MotoGP

SPORT y MOTOGP Nakon što je već postalo mučno gledati kako vozački propada za upravljačem Ducatija, Lorenzo ne samo da se odjednom probudio i u dominantnom stilu pobijedio u Mugellu i Barceloni, nego je između te dvije utrke šokirao objavom da iduće godine prelazi na Hondu. Je li (ponovo) pogriješio?

OPROŠTAJNE POBJEDE LORENZA

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Da mogu, u Ducatiju bi se vjerojatno polukružno okrenuli i dali Lorenzu sve što je tražio, no vremenski kontinuum je brza jednosmjerna cesta. Stignu se samo nakratko osvrnuti, prije nego što ponovo usmjere pogled prema naprijed i konstatiraju da s Lorenzom pobjeđuju u posuđenom vremenu. Ljubav je pukla već ranije, rastava će stupiti na snagu krajem sezone, a sve to zbog pokojeg milijuna eura i jednog jeftinog komada plastike.

Naime, Lorenzo je dugo vikao da mu lažni spremnik goriva (onaj pravi je cijeli spušten ispod sjedala) ne daje dovoljno uporišta na kočenju i da zbog toga previše umara ruke. U Ducatiju su čuli taj njegov (još jedan) zahtjev, ali ga nisu stavili dovoljno visoko na listu prioriteta, uvjereni kako ih Lorenzo ionako previše košta i još k tome za novi ugovor traži više nego što vrijedi.

No, vidi vraga; kad su za utrku u Mugellu na stražnji dio spremnika goriva ipak nakalemili jeftinu plastičnu grbu, čisto da ga se riješe, Lorenzo je odjednom pojurio kao nekad na Yamahi. Vodio je od prvog do posljednjeg kruga i s lakoćom pobijedio, izazvavši šok u Ducatijevoj garaži. Claudio Domenicali je bio spreman ponovo otvoriti pregovore, možda i dopisati koju nulu, no za razgovore je već bilo prekasno. Uvrijeđeni Lorenzo je samo koji dan ranije u tajnosti potpisao drugi ugovor.

I tu slijedi šok. Lorenzo je potpisao za Repsol Hondu! U osnovi, znalo se da se Alberto Puig, kao novi vođa momčadi Repsol Honda, želi pod svaku cijenu riješiti svog bivšeg štićenika Pedrose, baš kao što se ovaj prije koju godinu riješio njega kao menadžera. No, nitko nije mogao pretpostaviti da bi na listi kandidata za Pedrosino sjedalo mogao biti i Lorenzo. Nisu to mogli pretpostaviti ni u samoj Repsol Hondi, pa se zato uopće nisu raspitivali za broj telefona. Lorenzo je prvi kontaktirao njih i ponudio svoje usluge za 4 milijuna eura po sezoni, što je tri puta manje nego zarađuje u Ducatiju. A nakon što su mu kroz prste već pobjegli Zarco i Mir, prepredeni Puig jednostavno nije mogao odbiti Lorenza serviranog na pladnju.

Pedrosa na Yamahi?

Kad je Lorenzo dva tjedna kasnije pobijedio i u Barceloni, postalo je jasno da Ducati nije samo izgubio odličnog vozača, nego da ga je predao izravno u ruke svom neprijatelju. No, je li u svemu tome, zapravo, najviše izgubio Lorenzo?

Ako su mu trebale 23 utrke da pobijedi s Ducatijem, koliko bi mu tek moglo trebati da počne pobjeđivati s Hondom? Desmosedici je specifičan motocikl, koji traži dosta privikavanja i posebnu tehniku vožnje, no

MOTOGP TRENUTNI POREDAK (NAKON 7 UTRKA) VOZAČI 1. M. Marquez Honda 115 2. V. Rossi Yamaha 88 3. M. Vinales Yamaha 77 4. J. Zarco Yamaha 73 5. D. Petrucci Ducati 71 6. C. Crutchlow Honda 69 7. J. Lorenzo Ducati 66 8. A. Dovizioso Ducati 66 9. A. Iannone Suzuki 66 10. J. Miller Ducati 49 KONSTRUKTORI 1. Honda 150 2. Ducati 132 3. Yamaha 124 4. Suzuki 80 5. KTM 29 6. Aprilia 22

