1-01 - Divrej Tora - Berešit 5783

Činjenica da je Adam zabranio doticanje drveta bi la je dobra mjera preostro žnosti protiv opasnosti koju je drvo predstavljalo. Grad postavlja ograde oko opasnih šahtova, pa zašto ne podići barijeru protiv kršenja Bžje riječi? No, Adamova je pogreška bila u tome što Evi nije priop ćio jasnu razliku između B žje zapovijedi i onoga što je dodatna razina za štite koju je postavio čovjek.

Zato su se kroz židovsku povijest naši učenjaci uvijek svojski trudili razlučiti što je zakon Tore, a što rabinski zakon. Adamova fatalna pogreška bila je u tome što tu razliku nije priopćio.

(Berešit 1,1 6,8)

B g u šest dana stvara svijet. Prvoga dana on stvara tamu i svjetlost. Dru goga dana On oblikuje nebesa, raz dvajajući "gornje vode" od "donjih voda". Trećega dana On postavlja granice kopnu i moru, te daje nalog drveću i raslinju da iznikne iz zemlje. Četvrtoga dana On postavlja sunce, mjesec i zvijezde da mjere vrijeme i osvjetljavaju zemlju. Ribe, ptice i gmazovi stvoreni su petoga dana; ko pnene životinje i ljudsko biće šestoga. B g prekida s radom na sedmi dan, i posvećuje ga za dan odmora.

B g oblikuje ljudsko tijelo od ze maljskog praha i udahne mu u nosnice "živu dušu". Prvobitno, čovjek je jedna osoba, ali zaključivši da "nije dobro da je čovjek sam", B g uzima od čovjeka

"stranu", oblikuje je u ženu, i spaja ih u bračnu vezu.

Adam i Eva su postavljeni u Eden ski vrt. Dobili su zapovijed da ne jedu s "drveta poznavanja dobra i zla" Zmija navede Evu da prekrši zapo vijed, a ona podijeli zabranjeni plod sa svojim mužem. Zbog njihova grijeha dolazi zapovijed da će čovjeka zadesiti smrt, tako da će se vratiti u zemlju od koje je stvoren, i da će svaki uspjeh doći jedino kroz naprezanje i teškoće. Čovjek je prognan iz Vrta.

Eva rađa dva sina, Kajina i Abela. Kajin se zavadi s Abelom i ubije ga, te tako postane lutalica bez stalnog mje sta boravka. Adamu se rađa treći sin, Set, čiji je potomak u desetom koljenu Noah, jedini pravedan čovjek u po kvarenom svijetu.

Tora,

Ivanuša

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Parašat Berešit

Prva alija 34 p’sukim 1,1 2,3

Ova alija sadrži prvi izvještaj o Stvaranju.

Prvi odlomak Breišita rijetko se či ta na Minha prethodnog šabata. Sa mo kad Simhat Tora padne na ša bat, čita ga se prethodnog šabata, a u tom slučaju i na Šaharit i na Min ha. Simhat Tora ne može pasti na šabat u huc la arec (van Izraela), no u Izraelu se to događa prilično često. Na Simhat Tora čitamo cijeli odlo mak od 34 pasuka.

Redovno ponedjeljkom i četvrtkom čitamo samo prva tri dana stvara nja, ukupno 13 p'sukim. U nekim je šulovima običaj da se četvrtkom čita do uključujući 5. dana stvaranja (ukupno 23 p'sukim). Jeste li shvati li? Četvrtak jom hamiši zgodno, zar ne?

U Gemari postoji spor o tome ka da je stvoren svijet u tišreju ili ni sanu. Riječ B'reišit je anagram od Alef B'tišrej. Da su anagrami bili pri hvatljiv izvor, možda bismo mogli riješiti taj spor. Svejedno, to je lijep anagram.

Baal HaTurim ističe da je g'matrija B'reišit bara 1116, isto kolika je i brojčana vrijednost fraze: B'roš haša na niv'ra na Roš Hašana je (svijet) stvoren.

Koliko je star svijet?

Ovo što slijedi je jedan od mnogo brojnih načina objašnjenja starosti Zemlje. Postoje mnoge ideje koje donose potpuniju prezentaciju; ovo

ovdje je samo da vam otvori apetit.

Jedno tradicionalno gledište kaže da je prvi dan mjeseca tišreja godine 1., bio 6. dan Stvaranja, dan u kojem su stvoreni svi sisavci, uključujući i ljude. To je bio dan kad su Adam i Hava smješteni u Gan Eden; dan kad su jeli s Drveta spoznaje; dan kad su protjerani iz Gan Edena. Uz pretpostavku da su dani stvaranja bili dani koje mi poznajemo (možda jesu, a možda i nisu bili, ali tu sad neće biti riječi o tome), možemo se vratiti na Dan jedan Stvaranja i datum 25. elula, prije nego što je započela godina jedan (nazovimo je nultom godinom).

Postoji znatan broj mišljenja da izvještaj o Danu jedan Stvaranja po činje 3. pasukom Tore: "I B g reče Neka bude svjetlost". Ali što je s prva dva p'sukim? Berešit (odnosno, u početku) B g je stvorio Nebesa i Zemlju, a Zemlja je bila bezoblična i prazna … Kada? Kada se dogodio Berešit?

Jedan način da se razumije stva ranje jest da ga se podijeli u dvije faze. Prvo je stvaranje nečega ni iz čega ješ me'ajin creatio ex nihilo. Tim činom B žjeg stvaranja nastala su Nebesa i Zemlja drugim riječi ma sve postojeće, ali u jednoj kao tičnoj mješavini.

Materija i energija i vrijeme i pri roda i ideje i zakoni prirode i tko zna što sve, bez funkcije i reda, oče kuju drugu fazu stvaranja. Prva fa za stvaranja sažeta je u prvom pasu ku Tore; rezultat tog stvaranja ne čega ni iz čega, opisan je u drugom

pasuku

Od trećeg pasuka vidimo opis dru ge faze stvaranja: stvaranje nečega iz nečega. B g je zapovjedio toj stvo renoj mješavini da se počne razluči vati, da se izdvoji iz tohu vavohu i da preuzme zaseban identitet. Svjetlo sti nije zapovjeđeno da nastane u Danu jedan (prema ovom gledištu o Stvaranju), Berešit je već bio stvo ren; svjetlost se izdvojila iz primor dijalne mješavine i pokrenuli su se zakoni fizike koji se primjenjuju na svjetlost na Dan jedan. Tako je i s ostatkom Tjedna stvaranja.

■

Kada je bio Dan jedan Stvaranja? Recimo, prije malo više od 5783 godine. Kad je bio Berešit? Tora ne kaže. To je pitanje, zapravo, besmi sleno jer je i vrijeme bilo dio mje šavine i nije bilo u funkciji sve do druge faze Stvaranja. Ne treba "če kati" Dan 4 i razmještaj nebeskih tijela kako bi se razmotrilo pitanje vremena vajehi erev, vajehi boker …bit će dobro. Ali ne od Berešita. To je bilo prije nego je vrijeme dobilo smisao.

Raši

Raši navodi rabina Jichaka koji ob jašnjava zašto Tora počinje s Berešit, a ne s micvot i halahičkim tekstovi ma u parašat Bo. On kaže da ćemo mi, ako nas narodi svijeta optuže za

Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

krađu zemlje Izraelove od drugih koji su je kroz generacije bili oku pirali, moći ukazati na događaje u povijesnim dijelovima Tore i vidjeti da B g uzima zemlju od koga On hoće i daje je kome hoće.

Ali što se događa ako narodi svije ta ne prihvaćaju lekcije iz Tore? Mo žda nisu oni ti koje treba uvjeriti. Uzdamo se u proročansko vrijeme kada će svi narodi prepoznati B ga Izraelovog i prihvatiti našu ulogu u ovom svijetu i naš odnos s Njim.

Mi smo ti koji u Tori trebaju vidje ti da B g sve nadzire. To vrijedi i za Židove koji smatraju da smo ovdje uzurpatori, a vrijedi i za one pono sne Židove koji smatraju da su sve što je ovdje postigli bez B žje pomo ći i bez njegova odobravanja. Pri hvaćaju li Arapi i drugi ljudi ono što tvrdimo iz Tore, jedna je stvar. Da li mi, Židovi, stvarno vjerujemo da je ova zemlja naša? Jest. Ne bismo se trebali osjećati loše kad ističemo da je Erec Jisrael u našem posjedu.

Baal HaTurim i drugi ističu da Sofei Teivot završna slova početne tri riječi Tore, tvore riječ emet istina. Psalam 119,160 kaže: Roš d'vorha emet, početak (glava) tvojih riječi je istina. Jedan od hasidskih velikana kaže ovako: autor će često staviti svoj znak na početak svog djela. B žji "pečat" je Emet, a poja vljuje se u prvom setu Sofei Teivot Slično tome, izvještaj o Stvaranju završava s tri riječi čija posljednja slova sriču: emet. Tako smo sad na tragu ideje po kojoj je čitav postu pak Stvaranja natopljen B žjom isti nom bez koje svijet ne bi bio u stanju postojati.

Mjesec je smanjen, ali to je nado knađeno (a) svijetli i danju (pone kad Sunce ne sja noću) i (b) ima bezbroj zvijezda kao "pratnju".

Koliko god da su Sunce i Mjesec različiti, nama se čini da su točno iste veličine. Stvarnost je jedna stvar, ali naša percepcija je također stvarnost.

G'matrija na temelju L'ora šel Tora R. Yaakova Auerbach z"l

Mišlej (3,15) opisuje da je vrijed nost Tore veća od rubina (ili bisera), i štogod da čovjek poželi ne može se usporediti s vrijednosti Tore. (Dva p'sukim kasnije u istom kontekstu, nalazimo poznate riječi D'rahe'ha darhei no'am ... i Ec hajim hi...)

J'kara hi mi'p'ninim ona (Tora) je dragocjenija od rubina (bisera) = 10 + 100 + 200 + 5 (315) + 5 + 10 + 1 (16) + 40 + 80 + 50 + 10 + 50 + 10 + 40 (280) = 611, što je brojčana vrijed nost riječi Tora.

G'matrija prve fraze u Tori B'reiš it bara je 1116. B'reišit bara je napisa no iznimno velikim slovima, pa rabi Auerbach piše da možemo dodati još 2, što nas dovodi do ukupno 1118. Ovo je g'matrija od pasuka, Š'ma Jisra'el, Hašem Elokeinu, Hašem Ehad. U određenom smislu, i Š'ma pasuk i B'reišit bara iznose sli čne tvrdnje o našem uvjerenju o B žjem postojanju i Njegovom stva ranju svijeta.

Zbog nedostatka prostora i vre mena, zadovoljit ćemo se ovdje da kažemo da prva alija opisuje stva ranje i B žje odmaranje na prvi Šabat.

Levi Druga alija 16 p'sukim 2,4 19

Zatim imamo ponovno iznošenje procesa stvaranja, s naglaskom na Gan Eden, oblikovanje Adama, Adamovu dominaciju nad priro dom, njegovu prvu zabranu jesti s drveta spoznaje dobra i zla.

"Nije dobro da čovjek bude sam" objašnjeno je na različite načine, uk ljučujući i to da je samo B g jednina. Čovjek mora znati da, koliko god bi velik mogao postati i koliko god može postići, on nije B g.

Sva stvorenja su dovedena pred Adama kao mogući "kandidati" za partnera. Nitko nije bio pogodan, ali Adam im je svima dao ime (kao što ljudi čine stoljećima).

U prvom izvještaju o Stvaranju, čovjek je posljednji stvoren, te baš i nije svrha i fokus Stvaranja. U dru gom izvještaju čovjek je fokus stva ranja.

Moramo stvari sagledati na oba načina.

Baal HaTurim i drugi upućuju na riječ s malim hei b'hibar'am i pre slaguju slova da tvore riječi "s Avra hamom", ukazujući da je zbog Av rahamove zasluge svijet stvoren. Osim anagrama, i mali hei podržava tu ideju, budući da Avraham nije oduvijek imao hei u svom imenu. Š'liši

Treća alija – 27 p'sukim – 2,20 –3,21

Tekst Tore nagovještava da je Adam prvo stvoren kao kombini rano muško žensko biće, a onda (još uvijek na dan šesti) on (oni) je (su)

fizički odvojeni, kao Adam i Hava, uz zapovijed i izazov da se ponovno spoje duhovno, emocionalno, i na neki način, i fizički "i bit će jedno tijelo."

Zatim nam Tora zagonetno priča epizodu o Zmijinom mamljenju Have, o jedenju sa Drveta, o kazni za Zmiju, Havu i, na kraju, za Adama.

Grijeh (grijesi) Adama i Have nisu tek osobni grijesi, nego, što je još važnije, pomažu nam odrediti ljudsku narav.

R'vi'i Četvrta alija 21 p'sukim 3,22 4,18

Ova alija počinje izbacivanjem iz Gan Edena, što se smatra i metafo rom za redefiniranje uloge ljudi na ovom svijetu i njihovog (našeg) odnosa s B gom.

Tora nastavlja s "rođenjem" Kaji na i Hevela i Kajinovim ubojstvom Hevela koje je uslijedilo nakon što su obojica pred B ga donijeli svaki svoju žrtvu.

Prikazana je Kajinova kazna, nje gova loza.

Moguće je da su od Kajina potekle drukčije vrste humanoida koje nisu preživjele Potop. To bi moglo objas niti neke fosilne nalaze.

Hamiši Peta alija 28 p'sukim 4,19 26

Ovaj dio sadrži priču o Lemehu, pra pra praunuku Kajinovom i nje govom slučajnom ubojici, o Leme hove dvije žene Adi i Cili. Tora spo minje još Kajinovih potomaka i nji

hovu ulogu kao "pionira" u raznim područjima ljudske djelatnosti.

Ovaj dio sadrži i Lamehovu žalo pojku što je ubio Kajina.

Među Kajinovim potomcima koji se spominju u Tori, pažnje je vrije dna sestra Tuval Kajina, Na'ama. Raši (citirajući B'reišit Raba) kaže da je ona bila Noahova žena. Ono što je značajno jest to da Kajinovu lozu potop nije u potpunosti uništio. Ia ko govorimo da sve čovječanstvo, kao Bnei No'ah, potječe od Adama preko Šeta, s majčine strane nalazi se Na'ama i prije nje, Kajin.

Kao što znamo, Kajin i Hevel nisu rođeni na konvencionalan način. Šet je prvi spomenut čovjek koji je začet i rođen na način kao svi mi. Njego vo rođenje se spominje na kraju ove alije.

Čitanje B'reišita nakon dugih blag dana uistinu nam svake godine daje osjećaj novog početka. Dobar je to osjećaj.

Šiši

Šesta alija 24 p'sukim 5,1 24

Nabraja se potomstvo od Adama preko Šeta (Seta) do Noaha te sta rost očeva kad im se rodio sin i dob u kojoj su umrli. Ti brojevi nam po mažu sastaviti prvi dio naše vre menske skale. Iako se mnogo sinova i kćeri s ove liste rodilo praocima našeg svijeta, imenovan je samo

predstavnik svake generacije. Neki kažu da je samo dugovječnost ime novanih zabilježena; prosječni mu škarci i žene živjeli su mnogo kraće živote. Drugi kažu da je ljudski ži votni vijek prije Potopa, bio mnogo dulji.

Šiši završava spominjanjem Hano ha koji je "uzet" s ovoga svijeta (vje rojatno ne smrću) u relativno mla doj dobi od 365 godina života.

Š'vi'i

Sedma alija 16 p'sukim 5,25 6,8

■

Metušelah je živio 969 godina, što je najdublja životna dob spomenuta u Tanahu. Prema tradiciji, umro je neposredno prije Potopa koji je za ustavljen za vrijeme sedam dana žalovanja. Nastavlja se nabrajanje generacija sve do Noahove pojave na sceni. Tora opisuje propadanje društva i B žju "žalost" što je stvo rio čovjeka. Samo je Noah našao milost u B žjim očima. Haftara

31 p'sukim Ješajahu 42,5 43,10

Navi proglašava B ga stvoriteljem neba i zemlje, što je odgovarajući odlomak za Šabat B'reišit. Opet iznova se naglašava svemoć Stvo ritelja kao onog koji održava po stojanje Svemira. Do nevolja Izra elovih doveo je naš nedostatak vjere u B ga i naše udaljavanje od Tore i micvot.

Prevela Dolores Bettini

Divrej Tora

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Strana Strana5

Godina

Broj

Tarjag

zapovijedi

Ovdje namjeravamo jasnim i suvremenim jezikom razmotriti 613 zapovijedi. Predstaviti ćemo svih 613 micvos onim redom kojim se pojavljuju u Tori, usporedo s našim shvaćanjem razloga njihovog pojavljivanja. Pokazat ćemo gdje, kada i na koga se primjenjujurazličite micvos, utvrditi gdje se u Talmudu i Šulhan Aruhu raspravlja o njima, te dati druge relevantne informacije.

Primarni izvori za ovaj projekt su:

• Rambamov Sefer HaMicvos (iz 12. stoljeća). Ovaj rad prati redoslijed njegove Mišne Tora (Jad hazaka) i zasebno navodi pozitivne i negativne zapovijedi.

