MotoGP

Nakon prvog dijela sezone, punog preokreta, Marquez i Rossi se drže na nišanu. Nerijetko im se u lovu pridruže i slobodni radikali, kao što je to Zarco na Tech 3 Yamahi ili Petrucci na Pramac Ducatiju

NOVA ZLATNA ERA?

Pola sezone, devet mahom uzbudljivih utrka, pet pobjednika na tri različita motocikla i četiri vozača koji su bili na vrhu ukupnog poretka. Od staze do staze pobjednici bi postali gubitnici, i obrnuto, pa će tako preko ljetnih praznika Marqueza i Rossija dijeliti samo 10 bodova, a između njih se još odmaraju i Vinales i Dovizioso. A Lorenzo? Hm, dobro pitanje…

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Ako se gledaju sve tri klase u kojima je tamo nastupao, onda je Marquez na posljednjoj utrci prvog dijela sezone došao do svoje već osme uzastopne pobjede na stazi Sachsenring, i to s osme uzastopne najbolje startne pozicije. Doista nevjerojatan niz s kojim je usput preuzeo i vodstvo u ukupnom poretku. Međutim prije toga je u cijeloj polusezoni slavio još samo jednom i to sada već davno u Teksasu, dakle na stazi na kojoj je također nepobjediv. Znači, ne može se reći da baš sve ide po njegovom planu, jer da je tako onda ne imao samo 5 bodova više od Vinalesa, šest od Doviziosa i deset od Rossija.

Dakako da nikad otkad je ovog sustava bodovanja, a tome je već četvrt stoljeća, prvu četvoricu vozača nakon devet utrka nije dijelilo takva šačica bodova. Rekordno mali razmak, a vodite računa da i Marquezov timski kolega Pedrosa, koji je jedinu ovogodišnju pobjedu odnio još proljetos u Jerezu, ima dohvatljivih 26 bodova zaostatka.

A od tog se Jereza, odnosno od izlaska prošlog broja Moto Pulsa, u zgusnutom programu nanizalo pet turbulentnih utrka. Na novo presvučenoj asfaltnoj zmiji u Le Mansu je dominirala Yamaha i Rossi je tu prvi put onjušio pobjedu. Ali je nije okusio. U posljednjem krugu je otišao samo pola metra preširoko i Vinales se provukao ispred. Rossi je pripremio kontranapad za samu završnicu kruga, ali je preduboko u zavoj nagazio stražnju kočnicu i pao. Novajlija Zarco je na to samo rekao „merci!“ i s Tech3 Yamahom, pred svojom francuskom publikom, pojurio do drugog mjesta.

Rossi je pao i koji dan kasnije, na motokros stazi te ozlijedio rebra, pa na utrku u Mugellu, koju je na svom kalendaru zaokružio crvenim, nije došao u punoj snazi. Završio je kao četvrti tako da je stotinjak tisuća navijača razlog za slavlje našao u tome što je na talijanskoj stazi, na talijanskom motociklu pobijedio talijanski vozač. Naime, u sjajno odvoženoj utrci, Dovizioso je s Ducatijem došao do svoje prve pobjede na suhom asfaltu, a Petrucci je s drugim (zapravo, trećim) Ducatijem završio na najnižoj stepenici postolja. Između njih je bio Vinales, koji nikad nije zadovoljan kada ne pobijedi, ali je barem mislio da se s tim rezultatom učvrstio na vodećoj poziciji ukupnog poretka.

A onda je došla utrka u Barceloni, koja je trebala biti pisana na kožu Yamahe, ali nije. Osim kontraverzne nove šikane, koja je s unisonim gnušanjem odbačena, pa se od subote vozilo po onoj staroj i tek nešto manje lošoj F1 varijanti, vikend u

Ove fotografija možda sugerira suprotno, no rezultati potvrđuju da Lorenzo još nema povjerenja u prednji kraj Ducatija

Momčad KTM-a polako napreduje, za razliku od Suzukija koji s Iannoneom za upravljačem kontinuirano zaostaje

Barceloni je obilježio istrošeni asfalt, s kojeg je od prošle godine iščeznulo još ono malo bitumena, pa je tako ostalo stršiti samo zaglađeno kamenje, na kojem se gume troše, ali ne drže. Svi u problemima

Bila je to katastrofa za Yamahu. Zapravo nije, Tech 3 dvojac Zarco i Folger je završio kao 5. i 6, što je hvalevrijedan rezultat za rookie vozače, no Rossi i Vinales su jedva završili među prvih deset. Stvar je u tome da su Zarco i Folger vozili prošlogodišnji M1, onaj s kojim je Rossi tada slavio u Barceloni, dok su tvornički vozači Yamahe za 2017. dobili novi okvir, koji je trebao riješiti prošlogodišnji problem s pretjeranim trošenjem stražnje gume. Ali time se istovremeno malo izgubilo na držanju prednje gume.

