SPORT y INTERVJU MATIJA ZEC
KORAK PO KORAK DO BLATNOG TRONA Autoriteti extreme enduro scene već su ga zapazili. Nama je u fokusu odnedavno, a sada je red i na čitateljima Moto Pulsa jer pred njime je najveći korak karijere - postati profesionalac u sportu koji ne trpi slabiće TEKST: IVICA VRHOVNIK FOTO: ŽELJKO PUŠĆENIK
S
dvadeset i dvije godine Matija Zec pripada mlađoj generaciji hrvatskih off road motociklista. S obzirom na godine života u svijet endura nije došao kao veteran iz motokrosa ili bilo koje druge moto discipline već kao mladac koji je svoje vještine (ali i koljena) brusio na crvenoj istarskoj zemlji ne bi li se pretvorio u specijalistu jedne od najbrutalnijih off road kategorija – extreme endura! S nekoliko odličnih rezultata ispod pojasa i samozatajnošću koja krasi «hindu sanjasija», teži biti «the next big thing» u regionalnom motorsportu. Iako smo intervju mogli napraviti u komforu naše redakcije, kao primjerenije okruženje za Matiju bolje upoznati izabrali smo blato Medvednice gdje smo ga zatekli na treningu. U stankama smo uspjeli izvući nekoliko odgovora, svoje pravo lice otkrio je tek onda kada je stavio kacigu na glavu. MP: Na početku, kako si došao u svijet motorsporta i endura? ZEC: Moj prvi motor je bio Suzuki DR 650 kojeg sam dobio s 13 godina. Vožnja po putevima mi je odmah bila nezanimljiva i počeo sam po šumi istraživati i čistiti zanimljive terene. Motor je bio dosta težak pa sam s njega poskidao sve što se dalo samo da
106 y MOTO PULS lipanj 2017.
bih ga učinio što lakšim. Naravno da to nije dugo potrajalo jer je motor bio star i trošan, a onako gol se brže uništio. Poslije nisam vozio ništa, nisam ni mogao do nekog motora, a roditelji su zaključili da to nije za mene i da se motor vozi po putu, a ne po šumi (smijeh). Uslijedila je duga stanka sve do 2014. kad sam u petom mjesecu kupio četverotaktni KTM 250 i počeo trenirati samo hard enduro i to je bila prekretnica u mojoj tadašnjoj „karijeri“. Praktički nisam izlazio iz šume gdje sam s motornom pilom krčio puteve i terene za trening kojeg u mojoj okolici ima dosta. Te iste godine u devetom mjesecu sam otišao na prvu utrku Extreme Enduro Lika. Hrabro sam se prijavio za najtežu disciplinu, ali došao sam do 7. kontrolne točke, negdje do sredine utrke gdje mi se motor pokvario. Moram priznati da je bilo i dosta promašenih oznaka, tipične greške početnika.
Uslijedila je duga stanka sve do 2014. kad sam u petom mjesecu kupio četverotaktni KTM 250 i počeo trenirati samo hard enduro i to je bila prekretnica u mojoj tadašnjoj „karijeri“
MP: Da li posebno radiš na nekom segmentu svoje vožnje? Tehnika, brzina, trial ili…sl?? ZEC: Extreme enduro mi je svakako najdraža disciplina, tako druge tehnike nisam jako usavršavao. No, ubrzo sam shvatio da za enduro moram biti kompletan vozač, tako da sam praktički krenuo obrnutim smjerom. Sada usavršavam motokros tehnike da bih dobio veću brzinu. Trial nisam vozio, sviđa mi se i prve lekcije očekujem uskoro. MP: Što čini dobrog enduro vozača, misliš li da danas trialisti poput G. Jarvisa i J. Walkera dominiraju globalnom enduro scenom? ZEC: Kao što sam maloprije rekao za enduro moraš biti zaista kompletan vozač, sportaš i osoba. S dobrom tehnikom si sigurniji i brži, ako si u dobroj kondiciji odmah je sve lakše, a ako si kompletan kao osoba onda si mudar i iskusan, te činiš manje grešaka. Moraš trenirati sve elemente koje su bitni za sport. Svi vrhunski vozači današnjice počeli su s trialom, nastavili s motokrosom i endurom i to se manifestira na rezultate. Moj je put nešto drugačiji, ali sam na vrijeme shvatio svoje slabosti i konstantno radim na njima. MP: OK, a smatraš li da danas osim vozačkih sposobnosti, uspješan sportaš mora imati menadžerske i komunikacijske vještine, ima-
Osim vozačkih sposobnosti uspješan sportaš mora definitivno imati kontakte s medijima. Snaga i brzina medija danas je nevjerojatna ti kontakte s medijima i biti dobar promotor? ZEC: Osim vozačkih sposobnosti uspješan sportaš mora definitivno imati kontakte s medijima. Snaga i brzina medija danas je nevjerojatna. Šalju sliku o tebi i imaju veliku moć promocije sporta. Isto tako ne treba zaboraviti moć samopromocije putem društvenih mreža. To je dio na kojem trenutno radim. Što se više čuje za nas i naš sport mogućnost dolaska do sponzora je veća, kao i nastupi na velikim utrkama. MP: Da li onda imaš svoj tim s kojim odlaziš na utrke, tko ti je mehaničar, logističar ili jednostavno potpora? ZEC: Do sada mi je najveća potpora obitelj i moja djevojka koja me prati na utrkama. Na nekim utrkama sam bio i potpuno sam, što je ima svoju cijenu, u negativnom i pozitivnom smislu. Naučio sam biti i vozač