• Sefer HaHinuh, anonimno djelo koje se obično pripisuje jednom od dva učenjaka pod imenom Rav Aharon HaLevi iz Barcelone (13. stoljeće). Ovo djelo prati Rambamov popis micvos, ali ih organizira prema paršama. Ovisno o izdanju Hinuha, micvos mogu biti organizirane kao pozitivne i negativne micvos unutar određene parše ili pak mogu ići strogim kronološkim redom.

• Sefer HaMicvos HaKacar, "skraćena" knjiga micvos, djelo je R. Yisroela Meira Kagana, Hofec Hajima (Chofetz Chaima, 20. stoljeće). Ova knjiga skraćuje Sefer HaMicvos na 77 pozitivnih i 194 negativnih micvos koje se mogu danas poštovati. (Uz te, ima i 26 micvos koje se može poštivati u Izraelu, no to nije bilo relevantno u vrijeme kada je Hofec Hajim sabrao ovo djelo.)

Postoje i druga djela poznata kao Sefer HaMicvos, mada se Rambamovo smatra "standardnim". Druga djela uključuju djela Rav Saadje Gaona (koji zapravo prethodi Rambamu), Sefer haMicvos HaGadol ("SMaG") i Sefer HaMicvos HaKatan ("SMak"). Od nepro cjenjive je važnosti također i Nahmanidesov komentar Rambamovog djela.

1. B'Ša'a Tova: Obveza da muškarac sa svojom ženom ima djecu

Postoji samo jedna micva u sedri Berešis (i samo tri mi cvos u cijeloj Knjizi Postanka, daleko manje nego u bilo kojoj drugoj od pet knjiga Mojsijevih!). Redak 1,28 nam govori da je B g blagoslovio Adama i Havu (Evu), i za povjedio im da "budu rodni i množe se".

Razlog za tu micvu je jednostavan: B g je stvorio svijet da bi ga se koristilo. Budući da ga je on načinio za čovjeka, to nalaže da bude ljudi! (Sefer HaHinuh navodi Izaija 45,18, da je B g stvorio svijet zato da bude naseljen.)

Kontekstualno, tu se micvu ispunjava jedino sa svojim supružnikom. Čak i Ha’Ezer 1,1 počinje: "Čovjek je du žan oženiti se ženom kako bi bili plodni i množili se ..." Da, fizički je moguće imati djecu i van braka, ali to je pomalo poput posluživanja pečene svinje na Seder Pesahu ono što čovjek čini ispravno na neki način je poniš teno onime što čini pogrešno.

Obveza je imati sina i kćer, koji su, svako od njih, spo sobni reproducirati se. (Beis Šamai smatra da je obveza ispunjena s dva sina, ali ovaj stav ne odražava konačni pravorijek.)

Micva o tome da se ima djecu je obavezujuća u svako vrijeme i na svakom mjestu, ali samo za muškarce (vidi Jevamos 65b 66a). Naravno, muškarac ovu micvu ne mo že ispuniti bez pomoći žene (koja, budimo iskreni, vrši većinu tog posla!), ali žene nisu dobile obvezu u vezi to ga, jer trudnoća i porođaj uključuju značajan rizik. ■

Ova se micva može naći u talmudskom traktatu Jeva mos, počevši od stranice 61b, i u Šulhan Aruhu u Even Ha'zer 1. Ona je 212 ta od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvos i 43 a među 77 pozitivnih micvos koji se danas mogu ispunjavati kao što je nave deno u Sefer HaMicvos HaKacar Hofec Hajima.

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

Pozitivne zapovijedi

1. Pozitivna je zapovijed vjero vati da postoji B g kao što kaže Pismo: Ja sam Vječni, B g vaš, itd. (Šemot 20,2), i On je, neka je blagosloven i hvaljen, doveo u postojanje sva bića što postoje, i sve svjetove, Svojom moći i blagoslovenom željom. On je Taj koji bdije nad svime. On je temelj naše vjere, i svatko tko to ne vjeruje poriče osnovno načelo [jedan i jedini B g] i on nema ni udjela niti prava među Židovskim narodom. Naša je obaveza da budemo spremni dati svoj život, svoju snagu i sve svoje za to vjerovanje. Međutim, glavno je čvrsto zacrtati u svom srcu i duši da je to istina, i da ništa drugo nije moguće.

Ovo se odnosi na svaku priliku i svaki trenutak, kako za muškarce tako i za žene.

Negativne zapovijedi

1. Negativna je zapovijed ne jesti tetivu bedrene vene kao što kaže Pismo: Stoga djeca Izraelova ne jedu tetive bedrene vene, itd. (Berešit 32,33). Ovo se primjenjuje na čiste [košer] domaće i divlje životinje, a primjenjuje se također i na zametak na desni but i na lijevi but. Po stoje dvije tetive. Unutarnja, blizu čašice [zgloba kuka] je zabranjena po zakonu Tore. Ostatak unutarnje tetive, koji nije pored zglobne čašice, i čitava gornja tetiva, s lo jem koji je na njima i na tetivi bedrene vene, zajedno sa ostalim tetivama i opnama, zabranjene su po odluci učenjaka. Ako je netko jeo tetivu bedrene vene od nevela [životinje koja nije usmrćena primjerenom šehita, obre dnim klanjem], ili trefa [životinje koja je bila smrtno oz lijeđena ili bolesna], on krši dvije zabrane (da ne jede tetive bedrene vene i zbog toga što je ona nevela ili trefa).

Prema Usmenoj predaji znamo da je dopušteno izvući [drugu] korist od te tetive.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

Divrej Tora

Sefer Hamicvot Hakacar

Hafec Hajim

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Odbijanje i zločin

U knjizi Istočno od Edena (East of Eden), pisac J. Steinbeck govori o univerzalnoj prirodi priče o Kajinu i Hevelu:

Mislim da je ovo najpoznatija pri ča na svijetu, jer to je priča svih ljudi. Mislim da je to simbolička priča o ljudskoj duši... Najveći užas kojeg dijete može doživjeti jest to da nije voljeno, a odbaciva nje je pakao kojeg se ono boji. Mislim da su svi na svijetu, u većoj ili manjoj mjeri doživjeli odba civanje. A s odbacivanjem dolazi gnjev, a uz gnjev neki oblik zloči na, kao osveta za odbacivanje, a sa zločinom krivnja i to je priča o ljudskom rodu.

Tema o bivanju "izabranim i odbačenim" ponavlja se kroz Sefer Berešit. Reagiraju li svi oni koji su odbijeni na način kako je to opisao Steinbeck? Je li moguće odbijanje iskoristiti kao katalizator za pozi tivne postupke, a ne negativne?

govog prinosa izazvalo Hašemovo nezadovoljstvo? I na kraju, zašto je Kajin iskalio svoj bijes na Hevela, a ne na Hašema?

Tehnologija i moral

Zagonetna priča o Lemehu i njegovim ženama dotiče se mnogih pi tanja, uključujući pitanja o krivnji i sili pokajanja, lošu stranu poliga mije i opasnosti tehnološkog napretka.

• Koja je kazna gora krivica savjesti ili tjelesna kazna? Pogledajte što Sefornovo kaže na ovo pitanje u svojoj analizi Lemehovog monologa. (Ukratko: Seforno sugerira da Lemeh kaže kako će njegova zlodjela zauvijek mučiti njegovu savjest i da će za svoja djela patiti mnogo više nego što je Kajin patio za svoja.

R. Saadia Gaon i Haketav Haketabalah tvrde da Lemeh, u svom iskazu žaljenja, naglašava težinu kazne koju zaslužuje. Ako je osoba koja je ubila ubojicu koji je ubojstvo počinio s namjerom, poput Kajina, bila sedmerostruko kažnjena, Lemeh koji je ubio nevino dijete zaslu žio bi još goru kaznu)

• Postoji li korelacija između te hnološkog napretka i morala društva? Koliko često znanstveni napre dak promiče etičko ponašanje? Koliko često to dovodi do njegova pogoršanja? Pogledajte kako Ramban, HaKetav VeHakabbalah i Cassuto obrađuju ova pitanja u svom viđe nju Lemehovog monologa. (Ukratko: Ramban smatra da su se Lemehove žene plašile da će Lemeh biti kažnjen zbog toga što je izumio oružja i time pokre nuo krvoproliće na svijetu.

HaKetav VeHaKabbalah iz ove priče uči o vrlini pokajanja za svoja loša dje la. Budući da je Lemeh požalio zbog to ga što je učinio, zaslužio je da ima sinove koji su izumili alate za mnoge konstruktivne svrhe.

U priči o Kajinu i Hevelu, odbacuje li Hašem Kajina, ili samo njegov prinos? Što je to kod Kajina ili nje- ■

Cassuto tvrdi da priča prati opis materijalnih izuma Kajinovih potomaka kako bi istakla da, unatoč tehnološkom na pretku, civilizacija nije napredovala na etičkom planu. Priča tako služi kao u vod u priču o Potopu i objašnjava Hašemovu odluku da uništi svijet. Lemeh je bio živi dokaz kontinuiranog propada nja društva koje se hvalisalo svojim na siljem i simbol potrebe za obnovom civi lizacije.)

Strana Strana7

Godina

Nema svijeta bez Tore

Prvi pasuk Tore nam kaže da je B g stvorio nebo i zemlju "Berešit", što se obično shvaća kao "u počet ku". Međutim, Raši komentira da slovo "bet" ponekad može značiti "zbog" ili "radi". Riječ "Berešit" se stoga može shvatiti da ima znače nje, "zbog Rešita." Raši nastavlja objašnjavati da se pojam "Rešit" može odnositi ili na Am Jisrael ili na Toru. I tako nam je odmah na sa mom početku rečeno da je svijet stvoren radi proučavanja Tore. Zemlja postoji da bi se olakšalo proučavanje B žje mudrosti, a to bi teoretski značilo, ako bi se učenje Tore prestalo događati diljem svijeta, svijet bi prestao postojati. Iz toga slijedi da mi, našim prouča vanjem Tore, pomažemo održanje svijeta i osiguravamo njegov stalni opstanak.

Raši se na ovu temu vraća kasnije u paraši, pred kraj priče o stvaranju.

Nakon opisa događaja prvog dana stvaranja, Tora zaključuje odlomak govoreći: "Bila je večer i bilo je jutro prvog dana." Nakon događaja iz drugog dana, Tora zaključuje: "Bila je večer i bilo je jutro drugog dana, "i onda opet tako nakon svakog od slijedećih dana stvaranja. Raši pri mjećuje da nakon šestog i posljed

.B B g je čekao prije nego što nam je dao Toru kako bi osigurao da taj temelj bude na mjestu, osiguravajući time opstanak Tore

njeg dana stvaranja, umjesto da završi s izrazom "jom šiši" ("šesti dan"), Tora umjesto toga piše "jom ha'šiši," dodajući naizgled nepo trebno slovo "he", koje znači "taj, konkretan''. Raši objašnjava da riječ ''ha'šiši'' treba shvatiti da se odnosi na "šesti dan", šesti dan sivana, kada smo primili Toru na Sinaju.

Tora aludira da iako se čini da je proces stvaranja završio nakon še stog dana stvaranja, to nije tako. Stvaranje je završeno tek nekih 2500 godina kasnije, kada je Bene Jisrael stajao podno brda Sinaj i primio Toru. Čak i nakon što je svijet pri rode uspostavljen, sve dok Tora nije bila dana nije se moglo uvidjeti svrhu, pa se može reći da je svijet tada bio dovršen.

To također objašnjava poznatu opasku u Talmudu da kad su Bene Jisrael stajali podno gore Sinaj, B g je podigao planinu iznad njihovih glava i rekao im da ako ukoliko ne prihvate Toru, "to će biti Vaš grob." Da Bene Jisrael nisu prihvatili Toru, jednostavno, svijet ne bi nadalje postojao. Budući da se čitava svrha stvaranja sastojala u tome da mi držimo Toru, svijet više ne bi imao smisla da su Bene Jisrel odlučili da je ne prihvate.

Strana

Divrej Tora

Rav Kook:

Međutim, postavlja se pitanje, za što je B g čekao gotovo 2500 godina prije nego li je dao Toru? Ako je To ra svrha stvaranja, zašto On nije To ru dao čovječanstvu odmah u času stvaranja?

Kao što svi znamo pridržavati se Tore nije lako. Čak i danas, kada se mnoge od zapovijedi Tore ne pri mjenjuju zbog toga što nema Bet Hamikdaša, pravilno ispunjavanje obveza Tore je ogromna odgovor nost. To je odgovornost koju rado prihvaćamo, ali nitko ne može negi rati da je to težak izazov. S obzirom na poteškoće uključene u proučava nje i pridržavanja odredbi Tore, mo rao je biti položen temelj prije nego li je Tora mogla biti dana. Životi naših pravednih predaka, praotaca i pramajki i dvanaest sinova Jakov ljevih, izgradili su "infrastrukturu" koja nam je potrebna za pravilno pridržavanje Tore. Na primjer. Ab raham Abinu ugradio je u naš na rod prirodnu osjetljivost za hesed i nesebičnu, neupitnu odanost B gu. Jichak je u nas usadio pojam žrtve.

Rahel i Lea, koje su ostale pravedne unatoč tome što su odrastale u kući Lavana, ostavile su nam u nasljeđe sposobnost da ostanemo čvrsto opredijeljeni čak i kad se suoča vamo s negativnim utjecajima. Te velike ličnosti izgradile su okosnicu koja nam je potrebna da bismo držali Toru i živjeli živote istinske vjerske privrženosti.

Doista, iako je bilo razdoblja u našoj povijesti, kada naš narod nije ispunjavao svoje obveze, i njegova je predanost B gu bila nepouzdana, iskra koju su zapalili naši pravedni preci ostala je očuvana. Čvrsti te melj koji su za nas izgradili je uvijek bio i uvijek će biti očuvan neošteće nim. Mi taj fenomen vidimo čak i u naše vrijeme. Mnogi od naših rodi telja ili djedova i baka, koji su odra stali tijekom početnih godina orto doksne židovske zajednice u Ame rici, bili su prisiljeni pohađati javne škole. Izvana se činilo da židovska tradicija na tim strminama neće pre živjeti, da se židovska djeca koja su u to vrijeme išla u školu, kad odra

stu, neće razlikovati od svojih neži dovskih susjeda. No ipak, evo, nji hovi unuci i praunuci danas poha đaju istaknute ješivot i primaju te meljito i sveobuhvatno obrazovanje prema Tori. Ovaj opstanak privrže nosti Tori protivno svim očekiva njima je funkcija i svjedočanstvo te melja koji su izgradili naši pravedni preci. B g je čekao prije nego što nam je dao Toru kako bi osigurao da taj temelj bude na mjestu, osigu ravajući time opstanak Tore i usred prevrata i nemira koje ćemo pretr pjeti kroz stoljeća.

Gradeći na tom temelju, naš je posao da nastavimo održavanje svi jeta kroz našu nepokolebljivu pre danost obrazovanju u Tori i učenju Tore. Bez toga, nema židovskog na roda, i nema svijeta. Naša je du žnost, odgovornost kojom smo za duženi odmah na samom početku Tore, koju nas uči "Berešit" da je glavna svrha stvaranja svijeta da se mi uključimo u izučavanje Tore.

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Nema svijeta bez Tore

Traganje za vratima raja ■

Tora u vrlo kratkom razdoblju obrađuje veliko područje o kojem piše u ovotjednoj prvoj parši Tore. Deset generacija od Adama do Noaha otpravljene su bez suvišnih detalja i opisa. Tora u cijelom svom opisu ne troši truda kako bi nas in formirala o pojedinostima života mnogih ljudi koje spominje. Um jesto toga, Tora se koncentrira na pojedinosti života ljudi čiji je trajan moralni utjecaj na čovječanstvo bio toliko velik da oni nastavljaju živjeti iz generacije u generaciju.

Tora nas zapravo dolazi podučiti značajnu pouku o prilikama koje se pružaju, koje ili potratimo ili ih po zitivno iskoristimo. Ona, zaobilazno spominje našeg oca Avrahama već na početku svog iznošenja, iako se on u stvarnom životu neće pojaviti još dvadeset generacija. Tora nam time ističe istinu koju su naši rabini naveli u Avot, da je Avraham isko ristio svoju priliku za duhovno, i za veličinu, te dobio nagradu svih prethodnih generacija, dok je ti ljudi koji su mu prethodili nisu dobili,

bilo to iz pasivnosti ili samovolje.

Pouka je ovdje očita. U svakom naraštaju, baš svaka osoba ima pri liku poboljšati duhovnost i moral u svijetu. To su oni koji iskorištavaju priliku koju daje Tora i na osnovu nje ona se širi dalje. Oni su pravi graditelji civilizacije i dobrote u B ž jem svijetu. Tora, da tako kažem, usporava kako bismo mogli proa nalizirati njihove živote i postupke, te iz toga izvući zaključke koje ćemo primijeniti u svom vlastitom životu.

