1-01 - Divrej Tora - Berešit 5780

Divrej Tkra Godina 13 Broj 1

Broj 1

Zagreb, šabat 26. listopada 2019. - 27.tišrija 5780.

divrejtora@gmail.com

http://twitter.com/DivrejTora B’’H

Šabat Berešit Jeruzalem 17:21

18:33

Zagreb

17:36

18:35

Rijeka

17:43

18:41

Split

17:37

18:36

Dubrovnik 17:32

18:31

Vinkovci 17:25

18:24

Sarajevo 17:29

18:28

Doboj

17:29

18:28

B. Luka

17:32

18:31

Beograd 17:19

18:18

Novi Sad 17:21

18:20

Subotica 17:20

18:19

Zrenjanin 17:19

18:18

Niš

17:16

18:15

Beč

17:30

18:28

Frankfurt 17:57

18:55

Edison, NJ 17:45

18:44

Paraša Berešit

(Berešit 1,1-6,8)

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Datum R’’H ut, 29.10.2019.

Alot Hašahar

5:02

Najranije Talit

5:36

Nec Hahama

6:31

Najkasnije Š’ma

9:05

Zman Tefila

9:57

Hacot

11:40

Minha Ketana

14:39

Plag Haminha

15:44

Šekia

16:48

Cet Ha-kohavim

17:30



B-g u šest dana stvara svijet. Prvoga dana on stvara tamu i svjetlost. Drugoga dana On oblikuje nebesa, razdvajajući “gornje vode“ od „donjih voda“. Trećega dana On postavlja granice kopnu i moru, te daje nalog drveću i raslinju da iznikne iz zemlje. Četvrtoga dana On postavlja sunce, mjesec i zvijezde da mjere vrijeme i osvjetljavaju zemlju. Ribe, ptice i gmazovi stvoreni su petoga dana; kopnene ţivotinje i ljudsko biće šestoga.

B-g prekida s radom na sedmi dan, i posvećuje ga za dan odmora.

B-g oblikuje ljudsko tijelo od zemaljskog praha i udahne mu u nosnice „ţivu dušu“. Prvobitno, čovjek je jedna osoba, ali zaključivši da „nije dobro da je čovjek sam“, B-g uzima od

čovjeka „stranu“, oblikuje je u ţenu, i spaja ih u bračnu vezu.

Adam i Eva su postavljeni u Edenski vrt. Dobili su zapovijed da ne jedu s „drveta poznavanja dobra i zla“.

Zmija navede Evu da prekrši zapovijed, a ona podijeli zabranjeni plod sa svojim muţem. Zbog njihova grijeha dolazi zapovijed da će čovjeka zadesiti smrt, tako da će se vratiti u zemlju od koje je stvoren, i da će svaki uspjeh doći jedino kroz naprezanje i teškoće. Čovjek je prognan iz Vrta.

Eva rađa dva sina, Kajina i Abela.

Kajin se zavadi s Abelom i ubije ga, te tako postane lutalica bez stalnog mjesta boravka. Adamu se rađa treći sin, Set, čiji je potomak u desetom koljenu Noah, jedini pravedan čovjek u pokvarenom svijetu. ■

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija Parašat Berešit

Kohen/Rišon – prva alija - 34 p’sukim – 1,1 – 2,3 Ova alija sadrži prvi izvještaj o Stvaranju.

Prvi odlomak Breišita rijetko se čita u Minhi prethodnog šabata. Samo kada je Simhat Tora na šabat, čita se prethodnog šabata, i u tom slučaju u Šaharitu i Minhi. Simhat Tora ne moţe pasti na šabat u huc la-arec (van Izraela), no u Izraelu se to događa dosta često. Ove smo godine iz B'reišita čitali u ponedjeljak ujutro, ali ne kao čitanje ponedjeljkom, već kao Simhat Tora. Na Simhat Tora čitamo cijeli odlomak od 34 pasuka.

Običnim ponedjeljkom i četvrtkom čitamo samo prva tri dana stvaranja, ukupno 13 p'sukim. U nekim je šulovima običaj da se u četvrtak čita do uključujući 5. dana stvaranja (ukupno 23 p'sukim). Jeste li shvatili? Četvrtak - jom hamiši - zgodno, zar ne?

U Gemari postoji spor o tome kada je stvoren svijet - u tišreju ili nisanu. Riječ B'reišit je anagram od Alef B'tišrej. Da su anagrami bili prihvatljiv izvor, moţda bismo mogli riješiti taj spor. Svejedno, to je lijep anagram.

Baal HaTurim ističe da je g'matrija B'reišit bara 1116, jednako kao i brojčana vrijednost fraze: B'roš hašana

potpunije predstavljaju; ovo ovdje je samo da vam otvori apetit.

Jedno tradicionalno gledište kaţe da je prvi dan mjeseca tišreja godine 1., bio 6. dan Stvaranja, dan u kojem su stvoreni svi sisavci, uključujući i ljude. To je bio dan kad su Adam i Hava smješteni u Gan Eden; dan kad su jeli s Drveta spoznaje; dan kad su protjerani iz Gan Edena. Uz

čega ni iz čega, opisan je u drugom pasuku.

Od trećeg pasuka vidimo opis

pretpostavku da su dani stvaranja

druge

bili dani koje mi poznajemo (moţda

nečega iz nečega. B-g je zapovjedio

jesu, a moţda i nisu bili, ali tu sad

toj stvorenoj mješavini da se počne

neće biti riječi o tome), moţemo se

razlikovati, da se izdvoji iz■ tohu

vratiti na Dan jedan Stvaranja i

vavohu i da preuzme zaseban iden-

datum 25. elula, prije nego što je

titet. Svjetlosti nije zapovjeđeno da

započela godina jedan (nazovimo je

nastane u Danu jedan (prema ovom

Nultom godinom).

gledištu o Stvaranju), Berešit je već

Postoji znatan broj mišljenja da izvještaj o Danu jedan Stvaranja počinje 3. pasukom Tore: „I B-g reče – Neka bude svjetlost“. Ali što je s prva

dva

p'sukima?

Berešit

faze

stvaranja:

stvaranje

bio stvoren; svjetlost se izdvojila iz primordijalne mješavine i otpočeli su zakoni fizike koji se primjenjuju na svjetlost – na Dan jedan. Tako je i s ostatkom Tjedna stvaranja.

(odnosno, u početku) B-g je stvorio

Kada je bio Dan jedan Stvaranja?

Nebesa i Zemlju, a Zemlja je bila

Recimo, prije malo više od 5780

bezoblična i prazna … Kada? Kada

godina. Kad je bio Berešit? Tora ne

se dogodio Berešit?

kaţe. To je, zapravo, besmisleno

Jedan način da se shvati stvaranje jest da se ono podijeli u dvije faze.

Prvo je stvaranje nečega ni iz čega ješ me'ajin – creatio ex nihilo. Tim činom B-ţjeg stvaranja nastala su Nebesa i Zemlja – drugim riječima sve postojeće, ali u jednoj kaotičnoj mješavini.

Materija i energija i vrijeme i pri-

pitanje jer je i vrijeme bilo dio mješavine i nije bilo u funkciji sve do druge faze Stvaranja. Ne treba „čekati“ Dan 4 i razmještaj nebeskih tijela kako bi se razmotrilo pitanje vremena – vajehi erev, vajehi boker …bit će dobro. Ali ne od Berešita.

To je bilo prije nego je vrijeme dobilo smisao.

Raši

niv'ra - na R.H. je (svijet) stvoren.

roda i ideje i zakoni prirode i tko

Koliko je star svijet?

zna što sve, bez funkcije i reda, oče-

Raši navodi rabina Jichaka koji ob-

kuju drugu fazu stvaranja. Prva fa-

jašnjava zašto Tora počinje s Berešit,

za stvaranja saţeta je u prvom pasu-

a ne s micvot i halahičkim teksto-

ku Tore; rezultat tog stvaranja ne-

vima u parašat Bo. On kaţe da

Ovo što slijedi je jedan od mnogobrojnih načina objašnjenja starosti Zemlje. Postoje mnoge ideje koje to Strana 2

Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

ćemo mi, ako nas narodi svijeta

bez koje svijet ne bi bio sposoban

ranje i B-ţje odmaranje na prvi

optuţe za krađu zemlje Izraelove od

postojati.

Šabat.

drugih koji su je okupirali kroz generacije,

moći

ukazati

na

događaje u povijesnim dijelovima Tore i vidjeti da B-g uzima zemlju od koga On hoće i daje je kome hoće.

Ali što se događa ako narodi svijeta ne prihvaćaju lekcije iz Tore? Moţda nisu oni ti koje treba uvjeriti.

Uzdamo se u proročansko vrijeme kada će svi narodi prepoznati B-ga Izraelovog i prihvatiti našu ulogu u ovom svijetu i naš odnos s Njim.

Mjesec je smanjen, ali to je nadoknađeno - (a) svijetli i danju (ponekad - Sunce ne sjaji noću) i (b) ima bezbroj zvijezda kao "pratnju".

Koliko god da su Sunce i Mjesec

Levi/Šeni

–

druga

alija

–

16

p'sukim – 2,4 – 19 Zatim imamo ponovno iznošenje procesa stvaranja, s naglaskom na Gan

Eden,

oblikovanje

Adama,

različiti, nama se čini da su točno

Adamovu dominaciju nad priro-

iste veličine. Stvarnost je jedna

dom, njegovu prvu zabranu - jesti s

stvar, ali naša percepcija je također

drveta spoznaje dobra i zla.

stvarnost.

„Nije dobro da čovjek bude sam“

G'matrija na temelju L'ora šel Tora

objašnjeno je na različite načine, uključujući i to da je samo B-g

R. Yaakova Auerbach z"l.

Mišlej (3,15) opisuje vrijednost To-

jednina. Čovjek mora znati da, koliko god velik bi mogao postati i

Mi smo ti koji trebaju vidjeti u

re većom od rubina (ili bisera), i bilo

Tori da B-g sve nadzire. To vrijedi i

što što čovjek poţeli ne moţe se

za Ţidove koji smatraju da smo

usporediti s vrijednosti Tore. (Dva

Sva stvorenja su dovedena pred

uzurpatori ovdje, a vrijedi i za one

p'sukim kasnije u istom kontekstu,

Adama kao mogući „kandidati“ za

ponosne Ţidove koji smatraju da su

nalazimo poznate riječi D'rahe'ha

partnera. Nitko nije bio pogodan, ali

postigli sve što je ovdje bez pomoći

darhei no'am ... i Ec hajim hi...)

Adam im je svima dao ime (kao što

B-ţje i bez njegova odobravanja. Pri-

J'kara hi mi'p'ninim - ona (Tora) je

hvaćaju li Arapi i drugi ljudi ono što

koliko god moţe postići, on nije B-g.

ljudi stoljećima čine).

dragocjenija od rubina (bisera) = 10

U prvom izvještaju o Stvaranju,

tvrdimo iz Tore, jedna je stvar. Da li

+ 100 + 200 + 5 (315) + 5 + 10 + 1

čovjek je posljednji stvoren, te baš i

mi, Ţidovi, stvarno vjerujemo da je

(16) + 40 + 80 + 50 + 10 + 50 + 10 +

nije svrha i fokus Stvaranja. U dru-

ova zemlja naša? Jest. Ne bismo se

40 (280) = 611, što je brojčana vrijed-

gom izvještaju čovjek je fokus stva-

trebali osjećati loše kad ističemo da

nost riječi Tora.

ranja.

je Erec Jisrael u našem posjedu.

G'matrija prve fraze u Tori - B'reiš-

Moramo stvari sagledati na oba načina.

Baal HaTurim i drugi ističu da

it bara je 1116. B'reišit bara je napisa-

sofei tevot - završna slova početne tri

no iznimno velikim slovima, pa rabi

riječi Tore, tvore riječ emet - istina.

Auerbach piše da moţemo dodati

Psalam 119,160 kaţe: Roš d'vorha

riječ

još 2, što nas dovodi do ukupno

emet, početak (glava) tvojih riječi je

preslaguju slova da tvore riječi "s

1118. Ovo je g'matrija od pasuka,

istina. Jedan od hasidskih velikana

Avrahamom", ukazujući da je zbog

Š'ma

Elokeinu,

kaţe ovako: autor će često staviti

Avrahamove zasluga svijet stvoren.

Hašem Ehad. U određenom smislu,

svoj znak na početak svoga rada.

Osim anagrama, i mali he podrţava

i Š'ma pasuk i B'reišit bara iznose sli-

B-ţji "pečat" je Emet, a pojavljuje se

tu ideju, budući da Avraham nije

čne tvrdnje o našem uvjerenju o

u prvom setu sofei tevota. Slično

oduvijek imao he u svom imenu.

B-ţjem postojanju i Njegovom stva-

tome, izvještaj o Stvaranju završava

ranju svijeta.

s tri riječi čija se posljednja slova sriču: emet. Tako smo sad na tragu ideje po kojoj je čitav postupak Stvaranja natopljen B-ţjom istinom Godina 13 3Broj 1 Strana

Jisra'el,

Hašem

Zbog nedostatka prostora i vremena, zadovoljit ćemo se ovdje da kaţemo da prva alija opisuje stva-

Baal HaTurim i drugi upućuju na s

malim

hei—b'hibar'am i

Š'liši – treća alija – 27 p'sukim – 2,20 – 3,21 Tekst Tore nagoviješta da je Adam prvo stvoren kao kombinirano muško-ţensko biće, a onda (još uvijek Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

na dan šesti) on (oni) je (su) fizički

predstavnik svake generacije. Neki

odvojeni, kao Adam i Hava, s na-

kaţu da je samo dugovječnost ime-

redbom i izazovom ponovnog spa-

novanih zabiljeţena; prosječni mu-

janja duhovno, emocionalno, i na

škarci i ţene ţivjeli su mnogo kraće

neki način, i fizički - "i bit će jedno

ţivote. Drugi kaţu da je ljudski ţi-

tijelo."

votni vijek prije Potopa, bio mnogo

Zatim nam Tora zagonetno priča epizodu o Zmijinom mamljenju Have, o jedenju sa Drveta, o kazni za Zmiju, Havu i, na kraju, za Adama.

dulji. u raznim područjima ljudske djelatnosti.

Ovaj dio sadrţi i Lamehovu ţalopojku što je ubio Kajina.

Grijeh (grijesi) Adama i Have nisu

Paţnje vrijedna među potomcima

tek osobni grijesi, nego, što je još

Kajinovim koji se spominju u Tori,

vaţnije,

jest sestra Tuval-Kajina, Na'ama.

pomaţu

nam

definirati

ljudsku narav.

Raši (citirajući B'reišit Raba) kaţe da

R'vi'i – četvrta alija – 21 p'sukim – 3,22 – 4,18 Ova alija počinje izbacivanjem iz Gan Edena, što se smatra i metaforom za redefiniranje uloge ljudi na ovom svijetu i njihovog (našeg) odnosa s B-gom.

Tora nastavlja s „rođenjem“ Kajina i Hevela i Kajinovim ubojstvom Hevela koje je uslijedilo nakon što su obojica pred B-ga donijeli svaki svoju ţrtvu.

je ona bila Noahova ţena. Ono što je značajno jest to da Kajinovu lozu potop nije u potpunosti uništio.

Iako govorimo da sve čovječanstvo, kao Bnei No'ah, potječe od Adama preko Šeta, s majčine strane nalazi se Na'ama i prije nje, Kajin.

Kao što znamo, Kajin i Hevel nisu rođeni na konvencionalan način. Šet je prvi spomenut čovjek koji je začet i rođen na način kao svi mi. Njego-

Šiši završava spominjanjem Hanoha koji je „uzet“ s ovog svijeta (vjerojatno ne smrću) u relativno mladoj dobi od 365 godina ţivota.

Š'vi'i – sedma alija – 16 p'sukim 5,25 – 6,8

■

Metušelah je ţivio 969 godina, što je najdublja ţivotna dob spomenuta u Tanahu. Prema tradiciji, umro je neposredno prije Potopa koji je zaustavljen za vrijeme sedam dana ţalovanja. Nastavlja se nabrajanje generacija sve do Noahove pojave na sceni. Tora opisuje propadanje društva i B-ţju „ţalost“ što je stvorio čovjeka. Samo je Noah našao milost u B-ţjim očima.

vo rođenje se spominje na kraju ove alije.

Prikazana

je

Kajinova

kazna,

njegova loza.

Čitanje B'reišita nakon dugih blagdana uistinu nam daje osjećaj novog

Moguće je da su od Kajina potekle

početka svake godine. Dobar je to

drukčije vrste humanoida koje nisu

osjećaj.

preţivjele Potop. To bi moglo objas-

Šiši – šesta alija – 24 p'sukim – 5,1-

niti neke fosilne nalaze.

24

Hamiši – peta alija – 28 p'sukim –

Haftara 31 p'sukim - Ješajahu - 42: 5-43: 10 Navi proglašava B-ga stvoriteljem neba i zemlje, što je odgovarajući odlomak za Šabat B'reišit. Opet iznova se naglašava svemoć Stvo-

Nabraja se potomstvo od Adama

ritelja kao onog koji odrţava po-

preko Šeta (Seta) do Noaha i starost

stojanje Svemira. Do nevolja Izra-

očeva kad im se rodio sin, te dob u

elovih doveo je naš nedostatak vjere

i

kojoj su umrli. Ti brojevi nam po-

u B-ga i naše udaljavanje od Tore i

o

maţu sastaviti prvi dio naše vre-

micvot. ■

Lemehove dvije ţene Adi i Cili.

menske skale. Iako se mnogo sinova

Tora spominje još Kajinovih poto-

i kćeri s ove liste rodilo praocima

maka i njihovu ulogu kao "prvaka"

našeg svijeta, imenovan je samo

4,19 – 26 Ovaj dio sadrţi priču o Lemehu, pra-pra-pra-unuku njegovom

Strana 4

Kajinovom

slučajnom

ubojici,

Prevela Dolores Bettini

Divrej Tora

â– "Bereshit" - Literary Anthology - Moscow-Leningrad, 1926 Bereshit, Avner Moriah Godina 13 5Broj 1 Strana

Strana 5

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi Ovdje namjeravamo jasnim i suvremenim jezikom razmotriti 613 zapovijedi. Predstaviti ćemo svih 613 micvos onim redom kojim se pojavljuju u Tori, usporedo s našim shvaćanjem razloga njihovog pojavljivanja. Pokazat ćemo gdje, kada i na koga se primjenjuju različite micvos, utvrditi gdje se u Talmudu i Šulhan Aruhu raspravlja o njima, te dati druge relevantne informacije.

