Exreme Enduro: intervju Matija Zec

SPORT y INTERVJU MATIJA ZEC KORAK PO KORAK DO BLATNOG TRONA

Autoriteti extreme enduro scene već su ga zapazili. Nama je u fokusu odnedavno, a sada je red i na čitateljima Moto Pulsa jer pred njime je najveći korak karijere - postati profesionalac u sportu koji ne trpi slabiće

TEKST: IVICA VRHOVNIK FOTO: ŽELJKO PUŠĆENIK

Sdvadeset i dvije godine Matija Zec pripada mlađoj generaciji hrvatskih off road motociklista. S obzirom na godine života u svijet endura nije došao kao veteran iz motokrosa ili bilo koje druge moto discipline već kao mladac koji je svoje vještine (ali i koljena) brusio na crvenoj istarskoj zemlji ne bi li se pretvorio u specijalistu jedne od najbrutalnijih off road kategorija – extreme endura! S nekoliko odličnih rezultata ispod pojasa i samozatajnošću koja krasi «hindu sanjasija», teži biti «the next big thing» u regionalnom motorsportu. Iako smo intervju mogli napraviti u komforu naše redakcije, kao primjerenije okruženje za Matiju bolje upoznati izabrali smo blato Medvednice gdje smo ga zatekli na treningu. U stankama smo uspjeli izvući nekoliko odgovora, svoje pravo lice otkrio je tek onda kada je stavio kacigu na glavu.

MP: Na početku, kako si došao u svijet motorsporta i endura? ZEC: Moj prvi motor je bio Suzuki DR 650 kojeg sam dobio s 13 godina. Vožnja po putevima mi je odmah bila nezanimljiva i počeo sam po šumi istraživati i čistiti zanimljive terene. Motor je bio dosta težak pa sam s njega poskidao sve što se dalo samo da bih ga učinio što lakšim. Naravno da to nije dugo potrajalo jer je motor bio star i trošan, a onako gol se brže uništio. Poslije nisam vozio ništa, nisam ni mogao do nekog motora, a roditelji su zaključili da to nije za mene i da se motor vozi po putu, a ne po šumi (smijeh). Uslijedila je duga stanka sve do 2014. kad sam u petom mjesecu kupio četverotaktni KTM 250 i počeo trenirati samo hard enduro i to je bila prekretnica u mojoj tadašnjoj „karijeri“. Praktički nisam izlazio iz šume gdje sam s motornom pilom krčio puteve i terene za trening kojeg u mojoj okolici ima dosta. Te iste godine u devetom mjesecu sam otišao na prvu utrku Extreme Enduro Lika. Hrabro sam se prijavio za najtežu disciplinu, ali došao sam do 7. kontrolne točke, negdje do sredine utrke gdje mi se motor pokvario. Moram priznati da je bilo i dosta promašenih oznaka, tipične greške početnika.

Uslijedila je duga stanka sve do 2014. kad sam u petom mjesecu kupio četverotaktni KTM 250 i počeo trenirati samo hard enduro i to je bila prekretnica u mojoj tadašnjoj „karijeri“

MP: Da li posebno radiš na nekom segmentu svoje vožnje? Tehnika, brzina, trial ili…sl?? ZEC: Extreme enduro mi je svakako najdraža disciplina, tako druge tehnike nisam jako usavršavao. No, ubrzo sam shvatio da za enduro moram biti kompletan vozač, tako da sam praktički krenuo obrnutim smjerom. Sada usavršavam motokros tehnike da bih dobio veću brzinu. Trial nisam vozio, sviđa mi se i prve lekcije očekujem uskoro.

MP: Što čini dobrog enduro vozača, misliš li da danas trialisti poput G. Jarvisa i J. Walkera dominiraju globalnom enduro scenom? ZEC: Kao što sam maloprije rekao za enduro moraš biti zaista kompletan vozač, sportaš i osoba. S dobrom tehnikom si sigurniji i brži, ako si u dobroj kondiciji odmah je sve lakše, a ako si kompletan kao osoba onda si mudar i iskusan, te činiš manje grešaka. Moraš trenirati sve elemente koje su bitni za sport. Svi vrhunski vozači današnjice počeli su s trialom, nastavili s motokrosom i endurom i to se manifestira na rezultate. Moj je put nešto drugačiji, ali sam na vrijeme shvatio svoje slabosti i konstantno radim na njima.

MP: OK, a smatraš li da danas osim vozačkih sposobnosti, uspješan sportaš mora imati menadžerske i komunikacijske vještine, ima-

Osim vozačkih sposobnosti uspješan sportaš mora definitivno imati kontakte s medijima. Snaga i brzina medija danas je nevjerojatna

ti kontakte s medijima i biti dobar promotor? ZEC: Osim vozačkih sposobnosti uspješan sportaš mora definitivno imati kontakte s medijima. Snaga i brzina medija danas je nevjerojatna. Šalju sliku o tebi i imaju veliku moć promocije sporta. Isto tako ne treba zaboraviti moć samopromocije putem društvenih mreža. To je dio na kojem trenutno radim. Što se više čuje za nas i naš sport mogućnost dolaska do sponzora je veća, kao i nastupi na velikim utrkama.