Duljina života ljudi koje Tora spo minju u ovotjednoj parši je zapanju juća. Oni su živjeli stoljećima, a ipak po svemu sudeći za sve te godine života imali su vrlo malo ostvare nja koja bi mogli pokazati. Iako je dužina života svakako važan čim benik u vlastitom životu, to očito nije najvažniji faktor.

Postoje oni koji su ostvarili mnogo toga u relativno kratkom vremenu i oni koji iza sebe ne ostavljaju go tovo nimalo nadahnuća nakon što su živjeli više desetljeća. Kralj Salo

mon u Koheletu spominje da kada bi čovjek živio i tisuću godina, to ne bi bilo nikakvo jamstvo da je imao produktivan i smislen život.

Moše nas u svom poznatom psalmu poziva da "brojimo svoje dane kako bismo stekli mudro srce." Izraz se svakako može shvatiti da znači da treba nastojati učiniti da i naši dani imaju smisla. Naš otac Avraham opisan je da je u starost stigao sa svojim danima u svojoj ru ci. Vrijeme je dragocjena roba i ra sipati ga jedna je od naših glupih i poražavajućih navika.

Adama Midraš kritizira ne samo zbog prvog grijeha i izgona iz Eden skog vrta, već i zbog toga što se ogorčen povukao od života tolika desetljeća nakon toga. Avraham je dobio pohvalu za to što je bio ak tivan i vitalan sve do svojih posljed njih dana na zemlji. Stav judaizma prema životu je da ga se učini smi slenim i uzdižućim, produktivnim i plemenitim. Za tu smo svrhu zapra vo i stvoreni.

Strana

Divrej Tora

Rabbi Berel Wein:

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Traganje za vratima raja

Izgubljeni raj

Tora, na samom svom početku ovdje u parši Berešit, sebe opisuje kao "knjigu naraštaja čovječanstva." Iako se doslovni kontekst ovog re tka Tore odnosi na naraštaje i po tomke prvog ljudskog bića, Adama, židovski tradicionalni učenjaci uve like ga tumače u najširem smislu, da se odnosi na sve generacije i sva lju dska bića koja su nastanjivala ovu planetu tijekom mnogih tisućljeća.

Židovska tradicija, prihvaćajući ovo ekspanzivno tumačenje, želi po kazati da svi izazovi, veličina, slabo sti i neuspjesi našeg zajedničkog pretka Adama i dalje postoje u sva kom društvu i u svakoj osobi. Svi se mi pokušavamo na neki način vratiti u Edenski vrt, no put do ula za u Vrt stalno nam blokiraju za strašujući anđeli.

U stvari, kad bismo željeli sažeti čitavu ljudsku povijesti to bi se mo glo učiniti shvaćajući nemoć ljud skih bića i njihovih društava da po novo steknu pristup ulazu u raj iz kojeg su prognani. U svom klasi čnom djelu, Paradise Lost (Izgubljeni raj), John Milton je rezmirao ovu te mu. Ovaj gubitak raja progoni čo vječanstvo sve do današnjeg dana.

On tjera ljude i vlade da traže na koga bi svalili krivicu, te zlostavlja ju druge, a sve zbog toga što još nismo stekli pristup ulazu u raj. On je izvor ratova i nasilja, kriminala i terorizma, ali također i kreativnosti,

inovacija i napretka tehnologije. Vrlo pojednostavljenom metaforom, on opisuje borbu čovječanstva u svim vremenima i okolnostima od začetka povijesti.

Pružajući čovječanstvu darove slobodne volje i djelovanja, te ko lektivnog i osobnog pamćenja, Vječni je, recimo to tako, dopustio ljudima da zapamte da su nekoć bili u raju i omogućio im da slijede cilj da se tamo ponovo vrate. Svi se mi na neki način sjećamo da smo nekoć bili tamo. No silna bespomoćnost u postizanju tog cilja povratka naru šava naše živote.

Adamovi naraštaji oduvijek su bili lak plijen slabosti prema napastima i nemoralu, i nisu u stanju dohvatiti čvrsto tlo pod nogama te započeti svoj put povratka u raj. Mi se ne umijemo oduprijeti iskušenjima koja pred nas postavlja uvijek pri sutna zmija koja nas nastoji uhvatiti u zamku. Svaki se naraštaj hvata

novih ideja kako doći do raja ili, čak, što je opasnije, redefinira ono što raj uistinu jest i kako bi trebao izgledati.

Sovjetski Savez se nazivao "rajem za radnike", iako je svakako prije bio pakao nego nebesa. Sva ova no va društvena korektnost, koja je to liko oslabila moralnu čvrstinu ljud skih bića i religije tijekom posljed njih nekoliko desetljeća, samo je je dan slab pokušaj redefiniranja raja. To je drugačiji način da se izbjegne teškom izazovu pronalaženja našeg puta natrag, i da se stane nasuprot strašnih anđela koji nastanjuju naše karaktere i naš način razmišljanja.

Zadaća cijelog ovog uvoda u priču o Abrahamu i počecima židovskog naroda jest da nas nauči da Vječni očekuje da će izabrani narod pružiti primjer ostatku čovječanstva i mar kirati put koji uistinu vodi u raj ljudske sreće i spokoja.

Šabat šalom

Završna slova tvore riječ “Emes“

Naši rabini ističu da završna slova riječi "Berešis Bara Elokim" [U počet ku stvori B g] [Berešis 1,1] tvore riječ Emes [istina], što nam skreće pažnju na ideju da je Istina "potpis" (hosa mo) Svemogućeg.

Netko može postaviti pitanje zašto tek završetak tih riječi nosi potpis. Zašto On nije započeo Toru riječima čija početna slova čine riječ Emes?

Imao sam prilike vidjeti jedan oštrouman odgovor na to pitanje: Istina se Svemogućeg ponekad mo že vidjeti tek na "kraju". Često puta, dok čovjek proživljava određene događaje i okolnosti u životu, on nije u stanju vidjeti "Istinu" Svemo gućeg. No, na kraju, kad se osvrne unatrag, čovjek ponekad može ug ledati i shvatiti " Istinu" puteva Vje čnog, koju ranije nije mogao ni vi djeti niti shvatiti.

Svi bismo trebali živjeti ugodne i bezbrižne živote. No, na nesreću, život nije uvijek takav. Ljudi po nekad prolaze vrlo teške periode u životu u kojima se mogu pitati zašto im B g to čini. Takvi se događaji zbi vaju suviše često. Uvijek moramo biti svjesni da je pečat Svemogućeg Istina. Možda to ne možemo vidjeti unaprijed, možda ne vidimo dok se stvari događaju, no izgledno je da ćemo to uvidjeti na kraju.

U carističkoj Rusiji, ljude se novačilo u vojsku na razdoblje od 25 godina. Često puta je to značilo smrtnu kaznu. I naravno, nitko se nikada nije vratio isti onakav kakav je bio. Ljudi su pokušavali sve što su mogli da osiguraju da njihova vlastita djeca ne bi bila unovačena u Carsku vojsku. U jednom seocu bio je neki Židovski mesar čiji je sin trebao biti unovačen u vojsku. On je

potplatio vlasti da umjesto njegovog sina uzmu u vojsku ubogog ješiva bohura bez oca i majke, koji nije imao nikoga da ga zaštiti od uvojačenja.

Ovo nepoštenje je izazvalo veliku uzbunu u zajednici. Ljudi su se pita li gdje je B žja pravda kada dopušta da se takve stvari dogode. Reakcija Chofetz Chaima (Rava Yisraela Me ira haCohena Kagana) sastojala se od jedne riječi: "Čekajte."

Prošlo je pet godina, prošlo je deset godina, prošlo je dvadeset godina i ništa se nije dogodilo. Mesar je bio sve imućniji, njegov sin također, izgledalo je da im sve odli čno ide. Trideset godina kasnije, sin mesara, koji je bio pošteđen ruske vojske, obolio je od kolere, vrlo te ške zarazne bolesti. Sin je umro. He vra Kadiša odbila ga je pokopati jer su se plašili da bi se mogli zaraziti zaraznim klicama kolere. Otac je bio primoran svog vlastitog sina poko pati svojim vlastitim rukama i svo jom vlastitom lopatom, jer ga nitko drugi nije htio dotaknuti.

To je ono na što je Chofetz Chaim mislio kada je rekao "čekajte." To je ono na što se misli tvrdnjom da je "potpis" Svemogućeg Istina putem "završnih slova". Dok se zbivanja odvijaju, "potpis" "Istine" možda nije uvijek jasno otkriven. On je Stijena, Njegova su djela bez mane [Devorim 32,4].

Divrej Tora

Rabbi Yissocher Frand:

Hevelov pas održao je Kajinu pouku o odanosti

U ovotjednoj paraši nalazi se dobro poznata svađa između Kajina i Hevela. Svaki od njih je donio žrtvu Vječnom. Kajinova žrtva nije bila prihvaćena, dok Hevelova jest. Kajin je, iz čiste ljubomore, prišao Hevelu i ubio ga. To je osnovna priča.

Hazal uče da je Hevel bio onaj snažniji od braće. Kada ga je Kajin napao, Hevel se branio i samo što nije ubio Kajina u samoobrani. Kajin je podigao pogled prema svom bratu, koji se nalazio iznad njega i rekao: "Hevele, kako me možeš ubiti? To će uništiti našeg oca. Imaj milosti prema meni; imaj milosti prema njemu." Hevel je to prihvatio. Pustio je Kajina. Kajin se potom ustao i ubio Hevela.

Ova medraška razrada priče sva kako uveličava Kajinov zločin. Kao da nije dovoljno ubiti svog vlastitog brata, nego to mora učiniti nakon što se našao na milost i nemilost svoga brata, i nakon što mu je brat dozvolio da pobjegne, što je gore od ubojstva. To je podmuklo. To je čin izdaje koji uvelike nadmašuje zločin ubojstva vlastitog brata.

Rabini nadalje kažu da je Hevel (koji je bio pastir) imao psa. Nakon što je Kajin ubio svog brata, Sve mogući je rekao Kajinu da uzme ov čarskog psa svog mrtvog brata i da ga vodi sa sobom gdje god išao. Bi lo je to kao da je B g rekao Kajinu: "Hoću da učiš od psa." Kao što po znata izreka kaže, pas je čovjekov najbolji prijatelj. Psi iskazuju silnu odanost svojim gospodarima. Pas razumije onu: "Vol poznaje svog vlasnika i magarac svog gospo dara..." [Ješaja 1,3] Zbog toga ljudi imaju pse.

Ponekad će se netko okrenuti protiv svog bračnog druga. Katkad će se dijete okrenuti protiv svog ro ditelja. Ali pas uvijek ostaje vjeran.

On nikada neće nasrnuti na svog vlasnika. Čovjek može doći kući s

se svi na nešto žale, ali pas je uvijek sretan što vas vidi! Psi pružaju be zuvjetnu odanost.

To je ono što je B g rekao Kajinu. 'Ono što si učinio bilo je toliko pod muklo! Ubiti svog brata nakon što si se poigrao s njegovim najdubljim osjećajima pa te pustio iz svog sti ska! To je neoprostivo! Hoću da se naučiš pravilima prave odanosti od psa.'

Bob Woodward 30 godina je bio izvršni direktor Coca Cole u At lanti, u Georgiji. Nije imao djece, no imao je psa. Kada je pas umro, g. Woodward je podigao nadgrobni spomenik za svog psa na kojem je pisalo: "Odan do kraja."

Za koliko bi se ljudi moglo na njihovoj nadgrobnoj ploči napisati "Odan do kraja?" To je pouka koju je Svemogući htio da Kajin čuje: Pas je odan. Ti nisi odan. Vječni nagrađuje odanost. On prezire vjerolomstvo. Iz tog razloga je Kajin morao osta tak svog života uokolo hodati s Hevelovim psom.

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Završna slova tvore riječ “Emes“

Znoj, smisao i vrijednost

Ova paraša razmatra šest dana stvaranja, Edenski vrt, prvu pogre šku čovjeka, posljedice toga i izba civanje iz Vrta, Kaina i Abela, deset generacija do Noaha, uvod u Potop, te odluku o uništenju čovječanstva.

Tora kaže, "šest dana ćeš raditi, a na sedmi dan ćeš se odmarati." Budući da ne kaže "šest dana možeš radi ti..." jasno proizlazi da rad nije ne obavezan on je dužnost. Sjediti i učiti čitav dan, oslanjajući se na dru ge da će te uzdržavati, za Židova ni je ideal.

No isto tako nije ideal niti raditi čitavoga dana, zaboravljajući pri tom da smo mi duhovna bića ko jima je potrebno više nego samo fizička prehrana.

Tora nam dalje kaže da su Adam i Eva bili izbačeni iz Edenskog vrta. Jedno od prokletstava koje je Adam dobio bilo je i nužda da zarađuje za život, "u znoju čela svoga jest ćeš kruh svoj." U našoj zamršenoj generaciji, mi smo pretvorili to prokletstvo u svoj smisao života. Posao/karijera je postao naš "život". On više nije sredstvo za postizanje cilja. On je sam po sebi cilj. Ljudi se definiraju prema načinu na koji donose kruh na stol.

Svatko od nas zna da je to ludo. Tko želi nadgrobnu ploču na kojoj piše "on je napravio dvije tisuće plombi", "on je sklopio pet stotina ugovora", "on je davao novac u zajam po najvišim kamatama" ...?

Karijera nije sama po sebi smi slena. Ako je postavimo za smisao svog življenja to će nam stvoriti lažan osjećaj smisla koji će u konač nici u nama stvoriti veliku prazni nu. Osoba koja živi za svoju kari jeru nikada ne može otići u miro

vinu. Jer jednom kada se zaustavi, što joj ostaje?

Nezaposlenost je postala sti gma. Jer samo plaćeni "posao" je onaj kojega treba cijeniti. A što je s time da onaj koji je nezaposlen ima mnogo vremena kojeg može posve titi svojoj obitelji, prijateljima, do brotvornom radu i bavljenju smi slenim nastojanjima? To nije bitno. Ako nije plaćen, on ne radi ništa vrijednog. Naše društvo treba ot voreno optužiti zbog toga što sma tra da ima više smisla biti "uspje šan" odvjetnik ili bankar, nego "ne zaposleni" volonter u humanitarnoj organizaciji. I više nego se ljudi pla še nezaposlenosti zbog pomanjka nja novca, oni ga se boje jer smatra ju da više neće vrijediti.

Gospodarski kolaps će na kraju, u fizičkom smislu, utjecati na sva koga. No onaj koji razumije da se smisao života nalazi van njegovog ureda je onaj koji će biti imun na duhovne posljedice koje on može ostaviti. Ako je nekoj osobi posao ži vot, bolje neka bude na oprezu u pitanje dolazi više nego sam njen posao.

Šabat šalom ■

Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Novi počeci

"A ovo su generacije neba i zemlje kada su stvorene, na dan kada je G-spod B-g stvorio zemlju i nebo.". (Post 2, 4)

Zamislite na trenutak svijet koji se upravlja po strogoj B žanskoj pra vdi: osobi koja počini prijestup ka zna odmah bude odmjerena. Kakav bi to svijet bio?

S jedne strane, nikada se ne bi po stavljalo pitanje zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima, jer bi zlo djelo bilo zaustavljeno istog trena; na kraju krajeva, svaka patnja nevi ne osobe kršila bi načelo B žanske pravde. Tako bi se ruka nacističkog vojnika osušila dok bi vadio nož iz korica da nanese zlo Židovskoj bebi, a glas pojedinca bio bi ušutkan i pri je nego što uspije izgovoriti riječ klevete.

S druge strane, ako zlo ne bi mo glo postojati zbog sveobuhvatne moći B žanske pravde, po čemu bi čovjek bio drugačiji od laboratorij skog štakora, stavljenog u uvjete da ide određenim tunelom, a da udari struje upravljaju njegovim izborom mogućnosti?

Da bi postojao svijet u kojem je ljudskim bićima dan izbor da u ruci drže ili nož ubojice ili liječnički skal pel, u kojem ljudska bića nisu poput nemoćnih marioneta, već potenci jalni partneri s B žanskim, B g se mora suzdržati od trenutačne ka zne.

Suosjećanje (rahamim) se mora ud ružiti s pravičnošću (din) kako bi Svemogući zlima dao mogućnost da se pokaju, onima koji su pali priliku da još jednom ustanu, i pred grešno čovječanstvo postavi izazov da usa vrši nesavršeni svijet.

Zaista, Raši, biblijski komentator bez premca, primjećuje da prvi stih u knjizi Postanka, opisujući stvara nje svijeta ne koristi B žansko Ime "J H V H" (Hašem), koje je poveza no s B žanskom odlikom suosjeća

nja, već B žansko Ime Elokim, koje je povezano s B žanskom odlikom pravde, jer je u početku Sveti, neka bi bio blagoslovljen, namjeravao stvoriti svijet stroge pravde.

Međutim, Svemogući je shvatio da svijet, kakav je bio, ne bi mogao po trajati na takav način pa je stoga prednost dao B žanskom suosjeća nju, ujedinjujući ga s B žanskom pravdom. To objašnjava, kaže Raši, zašto se u stihu (Post 2,4) na kojem se temelji ovaj tekst koriste B žan ska imena Hašem Elokim, kombinira jući B žanske osobine suosjećanja i pravde.

