MotoGP

GUŽVA U ČETVERCU

Nakon što je Vinales pobijedio u prve dvije utrke s Yamahom, prvotimci Honde su u iduće dvije prigode uzvratili udarac, pa tako imamo 4 vodeća vozača unutar samo 10 bodova. Rossi je pritom na vrhu poretka, a budi se i Lorenzo koji je došao do prvog podija s Ducatijem. Mogla bi to biti jako dobra godina

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Uborbi za naslov svaki bod može biti jednako važan, osvojen on u prvoj, sedmoj ili sedamnaestoj utrci, no uvriježeno je mišljenje da MotoGP sezona doista započinje tek prvim europskom vikendom, onim u Jerezu. I jesmo li onda nakon prvog od ukupno četiri planirana obračuna na španjolskom teritoriju išta pametniji? Ne nužno.

Jerez je samo donio nastavak trenda po kojem, sasvim očekivano, tvornički vozači Yamahe i Honde igraju glavne uloge, ali i po kojem se pitanje pobjednika rješava u izravnoj borbi s timskim kolegom, a ne s protivnikom iz suprotnog tabora. Ili ako hoćete, u prve dvije utrke je dobar dan za Yamahu podrazumijevao loš dan za Hondu, da bi onda u iduće dvije utrke vrijedilo isto, samo obrnuto.

Tako su u Kataru tvornički vozači Honde imali probleme s prednjom gumom i igrali sporedne uloge, prepuštajući svjetla pozornice Vinalesu, koji je nakon toga briljirao i u Argentini, postavši tako prvi vozač Yamahe nakon Raineyja kojem je uspjelo otvoriti sezonu s dvije pobjede. A to su njemu bile prve utrke s Yamahom uopće.

Doduše, u Argentini je najbolje krenuo Marquez, no on je i ubrzo pao na kočenju, a ista je sudbina, u istom zavoju, samo nekoliko krugova kasnije zadesila i timskog kolegu Pedrosu. Stvar je u tome da Hondin motocikl još uvijek nije dovoljno kultiviran na izlasku iz zavoja, pa se onda tako izgubljene stotinke moraju nadoknaditi kasnim i agresivnim kočenjem. Tu je RC213V i ujedno najbolji, međutim to znači da moraju najviše forsirati baš u toj jedinoj fazi vožnje u kojoj se ne mogu osloniti na pomoć elektronike. Tu se svaka greška vozača može skupo platiti, posebno kad treba kočiti na nagužvanom asfaltu kao što je to bio slučaj u Argentini.

I staza u Teksasu je sve grbavija, ali tamo je Marquez ionako nedodirljiv. Štoviše, ako je Lorenzo u Jerezu dobio svoj zavoj, onda bi u Teksasu cijela staza trebala nositi Marquezovo ime. Doduše, ove godine se na putu do pobjede morao čak i malo pomučiti oko Pedrose, koji je u prvoj polovici utrke pružao junački otpor, no zato mu je posao olakšao Vinales koji je jurnjavu okončao u ranoj fazi, nakon što je iznenada popustila prednja guma.

Vinales je i u Jerezu, gdje je završio kao tek 6., imao problema s gumama, ali ovaj put nije u pitanju bila samo prednja, niti je on bio jedini. I inače klizavi asfalt je u petak dodatno isprala kiša, a onda se pod nedjeljnim suncem još i „oznojio“ tako da nema vozača koji nije barem nekoliko puta umalo pao zbog popuštanja prednje gume. Neki su u tome otišli i do kraja, među njima i Crutchlow, koji je otklizao s Hondom u trenutku dok je držao treće mjesto.

U problemu je rješenje

Tako klizavi asfalt je vjerojatno bio i jedan od glavnih razloga što je prva europska utrka sezone prošla u znaku Honde, a ne Yamahe kako se očekivalo. Naime, Honda na asfaltu koji dobro drži ima problema s ubrzavanjem iz zavoja zbog pretjerane tendencije podizanja na stražnji kotač. I tu gubi u odnosu na konkurenciju. Međutim, kad je asfalt

Zarco nije samo najbrži rookie, nego je i najviše plasirani vozač privatne momčadi. Čak i puno iskusniji Cruchlow teško prati njegov tempo

Lorenzo je osvajanjem trećeg mjesta u Jerezu dao naslutiti da se ipak privikava na Ducati. I Iannone zna biti brz na Suzukiju, no utrke prečesto završava u pijesku

klizav kao u Jerezu, onda se stražnja guma vrti u prazno, što je za sve motocikle problem, a samo za Hondine vozače i dio rješenja budući da je propinjanje prednjeg kotača tada bitno manje izraženo. Dakle, gube svi, ali Honda najmanje.