Primarni izvori za ovaj projekt su: • Rambamov Sefer HaMicvos (iz 12. stoljeća). Ovaj rad prati redoslijed njegove Mišne Tora (Jad hazaka) i zasebno navodi pozitivne i negativne zapovijedi.

• Sefer HaHinuh, anonimno djelo koje se obično pripisuje jednom od dva učenjaka pod imenom Rav Aharon HaLevi iz Barcelone (13. stoljeće). Ovo djelo prati Rambamov popis micvos, ali ih organizira prema paršama. Ovisno o izdanju Hinuha, micvos mogu biti organizirane kao pozitivne i negativne micvos unutar određene parše ili pak mogu ići strogim kronološkim redom.

• Sefer HaMicvos HaKacar, "skraćena" knjiga micvos, djelo je R. Yisroela Meira Kagana, Hofec Hajima (Chofetz Chaima, 20. stoljeće).

Ova knjiga skraćuje Sefer HaMicvos na 77 pozitivnih i 194 negativnih micvos koje se mogu danas poštovati. (Uz te, ima i 26 micvos koje se moţe poštivati u Izraelu, no to nije bilo relevantno u vrijeme kada je Hofec Hajim sabrao ovo djelo.)

Postoje i druga djela poznata kao Sefer HaMicvos, mada se Rambamovo smatra "standardnim". Druga djela uključuju djela Rav Saadije Gaona (koji zapravo prethodi Rambamu), Sefer haMicvos HaGadol ("SMaG") i Sefer HaMicvos HaKatan ("SMak" ). Od neprocjenjive je vaţnosti također i Nachmanidesa komentar Rambamovog djela.

1. B'Ša'a Tova: Obveza da muškarac sa svojom ženom ima djecu

Postoji samo jedna micva u sedri Berešis (i samo tri micvos u cijeloj Knjizi Postanka, daleko manje nego u bilo kojoj drugoj od pet knjiga Mojsijevih!). Redak 1,28 nam govori da je B-g blagoslovio Adama i Havu (Evu), i zapovjedio im da "budu rodni i množe se".

Kontekstualno, tu se micvu ispunjava jedino sa svojim supružnikom. Čak i Ha’Ezer 1,1 počinje: "Čovjek je duţan oţeniti se ţenom kako bi bili plodni i mnoţili se ..."

Da, fizički je moguće imati djecu i van braka, ali to je pomalo poput posluživanja pečene svinje na Seder Pesahu - ono što čovjek čini ispravno na neki način je poništeno onime što čini pogrešno.

Razlog za tu micvu je jednostavan: B-g je stvorio svijet da bi ga se koristilo. Budući da ga je on načinio za čovjeka, to nalaže da bude ljudi! (Sefer HaHinuh navodi Izaija 45,18, da je B-g stvorio svijet zato da bude naseljen.)

Obveza je imati sina i kćer, koji su, svako od njih, sposobni reproducirati se. (Beis Šamai smatra da je obveza ispunjena s dva sina, ali ovaj stav ne odražava konačni pravorijek.)

Micva o tome da se ima djecu je obavezujuća u svako vrijeme i na svakom mjestu, ali samo za muškarce (vidi Jevamos 65b-66a). Naravno, muškarac ovu micvu ne moţe ispuniti bez pomoći ţene (koja, budimo iskreni, vrši većinu tog posla!), ali žene nisu dobile obvezu u vezi toga, jer trudnoća i porođaj uključuju značajan rizik.

Ova se micva može naći u talmudskom traktatu Jevamos, počevši od stranice 61b, i u Šulhan Aruhu u Even Ha'zer 1. Ona je 212-ta od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvos i 43-a među 77 pozitivnih micvos koji se danas mogu ispunjavati kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Hofec Hajima. ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivne zapovijedi 1. Pozitivna je zapovijed vjerovati da postoji B-g kao što kaţe Pismo: Ja sam Vječni, B-g vaš, itd. (Šemot 20,2), i On je, neka je blagosloven i hvaljen, doveo u postojanje sva bića što postoje, i sve svjetove, Svojom moći i blagoslovenom ţeljom. On je Taj koji bdije nad svime. On je temelj naše vjere, i svatko tko to ne vjeruje poriče osnovno načelo [jedan i jedini B-g] i on nema ni udjela niti prava među Ţidovskim narodom.

Naša je obaveza da budemo spremni dati svoj ţivot, svoju snagu i sve svoje za to vjerovanje. Međutim, glavno je čvrsto zacrtati u svom srcu i duši da je to istina, i da ništa drugo nije moguće.

Ovo se odnosi na svaku priliku i svaki trenutak, kako za muškarce tako i za ţene.

Negativne zapovijedi 1. Negativna je zapovijed ne jesti tetivu bedrene vene Strana 6

kao što kaţe Pismo: Stoga djeca Izraelova ne jedu tetive bedrene vene, itd. (Berešit 32,33). Ovo se primjenjuje na čiste [košer] domaće i divlje ţivotinje, a primjenjuje se također i na zametak – na desni but i na lijevi but. Postoje dvije tetive. Unutarnja, blizu čašice [zgloba kuka] je zabranjena po zakonu Tore.

Ostatak unutarnje tetive, koji nije pored zglobne čašice, i čitava gornja tetiva, s lojem koji je na njima i na tetivi bedrene vene, zajedno sa ostalim tetivama i opnama, zabranjene su po odluci učenjaka. Ako je netko jeo tetivu bedrene vene od nevela [ţivotinje koja nije usmrćena primjerenom šehita, obrednim klanjem], ili trefa [ţivotinje koja je bila smrtno ozlijeđena ili bolesna], on krši dvije zabrane (da ne jede tetive bedrene vene i zbog toga što je ona nevela ili trefa). Prema Usmenoj predaji znamo da je dopušteno izvući [drugu] korist od te tetive.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za ţene. ■ Divrej Tora

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Odbijanje i zločin U knjizi Istočno od Edena (East of Eden), pisac J. Steinbeck govori o univerzalnoj prirodi priče o Kajinu i Hevelu: Mislim da je ovo najpoznatija priča na svijetu, jer to je priča svih ljudi. Mislim da je to simbolička priča o ljudskoj duši ... Najveći užas kojeg dijete može doživjeti jest da ono nije voljeno, a odbacivanje je pakao kojeg se ono boji.

Mislim da su svi na svijetu, u većoj ili manjoj mjeri doţivjeli odbacivanje. A s odbacivanjem dolazi gnjev, a uz gnjev neki oblik zločina, kao osveta za odbacivanje, a sa zločinom krivnja - i to je priča o ljudskom rodu.

Tema o bivanju "izabranim i od-

i sili pokajanja, lošu stranu poliga-

bačenim" ponavlja se kroz Sefer

mije i opasnosti tehnološkog napret-

Berešit. Reagiraju li svi oni koji su

ka.

odbijeni na način kako je to opisao Steinbeck? Je li moguće iskoristiti odbijanje kao katalizator za pozitivne postupke, a ne negativne?

U priči o Kajinu i Hevelu, odbacuje li Hašem Kajina, ili samo njegovu prinos? Što je to kod Kajina ili

njegovog

prinosa

izazvalo

nezadovoljstvo Hašema? I na kraju, zašto je Kajin iskalio svoj bijes na Hevela, a ne na Hašema?

Tehnologija i moral Zagonetna priča o Lemehu i njegovim ženama dotiče se mnogih pitanja, uključujući pitanja o krivnji

• Koja je kazna gora - krivica savjesti ili tjelesna kazna? Pogledajte što Sefornovo kaže na ovo pitanje u svojoj analizi Lemehovog monologa.

• Postoji li korelacija između tehnološkog

napretka

i

morala

društva? Koliko često znanstveni napredak promiče etičko ponašanje? Koliko često to dovodi do njegova pogoršanja? Pogledajte kako Ramban, HaKetav VeHakabbalah i Cassuto obrađuju ova pitanja u svom viđenju Lemehovog monologa. ■

■

Godina 13 7Broj 1 Strana

Strana 7

Rav Kook:

Nema svijeta bez Tore Prvi pasuk Tore nam kaţe da je

govoreći: "Bila je večer i bilo je jutro

To također objašnjava poznata

B-g stvorio nebo i zemlju "Berešit",

prvog dana." Nakon događaja iz

opasku u Talmudu da kad su Bene

što se obično shvaća kao "u počet-

drugog dana, Tora zaključuje: "Bila

Jisrael stajali na podno gore Sinaj,

ku". Međutim, Raši komentira da

je večer i bilo je jutro drugog dana,

B-g

slovo "bet" ponekad moţe značiti

"i onda opet tako nakon svakog od

njihovih glava i rekao da ako oni

"zbog" ili "radi". Riječ "Berešit" se

slijedećih dana stvaranja. Raši pri-

neće pri-hvatili Toru, "to će biti Vaš

stoga moţe shvatiti da ima znače-

mjećuje da nakon šestog i posljed-

grob." Da Bene Jisrael nisu prihvatili

nje, "zbog Rešita." Raši nastavlja

njeg dana stvaranja, umjesto da

Toru, jednostavno, svijet ne bi

objašnjavati da se pojam "Rešit"

završi s izrazom "jom šiši" ("šesti

nadalje postojao. Budući da se

moţe odnositi ili na Am Jisrael ili na

dan"), Tora umjesto toga piše "jom

čitava svrha stvaranja sastojala u

Toru. I tako nam je odmah na sa-

ha'šiši," dodajući

naizgled nepo-

tome da mi drţimo Toru, svijet više

mom početku rečeno da je svijet

trebno slovo "he", koje znači "taj,

ne bi imao smisla da su Bene Jisrel

stvoren

Tore.

konkretan''. Raši objašnjava da riječ

odlučili da je ne prihvate.

Zemlja postoji da bi se olakšalo

''ha'šiši'' treba shvatiti da se odnosi

proučavanje B-ţje mudrosti, a to bi

na "šesti dan", šesti dan sivana,

teoretski značilo, ako bi se učenje

kada smo primili Toru na Sinaju.

Tore

Tora aludira da iako se čini da je

radi

proučavanja

prestalo

događati

diljem

iznad

■

Međutim, postavlja se pitanje, zašto je B-g čekao gotovo 2500 godina prije nego li je dao Toru?

Ako je Tora svrha stvaranja, zašto

toga slijedi da našim proučavanje

šestog dana stvaranja, to nije tako.

Tore, mi pomaţemo odrţanje svijeta

Stvaranje je završeno tek nekih 2500

i

godina kasnije, kada je Bene Jisrael

Kao što svi znamo pridrţavati se

stajao podno brda Sinaj i primio

Tore nije lako. Čak i danas, kada se

Toru. Čak i nakon što je svijet pri-

mnoge

stalni

opstanak.

Raši se na ovu temu vraća kasnije u paraši, pred kraj priče o stvaranju.

Nakon opisa događaja prvog dana stvaranja, Tora zaključuje odlomak

Strana 8

nakon

planinu

proces

njegov

završio

podigao

svijeta, svijet bi prestao postojati. Iz

osiguravamo

stvaranja

je

rode uspostavljen, sve dok Tora nije

On nije Toru dao čovječanstvu odmah u času stvaranja?

od

zapovijedi

Tore

ne

primjenjuju zbog toga što nema Bet

bila dana nije se moglo uvidjeti

Hamikdaša, pravilno ispunjavanje

svrhu, pa se moţe reći da je svijet

obveza Tore je ogromna odgovor-

tada bio dovršen.

nost. To je odgovornost koju rado

Divrej Tora

(nastavak s 8. stranice)

Rav Kook:

Nema svijeta bez Tore

prihvaćamo, ali nitko ne moţe

škole. Izvana se činilo da ţidovska

negirati da je to teţak izazov. S

tradicija na tim strminama neće

obzirom na poteškoće uključene u

preţivjeti, da se ţidovska djeca koja

proučavanje i pridrţavanja odredbi

su u to vrijeme išla u školu, kad

Tore, morao je biti poloţen temelj

odrastu, neće razlikovati od svojih

prije nego li je Tora mogla biti dana.

neţidovskih susjeda. No ipak, evo,

Ţivoti naših pravednih predaka,

njihovi unuci i praunuci danas

praotaca i pramajki i dvanaest si-

pohađaju istaknute ješivot i primaju

nova Jakovljevih, izgradili su "infra-

temeljito i sveobuhvatno obrazova-

strukturu" koja nam je potrebna za

nje prema Tori. Ovaj opstanak pri-

pravilno pridrţavanje Tore. Na pri-

vrţenosti Tori protivno svim oče-

mjer. Abraham Abinu ugradio je u

kivanjima je funkcija i svjedočan-

naš narod prirodnu osjetljivost za

stvo temelja koji su izgradili naši

hesed i nesebičnu, neupitnu odanost

pravedni preci. B-g je čekao prije

B-gu. Jichak je u nas usadio pojam

nego što nam je dao Toru kako bi

ţrtve. Rahel i Lea, koje su ostale

osigurao da taj temelj bude na mje-

pravedne

su

stu, osiguravajući time opstanak

odrastale u kući Lavana, ostavile su

Tore i usred prevrata i nemira koje

nam u nasljeđe sposobnost da osta-

ćemo pretrpjeti kroz stoljeća.

unatoč

tome

što

nemo čvrsto opredijeljeni čak i kad se suočavamo s negativnim utjecajima. Te velike ličnosti izgradile su okosnicu koja nam je potrebna da bismo drţali Toru i ţivjeli ţivote istinske vjerske privrţenosti.

Gradeći na tom temelju, naš je posao da nastavimo odrţavanje svijeta kroz našu nepokolebljivu predanost obrazovanju u Tori i učenju Tore. Bez toga, nema ţidovskog naroda, i nema svijeta. Naša je

Doista, iako je bilo razdoblja u

duţnost, odgovornost kojom smo

našoj povijesti, kada naš narod nije

zaduţeni odmah na samom početku

ispunjavao svoje obveze, i njegova

Tore, koju nas uči "Berešit" - da je

predanost B-gu je bila nepouzdana,

glavna svrha stvaranja svijeta da se

iskra koju su zapalili naši pravedni

mi uključimo u izučavanje Tore. ■

preci ostala je očuvana. Čvrsti temelj koji su za nas izgradili je uvijek bio i uvijek će biti očuvan neošteće-

Prevela Tamar Buchwald

nim. Mi taj fenomen vidimo čak i u naše vrijeme. Mnogi od naših roditelja ili djedova i baka, koji su rasli tijekom početnih godinama ortodoksne ţidovske zajednice u Americi, bili su prisiljeni pohađati javne

Godina 13 9Broj 1 Strana

Strana 9

Rabbi Berel Wein:

Traganje za vratima raja Tora obrađuje veliko područje u vrlo kratkom razdoblju o kojem piše u ovotjednoj prvoj parši Tore. Deset generacija od Adama do Noaha otpravljene su bez suvišnih detalja i opisa. Tora u cijelom svom opisu ne troši truda kako bi nas informirala o pojedinostima ţivota mnogih ljudi koje spominje. Umjesto toga, Tora se koncentrira na pojedinosti ţivota ljudi čiji je trajan moralni utjecaj na čovječanstvo bio toliko velik da oni nastavljaju ţivjeti iz generacije u generaciju.

Tora nas zapravo dolazi podučiti značajnu pouku o prilikama koje se pruţaju, koje ili potratimo ili ih pozitivno iskoristimo. Ona, zaobilazno spominje našeg oca Avrahama već na početku svog iznošenja, iako se on u stvarnom ţivotu neće pojaviti još dvadeset generacija.

Tora nam time ističe istinu koju su naši rabini naveli u Avot, da je Avraham iskoristio svoju priliku za

nisu dobili, bilo to iz pasivnosti ili

tovo nimalo nadahnuća nakon što

samovolje.

su

Pouka je ovdje očita. U svakom naraštaju, baš svaka osoba ima priliku da poboljša duhovnost i moral u svijetu. To su oni koji iskorištavaju priliku koju Tora daje i na os-

više

desetljeća.

Kralj

Salomon u Koheletu spominje da kada bi čovjek ţivio i tisuću godina, to ne bi bilo nikakvo jamstvo da je imao produktivan i smislen ţivot.

Moše nas u svom

poznatom

novu koje se ona širi dalje. Oni su

psalmu poziva da "brojimo svoje

pravi graditelji civilizacije i dobrote

dane kako bismo stekli mudro srce."

u B-ţjem svijetu. Tora, da tako ka-

Izraz se svakako moţe shvatiti da

ţem, usporava kako bismo mogli

znači da treba nastojati učiniti da i

proanalizirati njihove ţivote i po-

naši dani imaju smisla. Naš otac

stupke, te iz toga izvući zaključke koje ćemo primijeniti u svom vlas-

Avraham opisan je da je u starost ■ stigao sa svojim danima u svojoj

titom ţivotu.

ruci. Vrijeme je dragocjena roba i

Duljina ţivota ljudi koje Tora spominju u ovotjednoj parši je zapanju-

rasipati ga jedna je od naših glupih i poraţavajućih navika.

juća. Oni su ţivjeli su stoljećima, a

Adama Midraš kritizira ne samo

ipak po svemu su sudeći za sve te

zbog prvog grijeha i izgona iz Eden-

godine ţivota imali vrlo malo ostva-

skog vrta, već i zbog toga što se

renja koja bi mogli pokazati. Iako je

ogorčen povukao od ţivota tolika

duţina ţivota svakako vaţan čim-

desetljeća nakon toga. Avraham je

benik u vlastitom ţivotu, to očito

dobio pohvalu za to što je bio ak-

nije najvaţniji faktor.

tivan i vitalan sve do svojih posljed-

duhovno, i za veličinu, te dobio

Postoje oni koji su ostvarili mnogo

nagradu svih prethodnih generacija,

toga u relativno kratkom vremenu i

dok je ti ljudi koji su mu prethodili

oni koji iza sebe ne ostavljaju go-

Strana 10

ţivjeli

njih dana na zemlji. Stav judaizma prema ţivotu je da ga se učini smislenim i uzdiţućim, produktivnim i

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Traganje za vratima raja

plemenitim. Za tu smo svrhu zapravo i stvoreni.

