Dakar Rally 2018

SPORT y DAKAR RALLY 2018. PERU-BOLIVIJA-ARGENTINA DAKAR KAKAV JE NEKAD BIO

Povratkom Perua na kartu, sa strmim, opasnim i gotovo bezbrojnim dinama, Dakar Rally je nakon dugo vremena ponovo imao afrički štih. U takvoj scenografiji je i sama utrka bila atraktivnija, dobrim dijelom i neizvjesna, iako u konačnici sasvim predvidljiva. I nije stvar u tome da su Walkner i KTM imali sreće, samo, za razliku od drugih, nisu bili zle sreće

KONAČAN POREDAK

1. M. Walkner

2. K. Benavides 3. T. Price

KTM 43h:06min.01 sek

Honda +16.53

KTM +23.01

4. A. Meo KTM +47.28

5. G. Farres Guell 6. J. Aubert 7. O. Mena

KTM Gas Gas Hero

+ 1:01.04 +1:53.53 + 2:22.52 8. P. Quintanilla Husqvarna +2:45.05 9. D. Oliveras Carreras KTM + 2:37.20 10. J. I. Cornejo Florimo Honda +2:42.36 11. J. Pedrero Garcia Sherco +2:45.58 12. L. Sanz KTM +2:56.02 13. D. Nosiglia Jager Husqvarna +2:58.29 14. A. Monleon KTM +3:06.41 15. J. Barragan Nevado Gas Gas +3:13.02

PIŠE: BEŠENIĆ TOMISLAV

Naša teorija ide ovako. Da iduće godine tvornički vozači KTM-a odluče, onako iz čiste dosade, krenuti na biciklima, nakon prvih par etapa bi bili u popriličnom zaostatku, ali onda bi došlo do globalne nestašice benzina i jedino bi oni dopedalirali do cilja. I došli do pobjede, 18 u nizu. U suprotnom bi valjda došlo do smaka svijeta.

Naime, kao da je u pitanju neka kozmička sila, kako god da se tijekom ta dva tjedna bjesomučne jurnjave stvari zakomplicirale, na kraju će se planeti poklopiti tako da pobijedi KTM. Odnosno, tako da ne pobijedi netko drugi. U tom smjeru su se počele razvijati stvari još i par dana prije starta, kada je momčad Honde, kao glavne prijetnje KTM-u, ostala bez friško ozlijeđenog Goncalvesa.

Inače, važno je napomenuti da je, nakon pauze od nekoliko godina, reli ponovo krenuo iz pijeskom okupanog Perua. To znači da 139 vozača motocikala i rekordnih 49 vozača četverocikala nije na prvim etapama imalo uobičajeno zagrijavanje, nego odmah pregrijavanje na tamošnjim prekrasnim i strmim pješčanim dinama.

U reli je najžešće krenuo prošlogodišnji pobjednik Sam Sunderland, no baš to obično i jest njegov problem. On je žestoko kretao i u dotadašnjih 4 nastupa, ali je tek prošle godine uspio dogurati dalje od četvrte etape. I odmah pobijedio. Ove godine mu je ponovo presudila četvrta etapa tijekom koje je u potrazi za navigacijskom točkom preskočio jednu od bezbrojnih dina i uskočio u ogromnu rupu iza nje. Iako pritom nije pao, te je čak i nastavio voziti još nekoliko kilometara, ipak je pri doskoku sabio kralježnicu i zbog toga bio primoran odustati.

Nakon toga stvari nisu izgledali dobro za KTM. Istina, ostao im je Australac Toby Price, pobjednik iz 2016., no on je prošle godine slomio nogu, također na četvrtoj etapi, i odonda se jedva oporavio da sjedne na motocikli. Njegov timski kolega i višestruki enduro prvak Francuz Antoine Meo se zbog ozljede nije utrkivao i duže od toga, tako da su najveće nade polagali u nepredvidljivog Austrijanca Matthiasa Walknera. On možda jest prošle godine završio kao drugi, ali i njemu je to bilo jedini put da je stigao do cilja.

