Kolumna Iz Guzine u glavu

Novi svjetski rat

Ne, nisam pokleknuo tekovinama „modernog“ novinarstva. Ne dižem tenzije, ne huškam na pravi rat nego ukazujem na činjenicu da se nakon nekoliko godina primirja otvara nova fronta u nadigravanju sa snagom motocikala, a tu je i nekoliko misli o tome

PIŠE: MARKO GUZINA

ojavom one svjetske krize od prije osam godina nadigravanje “čiji je veći” između japanskih proizvođača i to u segmentu sportskih motocikala naprasno je stalo. Ciklus od dvije godine za prikazivanje novog modela je zaboravljen, a fokus je usmjeren na neke druge klase koje su tada bile narodne, a sada uslijed natjecanja među proizvođačima postale nedostižne.

Kroz ove godine puno se toga promijenilo pa su sada europski proizvođači poput Aprilije, Ducatija i moćnog BMW-a postali relevantni, no ne želim kroz digresiju odlutati od glavne teme, a to su ovom prilikom motocikli čija snaga prelazi 200 konja.

Treba li nam to?

Ovo pitanje uvijek će podijeliti društvo za šankom, ali odgovor ne treba tražiti površno jer vjerujem da ja, moji kolege i većina vozača u gotovo pa svakoj situaciji ne mogu iskoristiti svih 200 i više raspoloživih konjskih snaga. Pitanje je da li ovo treba proizvođačima, a odgovor iz moje perspektive glasi da.

Nakon gotovo desetgodišnjeg rata u snazi koji je započela Yamaha R1 uslijedilo je razdoblje gdje su motocikli napredak ostvarivali kroz korištenje sve složenije elektronike, sve naprednijih komponenti ovjesa i slično. Već neko vrijeme mi izgleda kao da je iz cijele priče nestao žar, a upravo su razgovori o 200 i više konja pravi su način da se taj žar vrati.

Ne vjerujem da bilo kome van natjecateljske staze treba 200 KS, ali s obzirom na to da je u pitanju nešto što nas motocikliste veseli, pa neka bude. Prirodno da je neka Yamaha MT-07 ima sve što mi treba u životu i daleko je ekonomičnija, ali ponekad je čar života u pretjerivanju. Ne bih znao što s jahtom od 30 metara, ali ne bi mi bilo mrsko dobiti ju na poklon. tehnološkog napretka, ne mogu se oteti dojmu da bi mogli biti razlog nekim negativnim promjenama. Postoje presedani kada su zakonodavci u EU pokušavali ograničiti snagu motocikala. Golemi birokratski aparat koji nema sluha za svoje podanike mogao bi u ovom novom valu snažnih i sve snažnijih motocikala prepoznati priliku za novi pokušaj represije.

Ruku na srce, današnji motocikli od 200 konjskih snaga sigurniji su od 50 KS slabijih uradaka od prije deset godina jer elektronika je tu da vozača sačuva živog i zdravog kako bi kroz određeno vrijeme ponovno svratio u salon i kupio novi motocikl.

Ovo ipak ne priječi političare od karijere da u svojim tornjevima moći negdje u Briselu smišljaju kako stati na kraj poganim motociklistima i njihovim bučnim napravama. Već se govori o crnim kutijama koje bi bilježile brojne parametre i kasnije se mogle koristiti na sudu. Lobira se i za sklopove pomoću kojih bi policija mogla ugasiti motocikl na kojem vozite prebrzo, a sličnih orvelovskih ideja uopće ne manjka.

Brže, više, jače?

Suvremeni svijet u kojem živimo temelji se na stalnom rastu i razvoju. Nije neobično da i motocikli prate ovakvu filozofiju, a nakon perioda rasta po pitanju složene elektronike opet smo svjedoci gomilanja konjskih snaga. Vjerujem kako ovogodišnji skok preko 200 KS koji su ostvarili pojedini modeli neće ostati izoliran već da slijedi novo razdoblje sve jačih motocikala.

Porast snage, uvođenje mehaničkog i turbo prednabijanja, implementacija do sada nekorištenih tehnologija...

Sve to će se s vremenom iz prestižnih klasa koje su sve skuplje pretočiti i u “narodne motocikle”. Koliko god smatram da toliko snage zaista nije potrebno, vjerujem da je za naš šareni svijet motocikala ovakvo nadigravanje proizvođača dobro. n

Yamaha R1

Ducati 1299 PANIGALE S

Kawasaki Ninja H2

Aprilia RSV4 RR