Tora, na samom svom početku ovdje u parši Berešit, opisuje sebe kao "knjigu naraštaja čovječanstva."

Iako se doslovni kontekst ovog retka Tore odnosi na naraštaje i potomke prvog ljudskog bića, Adama, ţidovski tradicionalni učenjaci uvelike ga tumače u najširem smislu, da se odnosi na sve generacije i sva ljudska bića koja su nastanjivala ovu planetu tijekom mnogih tisućljeća.

terorizma, ali također i kreativnosti,

čak, što je opasnije, redefinira ono

Ţidovska tradicija, prihvaćajući

inovacija i napretka tehnologije.

što raj uistinu jest i kako bi trebao

ovo ekspanzivno tumačenje, ţeli

Vrlo pojednostavljenom metaforom,

izgledati.

pokazati da svi izazovi, veličina,

on opisuje borbu čovječanstva u

slabosti i neuspjesi našeg zajed-

svim vremenima i okolnostima od

ničkog pretka Adama i dalje postoje

začetka povijesti.

u svakom društvu i u svakoj osobi.

Svi se mi pokušavamo na neki način vratiti u Edenski vrt, no put do ulaza u Vrt stalno nam blokiraju zastrašujući anđeli.

Pruţajući

Sovjetski Savez se nazivao "rajem za radnike", iako je svakako prije bio pakao nego nebesa. Sva ova

čovječanstvu

darove

nova društvena korektnost, koja je

slobodne volje i djelovanja, te ko-

toliko oslabila moralnu čvrstinu

lektivnog

pamćenja,

ljudskih bića i religije tijekom po-

Vječni je, recimo to tako, dopustio

sljednjih nekoliko desetljeća, samo

i

osobnog

ljudima da zapamte da su nekoć bili

je jedan slab pokušaj redefiniranja

U stvari, kada bismo ţeljeli saţeti

u raju i omogućio im da slijede cilj

raja. To je drugačiji način da se

čitavu ljudsku povijesti to bi se

da se tamo ponovo vrate. Svi se mi

izbjegne teškom izazovu prona-

moglo učiniti shvaćajući nemoć

na neki način sjećamo da smo nekoć

laţenja našeg puta natrag, i da se

ljudskih bića i njihovih društava da

bili tamo. No silna bespomoćnost u

stane nasuprot strašnih anđela koji

ponovo steknu pristup ulazu u raj

postizanju tog cilja povratka naru-

nastanjuju naše karaktere i naš

iz kojeg su prognani. U svom kla-

šava naše ţivote.

način razmišljanja.

sičnom djelu, Paradise Lost (Izgubljeni raj), John Milton je rezmirao ovu temu. Ovaj gubitak raja progoni čovječanstvo sve do današnjeg dana.

On tjera ljude i vlade da traţe na

Adamovi naraštaji oduvijek su bili

Zadaća cijelog ovog uvoda u priču

lak plijen slabosti prema napastima

o Abrahamu i počecima ţidovskog

i nemoralu, i nisu u stanju dohvatiti

naroda jest da nas nauči da Vječni

čvrsto tlo pod nogama te započeti

očekuje da će izabrani narod pruţiti

svoj put povratka u raj. Mi se ne

primjer ostatku čovječanstva i mar-

umijemo

kirati put koji uistinu vodi u raj

oduprijeti

iskušenjima

koga bi svalili krivicu, te zlostavlja-

koja pred nas postavlja uvijek pri-

ju druge, a sve zbog toga što još

sutna zmija koja nas nastoji uhvatiti

nismo stekli pristup ulazu u raj. On

u zamku. Svaki se naraštaj hvata

je izvor ratova i nasilja, kriminala i

novih ideja kako doći do raja ili,

Godina 13 11 Broj 1 Strana

ljudske sreće i spokoja. Šabat šalom ■

Strana 11

Rabbi Yissocher Frand:

Završna slova tvore riječ “Emes“ bezbriţne ţivote. No, na nesreću,

je

riječi "Berešis Bara Elokim" [U počet-

ţivot

njegovog

ku stvori B-g] [Berešis 1,1] tvore riječ

ponekad prolaze vrlo teške periode

ubogog ješiva bohura bez oca i

Emes [istina], što nam skreće paţnju

u ţivotu u kojima se mogu pitati

majke, koji nije imao nikoga da ga

na ideju da je "potpis" (hosamo)

zašto im B-g to čini. Takvi se

zaštiti od uvojačenja.

Svemogućeg Istina.

događaji

Naši rabini ističu da završna slova

Netko moţe postaviti pitanje zašto tek završetak tih riječi nosi potpis.

Zašto On nije započeo Toru riječima čija početna slova čine riječ Emes?

Imao sam prilike vidjeti jedan oštrouman odgovor na to pitanje: Istina

se

Svemogućeg

ponekad

moţe vidjeti tek na "kraju". Često puta,

dok

čovjek

proţivaljava

određene događaje i okolnosti u ţivotu, nije u stanju vidjeti "Istinu" Svemogućeg. No, na kraju, kad se osvrne unatrag, čovjek ponekad moţe ugledati i

shvatiti " Istinu"

puteva Vječnog, koju ranije nije mogao ni vidjeti niti shvatiti.

Svi bismo trebali ţivjeti ugodne i

nije

uvijek

zbivaju

takav.

suviše

Ljudi

često.

Uvijek moramo biti svjesni da je pečat Svemogućeg Istina. Moţda to ne

moţemo

vidjeti

unaporijed,

moţda ne vidimo dok se stvari događaju, no izgledno je da ćemo to uvidjeti na kraju.

U

carističkoj

potplatio sina

vlasti

da

uzmu

umjesto u

vojsku

Ovo nepoštenje je izazvalo veliku uzbunu u zajednici. Ljudi su se pitali gdje je B-ţja pravda kada dopušta da se takve stvari dogode.

Reakcija Chofetz Chaima (Rava Yisraela Meira haCohena Kagana) sastojala se od jedne riječi: "Čekajte."

Rusiji,

ljude

se

novačilo u vojsku na razdoblje od 25 godina. Često puta je to značilo smrtnu kaznu. I naravno, nitko se nikada nije vratio isti onakav kakav je bio. Ljudi su pokušavali sve što su mogli da osiguraju da njihova vlastita djeca ne bi bila unovačena u Carsku vojsku. U jednom seocu bio je neki Ţidovski mesar čiji je sin trebao biti unaovačen u vojsku. On

■ Prošlo je pet godina, prošlo je

deset godina, prošlo je dvadeset godina i ništa se nije dogodilo.

Mesar je bio sve imućniji, njegov sin također, izgledalo je da im sve odlično ide. Trideset godina kasnije, sin mesara, koji je bio pošteđen ruske vojske, obolio je od kolere, vrlo teške zarazne bolesti. Sin je umro. Hevra Kadiša odbila ga je pokopati jer su se plašili da bi se mogli zaraziti zaraznim klicama kolere. Otac je bio primoran svog vlastitog

sina

pokopati

svojim

vlastitim rukama i svojom vlastitom lopatom, jer ga nitko drugi nije htio dotaknuti.

To je ono na što je Chofetz Chaim mislio kada je rekao "čekajte." To je ono na što se misli tvrdnjom da je "potpis" Svemogućeg Istina putem "završnih slova". Dok se zbivanja odvijaju, "potpis" "Istine" moţda nije uvijek jasno otkriven. On je Stijena, Njegova su djela bez mane [Devorim 32:4].

Strana 12

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

Završna slova tvore riječ “Emes“

Hevelov pas održao je Kajinu pouku o odanosti U ovotjednoj paraši nalazi se dobro poznata svađa između Kajina i Hevela. Svaki od njih je donio ţrtvu Vječnom. Kajinova ţrtva nije bila prihvaćena, dok Hevelova jest.

Kajin je, iz čiste ljubomore, prišao Hevelu i ubio ga. To je osnovna priča.

Hazal uče da je Hevel bio onaj snaţniji od braće. Kada ga je Kajin napao, Hevel se branio i samo što nije ubio Kajina u samoobrani. Kajin je podigao pogled prema svom bratu, koji se nalazio iznad njega i rekao:

"Hevele, kako me moţeš

ubiti? To će uništiti našeg oca. Imaj milosti prema meni; imaj milosti prema njemu." Hevel je to prihvatio.

Pustio je Kajina. Kajin se potom ustao i ubio Hevela.

Rabini nadalje kaţu da je Hevel

suprugu koji se svi na nešto ţale, ali

(koji je bio pastir) imao psa. Nakon

pas je uvijek sretan što vas vidi! Psi

Kajinovog ubojstva njegovog brata,

pruţaju bezuvjetnu odanost.

Svemogući je rekao Kajinu da uzme ovčarskog psa svog mrtvog brata i da ga vodi sa sobom gdje god išao.

Bilo je to kao da je B-g rekao Kajinu: "Hoću da učiš od psa." Kao što poznata izreka kaţe, pas je čovjekov najbolji prijatelj. Psi iskazuju silnu odanost svojim gospodarima. Pas

To je ono što je B-g rekao Kajinu.

'Ono što si učinio bilo je toliko podmuklo! Ubiti svog brata nakon što

si

se

poigrao

s

njegovim

najdubljim osjećajima pa te pustio iz svog stiska! To je neoprostivo! Hoću da

se

naučiš

pravilima

prave

odanosti od psa.'

priče

razumije onu: "Vol poznaje svog

svakako uveličava Kajinov zločin.

vlasnika i magarac svog gospo-

Kao da nije dovoljno ubiti svog

dara..." [Ješaja 1:3] Zbog toga ljudi

izvršni

vlastitog brata, nego to mora učiniti

imaju pse.

Atlanti, u Georgiji. Nije imao djece,

Ova

medraška

razrada

nakon što se našao na milost i nemilost svoga brata, i nakon što mu je brat dozvolio da pobjegne, što je gore od ubojstva. To je podmuklo.

To

je

čin

izdaje

koji

uvelike

nadmašuje zločin ubojstva vlastitog brata.

Ponekad će se netko okrenuti protiv svog bračnog druga. Katkad će se dijete okrenuti protiv svog roditelja.

Ali

pas

uvijek

ostaje

Bob Woodward 30 godina je bio direktor

Coca-Cole

u

no imao je psa. Kada je pas umro, g.

Woodward je podigao nadgrobni spomenik za svog psa na kojem je pisalo: "Odan do kraja."

vjeran. On nikada neće nasrnuti na

Za koliko bi se ljudi moglo

svog vlasnika. Čovjek moţe doći

napisati na njihovoj nadgrobnoj

kući s posla i naići na djecu i

ploči "Odan do kraja?" To je pouka koju je Svemogući htio da Kajin čuje: Pas je odan. Ti nisi odan.

Vječni

nagrađuje

odanost.

On

prezire vjerolomstvo. Iz tog razloga je Kajin morao ostatak svog ţivota uokolo hodati s Hevelovim psom. ■

Godina 13 13 Broj 1 Strana

Strana 13

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Znoj, smisao i vrijednost vinu. Jer jednom kada se zaustavi, što joj ostaje?

Ova paraša razmatra šest dana stvaranja, Edenski vrt, prvu pogrešku čovjeka, posljedice toga i izbacivanje iz Vrta, Kaina i Abela, deset generacija do Noaha, uvod u Potop, te odluku o uništenju čovječanstva.

Tora kaţe, „šest dana ćeš raditi, a na sedmi dan ćeš se odmarati.“ Budući da ne kaţe „šest dana moţeš raditi...“ jasno proizlazi da rad nije neobavezan – on je duţnost. Sjediti i učiti čitav dan, oslanjajući se na druge da će te izdrţavati, za Ţidova nije ideal.

No isto tako nije ideal niti raditi čitavoga dana, zaboravljajući pri tom da smo mi duhovna bića kojima je potrebno više nego samo fizička prehrana.

Tora nam dalje kaţe da su Adam i Eva bili izbačeni iz Edenskog vrta.

Jedno od prokletstava koje je Adam dobio bilo je i nuţda da zarađuje za ţivot, „u znoju čela svoga jest ćeš kruh svoj.“ U našoj zamršenoj generaciji, mi smo pretvorili to prokletstvo u svoj smisao ţivota. Posao/karijera je postao naš „ţivot“. On više nije sredstvo za postizanje cilja. On je sam po sebi cilj. Ljudi se definiraju prema načinu na koji donose kruh na stol.

Godina 13 14 Broj 1 Strana

Svatko od nas zna da je to ludo.

Tko ţeli nadgrobnu ploču na kojoj piše „on je napravio dvije tisuće plombi“, „on je sklopio pet stotina ugovora“, „on je davao novac u zajam po najvišim kamatama“ ...?

Karijera nije sama po sebi smislena. Ako je postavimo za smisao svog ţivljenja to će nam stvoriti laţan osjećaj smisla koji će u konačnici u nama stvoriti veliku prazninu. Osoba koja ţivi za svoju karijeru nikada ne moţe otići u miro-

Nezaposlenost je postala stigma. Jer samo plaćeni „posao“ je onaj kojega treba cijeniti. A što s time što onaj koji je nezaposlen ima mnogo vremena kojeg moţe posvetiti svojoj obitelji, prijateljima, dobrotvornom radu i bavljenju smislenim nastojanjima? To nije bitno.

Ako nije plaćen, on ne radi ništa vrijednoga. Naše društvo treba otvoreno optuţiti zbog toga što smatra da ima više smisla biti „uspješan“ odvjetnik ili bankar, nego „nezaposleni“ volonter u humanitarnoj organizaciji. I više nego se ljudi plaše nezaposlenosti zbog pomanjkanja novca, oni ga se boje jer smatraju da više neće vrijediti.

Gospodarski kolaps će na kraju, u fizičkom smislu, utjecati na svakoga. No onaj koji razumije da se smisao ţivota nalazi van njegovog ureda je onaj koji će biti imun na duhovne posljedice koje on moţe ostaviti. Ako je nekoj osobi posao ţivot, bolje neka bude na oprezu - u pitanje dolazi više nego sam njen posao. Šabat šalom ■

Strana 14

Rabbi Shlomo Riskin:

Novi počeci "A ovo su generacije neba i zemlje kada su stvorene, na dan kada je G-spod B-g stvorio zemlju i nebo.".

(Post 2, 4) Zamislite na trenutak svijet koji se upravlja po strogoj B-ţanskoj pravdi: osobi koja počini prijestup kazna odmah bude odmjerena. Kakav bi to svijet bio?

S jedne strane, nikada se ne bi postavljalo pitanje zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima, jer bi zlo djelo bilo zaustavljeno istog trena; na kraju krajeva, svaka patnja nevine osobe kršila bi načelo B-ţanske pravde. Tako bi se ruka nacističkog vojnika osušila dok bi vadio noţ iz korica da nanese zlo Ţidovskoj bebi, a glas pojedinca bio bi ušutkan i prije nego što uspije izgovoriti riječ klevete.

S druge strane, ako zlo ne bi moglo postojati zbog sveobuhvatne moći B-ţanske pravde, po čemu bi čovjek bio drugačiji od laboratorijskog štakora, stavljenog u uvjete da ide određenim tunelom, a da udari struje upravljaju njegovim izborom mogućnosti?

Da bi postojao svijet u kojem je ljudskim bićima dan izbor da u ruci drţe ili noţ ubojice ili liječnički skalpel, u kojem ljudska bića nisu poput nemoćnih marioneta, već kao potencijalni partneri s B-ţanskim, B-g se mora suzdrţati od trenutačne kazne.

Suosjećanje (rahamim) se mora udruţiti s pravičnošću (din) kako bi Svemogući zlima dao mogućnost da se pokaju, onima koji su pali priliku da još jednom ustanu, i pred grešno čovječanstvo postavi izazov da usavrši nesavršeni svijet.

Zaista, Raši, biblijski komentator bez premca, primjećuje da prvi stih u knjizi Postanka, opisujući stvaranje svijeta ne koristi B-ţansko Ime „J-H-V-H“ (Hašem), koje je povezaStrana 15

no s B-ţanskom odlikom suosjećanja, već B-ţansko Ime Elokim, koje je povezano s B-ţanskom odlikom pravde, jer je u početku Sveti, neka bi bio blagoslovljen, namjeravao stvoriti svijet stroge pravde.

Međutim, Svemogući je shvatio da svijet, kakav je bio, ne bi mogao potrajati na takav način pa je stoga prednost dao B-ţanskom suosjećanju, ujedinjujući ga s B-ţanskom pravdom. To objašnjava, kaţe Raši, zašto se u stihu (Post 2,4) na kojem se temelji ovaj tekst koriste B-ţanska imena Hašem Elokim, kombinirajući B-ţanske osobine suosjećanja i pravde.

Međutim, mi moramo platiti ogromnu cijenu za ovo B-ţansko suosjećanja i ljudsku slobodu izbora: a to su patnje nevinih. Ako ljudi imaju slobodnu volju za svoje postupke, onda će neki ljudi postupiti na način koji šteti drugima. Pa čak i oni koji postupaju na primjeren način neće nuţno vidjeti blagoslove svojih dobrih djela.

U stvari, Talmud izjavljuje: "Nema nagrade za ispunjenje zapovijedi na ovome svijetu", ostavljajući B-ţansku nagradu i kaznu za Onaj svijet.

U stvari, B-ţansko suosjećanje koje omogućava slobodnu volju i na kraju pokajanje mora omogućiti pojedincima da čine čak i ono što im B-g, u savršenom svijetu, ne bi dozvolio!

U skladu s ovom teologijom, hasidsko učenje pruţa alternativni način čitanja prve tri riječi u Tori, Berešit bara Elokim, koje se obično prevode: "U početku stvori B-g..." Budući da postoji etnahta (znak 'stop'; točka –zarez; kantilacijska oznaka u Tori koja označava kraj prvog dijela retka, op.pr.) ispod treće riječi u rečenici, riječi se mogu razumjeti i na ovaj način: 'Početke je stvorio B-g.' Ovaj način čitanja daje nadu i optimističnu vjeru čak i u svijetu lišenom nagrade.