Marquez je i dalje na zadanom kursu za osvajanje naslova, dok je Pedrosa dosta loše započeo svoju posljednju sezonu u Repsol Hondi

Vinales je treći u ukupnom poretku, no zapravo se evidentno muči s Yamahom, posebno kad je pun spremnik goriva

RC213V je sušta suprotnost Yamahi M1 na kojoj je Lorenzo kalio svoj zanat. Dvije godine stažiranja na Ducatiju, koji također traži kasno kočenje i što ranije otvaranje gasa, svakako će mu pomoći, no Lorenzo i dalje voli voziti tekuće i čisto, s oba kotača u istoj liniji, dok Hondu treba voziti preko granice mogućeg, barem ako je vjerovati akrobatskom stilu vožnje Marca Marqueza. Pornografskim rječnikom; ako je s Yamahom osvajao naslove milujući je po guzi, Hondu će morati žestoko šamarati po stražnjici. A nitko ne šamara kao Marc Marquez.

S druge strane, postavlja se pitanje je li Lorenzo, prije te pobjede u Mugellu, kad je već ionako bilo prekasno, i imao druge opcije osim prelaska na tvorničku Hondu ili prijevremenog umirovljenja. U Yamahu se nije mogao vratiti jer su i Rossi i Vinales već produžili ugovore, a u pregovorima sa Suzukijem je očito tražio previše, pa su Japanci odlučili dati povjerenje drugom otočaninu s Mallorce, odnosno aktualnom Moto3 prvaku Joanu Miru. To je značilo da Iannone sa sve bržeg Suzukija prelazi na još uvijek problematič-

Aleix i Pol Espargaro će i iduće godinu voziti tvorničku Apriliju i KTM, ali više neće biti prvi vozači momčadi jer u Apriliju dolazi Iannone, a u KTM Zarco Kornfeil je u Le Mansu odradio potez karijere Di Giannantonio bježi dok Bezzecchi pada i iza sebe ruši Martina

Brzi veteran Pasini u svojoj uobičajenoj pozi

MOTO2

Dva u jedan

Ako se nakon utrke u Le Mansu, i njegove treće pobjede u 6 pokušaja, i činilo da će Bagnaia kao Moto2 prvak priječi u MotoGP momčad Pramac Ducati, situacija se u međuvremenu poprilično zakomplicirala. Naime, Bagnaia je u Italiji bio četvrti, a u Barceloni je potpuno podbacio, tako da mu se Oliviera, koji će iduće godine voziti Tech 3 KTM u MotoGP klasi, približio na samo bod zaostatka. Iskoristivši trenutak spašavanja žive glave dotad vodećeg Lorenza Baldassarrija, Oliviera je u posljednjem krugu utrke u Mugellu preuzeo vodstvo koje je onda pretvorio u pobjedu. U Barceloni je iznenađujuće slavio već pomalo zaboravljeni francuski talent Fabio Quartararo sa Speed Up motociklom, no Portugalac Oliviera je ciljem prošao drugi, da bi se nakon toga, kad je usporio i mahao publici, u stražnji kraj njegova KTM-a brutalno zaletio Simone Corsi. Srećom, oba vozača su prošla bez ozljeda, a Corsi će za kaznu u Assenu startati s posljednje pozicije. n

MOTO2

TRENUTNI POREDAK

(NAKON 7 UTRKA) VOZAČI 1. F. Bagnaia Kalex 119 2. M. Oliveira KTM 118 3. A. Marquez Kalex 94 4. L. Baldassarri Kalex 93 5. X. Vierge Kalex 70 KONSTRUKTORI 1. Kalex 161 2. KTM 118 3. Speed 49 4. Tech 3 15 5. Suter 6 6. NTS 2