Na dobroj podlozi to nije problem, ali kako se već ranije pokazalo u Jerezu, na izlizanom asfaltu novi M1 širi putanju. A budući Yamaha tradicionalno preferira naglašeno oble linije kroz zavoje, to dodatno širenje putanje znači da M1 još više vremena provodi na samom rubu gume, koji je i najkritičniji po pitanju potrošnje. Osim toga, da bi uopće usmjerili klizeći prednji kraj motocikla prema izlasku iza zavoja, morali su forsirati zanošenje repa, što je samo dodatno povećalo ionako preveliku potrošnju stražnje gume.

Rossi je to iskoristio za prvi indirektni napad na novog timskog kolegu, ali i snaženje svog statusa u garaži Yamahe. Podsjetio ih je da se još na zimskim testiranjima žalio na nedostatak osjećaja za prednji kraj motocikla, no u Yamahi su odlučili slušati tada najbržeg Vinalesa, koji je hvalio novi M1. Dan nakon utrke u Barceloni već su testirali nove verzije okvira, iako neki tvrde, a ne bez razloga, da je u stvari riječ o prošlogodišnjim okvirima konfisciranim iz garaže Tech3 Yamahe. U svakom slučaju, i Rossi i Vinales su na iduće dvije utrke imali na raspolaganju po jedan stari okvir, koji je zapravo novi, i jedan novi okvir, koji je vjerojatno stari.

Vozači Honde za to vrijeme i dalje muku muče s brutalnim razvijanjem snage, pa onda i proklizavanjem stražnje gume na izlasku iz zavoja, tako da im je klizav barcelonski asfalt, na kojem svi imaju te probleme, omogućio da prikriju glavni nedostatak. No, Marquez i Pedrosa nisu mogli do pobjede, poput sjene ih je slijedio Dovizioso, koji se zapravo poigravao s njima puštajući gas već praktično na polovici ciljne ravnice. Kad je konačno odlučio krenuti naprijed više se nije osvrtao.

Kako je netko zgodno primijetio, Doviziosu je trebalo 7 godina na dođe do svoje druge MotoGP pobjede, prošle sezone u Maleziji, još sedam mjeseci da dođe do treće pobjede u Mugellu i samo sedam dana do četvrte pobjede u Barceloni. No, bez obzira na dvije pobjede u tjedan dana, i dalje je pilio o tome da ne razmišlja o borbi za naslov jer Ducati ne funkcionira jednako dobro na svim stazama. Kao da je ove godine išta drugačije s Hondom ili Yamahom. Izlizanu ploču je promijenio tek nakon Assena kada se našao na samom vrhu poretka, iako je utrku završio kao tek peti. Kadrovski eksperimenti Nizozemska runda je značajna zbog toga jer je Vinales pao i počeo pokazivati jasne znakove lomljenja pod pritiskom (prije svega svojih) očekivanja. Rossi je s druge strane, u izuzetno zahtjevnoj utrci, s laganom kišom u završnom dijelu, u Assenu došao do sjajne pobjede, prve nakon više od godinu dana. A slavlje je bilo utoliko slađe što ga je Petrucci s Ducatijem pritiskao do samog kraja, uvjeren da bi uspio odraditi i pretjecanje za pobjedu da mu u zadnjem krugu nije malo zasmetao zaostali Rins. A gdje je u toj cijeloj priči Lorenzo? U Jerezu je prvi put s Ducatijem završio na podiju. U Mugellu je prvi

MOTOGP TRENUTNI POREDAK (NAKON 9 UTRKA) VOZAČI 1. M. Marquez Honda 129 2. M. Vinales Yamaha 124 3. A. Dovizioso Ducati 123 4. V. Rossi Yamaha 119 5. D. Pedrosa Honda 103 6. J. Zarco Yamaha 84 7. J. Folger Yamaha 71 8. D. Petrucci Ducati 66 9. J. Lorenzo Ducati 65 10. C. Crutchlow Honda 64 KONSTRUKTORI 1. Yamaha 184 2. Honda 166 3. Ducati 152 4. Suzuki 35 5. Aprilia 34 6. KTM 16