Međutim, mi moramo platiti ogro mnu cijenu za ovo B žansko suosje ćanja i ljudsku slobodu izbora: a to su patnje nevinih. Ako ljudi imaju slobodnu volju za svoje postupke, onda će neki ljudi postupiti na način koji šteti drugima. Pa čak i oni koji postupaju na primjeren način neće nužno vidjeti blagoslove svojih do brih djela.

U stvari, Talmud izjavljuje: "Nema nagrade za ispunjenje zapovijedi na ovome svijetu", ostavljajući B žan sku nagradu i kaznu za Onaj svijet. U stvari, B žansko suosjećanje koje omogućava slobodnu volju i na kra ju pokajanje mora omogućiti poje dincima da čine čak i ono što im B g, u savršenom svijetu, ne bi do zvolio!

U skladu s ovom teologijom, ha sidsko učenje pruža alternativni na čin čitanja prve tri riječi u Tori, Bere šit bara Elokim, koje se obično prevo de: "U početku stvori B g..." Budući da postoji etnahta (znak 'stop'; točka zarez; kantilacijska oznaka u Tori koja označava kraj prvog dijela retka, op.pr.) ispod treće riječi u rečenici, riječi se mogu razumjeti i na ovaj način: 'Početke je stvorio B g.' Ovaj način čitanja daje nadu i optimističnu vjeru čak i u svijetu lišenom nagrade.

Svatko tko je iskusio značajne pro mjene u načinu života bio to Židov koji se pokajao, ovisnik koji se opo ravio ili udovac (udovica)/ razve den (razvedena) koji ponovo stupa u brak on razumije značaj izazova i prilike "još jedne šanse". Slobodna volja, koncept donošenja svog vlas titog izbora, podrazumijeva da će se ponekad napraviti pogreške i dogo dit će se tragedije.

No umjesto da se B žanska prav da sruči poput munje, pojavljuje se B žansko suosjećanje da u sebe ap sorbira smrtonosni napon. Odlaga nje B žanske pravde govori da mi uvijek imamo drugu šansu da se poboljšamo, da okajemo tragediju i pokušamo ponovo. I zar to nije bit početka?

Istinsko pokajanje znači izboriti se za novi početak za sebe. Počeci, da kle, idu ruku pod ruku s B žanskim suosjećanjem i B žanskom vjerom u karakter čovjeka da će sebe iznova stvoriti i iskovati si novu sudbinu. Grješnik nije isključen zauvijek; uvi jek mu se kroz pokajanje pruža još jedna prilika, još jedna mogućnost, da za sebe i svoje neposredno okru ženje, ponovno stvori novi početak.

Tako, u početnoj riječi Tore, Berešit ("početak"), ne nalazimo samo temu o Tori, već i o cjelokupnosti postoja nja: B g je stvorio nesavršen i pone kad nepravedan svijet, kako bi pru žio mogućnost za promjenu i rast. Da promjene nisu bile moguće, da je ljudsko ponašanje bilo fiksno odre đeno kao što je to slučaj kod svih ostalih sisavaca, onda ne bi bilo po trebe za ljudskim bićima, niti bi ona po nečem bila jedinstvena. Slava B ga i čovječanstva može se naći u uvodnoj rečenici Biblije: "B g je stvorio početke" nove prilike i mnogobrojna ponovna buđenja.

Šabat šalom

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shlomo Riskin:

Šadhanova stolica - Pronaći svoju srodnu dušu

Kako izgleda podudaran par? Tko je dobar partner? Kako, kada i gdje pronaći bračnog partnera? I zašto bi to trebalo biti tako teško?

Midraš postavlja slična pitanja:

Princeza je jednom pitala rabi Yo sija ben Chalaftu: "Za koliko je dana B g stvorio svijet?" "Za šest dana", odgovorio je. "Pa, što radi od tada?" "Spaja parove!", Odgovorio je rabi Yosi.

Princeza se nasmijala i rekla: "Ti me se bavi? Pa ja mogu isto to! Imam mnogo slugu i sluškinja. Mo gu ih spojiti za nekoliko trenutaka."

Rabi Yosi je rekao, "U vašim oči ma, to se čini se kao jednostavan za datak. Međutim, B g gleda na spa janje parova kao na zadatak težak poput razdvajanja Crvenog mora." Potom je Rabi Yosi otišao.

Princeza je uzela 1000 slugu i 1000 sluškinja, povezala ih i vjenčala ih. "Sretni parovi" otišli su počinuti. Sutradan su se pojavili pred njom: jedan ozlijeđene glave, drugi bez oka, treći sa slomljenom nogom...Na njezino očito pitanje, "Što se do godilo?", svaki od njih je odgovorio: "Odbijam partnera koji mi je dodije ljen." Princeza je poslala po rabi Yo sija i rekla mu: "Nema B ga poput tvog B ga!"

Rabi Yosi joj je rekao: "Nisam li vam rekao? Iako je u vašim očima povezivanje izgledalo kao jednosta van zadatak, B g ga vidi kao zada tak težak poput razdvajanja Crvenog mora. Što on radi? On ih spaja, neke kroz suze, a neke kroz pjesmu. B g stvara društvene ljestvice, uzdi žući status jedne osobe dok ga dru goj snižava, On čini jednog bogatim, drugog siromašnim…. Nekada do vede njega k njoj, drugi puta dove de nju k njemu..." (Berešit Raba 68,4)

Poteškoće u pronalaženju partnera postoje još otkako je nastao prvi čo vjek. Adamovu suprugu tek je tre balo stvoriti! Ali iako se svjetska po pulacija od tada neprestano poveća vala, zadatak djeluje podjednako zastrašujuć, podjednako frustrira juć i podjednako nemoguć kao u vrijeme Stvaranja. U nastavku izno simo prilagođene odabrane odlom ke iz učenja Rebe Nahman iz Bre slova o temi pronalaženja bračnog partnera, nadajući se da će ove ideje

dati potporu i ohrabrenje onima koji traže svog "savršenog" partnera. Svakom njegovo

Veliki kabalist, rabi Yitzchak Luria (ARI, 1534 1572), piše da ponekad loše vladanje čovjeka učini da se njegov partner distancira od njega. Kad se duša čovjeka po prvi put spusti u ovaj svijet, njegova srodna duša spušta se s njim. No, ako oso ba griješi, susret s njegovim suđe nim može postati vrlo problemati čan. Neki ljudi moraju prevladati nevjerojatne prepreke da bi susreli svog partnera koji im je namijenjen (Sha'ar HaGilgulim # 20).

Rebe Nahman jednom je prilikom govorio o šiduhim (povezivanju u svrhu sklapanja braka). Rekao je da svaka osoba ima mnogo zivugim (potencijalnih bračnih partnera). Međutim, tu ima mnogo vrsta razi na i varijacija koje uključuju mnoge duboke koncepte. Sam razgovor ko ji ljudi vode o mogućem upoznava nju i povezivanju, čak i ako do pre dloženog povezivanja nikada ne do đe, smatra se određenom razinom šiduha. Ponekad ljudi dok sjede kod kuće sugeriraju kako bi određeni muškarac mogao biti prikladan za određenu ženu i time je spajanje tog muškarca s tom konkretnom že nom obavljeno. Ponekad se razgo vara o izlascima i zarukama, ali se spajanje nikada ne ostvari. Ovo je viša razina šiduha i zivuga, viša od prethodne instance.

Postoje slučajevi kada se sastanu parovi, ili njihove obitelji. A onda, baš kad se dogovori privode kraju, oni se zbog nekog razloga raziđu. Drugi put je dogovor čak i dovršen, no onda se raskine. Ponekad dođe do vjenčanja, da bi ubrzo nakon to ga došlo do razvoda. Mnogi brakovi potraju, ali postoje slučajevi kada do razvoda dođe nakon mnogo godina.

Ima i puno drugih razina šiduha i zivuga koji se nikada ne ostvare, no svi se oni smatraju zivugom te osobe. Za svaku osobu postoji nekoliko zi vugim. Za neke od njih šiduh ne uk ljučuje ništa više od mogućnosti da se takvo sparivanje spomene. U drugim slučajevima, šiduh uključuje više razgovora, neku vrstu veze, putovanja ili neku drugu pozitivnu aktivnost, iako iza toga ništa drugo ne bude.

Rabbi Nathan (1780 1844), najbliži učenik Rebe Nahmana, piše: Ova ideja da je čak i puki razgovor o mo gućem povezivanju para sam po se bi jedna razina šiduha potpuno je originalna i vrlo duboka. Istu ideju nalazimo i u knjizi Aleph Bet (Brak B7): "Samo pričanje o povezivanju para ostavlja dojam na njega i nju."

Jasno je da je Rebe Nahman znao nevjerojatne tajne o konceptu šidu him i zivugim koji na svijetu nikada nisu bili otkriveni. (Tzaddik # 595)

I, eto vidite. Neki će se ljudi od mah upoznati, zaručiti i vjenčati. Drugi, međutim, moraju proći kroz nekoliko razina šiduha i mnogo razloga. Tako, čak i ako osoba nije svjesna čega bi sve moglo biti u du ćanu koliko "sastanaka" će morati biti i koliko "prepreka" će morati savladati dok se bračna veza ne za pečaćti i dalje, svaki susret, svaki predloženi datum ili povezivanje služi približavanju planiranog par tnera. Međutim, čak i kada vam se sve čini savršeno, nemojte biti ra zočarani ako se stvari ne dogode to čno onako kako smo planirali. Rabi Nathanov sin, Reb Yitzchok, spre mao se finalizirati šiduh za svoju kćer. Iako su stvari izgledale poziti vno za obje strane, rabi Nathan je napisao svome sinu, "Ali nemoj to forsirati. Ništa nije skrivenije čovje kovom oku od spajanja bračnih par tnera! Ako ga B g želi, na kraju će se desiti ..." (Alim LiTerufah # 437).

Značajno je naglasiti da se bilo ka kva veza dviju osoba može smatrati šiduhom. Poslovna partnerstva, od nosi između učitelja i učenika i sli čno također su šiduhim. Druga vrsta šiduha je ona između čovjeka i nje gove okoline, odnosno njegova in terakcija s mjestom u kojem se ro dio, odrastao, na koje je putovao itd. Ili njegova povezanost s neživim predmetima poput kuće, auta itsl.

Talmud uči (Makot 10b), "Čovjek biva vođena u smjeru kojim želi ići." Dakle, svaka osoba koju se susretne i sve što se doživi izravni je rezultat vlastitih unutarnjih osjećaja (vidi Li kutey Moharan 1,31). "Slučajni sas tanci" nisu slučajni. Oni su krajnji rezultat unutarnje želje te osobe. Izazivajući ove "slučajne sastanke", B g omogućuje osobi da traži i upo zna Njega u svakoj situaciji.■

Divrej Tora

Rabbi Chaim Kramer, Breslov Research Institute:

Pred Hašemom

Stajati pred Hašemom

"... Vidio sam Hašema kako sjedi na prijestolju ... Serafimi su stajali iznad njega; svaki je imao šest krila. S dvoja je prekrivao svoje lice, s dvoja je prekrivao svoje noge, a s dvoja je letio. I jedan je povikao drugome i rekao: 'Svet, svet, svet (Kadoš, kadoš, kadoš) je Hašem, ze mlja je puna Njegove slave.' A stu povi vrata pomakoše se na glas ono ga koji je vikao ... "(Ješaja 6,1 4).

Ako čak i neživi dovratnici podr htavaju prilikom objave Hašema, svakako bismo i mi trebali učiniti isto. Kao rezultat toga, razvio se običaj da se podignemo dok izgo varamo Kedušu. Dok čovjek izgova ra fraze koje počinju s "Kadoš" (tri puta), "Baruh" i "Jimloh", čovjek bi trebao odići pete od tla, u znak pri znanja impresivne i strašne prirode stajanja izravno pred Hašemom.

čaj skakati u zrak. Pri tome oni imi tiraju anđele, koji svu svoju suštinu ubacuju u zadatak slavljenja Haše ma (Lavush 125,2). Međutim, ne smije se skakati za vrijeme Keduše, osim ukoliko je to lokalni običaj, ka ko takvo ponašanje ne bi izazvalo podsmjeh (Mišna Berura 125,7 8).

Razumijevanje micve o kabalas Šabos

Ridvaz je bio rabin Slutzka u 16. stoljeću i jedan od najvećih vođa svoje generacije. Jednog dana po stao je teško bolestan i život mu je visio o koncu. Njegova je duša bila dovedena pred Beis Din šel Ma'ala Nebeski sud. Obaviješten je da je određeno da će umrijeti prije vre mena, a od njega se zatražilo da iz nese ima li kakvu značajnu zaslugu koja bi mogle promijeniti odluku.

ga. Nebeski sud je to odvagnuo i zaključio da to nije dovoljno. Netko drugi bi mogao biti Rav Slutzka.

Ridvaz je zatim spomenuo da je usred pisanja svog hvaljenog ko mentara na Jeruzalemski Talmud. Da je tada umro, on ne bi bio do vršen. Beis Din je razmotrio ovu tvr dnju i zatim je odbio. Bilo je već ne koliko dobrih komentara na Jerušal mi. U konačnom pokušaju da spasi svoj život, Ridvaz ih je uvjeravao da će na svaki erev Šabos nakon podne va prekinuti sve svoje svakodnevne aktivnosti, i jednostavno sjediti i s nestrpljenjem iščekivati dolazak Ša bosa. Svakako, iskrena čežnja koju je pokazao prema Šabosu bio je iz vrstan izvor zasluga.

Nakon rasprave, Nebeski je sud prihvatio ovu izjavu i zbog te zaslu ge Ridvazu je dodijeljeno još 30 go dina života (kao što sam čuo od Rav Davida Cohena, šlita, Rosh Yeshivas Chevron Yerushalayim).

Dok je opća praksa da se lagano odignete s tla, neki ljudi imaju obi ■

Ridvaz je upitao Beis Din da li je služenje kao Rav u Slutzku, jednoj od najvećih židovskih zajednica to ga vremena, dovoljno velika zaslu

Strana Strana17

Godina

Rabbi Daniel Travis:

Mnogo je stranica napisano u Zo haru o parašat Berešit i riječi "Berešit", ili Postanak, U početku, što nas uči o važnosti ove paraše i mnogih skri venih tajni koje se u njoj nalaze.

Ono glavno što možemo vidjeti je razlika između svijeta iluzije kojeg doživljavamo sa svojih pet osjetila, i svijeta istine Gornjih svjetova. Stvarnost koju percipiramo svojim osjetilima u svijetu iluzije tek je na govještaj, sjena značajnijih događaja u svijetu istine. Konkretno značenje ovoga je da ne smijemo držati stvar nim ono što vidimo i čujemo.

Nakon prvog čitanja paraše učinit će nam se da postoje mnoga pitanja koja izazivaju špekulacije. Paraša ot počinje opisom stvaranja svijeta, i to od prvog dana "B g je stvorio nebesa i zemlju ... I reče B g: neka bude svjetlost i bi svjetlost ... i prozva B g svjetlo danom a tamu je nazvao noći ..." A ipak, dalje u priči se kaže da su ne beska tijela koja svijetle stvorena če tvrtog dana, kako bi se "odvojilo dan od noći". Kako onda može biti da su dan i noć stvoreni prvoga da na, ako ih se moglo razdvojiti po moću svijetlećih tijela koja su stvo rena četvrtog dana?

Još jedan paradoks nalazimo u stvaranju trećega dana "niknu iz zemlje trava, bilje koje donosi sjeme po svojim vrstama" i "stablo što nosi plodove sa sjemenom po svojim vr stama". A onda u 2. poglavlju, po završetku priče o stvaranju, bude zapisano "... nijednog stabla polj

skog još nije bilo na zemlji, niti je bilje poljsko još raslo, jer Vječni B g još nije doveo kišu na zemlju, i nije bilo čovjeka da obrađuje zemlju."

Postoji filozofsko propitivanje koje nam može pomoći u rješavanju ovih suprotnosti, koje postavlja pitanje da li drvo koje se sruši u šumi, a nema nikoga u blizini, proizvodi zvuk. Razmatranje o ovom pitanju u suvremenoj fizici nudi odgovor da stablo ne proizvodi zvuk. Na sličan način, prije nego što je bilo nekoga tko će identificirati i ime novati predmete kod stvaranja, oni nisu postojali; nisu postojale ni žive i nežive tvari, niti dimenzija vre mena.

