MotoGP: intervju Maverick Viñales

INTERVJU y MAVERICK VIÑALES Treća je bila nesreća, ali s dvije glatke pobjede u prve dvije utrke s Yamahom, Maverick Vinales je potvrdio da je čvrst materijal iz kojeg bi se mogao iskovati MotoGP prvak, možda već ove sezone. U intervju otkriva do koje mu je mjere život podređen samo tom cilju ŽELIM BITI NAJBOLJI I BITI NAJBOLJI ŠTO MOGU

FOTO: MONSTER ENERGY

Novi španjolski „izvanzemaljac“ Maverick Vinales je u svjetsko prvenstvo klase 125 ušao 2011. i sa 4 pobjede postao rookie godine. 2012. godine je samo nekoliko utrka prije kraja jednostavno sjeo u avion i otišao kući, da bi 2013., u izravnom dvoboju u zadnjem zavoju, zadnjeg kruga, zadnje utrke sezone, postao Moto3 prvak. Nakon samo jedne Moto2 sezone, i 4 pobjede, potpisuje za Suzuki kojem 2016. donosi prvu „suhu“ pobjedu u cijeloj MotoGP eri. A onda je osedlao Yamahu… I Rossi je odnio pobjedu u svojoj prvoj utrci s M1, no Vinales je pobijedio i u drugoj. Štoviše, odnijeti dvije pobjede u prve dvije utrke sezone nije uspjelo ni jednom vozaču Yamahe još tamo od legendarnog Wayne Raineyja.

2017. je za vas sigurno nešto novo. Buka koja se stvorila nakon vašeg dolaska u Yamahu vas stavlja u novu poziciju.

Prve dvije godine sa Suzukijem su bile dosta teške, ne zbog mog stila vožnje, nego zbog toga što moj motocikl nije bio na istoj vrhunskoj razini kao motocikli „važnih vozača“. No, početak suradnje s Yamahom je odličan. Tim, motocikl i ja smo funkcionirali odlično na svakoj stazi. Napredujem svaki dan i zadovoljan sam svojom brzinom, ali znam da me čekaju izazovi. Trenutno ne osjećam preveliki pritisak, jednostavno uživam na motociklu. Puno radim na svojoj fizičkoj pripremi i tu se opuštam i „isključim“. Tako se smirim, ali i istovremeno dobijem i novu motivaciju. Obično u svemu tražim pozitivnu stranu, pa me tako to što mnogi govore da sam favorit za naslov samo dodatno motivira. Mislim da je važno da ljudi misle kako možeš pobijediti. To znači da dobro radiš svoj posao.

Jeste li osjetljivi?

Da, i to dosta. I to je čudno jer sam na utrci, ili u bilo čemu drugom što je vezano uz MotoGP, emotivno čvrst. No, kod kuće sam bitno drugačiji, i nije mi drago pročitati neke negativne komentare. Ali, kao što sam već rekao, pokušavam sve okrenuti na pozitivnu stranu.

Imate samo 22 godine, a već ste donijeli neke teške odluke, uključujući i onu o prelasku na Yamahu. No, kako sada gledate na 2012. i burno napušta-

Dobar rezultat moraš ostvariti u nedjelju i zato nije bitno ako si imao loš petak

nje Moto3 momčadi prije kraja sezone? Čini li vam se da ste bili žilavi klinac, ili možda naivni?

Bili je to najbolja odluka koju sam donio. Ona me u konačnici i dovela do toga da završim u Yamahi. Sretan sam što sam mogao tako tešku odluku donijeti sam samo 17 godina. Bili su to teški trenuci. Bio sam dijete, i to poprilično impulzivno. Jasno da bi sada cijelu stvar izveo na drugačiji način, više prijateljski, ali nisam bio naivan, samo sam silno želio pobjeđivati. Samo to mi je bilo na pameti i samo tako sam to mogao ostvariti.

Put koji ste otada prošli vam se vjerojatno čini fantastičan.

Kao klinac nikad nisam zamišljao ovakav život, u početku mi je utrkivanje bilo hobi. Naravno, da sam ponekad maštao o tome da bi mogao biti vozač na najvišem nivou, ali djetetu je teško vjerovati da to doista može i ostvariti. Iz godine u godinu sam više vjerovao u sebe i shvatio da imam potencijala.

Možete li se sjetiti kada se dogodila promjena? Kada je zabava postala posao, kada je sve postalo ozbiljno?

Sada! Sada postaje dobro. Ozbiljno. Kada sam 2011. ušao u svjetsko prvenstvo, sve je to bila igra za mene. Utrkivanje, malo treniranja i uživanje u svemu tome. Kad sam već u četvrtoj utrci pobijedio, odjednom je igra postala posao. Imao sam priliku još pobjeđivati i morao sam to ozbiljno shvatiti. Nakon toga sam promijenio pristup, više vodio računa o treniranju i drugim stvarima. Da li je tu nestalo zabave? Svakako se promijenilo. Nije to kao kad idem na motokros trening i mogu samo uživati u vožnji. Ovdje je pritisak, momčad koja se u tebe pouzda, novac koji iza tebe stoji i još mnogo stvari koje ti mogu narušiti užitak. Ali, ne sjećam se vremena kada sam uživao kao početkom ove sezone. Svemu pristupam opušteno, upoznajem Yamahin motocikl i momčad. Nadam se da ću početnu formu moći prenijeti i na ostatak sezone. Neće biti lako, ali pokušat ću.

Mislite li da je to gdje se sada nalazite i rezultat sreće ili prvenstveno napornog rada?