NICKY HAYDEN (1981. - 2017.) Zbogom, Nicky

Trenirajući na biciklu uz samu stazu u Misanu, na kojoj toliko puta riskirao glavu, Nicky Hayden se sredinom svibnja sudario s automobilom. Iako je od samog početka bilo jasno da je riječ o izuzetno teškim ozljedama, tinjala je nada da će bivši MotoGP prvak odnijeti još jednu pobjedu. Ali junačko srce je prestalo kucati… Rođen prije 36 godina, u velikoj obitelji u kojoj je čak i mama vozila utrke, „Kentucky Kid“ je još kao desetogodišnjak predvidio da će postati svjetski prvak. Prvo se proslavio na dirt-track stazama, no uspješno se prebacio na asfalt i 2002. postao AMA Superbike prvak. Iduće godine ulazi u MotoGP da bi 2006., kao tvornički vozač Honde, u posljednjoj utrci preoteo titulu prvaka tada gotovo nedodirljivom Rossiju. 2009. godine prelazi u tvorničku momčad Ducatija, da bi 2014. i 2015. opet vozio Hondu kao član momčadi Aspar. Prošle sezone se s Hondom prebacio u Superbike prvenstvo i na utrci u Maleziji ušao u probrano društvo vozača koji su upisali i MotoGP i Superbike pobjedu. Cilj mu je bio postati prvi čovjek koji je osvojio i MotoGP i Superbike krunu. Tri dana prije tragične nesreće odvozio je posljednju Superbike utrku u Imolu i ostao u trenirati u Italiji. Nicky Hayden nije samo posljednji američki šampion u kraljevskoj klasi. Nicky Hayden je jedan od najpristojnijih ljudi koji su žarili i palili pistama diljem svijeta. Bio je nevjerojatno ljubazan i staložen, dosta izravan u svojim izjavama, ali nikad zlonamjeran, legenda za života, a nekako samozatajan. Jednostavno, teško je zamisliti da se Nicky Hayden ikada ikome zamjerio, a taj je njegov ljudski pristup bespoštednom svijetu utrkivanja bio i jedan od razloga što je odmah po okončanju MotoGP karijere uveden u Dvoranu slavnih. n

Rookie vozači Tech 3 Yamahe voze bolje od svih očekivanja, a posebno su se specijalizirali za domaće utrke. Zarco je bio drugi u Francuskoj, a Folger (na slici) je ostvario isti rezultat u Njemačkoj

put vodio utrku. U Barceloni prvi put završio s manje od 10 sekundi zaostatka za pobjednikom. No, u Assenu se smrznuo kad je počela kiša, otišao na promjenu gumu i završio s krugom zaostatka, a u Sachsenringu se kockao s mekanim gumama i skupio mrvice za 11. mjesto. Dojma smo da je napredovao u onoj fazi kad se odlučio privikavati na motocikl, ali i uhvatio silaznu putanju čim je ponovo počeo priču o tome kako bi i Ducati trebalo prilagoditi njemu. Srećom po njega, nakon ljetne stanke bi na Desmosediciji konačno trebala debitirati „ugradbena“ aerodinamička krilca koja bi Lorenzu mogla podići povjerenje u Ducatijev oduvijek klimav prednji kraj.

S druge strane, teško se ne zapitati čemu uopće takvi kadrovski eksperimenti. Zašto je Ducati potrošio silne milijune na vozača za kojeg se znalo da stilom vožnje nije kompatibilan s Desmosedicijem? I zašto je Lorenzo, ako je već morao pobjeći od Rossija i Yamahe, morao i ponoviti Rossijevu grešku, a ne, recimo, produžiti u Suzuki, koji je po svemu blizak Yamahi? U tom slučaju bi i Iannone mogao ostati s Ducatijem, na kojem je bio vrlo dobar, a ne bi trebao prelaziti na Suzuki na kojem je jednostavno očajan.

S blagom evolucijom motocikla s kojim je Vinales prošle godine pobijedio, Iannone je u 9 utrka osvojio samo 28 bodova, s najboljim plasmanom na 7. mjesto još tamo iz Teksasa. Za razliku od Lorenza, Iannone kao da ni nije pokušao promijeniti svoj stil vožnje, ali ni svoj ležerni pristup poslu, što mu strogi Japanci sigurno zamjeraju. Recimo, na jednoj se konferenciji za novinare pojavio s mobitelom na uhu, a nakon što je završio dugi privatni razgovor jednostavno je izašao, bez da je odslušao i jedno pitanje okupljenih novinara. Doduše, možda je to bilo i bolje od onog kad je u Mugellu u tančine, i vrlo zorno, objašnjavao svoje probavne probleme, ili kad je u Sachsenringu izjavio da je jako zadovoljan utrkom, iako je još jednom pao. Neka ostane turbulentno

U Suzukiju tvrde da nema govora o nekom ranijem prekidu dvogodišnje suradnje, ali teško je vjerovati da nisu počeli gledati preko ograde. Možda bi im problem s udomljavanjem Iannonea mogla riješiti Aprilia iz čijih redova otvoreno poručuju da traže zamjenu za Lowesa, koji se sporo privikava na MotoGP motocikl.