B g je stvorio čovjeka dajući mu ulogu da daje imena stvorenome. Mi imamo sposobnost da odredimo

što se događa u našoj stvarnosti, a naša stvarnost je uvijek subjektivna. U priči o Adamu i Evi i Drvetu zna nja, Adamov je grijeh bio to što je rekao B gu "... Žena koju si dao da bude sa mnom, ona mi dade s drveta; pa sam jeo". Adam okrivljuje B ga, um jesto da preuzme odgovornost za svoje postupke. Okrivljavajući dru ge, ili Stvoritelja, mi zapravo ospo ravamo svoju svrhu u životu sebe kao stvoritelja. Mi tada prestajemo biti na Njegovu sliku, i prebacujemo odgovornost za svoju bol i patnju na druge. Isto tako, u priči o Kajinu i Abelu, pisano je: "I Vječni je uvažio Abela i njegovu žrtvu, ali Kajina i nje govu žrtvu nije uvažio. I to ozlovoljilo Kajina, i lice mu se namrgodi". I ovdje nas tekst uči da se, oslanjajući se na druge u prilog vlastite sreće, mi od ričemo svoje moći, i više nismo stvaratelji. U Knjizi Postanka, U po četku, imamo priliku da počnemo iznova ispunjavanjem svoje svrhe da budemo stvaratelji; mi smo pro ducent i režiser, urednik i kritičar filma o našem životu.■

■

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Biseri hasidske mudrosti

krtac i ogledalo

Jednom je reb Eisig prenoćio kod nekog siromašnog seljaka. Na odlasku blagoslovi on domaćina uspjehom u poslu i bogatstvom koje će dijeliti s potrebitima. Nije prošlo previše vremena, a domaćin je postao jedan od najbogatijih trgovaca u kraju. Međutim, kako to obično biva, s bogatstvom je došla pohlepa, a s pohlepom bahatost. Tako je sada naš domaćin prezirao siromašne isto toliko koliko ih je nekada razumijevao. Srce mu je toliko otvrdnulo da je unajmio stražara koji nije puštao siromahe preko njegovog praga.

Kad je čuo za tu promjenu u ponašanju, uputi se reb Eisig po drugi puta u seljakovu kuću. Na vratima ga dočeka stražar: "Moj je gospodar upravo u društvu uvaženog gosta."

"Ipak mu prenesi," ustrajao je reb Eisig, "da čovjek koji ga je obogatio svojim blagoslovom čeka na nje govu dobrodošlicu."

Upovijesti čovječanstva vođene su mnoge bitke. Ali, mo žda je najveća među njima upravo ona koja se vodi između dobra i zla. Između pristojnosti i pokvarenosti, između nese bičnosti i sebičnosti, između mira i nasilja. Svi smo mi dio te bitke i trudimo se biti što bolji. Pokušavamo posvetiti naše ži vote dobrim djelima i cijeniti milosrđe i filantropiju. Prije sve ga, razvijamo vrline kod naše djece i učimo ih da budu moral na. Ali odakle dolaze naši etički standardi? Što je pravo, a što krivo? Što je dobro, a što je zlo?

Živimo u vremenu u kojemu nije lako odgovoriti na ta pitanja. Ponašanje, koje može biti neprihvatljivo za jednu sku pinu, može biti u potpunosti prihvatljivo za neku drugu. Ju čerašnji tabui mogu postati uobičajena svakodnevica. Čini se da nema univerzalno prihvaćenog modela dobra i zla. Škole koje su nekada bile izvor objektivnih vrijednosti često se pre tvaraju u ideološka bojišta na kojima se vrijednosti neutralizi raju kako se ni jedna skupina ne bi osjećala diskriminiranom.

Sve češće osjećamo posljedice oslabljene forme moral nog relativizma: sve je prihvatljivo, sve dok time otvoreno ne vrijeđamo nekoga drugoga. Ali, je li taj standard dovoljno vi sok? Nismo li u ime slogana "živi i pusti druge da žive" kom promitirali naš osnovni osjećaj za ispravno i neispravno? Po kušajte odgovoriti na ovo jednostavno pitanje: osjećate li u svome srcu i duši da je takva moralna zbrka prihvatljiva?

Ovo nas vodi prema još važnijem pitanju, koje se neki ljudi ne usuđuju ni postaviti: postoje li, uopće, istinsko i apso lutno zlo i dobro? Ako ne postoje, kako to da su ljudskim bići ma prirodno privlačne neke stvari, dok su im neke druge od bojne? Čak i mala djeca posjeduju tu osobinu, unutrašnji osjet za ispravno i pogrešno koji je razvijen poput osjeta vida i slu ha.

~ R. Simon Jacobson

Stražar ga pusti u kuću, ali iskrena se dobrodošlica nije osjetila. Zato reb Eisig uhvati pod ruku svog do maćina i odvede ga do prozora: "Pažljivo pogledaj kroz prozor. Što vidiš?"

"Vidim ljude, koji su zauzeti svaki svojim poslom," odgovori bogataš.

Reb Eisig ga ponovo uhvati pod ruku, ali ovaj put ga dovede pred ogledalo, pa ponovi pitanje: "A što sada vidiš?"

Čovjek je neko vrijeme zbunjeno stajao, onda se opet pogledom vrati na ogledalo, pa nesigurno procijedi kroz zube: "Sada vidim samo sebe."

Reb Eisig mirnim glasom prekine neugodnu situaci ju: "Pogledaj! Prozor je napravljen od stakla i ogleda lo je, isto tako, napravljeno od stakla; ali ti kroz pro zor vidiš druge ljude, dok u ogledalu vidiš samo se be. Zašto je to tako? Zato što je staklo ogledala sa stražnje strane premazano srebrom (kesef na hebrej skom znači srebro i novac). Došlo je vrijeme kada tre ba ostrugati srebro, kako bi ti opet mogao vidjeti druge ljude." ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Š

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Učinkovit život

Kako radi ljudski mozak

U narednim poglavljima, u neko liko ću se prilika osvrnuti na pod svjesni um. Razumijevanje toga ka ko funkcionira ljudski mozak može doprinijeti efikasnijem življenju.

Psihološka istraživanja ljudskog mozga ukazuju na to da se on sa stoji od tri razine: svijesti, predsvijesti i podsvijesti.

Svijest se odnosi na ono što činim upravo u ovom trenutku. Ja sam svjestan da tipkam na svoj kompju ter. Osim ako svoju pažnju ne pre bacim na to gdje sam bio jutros ili što moram učiniti sutra, ja nisam stalno svjestan tih činjenica. Te su misli u mojoj predsvijesti. Ja ih mogu postati svjestan ako to želim. Sve misli koje mogu prizvati u svoju svijest nalaze se u predsvijesti.

Očigledno je da je svjestan um tanko područje koje obuhvaća samo svijest o onome što se događa u ovom trenutku. Predsvijest sadrži mnogo više materijala, informacija koje mogu voljno prizvati u svoju svijest.

Zatim postoji podsvijest (koju se ponekad naziva i nesvijest), koju možemo usporediti sa kompjuter skim hard diskom na kojem je zabi lježeno sve što ste ikad iskusili i ni šta se nikada ne briše.

Možete se prisjetiti što ste jeli za doručak danas ili čak jučer, jer se ta sjećanja nalaze u predsvijesti. Me đutim, ne možete se prisjetiti onoga što ste jeli za doručak prije 22 godi ne, bez obzira na to koliko se jako trudili, osim ako, naravno, niste tolika osoba navike da jedete jednu te istu stvar za doručak zadnjih 47 godina. Ne biste se mogli prisjetiti tih stvari čak ni da vam netko uperi pištolj u glavu, no one su svejedno na vašem 'hard disku'. Neki ma terijali iz podsvijesti mogu isplivati pod hipnozom, ili se mogu pojaviti kroz san, ponekad u prerušenom obliku. Slijedi primjer.

Vjerovao sam da određeni paci jent može imati koristi od hip noze. Nakon prve hipnotičke terapije, on je rekao, "Izgleda da nisam dobar kandidat za hipno zu. Nisam bio hipnotiziran." Rekao sam mu da je uistinu bio pod hipnozom, no on je bio skep tičan. Zamolio sam ga da mi kaže imena nekih od njegovih kolega iz drugog razreda osnov ne škole. "Drugi razred osnovne škole?" pitao je. "To je bilo prije 40 godina. Ne mogu se sjetiti njihovih imena." Zamolio sam ga da se pokuša sjetiti, ali on to nije bio u stanju. Tada sam ga ponovno uveo u hipnotički trans i odveo ga natrag u vrijeme kada je bio u drugom razredu. On je bio u stanju imenovati djecu koja su sjedila u njegovoj neposrednoj blizini. Kada se probudio iz transa i čuo imena, rekao je, "Nisam pomislio na ta imena već više od 40 godina!" Gdje su bila ta imena? Ona su bila pohranjena u podsvijesti njegovog uma, kojoj on nije mogao voljno pristupiti.

Premda je sve pohranjeno u pod svijesti, kada kupite karton mlijeka,

i to je također zabilježeno u vašoj podsvijesti. Tako je podsvijest skla dište mnogih informacija koje su potpuno beskorisne, ali tu nemamo izbora. Ne možemo kontrolirati ono što ulazi u podsvijest i ako trebate mlijeko, bilježenje te transakcije u podsvijesti je automatsko i u njemu ne sudjeluje vaša volja.

Jedan od najvrjednijih savjeta u psihijatriji došao mi je od mog kole ge. Razgovarali smo o jednom slu čaju kada me on prekinuo, "Twer ski," reče on, "prestani pričati logi čki." Bio je u pravu. Ja sam ras pravljao o emocionalnom problemu, pristupajući mu logičkom mišlju. Ali emocije ne slijede pravila logike.

To vrijedi također i za podsvjesni um koji ima svoja vlastita pravila, radikalno drugačija od pravila logi ke. Primjerice, podsvjesnom umu, "dio je jednak cjelini." Logički, ko tač je samo kotač, a ne i automobil ili vlak. Podsvjesnom umu kotač može biti bilo što s kotačima. U snu, kotač može predstavljati auto, a rukav odijelo. Praktični primjer ovoga je incident koji sam nedavno doživio.

Ušao sam u liječničku ambulan tu i na prvi pogled osjetio od bojnost prema gospođi na rece pciji, iako je nikad prije nisam vidio ili razgovarao s njom. To me zasmetalo pa sam pokušao shvatiti zbog čega sam osjetio tu odbojnost; nakon razmišljanja, uvidio sam da me nešto kod nje podsjetilo na učiteljicu iz petog razreda koja je bila vrlo okrutna i svi su ju učenici prezirali. Ne znam što je stvorilo asocijaciju na nju, ali moguće da je bilo ne što trivijalno poput njene frizu re. Ako je potonje bilo slično kao kod moje učiteljice, moj podsvje sni um izjednačio je njih dvije. Moje emocije odbojnosti svakako nisu bile logički opravdane, ali moja podsvijest nije se vodila pravilima logike.

Divrej Tora

S druge strane, u šulu sam sreo čovjeka prema kojem sam osjetio pozitivnu emociju zato što me nešto kod njega podsjetilo na osobu kojoj sam se divio dok sam bio malo dijete.

Prvi gornji scenarij možda je izaz vao negativnu emociju, ali češće će se dogoditi dijametralno suprotno. Kao što ćemo vidjeti, ove reakcije čiji je korijen u podsvijesti, mogu biti izazvane bilo kojim od naših osjetila.

Vid: Pogled na malu djevojčicu odlučnu u tome da nauči preskakati konop prizvat će osmijeh na lice svakog prolaznika, ali Chaya Gitty se našla obavijena toplim osjeća jima, ne shvaćajući da je dječja svjetlo žuta majica potakla sjećanje na uvijek prepunu kutiju kolačića u kuhinji njene voljene Bubby.

Sluh: Adina je iz neobjašnjivih raz loga potiho pjevušila čekajući u re du u svojoj lokalnoj trgovini. Znala je zašto se osjeća sretno: pjesma koja je dolazila iz zvučnika bila je pjesma koju su ona i njena najbolja prija teljica voljele pjevati u duetu dok su prije mnogo godina bile zajedno u kampu. Čekanje u redu postalo joj je manje zamorno dok je ponovno proživljavala ta zlatna sjećanja.

Dodir: Kad god je Rochi pretpo stavljala da će nadolazeći dan biti pun stresova zbog rokova koji se približavaju, ona bi preko svojih ra mena prebacila osobito toplu i ču pavu vestu. Tekstura veste, iako ona toga nije bila svjesna, bila je iden tična onoj dekici koja joj je kao dje tetu davala sigurnost i koju je vukla za sobom kroz čitavo svoje dje tinjstvo.

Okus: Miriam je otkrila da naginje određenom jelu u restoranu na sva koj simhi. Nakon analiziranja svog ponašanja, sjetila se da je njezina majka servirala upravo tu deliciju one noći kada se Miriam zaručila.

Miris: Lea osobito voli karanfile. Njezin muž Moše to zna i on to cvi jeće izabire za svaku posebnu prili

ku. Lea je potpuno svjesna odakle potječe njezin afinitet prema ovom cvijeću. Karanfili su bili dominan tno cvijeće u velikim buketima koje joj je Moše donosio u bolnicu kada su rođene njihove trojke. Kad god Lea pomiriše karanfile, ona doživi iste osjećaje obilnog blagoslova kao i tada.

Sve ove pozitivne reakcije svoje su porijeklo pronašle u podsvijesti. Uz to, vidimo da je moguće promijeniti način na koji reagiramo.

Rivky je bila uzbuđena što će upo znati buduću kalu svog najmla đeg sina. Bila je apsolutno zate čena i loše se osjećala kad je ispalo da mlada dama vrlo sliči osobito

Nadajmo se da su naša prijašnja is kustva bila uglavnom ugodna pa će stoga imati pozitivan utjecaj na naše sadašnje susrete.

Razumijevanje toga kako podsvje sni um djeluje ustvari može pomoći čovjeku u avodas Hašem. Tora kaže da ako te netko povrijedi, nije doz voljeno da mu se osvećuješ (Lev 19,18). To je vrlo teška zapovijed za ispuniti, kao što kaže Ramhal u Me silas Ješarim (poglavlje 11), osveta je "slađa od meda i to je jedina stvar koja će umiriti čovjeka… Kontroli rati sebe da ne izvršimo osvetu mo že biti lako za anđele, ali ne i za smrtnike. Međutim, Hašem to traži od nas."

zahtjevnoj bivšoj susjedi. Fizička sličnost bila je toliko očita da je Rivky znala bez sumnje odakle dolazi njezina negativnost. Sre ćom, budući da je Rivky osjetila da je Chani savršena supruga za njezinog sina, ona je nadišla svoje zaprepaštenje izgledom mlade i radovala se na vjenčanju. Rivkini su instinkti bili ispravni i poka zalo se da je Chani vrlo topla, brižna i živahna supruga, majka i snaha. Danas kada je Rivky u pri lici posjetiti svoju bivšu susjedu, ona uočava da je sličnost sa nje nom dragom snahom umanjila animozitet koji bi takav susret prije izazvao.

Podsvijest je uistinu čudesan alat.

Ali Tora ne staje ovdje. Ona nada lje zahtijeva od nas da ne postupa mo iz inata. Ako čovjek koji vas je uvrijedio dođe i kasnije zatraži od vas uslugu, vi ne smijete reći "Uči niti ću ti uslugu iako ti to ne zaslu žuješ." Moraš učiniti uslugu, i mo raš to učiniti bez komentara. Ove dvije zapovijedi mogu biti dovoljno teške, ali Tora ide i dalje pa kaže "Ne gaji mržnje" (Lev 19,17). Kao što kaže Ramhal, ovo se može prije oče kivati od anđela, nego od smrtnika.

Međutim, ako razumijemo kako radi ljudski um, to možda nije toliko pretežak izazov.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Sa srcem na umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

U središtu je pozornosti judaizma to da vi i ja tijekom svog života po stignemo osobnu duhovnu transfor maciju. Ta se osnovna namjera mo že zagubiti u nizu obreda, blagdana, liturgija i drugih izvedbenih aspe kata tradicije. Ona postaje još manje vidljiva kada se nađe zatrpana pod teretom zgrada, institucija, kampa nja i političkih borbi, koje za neke predstavljaju lice, ako ne i sveukup nost, Židovskog svijeta. Ali ostaje činjenica da je u svojoj osnovi po kretački interes judaizma osobna duhovna preobrazba.

Po čemu to znamo? Za početak, razmislite na što su usredotočena dva najsvetija dana obrednog kalen dara Roš Hašana (Židovska nova godina) i Jom Kipur (Dan pomire nja). Da, postoje stotine stranica propisanih molitvi i mnoge druge obredne radnje, ali središnji fokus ta dva dana (kao i deset dana koji pa daju između njih) je osobna inven tura onoga što je netko učinio ili re kao tijekom prethodne godine, na kon čega slijede koraci za popravlja nje štete, kako bi se postavila pozor nica za drugačije ponašanje u godini koja dolazi. Jeruzalemski Talmud jasno to kaže: "B g je rekao:" Budući da ste se svi pojavili predamnom na suđenju na Roš Hašana i [sa suđe nja] otišli u miru, za Mene je to kao da ste stvoreni kao nova bića. "

Renoviranje samih sebe projekt postajanja novim bićem treba biti glavna pokretačka sila našeg života. A ukoliko misliti da ste ono što jeste i da promjena nije moguća, prije vi

še od devetsto godina, Rambam, također poznat kao Maimonides, potvrdio je da je odluka o tome tko ćemo biti potpuno u našim rukama: Nemojte niti pomisliti ...... da Sveti Blagosloveni svim ljudima u trenutku njihova rođenja određuje hoće li biti dobri ili zli. To nije tako svaka osoba ima potencijal da bude pravedna poput Mojsija našeg Učitelja ili zla poput Jeroboama: pametna ili glupa, milosrdna ili okrutna, sirota ili plemenita, ili da doista posjeduje bilo koju drugu odli ku. Nitko vas ne može prisiliti, proglasiti nad vama ili vas od vesti na jedan od tih puteva, već vi sami morate svojom vlasti tom slobodnom voljom odabrati put...