To je nešto za što sam radio, posebno prošle godine. Morao sam puno toga pokazati različitim ljudima, uvjeriti ih da mogu biti dovoljno čvrst za Yamahu. Nije to bilo lako, i radio sam dosta na tome i kod kuće i na stazi. Treba vam tu i sreća, posebno tijekom sezone kada u različitim situacijama morate ostati koncentrirani i fokusirani na posao. Pritom se lako izgubiti, ali mislim da trenutno s obje noge stojim na zemlji. Kad nisam na stazi, moj život se svodi na motokros, bicikliranje i teretanu.

Kako se nosite s problemima, kad, recimo, niste dovoljno brzi na treningu?

Ne izbjegavam ih. Ostajem u boksu s ostatkom momčadi. U teškim trenucima im trebate pružiti podršku. Timski rad je težak. Ako nema kemije onda je teško komunicirati s članovima tima, a onda je i njima teško razumjeti što vi to želite. Morate ih poštovati, ali ih istovremeno i pritiskati. Motocikl mora biti 100% spreman, no morate biti i oprezni. Ako ih samo pritišćete onda nećete stvoriti ugodnu atmosferu. Morate pronaći načina da pritišćete sebe i mehaničare, ali na pravi način i ne previše. Morate se ponašati prijateljski i objasniti što vam treba da budete brzi.

Zbog toga ostanem u boksu i analiziram detalje kako bi našao prostor za napredak. To sam naučio u Suzukiju. Tamo je bilo dosta takvih trenutaka tako da sam mnogo vremena provodio u boksu. Ja sam tu da odradim svoj posao, da žestoko radim, pregledavam telemetrijske podatke i poboljšam motocikl. Konačno, dobar rezultat moraš ostvariti u nedjelju i zato nije bitno ako si imao loš petak. Moraš biti brz u nedjelju.

U kojem dijelu utrke najviše uživate?

Start je nevjerojatan. Imam čudan osjećaj u trbuhu i svaki novi start kao da mi je prvi. To je tako dobar osjećaj. Jasno, tu je i onaj odličan osjećaj kad prijeđeš ciljnu crtu i vidiš kako svi luduju nakon što si odnio pobjedu. To je vrlo emocionalan trenutak.

Da li vam je puls otprilike jednak u svakom trenutku utrke?

Ne, u usporedbi sa samim startom, samo je još prvi zavoj tako uzbudljiv. Nakon toga se počinjem opuštati i u mislima prolazim kroz faze utrke. Mislim da se dobro nosim s fizičkim zahtjevima utrkivanja i da ne požurujem stvari previše.

Kakav je to osjećaj kad odvezeš idealan krug? Je li to izvantjelesno iskustvo?

Nisam to još osjetio. Idealan krug je onaj u kojem svako kočenje započinješ 5 metara kasnije. Imaš osjećaj da nisu napravio ni najmanju pogrešku. Ako odradiš krug i misliš da si jedan zavoj mogao proći još brže, onda još nisu pronašao ono nešto. Onda trebaš skinuti još koju desetinku. Puno razmišljam na motociklu, važno je da znam kad sam dobro prošao kroz zavoj i pokušavam ne učiniti ni najmanju pogrešku. Recimo, moram voditi računa o tome da u prvim krugovima imam pun spremnik goriva, da trebam mijenjati mape i da ne smijem odmah potrošiti gume. Važno je razmišljati cijelo vrijeme.

No, ima li vremena za razmišljanje? Posebno kada su Rossi, Marquez ili Lorenzo za vratom?

U usporedbi sa samim startom, samo je još prvi zavoj tako uzbudljiv. Nakon toga se počinjem opuštati

To je već nešto teže jer onda moraš razmišljati i o tome gdje bi te oni mogli proći, kao i tome gdje možeš malo više stisnuti pa im pobjeći. Vozači na samom vrhu MotoGP-a jako puno razmišljaju.

Već vas mnogi proglašavaju genijem. Vjerojatno je to lijepo čuti, no mislite li da pretjeruju?

Meni je važnije da dođem do pobjeda i titula, no lijepo je čuti i takvo što jer to znači da dobro radiš posao. Nije mi toliko stalo da li sam poznat ili nisam, da li imam obožavatelje ili nemam. Želim ostaviti dobru sliku, želim imati dobar i prijateljski odnos sa sponzorima i svim ostalima… No, ono što doista želim je pobjeđivati. Želim biti najbolji i biti najbolji što mogu, kad sam na motociklu i kad siđem s njega. To mi je važno.

Biti prvakom je sigurno nešto posebno, no tada moraš žrtvovati i svoj način života.

Svakako izgubiš jedan dio svog života, jer većinu dana ne radim skoro ništa drugo osim toga što sam fokusiran na svoj posao. Cijelo vrijeme tražim način da još napredujem tako da mi osim toga ne ostane previše vremena za bilo što drugo. Takvi dani postaju jako slični i mislim da bi mi bilo teško nastaviti tim tempom neko dugo vrijeme. Zato se toliko divim Valentinu Rossiju. Toliko mnogo godina radi iste stvari, odrađuje mnoge promotivne aktivnosti i još uvijek je srdačan prema svakome. Time me iznenađuje i tome se divim. Nakon svega što je učinio i toga što je postao, on može prestati voziti i ostati nevjerojatno poznat. Osim toga, sigurno ima i dosta novaca i doista se ne treba utrkivati. n

Mislim da bi mi bilo teško nastaviti tim tempom neko duže vrijeme. Zato se toliko divim Valentinu Rossiju