Svatko tko je iskusio značajne promjene u načinu ţivota - bio to Ţidov koji se pokajao, ovisnik koji se oporavio ili udovac (udovica)/ razveden (razvedena) koji ponovo stupa u brak – on razumije značaj izazova i prilike „još jedne šanse“. Slobodna volja, koncept donošenja svog vlastitog izbora, podrazumijeva da će se ponekad napraviti pogreške i dogodit će se tragedije.

No umjesto da se B-ţanska pravda sruči poput munje, pojavljuje se B-ţansko suosjećanje da u sebe apsorbira smrtonosni napon. Odlaganje B-ţanske pravde govori da mi uvijek imamo drugu šansu da se poboljšamo, da okajemo tragediju i pokušamo ponovo. I zar to nije bit početka?

Istinsko pokajanje znači izboriti se za novi početak za sebe. Počeci, dakle, idu ruku pod ruku s B-ţanskim suosjećanjem i B-ţanskom vjerom u karakter čovjeka da će sebe iznova stvoriti i iskovati si novu sudbinu.

Grješnik nije isključen zauvijek; uvijek mu se kroz pokajanje pruţa još jedna prilika, još jedna mogućnost, da za sebe i svoje neposredno okruţenje, ponovno stvori novi početak.

Tako, u početnoj riječi Tore, Berešit ("početak"), ne nalazimo samo temu o Tori, već i o cjelokupnosti postojanja: B-g je stvorio nesavršen i ponekad nepravedan svijet, kako bi pruţio mogućnost za promjenu i rast.

Da promjene nisu bile moguće, da je ljudsko ponašanje bilo fiksno određeno kao što je to slučaj kod svih ostalih sisavaca, onda ne bi bilo potrebe za ljudskim bićima, niti bi ona po nečem bila jedinstvena. Slava B-ga i čovječanstva moţe se naći u uvodnoj rečenici Biblije: "B-g je stvorio početke" - nove prilike i mnogobrojna ponovna buđenja. Šabat šalom ■ Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora

Rabbi Chaim Kramer, Breslov Research Institute:

Šadhanova stolica - Pronaći svoju srodnu dušu Kako izgleda podudaran par? Tko je dobar partner? Kako, kada i gdje pronaći bračnog partnera? I zašto bi to trebalo biti tako teško?

Midraš postavlja slična pitanja: Princeza je jednom pitala rabi Yosi ben Chalaftu: "Za koliko je dana B-g stvorio svijet?" "Za šest dana", odgovorio je. "Pa, što radi od tada?"

"Spaja parove!", Odgovorio je rabi Yosi.

Princeza se nasmijala i rekla: "Time se bavi? Pa ja mogu isto to!

Imam mnogo sluţavki i sluškinja.

Mogu ih spojiti za nekoliko trenutaka. " Rabi Yosi je rekao, "U vašim očima, to se čini se kao jednostavan zadatak. Međutim, B-g gleda na spajanje parova kao na zadatak teţak poput razdvajanja Crvenog mora."

Potom je Rabi Yosi otišao.

Princeza je uzela 1000 slugu i 1000 sluškinja, spojila ih i vjenčala ih.

"Sretni parovi" otišli su počinuti.

Sutradan su se pojavili pred njom: jedan s ozlijeđene glave, drugi bez oka, treći sa slomljenom nogom ...

Na njezino očito pitanje, "Što se dogodilo?", svaki od njih je odgovorio: "Odbijam partnera koji mi je dodijeljen." Princeza je poslala po rabi Yosija i rekla mu: "Nema B-ga poput tvog B-ga!"

Rabi Yosi joj je rekao: "Nisam li vam rekao? Iako je u vašim očima povezivanje izgledalo kao jednostavan zadatak, B-g ga vidi kao zadatak teţak poput razdvajanja Crvenog mora. Što on radi? On ih spaja, neke kroz suze, a neke kroz pjesmu.

B-g stvara društvene ljestvice, uzdiţući status jedne osobe dok ga drugoj sniţava, On čini jednog bogatim, drugog siromašnim…. Nekada dovede njega k njoj, drugi puta dovede nju k njemu... "(Berešit Raba 68,4) Poteškoće pronalaţenja partnera postoje još otkako je nastao prvi čovjek. Adamovu suprugu tek je trebalo stvoriti! Ali iako se svjetska populacija od tada neprestano povećavala, zadatak se čini podjednako zastrašujućim, podjednako frustrirajućim i podjednako nemogućim kao u vrijeme Stvaranja. U nastavku iznosimo prilagođene odabrane odlomke iz učenja Rebe Nahman iz Breslova o temi pronalaţenja bračnog partnera, nadajući se da će ove Strana 16

ideje dati potporu i ohrabrenje onima koji traţe svog "savršenog" partnera.

Svakom njegovo Veliki kabalist, rabi Yitzchak Luria (ARI, 1534-1572), piše da ponekad loše vladanje čovjeka izazove da se njegov partner distancira od njega.

Kad se duša čovjeka po prvi put spusti u ovaj svijet, njegova srodna duša spušta se s njim. No, ako osoba griješi, susret s njegovim suđenim moţe postati vrlo problematičan. Neki ljudi moraju prevladati nevjerojatne prepreke da bi susreli svog partnera koji im je namijenjen (Sha'ar HaGilgulim # 20).

Rebe Nahman jednom je prilikom govorio o šiduhim (povezivanju u svrhu sklapanja braka). Rekao je da svaka osoba ima mnogo zivugim (potencijalnih bračnih partnera).

Međutim, postoje sve vrste nivoa i varijacija koje uključuju mnoge duboke koncepte. Čak i ovi ljudi o kojima govorimo imaju eventualno upoznavanje i povezivanje, makar predloţeno spajanje nikada ne finalizira, smatraju se određenom razinom šiduha. Ponekad ljudi dok sjede kido kuće sugeriraju da bi određeni muškarac mogao biti prikladan za određenu ţenu - i time je poklapanje ovog muškarca s tom konkretnom ţenom okončano. Ponekad se razgovara o izlascima i zarukama, ali se spajanje nikada ne ostvari.

Ovo je veća razina šiduha i zivuga, viša nego prethodna instanca.

Postoje slučajevi kada se sastanu parovi, ili njihove obitelji. A onda, baš dok se dogovori privode kraju, oni se zbog nekog razloga raziđu.

Drugi put je dogovor čak i dovršen, no onda se raskine. Ponekad dođe do vjenčanja, da bi ubrzo nakon toga došlo do razvoda. Mnogi brakovi potraju, ali postoje slučajevi kada do razvoda dođe nakon mnogo godina.

Ima i puno drugih razina šiduha i zivuga koji se nikada ne ostvare, no svi se oni smatraju zivugom te osobe.

Za svaku osobu postoji nekoliko zivugim. Za neke od njih šiduh ne uključuje ništa više od mogućnosti da se takvo sparivanje spomene. U drugim slučajevima, šiduh uključuje više razgovora, neku vrstu veze, putovanja ili neku drugu pozitivnu aktivnost, iako iza toga ništa drugo ne bude.

Rabbi Nathan (1780-1844), najbliţi učenik Rebe Nahmana, piše: Ova ideja da je čak i puka rasprava o mogućem povezivanju para sama po sebi jedna razina šiduha potpuno je originalna i vrlo duboka. Istu ideju nalazimo i u knjizi Aleph-Bet (Brak B7): „Samo pričanje o povezivanju para ostavlja dojam na njega i nju.“ Jasno je da je Rebe Nahman znao nevjerojatne tajne o konceptu šiduhim i zivugim koji na svijetu nikada nisu bili otkriveni. (Tzaddik # 595) I, eto vidite. Neki će se ljudi odmah upoznati, zaručiti i vjenčati.

Drugi, međutim, moraju proći kroz nekoliko razina šiduha i zbog bilo kojih razloga. Dakle, čak i ako osoba nije svjesna čega bi moglo biti■u dućanu - koliko „sastanaka“ će morati biti i koliko „prepreka“ će morati savladati dok veza braka ne bude zapečaćena - i dalje, svaki susret, svaki predloţeni datum ili povezivanje sluţi pribliţavanju planiranog partnera. Međutim, čak i kada vam se sve čini savršeno, nemojte biti razočarani ako se stvari ne dogode točno onako kako smo planirali. Rabi Nathanov sin, Reb Yitzchok, spremao se finalizirati šiduh za svoju kćer. Iako su stvari izgledale pozitivno za obje strane, rabi Nathan je napisao svome sinu, "Ali nemoj to forsirati. Ništa nije skrivenije čovjekovom oku od spajanja bračnih partnera! Ako ga B-g ţeli, na kraju će se desiti ... ”(Alim LiTerufah # 437).

Značajno je naglasiti da se bilo kakva veza dviju osoba moţe smatrati šiduhom. Poslovna partnerstva, odnosi između učitelja i učenika i slično također su šiduhim. Druga vrsta šiduha je ona između čovjeka i njegove okoline, odnosno njegova interakcija s mjestom u kojem se rodio, odrastao, na koje je putovao itd.

Ili njegova povezanost s neţivim predmetima poput kuće, automobila itd.

Talmud uči (Makot 10b), „Čovjek biva vođena u smjeru koim ţeli ići.“ Dakle, svaka osoba koju se susretne i sve što se doţivi izravni je rezultat vlastitih unutarnjih osjećaja (vidi Likutey Moharan 1:31). "Slučajni sastanci" nisu slučajni. Oni su krajnji rezultat unutarnje ţelje te osobe.

Izazivajući ove "slučajne sastanke", B-g omogućuje osobi da traţi i upozna Njega u svakoj situaciji. ■ Divrej Tora

Rabbi Daniel Travis:

Pred Hašemom Stajati pred Hašemom "... Vidio sam Hašema kako sjedi na prijestolju ... Serafim su stajali iznad njega; svaki je imao šest krila.

S dvoja je prekrivao svoje lice, s dvoja je prekrivao svoje noge, a s dvoja je letio. A jedan je povikao drugome i rekao: 'Svet, svet, svet (Kadoš, kadoš, kadoš) je Hašem, zemlja je puna Njegove slave.' A stupovi vrata pomakoše se na glas onoga koji je vikao ... "(Ješaja 6,1-4).

čaj skakati u zrak. Pri tome oni imi-

ga. Nebeski sud je to odvagnuo i

tiraju anđele, koji svu svoju suštinu

zaključio da to nije dovoljno. Netko

ubacuju u zadatak slavljenja Haše-

drugi bi mogao biti Rav Slutzka.

ma (Lavush 125,2). Međutim, ne smije se skakati za vrijeme Keduše, osim ukoliko je to lokalni običaj, kako takvo ponašanje ne bi izazvalo podsmjeh (Mišna Berura 125,7-8).

Razumijevanje micve o kabalas Šabos Ridvaz je bio rabin Slutzka u 16. stoljeću i jedan od najvećih vođa

Ako čak i neţivi dovratnici podr-

svoje generacije. Jednog dana po-

htavaju prilikom objave Hašema,

stao je teško bolestan i ţivot mu je

svakako bismo i mi trebali učiniti

visio o koncu. Njegova je duša bila

isto. Kao rezultat toga, razvio se

dovedena pred Beis Din šel Ma'ala -

običaj da se podignemo dok izgo-

Nebeski sud. Obaviješten je da je

varamo Kedušu. Dok čovjek izgova-

određeno da će umrijeti prije vre-

ra fraze koje počinju s "Kadoš" (tri

mena, a od njega se zatraţilo da iz-

puta), "Baruh" i "Jimloh", čovjek bi

nese ima li kakvu značajnu zaslugu

trebao odići pete od tla, u znak pri-

koja bi mogle promijeniti odluku.

znanja impresivne i strašne prirode stajanja izravno pred Hašemom.

Ridvaz je upitao Beis Din da li je sluţenje kao Rav u Slutzku, jednoj

Dok je opća praksa da se lagano

od najvećih ţidovskih zajednica to-

odignete s tla, neki ljudi imaju obi-

ga vremena, dovoljno velika zaslu-

Godina Broj 1 Page 13 Strana 17 17 Broj 1

Ridvaz je zatim spomenuo da je usred pisanja svog hvaljenog komentara na Jeruzalemski Talmud.

Da je tada umro, on ne bi bio dovršen. Beis Din je razmotrio ovu tvrdnju i zatim je odbio. Bilo je već nekoliko dobrih komentara na Jerušalmi. U konačnom pokušaju da spasi svoj ţivot, Ridvaz ih je uvjeravao da će na svaki erev Šabos nakon podneva prekinuti sve svoje svakodnevne aktivnosti, i jednostavno sjediti i s nestrpljenjem iščekivati dolazak Šabosa. Svakako, iskrena čeţnja koju je pokazao prema Šabosu bio je izvrstan izvor zasluga.

Nakon rasprave, Nebeski je sud prihvatio ovu izjavu i zbog te zasluge Ridvazu je dodijeljeno još 30 godina ţivota (kao što sam čuo od Rav Davida Cohena, šlita, Rosh Yeshivas Chevron Yerushalayim) ■

Strana 17

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: BEREŠIT

Mnogo je stranica napisano u Zoharu o parašat Berešit i riječi "Berešit", ili Postanak, U početku, što nas uči o vaţnosti ove paraše i mnogih skrivenih tajni koje se u njoj nalaze.

Ono glavno što moţemo vidjeti je razlika između svijeta iluzije kojeg doţivljavamo sa svojih pet osjetila, i svijeta istine

Gornjih svjetova.

Stvarnost koju percipiramo svojim osjetilima u svijetu iluzije tek je nagovještaj, sjena značajnijih događaja u svijetu istine. Konkretno značenje ovoga je da ne smijemo drţati stvarnim ono što vidimo i čujemo.

Nakon prvog čitanja paraše učinit će nam se da postoji mnogo pitanja koja izazivaju špekulacije. Paraša otpočinje opisom stvaranja svijeta, i to od prvog dana "B-g je stvorio nebesa i zemlju ... I reče B-g: neka bude svjetlost i bi svjetlost ... i prozva B-g svjetlo danom a tamu je nazvao noći ..."

A ipak, dalje u priči se kaţe da su nebeska tijela koja svijetle stvorena četvrtog dana, kako bi se "odvojilo dan od noći". Kako onda moţe biti da su dan i noć stvoreni prvoga dana, ako ih se moglo razdvojiti odvojiti pomoću svijetlećih tijela koja su stvorena četvrtog dana?

Još jedan paradoks nalazimo u stvaranju trećega dana - "niknu iz

skog još nije bilo na zemlji, niti je je

što se događa u našoj stvarnosti, a

bilje poljsko još raslo, jer Vječni B-g

naša stvarnost je uvijek subjektivna.

još nije doveo kišu na zemlju, i nije

U priči o Adamu i Evi i Drvetu zna-

bilo čovjeka da obrađuje zemlju."

nja, Adamov je grijeh bio to što je

Postoji filozofsko propitivanje koje nam moţe pomoći u rješavanju ovih suprotnosti, koje postavlja pitanje da li drvo koje se sruši u šumi, a nema nikoga u blizini, proizvodi zvuk. Razmatranje o ovom pitanju u suvremenoj fizici nudi odgovor da stablo ne proizvodi zvuk. Na sličan način, prije nego što je bilo nekoga

tko

će

identificirati

i

imenovati predmete kod stvaranja, oni nisu postojali; nisu postojale ni ţive i neţive tvari, niti dimenzija vremena.

■

rekao B-gu "... Ţena koju si dao da bude sa mnom, ona mi dade s drveta; pa sam jeo". Adam okrivljuje B-ga, umjesto da preuzme odgovornost za svoje postupke. Okrivljavajući druge, ili Stvoritelja, mi zapravo osporavamo svoju svrhu u ţivotu – sebe kao stvoritelja. Mi tada prestajemo biti na Njegovu sliku, i prebacujemo odgovornost za svoju bol i patnju na druge. Isto tako, u priči o Kajinu i Abelu, pisano je: "I Vječni je uvaţio Abela i njegovu ţrtvu, ali Kajina i njegovu ţrtvu nije uvaţio. I to ozlovoljilo Kajina, i lice mu se namrgodi ". I ovdje

B-g je stvorio čovjeka dajući mu

nas tekst uči da oslanjajući se na

ulogu da daje imena stvorenome.

druge u prilog vlastite sreće, mi se

Mi imamo sposobnost da odredimo

odričeno svoje moći, i više nismo

zemlje trava, bilje koje donosi sjeme

stvaratelji. U Knjizi Postanka, U po-

po svojim vrstama" i "stablo što nosi

četku, imamo priliku da počnemo

plodove sa sjemenom po svojim vr-

iznova ispunjavanjem svoje svrhe

stama". A onda u 2. poglavlju, po

da budemo stvaratelji; mi smo pro-

završetku priče o stvaranju, bude

ducent i reţiser, urednik i kritičar

zapisano "... nijednog stabla polj-

filma o našem ţivotu. ■

Strana 18

Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti Š to je najvažnije?

Nakon smrti reba Urija iz Streliska, jedan od njegovih hasida došao je rebu Simhi Bunamu s namjerom da kod njega nastavi učiti. Rebe ga upita: “Što je bilo najvaţnije u načinu poučavanja tvog učitelja?”

“Najvaţnije mu je bilo da probudi u našim srcima osjećaj poniznosti”, odgovori hasid. Bez obzira tko bi došao do njega, čuveni rabin ili poznati bogataš, morao je prvo s izvora na trţnici donijeti dvije velike kante pune vode. Ako nije bilo potrebe za vodom, morao je na ulici obaviti neki drugi teški fizički posao.”

Sasluša ga rebe, pa mu odgovori: “Ispričat ću ti priču. Jednom je neki kralj osudio tri čovjeka, dva pametna i jednog ne baš toliko pametnog, da budu zatvoreni u mračnu i vlaţnu rupu.