Ne slomiti ključnu

Istovremeno je prvih 5 pustinjskih etapa itekako odgovaralo atraktivnom stilu vožnje Van Beverena i de Soultraita, francuskih specijalista za pijesak i članova tvorničke momčadi Yamahe. De Soultrait je ubrzo pao i odustao,

Argentinac Kevin Benavides je zalutao na domaćem teritoriju i to ga je koštalo pobjede. Svejedno je Hondu doveo do drugog mjesta

no Van Beveren se grčevito držao samog vrha i u visokoj Boliviji. A tamo možete uvijek očekivati nekoliko stvari; sigurno će padati kiša, sigurno će biti hladno i sigurno će Barreda, ako ne i cijela momčad Honde, upasti u probleme i to baš na maratonskoj etapi, nakon koje nema pomoći mehaničara

Baš tako se i dogodilo. Barreda je pao i ozlijedio koljeno nekih sto kilometara prije kraja brzinca. To što je svejedno uvjerljivo pobijedio na toj etapi, iako je bio uvjeren da vozi sa slomljenim koljenom, zaslužuje iskreno divljenje, no Barredu nakon toga čega samo patnja, a nešto kasnije i odustajanje.

Uglavnom, nakon osam odvoženih etapa i više od 27 sati čistog utrkivanja, Van Beveren s Yamahom je imao pišljive 22 sekunde prednosti u odnosu na Kevina Benavidesa na Hondi. Dotad pritajeni Walkner kasni 6,5 minuta, a unutar 10 minuta za Van Beverenom su još Price, Barreda, Meo i Svitko na privatnom KTM-u.

I onda se dogodilo, odnosno sve se lijepo poklopilo za još jednu pobjedu KTM-a. Zapravo ne odmah, jer je 9. etapa otkazana, nego na desetom brzinskom ispitu, prvom koji se ove godine vozio na argentinskom teritoriju.

Walkner nije trebao imati posebno dobar dan, ali je pred sam kraj etape skupina vodećih krivo skrenula, čini se predvođena baš domaćim junakom Benavidesom. Dok su oni shvatili da su u zabludi i vratili se natrag izgubili su otprilike sat vremena, a time i realne šanse za pobjedu. Walkner nije pogriješio u navigaciju, ali još uvijek nije bio na putu do pobjede. Naime, osjetno brži od njega bio je Van Beveren s Yamahom, nadomak toga da dramatično poveća prednost u ukupnom poretku. A onda je, samo 3 kilometra prije kraja etape, pao pri velikoj brzini te sa slomljenom ključnom i još pokojom sporednom kosti bio primoran odustati.

Australac Toby Price je pauzirao cijelu godinu zbog ozljede, no pobjednik iz 2016. je bio dovoljno brz da se popne na podij Austrijanac je pobijedio na austrijskom motociklu. Matthias Walkner i KTM su odradili posao bez greške

Quintanilla je bio brz s Husqvarnom, ali je imao i previše tehničkih problema

A tko drugi

I tako je Walkner odjednom imao 40 minuta prednosti. Da stvar bude bolja po njega, idućeg jutra, uoči orijentacijski zahtjevne etape, nisu prvo kretali motociklisti, pa onda vozači automobila, kao što je to uobičajeno, nego su bili međusobno izmiješani, pa je tako Walkner krenuo 3 minute iza legende Stephanea Peterhansela u Peugeotu, kojeg je sustigao i onda odlučio slijediti, znajući da francuski lisac neće pogriješiti u navigaciji. I nije.

Uslijedilo je otkazivanje iduće etape za motocikliste, što zbog jutarnje magle koja je prizemljila helikoptere, što zbog smušenosti organizatora, a neki bi rekli i prikrivene namjere da se izađe u susret KTM-u. Bilo kako bilo, tim otkazivanjem su bitno smanjenje šanse da Argentinac Benavides s Hondom u preostala dva dana dostigne Walknera.

Na kraju je Benavides ostao kratak 16 minuta, a iako je KTM, uz pobjednika, imao još i Pricea, Mea i privatnika Farresa Guella među prvom petoricom, ispod toga je poredak neočekivano raznovrstan. Tako je Johhny Aubert povratnički Gas Gas doveo na 6. poziciju, dok je Oriol Mena, u svom prvom nastupu uopće, došao do 7. pozicije s motociklom koji nosi ime indijske marke Hero, a zapravo je riječ o višestruko recikliranom Speedbrain projektu, koji svoje staro korijenje vuče još tamo od zadnjeg pokušaja BMW-a.

U početku brzi Quintanilla je imao previše tehničkih problema s Husqvarnom da bi završio bolje od osmog mjesta, dok se Pedrero Garcia sa Shercom pobrinuo da imamo motocikle šest različitih proizvođača među prvih jedanaest. U doista žestokoj i nesmiljenoj konkurenciji, dvanaesta je završila prva dama Laia Sanz, koja je lako mogla i ponovo biti među prvih deset, ali ima nezgodnu naviku padanja i ozljeđivanja kada je slijedi televizijski helikopter.

