MotoGP

VEĆ JE POČELO

Može li Dovizioso, na čini se još boljem Ducatiju, profitirati od činjenice da Marquez na početku sezone neće biti 100% spreman? Hoće li Rossi i Vinales konačno uhvatiti priključak, a Suzuki podije pretvoriti u pobjede? Obično se kaže da MotoGP sezona doista počinje tek prvom europskom utrkom u Jerezu, no kad tisućinke dijele pobjednika od ostalih gubitnika, onda se novi svjetski prvak počinje kovati već na zimskim testiranjima

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Više utrka, manje testiranja! Tu maksimu Dorna gura već nekoliko godina, ali tek ove sezone dolazi do punog izražaja. Računica je jasna. Na testiranjima Dorna gubi novac, dok ga na utrkama zarađuje. A budući da od Meksika, preko Portugala i Kazahstana, pa sve do Indonezije ne nedostaje zemalja koje bi suhim zlatom platile uvrštavanje u kalendar, broj utrka, a onda i prihoda, može samo rasti.

Već su prošle godine vozači odradili rekordnih 19 vikenda, ali ipak samo uobičajenih 18 utrka zbog kišice koja je izazvala poplavu u Silverstoneu. Britanci su najavili da će ponovo asfaltirati stazu, pa bi ovaj put mogli doista gledati 19 utrka, a već 2020. bi se jurećoj kompoziciji trebala prikopčati i Finska. Više je jednostavno više, ako ne računamo testiranja kojih će neumitno biti manje.

Tako uoči ove sezone po prvi put imamo samo dvije umjesto uobičajene tri runde zimskih testiranja. Početkom veljače je već standardno okupljanje u Maleziji, a dva tjedna kasnije se juri stazom Losail u Kataru, gdje će se već 10. ožujka voziti i prva utrka sezone. Posla je puno, a vremena je malo, i zato jesenska testiranja u Valenciji i Jerezu nisu bila samo izuzetno važna, nego su već na njima proizvođači morali otkriti svoje karte.

Ducati je tako iznenadio paralelogramskom izvedbom stražnjeg ovjesa, ali i repom motocikla koji je oblikovan kao spojler. I jedno i drugo, onako na prvu, djeluje gotovo kontraintuitivno, ali Dall’Igna zna što radi. Ako ništa drugo, barem je konkurentima dao na razmišljanje.

I bez tih dodataka novi GP19 obećava, a isto vrijedi i za Doviziosa. Nakon što je uspio parirati Marquezu u drugoj polovici sezone, te je istu uspio završiti pobjedom u Valenciji, Andrea Dovizioso se ponovo nameće kao jedan od dvojice premoćnih kandidata za naslov.

Kroz glavu do napretka

Drugi (a zapravo prvi) kandidat je Marc Marquez, koji je u posljednjih šest sezona odnio pet naslova MotoGP prvaka. Onaj jedan mu je 2015. preoteo Jorge Lorenzo, njegov novi timski kolega koji je svoja prva testiranja s Hondom odradio s ozlijeđenom lijevom šakom, ali utoliko više

Lorenzo se ne osvrće za Ducatijem, tvrdi da mu Honda više odgovara. Yamahu ne spominje

KALENDAR ZA 2019.

10.03. VN Katara Losail 31.03. VN Argentine Termas de Rio Hondo 14.04. VN Amerika Austin 04.05. VN Španjolske Jerez 19.05. VN Francuske Le Mans 02.06. VN Italije Mugello 16.06. VN Katalonije Barcelona 30.06. VN Nizozemske Assen 07.07. VN Njemačke Sachsenring 04.08. VN Češke Brno 11.08. VN Austrije Red Bull Ring 25.08. VN Velike Britanije Silverstone 15.09. VN San Marina Misano 22.09. VN Aragona MotorLand 06.10. VN Tajlanda Buriram 20.10. VN Japana Motegi 27.10. VN Australije Phillip Island 03.11. VN Malezije Sepang 17.11. VN Valencije Ricardo Tormo

Moto2 testiranja su pokazala da Triumphov trocilindrični agregat ima potencijala. MV Agusta je debitirala sa svojim motociklom, a KTM je bio u popriličnom zaostatku za Kalexom Odrađena su i prva MotoE testiranja. Energica motocikli zasad ostvaruju vremena krugova usporediva s Moto3 klasom, ali svi se slažu da tu ima velikog prostora za ubrzanje

fasciniraju ostvarena vremena. Indikativno je da paralele s Yamahom još nije povukao, ali zato tvrdi da je Ducati bio prevelik za njega i da mu kompaktnija Honda, s kojom se može lakše i dublje nagnuti, puno više odgovara. No, krajem siječnja je pao na dirt track stazi i ponovo slomio lijevu šaku, zbog čega će sigurno propustiti prva testiranja u Maleziji, a veliko je pitanje koliko će biti spreman za prvu utrku u Kataru.