Svaki dan u isto vrijeme spuštali su im u rupu hranu i pribor za jelo. Mrak je s vremenom toliko smeo jadnog čovjeka, da više nije bio u stanju sam pojesti niti to malo hrane što su dobivali. Kako bi ipak nešto pojeo i popio, jedan od pametnih počeo mu je pomagati pri jelu. Jadnik je bio toliko smeten i zaboravljiv da ga je svaki dan trebalo učiti iznova. Drugi pametni čovjek je za to vrijeme sjedio u tišini i nije niti pokušavao pomoći.

Nakon nekog vremena izgubi prvi pametni čovjek strpljenje: o je pravo poimanje ljubavi – da cijenimo svaku “Zašto samo sjediš u tišini, ne bi li i ti barem jednom mogao pomoći čovjeku?” osobu bez obzira na to tko je i gdje je i da joj Odgovori mu drugi pametni čovjek: pomognemo da postane ono najbolje što moţe. Kako “Ti imaš dobro srce i pomaţeš mu svaki dan. Sve kaţu mudraci, "Grijeh treba izbrisati, a ne grešnike." kad bi jadnik jednoga dana i naučio kako jesti, što će Nije vaţno da volimo sve što neka osoba učini, već je biti ako mu sutra daju drugi pribor za jelo? Opet ćeš ga morati učiti iz početka - i tome nema kraja. A ja vaţno bezuvjetno voljeti tu osobu. Vi ne trebate sve vrijeme sjedim i razmišljam kako da probijem prihvatiti ono što druga osoba izabere, niti trebate tome rupu u pokrovu i dozvolim svjetlu da uđe u rupu. učiti svoju djecu, ali još uvijek morate prihvatiti tu Tada bi čovjek bez ičije pomoći mogao vidjeti sve.”■ osobu. Čak i ako odbacujete filozofiju određene grupe

T

ljudi, ne smijete odbaciti te ljude.

R. Menachem Mendel Schneerson ■

S ve na ovom svijetu -

sve što postoji i događa se predstavlja ispit, postavljen pred tebe da bi imao slobodu izbora.

Biraj mudro!

R. Nahman iz Breslova ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević Godina Broj 1 Page 13 Strana 19 19 Broj 1

Strana 19

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Učinkovit život Kako radi ljudski mozak

svijesti, kada kupite karton mlijeka, i to je također zabiljeţeno u vašoj podsvijesti. Tako je podsvijest skladište mnogih informacija koje su potpuno beskorisne, ali tu nemamo izbora. Ne moţemo kontrolirati ono što ulazi u podsvijest i ako trebate mlijeko, biljeţenje te transakcije u podsvijesti je automatsko i u njemu ne sudjeluje vaša volja.

U narednim poglavljima, u nekoliko prilika osvrnut ću se na podsvjesni um. Razumijevanje toga kako radi ljudski mozak moţe doprinijeti efektivnijem ţivljenju.

Psihološka istraţivanja ljudskog mozga ukazuju na to da se on sastoji od tri razine: svijesti, predsvijesti i podsvijesti.

Svijest se odnosi na ono što činim upravo u ovom trenutku. Ja sam svjestan da tipkam na svoj kompjuter. Osim ako svoju paţnju ne prebacim na to gdje sam bio jutros ili što moram učiniti sutra, ja nisam stalno svjestan tih činjenica. Te misli su u mojoj predsvijesti. Ja ih mogu postati svjestan ako to ţelim. Sve misli koje mogu prizvati u svoju svijest nalaze se u predsvijesti.

Očigledno je da je svjestan um tanko područje koje obuhvaća samo svijest o onome što se događa u ovom trenutku. Predsvijest sadrţi mnogo više materijala, informacija koje mogu voljno prizvati u svoju svijest.

Zatim postoji podsvijest (koju se ponekad naziva i nesvijest), koju moţemo usporediti sa kompjuterskim hard diskom na kojem je zabiljeţeno sve što ste ikad iskusili i ništa se nikada ne briše.

Moţete se prisjetiti što ste jeli za doručak danas ili čak jučer, jer se ta sjećanja nalaze u predsvijesti. Međutim, ne moţete se prisjetiti onoga što ste jeli za doručak prije 22 godine, bez obzira na to koliko se jako trudili, osim ako, naravno, niste takva osoba navike da jedete istu stvar za doručak zadnjih 47 godina.

Ne biste se mogli prisjetiti tih stvari čak ni da vam netko uperi pištolj u glavu, ali one su svejedno na vašem 'hard disku'. Neki materijali iz podsvijesti mogu isplivati pod hipnozom, ili se mogu pojaviti kroz san, ponekad u prerušenom obliku. Slijedi primjer.

Strana 20

Jedan od najvrjednijih savjeta u psihijatriji došao je od mog kolege.

Razgovarali smo o jednom slučaju kada me on prekinuo, „Twerski,“ reče on, „prestani pričati logički.“ Bio je u pravu. Ja sam raspravljao o emocionalnom problemu, pristupa■ jući mu logičkom mišlju. Ali emocije ne slijede pravila logike.

Vjerovao sam da određeni pacijent moţe imati koristi od hipnoze. Nakon prve hipnotičke terapije, on je rekao, „Izgleda da nisam dobar kandidat za hipnozu. Nisam bio hipnotiziran.“ Rekao sam mu da je uistinu bio pod hipnozom, no on je bio skeptičan. Zamolio sam ga da mi kaţe imena nekih od njegovih kolega iz drugog razreda osnovne škole. „Drugi razred osnovne škole?“ pitao je. „To je bilo prije 40 godina. Ne mogu se sjetiti njihovih imena.“ Molio sam ga da se pokuša sjetiti, ali on to nije bio u stanju učiniti. Tada sam ga ponovno uveo u hipnotički trans i odveo ga natrag u vrijeme kada je bio u drugom razredu. On je bio u stanju imenovati djecu koja su sjedila u njegovoj neposrednoj blizini. Kada se probudio iz transa i čuo imena, rekao je, „Nisam pomislio na ta imena već više od 40 godina!“ Gdje su bila ta imena? Ona su bila pohranjena u podsvijesti njegovog uma, kojoj on nije mogao voljno pristupiti.

Premda je sve pohranjeno u pod-

To vrijedi također i za podsvjesni um, koji ima svoja vlastita pravila, radikalno drugačija od pravila logike. Primjerice, podsvjesnom umu, „dio je jednak cjelini.“ Logički, kotač je samo kotač, a ne i automobil ili vlak. Podsvjesnom umu kotač moţe biti bilo što sa kotačima. U snu, kotač moţe predstavljati auto, a rukav odijelo. Praktični primjer ovoga je incident koji sam nedavno doţivio.

Ušao sam u liječničku ambulantu i na prvi pogled osjetio odbojnost prema gospođi na recepciji, iako je nikad prije nisam vidio ili razgovarao s njom. To me zasmetalo pa sam pokušao shvatiti zašto sam osjetio tu odbojnost; nakon razmišljanja, uvidio sam da me nešto kod nje podsjetilo na učiteljicu iz petog razreda koja je bila vrlo okrutna i svi su ju učenici prezirali. Ne znam što je stvorilo asocijaciju na nju, ali moguće da je bilo nešto trivijalno poput njene frizure. Ako je potonje bilo slično kao kod moje učiteljice, moj podsvjesni um izjednačio je njih dvije.

Moje emocije odbojnosti svakako nisu bile logički opravdane, ali moja podsvijest nije se vodila pravilima logike.

Divrej Tora

(nastavak s 20. stranice)

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

S druge strane, sreo sam čovjeka u šulu prema kojem sam osjetio pozitivnu emociju zato što me nešto kod njega podsjetilo na osobu kojoj sam se divio dok sam bio malo dijete.

Prvi gornji scenarij moţda je izazvao negativnu emociju, ali češće će se dogoditi dijametralno suprotno.

Ove reakcije koje svoj korijen imaju u podsvijesti mogu biti izazvane bilo kojim od naših osjetila, kao što ćemo vidjeti.

Vid: Uočavanje male djevojčice odlučne u tome da nauči preskakati konop prizvat će osmijeh na lice bilo kojeg prolaznika, ali Chaya Gitty našla se okruţena toplim osjećajima, ne shvaćajući da je dječja svijetlo ţuta majica potakla sjećanje na uvijek prepunu kutiju kolačića u kuhinji njene voljene Bubby.

Učinkovit život

ku. Lea je potpuno svjesna odakle potječe njezin afinitet prema ovom cvijeću. Karanfili su bili dominantno cvijeće u velikim buketima koje joj je Moše donosio u bolnicu kada su rođene njihove trojke. Kad god Lea pomiriše karanfile, ona doţivi iste osjećaje obilnog blagoslova kao i tada.

Sve ove pozitivne reakcije svoje su porijeklo pronašle u podsvijesti. Uz to, vidimo da je moguće promijeniti način na koji reagiramo.

Rivky je bila uzbuđena što će upoznati buduću kalu svog najmlađeg sina. Bila je apsolutno zatečena i loše se osjećala kad je ispalo da mlada dama vrlo sliči osobito

kustva bila uglavnom ugodna pa će stoga imati pozitivan utjecaj na naše sadašnje susrete.

Razumijevanje toga kako podsvjestan um radi ustvari moţe pomoći čovjeku u avodas Hašem. Tora kaţe da ako te netko povrijedi, nije dozvoljeno da mu se osvećuješ (Lev 19,18). To je vrlo teška zapovijed za ispuniti, kao što kaţe Ramhal u Mesilas Ješarim (poglavlje 11), osveta je „slađa od meda i to je jedina stvar koja će umiriti čovjeka… Kontrolirati sebe da ne izvršimo osvetu moţe biti lako za anđele, ali ne i za smrtnike. Međutim, Hašem to traţi od nas.“ Ali Tora ne staje ovdje. Ona nada-

Sluh: Adina je iz neobjašnjivih razloga potiho pjevušila čekajući u redu u njenoj lokalnoj trgovini. Znala je zašto se osjeća sretno: pjesma koja se čula iz zvučnika bila je ona koju su ona i njena najbolja prijateljica voljele zajedno pjevati u duetu dok su prije mnogo godina bile zajedno u kampu. Čekanje u redu postalo je manje zamorno dok je ona ponovno proţivljavala ta zlatna sjećanja.

Dodir: Kad god je Rochi pretpostavljala da će nadolazeći dan biti prepun stresa zbog rokova koji se pribliţavaju, ona bi preko svojih ramena prebacila osobito toplu i čupavu vestu. Tekstura veste, iako ona toga nije bila svjesna, bila je identična onoj dekici koja joj je kao djetetu davala sigurnost i koju je vukla za sobom kroz čitavo svoje djetinjstvo.

Okus: Miriam je otkrila da naginje određenom jelu u restoranu na svakoj simhi. Nakon analiziranja svog ponašanja, ona se sjetila da je njezina majka servirala upravo tu deliciju one noći kada se Miriam zaručila.

Miris: Lea osobito voli karanfile.

Njezin muţ Moše to zna i on to cvijeće izabire za svaku posebnu priliGodina 13 21 Broj 1 Strana

zahtjevnoj bivšoj susjedi. Fizička sličnost bila je toliko očita da je Rivky znala bez sumnje odakle dolazi njezina negativnost. Srećom, budući da je Rivky osjetila da je Chani savršena supruga za njezinog sina, ona je nadišla svoje zaprepaštenje izgledom mlade i radovala se na vjenčanju. Rivkini instinkti bili su točni i pokazalo se da je Chani vrlo topla, briţna i ţivahna supruga, majka i snaha.

Danas kada je Rivky u prilici posjetiti svoju bivšu susjedu, ona uočava da je sličnost sa njenom dragom snahom umanjila animozitet koji bi takav susret prije izazvao.

Podsvijest je uistinu čudesan alat.

Nadajmo se da su naša prijašnja is-

lje zahtijeva od nas da ne postupamo iz inata. Ako čovjek koji vas je uvrijedio dođe i kasnije zatraţi od vas uslugu, vi ne smijete reći „Učiniti ću ti uslugu iako ti to ne zasluţuješ.“ Moraš učiniti uslugu, i moraš to učiniti bez komentara. Ove dvije zapovijedi mogu biti dovoljno teške, ali Tora ide i dalje pa kaţe „Ne gaji mrţnje“ (Lev 19,17). Kao što kaţe Ramhal, ovo se moţe očekivati od anđela, prije nego od smrtnika.

Međutim, ako razumijemo kako radi ljudski um, to moţda nije toliko preteţak izazov. ■ Prevela Anja Grabar

Strana 21

Alan Morinis:

Sa srcem na umu musarsko učenje kako transformirati svoj život U središtu pozornosti judaizma je da vi i ja tijekom svog ţivota postignemo osobnu duhovnu transformaciju. Ta se osnovna namjera moţe zagubiti u nizu obreda, blagdana, liturgija i drugih izvedbenih aspekata tradicije. Ona postaje još manje vidljiva kada se nađe zatrpana pod teretom zgrada, institucija, kampanja i političkih borbi, koje za neke predstavljaju lice, ako ne i sveukupnost, Ţidovskog svijeta. Ali ostaje činjenica da je u svojoj osnovi po-

■

kretački interes judaizma osobna duhovna preobrazba.

Po čemu to znamo? Za početak, razmislite na što su usredotočena dva najsvetija dana obrednog kalendara - Roš Hašana (Ţidovska nova godina) i Jom Kipur (Dan pomirenja). Da, postoje stotine stranica propisanih molitvi i mnoge druge obredne radnje, ali središnji fokus ta

prije više od devetsto godina, Ram-

formacije nalazi u središtu našeg

bam, također poznat kao Maimoni-

ţivota, tada nam sve okolnosti u

des, potvrdio je da se odluka o tome

kojima ţivimo izgledaju kao putovi

tko ćemo biti nalazi potpuno u na-

našeg rasta. Ljudi s kojima se opho-

šim rukama:

dimo, posao koji radimo, mjesto

dva dana (kao i deset dana koji pa-

Nemojte niti pomisliti ...... da

daju između njih) je osobna inven-

Sveti Blagosloveni svim ljude u

tura onoga što je netko učinio ili re-

trenutku njihova rođenja odre-

kao tijekom prethodne godine, na-

đuje hoće li biti dobri ili zli. To

kon čega slijede koraci za popravlja-

nije tako - svaka osoba ima po-

nje štete, kako bi se postavila pozor-

tencijal da bude pravedna po-

nica za drugačije ponašanje u godini

put Mojsija našeg Učitelja ili zla

koja dolazi. Jeruzalemski Talmud

poput Jeroboama: pametna ili

jasno to kaţe: "B-g je rekao:" Budući

glupa, milosrdna ili okrutna,

da ste svi pojavili predamnom na

sirota ili plemenita, ili da doista

suđenju na Roš Hašana i [sa suđe-

posjeduje bilo koju drugu odli-

nja] otišli u miru, za Mene je to kao

ku. Nitko vas ne moţe prisiliti,

da ste stvoreni kao nova bića. "

proglasiti nad vama ili vas od-

Renoviranje samih sebe - projekt postajanja novim bićem - treba bi biti glavna pokretačka sila našeg ţivota. A ukoliko misliti da ste ono što jeste i da promjena nije moguća,

Strana 22

vesti na jedan od tih puteva, nego vi morate svojom vlastitom slobodnom voljom odabrati put...

Kada shvatimo da se proces trans-

gdje ţivimo, ono što jedemo, izazovi s kojima se suočavamo, način na koji reagiramo na te testove, i sve ostalo pokazuje se kao nešto što nam je dano sa ciljem, dok nastavljamo rasti. I mi rastemo. Samim time što ţivimo, doţivljavamo stvari, razmišljamo i učimo, mi rastemo.

Jeste li jednaki sebi od prije pet ili deset godina? To jednostavno nije moguće. Jer je sam proces ţivljenja postavljen tako da generira promjene. Ono za što se judaizam brine jest da taj proces promjene učini hotimičnim i svjesnim te usmjerenim u određenom smjeru.

Onaj tko je bio odgojen u Ţidovskom svijetu krajem dvadesetog stoljeća vjerojatno neće percipirati Divrej Tora

(nastavak s 22. stranice)

Alan Morinis:

Sa srcem na umu

judaizam zainteresiranim za osobni

osjećao kod kuće ni na jednom neţi-

sam po sebi proces rasta i posjedu-

ili za duhovni rast. Ţidovski svijet u

dovskom duhovnom putu koji sam

jemo slobodnu volju, u našoj je moći

tom razdoblju bio je u velikoj mjeri

istraţivao. U jednom trenutku svog

i sposobnostima da usmjeravamo

posvećen asimilaciji, nagomilavanju

ţivota, pokrenut dubokim osjećajem

taj proces vlastite promjene. Mudri i

bogatstva, onom vanjskom, kolek-

nedostatka smjera u ţivotu, krenuo

suosjećajni majstori/učitelji koji su

tivnim obrascima, ritualnom izvo-

sam vidjeti mogu li pronaći smjer-

oblikovali tradiciju korak po korak

đenju, podršci novoj drţavi Izrael,

nice za ţivot u Ţidovskom svijetu.

su označili put kojim moţemo kre-

institucijama zajednica i oporavku

Bilo mi je vrlo teško povjerovati da

nuti kako bismo se pribliţili ideali-

od holokausta. Malo je prostora

bi ţidovstvo, usprkos tome što iz-

ma koje smo sposobni očitovati. Pri-

ostalo (ako ga uopće ima) za pitanja

gleda drugačije, moglo preţivjeti

tom nas usmjeravaju prema dva

unutarnjeg svijeta pojedinca. Una-

3500 godina, zanemarujući unutar-

globalna cilja. Najviša i najbolja

toč činjenici da je duša u svim svo-

nji ţivot pojedinca. Istraţivanja su

uporaba ţivota jest da ciljamo bilo

jim dimenzijama mjesto na kojem

me dovela do toga da sam naletio

prema šleimutu (što znači "potpuno-

doţivljavamo ţivot, na kojem na-

na musar, riznicu praktične mudro-

sti"), bilo keduši ("svetosti"). One

predujemo i patimo, i gdje je ukori-

sti i smjernica (ili unutarnjeg ţivlje-

nisu ništa drugo do dvije dimenzije

jenjena naša jedinstvenost, unutarnji

nja koja je bilo izgrađeno u ţidov-

iste pojave. Što više postajemo ţivo

ţivot pojedinca gotovo je u potpu-

skom

utjelovljenje naših ideala, to više

nosti bio eliminiran iz ţidovske

tisućljeća.

agende u to nedavno doba.

svijetu

tijekom

proteklog

Posljednjih sedamnaest godina is-

prelazimo iz svoje djelomičnosti (čak i slomljenosti) u to da budemo potpuniji, a u potpunosti postajemo

Cijena tog zanemarivanja bila je

traţivao sam musar i pisao sam o

ogromna. Ţidovi su i dalje tragali,

svom susretu s tom tradicijom u

ali, budući da je bilo gotovo nemo-

svojim prethodnim knjigama, Clim-

guće pronaći ţidovski put za unu-

bing Jacob's Ladder i Everyday Holines

tarnji ţivot u vremenu nakon holo-

(Penjanje po Jakovljevoj ljestvama i

kausta, mnogi su ţidovski tragači

Svakodnevna svetost): Glavni dar

Međutim, ne smijemo ići za bilo

odlutali da druga polja. Mnogi su

koji nam musarska tradicija stavlja

kakvim idealima. Ideali kojima nam

prigrlili istočnjačke tradicije, s nji-

na raspolaganje je vrlo precizna

musar pomaţe pribliţiti se ne poti-

hovim meditacijama, jogom i ezo-

mapa unutarnjeg ţivot, zajedno s

ču od naših vlastitih zamisli ili iz

terijskim praksama. Drugi su se na-

praksama koje će nam pomoći da se

popularne kulture ili od filozofa,

mjerili na discipline samopomoći.

razvijamo u smjeru svojih ideala.

već iz Tore i njezinih interpretacija

Kvazi kabala se uvukla u taj vakuum. Koliko je Ţidova postalo psiholozima? I koliko klijenata tih psiho-

Tvrdnja koja se nalazi u srcu musara je da zbog toga što je ţivot

posude za samu svetost. Majstori musara kaţu nam da je to javna tajna koja daje smisao našem ţivotnom putu.