Kada shvatimo da se proces trans formacije nalazi u središtu našeg

života, tada nam sve okolnosti u kojima živimo izgledaju kao putovi našeg rasta. Ljudi s kojima se opho dimo, posao koji radimo, mjesto gdje živimo, ono što jedemo, izazovi s kojima se suočavamo, način na koji reagiramo na te testove, i sve ostalo pokazuje se kao nešto što nam je dano sa ciljem, dok nastav ljamo rasti. I mi rastemo. Samim time što živimo, doživljavamo stva ri, razmišljamo i učimo, mi rastemo. Jeste li jednaki sebi od prije pet ili deset godina? To jednostavno nije moguće. Jer je sam proces življenja postavljen tako da generira promje ne. Ono za što se judaizam brine jest da taj proces promjene učini hoti mičnim i svjesnim te usmjerenim u određenom pravcu.

Onaj tko je bio odgojen u Židov skom svijetu krajem dvadesetog stoljeća vjerojatno neće percipirati

Divrej Tora

Alan Morinis:

judaizam zainteresiranim za osobni ili za duhovni rast. Židovski svijet u tom razdoblju bio je u velikoj mjeri posvećen asimilaciji, nagomilavanju bogatstva, onom vanjskom, kolek tivnim obrascima, obavljanju obre da, podršci novoj državi Izrael, in stitucijama zajednica i oporavku od holokausta. Malo (ili nimalo) pro stora ostalo je za pitanja unutarnjeg svijeta pojedinca. Unatoč činjenici da je duša sa svim svojim dimenzi jama mjesto na kojem doživljavamo život, na kojem napredujemo i pati mo, i gdje je ukorijenjena naša jedin stvenost, unutarnji život pojedinca gotovo je u potpunosti bio elimi niran iz židovske agende u to neda vno doba.

Cijena tog zanemarivanja bila je ogromna. Židovi su i dalje tragali, ali, budući da je bilo gotovo nemo guće pronaći židovski put za unu tarnji život u vremenu nakon holo kausta, mnogi su židovski tragači odlutali na druga polja. Mnogi su prigrlili istočnjačke tradicije, s nji hovim meditacijama, jogom i ezote rijskim praksama. Drugi su se na mjerili na discipline samopomoći. Kvazi kabala se uvukla u taj vaku um. Koliko je Židova postalo psiho lozima? I koliko klijenata tih psiho loga su bili Židovi: I ja sam slijedio svoje srce koje je tragalo za nekim dalekim putevima, što je dovelo do tri godine provedene u Indiji i dok torata na temu iz područja hindui zma. Koliko je drugih Židova jed nostavno napustilo nezadovolja vajuću tradiciju, a da nisu u vidu imali neko drugo odredište?

Ja se nikad nisam u potpunosti

osjećao kod kuće ni na jednom neži dovskom duhovnom putu koji sam istraživao. U jednom trenutku svog života, pokrenut dubokim osjećajem pomanjkanja smjera u životu, kre nuo sam vidjeti mogu li pronaći smjernice za život u Židovskom svi jetu. Bilo mi je vrlo teško povjero vati da bi židovstvo, usprkos tome što izgleda drugačije, moglo pre živjeti 3500 godina, zanemarujući unutarnji život pojedinca. Istraživa nja su me dovela do toga da sam naišao na musar, riznicu praktične mudrosti i smjernica ili unutarnjeg življenja koja je bilo izgrađena u ži dovskom svijetu tijekom proteklog tisućljeća.

Posljednjih sedamnaest godina is traživao sam musar i pisao o svom susretu s tom tradicijom u svojim prethodnim knjigama, Climbing Ja cob's Ladder i Everyday Holines ('Us pinjanje Jakovljevim ljestvama' i 'Svakodnevna svetost'): Glavni dar koji nam musarska tradicija stavlja na raspolaganje je vrlo precizna mapa unutarnjeg život, zajedno s praksama koje će nam pomoći da se razvijamo u smjeru svojih ideala.

Tvrdnja koja se nalazi u srcu musara je da zbog toga što je život

sam po sebi proces rasta i što posjedujemo slobodnu volju, u na šoj je moći i sposobnostima da us mjeravamo taj proces vlastite pro mjene. Mudri i suosjećajni majsto ri/učitelji koji su oblikovali tradiciju korak po korak su označili put ko jim možemo krenuti kako bismo se približili idealima koje smo sposo bni ispoljiti. Pritom nas usmjeravaju prema dva globalna cilja. Najviša i najbolja uporaba života jest da se usmjerimo bilo prema šleimutu (što znači "potpunosti"), bilo keduši ("svetosti"). One nisu ništa drugo do dvije dimenzije iste pojave. Što više postajemo živo utjelovljenje naših ideala, to više prelazimo iz svoje djelomičnosti (čak i slomljenosti) u to da budemo potpuniji, a u potpu nosti postajemo posude za samu svetost. Majstori musara kažu nam da je to javna tajna koja daje smisao našem životnom putu.

Međutim, ne smijemo slijediti bilo kakve ideale. Ideali kojima nam mu sar pomaže da se približimo ne po tiču od naših vlastitih zamisli ili iz popularne kulture ili od filozofa, već iz Tore i interpretacija Tore (ko je također jesu dio Tore). Tora for mulira zadivljujuće ideale onoga što ljudsko biće može biti. U pet Mojsi jevih knjiga riječ dobrota (hesed) po javljuje se 248 puta. Velikodušnost, suosjećanje, dobronamjernost, str pljenje i ljubav prikazani su kao bo žanske osobine koje bismo trebali utjeloviti u svojim vlastitim životi ma. A musar nam daje alate koji će nam pomoći da usvojimo te osobi ne, i time se promijenimo, te tako postanemo potpuniji i svetiji.

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Sa srcem na umu

dr. Gerald Schroeder: Starost svemira: jedna stvarnost promatrana iz dvije različite perspektive

Može li svemir istovremeno biti mlad i star?

Znanost i teologija stoljećima su vodili neizvjesnu ideološku bitku oko toga koje od njih je najpouzda niji izvor istine. A osnovno u tom sučeljavanju je pitanje starosti našeg svemira. Je li to stari svemir s povi ješću koja sadrži fosile dinosaura i pećinskih ljudi ili mladi svemir sa svega nekoliko dana razmaka izme đu stvaranja svemira i stvaranja Adama, prvog ljudskog bića? A ako je naš svemir mlad, onda je tako zvane drevne fosile B g stavio u ze mlju da bi ispitao našu vjeru u isti nitost Biblije.

Mjerilo starosti našeg svemira te melji se na istraživanju astronoma i kozmologa. Ti znanstvenici mjere koliko se svjetlosni valovi iz udalje nih galaksija protežu i produljuju zbog rastezanja svemirskog prosto ra jer su ti svjetlosni valovi putovali eonima vremena da bi stigli do nas ovdje na zemlji. Podaci ugrađeni u te protegnute zrake svjetla otkrivaju da je naš veličanstveni svemir stvo ren prije nešto manje od 14 milijardi godina.

Mjera mladosti doba našeg sve mira temelji se na podacima iz Bi blije. U prvom poglavlju Postanka stoji da je između stvaranja svemira i stvaranja Adama proteklo šest da na. Zatim u Postanku, Poglavlje 4, čitamo da su Adam i Eva imali dva sina, Kaina i Abela. Kain je ubio Abela, te je Kaina B g protjerao. Po stignuća Kainova potomstva nave dena su u poglavlju 4. Zatim smo u petom poglavlju pročitali da je pro

šlo 130 godina prije nego što su Adam i Eva dobili treće dijete koje se zove Set, a zatim je prošlo 105 godina prije nego što je Set dobio svoje prvo dijete. Ovaj obrazac na vođenja vremenskog razmaka izme đu rođenja nastavlja se bez prekida sve dok Josip ne bude prodan kao rob u Egipat (Postanak 37,2.28.36.). Sva ta razdoblja pridodajemo na go dine do njihovog Izlaska iz egipat skog ropstva i njihovog ulasku u Obećanu zemlju, a potom i njiho vom progonstvu iz te zemlje. Na kraju hebrejske Biblije dodajemo vremena kraljeva, kraljica, predsjed nika itd. koji su uslijedili. Zbraja njem svih tih podatke, dolazimo do starosti svemira od nešto manje od 6000 godina.

Postoji bitna razlika između poda taka navedenih u Bibliji o potom stvu Kajina i potomstvu Seta. Raz lika je u tome da, premda su popi sana djela Kainova potomstva, nisu navedena vremenska razdoblja za Kainovo potomstvo, no za Setove potomke navedeni su detaljni poda ci o starosti. Ova razlika u podaci ma o dobi nagovještaj je da Biblija želi da razvijemo kalendar. Kroz Seta dolazimo do Abrahama, Izaka i Jakova, loze koja postaje izraelska nacija. Kainova obiteljska loza zavr šava u 4. poglavlju, i time je nebitna za trenutni kalendar. Podaci o sta rosti za Kainovu lozu bili bi suvišni ako želimo napraviti kalendar, a u Bibliji nema suvišnih podataka. Ovo je znak da Tora želi da napravimo kalendar: Tora nam govori sve sta rosne podatke koji mogu pridonijeti

izračunavanju biblijskog kalendara, a izostavlja starosne podatke (Kai nove) koji bi bili nevažni za takav kalendar. Da u Bibliji nisu dani sta rosni podaci o bilo kojoj osobi, da nas ne bi bilo teoloških/znanstve nih polemika o dobi našeg veličan stvenog svemira. Budući da su po daci dani, mora postojati razlog i odluka koja je vjerna ovim dvama izvorima mudrosti drevnim riječi ma Tore i suvremenim znanstvenim otkrićima, posebno jer je Autor Tore također i Stvoritelj prirode.

Je li moguće da je šest dana iz Po stanka 14 milijardi kozmoloških godina, čak i ako su se šest dana iz Postanka sastojala od po 24 sata, a 14 milijardi godina obuhvaćaju svu našu kozmičku povijest bez nateza nja bilo riječi Tore bilo znanstvenih otkrića?

Moramo imati na umu da su glavni komentatori na riječi Tore, Raši (oko 1090.) i Nahmonides (oko 1250.) izričito naznačili da su šest dana Postanka dani od po 24 sata (Rašijev komentar Talmud Hagiga 12A; Nahmonidesov komentar na Postanak 1,3). Stoga se objašnjenje koje kaže da su dani iz Postanka 1. zapravo bili duga vremenska razdo blja može tumačiti kao iskrivljava nje Biblije kako bi je se dovelo u sklad s naukom. Oni su možda iz nijeli ove komentare budući da se sunce u Bibliji ne spominje do četvr tog dana Postanka.

Ključ za rješenje tog prividnog proturječja je promjena perspektive gledanja na vrijeme. Podsjetimo se da smo u Psalmu 90,4 čitali: "Tisuću

godina u Tvojim je očima poput ju čerašnjeg dana kad mine i poput noćne straže." U ovom jednom sti hu čitamo o tri perspektive vreme na: 1000 godina, dan i noćna straža. U našem svemiru perspektiva je sve kad se određuje vidljivi prolazak vremena.

Nahmonidesovo pronicljivo gledi šte u vezi dana iz Postanka toliko je izravno da je teško vjerovati da nam je tako često promaklo.

Prvo se moramo podsjetiti da bi blijska Nova godina, Roš Hašana, označava stvaranje Adama, a ne stvaranje svemira. Šest dana Postan ka čine zaseban kalendar i samo stalni su. Stoga su opisani na jedin stven način. Fraza koja se stalno ponavlja "i bilo je veče i bilo je jutro" jedinstvena je za prvo poglavlje Po stanka, poglavlje o "stvaranju".

Na kraju svakog dana iz Postanka dan se označava brojem: jedan dan; drugi dan; treći dan; četvrti dan…. Nahmonides je pitao prije gotovo 800 godina, mnogo prije nego što su teologe zabrinuli drevni fosili pećin skih ljudi i dinosaura, zašto se oblik broja dana mijenja od apsolutnog, "jedan", u komparativni, drugi, tre ći ...? Njegov je odgovor briljantan. Tora piše "jedan dan" jer još nije bilo drugog dana. A da bi se napisalo "prvi", to mora biti usporedivo s drugim (komentar na Postanak 1,5).

To vidimo i u nazivima svjetskih ra tova. "Veliki rat" (Prvi svjetski rat) postao je "Prvi svjetski rat" tek kad je započeo Drugi.

Biblijska perspektiva vremena za šest dana Postanka ide od dana je dan, gledajući prema naprijed. Da je

ta perspektiva bila sa Sinaja gleda jući unatrag, Tora bi napisala "prvi dan", jer je do Sinaja prošlo više od 890.000 "drugih" dana!

Gledamo na vrijeme unatrag i mjerimo 14 milijardi godina kozmi čke povijesti od stvaranja našeg sve mira Velikim praskom. Kako bi se te godine mogle mjeriti iz perspek tive Biblije koja gleda naprijed od početka? Ovo je potpuno nečovje čanski pogled na vrijeme.

Nevjerojatna stvarnost vremena u našem veličanstvenom svemiru je da se perspektiva vremena za niz događaja sažima dok tu perspekti vu projiciramo unatrag, a ona se sa žima, smanjuje, skraćuje, baš kao što se "veličina" svemira komprimi ra kako se vraćamo u vrijeme una trag.

Profesor Peebles u svojoj knjizi Principles of Physical Cosmology (Principi fizikalne kozmologije) sa vršeno to izražava, ali tehničkim rječnikom:

"Standardna interpretacija cr venog pomaka (količina svje tlosnog vala razvučenog dok je putovao do nas iz udaljenog mjesta u svemiru) kao efekta širenja svemira predviđa da se isti faktor crvenog pomaka pri mjenjuje na promatrane stope po javljivanja udaljenih događaja... čak i onda kada je epoha tako rana, da se crveni pomak ne može primijetiti detekcijom zračenja."

Ako možemo izračunati veličinu

širenja svemira od početka šest da na biblijskog kalendara do danas, možemo izračunati kako će 14 mili

jardi godina (dinosauri i sve ostalo) izgledati iz perspektive Biblije. Klju čna riječ ovdje je perspektiva. Izra čunavamo starost svemira iz dvije bitno različite perspektive: biblijske perspektive koja gleda prema napri jed od početka kada je svemir bio znatno manji nego li je sada; naše perspektive koja gleda unatrag u kojoj je svemir bio znatno veći nego li u eri blizu stvaranja. To su dva pogleda na jednu stvarnost.

Opet, Nahmonides je onaj koji uti re put. On nam kaže da je vrijeme nastalo pri stvaranju (briljantan u vid kojeg odražavaju suvremeni znanstveni koncepti), ali da je to vri jeme "dobilo uporište" kad se for mirala materija (komentar na Posta nak 1,4.5.), a to je znanstveno točno.

Energija, svjetlosne zrake, nalaze se izvan vremena; one ne mjere vri jeme. Ako biste eterično bestežinski putovali na zraci svjetlosti od sunca do zemlje, vaš bi sat zabilježio nula vremena. Ali kad bih mogao pro matrati tu zraku svjetlosti kako pu tuje, izmjerio bih da je prošlo oko 8 minuta i nekoliko sekundi na tom identičnom putovanju od sunca do zemlje. Dvije istinske perspektive jednog događaja.

Prva stabilna materija nastala od energije stvaranja iz Velikog praska koja "stari", koja doživljava prolazak vremena, bili su protoni, subatom ske čestice koje stvaraju veći dio mase atoma i za koje se teoretski smatra da su produkt raspada neu trona u elektrone i protone (slobo dni neutroni se raspadaju s poluži votom od oko 10 minuta, ali stabilni su kada se nalaze u jezgri atoma). Biblija na vrijeme gleda gledajući

(nastavak s 24. stranice) dr. Gerald Schroeder: Starost svemira: jedna stvarnost dvije perspektive

prema naprijed u svemir koji se širi, od trenutka stvaranja protona, tre nutka koji je trajao tek djelić sekun de nakon stvaranja svemira Velikim praskom, kada je svemir bio daleko manji nego što je danas.

Naša zemaljsko znanstveno mje renje vrijeme promatra gledajući unatrag iz sadašnje perspektive na šeg ogromnog svemira prema onom trenutku kada su se formirali pro toni, na maleni djelić sekunde koji se zbio nakon stvaranje svemira ve likim praskom, u vrijeme kada je svemir bio znatno manji nego što je danas.

Izračuni

Pomoću ove kombinacije drevne mudrosti i suvremenog otkrića, sa da možemo izračunati starost sve mira, mjerenu iz ove dvije vrlo ra zličite perspektive.