MOTO3

Spektakl u Le Mansu

Moto3 utrke su obično napeti triler, no

MOTO3 TRENUTNI POREDAK

ona u Le Mansu je bila spektakularna akcijska drama. U posljednji zavoj pretposljednjeg kruga, unutar jedva nešto više od jedne sekunde razmaka, ulazi čak osmorica vozača. Enea Bastianini tu pada, a njegova se Honda, izvaljena na bok, prepriječila ni ispred Bezzecchija koji KTM-u Jakuba Kornfei- se sad već sasvim udola. U tom trenutku češ- maćio na vrhu ukupnog ki vozač odlučuje dodati poretka. Općenito bi se gas, prepoznavši u posr- moglo reći da je snažniji nuloj Hondi skakaonicu. KTM uspostavio ravnoteTelemetrija pokazuje da žu s vižljastijom Hondom, je letio više od deset me- što utrkama daje i dodattara, no doskočio je na nu draž. n kotače i nastavio utrku, bez obzira na što ga je u posljednjem krugu bolio penis, ovaj put doslovno. A ako je baš s njim uspio slomiti karbonsko sjedalo, onda zaslužuje utoliko veći respekt. I to nije sve. U pretposljednjem zavoju zadnjeg kruga, Di Giannantonio pretječe Bezzecchija, koji pritom prerano otvara gas i katapultira se sa sjedala, srušivši pritom Martina, kao glavnog kandidata za naslov. Ali ni to nije sve, jer Di Giannantonio kasnije dobiva vremensku kaznu zbog presijecanja staze, pa pobjedu nasljeđuje Arenas, kojem je dotad najbolji plasman bilo 8. mjesto. U Mugellu su Martin, Bezzecchi i Di Giannantonio tim redom prošli ciljem u razmaku od samo 4 stotinke sekunde, dok je u Barceloni Martin pao, a pobjedu odnio Bastiani-

(NAKON 7 UTRKA) VOZAČI 1. M. Bezzecchi KTM 103

2. F.Di Giannantonio Honda 84 3. J. Martin Honda 80 4. E. Bastianini Honda 68 5. A. Canet Honda 61

KONSTRUKTORI 1. Honda 146

2. KTM 142

Nakon samo pet utrka s Aprilijom, Scott Redding je doznao da iduće godine ostaje bez posla. Zato krasno šutira punom nogom

nu Apriliju, s time da su kockice počele padati na svoje mjesto još prije svega toga, odnosnu u trenutku kad je Zarco odbio ponude Honde, Suzukija i vjerojatno Ducatija, te se odlučio za KTM, gdje će ga dočekati Pol Espargaro. Kad je potvrđeno da na mjesto Lorenza u Ducatiju napreduje Petrucci,

INTERVJU VALENTINO ROSSI

popunjene su sve pozicije u tvorničkim momčadima. A Pedrosa? On bi nakon 18 godina s Hondom mogao konačno završiti na Yamahi i to onoj u bojama Petronasa. Problem je u tome što ta momčad uopće ne postoji, pa se tako samo špekulira da bi malezijski petro dolari mogli preuzeti MotoGP pogon momčadi Marc VDS, koja je u totalnom rasulu nakon što je milijarder Marc van der Straten optužio vođu momčadi Michaela Bartholemyja za pronevjeru. Druga opcija je da momčad Marc VDS nestane sa scene, a da Petronas preuzme momčad Angel Nieto, bivši Aspar, čiji se vlasnik Jorge Martinez ionako muči sa zatvaranjem financijske konstrukcije, a uz to se i bori s optužbama Lakat kao dizalica

Uglavnom, otkad se MotoGP karavana vratila u Europu, gotovo da je zanimljive ono što se događa u „paddocku“ od onog što se zbiva na stazi. A ni tamo nije dosadno. Upravo suprotno. Marquez je s tri pobjede u nizu - u Teksasu, Jerezu i Le Mansu – bio na dobrom putu da ubije svaku neizvjesnost, no u Mugellu je pogriješio i pao, a u Barceloni je morao Lorenzu gledati u leđa, i to s poprilične udaljenosti.