(koje su također dio Tore). Tora formulira zadivljujuće ideale onoga što ljudsko biće moţe biti. U pet Mojsi-

loga su bili Ţidovi: I ja sam slijedio

jevih knjiga riječ dobrota (hesed) po-

svoje srce koje je tragalo za nečim

javljuje se 248 puta. Velikodušnost,

dalekim putovima, što je dovelo do

suosjećanje, dobronamjernost, str-

tri godine provedene u Indiji i dok-

pljenje i ljubav prikazani su kao bo-

torata na temu iz područja hindui-

ţanske osobine koje bismo trebali

zma. Koliko je drugih Ţidova jed-

utjeloviti u svojim vlastitim ţivoti-

nostavno

nezadovolja-

ma. A musar nam daje alate koji će

vajuću tradiciju, a da nisu u vidu

nam pomoći da usvojimo te osobi-

imali neko drugo odredište?

ne, i time se promijenimo, te tako

napustilo

Ja se nikad nisam u potpunosti

Godina 13 23 Broj 1 Strana

postanemo potpuniji i svetiji. ■

Strana 23

Starost svemira: jedna stvarnost promatrana iz dvije različite perspektive dr. Gerald Schroeder:

Može li svemir istovremeno biti

Adam i Eva dobili treće dijete koje

a izostavlja starosne podatke (Kai-

mlad i star?

se zove Set, a zatim je prošlo 105

nove) koji bi bili nevaţni za takav

godina prije nego što je Set dobio

kalendar. Da u Bibliji nisu dani sta-

svoje prvo dijete. Ovaj obrazac na-

rosni podaci o bilo kojoj osobi, da-

vođenja vremenskog razmaka izme-

nas ne bi bilo teoloških / znanstve-

đu rođenja nastavlja se bez prekida

nih polemika o dobi našeg veličan-

sve dok Josip ne bude prodan kao

stvenog svemira. Budući da su po-

rob u Egipat (Postanak 37,2.28.36.).

daci dani, mora postojati razlog i

Sva ta razdoblja pridodajemo na go-

odluka koja je vjerna ovim dvama

dine do njihovog Izlaska iz egipat-

izvorima mudrosti - drevnim riječi-

skog ropstva i njihovog ulasku u

ma Tore i suvremenim znanstvenim

Obećanu zemlju, a potom i njiho-

otkrićima, posebno jer je Autor Tore

vom progonstvu iz te zemlje. Na

također i Stvoritelj prirode.

Znanost i teologija stoljećima su vodili neizvjesnu ideološku bitku oko toga koje je najpouzdaniji izvor istine. A osnovno u tom sučeljavanju je pitanje starosti našeg svemira.

Je li to stari svemir s poviješću koja sadrţi fosile dinosaura i pećinskih ljudi ili mladi svemir sa svega nekoliko dana razmaka između stvaranja svemira i stvaranja Adama, prvog ljudskog bića? A ako je naš svemir mlad, onda je takozvane drevne fosile B-g stavio u zemlju da bi ispitao našu vjeru u istinitost Biblije.

Mjerilo starosti našeg svemira temelji se na istraţivanju astronoma i kozmologa. Ti znanstvenici mjere koliko se svjetlosni valovi iz udaljenih galaksija proteţu i produljuju zbog rastezanja svemirskog prostora jer su ti svjetlosni valovi putovali eonima vremena da bi stigli do nas ovdje na zemlji. Podaci ugrađeni u te protegnute zrake svjetla otkrivaju da je naš veličanstveni svemir stvoren prije nešto manje od 14 milijardi godina.

Mjera mladosti doba našeg svemira temelji se na podacima iz Biblije. U prvom poglavlju Postanka stoji da je između stvaranja svemira i stvaranja Adama proteklo šest dana. Zatim u Postanku, Poglavlje 4, čitamo da su Adam i Eva imali dva sina, Kaina i Abela. Kain je ubio Abela, i Kaina je B-g protjerao. Postignuća Kainova potomstva navedena su u poglavlju 4. Zatim smo u petom poglavlju pročitali da je prošlo 130 godina prije nego što su Strana 24

kraju hebrejske Biblije dodajemo vremena kraljeva, kraljica, predsjednika itd. koji su uslijedili. Zbrajanjem svih tih podatke, dolazimo do starosti svemira od nešto manje od 6000 godina.

Postoji bitna razlika između podataka navedenih u Bibliji o potomstvu Kajina i potomstvu Seta. Razlika je u tome da, premda su popisana djela Kainova potomstva, nisu navedena vremenska razdoblja za Kainovo potomstvo, no za Setove potomke navedeni su detaljni podaci o starosti. Ova razlika u podacima o dobi nagovještaj je da Biblija ţeli da razvijemo kalendar. Kroz Seta dolazimo do Abrahama, Izaka i Jakova, loze koja postaje izraelska nacija. Kainova obiteljska loza završava u 4. poglavlju, i time je nebitna za trenutni kalendar. Podaci o starosti za Kainovu lozu bili bi suvišni ako ţelimo napraviti kalendar, a u Bibliji nema suvišnih podataka. Ovo

Je li moguće da je šest dana ■iz Postanka 14 milijardi kozmoloških godina, čak i ako su se šest dana iz Postanka sastojala od po 24 sata, a 14 milijardi godina obuhvaćaju svu našu kozmičku povijest bez da nateţemo bilo riječi Tore bilo znanstvena otkrića?

Moramo imati na umu da su glavni komentatori na riječi Tore, Raši (oko 1090.) i Nahmonides (oko 1250.) izričito naznačili da su šest dana Postanka dani od po 24 sata (Rašijev komentar Talmud Hagiga 12A; Nahmonidesov komentar na Postanak 1,3). Stoga se objašnjenje koje kaţe da su dani iz Postanka 1. zapravo bili duga vremenska razdoblja moţe tumačiti kao iskrivljavanje Biblije kako bi je se dovelo u sklad s naukom. Oni su moţda iznijeli ove komentare budući da se sunce u Bibliji ne spominje do četvrtog dana Postanka.

je znak da Tora ţeli da napravimo

Ključ za rješenje tog prividnog

kalendar: Tora nam govori sve sta-

proturječja je promjena perspektive

rosne podatke koji mogu pridonijeti

gledanja na vrijeme. Podsjetimo se

izračunavanju biblijskog kalendara,

da smo u Psalmu 90,4 čitali: „Tisuću godina u Tvojim je očima poput juDivrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

dr. Gerald Schroeder: Starost

svemira: jedna stvarnost dvije perspektive

čerašnjeg dana kad mine i poput

jući unatrag, Tora bi napisala "prvi

izgledati iz perspektive Biblije. Klju-

noćne straţe.“ U ovom jednom sti-

dan", jer je do Sinaja prošlo više od

čna riječ ovdje je perspektiva. Izra-

hu čitamo o tri perspektive vreme-

890.000 "drugih" dana!

čunavamo starost svemira iz dvije

na: 1000 godina, dan i noćna straţa.

U našem svemiru perspektiva je sve kad se određuje vidljivi prolazak vremena.

Gledamo na vrijeme unatrag i mjerimo 14 milijardi godina kozmičke povijesti od stvaranja našeg svemira Velikim praskom. Kako bi se

Nahmonidesovo pronicljivo gledi-

te godine mogle mjeriti iz perspek-

šte u vezi dana iz Postanka toliko je

tive Biblije koja gleda naprijed od

izravno da je teško vjerovati da nam

početka? Ovo je potpuno nečovje-

je tako često promaklo.

čanski pogled na vrijeme.

Prvo se moramo podsjetiti da bi-

Nevjerojatna stvarnost vremena u

blijska Nova godina Roš Hašana oz-

našem veličanstvenom svemiru je

načava stvaranje Adama, a ne stva-

da se perspektiva vremena za niz

ranje svemira. Šest dana Postanka

događaja saţima dok tu perspekti-

čine zaseban kalendar i samostalni

vu projiciramo unatrag, a ona se sa-

su. Stoga su opisani na jedinstven

ţima, smanjuje, skraćuje, baš kao

način. Fraza koja se stalno ponavlja

što se „veličina“ svemira komprimi-

"i bilo je veče i bilo je jutro" jedin-

ra kako se vraćamo u vrijeme una-

stvena je za prvo poglavlje Postan-

trag.

ka, poglavlje o "stvaranju".

Profesor Peebles u svojoj knjizi

Na kraju svakog dana iz Postanka

Principles of Physical Cosmology

dan se označava brojem: jedan dan;

(Principi fizičke kozmologije) savr-

drugi dan; treći dan; četvrti dan….

šeno to izraţava, ali tehničkim rječ-

Nahmonides je pitao prije gotovo

nikom:

800 godina, mnogo prije nego što su teologe zabrinuli drevni fosili pećinskih ljudi i dinosaura, zašto se oblik broja dana mijenja od apsolutnog, "jedan", u komparativni, drugi, treći ...? Njegov je odgovor briljantan.

Tora piše "jedan dan" jer još nije bilo drugog dana. A da bi se napisalo "prvi", to mora biti usporedivo s drugim (komentar na Postanak 1,5).

To vidimo i u nazivima svjetskih ratova. "Veliki rat" (Prvi svjetski rat) postao je "Prvi svjetski rat" tek kad je započeo Drugi.

Biblijska perspektiva vremena za šest dana Postanka ide od dana jedan, gledajući prema naprijed. Da je ta perspektiva bila sa Sinaja gledaGodina 13 25 Broj 1 Strana

"Standardna interpretacija crvenog pomaka (količina svjetlosnog vala razvučenog dok je putovao do nas iz udaljenog mjesta u svemiru) kao efekta širenja svemira predviđa da se isti faktor crvenog pomaka primjenjuje na promatrane stope pojavljivanja udaljenih događaja... čak i onda kada je epoha tako rana, da se crveni pomak ne moţe

primijetiti

detekcijom

zračenja."

Ako moţemo izračunati veličinu širenja svemira od početka šest dana biblijskog kalendara do danas, moţemo izračunati kako će 14 milijardi godina (dinosauri i sve ostalo)

bitno različite perspektive: biblijske perspektive koja gleda prema naprijed od početka kada je svemir bio znatno manji nego li je sada; naše perspektive koja gleda unatrag u kojoj je svemir bio znatno veći nego li u eri blizu stvaranja. To su dva pogleda na jednu stvarnost.

Opet, Nahmonides je onaj koji utire put. On nam kaţe da je vrijeme nastalo pri stvaranju (briljantan uvid kojeg odraţavaju suvremeni znanstveni koncepti), ali da je to vrijeme "dobilo uporište" kad se formirala materija (komentar na Postanak 1,4.5.), a to je znanstveno točno.

Energija, svjetlosne zrake, se nalaze izvan vremena; one ne mjere vrijeme. Ako biste eterično besteţinski putovali na zraci svjetlosti od sunca do zemlje, vaš bi sat zabiljeţio nula vremena. Ali kad bih mogao promatrati tu zraku svjetlosti kako putuje, izmjerio bih da je prošlo oko 8 minuta i nekoliko sekundi na tom identičnom putovanju od sunca do zemlje. Dvije istinske perspektive jednog događaja.

Prva stabilna materija nastala od energije stvaranja iz Velikog praska koja "stari", koja doţivljava prolazak vremena, bili su protoni, subatomske čestice koje stvaraju veći dio mase atoma i za koje se teoretski smatra da su produkt raspada neutrona u elektrone i protone (slobodni neutroni se raspadaju s poluţivotom od oko 10 minuta, ali stabilni su kada se nalaze u jezgri atoma).

Biblija na vrijeme gleda gledajući Strana 25

(nastavak s 25. stranice)

dr. Gerald Schroeder: Starost

svemira: jedna stvarnost dvije perspektive

prema naprijed u svemir koji se širi,

koristiti za opis udaljenosti sedam

ne sa stvaranjem svemira. Šest dana

od trenutka stvaranja protona, tre-

unutarnjih planeta izuzev Zemlje od

Postanka čine zaseban kalendar i

nutka koji je trajao tek djelić sekun-

sunca. Prema tom odnosu Zemlja ne

stoga su opisani na jedinstven na-

de nakon stvaranja svemira Velikim

bi trebala postojati tamo gdje se

čin. Fraza koja se redovito ponavlja

praskom, kada je svemir bio daleko

Zemlja nalazi. Pa ipak, ovo je jedino

"i bilo je veče i bilo je jutro" jedin-

manji nego što je danas.

mjesto u Sunčevom sustavu koje je

stvena je za ovo poglavlje. Nigdje

pogodno za odrţavanje ţivota.

drugdje u čitavoj hebrejskoj Bibliji

Naša zemaljsko znanstveno mje-

ne čitamo ovaj dvostih prilikom

renje vrijeme promatra gledajući

Ova jednadţba je i odnos koji opi-

unatrag iz sadašnje perspektive na-

suje vezu između zemaljskog pogle-

šeg ogromnog svemira prema onom

da na vrijeme koji gleda unatrag u

Evo malo matematike potrebne za

trenutku kada su se formirali pro-

povijest svemira iz sadašnjosti i bi-

"rješavanje" te jednadţbe. Neki ljudi

toni, na maleni djelić sekunde koji

blijskog pogleda na vrijeme koje

pobjegnu kada ugledaju matemati-

se zbio nakon stvaranje svemira ve-

gleda naprijed od početka za šest

čku jednadţbu. Ako se i vi tako

likim praskom, u vrijeme kada je

dana Postanka.

osjećate, samo preskočite dolje na

svemir bio znatno manji nego što je danas.

Podsjetimo se da godine biblijskog kalendara započinju s Adamom, a

opisa protoka vremena.

rezultate, ali kao što oglas kaţe, pola zabave čini put do tamo.

■

Izračuni Pomoću ove kombinacije drevne mudrosti i suvremenog otkrića, sada moţemo izračunati starost svemira, mjerenu iz ove dvije vrlo različite perspektive.

Ključ izračuna koji povezuje našu vremensku perspektivu gledanja na vrijeme unatrag s onom Tore koja gleda prema naprijed na svemirski prostor u širenju, jest shvatiti da čak i ako je brzina širenja pribliţno konstantna nakon početnog djelića sekunde, frakcijska brzina promjene (tj. koliko vremena treba svemiru da bi udvostručio svoju veličinu) s vremenom se drastično mijenja. To je stoga što je svemir, kada je bio manji, udvostručavao svoju veličinu brţe nego kada je postao veći. To postaje ono što je u znanstvenom ţargonu

poznato

kao

nelinearni

odnos.

Najčešći nelinearni odnos u svemiru je A = A0e-Lt. Ova jednadţba definira brzinu raspada svakog atoma u svemiru. Ona se također moţe Strana 26

Divrej Tora

(nastavak s 26. stranice)

dr. Gerald Schroeder: Starost

Zabavni dio izračuna dolazi kada se jednadţba vrednuje od dana do dana pa moţemo usporediti tvrdnje iz Biblije za svaki dan Postanka sa znanstvenim otkrićima za te dane.

Da bismo odredili trajanje svakog od šest 24-satnih dana Postanka, vrednujemo jednadţbu za svaki od tih dana; t (vrijeme) ide od 0 do 1 za prvi dan, 1 do 2 za drugi dan, itd.

svemira: jedna stvarnost dvije perspektive

nosti.

Prvi dan: 13,8 milijardi godina do

Drugi dan: 6,8 do 3,3 milijarde godina B.P.

6,8 milijardi godina prije sadašnjosti

Biblija (Postanak 1, 6-8): Oblikuje se

(B.P. - Prije sadašnjosti, sluţi za opisi-

nebeski svod. Primijetite da na ovaj

vanje geoloških era, op.pr.)

dan tekst ne završava s "i bilo je do-

Biblija (Postanak 1,1-5): B-g stvara svemir i tada se svjetlost odvaja od tame.

Znanost: Nastanak svemira Velikim

bro", očito zato što procesi koji su započeti na taj dan još nisu poprimili svoje "predviđene" oblike.

Znanost: Prije otprilike 4,6 milijardi godina, Sunce, glavna zvijezda osnovnog poretka i planete, uključujući Zemlju, formirali su se od prašine prethodne supernove.