Tako bi ono što je trebao biti nezanimljiv prijelazni rok, jer svi tvornički vozači imaju ugovore do kraja 2018., moglo postati dosta interesantno. No, cijelu je stvar, zapravo, zakuhao Crutchlow, koji je prvo izjavio da dvogodišnji ugovori tvorničkih vozača nisu zapisani u kamenu, a onda dao naslutiti da ga snube iz Suzukija i Aprilije. Ako si je time želio podići cijenu, onda mu je to i uspjelo jer je ubrzo potom objavljeno kako ostaje u momčadi LCR, ali da će iduće dvije sezone biti izravno na plaći Honde, kao pridruženi tvornički vozač.

MOTO2

Stari protiv mladih

Nakon što je ostvario 4 pobjede na prvih 5 utrka, Morbidelli se samo malo opustio u Mugellu i Barceloni da bi u Nizozemskoj i Njemačkoj ponovo stajao na najvišoj stepenici. Pritom je pobjeda u Sachsenringu, za ovog budućeg MotoGP vozača, utoliko značajnija što se konačno uspio bodovno odlijepiti od veterana Luthija, koji je tom prilikom pao, a prije toga bio pet puta drugi i dva puta treći. U Sachsenringu je pao i Morbidellijev timski kolega Alex Marquez, od kojeg je onda treće mjesto u ukupnom poretku preuzeo odličan Oliviera, koji je do samog kraja utrke napadao Morbidellija i umalo donio KTM-u prvu pobjedu u toj kategoriji. Ugodno iznenađenje je rookie Bagnaia, ali njegov zemljak i veteran Pasini, koji u 84 Moto2 utrke nije vidio podij, a onda je u Mugellu pobijedio. Nakon toga mu se otvorilo, pa je bio na podiju u Barceloni, a i u Assenu prošao ciljem kao treći. No, kasnije je izbačen iz poretka za Barcelonu jer mu motorno ulje nije odgovaralo specifikacijama, dok je u Assenu odmah spušten na četvrtu poziciju zbog presijecanja šikane u zadnjem krugu. n

MOTO2

TRENUTNI POREDAK (NAKON 9 UTRKA)

VOZAČI 1. F. Morbidelli Kalex 174 2. T. Luthi Kalex 140 3. M. Oliviera KTM 117 4. A. Marquez Kalex 113 5. F. Bagnaia Kalex 78

MOTO2

Triumph u Moto2 od 2019.

Taman kad smo već pomislili da od svega neće biti ništa, stigla je vijest da će Triumph od 2019. doista biti ekskluzivni dobavljač agregat za Moto2 kategoriju. Navodno je ponudu za produžetak suradnje dala i Honda, bez obzira što CBR 600 RR više nije u proizvodnji, no Dorna je željela malo prodrmati stvari. Osim toga, Hondi ne treba promocija kroz Moto2 klasu, dok je to Triumphu najsigurniji i najelegantniji način da konačno izađe na svjetsku scenu motosporta. Možda im kasnije i porastu apetiti. Umjesto agregata iz Daytone 675, u Moto2 motocikle će se ugrađivati novi trocilindraš iz nedavno predstavljenog modela Street Triple 765 RS koji u serijskom izdanju razvija 123 KS pri 11.700 o/min. Kako bi se podigle te brojke, ugradit će se titanski ventili i jače opruge, a biti će modificiran i usis i ispuh. Prototip tog trocilindraša trenutno razvija 133 KS, a ne bi li se bolje snašao u novoj sredini, ugrađivat će se natjecateljska klizna spojka i lakši alternator, produžiti prvi stupanj prijenosa i promijeniti bočni poklopci, kako bi se suzio agregat i tako oslobodio prostor za dublje naginjanje motocikla. Osim toga, Moto2 motocikli će konačno biti opremljeni i elektronskim pomagalima, koja bi po sofisticiranosti trebala biti između onoga što se koristi u Moto3 i MotoGP kategorijama. Sve u svemu, jedina loša stvar u cijeloj priči je to što ćemo se za zvižduk Triumphovog trocilindraša trebati strpjeti do 2019. godine. n

