Zimske cvjetače - proizvodnja i sortiment

Salata - preporuka za ljetni uzgoj i priprema za zimski uzgoj salate

Cvjetača je kao povrtna vrsta zahtjevna, često i nepredvidiva za uzgoj. Kad je riječ o intenzivnoj zimskoj proizvodnji u Hrvatskoj, ona je koncentrirana na dva klimatski specifična proizvodna područja: okolica Pule s naglaskom na lokacije oko Ližnjana i dolina Neretve, pogotovo njen južni dio prema ušću. Glavni ograničavajući čimbenik uzgoja je klima. Čak i navedena područja su zapravo granična po tom pitanju. Idealni uvjeti za uzgoj su mala kolebanja (amplitude) temperatura, stalna vlaga zraka uz blage, ali česte vjetrove, pri čemu negativne temperature same po sebi nisu problem ako ne traju dugo i – što je još važnije – ne izmjenjuju se naglo s toplijim razdobljima. Takve klimatske uvjete zadovoljavaju primjerice područja Bretagne i Normandije u zapadnoj Francuskoj ili priobalna područja južne i jugozapadne Engleske. Cvjetaču tamo uzgajaju na humcima ili uzdignutim gredicama, što omogućuje ocjeditost i bolje provjetravanje. Gustoća sklopa se kreće od 18-22 000 biljaka/ha.

Kakvi su klimatski uvjeti kod nas? U najkraćem – nepredvidivi. Zadnjih nekolika zima bile su neusporedivo blaže od onih u davnijoj prošlosti. Pogotovo se to odnosi na mjesece studeni i prosinac koji su klimatski više sličili ranoj jeseni. A onda je došla i ova zima, teško usporediva i s onim „starim“ i ovim „novim“. U Neretvi je u prosincu, nakon dvomjesečne suše, u samo tri tjedna palo 900 litara kiše, uz konstantno niske temperature. Nakon toga slijede izmjene hladnog i toplog vremena uz dosta bure i ništa kiše. Sve samo ne idealno za uzgoj ionako osjetljive kulture.

Dodatno, kriteriji tržišta se mijenjaju – veći proizvođači su naslonjeni na otkup koji robu plasira u centre, gdje se roba kupuje i prodaje komadno i to u prosjeku 8 glava cvjetače u gajbi. Kriteriju težine (minimum je 700-800 grama/glava) sad je dodan i kriterij volumena. I naravno boja, odnosno bjelina cvata, struktura, zdravo ovojno lišće.

Proizvođačima doista nije lako sve te parametre zadovoljiti. Jedino pouzdano u cijeloj priči su troškovi proizvodnje, još gore – njihov stalni porast. Sortiment, odnosno genetska svojstva hibrida (sorte više i ne spominjemo, ostale su negdje u prošlosti) u svakoj, pa i ovoj proizvodnji igraju bitnu, često i odlučujuću ulogu.

Kako posložiti optimalan sortiment? Teško. I proizvođači i mi u Beju znamo da nema „čarobnih štapića“. Razlikuju se sezone, razlikuju se tehnologije, razlikuju se tržišta. Tako se i hibrid - uvijek iste genetike - razlikuje od godine do godine. Mnogo je sad hibrida različitih sjemenskih kuća na tržištu. Svi nastoje naći svoje mjesto, mnogi su ga i našli. Problem je što su 1-2, pa i 3-4 godine još uvijek prekratko iskustvo da bi se sa sigurnošću mogao odabrati najbolji mogući izbor. Bejo je još od svojih početaka prisutan, značajan i prepoznat u ovom segmentu. Ni mi nemamo idealne odgovore na ovakve zahtjeve, ali stojimo iza nečeg što smatramo bitnim – pouzdanost.