Treći dan: 3,3 do 1,5 milijardi godina B.P. Biblija (Postanak 1,9-13): Pojavljuju se oceani i suha zemlja, zatim prvi ţivot, biljke. Ovo je označilo poče-

Kada

uspostavimo

kronologiju

dana Postanka, vrlo je jednostavno usporediti ključne događaje svakog dana kako su zabiljeţene u Postanku i interpretirane u drevnim komentarima sa otkrićima suvremene znanosti. Pritom moramo imati na umu da ono što znanost predstavlja

praskom [Prisjetimo se da je do prije nekih 60 godina u znanstvenoj zajednici vladalo mišljenje da je svemir postojao oduvijek. Biblija je bila u krivu od svoje prve rečenice! Tada

tak biljnog ţivota s biljkama spomenutim u tekstu koje su se razvijale tijekom sljedećih dana Postanka (Nahmonides, oko 1250., komentar na Postanak 1,12).

je uočen dokaz o stvaranju Velikim

Znanost: Do prije 3,8 milijardi godi-

praskom i preko noći je svijet saz-

na, prvobitno rastaljena zemlja do-

nao da je Biblija imala pravo!];

voljno se ohladila od svog prvobi-

u doslovno desecima tisuća publi-

Odmah nakon stvaranja svemira

tno rastaljenog stanja da bi se mogla

kacija, Postanak donosi u 31 reče-

Velikim praskom, kako se svemir

formirati tekuća voda (Cloud, P.,

nici. Nemojte očekivati da ćete u tih

širio od svoje početne minijaturne

Oasis In Space; W. W. Norton). Na

nekoliko rečenica pronaći svaki de-

točke kod stvaranja, energija svemi-

površini zemlje formirala se kora

talj za svako razdoblje. Kad istraţu-

ra postajala je sve razrjeđenija u sve

krutih stijena koja se postupno ras-

većem volumenu prostora. Na sni-

pale u blokove veličine kontinenta.

teksta, koristimo samo komentatore

ţenoj energetskoj razini, elektroni

Dok su se ovi blokovi kore kretali

iz starine, komentatore koji su dubi-

su se mogli vezati za atomske jez-

površinom zemlje oko centimetar

nu biblijskog teksta iščitavali stolje-

gre, a svjetlost se mogla odvojiti od

godišnje, na gornjem rubu su se sti-

ćima pa i tisućljećima prije nego što

prvobitne plazme. Prve zvijezde i

jene nagomilale tvoreći planinske

su ljudi saznali za fosile, dinosaure i

galaksije formiraju se otprilike prije

nizove. Stijenjak (Rocky Mountains)

pećine. Tako ne dolazi do iskrivlja-

13 milijardi godina (Bromm, V., The

na zapadnoj obali Sjeverne Amerike

vanja drevne Biblije kako bi odgo-

First Stars, [Prve zvijezde] Google

i Ande na zapadnoj obali Juţne

varala otkrićima suvremene zna-

Books).

Amerike rezultat su ovog kretanja.

jemo duboko značenje biblijskog

Godina 13 27 Broj 1 Strana

Kako su ove planine bile vremenom Strana 27

(nastavak s 27. stranice)

dr. Gerald Schroeder: Starost

svemira: jedna stvarnost dvije perspektive

oštećene i erodirale, podigle su po-

proći milijarde godina između poja-

vršine kontinenata iznad razine

ve tekuće vode na zemlji i pojave ţi-

mora. Da se to nije dogodilo, danas

vota. Otkrića mikrofosila bakterija i

bi cijela površina zemlje bila potpu-

prvog „biljnog“ ţivota u obliku fo-

no prekrivena vodom dubokom oko

tosintetskih algi otkrivaju da se ţi-

2 km.

vot na zemlji pojavio prije otprilike

Moţda

su

najpoznatiji

dokazi

ovog fenomena kontinentalnog pomicanja koje je rezultiralo nastankom planina fosili pronađeni u Burgess Passu u kanadskom Stijenjaku (Rocky Mountains). Prije otprilike

3,6 milijardi godina, to jest mnogo brţe nego što se prvobitno teoretiziralo (DeDuve, C., Blueprint for a Cell: The Nature and Origin of Life [Nacrt za stanicu: Priroda i porijeklo ţivota]; Neil Paterson Publishers).

da su iste veličine.

Znanost: Tijekom perioda četvrtog dana, Zemlja se dovoljno ohladila da se vlaga u prethodno oblacima prekrivenoj zemlji kondenzira. Kao rezultat toga, atmosfera se raščistila, sunce, mjesec i zvijezde postali su vidljivi. Prije tog vremena, iako je sunčeva svjetlost mogla doprijeti do zemlje, stvarno nebesko tijelo sunca nije bilo vidljivo sa zemlje zbog teškog oblačnog pokrivača. Osobno

10 000 godina, potkraj posljednjeg

Četvrti dan: 1,5 do 0,6 milijardi

sam mjerio fotosintetsku proizvod-

ledenog doba, ledenjaci koji su po-

godina B.P.

nju kisika u danima koji su bili tako ■

tjecali s Arktika skinuli su vrh planine i stvorili Burgess Pass. To je otkrilo škriljevac ispunjen fosilima koji su bili zakopani više od pola milijarde

godina.

Fosili,

danas

poznati kao Burgess Shale fosili, su fosili vodenih ţivotinja, ali Burgess Pass prijelaz nalazi se na 8000 metara nadmorske visine! Ono što su danas škriljevac i stijene Stijenjaka, prije otprilike 560 milijuna godina, bili su blato i sluz plitkog tropskog morskog dna, udruţenog s vodenim ţivotom. Ţivot koji je tisućljećima bio zarobljen u blatu i mulju postao je fosil iz Burgess škriljevca, a sporo klizanje kontinenata pomicalo je i podizalo ono što je nekada bilo tro-

Biblija (Postanak 1,14-19): Sunce,

jako oblačni da mada je svjetlost

mjesec i zvijezde postaju vidljivi na

prodirala kroz oblake, nije bilo na-

nebesima (Talmud Hagiga 12a). He-

znaka sunčevog sjaja iza oblaka.

brejski sada kaţe me’or’ot, što znači da su vidljiva stvarna tijela koja emitiraju svjetlost. Prethodno je tekst rekao or’ot, što znači svjetlost, ali ne i stvarna nebeska tijela koja daju svjetlost.

psko morsko dno do vrtoglavih vi-

Tekst ovdje opisuje pogled koji sa

sina Burgess Passa. Upravo o tim

zemljine površine gleda gore budu-

fosilima i eksploziji ţivotinjskog

ći da su sunce i mjesec opisani kao

svijeta govori se u uvodnim rečeni-

"dva velika tijela". Jedino mjesto u

cama petog dana (Postanak 1,20).

cijelom svemiru, sa kojeg se i sunce

Događaj i datum podudaraju se s

i mjesec pojavljuju kao velika tijela,

biblijskim prikazom petog dana.

je Zemlja. Iako je promjer Sunca 400

Izvorna teorija o podrijetlu ţivota pogrešno je predviđala da moraju

Strana 28

puta veći od Mjesečevog promjera, mjesec je 400 puta bliţi zemlji od Sunca. Zbog toga, oba izgledaju kao

Peti dan: 0,6 do 0,2 milijardi godina B.P. Biblija (Postanak 1,20-23): Prvi višestanični ţivotinjski svijet obilno buja u vodama, a iza njega slijede veliki gmazovi i krilate ţivotinje.

Znanost: Bez upozorenja od strane ishodišnih fosilnih zapisa o velikim ţivotinjama i njihovom ekstremnom obilju koje će se uskoro pojaviti, eksplozija ţivota u kambrijskom dobu prije 530 mil. godina proizvela je svaku osnovnu vrstu ţivotinjske tjelesne građe koja postoji danas, dok su vode vrvjele ţivotom (Levin-

Divrej Tora

(nastavak s 28. stranice)

dr. Gerald Schroeder: Starost

ton, J., The Big Bang of Animal Evolution [Veliki prasak evolucije ţivotinja]; Sci. Am; Bowring, S. i dr., Calibrating rates of early Cambrian evolution [Kalibrirajući stope rane kambrijske evolucije]; Science 261:1293; Kerr, R., Did Darwin get it all right? [Je li Dar-

svemira: jedna stvarnost dvije perspektive

sisavci, a potom i ljudi.

Znanost: prije 250 milijuna godina, masovno izumiranje uništilo je ţivot i 90% ţivotinja je nestalo iz fosilnog zapisa (Erwin, D., The mother of mass extinctions, Sci. Am.). Zemlja je tada

Ono što se promijenilo jest to da sada shvaćamo da samo određene vrste ţivota odgovaraju uvjetima Zemlje, koliko god raznovrsne bile (Gould, S. J., The evolution of life on Earth, znanstvenik, Am.).

iznova naseljena. Ono što zaintri-

U 31 rečenici Biblija opisuje tijek

gira osobe koje proučavaju fosilne

postojanja ţivota od stvaranja našeg

zapise je to što, kad je zemlja bila

veličanstvenog svemira koji podr-

ponovno naseljena i otvorile su se

ţava ţivot do pojave čovječanstva.

mnoge ekološke niše zbog masov-

Proučavanje tajni prirode znanstve-

nog izumiranja, nisu nastali nikakvi

ne zajednice pruţa doslovno miliju-

suštinski novi tipovi tijela. Moţda

ne bita podataka za ista ova razdo-

su samo oni koji su prethodili izu-

blja. Slaganje između ova dva izvo-

miranju bili pogodni za zemlju.

ra znanja, jednog drevnog, jednog

Scientific American postavio je pita-

suvremenog, nije iznenađujuće jer

nje: "Je li se mehanizam evolucije

postoji jedan Autor kako za drevnu

izmijenio na način koji sprečava te-

mudrost Biblije, tako i za tajne pri-

Šesti dan: 200 milijuna do 5779 go-

meljne promjene u tjelesnoj građi

rode koje su znanstvenici tek neda-

dina prije sadašnjosti

ţivotinja?" (Levinton, J., The big bang

vno otkrili. ■

Biblija (Postanak 1,24-31): Zemlju

of animal evolution; Sci. Am.). Meha-

naseljavaju ţivotinje. Pojavljuju se

nizam evolucije se nije promijenio.

win dobro shvatio?] Science 267:1421).

Krilati insekti pojavili su se prije 340.000.000 godina, a na starijim fosilima nije pronađen nagovještaj njihovog skorašnjeg dolaska (Marden, J., i Kramer, M., Surface skimming stone flies, a possible intermediate stage in flight evolution; Science 266:427; Kaiser, J ., A new theory of insect wing origin [Nova teorija podrijetla krila insekata], Science 266:363).

Godina 13 29 Broj 1 Strana

Strana 29

g aće

om

a tisk IZGUBLJENI INTERVJU DANILA KIŠA

Nastao u jeku velike jugoslavenske književnopolitičke polemike, ali nikada nije objavljen: 'Nikada nisam doznao zašto' Iz d

Jutarnji list 20.10.2019., piše Ţeljko Ivanjek Nikada nisam doznao zašto intervju nije objavljen. Ne znam, moţda sam bio previše na strani pisca Kiša. Bilo me stid pred Danilom Kišom. Pa, kad sam ga početkom osamdesetih viđao po Masarykovoj, bilo mi je neugodno prići mu i ispričati se Poslije četrdeset godina svaka je istina samo vjerojatna, kao što je tumačio Filozof u “Poetici”. I utješno dodao: “Moţe biti bolja od „prave‟”. Kako god, ovo se dogodilo u prvoj polovici 1977. Riječ je o rekonstrukciji davnog intervjua s Danilom Kišom (22. II. 1935. - 15. X. 1989.).

Bila je to promptna reakcija omladinske štampe, konkretno Poleta, na tada aktualnu polemiku, koja je stekla titulu najveće u povijesti srpske knjiţevnosti, dok je hrvatsku naţalost zaobišla, premda se vaţan dio vodio na stranicama zagrebačkog dvotjednika Oko, koji je ureĎivao Goran Babić s naklonošću prema polemici. U njemu je Predrag Matvejević reagirao na napade na Danila Kiša i na njegovu knjigu kratkih priča “Grobnica za Borisa Davidoviča”.

“Grobnicu” sastavljenu od sedam priča, na “svega” 135 stranica, objavio je Liber Slavka Goldsteina 1976. Spominjalo se da je Leonid Breţnjev upitao predsjednika Tita: “Kakva je to antisovjetska knjiga izašla kod vas?”, što se gdjekad naziva okidačem polemike. Bio je to veliki sovjetski interes za ulogu knjige u formiranju javnoga mišljenja. Napokon, Zlatko Crnković, koji je odbio “Grobnicu” u Znanju i zbog toga ţalio, objavio je malo kasnije djelo Nadeţde Mandeljštam “Strah i nada”, zbog čega su ga bili napali predstavnici sovjetskih vlasti. I to je bila ta knjiţevna nesvrstanost.

Bilo kako bilo, na Matvejevićev tekst u Oku odgovorio je Dragan M. Jeremić u Knjiţevnim novinama tekstom na pet stupaca izostavljam bibliografske bilješke. Ovaj sveučilišni profesor, pa zatim tada popularni pisci Miodrag Bulatović i Branimir Šćepanović, na čelu s novinarom Duge Golubovićem, ustvrdili su da je Kiš plagijator te da je u “Grobnici” prepisivao tuĎe tekstove, npr. Karla Štajnera (“7000 dana u Sibiru”), kao i neke francuske srednjovjekovne dokumente. Usput, ţivući Strana 30

■

Štajner suzdrţao se od komentara i sačuvao prijateljstvo s Kišom.

Velika knjiţevna polemika Polemika o “plagijatu” nije bila nimalo bezazlena, bila je itekako dnevno-politička, a na štetu knjiţevnosti, što Jeremić posredno ističe: “Ma kako se lično osećao, on [Matvejević] je objektivno samo pesnica kojom drugi udara one koje mrzi. UviĎajući to, ja ne mogu da se ljutim na njega. Ja sam ga dosad voleo i cenio, kao što cenim i volim sve pisce koji našoj, jugoslavenskoj, socijalističkoj i samoupravnoj kulturi mogu dati značajne rezultate, i ne mogu preko noći da ga omrznem zato što ga je neko upotrebio kao oruĎe svoje mrţnje, verujući, štaviše, da je njegov članak rezultat samo jednog prolaznog duhovnog pokleknuća”.

(Matvejević je rukopis “Grobnice” donio Crnkoviću, pa ga potom, odbijenog, prenio Goldsteinu u Savsku ulicu.)

Danilo Kiš je otpisao napadaču: “Tekst što ga je Dragan M. Jeremić objavio u Knjiţevnim novinama (od 1. decembra 1976.) pod naslovom “Niski udarci tuĎom rukom” pojavio se kao (preuranjena) novogodišnja čestitka beogradske knjiţevne “cosa nostre” i kao ferman u kojem me glavom i bradom sâm knjiţevnički šef opominje na čaršijski red: da ne pokušavam da dignem glavu, jer će mi uzeti skalp, da podnosim s mirom Boţjim sudbinu koju mi je “cosa nostra” nametnula, inače ću biti rastrgnut konjima na repove”.

A tko je sve bio protiv Kiša moţe se pročitati u njegovom polemičkom tour de

forceu “Čas anatomije” (1979.), na koji mu je glavni protivnik Jeremić odgovorio u knjizi “Narcis bez lica” (1981.). Posrijedi je bila prva postmoderna polemika u nas o ulozi citata u knjiţevnosti.

No, zašto je tjednik Polet, koji je izdavao Savez socijalističke omladine Hrvatske, odlučio pisati o polemici Kiša i vodećih beogradskih pisaca i kritičara? To nije bila “čista” knjiţevna polemika, naprotiv, bio je to društveno-politički dogaĎaj, na što se otvoreno pozivao Jeremić u prethodnom citatu.

Kako god bilo, kao Poletov urednik kulture sjeo sam u vlak koji je drndao na famoznoj relaciji od 400 kilometara, od Zagreba do Beograda. Ţelio sam razgovarati s obje suprotstavljene strane, iako sam već tada, kao ljubitelj “Grobnice”, bio na strani pisca Kiša. Nisam ni zapazio da ga je Jeremić diskretno ţigosao kao protivnika “jugoslavenske, socijalističke i samoupravne kulture”, dakle kao drţavnog neprijatelja.

Raspakirao sam se u hotelu Kasina u centru Beograda pa počeo nazivati sugovornike. To su trebali biti “glavni krivac” Danilo Kiš i “tuţitelj” Dragan M. Jeremić. Isto tako, dogovorio sam sastanke s Miloševićem i Radomirom Konstantinovićem.

Kao student komparativne knjiţevnosti rado sam čitao tekstove posljednjeg o srpskim pjesnicima, npr. Todoru Manojloviću, u debelim svescima Trećeg programa Radio Beograda, kao i “Filosofiju palanke”, koju je izdao isti časopis 1969.

Divrej Tora

(nastavak s 30. stranice)

DANILO KIŠ:

... nikada nije objavljen: 'Nikada nisam doznao zašto'

Rekao sam Kišu da sam u Kasini i da slabo poznajem Beograd, pa je on kao mjesto sastanka predloţio hotel Metropol, gdje je, rekao je, rado svraćao. Tamo je mirno, moţe se razgovarati. I ondje smo se sastali isto ili drugo popodne. Imao je pravo, to je bilo blizu mog hotela; malo ravno, pa malo nalijevo, ako se ne varam. Bio je to drugačiji hotel od ovoga danas, Metropol Palacea, no isti je to hotel koji meĎu slavnim gostima ističe Ivu Andrića, ali izostavlja Kiša. Pamtim kavanu po zrcalima koja su onda bila moderna; imali su ih zrinjevački Splendid, Kod Ive na Trgu itd. U njoj je vladala polutama, svjetla su se rano palila.

kvazi-politička stajališta. Moţda je baš zato pristao na razgovor sa 22-godišnjim poletarcem, koji je imao skromne čaršijske afinitete.

Pisac je došao viši nego što sam pretpostavljao, još viši zbog lavlje “grive” od kose; uopće, bio je veći od mog očekivanja, zavaranog fotografijama. Fotografije pisaca još su bile rijetke, tek su stizale na ovitke knjiga. Kiš je tada bio zauzet pisanjem “Časa anatomije” i odavde je počeo razgovor. Gdje prestaje citat, a počinje plagijat? Čini mi se da smo naručili turske kave i lozu.