Dovizioso je u Assenu nekako uspio ne pregaziti posrnulog Vinalesa i onda baš od njega privremeno preuzeti vodstvo u ukupnom poretku Aleix Espargaro je nekoliko puta pokazao da se Aprilia može i s rogatima bosti. Još da nije imao kroničnih problema s pneumatskim upravljanjem ventila…

MOTO3

TRENUTNI POREDAK (NAKON 9 UTRKA)

VOZAČI 1. J. Mir Honda 165 2. R. Fenati Honda 128 3. A. Canet Honda 110 4. J. Martin Honda 89 5. F. Di Giannantonio Honda 49

Nakon toga je glavna meta postao Petrucci, koji je dobio izdašnu ponudu iz Aprilije, ali je na kraju ipak produžio ugovor s Ducatijem, što znači da bi trebao ostati u momčadi Pramac.

Uglavnom, ako Suzuki i Aprilia i žele nove vozače, baš i ne mogu biti probirljivi. Glavne Superbike zvijezde su u već u ozbiljnim godinama i ne pokazuju namjeru za promjenom karijere, posebno ako ne mogu računati na najbolje motocikle. Ni u Moto2 kategoriji trenutno nema ozbiljno talentiranih i zainteresiranih s izuzetkom Morbidellija, koji je ionako već potpisao da se seli u MotoGP klasu unutar momčadi Marc VDS.

S druge strane, vozačima privatnih momčadi na kraju ove sezone uglavnom ističu važeći ugovori, ali većini njih je karijera u nekom stadiju stagnacije. Sad kad je izmakao Petrucci, Aprilia bi mogla pojačati napore da im se, nakon što su mu prošle godine dali otkaz, vrati Bautista, no čini se da je on sasvim zadovoljan za upravljačem Aspar Ducatija. Isto tako, u nedostatku nekog smislenijeg rješenja Redding bi se nakon dvije sezone mogao vratiti u momčad Marc VDS, ako u suprotnom smjeru, odnosno u momčad Pramac Ducati krene Miller, od kojeg je Honda očito digla ruke.

No, za nadati se da će sve to biti samo trivija, odnosno da će nam i u drugoj polovicu sezone plijeniti pažnju jednako nepredvidljive utrke. I pune ugodnih iznenađenja, poput onog u Sachsenringu kada je Folgera s Tech 3 Yamahom jedna greška previše na kočenju dijelila od toga da možda pobijedi Marqueza. Idući put bi mogao priprijeti Zarco ili Crutchlow, pa iako vjerojatno nećemo vidjeti baš devet pobjednika kao prošle sezone, lako je moguće da ovo bude možda i najzanimljivija godina otkad je MotoGP prvenstva.

Marquez, Vinales, Dovizioso ili Rossi? Honda, Yamaha ili Ducati? Neka na kraju pobijedi najbolji, samo neka ova neizvjesnost potraje što duže. Kineska kletva „dao bog da živio u zanimljiva vremena“ u ovom je slučaju blagoslov s neba. Pomolimo se da tako i ostane. n

MOTO3

Mir samo mirno

Iako smo se u Moto3 klasi nagledali svakakvih preokreta, čini se da je Joan Mir na dobrom kursu da osvoji naslov, prije nego druge godine prijeđe u Moto2 kategoriju. S 5 pobjeda u 9 utrka, Mir je stvorio solidnu prednost u odnosu na Romana Fenatija koji se probudio pobjedom u Teksasu i nakon toga upisao još četiri druga mjesta. Aron Canet je nakon pada u Sachsenringu planove o osvajanju naslova već vjerojatno prebacio za iduću sezonu, a na istoj stazi se teško ozlijedio Jorge Martin, koji nikako do dođe do prve pobjede. Cijelo to vrijeme se nastavlja dominacija Hondinih vozača, koji su u dosadašnjem dijelu sezone okupirali skoro sva mjesta na pobjedničkom podiju. KTM je zasjao samo u Mugellu kada je u iznimno neizvjesnoj utrci, u kojoj je prvih 15 vozača prošlo ciljem unutar 1,5 sekunde, Migno odnio pobjedu, a Guevara bio treći. Osim toga, u Sachsenringu je do trećeg mjesta došao i Ramirez, koji je u dosadašnjem dijelu sezone najbolji vozač KTM-a i drži sedmu poziciju. Tvornički vozači Bendsneyder i Antonelli nisu ni među prvih 15 u ukupnom poretku. n