Sa 49 bodova zaostatka, a uoči utrke u Assenu i Sachsenringu, koje ne odgovaraju ni njemu ni Ducatiju, Lorenzo ni nakon dvije uzastopne pobjede još nije ozbiljna prijetnja za osvajanje naslova, tako da u izuzetno prevrtljivoj sezoni glavni konkurent Marquezu ostaje zimzeleni Rossi. Talijan ove sezone još nije pobijedio, nije čak bio ni drugi, no s četiri treća mjesta ima prihvatljiv 27 bodova zaostatka i drži drugu poziciju u ukupnom poretku. I dojma smo da pritom izvlači čuda iz Yamahe. Jer bez obzira na to što je, igrom slučaja, Vinales treći u ukupnom poretku, nema sumnje da M1 i dalje ima

Okus pobjede je sve slađi B io je to njegov otprilike 373. radni petak u Grand Prix karijeri. Nakon prva dva treninga za Za vrijeme MotoGP vikenda u Barceloni imali smo priliku odraditi grupni intervju VN Katalonije, Valentino Rossi je s Valentinom Rossijem, po mnogima rutinski „izverglao“ kratke TV intervjue, odradio klasičnu press konferenciju, pa sjeo za stol s nekolicinom najboljim, a svakako najlegendarnijim Grand Prix vozačem svih vremena ranije odabranih novinara i sa smiješkom odgovarao na pitanja koje je već čuo valjda tisuću puta. Pitanja koja smo mu svi zajedno postavili kao da su željela zaokružiti jednu veliku karijeru, no po Rossijevim odgovorima, a ponajprije pristupu, dalo bi se zaključiti da ni ne razmišlja o tome da podvuče crtu.

Jesi li lud što i dalje voziš MotoGP utrke ili si samo neustrašiv? Postoji li nešto čega se bojiš?

Jasno da se bojim, ali to je moj život otkad imam 16 godina, tako da je za mene uvijek isto. Završiš jednu utrku, ideš kući, imaš dva ili tri dana za relaksaciju, a nakon toga se već počinješ pripremati za iduću utrku. Tako se to radi i ja ne znam drugačije. Više se plašim toga što će biti kad se umirovim, jer ću imati previše slobodnog vremena.

Sve si osvojio, što te još uvijek motivira?

Još uvijek imam duboku strast prema utrkivanju s motociklima. Ako uživaš u životu i treniraš, onda to što imaš 39 godina ne predstavlja veliki nedostatak. Ja u svemu tome uživam i želim se baviti ovim sportom tako dugo dok sam dobar u njemu. A još uvijek sam dobar i borim se za podij, pa onda i pobjede.

Da li se nakon toliko godina promijenio doživljaj pobjeđivanja?

Okus pobjede je isti, možda je sad čak i bolji, jer sam u prošlosti često pobjeđivao, a sada rijetko. Osim toga, sada se trebam i više potruditi za pobjedu jer su moji protivnici mlađi i jači, pa je osjećaj pobjede još slađi.

Koja ti od 9 osvojenih titula najviše znači?

Tri titule su mi posebno drage. Ona iz 2004. godine, koja je bila prva s Yamahom, ona iz 2008., kad sam osvojio naslov nakon dvije godi-

Ako uživaš u životu i treniraš, onda to što imaš 39 godina ne predstavlja veliki nedostatak

ozbiljnih problema. Konačno, posljednji put su, baš zaslugom Rossija, pobijedili prije točno godinu dana u Assenu, što je najdulji post Yamahe još od 2003. godine, a posebno je frustriran Vinales, koji s punim spremnikom goriva na početku utrku redovito potone ispod 10. mjesta.

Nije sretan ni aktualni viceprvak Dovizioso, kojeg su u Jerezu u lančanom sudaru srušili Pedrosa i Lorenzo, da bi onda Talijan sam od sebe pao u Le Mansu i Barceloni te tako izgubio korak s Marquezom. S druge strane, Marquez i dalje rijetko pada na utrkama, a često na treninzima, s time da na svaki pad dolaze i dva, tri čudesna spašavanja.