O terminu sam objavio članak u beogradskom Studentu, ali ostao je običan “dokumentarizam”. Drugi dan imao sam dogovor s Nikolom Miloševićem u njegovoj kući.

Ponudio me maminim kremšnitama. Ono što je izjavio o “Grobnici” bio je objektivni prikaz korištenja citata u knjiţevnom djelu.

Zahvalio sam mu na kolačima, njegovoj mami, i na njegovoj knjizi “Andrić i Krleţa”.

Pamtim njegov esej o alibi-kulturi, odgovarao je ondašnjoj situaciji. I ne samo njoj.

Otići ili ostati Kišu je dozlogrdila cijela ta halabuka oko njegove knjige, oko “Grobnice za Borisa Davidoviča”. Bilo mu je dosta, dotjerala ga do dileme: otići ili ostati. Zapravo, odlučio je otići iz Beograda. Na tu se odluku nadovezalo pitanje: kamo? Od svih gradova zaustavio se na dva: na Dubrovniku i Parizu. Zatim je citirao ne znam koga: “Kada čovjek odlazi iz svog grada, trebao bi otići u veći grad, u kojem se moţe izgubiti, a ne u manji”. Ili je sam tako razmišljao.

I to sam, začudo, zapamtio iz davnog dijaloga. I bezobraštinu šmrkavca koji je htio pomoći omiljenom piscu “Bašte, pepeo” (1965.) i “Ranih jada” (1969.); tada još nisam čitao “Peščanik” (1972.) i druge knjige. Ja bih otišao u Dubrovnik, rekao sam. Ondje sam bio prenoćio nekoliko kišnih noći na malom maturalcu. Jednako tako, bio sam dva-tri dana u Parizu i od znamenitosti vidio - Pigalle i Moulin Rouge.

Zaboravio sam da je Kiš imao Francusku u malom dţepu. U njoj je proţivio nekoliko godina kao lektor srpskohrvatskog. Svejedno, bezobrazno sam mu sugerirao nešto što nisam poznavao, a najmanje jezu neduţno osuĎivanog, zbog kreativnog uvjerenja.

Pisac je jako dobro znao izmeĎu kakvih gradova bira. Činilo mi se da nije volio novinare, premda je i sam pisao u studentskim Vidicima. U cijeloj toj knjiţevnopolitičkoj aferi novine su mu se još više zamjerile, one su cijelu polemiku napuhavale i vukle je prema ţutoj bari, koristeći

Godina 13 31 Broj 1 Strana

Objasnio mi je da u “Času” ţeli odgovoriti “cosa nostri”, ali jednako tako rastumačiti zašto su citati dobar prolaz za pisca koji se bavi povijesnim dogaĎajima. Opet sam, dakako, imao prijedlog. Kad se citat, naime, upotrebljava kao vlastita rečenica, to bih zvao “dokument-art-izmom”. Svidio mu se taj prijedlog, pitao me bi li ga mogao koristiti u “Času anatomije”. Oduševio sam se, ali nisam ga pronašao u knjizi.

Nakon Miloševića sam otišao na drugu stranu sukoba, na stranu optuţbe, i susreo se s profesorom Draganom M. Jeremićem na kavi u nekoj kavani. Ono što je već napisao u novinskim tekstovima mi je otprilike ponovio. Cijenio je pisca Kiša, ali postupak kojim se posluţio u “Grobnici” smatrao je nedopustivim. Zabiljeţio sam njegovu izjavu.

Ovdje moram spomenuti da smo se u redakciji dogovorili, ili je tako rekao glavni i odgovorni urednik Nino Pavić, da moramo ostati “neutralni” u sukobu koji se još uvijek sporadično vodio. Čini mi se da je nedugo prije mog puta i sam Jeremić objavio u Oku tekst “Ogrlica od tuĎih bisera”.

Jasno, bio sam na strani Kiša, moţda i zato što sam na komparativnoj pročitao niz knjiţevnih djela s citatima, npr. Dos Passosa.

Svejedno, naglašavao sam sugovornicima da će Polet dati riječ objema sukobljenim stranama, da će ostati objektivan.

Iduće poslijepodne u Metropolu posvetili smo knjizi “Grobnici za Borisa Davidoviča”, donio sam je sa sobom, svu podcrtanu.

Kao radišni student, što sam bio, zamolio sam Kiša da mi odgovara priču po priču: gdje se i kako pretapaju fakcija i fikcija, stvarni i izmišljeni likovi, kao da sam trebao sebi dokazivati ono u što sam još prije vjerovao. Bez obzira na to gdje se oni preklapali, vaţna je jedino knjiţevna vjerodostojnost u koju nisam sumnjao.

No, poţelio sam to čuti, a Kiš je imao strpljenja sa mnom. Usput, treba spomenuti da su zapravo sve priče posvećene njegovom duhovnom krugu: “Noţ sa drškom od

ruţinog drveta” Mirku Kovaču; “Krmača koja proţdire svoj okot” Borislavu Pekiću; “Mehanički lavovi” Andréu Gideu; “Magijsko kruţenja karata” Karlu Štajneru; “Grobnica” je posvećena uspomeni slikara Leonida Šejke, a priča “Psi i knjige” Filipu Davidu.

Na brojna pitanja Kiš je odgovarao otprilike onako kako je to zapisao u “Času anatomije”. Narugao se kritičaru koji je, pročitavši sedmu, zadnju priču u zbirci “Kratka biografija A. A. Darmolatova”, traţio istoga po enciklopedijama, pa ga nije našao. U “Grobnici” su navedeni “mnogi izvori, pravi i laţni, argumentni i ornamentalni, ne samo listovi i časopisi, knjige, hronike i istorije (iz prve ili iz druge ruke), nego i imena, prava i laţna”. U njegovom svijetu fikcije, “gde se mešaju istinito i laţno”, jednako kao u svijetu knjiţevne mistifikacije, krajnji je cilj “postizanje neke objektivne, istorijske istine”.

Kad ćete objaviti svoj odgovor, upitao sam Kiša. Nato ozbiljan, pisac teţe odgovara: “Kada završim knjigu”. Hoće li objaviti gotove dijelove u nekom časopisu, pitao sam zatim. Moţda bi Polet mogao objaviti jedan dio. To je tada bio cehovski običaj, časopis ili novine, zatim radio i na kraju knjiga.

Laţno trţište, ali tri honorara. Kiš se tome protivio, poučio me da se fragmenti ne objavljuju zato što čitatelji, u tom slučaju, misle da su pročitali čitavu knjigu. A nisu.

Ne, ne treba objavljivati fragmente.

Odraz palanke Radomir Konstantinović je u polemici o Kiševom djelu vidio još jedan odraz palanke. Bio sam u njegovom neboderu, na kavi. Popodne sam otišao posljednji put u Metropol. Obećao sam Kišu da ću mu polati naš intervju. Otišao sam zadovoljan iz Beograda i pretipkao razgovore i materijale i predao ih.

Ali, intervju s Danilom Kišom nije nikada izašao. Nisam sačuvao kopiju, vjerujući da se ovako zanimljiva tema i sugovornici ne smiju i ne mogu samo tako izgubiti. Nisam ni doznao zašto je završio u makulaturi. Ne znam, moţda sam bio previše na strani pisca Kiša, zanemarujući onu jugoslavensku, socijalističku kulturu i knjiţevnost koju je zagovarao oponent Jeremić.

Bilo me stid pred Danilom Kišom. Pa, kad sam ga početkom osamdesetih viĎao po Masarykovoj, bilo mi je neugodno prići mu i ispričati se. Osim toga, vjerojatno je zaboravio cijeli slučaj - moglo je to biti 1982., kad je zagrebački “Globus” spremao njegova odabrana djela u deset knjiga. Danilo Kiš tada je već ţivio u Parizu kao “ţidovski pisac srpskog jezika”, kako ga je predstavljao New Yorker. ■

Strana 31

Iz d

g aće

om

Uzaludna bitka Države Izrael protiv neposlušnih filmaša

a tisk

“NAŠI DECKI”

Jutarnji list 19.10.2019.

Izraelski filmski fond već godinama financira projekte koji propituju same drţavne temelje, kritički se postavljaju prema zlostavljanju Palestinaca od Ţidova, a i zastupaju prava manjina i marginalaca. Zahvaljujući tome, kinematografija je procvala, stekla ozbiljnu međunarodnu reputaciju, a televizija se pak preporodila osnivanjem privatnih i komercijalnih kanala U četvrtak je na kanalu HBO 3 emitirana sedma, dosad zacijelo najprovokativnija epizoda izraelske serije “Naši dečki”.

Naizgled, ništa u njoj nije moglo biti posebno, sve smo već doznali, da je nakon ubojstva trojice ţidovskih mladića za odmazdu stradao arapski tinejdţer, a pokazali su nam i tko su krivci. No, ovdje su se zbivanja vratila malo unatrag i doznali smo kako je izgledala ta jeziva noć kada su ubojice odveli momka takoreći s njegova kućnog praga i poslije ga zatukli i spalili u obliţnjoj šumi.

Automobil u kojem su se nalazili “osvetnici” kruţio je središtem grada, gdje je masa urlala “Ubij Arapa!”, nisu bili sigurni koga će odabrati za ţrtvu, a kad bi se i odlučili za nekoga, nešto bi se ispriječilo, tako da nisu mogli realizirati svoj naum. Ti trenuci zapravo su najstrašniji, navijamo da ne nalete na Mohameda Abu Hdeira, a opet ishod znamo i on je neizbjeţan. Mora da je u Izraelu ta epizoda pobudila posebnu pozornost jer jedan od fanatičnih protagonista kaţe: “Radimo to za izraelski narod”. Pogledate li idući tjedan osmu epizodu, u njoj je i rečenica koju izgovara jedan izraelski policajac: “Ako počneš hapsiti ljude samo zbog mrţnje, pola će zemlje završiti u zatvoru”.

Kako je moguće da je takva serija snimljena? Ponajprije zato što su njezini tvorci (jedan od njih je Joseph Cedar, čija je odlična obiteljska drama “Fusnota” ne tako davno nominirana za Oscara za najbolji strani film) već navikli da izraelska kinematografija i televizija ignoriraju prigodno i patriotsko te nastoje uzdrmati gledatelja.

Osim toga, “Naši dečki” su koprodukcija izraelske produkcijske kuće “Keshet Media Group” i američkog HBO-a, koja nije ovisila o drţavnom novcu i zato je tako subverzivna. A i da se drţava uplela, to ne bi ništa promijenilo. Izraelski filmski Page 32 Strana 32

fond već godinama financira projekte koji propituju same drţavne temelje, kritički se postavljaju prema političkom zlostavljanju Palestinaca od Ţidova, a i zastupaju prava manjina i marginalaca. Zahvaljujući tome, kinematografija je procvala, stekla ozbiljnu meĎunarodnu reputaciju, a televizija se pak preporodila osnivanjem privatnih i komercijalnih kanala, koji su sadrţaje odreĎivali prema gledanosti a ne prigodnosti.

Ne tako davno u Zagrebu je boravio Sasson Gabai, glavni glumac u “Posjetu orkestra” (2007.), filmu u kojem Egipćani zalutaju u izraelskoj provinciji, strah ih je da ne dobiju batina ili nešto gore, no sve završi vrlo pomirljivo. Dopadljiva, blaga komedija Erana Kolirina postigla je svjetski uspjeh, a vjerojatno bi dobila i Oscara da se nije ogriješila o pravilnik Američke akademije: po njemu, film mora biti na jeziku one zemlje koja ga predlaţe za nagradu, a u “Posjetu orkestra” Egipćani i Izraelci komunicirali su na iskvarenom engleskom, jedinom jeziku koji su znali.

Pravila su poslije promijenjena, Gabai je rekao da mu je ţao što su ih zakinuli za Oscara, ali je objasnio da je taj film dao samopouzdanje kinematografiji koja je tek traţila pravi put. I ne samo to, istaknuo je da je iznimno vaţno što je u tom razdoblju zahvaljujući privatizaciji i televizija ţivnula, on sam dobio je glavnu ulogu u seriji “Polishuk” (2009.), političkoj komediji koja bi na drţavnoj televiziji bila nezamisliva.

Početak čuda Situacija se u njegovoj domovini počela mijenjati osnivanjem Izraelskog filmskog fonda 1979. Nije to odmah dalo osobite rezultate. Kad je Katriel Schory potkraj devedesetih imenovan njegovim šefom (ove se godine povukao, nakon što je dva desetljeća proveo na toj duţnosti), zatekao je ne baš blistavu situaciju: gledanost domaćeg filma se srozala, produkcija je imala bezbroj problema, a kinodvorana je bilo sve manje. Inzistirao je da se snimaju atraktivniji i provokativniji filmovi (već 2002. odobrio je produkciju drame “Yossi & Jagger”, priču o ljubavnoj vezi dvojice mladih izraelskih vojnika), dovodio koprodukcije iz zemalja s kojima su se sklapali posebni ugovori i poticao lokalnu festivalsku scenu.

Ozbiljni rezultati pokazali su se tek u drugoj polovici prvog desetljeća novog tisućljeća, nakon “Probe orkestra” uslijedio je animirani “Valcer s Bashirom” Arija Folmana (2008.), ţestoka osuda drţanja izraelske vojske u libanonskom ratu 1982., koji je ovaj put ipak nominiran za Oscara, a na televiziji je Keshet Media Group producirao dvije sezone serije “Ratni zarobljenik”, koju je otkupio američki Showtime i preradio u veliki hit “Domovina” s Claire Danes i Damianom Lewisom. Nije se sve vrtjelo oko politike, Keshet Media Group najbolje je prošao s izraelskom verzijom “Big Brothera”, najprodavanija serija bila je “Na terapiji”, koja je imala bezbroj inačica, a noviji meĎunarodni uspjeh je serija “Preljub”, u holivudskoj verziji s Dominicom Westom i Ruth Wilson u glavnim ulogama.

Tako su i najgledaniji filmovi u kinima bile komedije s lokalnim štihom, ali uz njih je napravljeno još štošta. Triler “Big Bad Wolves” o graĎanskoj odmazdi prema serijskom ubojici mladih ţena oduševio je Quentina Tarantina, moţda bi postigao i veći odjek da KanaĎanin Denis Villeneuve nije iste godine, ali nekoliko mjeseci kasnije, snimio film vrlo slične priče - “Zatočene”, s Hughom Jackmanom, Jakeom Gyllenhaalom i Violom Davis. Svakako najbolji izraelski film u novijem razdoblju je “Betlehem” Yuvala Adlera, obasut nagradama Izraelske filmske akademije, u kojem spretni policajac uspije ucijeniti sina šefa lokalnog Hamasa da suraĎuje s njim i dojavljuje mu kad njegov tata planira neku od terorističkih akcija.

Odnos dvojice protagonista prikazan je vrlo slojevito, mladić ne otkriva policajcu sve što je doznao od oca, a policajac je pak iskreno zabrinut da njegov doušnik ne nastrada u nekoj od dojava. Film je snimljen prema istinitom dogaĎaju, prikazanom u dokumentarcu “Zeleni princ”; u njemu Mosab Hasan Jusef, sin osnivača Hamasa, otkriva kako je suraĎivao s izraelskom obavještajnom sluţbom Shin Betom i kako je uspijevao da ga njegova vlastita obitelj ne raskrinka. Gonen Ben Yitzhak, policajac koji ga je vrbovao, takoĎer se pojavljuje u filmu, razmjerno zadovoljan što Hasan Jusef nije stradao dok su obojica pomalo nevoljko suraĎivala. Potonji danas ţivi u Americi, identitet mu je promi-

Divrej Tora

jenjen i nema namjeru vraćati se ni u Izrael ni u Palestinu.

Dokumentarci su svakako najsubverzivniji odjeljak izraelske kinematografije. Jedan od najintrigantnijih ranih izdanaka je “Otkvačiti se”, prikaz malo poznate navike izraelske mladeţi, koja nakon trogodišnjeg sluţeNja vojnog roka, zahvaljujući jeftinim avionskim kartama, završi u Indiji, gdje uz drogu pokušava zaboraviti opasnosti koje su ih čekale u patrolama i akcijama protiv palestinskog stanovništva. I danas tamo postoje čitave izraelske enklave, kojima je to nova domovina.

Film “Pet slomljenih kamera” Emada Burnata i Guya Davidia (2011.) nominiran je za Oscara i razgovijetno staje na stranu palestinskog seljaka koji se bori protiv izraelskog okupatora nenasilnim sredstvima.

Za Oscara su nominirani i “Čuvari” Drora Moreha (2012.), u kojima se šefovi izraelske tajne sluţbe - tu su funkciju obavljali desetljećima - slaţu samo u jednom: da su političari namjerno podjarivali sukob Ţidova i Arapa kako bi ostali na vlasti. U “Cenzuriranim glasovima” Mora Loushyja (2015.) javljaju se veterani Šestodnevnog rata iz 1967. (meĎu njima je i u meĎuvremenu preminuli knjiţevnik Amos Oz), tvrdeći da nikad ne bi ostali u vojsci da su znali da se taj sukob svodio na istjerivanje arapskog stanovništva s njihova teritorija. Svoje su dojmove zabiljeţili tada na magnetofonske vrpce, koje su cenzurirane, a tek gotovo pola stoljeća kasnije doznala se prava istina.

Malo drţavnog novca Kako je moguće da izraelska kinematografija (godišnje proizvede 18 do 24 filma) i televizija predstavljaju takvo “bure baruta” za tamošnju sredinu?

Očekivalo se da će nova ministrica kulture i sporta Miri Regev, imenovana 2015. na tu funkciju, donekle obuzdati takvu vrstu produkcije: ona je brigadna generalica, sudjelovala je u 2. libanonskom ratu, a film koji oboţava je “Operacija Grom” pokojnog Menahema Golana, o akciji izraelskih komandosa sredinom 70-ih u Entebbeu u Ugandi, gdje su pobili njemačke i palestinske teroriste, otmičare aviona Air Francea. Odmah je nagovijestila da će drţava podupirati “lojalnost u kulturi” i “odgovornost prema vlastitoj zemlji”, no njezine stroge mjere nisu urodile plodom..... ■ Godina 13 Broj 1