MP: Da li onda imaš svoj tim s kojim odlaziš na utrke, tko ti je mehaničar, logističar ili jednostavno potpora? ZEC: Do sada mi je najveća potpora obitelj i moja djevojka koja me prati na utrkama. Na nekim utrkama sam bio i potpuno sam, što je ima svoju cijenu, u negativnom i pozitivnom smislu. Naučio sam biti i vozač

Matija Zec (desno) na Sljemenu u razgovoru našim novinarom

i mehaničar istodobno, što je dobro jer upoznaš motocikl do posljednjeg vijka, ali teško je nakon utrke sam se voziti doma. Odnedavna koristim pomoć osoba koje čine moj stručni tim i to je koncept koji ću koristiti u budućnosti.

MP: Voziš talijansku Betu, imaš li podršku regionalnih distributera ili pak bilo kakvu potporu od principala iz Italije? ZEC: Da, od ove godine službeno predstavljam Betamotor Hrvatska i Betamotor Slovenija koji su mi izašli u susret i nadam se da neću iznevjeriti njihova očekivanja. Hrvatski distributer radi na tome da od Bete dobijem motocikl na korištenje. Želja mi je svakako da uđem u njihov program kao vozač - ambasador marke. S Betom sam već nastupao na tri utrke “Land of the wolf 2016“ u Lici gdje sam bio treći u klasi Expert, zatim Raša “Industrial enduro” (2.mjesto u Pro klasi) i Cazin 2016 “Race of pain”, 2. mjesto. Dobiti konkurentan motocikl na korištenje bila bi mi je dodatna motivacija, a i logističko olakšanje jer ovako koristim isti za utrke i treninge.

MP: Koliko smatraš da je fizička priprema bitna i kako ju održavaš? ZEC: Što se tiče fizičke pripreme dosta sam s motorom na terenu, tako da ostalim aktivnostima popunjavam periode kada ne mogu na stazu. Kako sam gradio karijeru i rezultati su rasli, ja sam paralelno napredovao s kondicijskom pripremom. Sada kombiniram trčanje i brdski bicikl, a zimi odem na CrossFit. To su procesi koji traju cijelu godinu i modificiraju se ovisno o sezoni.

MP: Koja utrka i uspjeh su ti najdraži? ZEC: Najdraža utrka mi je bila ona 2015. godine u Lici “The land of the wolf” gdje sam od ukupno 260 vozača osvojio prvo mjesto u najprestižnijoj klasi Expert. Bila je to moja prva utrka nakon pauze, a vratiti se nakon godinu dana i osvojiti prvo mjesto u takvoj konkurenciji za mene je uspjeh.

MP: Imaš li podlogu ili lokaciju na kojoj ti je najdraže voziti? ZEC: Živimo u prekrasnoj zemlji s izuzetno raznolikim terenima. Osobno volim voziti na teškom terenu s prirodnim preprekama i usponima. Kod nas u Istri ima lijepih lokacija, no volim istraživati i druge terene. Ovdje na Sljemenu su dugi brjegovi s blatom i zato sam danas ovdje, a u Lici ima kamenih tokova s korijenjem u šumi. Uglavnom, što je teren teži, izazov mi je veći. MP: Da li onda možemo naslutiti da se spremaš za Erzbergrodeo, najtežu jednodnevnu utrku na svijetu? ZEC: Sada ste me otkrili! Spremam se za Erzbergrodeo i to će biti za mene glavna utrka sezone. Na Erzbergu sam lani bio prvi puta. Otišao sam s prijateljem u starom kombiju i motoru upitne konkurentnosti. Avantura je bila uopće doći do tamo bez kvara, ali zato nas je lokacija kamenoloma ostavila bez daha. Prvi dan odvozio sam prolog i završio na 153 mjestu koje je bilo dovoljno da uđem u glavnu utrku. U utrci nastupaju 500 vozača od ukupno 1.800 prijavljenih. Startao sam iz trećeg reda i gužva na startu je bila velika, odmah na početku se stvorio čep i jednostavno moraš čekati da se staza očisti da možeš dalje. Sama staza, poznata po nepredvidivim usponima i nizbrdicama, nije mi predstavljala problem. Ako nije bilo gužve, uspone sam većinom odrađivao iz prve. Završio sam na 16. kontrolnoj točki, odnosno na 56. mjestu. Ove godine se nadam boljem rezultatu na kvalifikacijama i samim time boljoj poziciji za glavnu utrku.

MP: I na kraju…gdje se vidiš kroz sljedećih nekoliko sezona? ZEC: U narednim sezonama volio bih se natjecati na velikim utrkama i sudjelovati u većim izazovima. Međutim, to nije lak zadatak jer osim same trenažne pripreme moram imati dobru logistiku i nešto financija. Zato se nadam realizaciji ugovora s Betom, boljoj medijskoj pokrivenosti i pokojem novom sponzoru. Utrke kao Red Bull Romaniacs, Hell’s Gate, Sea to Sky svakako su na mom popisu željenih. n

Kako sam gradio karijeru i rezultati su rasli, ja sam paralelno napredovao s kondicijskom pripremom.