Sve u svemu, nakon godina i godina stagnacije na južnoameričkom teritoriju, ovo je konačno bio pravi Dakar, onaj koji je i težinom i ljepotom podsjetio na svoje afričke korijene. Ponovilo se, pa makar to značilo da će i 18. puta zaredom slaviti KTM. Zapravo, gotovo da bi to mogli zaokružiti i na 19, jer bi ionako i 2008., kad je reli bio otkazan, vrlo vjerojatno pobijedio KTM. A tko drugi. U suprotnom bi valjda došlo do smaka svijeta. n

INTERVJU ADRIEN VAN BEVEREN

MP: Pozdrav Adrien i hvala ti na tvom vreme-

nu. Kako se osjećaj nakon ozljede i kad ćeš se vratiti utrkama?

VB: Još se oporavljam od ozljeda, slomio sam ključnu kost i rebra, i trenutno su šanse 50/50 da nastupim na Le Touqet reliju koji se vozi sredinom ožujka. Ako se to i ne dogodi, trebao bi biti spreman za Merzouga Rally sredinom travnja. Trenutno se fokusiram na potpuni oporavak i ne želim se vratiti prerano, nego u punoj snazi započeti pripreme za idući Dakar. MP: Bio si samo 3 km od kraja 10. brzinca i

na putu da stvoriš golemu prednost nakon što je većina konkurenta krivo skrenula u suhom koritu rijeke. Da li si prije tog pada osjećao kako ti je pobjeda na reliju Dakar nadohvat ruke?

VB: Da, nekad mislim da mi pobjeda prošla kroz prste. Da nisam pao na toj 10. etapi imao bi samo 3 etape do kraja i prednost od 40 minuta. No, tko zna što bi se još nakon toga dogodilo. To i jest ljepota relija Dakar. MP: Bio je to strašan pad. Da li se radilo o

tvojoj greški ili samo zloj sreći?

VB: Početak te 10. etape je bio težak. Nisam mogao pronaći pravi ritam. Bilo je stvarno opasno i pokušavao sam ostati hladne glave. Nakon razgovora s Peterhanselom i Despresom odlučio sam se 100% fokusirati na navigaciju. Kad

Kao da je netko bacio bombu pred mene

Zahvaljujući ljubaznosti Monster Energyja, vodili smo udaljeni intervju s Adrienom Van Beverenom, vozačem Yamahe kojeg su još samo 3 etape i 3 pišljiva kilometra dijelili od pobjede na reliju Dakar. A onda je pri 140 km/h pogodio kamen

sam vozio kroz to suho korito rijeke, shvatio sam da ispred mene više nema tragova, a trebalo ih je ostaviti barem 7 vozača koji su krenuli prije mene. Počeo sam sumnjati da li idem u dobrom smjeru, no nakon što sam sve još jednom provjerio, odlučio sam ostati fokusiran na rutu i ne izgubiti previše vremena. Odjednom sam, bez ikakvog upozorenja, udario veliki kamen, koji je vjerojatno bio boje tla. Znam da je bio kamen po tome kako sam preletio preko motocikla i kako su bili oštećeni kotači. Nije bilo šanse da ostanem na motociklu, kao da je netko bacio bombu pred mene. Teško je to objasniti. Nisam forsirao, nisam bio uopće umoran, osjećao sam se dobro i bio fokusiran na stazu jer je bila riječ o zoni u kojoj moraš voziti brzo. Išao sam 140 km/h i možda sam gledao previše naprijed, ali nisam učinio grešku… Jedina je greška što nisam vidio taj kamen. MP: Da li osjećaš strah kad voziš i do 170

km/h na nepoznatom terenu ili ti je to čisti užitak? Osim tog pada, koji ti je bio najstrašniji trenutak?

VB: Kad sam prvi put vozio Dakar bio sam cijelo vrijeme prestrašen i svako jutro sam se budio s mišlju koliko je to sve opasno. Ovaj put uopće nisam bio prestrašen, sve sam držao potpuno pod kontrolom dok nisam udario u kamen. Prije pada nisam vozio kao lud i to je dobro. Moj cilj je pobijediti na Dakaru, ali ne pod cijenu života. Nikad neću staviti glavu na pladanj. Ali ću se potruditi da postanem još bolji. MP: Nakon dugo vremena, organizatori su

zacrtali zanimljivu rutu s mnoštvom pješčanih dina i brzih dionica. Da li je bilo osjetno teže i opasnije nego prošlih godina?