U svakom slučaj, Marquez, Lorenzo i Crutchlow će na raspolaganju imati fino dorađeni Hondin motocikl. Najvažnija promjena bi mogla biti u glavi okvira, kroz koju sad izravno prolazi usisani zrak. To je ionako moćnom Hondinom V4 stroju omogućilo da još bolje diše, a uz to je s tom novom glavom okvir i malo „smekšan“, kako bi se smanjio stres za prednju gumu. Time se otvara prostor Marquezu da može koristi i srednje tvrdu smjesu prednje gume, a ne samo onu najtvrđu na koju je, zbog žestokih kočenja, bio osuđen proteklih sezona.

Srednje tvrda smjesa ne samo da pruža više gripa, nego i postupnije popušta pa Marquez može lakše osjetiti kad je na samoj granici. Tako bi trebao uštedjeti pokoji pad, što nije nevažno, jer se u posljednje vrijeme pokazalo da ni Marquez više nije „čovjek od gume“. Njegova stara ozljeda je otišla do te krajnosti da bi mu se lijevo rame iščašilo pri svakom nezgodnijem pokretu, a to je itekako bilo vidljivo tijekom završnog vikenda u Valenciji. Zimsku pauzu je iskoristio za operaciju, koja se pokazala zahtjevnijom od očekivanja, te se čini da na ulasku u novu sezonu Marquez neće biti na 100%.

Hvatanje koraka

Može li to Dovizioso iskoristiti u svoju korist i mogu li mu se u tome priključiti Rossi i Vinales? Yamaha je zapravo najveća enigma. Nakon jesenjih testiranja iz plavog je tabora zračio neki opori optimizam. Zasad su naglasak stavili na razvoj pogonskog agregata, što je i razumljivo jer prostora za testiranje je malo, a prostora za pogrešku i previše. Uostalom, pogriješili su i prije godinu dana i to više nisu mogli ispraviti jer je tijekom sezone zabranjen razvoj agregata.

I Rossi i Vinales tvrde da je novi agregat bolji od starog, ali i da to nije dovoljno, posebno u situaciji kad njihovi ionako odmakli konkurenti razvijaju kompletni motocikl, a ne samo jedan njegov dio. Zaostatak po pitanju elektronike bi trebao biti manji, što zbog toga jer su se krajem prošle sezone njihovi „hackeri“ konačno uhvatili posla, što zbog toga jer su postrožena pravila.

No, razvoj ostatka motocikla je upitan. Između ostalog i zato jer vozači vuku svaki u svoju stranu. Vinales bi potpuno novi motocikl, agresivniji po uzoru na Hondu, dok bi Rossi želio da M1 bude M1, samo bitno bolji. Ako inženjeri krenu nekim srednjim putom to bi mogao biti samo truli kompromis, a ako se priklone jednom ili drugom vozaču to će pojačati tenzije. A one su ionako bile rekordno visoke tijekom neuspješne prošle sezone, pa čak i kad je u samoj završnici Yamahi ipak krenulo nabolje. I nije da Yamaha samo mora uhvatiti priključak s Hondom i Ducatijem, koji su pomična meta, nego mora čuvati leđa

U Valenciji nije padala samo kiša. Nakon pobjede Vinalesa u Phillip Islandu i Rossija kao vodećeg u većem dijelu utrke u Maleziji, vozači Yamahe su imali jako loš dan u Valenciji

Zarco se u prvim pokušajima nije uspio priviknuti na KTM. Morat će promijeniti stil vožnje

od Suzukija. Rins se u posljednje vrijeme udomaćio na podiju, a u 2019. bi na raspolaganju trebao imati finu evoluciju dosadašnjeg modela. Navodno su najviše unaprijedili okvir, za kojeg tvrde da je toliko dobar da više neće trebati na njega lijepiti karbonska ojačanja s kojima su od utrke do utrke mijenjali čvrstoću.