Ključ izračuna koji povezuje našu vremensku perspektivu gledanja na vrijeme unatrag s onom Tore koja gleda prema naprijed na svemirski prostor u širenju, jest shvatiti da čak i ako je brzina širenja približno kon stantna nakon početnog djelića se kunde, frakcijska brzina promjene (tj. koliko vremena treba svemiru da bi udvostručio svoju veličinu) s vre menom se drastično mijenja. To je stoga što je svemir, kada je bio ma nji, udvostručavao svoju veličinu brže nego kada je postao veći. To postaje ono što je u znanstvenom žargonu poznato kao nelinearni odnos

Najčešći nelinearni odnos u sve miru je A = A0e Lt. Ova jednadžba definira brzinu raspada svakog ato ma u svemiru. Ona se također može

koristiti za opis udaljenosti sedam unutarnjih planeta izuzev Zemlje od sunca. Prema tom odnosu Zemlja ne bi trebala postojati tamo gdje se Zemlja nalazi. Pa ipak, ovo je jedino mjesto u Sunčevom sustavu koje je pogodno za održavanje života.

Ova jednadžba je i odnos koji opi suje vezu između zemaljskog pogle da na vrijeme koji gleda unatrag u povijest svemira iz sadašnjosti i bi blijskog pogleda na vrijeme koje gleda naprijed od početka za šest dana Postanka.

Podsjetimo se da godine biblijskog kalendara započinju s Adamom, a

ne sa stvaranjem svemira. Šest dana Postanka čine zaseban kalendar i stoga su opisani na jedinstven na čin. Fraza koja se redovito ponavlja "i bilo je veče i bilo je jutro" jedin stvena je za ovo poglavlje. Nigdje drugdje u čitavoj hebrejskoj Bibliji ne čitamo ovaj dvostih prilikom opisa protoka vremena.

Evo malo matematike potrebne za "rješavanje" te jednadžbe. Neki ljudi pobjegnu kada ugledaju matemati čku jednadžbu. Ako se i vi tako osjećate, samo preskočite dolje na rezultate, ali kao što oglas kaže, pola zabave čini put do tamo.

(nastavak s 25. stranice) dr. Gerald Schroeder: Starost svemira: jedna stvarnost dvije perspektive

Zabavni dio izračuna dolazi kada se jednadžba vrednuje od dana do dana pa možemo usporediti tvrdnje iz Biblije za svaki dan Postanka sa znanstvenim otkrićima za te dane.

Da bismo odredili trajanje svakog od šest 24 satnih dana Postanka, vrednujemo jednadžbu za svaki od tih dana; t (vrijeme) ide od 0 do 1 za prvi dan, 1 do 2 za drugi dan, itd.

nosti.

Prvi dan: 13,8 milijardi godina do 6,8 milijardi godina prije sadašnjosti (B.P. Prije sadašnjosti, služi za opisi vanje geoloških era, op.pr.)

Biblija (Postanak 1,1 5): B g stvara svemir i tada se svjetlost odvaja od tame.

Znanost: Nastanak svemira Velikim

Drugi dan: 6,8 do 3,3 milijarde go dina B.P.

Biblija (Postanak 1, 6 8): Oblikuje se nebeski svod. Primijetite da na ovaj dan tekst ne završava s "i bilo je do bro", očito zato što procesi koji su započeti na taj dan još nisu popri mili svoje "predviđene" oblike.

Znanost: Prije otprilike 4,6 milijardi godina, Sunce, glavna zvijezda os novnog poretka i planete, uključuju ći Zemlju, formirali su se od prašine prethodne supernove.

Treći dan: 3,3 do 1,5 milijardi godi na B.P.

Kada uspostavimo kronologiju dana Postanka, vrlo je jednostavno usporediti ključne događaje svakog dana kako su zabilježeni u Postan ku i interpretirani u drevnim ko mentarima sa otkrićima suvremene znanosti. Pritom moramo imati na umu da ono što znanost predstavlja u doslovno desecima tisuća publi kacija, Postanak donosi u 31 reče nici. Nemojte očekivati da ćete u tih nekoliko rečenica pronaći svaki de talj za svako razdoblje. Kad istražu jemo duboko značenje biblijskog teksta, koristimo samo komentatore iz starine, komentatore koji su dubi nu biblijskog teksta iščitavali stolje ćima pa i tisućljećima prije nego što su ljudi saznali za fosile, dinosaure i pećine. Tako ne dolazi do iskrivlja vanja drevne Biblije kako bi odgo varala otkrićima suvremene zna

praskom [Prisjetimo se da je do prije nekih 60 godina u znanstvenoj zaje dnici vladalo mišljenje da je svemir postojao oduvijek. Biblija je bila u krivu od svoje prve rečenice! Tada je uočen dokaz o stvaranju Velikim praskom i preko noći je svijet saz nao da je Biblija imala pravo!];

Odmah nakon stvaranja svemira Velikim praskom, kako se svemir širio od svoje početne minijaturne točke kod stvaranja, energija svemi ra postajala je sve razrjeđenija u sve većem volumenu prostora. Na sni ženoj energetskoj razini, elektroni su se mogli vezati za atomske jez gre, a svjetlost se mogla odvojiti od prvobitne plazme. Prve zvijezde i galaksije formiraju se otprilike prije 13 milijardi godina (Bromm, V., The First Stars, [Prve zvijezde] Google Books).

Biblija (Postanak 1,9 13): Pojavljuju se oceani i suha zemlja, zatim prvi život, biljke. Ovo je označilo poče tak biljnog života s biljkama spome nutim u tekstu koje su se razvijale tijekom sljedećih dana Postanka (Nahmonides, oko 1250., komentar na Postanak 1,12).

Znanost: Do prije 3,8 milijardi godi na, prvobitno rastaljena zemlja do voljno se ohladila od svog prvobi tno rastaljenog stanja da bi se mogla formirati tekuća voda (Cloud, P., Oasis In Space; W. W. Norton). Na površini zemlje formirala se kora krutih stijena koja se postupno ras pale u blokove veličine kontinenta. Dok su se ovi blokovi kore kretali površinom zemlje oko centimetar godišnje, na gornjem rubu su se sti jene nagomilale tvoreći planinske nizove. Stijenjak (Rocky Mountains) na zapadnoj obali Sjeverne Amerike i Ande na zapadnoj obali Južne Amerike rezultat su ovog kretanja.

(nastavak s 26. stranice) dr. Gerald Schroeder: Starost svemira: jedna stvarnost dvije perspektive

Kako su ove planine bile vremenom oštećene i erodirale, podigle su po vršine kontinenata iznad razine mora. Da se to nije dogodilo, danas bi cijela površina zemlje bila potpu no prekrivena vodom dubokom oko 2 km.

Možda su najpoznatiji dokazi ovog fenomena kontinentalnog po micanja koje je rezultiralo nastan kom planina fosili pronađeni u Bur gess Passu u kanadskom Stijenjaku (Rocky Mountains). Prije otprilike 10 000 godina, potkraj posljednjeg ledenog doba, ledenjaci koji su po tjecali s Arktika skinuli su vrh pla nine i stvorili Burgess Pass. To je otkrilo škriljevac ispunjen fosilima koji su bili zakopani više od pola milijarde godina. Fosili, danas poznati kao Burgess Shale fosili, su fosili vodenih životinja, ali Burgess Pass prijelaz nalazi se na 8000 me tara nadmorske visine! Ono što su danas škriljevac i stijene Stijenjaka, prije otprilike 560 milijuna godina, bili su blato i sluz plitkog tropskog morskog dna, udruženog vodenim životom. Život koji je tisućljećima bio zarobljen u blatu i mulju postao je fosil iz Burgess škriljevca, a sporo klizanje kontinenata pomicalo je i podizalo ono što je nekada bilo tro psko morsko dno do vrtoglavih vi sina Burgess Passa. Upravo o tim fosilima i eksploziji životinjskog svijeta govori se u uvodnim rečeni cama petog dana (Postanak 1,20). Događaj i datum podudaraju se s biblijskim prikazom petog dana.

Izvorna teorija o podrijetlu života

pogrešno je predviđala da moraju proći milijarde godina između poja ve tekuće vode na zemlji i pojave ži vota. Otkrića mikrofosila bakterija i prvog "biljnog" života u obliku fo tosintetskih algi otkrivaju da se ži vot na zemlji pojavio prije otprilike 3,6 milijardi godina, to jest mnogo brže nego što se prvobitno teoretizi ralo (DeDuve, C., Blueprint for a Cell: The Nature and Origin of Life [Nacrt za stanicu: Priroda i porijeklo života]; Neil Paterson Publishers).

Četvrti dan: 1,5 do 0,6 milijardi godina B.P.

Sunca. Zbog toga, oba izgledaju kao da su iste veličine.

Znanost: Tijekom perioda četvrtog dana, Zemlja se dovoljno ohladila da se vlaga u prethodno oblacima prekrivenoj zemlji kondenzira. Kao rezultat toga, atmosfera se raščistila, sunce, mjesec i zvijezde postali su vidljivi. Prije tog vremena, iako je sunčeva svjetlost mogla doprijeti do zemlje, stvarno nebesko tijelo sunca nije bilo vidljivo sa zemlje zbog te škog oblačnog pokrivača. Osobno sam mjerio fotosintetsku proizvod nju kisika u danima koji su bili tako

Biblija (Postanak 1,14 19): Sunce, mjesec i zvijezde postaju vidljivi na nebesima (Talmud Hagiga 12a). He brejski sada kaže me’or’ot, što zna či da su vidljiva stvarna tijela koja emitiraju svjetlost. Prethodno je tekst rekao or’ot, što znači svjetlost, ali ne i stvarna nebeska tijela koja daju svjetlost.

Tekst ovdje opisuje pogled koji sa zemljine površine gleda gore budu ći da su sunce i mjesec opisani kao "dva velika tijela". Jedino mjesto u cijelom svemiru, sa kojeg se i sunce i mjesec pojavljuju kao velika tijela, je Zemlja. Iako je promjer Sunca 400 puta veći od Mjesečevog promjera, mjesec je 400 puta bliži zemlji od

jako oblačni da mada je svjetlost prodirala kroz oblake, nije bilo na znaka sunčevog sjaja iza oblaka. Peti dan: 0,6 do 0,2 milijardi godina B.P.

Biblija (Postanak 1,20 23): Prvi više stanični životinjski svijet obilno buja u vodama, a iza njega slijede veliki gmazovi i krilate životinje.

Znanost: Bez upozorenja od strane ishodišnih fosilnih zapisa o velikim životinjama i njihovom ekstremnom obilju koje će se uskoro pojaviti, eksplozija života u kambrijskom dobu prije 530 mil. godina proizvela je svaku osnovnu vrstu životinjske tjelesne građe koja danas postoji,

(nastavak s 27. stranice) dr. Gerald Schroeder: Starost svemira: jedna stvarnost dvije perspektive

dok su vode vrvjele životom (Levin ton, J., The Big Bang of Animal Evolu tion [Veliki prasak evolucije životinja]; Sci. Am; Bowring, S. i dr., Calibra ting rates of early Cambrian evolution [Stope kalibriracije rane kambrijske evo lucije]; Science 261:1293; Kerr, R., Did Darwin get it all right? [Je li Dar win dobro shvatio?] Science 267:1421).

Krilati insekti pojavili su se prije 340.000.000 godina, a na starijim fo silima nije pronađen nagovještaj nji hovog skorašnjeg dolaska (Marden, J., i Kramer, M., Surface skimming stone flies, a possible intermediate stage in flight evolution; Science 266:427; Kaiser, J., A new theory of insect wing origin [Nova teorija podrijetla krila in sekata], Science 266:363).

Šesti dan: 200 milijuna do 5782 go dina prije sadašnjosti

Biblija (Postanak 1,24 31): Zemlju

naseljavaju životinje. Pojavljuju se sisavci, a potom i ljudi.

Znanost: prije 250 milijuna godina, masovno izumiranje uništilo je život i 90% životinja je nestalo iz fosilnog zapisa (Erwin, D., The mother of mass extinctions, Sci. Am.). Zemlja je tada iznova naseljena. Ono što zaintri gira osobe koje proučavaju fosilne zapise je to što, kad je zemlja bila ponovno naseljena i otvorile su se mnoge ekološke niše zbog masov nog izumiranja, nisu nastali nikakvi suštinski novi tipovi tijela. Možda su samo oni koji su prethodili izu miranju bili pogodni za zemlju. Scientific American postavio je pita nje: "Je li se mehanizam evolucije iz mijenio na način koji sprečava te meljne promjene u tjelesnoj građi životinja?" (Levinton, J., The big bang of animal evolution; Sci. Am.). Meha

nizam evolucije se nije promijenio. Ono što se promijenilo jest to da sada shvaćamo da samo određene vrste života odgovaraju uvjetima Zemlje, koliko god raznovrsne bile (Gould, S. J., The evolution of life on Earth, Sci. Am.).

U 31 rečenici Biblija opisuje tijek postojanja života od stvaranja našeg veličanstvenog svemira koji podr žava život do pojave čovječanstva. Proučavanje tajni prirode znanstve ne zajednice pruža doslovno miliju ne bita podataka za ista ova razdo blja. Slaganje između ova dva izvo ra znanja, jednog drevnog i jednog suvremenog, nije iznenađujuće jer postoji jedan Autor kako za drevnu mudrost Biblije, tako i za tajne pri rode koje su znanstvenici tek neda vno otkrili.

Strana Strana29

(nastavak s 28. stranice) dr. Gerald Schroeder: Starost svemira: jedna stvarnost dvije perspektive

Rabbi Menachem Leibtag: Berešit: Dvije priče o stvaranju

Ovaj šiur je ljubazno ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Koliko priča o stvaranju ima u Paršat Breišit, JEDNA ili DVIJE?

Iako o ovom pitanju često više raspravljaju biblijski kriti čari nego studenti ješive, odgovor na njega može nositi značajnu duhovnu poruku.

U ovotjednom šiuru raspravljamo o strukturi Paršat Bre išit, u pokušaju da bolje razumijemo značenje Torine pre zentacije priče o Stvaranju. Naša analiza također će po staviti 'okvir' za našu raspravu o sveukupnoj temi Sefer Breišita u šiurima koji slijede.

Uvod

Iz književne perspektive, prilično je lako razlikovati dva različita odjeljka u Torinom izvještaju o priči o stvaranju:

• I. ODJELJAK STVARANJE U SEDAM DANA /1,1 > 2,3

• II ODJELJAK ČOVJEK U GAN EDENU / 2,4 >3,24

U našem šiuru prvo ćemo objasniti što je sepecifično za svaki odjeljak. Nakon toga ćemo govoriti o tome kako se oni međusobno nadopunjuju.

Perek Alef

I. ODJELJAK, poznatiji kao PEREK ALEF, lako je uočljiv zbog svoje jasne strukture, tj. svaki dan stvaranja slijedi vrlo standardan obrazac. Svaki dan:

• Počinje frazom: "VA'JOMER ELOKIM...", najavljujući novu fazu stvaranja (vidi 1,3.6.9.14.20.24);

• Nastavlja se s "VA'JAR ELOKIM… KI TOV" (vidi 1,4.10.12.18.21.31);

• Završava s "VAJHI EREV VAJHI BOKER, JOM..." (vidi 1,5.8.13.19.23.31).

Zapravo, mogao bi se konstruirati 'prazan obrazac' koji bi odgovarao bilo kojem danu stvaranja, koji bi izgledao otprilike ovako:

"va'jomer Elokim" I B g reče... _________

[nakon čega slijedi neki čin Stvaranja.]

"va'jhi hen" I tako je i bilo

[nakon čega često slijedi neki proces imenovanja: po put "va'jikra Elokim..." , ili neki b žanski 'komentar'] "va'jar Elokim... ki tov" I B g je vidio da je dobro "va'jhi erev va'jhi boker, jom __#__"

Iako određeni dani mogu odstupati od ovog osnovnog formata, svakako svaki dan počinje izrazom "va'jomer Elokim...".

Ovo zapažanje nam omogućuje da prva dva psukim (sti ha) ove cjeline (1,1 2) prepoznamo kao njezino zaglavlje, jer Prvi dan mora započeti prvim "va'jomer Elokim" (u trećem pasuku/pogledajte 1,3 i Raši o značenju riječi "Breišit" u njegovom tumačenju 1,1).

Do sličnog zaključka dolazimo i u pogledu 'sedmog da na' (tj. 2,1 3). Budući da ovi psukim opisuju 'Sedmi dan', oni moraju biti dio ove cjelokupne Priče o stvaranju; ali budući da počinju s "va'jhulu..." a ne s "va'jomer Elo kim" oni čine zaključak ove cjeline.

Da bismo to potvrdili, primijetite prekrasnu paralelu iz među ova dva 'rubna oslonca' (tj. 1,1 2 i 2,1 3, zamijetite izraz "šamajim v'arec" i glagol "bara"!), i kako sedmi dan 'zaključuje' ono što nam je bilo predstavljeno u 1,1.

Ovaj uvod i zaključak definiraju nam primarnu temu čitave ove cjeline "brijat ha'šamajim v'ha'arec" B žje stvaranje Nebesa i Zemlje. Ova tema je predstavljena kroz dnevni napredak B žjeg stvaranja koje se proteže tijekom šest dana.