Tu olakotnu okolnost je znalački iskoristio Pedrosa, koji je od početka, pa praktično do samog kraja, odolijevao pritisku Marqueza. Tako je na domaćem terenu, u tri tisućitoj Grand Prix utrci svih vremena, došao do svoje tridesete MotoGP pobjede, postavši tako prvi vozač u povijesti koji je barem jednom slavio 16 godina za redom. Problem je u tome što je u protekle tri godine ukupno pobijedio samo 4 puta, no ovaj put je sezonu lova otvorio dosta rano i ne treba isključiti mogućnost da se stidljivo uključi i u borbu za naslov, utoliko više što zbog male mase i blažeg stila vožnje ima manje problema s potrošnjom guma od agresivnog Marqueza.

A gdje je u svemu tome Rossi? Hm, pa na samom vrhu poretka, hvala na pitanju. Doduše, u Jerezu je bio tek deseti, nakon što mu se kockanje s mijenjanjem postavki u posljednji tren ovaj put nije isplatio, pa je imao ozbiljnih problema s držanjem i vibriranjem guma. No, iako je s prednjim krajem nove Yamahe još uvijek na vi, prepredeni lisac zna kako izvući maksimum i kad je situacija daleko od idealne, pa je tako prve tri utrke završio na podiju i jedini od vodeće četvorke još nije upisao nulu. Ipak, želi li utvrditi autoritet i ostati na vrhu poretka morat će vrlo skoro odnijeti i neku pobjedu, to više što su se Vinales, Marquez i Pedrosa ugurali u samo 10 bodova zaostatka.

Srećom po Rossija, ove sezone se, barem kad je u pitanju borba za naslov, neće trebati boriti i sa svojim bivšim „kolegom“ Lorenzom, koji je preko zime osedlao Ducati i činilo se udario u zid. Štoviše, u prve tri utrke ga gotovo nismo ni vidjeli, no onda je došao u Jerez i dojurio do trećeg mjesta. I to ne zahvaljujući Ducatiju, nego usprkos njemu. Jasno, jedna lasta ne čini proljeće, a i beskrajno je primamljivo povući paralelu s Rossijem, koji je 2011. imao i bolji start karijere s Ducatijem, te

MOTOGP

TRENUTNI POREDAK

VOZAČI 1. V. Rossi Yamaha 62

2. M. Vinales Yamaha 60 3. M. Marquez Honda 58 4. D. Pedrosa Honda 52 5. A. Dovizioso Ducati 41 6. J. Zarco Yamaha 35 7. C. Crutchlow Honda 29 8. J. Folger Yamaha 29 9. J. Lorenzo Ducati 28 10. D. Petrucci Ducati 26

KONSTRUKTORI 1. Yamaha 83

2. Honda 79 3. Ducati 59 4. Aprilia 17 5. Suzuki 16 6. KTM 4 Pred Rabatom je gotovo nemoguća misija da u nastavku sezone izbori za ostanak u elitnom MotoGP društvu. Ovakvi padovi mu sigurno neće pomoći

KTM je za Jerez pripremio big-bang verziju V4 agregata s kojim se, prije nego je pao, Pol Espargaro uspio probiti među prvu desetoricu. Slijedi ga brat Aleix koji se brzo privikao na sve bolju Apriliju

MOTO3

Gdje je KTM?

KTM je prošle godine s Binderom osvojio još jedan naslov u Moto3 klasi i zato djeluje gotovo nevjerojatno da u prve četiri sezone nijedan njihov vozač nije završio među prvom trojicom. Sva mjesta na podiju su okupirali vozači Honde. Dijelom je to i stvar izostanka sportske sreće, dijelom i to što se čini da u redovima Honde ima više kvalitetnih vozača, a dijelom i to što je KTM ove godine odjednom ušao u MotoGP i Moto2 klasu, pa je tako malo zapostavio daljnji razvoj Moto3 motocikla. Uglavnom, Joan Mir je odnio u pobjedu u prve dvije utrke sezone, da bi se u Teksasu zločesti dečko Romano Fenati u velikom stilu vratio na scenu. Njih dvojica su bili u izravnoj borbi za pobjedu i do zadnjeg zavoja zadnjeg kruga u Jerezu, no onda ih je obojicu s unutarnje strane preskočio Aron Canet i tako slavio prvi put u karijeri. n

MOTO3

TRENUTNI POREDAK

1. J. Mir Honda 74 2. R. Fenati Honda 65 3. J. Martin Honda 59 4. J. McPhee Honda 49 5. A. Canet Honda 43

je također u 4. utrci došao do prvog podija, e da bi se na kraju sve pretvorilo u jedno veliko ništa. No, tu između Rossija i Lorenza postoji velika razlika.

