike do šest tjedana nakon sjetve. Od drugih mjera, dobar učinak na kiselijim tlima (pH < 6) pokazala je kalcizacija, pri čemu se preporuča korištenje kalcijevog karbonata.
Osim Pythium vrsta, posljednjih nekoliko godina u pojedinim europskim zemljama na mrkvi se javlja i nova bolest, uzrokovana parazitima iz roda Phytophthora (Slika 3.). Bolest se očituje u potamnjenju tkiva u unutrašnjosti korijena. Slično kao i kod šuplje pjegavosti, bolest se razvija nakon vađenja i tijekom uskladištenja mrkve. Izravne mjere suzbijanja relativno su ograničene i osnova zaštite je plodored.
Slika 3. Unutarnja trulež uzrokovana s Phytophthora dauci Slika 4. Upakirana mrkva uništena uslijed bakterijske meke truleži i bijele truleži
U vlažnim sezonama i na pojedinim površinama na korijenu mrkve može se javiti i bijela trulež, uzrokovana gljivom Sclerotinia sclerotiorum. U nekim sjevernijim područjima svijeta bijela trulež smatra se najvažnijom bolesti mrkve, a još uvijek se katkada navodi kao štetna i česta u Hrvatskoj. Međutim, u posljednjih desetak godina njena pojava na mrkvi je sporadična, a štete nisu velike. Simptomi bijele truleži su lako prepoznatljivi. Korijen trune i biva prekriven pamučno bijelim micelijem gljive, na kojem se stvaraju crni sklerociji koji izgledaju poput kamenčića (Slika 4.). Bijela trulež može se izravno suzbijati primjenom fungicida na osnovi fluksapiroksada, difenkonazola, pirimetanila ili boskalida.
Kako sve bolesti koje se javljaju na korijenu mrkve napadaju iz tla, plodored je u takvim slučajevima osnovna mjera zaštite. U uvjetima uskog plodoreda paraziti u tlu se mogu nagomilavati, a štete drastično porasti. Veliku perspektivu u zaštiti od bolesti korijena mrkve u posljednjem desetljeću predstavljaju biološka sredstva. Biološka sredstva sadrže antagonističke gljive ili bakterije koje se razvijaju u zoni korijena mrkve, zauzimaju prostor gdje se razvijaju patogeni i sprječavaju njihov razvoj. Veći je broj takvih pripravaka na tržištu, no još uvijek ima relativno malo iskustva oko njihove uporabe na mrkvi.
Suvremena zaštita od bolesti mrkve temelji se na integriranom pristupu od sjetve do skladištenja. Kod pojave bolesti važno je pravovremeno reagirati te prepoznati simptome i uzročnika. Veliku ulogu u tome imaju redoviti pregledi usjeva i iskustvo proizvođača. Uz izbor vrhunskih hibrida i certificiranog sjemena, na hrvatskom tržištu dostupan je i relativno dobar izbor registriranih sredstava za zaštitu mrkve od bolesti. Njihova stručna primjena, uz primjerene agrotehničke i druge mjere, omogućava uspješan uzgoj mrkve u svim rokovima i sustavima proizvodnje. Kao i kod svih drugih kultura, osnovni preduvjet uspješne zaštite mrkve od bolesti uvijek je znanje.
dr. sc. Dario Ivić