Transfer iz Ferrarija

S druge strane, u KTM-u se i dalje muče kako uskladiti specifični čelični okvir s jednako specifičnim zahtjevima Michelinovih guma, posebno kad su nove. Istina, godinu su završili u stilu, s prvim podijem u svojoj tek drugoj sezoni, a odsad će i ubrzati razvoj budući da će njihov motocikl koristiti i momčad Tech 3. No, em je Espargaro do tog podija došao u onome što bi mogli, u najmanju ruku, nazvati kaotičnom utrkom u Valenciji, em novi vozači KTM-a na jesenjim testiranjima nisu briljirali. Štoviše, Oliviera i Syahrin su čak djelovali preplašeno, a i Zarco je pokoji put poljubio asfalt te dobio nove bore na čelu.

Aprilia je na vrh sportskog odjela inaugurirala Massima Rivolu, bivšeg sportskog direktora Ferrarija, čime bi se Romano Albesiano trebao rasteretiti od organizacijskih i protokolarnih obveza te u potpunosti posvetiti razvoju tehnike. Osim toga, iz Suzukija im se pridružuje i Andrea Iannone, s naumom (i sirovim talentom) da razbije prokletstvo drugog vozača Aprilije, koji nikako da im potraje duže od jedne sezone.

O pojačanim ambicijama Aprilije svjedoči i to da po prvi put imaju pravog testnog vozača, i to u liku i djelu Bradleya Smitha. I Yamaha je konačno osnovala europski testni tim s povratnikom Jonasom Folgerom za upravljačem, dok je KTM u istu svrhu angažirao Danija Pedrosu i zadržao Miku Kallia. Ducati je ostao bez Stonera, ali tu je i dalje Pirro, dok Honda nastavlja suradnju s Bradlom, a Suzuki s Guintolijem. Svi oni, osim Pedrose, itekako žele odraditi i koju wild-card utrku, pri čemu je svaki od njih u svakom trenutku sposoban završiti među prvom desetoricom, a neki od njih, u nekim od utrka, možda i među prvom petoricom.

Ali tako je to u MotoGP. Ako staviš branu ovdje, tok novca će se preliti ondje. U ovom slučaju, ako im smanjiš troškove zimskih testiranja, tvorničke momčadi će samo povećati troškove privatnih testiranja. U trenutku kad tisućinke dijele pobjednika od ostalih gubitnika, onaj tko kontinuirano ne ubrzava razvoj ne samo da stagnira, nego zapravo zaostaje. n

CAN ÖNCÜ

Turska senzacija

Blizanci Deniz i Can Öncü uopće ne nalikuju jedan drugom, ali njihova je karijera neraskidiva i doista uspješna. Koju minutu stariji i bitno manji Deniz Öncü je stručnjak za kišne utrke i prošle sezone je osvojio Asia Talent Cup. Paralelno s time su vozili i Red Bull Rookies Cup kojeg je Can Öncü umalo osvojio već iz prvog pokušaja. Ove godine je u potpunosti dominirao tim prvenstvom, tako da su još sredinom sezone promijenjena pravila prema kojima pobjednik Red Bull Rookies Cupa može nastupiti u svjetskom Moto3 prvenstvu s navršenih 15 godina, a ne 16 godina kako to vrijedi za sve ostale. Time je Can Öncü dobio pravo nastupa za ovu sezonu, ali je kao „wild card“ mogao nastupiti već na posljednjoj utrci u Valenciji. I on je tu priliku itekako iskoristio. Po jakoj kiši je vodio veći dio utrke i na kraju uvjerljivo slavio. I ne samo to. S 15 godina i 115 dana na svojim plećima, postao je i najmlađi Grand Prix pobjednik svih vremena, preotevši taj rekord Scottu Reddingu, koji je nekoliko sati kasnije vozio svoju, barem zasad, posljednju MotoGP utrku. Jasno, jedna kišna utrka je premali uzorak da bi donosili konačne zaključke. Uostalom, i Noboru Ueda je 1991. pobijedio kao „wild card“ u svojoj prvoj utrci, pa nikad nije dogurao dalje od naslova viceprvaka. No, sve upućuje na to da simpatični Can Öncü ima ono nešto. n