Lorenzo nije Rossi

Naime, dok je Rossi pokušao motocikl prilagoditi sebi i tako samo pogoršao stvari, Lorenzo je relativno rano, još u Argentini, shvatio da se on mora prilagoditi motociklu. Promijenio je položaj vozača, počeo koristiti stražnju kočnicu i odlučio pronaći način na koji će što bolje iskoristiti prednosti Ducatija, a što više sakriti njegove nedostatke, koji su ove godine i dodatno potencirani zabranom krilaca. Usput budi rečeno, Ducati je odustao od previše radikalnih „hammerhead“ oplata, no uskoro bi trebali predstaviti novo rješenje s integriranim krilcima tako da bi, ako ne prije, Lorenzo trebao ciljati pobjedu u austrijskom Spielbergu, stazi koja savršeno odgovara snažnom Ducatiju.

U Apriliji vjerojatno još ne sanjaju o pobjedama, no Aleix Espargaro pokazuje da su i on i RS-GP dovoljno brzi za redoviti proboj duboko među prvu desetoricu. U Austinu im nikako nisu legle neravnine, a problem predstavlja i novajlija Lowes, koji još nije osvojio ni boda, no motocikl se kontinuirano razvija. Za Suzuki je teško izvući neki suvisli zaključak s obzirom na to da se rookie Alex Rins vrlo brzo ozlijedio, dok je Iannone u četiri utrke skupio dva pada, jedan prebrzi start i ukupno samo 9 bodova.

KTM je imao velikih problema na početku sezone, kao što je to i za očekivati kad tek uđete u MotoGP prvenstvo, i to s motociklom koji je u nekim ključnim elementima totalno drugačiji od drugih, no čini se da i oni hvataju korak. Posebno sad kad su po brzom postupku pripremili bigbang verziju V4 agregata s kojim su Pol Esparagro i Bradley Smith u Jerezu gotovo pa prepolovili dotadašnji zaostatak po krugu.

Kad su pak u pitanju satelitski timovi, u prve četiri utrke najviše se pričalo o jednoj francuskoj momčadi i jednom francuskom vozaču. Pritom se možda nekome i moglo učiniti da Johann Zarco ima veće ambicije od talenta kad se sa svojom Tech 3 Yamahom u Teksasu odlučio na nemogući manevar pretjecanja i ušao u fizički kontakt s Rossijem, što mu ovaj svakako nije zaboravio, ili kad je na otvorenju sezone u Kataru svoju prvu MotoGP utrku u karijeri započeo uvjerljivim vodstvom, pa prebrzo završio padom. Međutim, ne može biti slučajno da je Zarco iduće tri utrke završio među prvom petoricom, a u Jerezu bio i najbrži vozač Yamahe te dohvatio pregršt bodova za četvrto mjesto.

I pritom ne fascinira samo s kojom se lakoćom Zarco navikao na MotoGP motocikl, nego i to što uopće ne pokazuje respekt prema glavnim zvijezdama ovog sporta, nego ih pokušava napasti kada i gdje stigne, pri čemu često pretječe na nož, ali najčešće skalpelski precizno i kirurški čisto. Uglavnom, Španjolci su u Jerezu zauzeli sve tri stepenice pobjedničkog postolja, a na vrhu ukupnog poretka je neuništiv Talijan, no možda i nije tako daleko dan kad ćemo nakon MotoGP utrke slušati i Marseljezu. n

MOTO2

Obaranje rekorda

Franco Morbidelli je sezonu otvorio s ti glatke pobjede i tako ostvario dosad neviđen pothvat u Moto2 klasi. Ne treba stoga čuditi da su njegovi menadžeri odmah počeli pregovarati o mjestu na MotoGP motociklu za iduću sezonu, pri čemu su, pravno gledano, najveće šanse da napreduje unutar istog Marc VDS tima, gdje bi vjerojatno zamijenio Rabata. Dok je razmišljao o tome, Morbidelli je pao u Jerezu u trenutku kad je još jednom bio u vodstvu i tako timskom kolegi Alexu Marquezu otvorio put do prvog slavlja u Moto2 karijeri. Mlađi brat Marquez je bio u borbi za pobjedu i u završnici utrke u Argentini, ali je u prevelikoj želji katapultiran s Kalexa i tako omogućio Oliveiri da KTM-ov motocikl već u drugoj utrci dovede do druge stepenice pobjedničkog postolja. Oliveira i KTM su bila na podiju i u Jerezu, gdje je veteran Luthi malo podbacio, ali ipak osvojio dovoljno bodova da zadrži drugu poziciju u ukupnom poretku. n

MOTO2

TRENUTNI POREDAK

1. F. Morbidelli Kalex 75 2. T. Luthi Kalex 64 3. M. Oliviera KTM 59 4. A. Marquez Kalex 49 5. F. Bagnaia Kalex 33