VB: Za mene je to bilo malo drugačije jer ja volim pijesak, tako da sam se osjećao dobro u prvom dijelu relija. Ali čak sam i ja imao problema s penjanjem na neke dine, pa mogu samo zamisliti kako je onda bilo amaterima. Da, bilo je jako teško, bitno teže nego prošle godine. Trebalo je ustajati u 3 sata ujutro, teren je bio tehnički jako zahtjevan s dinama i dubokim pijeskom, a sve to jako umara. Nakon dugačke etape shvatiš da te sutra čeka isto i imaš osjećaj da se to nikad neće završiti. Svaki dan spavaš maksimalno 5 sati, što je jako malo kad voziš osam sati na dan. A postoje etape koje su i duže od toga i na kojima nailaziš na svakojake uvjete. Ovo godine smo iz -5°C došli na +40°C, što je doista teško za podnijeti. MP: Kako ti se sviđaju dine Perua? Ti si ipak

specijalist za pijesak

VB: Da, svi misle da ja volim pijesak i to je točno. Ali pijesak u Peruu je drugačiji od onog na Le Touqetu i traži drugačiju tehniku vožnje. Osim toga, kad si toliko brz da pobijediš na etapi, onda idućeg dana ti krećeš prvi. Otvaranje etape u dinama znači da ostavljaš trag onima koji te slijede. A

Svi vozači Yamahine momčadi su plijenili posebno atraktivnim motokros stilom vožnje, pa tako i Franco Caimi

Španjolska heroina Laia Sanz je ponovo jurila muški i umalo završila među prvom desetoricom. Ne bi joj bilo prvi put

to im ne pomaže samo oko navigacije, nego na temelju traga kojeg ostavljaš mogu procijeniti koliko je teren tvrd ili mekan, gdje mogu više forsirati, gdje trebaju kočiti. Za to vrijeme onaj tko je prvi mora voditi računa o navigaciji i ne može se fokusirati na brzinu. MP: Tebi je to bio tek treći nastup na Dakaru,

ali čini se da si već postao dobar u navigaciji.

VB: Da pobijediš na reliju Dakar nije dovoljno da budeš dobar u navigaciji. Moraš biti ekstremno dobar u navigaciji, a onda još i bolji po pitanju brzine. Najvažnije je da nađeš balans između navigacije i brzine. MP: Tebe i timskog kolegom De Soultraita

krasi možda i najatraktivniji stil vožnje, s mnogo vremena provedenog u zraku. Da li je to zbog toga jer ste specijalisti za pijesak ili je do Yamahinog motocikla?

VB: Yamahin motocikl ima taj motokros/enduro karakter. Nevjerojatno je lako voziti ga po dinama, možeš skakati s njim i držati stvari pod kontrolom u svim mogućim situacijama. To je važno jer jako volim motokros i pravi je užitak voziti taj motocikl na utrkama tipa Dakar. MP: Gdje je prostor za daljnji napredak tebe i

motocikla?

VB: Za slijedeći Dakar nećemo mijenjati puno. Nikad ne treba mijenjati tim koji pobjeđuje, a meni je ovo bio tek treći Dakar i već sam bio na dobrom putu za pobjedu. Yamahin motocikl se dobro snalazi na svim vrstama terena, mogao bi s njim voziti i supercross. Stvarno ga je užitak voziti, a poboljšali smo i raspored težine, našli mjesta da smjestimo i alat za svaki slučaj, te poboljšali motocikl u cjelini. Moji timski kolege su stvarno „cool“ likovi, dobro se slažemo. Atmosfera u Yamahinoj momčadi je odlična, oko jednog vozača radi 20 drugih ljudi i svaki od njih je važan. MP: KTM je pobijedio 17. puta zaredom.

Mogu li uopće izgubiti?

VB: Sam Sunderland je dečko od moje sestre, živimo i treniramo zajedno skoro cijele zime. Pitao sam ga koja je tajna KTM-a, ali mi ne želi reći. Imaju dobar sistem i ogromno iskustvo. No, trenutno se natječe barem 8 do 10 vozača koji imaju doista vrhunsku tehniku vožnje i mogu pobijediti. I sve tri glavne momčadi, Yamaha, Honda i KTM, imaju vozače koji su se borili za pobjedu. Ja volim pijesak i tehničke dionice, ali pokušavam biti svugdje jednako dobar i imam osjećaj da se mogu boriti za pobjedu na svim vrstama terena. n