Hoće li iduće godine i Lorenzo koristiti lakat kao dizalicu kad Hondi popusti prednja guma, hoće li je šamarati po stražnjici ili će ipak i RC213V uspjeti pripitomiti svom stilu vožnje? Teško da će mu tu ponovo pomoći neka nova plastična grba, no ta priča s Ducatijem samo potvrđuje koliko su stvari postale izjednačene i koliku težinu u MotoGP-u može imati i najmanja sitnica. Granica između pobjednika i gubitnika nikad nije bila tanja, a Lorenzo, s punim pravom, samodopadno uživa u tome što ju je ponovo prešao. n

ne posta s Bridgestone gumama i ona iz 2001. godine, u posljednjoj sezoni klase 500. Ali kad bi baš trebao odabrati samo jednu sezonu, onda mi je ona iz 2004. ipak najdraža jer nitko nije očekivao da ću pobijediti s Yamahom. Ja sam osjećao da mogu, ali ni ja nisam mislio da će mi to uspjeti već prve sezone.

Ima li nešto za čime žališ u svojoj karijeri? Što bi promijenio?

Imao sam puno nezaboravnih trenutaka, mnogo pobjeda, ali svejedno žalim za izgubljenim naslovima u 2006. i 2015. godini. Imao sam prilike osvojiti te naslove u posljednjim utrkama sezone, a nisam uspio.

Što bi danas promijenio u MotoGP-u?

Teško pitanje. Stvarno mi se sviđa MotoGP prvenstvo, a mislim da je dobro i za televiziju. Različiti motocikli i mnoštvo vozača bori se za pobjede, zbog toga su utrke većinom sasvim otvorene i teško je predvidjeti pobjednika. I Michelin gume doprinose tome da su utrke neizvjesne, a mislim da je dobra stvar i što se koristi standardna elektronika s kojom su smanjene razlike između motocikala. Zbog toga nemam neki poseban savjet organizatorima, i ovako je dobro.

Kad bi sad morao završiti svoju MotoGP karijeru, da li bi se nastavio utrkivati u Superbike prvenstvu ili bi prešao na četiri kotača?

Definitivno bi prešao na četiri kotača, jer imam duboku strast za utrkivanje s automobilima. Mislim da u motociklizmu, ako je moguće, moraš nastupati baš u MotoGP-u jer je to

Kad bi trebao odabrati samo jednu sezonu, onda je to ona iz 2004. jer nitko nije očekivao da ću pobijediti s Yamahom

apsolutni vrhunac. Nakon toga ću imati dovoljno vremena i za utrkivanje s automobilima. Neće to biti na ovako visokoj razini, ali svakako želim pokušati.

Kad završiš vozačku MotoGP karijeru, da li ćeš se malo odmoriti od tog sporta ili bi želio odmah osnovati i svoju MotoGP momčad?

Imam dosta projekata i nastojat ću ih nastaviti. Radim s talentima u svojoj VR46 akademiji i to je zabavno, tako da ćemo ja i moja organizacija nastaviti s pomaganjem mladim vozačima. Osim toga, već imam Moto3 i Moto2 momčadi što je divna avantura, tako da u budućnosti želimo ući i u MotoGP. Ali to je teško jer MotoGP predstavlja daleko veći projekt, treba ti više ljudi i treba uložiti više napora i novaca.

Imaš brojne navijače diljem svijeta koji te smatraju legendom. Kako se nosiš s time da nisi samo običan MotoGP vozač?

Još uvijek se i sam iznenadim gdje me sve ljudi prepoznaju. Osim toga, vidim da su mnogi ljudi doista uzbuđeni što me vide. To je nešto posebno jer mi pokazuje da sam više od samo MotoGP vozača i da dobro radim svoj posao. n

Iannone i Suzuki čine sve bržu kombinaciju

RAZGOVARAO: TOMISLAV BEŠENIĆ