Prerada: Interceptor 06 by Ervin

PRERADE y “INTERCEPTOR 06” BY ERVIN MOTO ROOMSKUPLJAČ NAGRADA

Hondini modeli s kraja sedamdesetih, koje krasi 6 cilindara i zajedno čine zapreminu od 1.000 ccm, poprilično su rijetki na cestama, a i po garažama. Ipak, baš se taj model često nađe na stolu Ervinove radionice

TEKST I FOTO: EDI LJUBIĆ

Puno smo puta već na našim stranicama donosili priče o projektima Ervinovih vrijednih ruku. I uvijek je priča bila drugačija, osim jedne poveznice, koja se uvijek ponavlja: da bi se stvorio ovakav prerađivački “masterpiece“, potrebni su nebrojeni sati projektiranja i rada.

Kao baza i ovoga je puta poslužila rijetka i atraktivna Honda CBX 1000 iz daleke 1978., čija je glavna karakteristika da je krasi čak 6 cilindara, a na njih se naravno nadovezuje i 6 rasplinjača te 6 ispušnih cijevi. Ovakav široki stroj atraktivan je i sam po sebi, a kamoli kada se oko njega sklopi ovo čudo od motora.

Sam agregat nije doživio promjene niti je bila potrebna reparacija, pošto je motor radio zdravo, samo su poklopci pjeskareni i polirani, dok je blok motora ofarban u crno.

U rasplinjače je ugrađen novi “repair kit” što uključuje nove dizne, iglice, gumice, brtve i ostalo, a original air box zamijenjen je novim racing protočnim filtrima.

Okvir oko agregata ostao je originalan, a na njega je dodatno zavarena poprečna greda da “ubije” prazan prostor između okvira i spremnika za gorivo. Stražnji dio okvira je odstranjen i zamijenjen novom inoks konstrukcijom repa.

Originalni nosači agregata zamijenjeni su drugima, također ručno izrađenima od inoksa. Od tog zahvalnog i nerđajućeg materijala izrađeno je još mnoštvo dru-

gih detalja na motoru kao što su: poklopac hladnjaka ulja, kutija akumulatora, nožne komande, ručne komande spojke i prednje kočnice na upravljaču, nosači svijetla itd. Obrada inoksa nije jednostavna te iziskuje stručnost prilikom bušenja, rezanja i zavarivanja kao i upornost prilikom završne obrade poliranjem. Baš pri obradi inoksa Ervin pokazuje svoje umijeće jer ručno napravljeni dijelovi daju najviše jedinstvenosti ovoj preradi i preradama ovakvog tipa.

Prednja vilica je trapezna i ručno rađena kao i stražnja te su djelo Ervinove Motorcycle Room radionice. Prednji amortizer je od Honde NSR 125, dok je stražnji od Honde CBR 600 F.

Naplatci su “made in USA“. Prednji je dimenzije 18x3,5, a stražnji promjera 18 cola i impresivne širine od 10,5 inča. Na njega je montirana guma 18/35x300. Zbog svojih zavidnih proporcija stražnji je kotač s agregatom povezan duplim pogonskim lancem i dodatnom osovinom ugrađenom u kućište na stražnjoj vilici.

Zadaću zaustavljanja ove zvijeri preuzeli su adaptirani nazubljeni diskovi od Kawasakijeva modela ZX-7R-a iz 1997. godine te Tokico šesteroklipna kliješta skinuta s istog Kawasakijevog modela.

Za kočenje stražnjeg kotača poslužila su dupla Nissin četveroklipna kliješta uzeta sa Suzukijeva modela GSX-R 1100 iz 1990. godine. Ugrađene su i racing opletene kočione cijevi.

Ispušni sustav, grane i topovi jedan su od najatraktivnijih elemenata ove velike slagalice i također su djelo EMR radionice. Zanimljivo je da su iskrojeni i zavareni od stotinjak zasebnih segmenata. Tri ispušna topa smještena su s desne strane motocikla dok ostala tri strše iz repa i to asimetrično, dva na lijevoj i jedan na desnoj strani repa. Ovaj detalj skladne asimetričnosti dodatno ističe posebnost ovog djela, a iako asimetrično postavljeni, atraktivnih 6 ispušnih cijevi ispuštaju iz sebe skladnu gromoglasnu buku. Prednji dio ispušnih grana omotan je azbestnom trakom.

Spremnik goriva napravljen je od inoks lima debljine 1 mm, a ovo što vidimo iznad njega samo je maska izrađena od stakloplastike, od koje su također ručno izrađeni i rep i prednji blatobran. Na spremniku je smještena instrument ploča na kojoj se očitavaju satovi rada motora, okretaji, napon i pritisak ulja, dok je pokazivač brzine smješten zasebno na upravljaču.

Neki od potrebnih dijelova naručeni na eBayu kao na primjer svjetla, posude kočionih tekućina, čep spremnika goriva, gumene ručke i utezi na upravljaču, ručica gasa, instrumenti itd. Lakiranje motora i aerografija također su odrađeni u Ervinovoj radionici što pokazuje

višestruki talent majstora. Projekt izrade je trajao otprilike godinu dana s kraćim pauzama zbog drugih obaveza, pa je sate utrošene na projektiranje i izradu nemoguće zbrojati. Ali ukupni dojam zato ostavlja bez daha i one što se u motocikle dobro razumiju, a i one koji se s njima ne susreću često. Ovaj zanimljiv projekt, Ervinovih ruku djelo, vrijedan je svake pohvale te sa sigurnošću možemo ustvrditi da će se vlasnik okititi i kakvim peharom s nekog od izbora ljepote prerađenih motocikala u nadolazećoj sezoni. n