Prerada Cafe Racer by Dr. Mechanik

PRVI SVOJE VRSTE

Okolnosti su se posložile, želje vlasnika i majstora poklopila, a rezultat je živahni i živopisni cafe racer pogonjen agregatom iz Harley-Davidsona V-Rod. Ostalo je, kako se kaže, povijest, a sadašnjost uključuje jedinstveni motocikl koji ovom prilikom prikazujemo

PIŠE: MARKO GUZINA FOTO: DR. MECHANIK

Istini za volju, radionica Dr. Mechanik nalazi se u Njemačkoj, ali za njihovu preradu smo se odlučili jer je vlasnik znan kao Max naše gore list, punim imenom Dražen Krpanić iz prekrasnih Križevaca. Kao i mnoge ovakve priče, Maxova počinje s ljubavlju prema motociklima još od malih nogu, a put ka vlastitoj radionici počeo je devedesetih godina odlaskom u Njemačku. Počeci su

tamo uključivali rad na klasičnim automobilima poput Jaguara i Maseratija da bi 2004. godine Max počeo graditi motocikle za pojedince koji žele nešto doista posebno.

Od choppera do cafe racera

Priča o motociklu s ovih stranica i njegovoj interakciji s Maxom iz Dr. Mechanik radionice počela je tamo negdje 2007. godine. Tada je austrijski glumac Georg Friedrich poželio imati V-Rod s „apehanger“ upravljačem pa je Max udovoljio njegovim željama. U nekom trenutku Georg je na rečenom motociklu sudjelovao u teškom sudaru iz kog su od mehaničkih komponenti spašeni tek agregat i elektronika.

Kako je Georg i sam ljubitelj pojave britanskih motocikala šezdesetih godina, trebalo mu je ravno dvije sekunde da prihvati Maxovu ideju nakon što mu je ovaj pokazao skice.

Rad je počeo na Harley-Davidson okviru, ali Max se nije zadovoljavao serijskim parametrima pa je rezanjem viškova i ugradnjom aluminija gdje god je bila prilika uspio uštedjeti 12 kilograma. Radi uštede na masi ugrađen je bočni oslonac s Ducati motocikla, dok je jedan 996 dao i stražnji amortizer. Odluka je pala da rezervoar treba biti tamo gdje mu je i mjesto, a ne ispod sjedala pa je nakon puno premještanja elektronike stvoren spremnik od aluminija kapaciteta 18 litara.

Aluminij je medij blizak Maxu pa su tako mnoge komponente ručno izrađene od ovog metala. Zanimljivo je da su i naplatci koji krase ovaj motocikl proizvod Dr. Mechanik radionice, a na njima se nalaze Avon gume dimenzija 120/70-18 te 250/40-18. Istovremeno, prednje kočnice su preuzete s Buell motocikla, a stražnja je rješenje koje je Max sam razvio.

Kako bi motocikl bio precizniji u vožnji agregat je u okvir ugrađen bez gumenih nosača, a ispušni sustav od nehrđajućeg čelika i titanija dodaje svega 3,6 kilograma ukupnoj masi. U konačnici je ovaj cafe racer preko 60 kilograma lakši od serijskog V-roda, a korištene komponente jasno pokazuju kako je namijenjen vožnji, a ne samo pokazivanju.

Detaljima do savršenstva

Kada jedan ovakav motocikl nastaje kroz zajednički interes vlasnika i majstora koji ga gradi posve je jasno da će se tu naći i brojni detalji koji određuju konačni izgled. Prednje svjetlo s neznanog starog japanskog motocikla možda nije taj detalj, ali poklopac spremnika goriva koji je Max godinama čuvao, a potječe s Jaguara, svakako jeste. Iz “prve ere” cafe racer motocikala dolaze ručke upravljača s Laverde 1200 TS dok moderne Magura ručke i ručice savršeno upotpunjuju sliku.

Za grafike je zaslužan Anthony Martin, Amerikanac iz L.A.-a koji trenutno posluje u Stuttgartu iza imena Toons One s tim da je njegov rad upadljiv, ali tek na površini ovog motocikla. Za temeljite promjene koje preobražavaju ovaj motocikl u most između tradicije i sadašnjosti ipak je zaslužan Dražen Krpanić Max kojem samo možemo čestitati na uspješno obavljenom poslu i zaželjeti mu još mnoge takve projekte. Ukoliko je i vas oduševio motocikl koji je život počeo kao V-Rod iz 2003. godine više radova istog majstora možete potražiti na www.dr-mechanik.com. n