S ovako definiranim generalnim okvirom, sada možemo započeti našu analizu napredovanja stvaranja od dana do dana. Obratit ćemo pozornost na to kako svaki dan slijedi ili malo odstupa od standardnog formata o kojem smo prethodno govorili. [Na primjer, činjenica da drugi dan ne uključuje izraz "va'jar Elokim ki tov" trebala bi imati značaj.]

Dnevni "Hiduš"

Kao što smo gore spomenuli, unutar ove jedinice, frazom "va'jomer Elokim" započinje svaki dan i iza nje uvijek slijedi čin B žjeg stvaranja ili barem neka vrsta "hiduša" [tj. nečeg novog, što prethodnog dana nije postojalo].

Nakon izvršenja svakog čina Stvaranja, možemo pronaći 'periferne' komentare poput toga da B g daje imena ili dužnosti onome što je upravo stvorio. Međutim, pokazat

Divrej Tora

(nastavak s 30. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Berešit: Dvije priče o stvaranju

ćemo kako do sljedećeg "hiduša" Stvaranja ne dolazi bez dodatnog "va'jomer Elokim"!

Također bismo trebali istaknuti da u Trećem i Šestom da nu nalazimo da se naš osnovni oblik ponavlja dva puta, tj. fraza "va'jomer Elokim" pojavlja se dva puta svakog od ovih dana, i svaki puta nakon toga slijedi zaseban čin Stvaranja, nakon kojega slijedi valorizacija "va’jar Elo kim ki tov". Ovo sugerira da će svaki od ovih dana sa državati dva čina Stvaranja. [O dubljem značenju ovoga raspravljat ćemo u nastavku.]

Stoga, naša analiza počinje time da utvrdimo što je bio točan "hiduš" svakog dana. Zatim ćemo raspravljati o 'perifernim komentarima' za svaki dan, pokazujući kako se oni odnose na taj "hiduš".

Dan Jedan (1,3 5)

B žji prvi čin stvaranja (tj. ono što slijedi nakon prvog "va'jomer Elokim") bilo je stvaranje "OR" ili onoga što mi nazivamo "svjetlo".

Ovo stvaranje prati 'proces dodjele imena' pri kojem B g svjetlo naziva 'Dan', a tamu (nedostatak svjetla) naziva 'Noć'.

Drugi dan (1,6 8)

B g stvara "rakia" čija je funkcija da dijeli "vodu iznad" od "vode ispod".

Zatim, B g naziva te 'gornje vode' "šamajim" [Nebesa]. Zapazite da se 'vode ispod' ne imenuju do trećeg dana. Isto tako zapazite da je ovo jedini put da nakon B žjeg stvaranja ne slijedi izraz "va’jar Elokim ki tov". Dakle, či ni se da nešto u tom danu ili 'nije tako dobro' ili je barem nedovršeno. [Vratit ćemo se ovom opažanju kasnije u šiuru.]

Treći dan (1,912)

• Prva faza: (tj. prvi "va'jomer Elokim").

B g stvara "jabaša" [suhu zemlju].

Zatim B g ovu suhu zemlju naziva AREC [Zemlja?], a preostali "majim" JAMIM (Mora).

Nakon toga slijedi B žja pozitivna ocjena: "va’jar Elo kim ki tov"

• Druga faza (tj. drugi "va'jomer Elokim"/1,11 12)

B g stvara ono što mi nazivamo 'vegetacijom', tj. sve

različite vrste povrća i voćaka. Primijetite kako ovi psukim naglašavaju upravo ono što 'biljno carstvo' čini jedinstvenim tj. kako te vrste sadrže sjeme koje će proizvesti sljedeću generaciju npr. "esev mazria zera" i "ec pri ose pri".

Zapazite da B g više ne daje 'imena' onome što je stvorio. Međutim, još uvijek nalazimo standardnu pozitivnu ocje nu "va’jar Elokim ki tov". [Vjerojatno ste bili svjesni da se "ki tov" spominje dva puta u Trećem danu, ali vjeroja tno niste bili svjesni da je to zato što sadrži dva "va'jomer Elokim"!]

Ogroman skok

Obratite pažnju na 'ogroman skok' koji se događa u Dru goj fazi na Treći dan. Sve do Druge faze, sve što je B g stvorio bilo je 'neživo' (beživotno). Od ove točke dalje stvaraju se živa bića. [Imajte ovo na umu, jer ćemo otkriti sličan 'ogroman skok' kada budemo raspravljali o napre dovanju s Prve na Drugu fazu u Šestom danu!, tj. kada činimo skok sa životinje na čovjeka.]

Ovo može objasniti zašto u Prvoj fazi na Treći dan poslje dnji put nalazimo da B g daje imena. Čini se kao da je B g imena dao samo svojim 'neživim' stvorenjima.

[U drugom poglavlju vidjet ćemo kako postaje čovjekov posao davanje imena drugim živim bićima (vidi 2,19), a možda čak i samom B gu! (vidi 4,26)!]

Nadalje, zapazite na 'proces odvajanja' koji se pojavljuje kada je B g stvorio "šamajim v'arec". U uvodu nalazimo "majim" s "ruah Elokim" [B žjim duhom?] koji lebdi nad njim (vidi 1,2). Zatim, u Drugom danu, B g uzima ovu "majim" 'tekućinu' i razdvaja je ["va'javdel"] na "majim" 'iznad' i 'ispod' "rakie". 'Voda iznad' postaje "ŠAMAJIM", ali 'vodu ispod' treba dalje razdvajati, što se događa tek Trećeg dana kada se preostala 'pomiješana tekućina' razdvaja na "AREC" [Kopno] i "JAMIM" [Mora ].

Tehnički govoreći, ovako je B g stvorio "šamajim v'arec". [Stvaranje preostalih "v'kol cvaam" i svih njihovih voj ski (vidi 2,1) odvija se od ove točke nadalje.]

Četvrti dan (1,14 19)

B g stvara "meorot", tj. sunce, mjesec i zvijezde. Međutim, ovaj put obratite pažnju na to kako B g obja šnjava funkciju Svojih novih stvorenja (umjesto da im na djene imena). Na primjer, "va'haju l'otot u'moadim" i

oni će biti za znakove i određena vremena; i kasnije "l'ha'ir al ha'arec" da daju svjetlo na zemlju (pogledajte 1,14 15). I na kraju: "l'mšol ba'jom u'va'lajla" da vladaju nad danom i noći (1,18). [Primijetite također kako je ovaj dan povezan s Danom Jedan.]

Peti dan (1,20-23)

Na ovaj dan nalazimo još jedan 'ogroman skok', jer B g započinje Svoje stvaranje 'životinjskog carstva' (tj. za ra zliku od 'vegetacije' stvorene trećeg dana). B g stvara sva živa bića koja gmižu u vodi ili lete nebom (tj. ribe i ptice).

Iako ovaj dan slijedi standardni 'format' (o kojem je ranije bilo riječi), nalazimo dva vrlo važna dodatka.

1. Glagol "bara" koristi se za opisivanje kako B g stva ra ovo životinjsko carstvo: "va'jivra Elokim et ha'ta ninim ha'gedolim v'et kol nefeš ha'haja..." (1,21). Primijetite kako je ovo prva uporaba ovog glagola od prvog pasuka "Breišit bara..." (1,1)! Upotreba glagola "bara" od strane Tore na ovom mjestu može odražavati ovaj 'ogroman skok' ka životinjskom carstvu u ovoj kritičnoj fazi Stvaranja.

2. Dan je (po prvi puta) 'blagoslov' ovim ribama i pti cama nakon njihovog stvaranja: "va'jvareh otam Elokim lemor pru ur'vu..." da budu plodne i da se množe i ispune mora i nebesa. Obratite pažnju na to kako se ovaj blagoslov odnosi na samu sušti nu razlike između 'biljnog carstva' i 'životinjskog carstva'. Dok samoproizvedeno sjeme omogućuje vegetaciji da se sama razmnožava, životinjsko car stvo zahtijeva parenje za reprodukciju, a otuda i po treba za B žjim blagoslovom "pru ur'vu" kako bi se svaka vrsta održala na životu.

Šesti dan (1,24 31)

Ovdje opet, kao u Trećem danu, nalazimo dvije faze Stvaranja, od kojih svaka počinje frazom "va'jomer Elokim", s još jednim 'ogromnim skokom' između njih:

• Prva faza (1,24 25)

B g stvara živa bića koja lutaju kopnom, tj. životinje. U ovoj fazi zapravo nema ničeg posebnog, osim či njenice da je B g smatrao potrebnim da ih stvori 'neo visno' u prvoj fazi Šestog dana, umjesto da ih uključi u Svoje stvaranje ostalog dijela životinjskog carstva (tj. s ribama i pticama) u Petom danu.

Zapravo, nalazimo zanimljivu paralelu između oba dana koji imaju dvije faze (tj. Trećeg i Šestog dana). Kao što je Prva faza Trećeg dana (odvajanje Zemlje od 'vode ispod') dovršila proces koji je B g započeo Dru gog dana, tako je i Prva faza Šestog dana (životinje) dovršila proces koji je B g započeo Petog dana!

• Druga faza (1,26 31)

B g stvara ČOVJEKA "bcelem Elokim"!

Zapazite koliko posebnih riječi i izraza (od kojih smo mnoge susreli ranije) prati B žje stvaranje čovjeka:

Prije svega, još jednom nalazimo upotrebu glagola "bara" da bi se opisao ovaj čin stvaranja, što sugerira da se na predovanje od životinje do čovjeka može smatrati za ni šta manje 'ogroman skok' od napredovanja s vegetacije na životinje.

Drugo, čini se da se B g 'savjetuje' s drugima (iako nije jasno tko su oni) prije nego što stvori čovjeka ("naase adam b'calmeinu...").

Ovdje ponovo nalazimo ne samo čin stvaranja, već i 'iz javu o svrsi' za ovo stvaranje tj. da bude gospodar nad svim prethodnim B žjim stvorenjima:

Tora

(nastavak sa 31. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Berešit: Dvije priče o stvaranju

(nastavak s 32. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Berešit: Dvije priče o stvaranju

"v'jirdu b'dgat ha'jam u'b'of ha'šamajim…" Budite plodni i množite se i budite gospodari nad ribama mor skim i nad pticama na nebesima i nad životinjama i nad svom zemljom, i svime što gmiže po zemlji." (vidi 1,26).

Dakle, čini se da čovjek nije samo posljednje B žje djelo, već i Njegovo najsavršenije djelo, nadležan da vlada nad svim ostalim djelima 'pod nebom'.

Ovo objašnjava zašto nalazimo još jedan blagoslov (na kon ovog čina stvaranja / sličan blagoslovu u Peti dan). Ovaj blagoslov izrečen čovjeku ne uključuje samo plo dnost, već se odnosi i na njegov potencijal da vlada nad svime što je Elokim stvorio. ["pru u’rvu v’kivšuha, u’rdu b’dgat ha’jam…" / vidi 1,28, usporedi s 1,26)

Treba primijetiti da je tu i posljednji odjeljak, koji također počinje izrazom "va'jomer Elokim" (vidi 1,29), no on je sasvim drugačiji od svih prethodnih, budući da ova iz java nije uvod u čin Stvaranja, već davanje hrane. Ukra tko, u ovim psukim B g dopušta životinjskom carstvu da konzumira biljno carstvo. Zelena trava je dana životinja ma (da je pasu), dok čovjek dobiva 'dodatnu privilegiju' da jede plodove s drveća (vidi 1,29 30).

Nešto posebno

Kao što ste sigurno primijetili, sva ova 'odstupanja' od 'standardnog formata' u pogledu B žjeg stvaranja čovje ka naglašavaju da mora postojati nešto vrlo posebno u stvaranju čovjeka, a time i njegovoj svrsi. Ali to nas ne treba iznenaditi, jer upravo to trebamo očekivati od knji ge proročanstava, božanske poruke čovjeku koja će mu pomoći da razumije svoj odnos s B gom i svoju svrhu postojanja.

Sve ove posebne točke o stvaranju čovjeka trebale bi biti važne, ali prije nego što raspravimo o njihovom značaju, moramo uzeti u obzir još jedno opažanje u vezi s napre dovanjem stvaranja tijekom ovih šest dana.

Paralelna struktura

Sažmimo naše dosadašnje zaključke o tome što je stvore no kojeg dana (i svaku izjavu "va'jomer Elokim..."):

B g se odmorio, Njegovo Stvaranje bilo je dovršeno. Pretvorimo sada naš popis u tablicu.

Ako postavimo prva tri dana uz posljednja tri dana, do lazimo do prilično nevjerojatne paralele:

da od Četvrtog dana dalje, B g ne samo da stvara, nego On također iznosi svrhu svojih stvorenja.

Također pokazuje kako posljednja tri dana 'ispunjavaju' potencijal za ono što je B g stvorio u prva tri dana. Ugla vnom, od četvrtog dana pa nadalje, priroda se 'pokreće', jer nalazimo 'kretanje' i na nebu iznad i na Zemlji ispod. Ukratko, kada ovih šest dana završi, ono što zovemo 'priroda' se pokrenulo.

B žanska evolucija

Ako izraz "tohu va'vahu" u uvodnom dijelu (vidite 1,2) shvatimo kao potpuni kaos, onda od tog praiskonskog stanja šest dana kasnije, nalazimo prekrasno struktu riran svemir koji sadrži sve različite oblike života koje poznajemo, koji obuhvaćaju biljke, životinje i čovjeka.

Imajte na umu da Tora naglašava da je svaki oblik života stvoren na način koji jamči njegov opstanak, odnosno njegovu sposobnost reprodukcije:

1. biljke: "esev mazria zera" biljke sjemenjače, "ec pri ose pri" plodonosno drveće (1,11 12)

2. ribe i ptice: "pru u'rvu" budite plodni, i množite se (1,22)

3. Čovjek: "pru u'rvu..." budite plodni, i množite se (1,28)

Moglo bi se sažeti i jednostavno reći da je krajnji rezul tat ovog procesa stvaranja ono što nazivamo PRIRO DOM drugim riječima upravo suprotno od TOHU VA'VAHU.

Na taj način PEREK ALEF opisuje B žje stvaranje priro de, odnosno cjelokupnog materijalnog svemira i njego vih pojava.

Iako sama 'priroda' ostaje dinamična, sa živim bićima koja se neprestano mijenjaju i reproduciraju, njezin os novni okvir ostaje konstantan jer nakon "va'jhulu" (2,1), ništa 'novo' neće biti stvoreno, a zasigurno, ništa tako

napredno ili profinjeno poput čovjeka.

Sada kada smo to utvrdili, moramo si postaviti još važ nije pitanje, a to je što možemo naučiti iz ovog jedin stvenog načina na koji Tora ponovo pripovijeda priču o stvaranju? Je li zapisana da utaži našu znatiželju, samo da nam da do znanja 'kako se sve dogodilo' ili ona nosi proročansku poruku svakom ljudskom biću koje ra zmišlja o svrsi svijeta koji ga okružuje!

Jedan B g ili Mnogi?

Svakako, jedna osnovna poruka koja proizlazi iz ove pre zentacije jest da je stvaranje prirode, u svoj njezinoj slo ženosti i svim čudesima, bilo namjeravano B ŽJE djelo. Stoga, svetkovanjem Šabata, odmaranjem na sedmi dan, kao što je to B g učinio, mi potvrđujemo naše uvjerenje da je B g sila koja je stvorila prirodu (i nastavlja je nad zirati).

Ova nam analiza također može pomoći da shvatimo za što Tora koristi ime Elokim za opis B ga kroz cijelo ovo poglavlje. Kao što Ramban objašnjava (pred kraj svog komentara na 1,1), hebrejska riječ "el" podrazumi jeva nekoga tko ima moć (ili snagu) i kontrolu. Stoga "šem ELOKIM" podrazumijeva gospodara svih mnogo brojnih sila prirode.

[Ovo može objasniti zašto je B žje ime u množini jer On jest sve sile / pogledajte također Rav Yehudu ha'Le vija, u Sefer Kuzari, na početku Četvrte knjige.]

Ovo nam razumijevanje također može pomoći da shvati mo Torino korištenje glagola "bara" u PEREK ALEF. Ob ratite pažnju na to kako TRI aktivne uporabe glagola "ba ra" u PEREK ALEF odražavaju svaku razinu savršenstva kod Stvaranja, odnosno "comejah" [biljno carstvo], "hai" [životinjsko carstvo] i "m'daber" [čovjeka]. Ovo također odražava tri 'ogromna skoka' koje smo razmatrali u evo lucijskom razvoju prirode tijekom ovih šest dana.

Prvi korak Sve neživo i bilje "Breišit BARA Elokim et ha'ŠAMAJIM v'et ha'AREC" (1,1)

Ovo uključuje sve u ŠAMAJIM u i na AREC u, tj. stvara nje svih "domem" (neživih objekata) i "comejah" (biljaka). Imajte na umu da se to događa tijekom prva ČETIRI da na stvaranja.

Drugi korak životinjsko carstvo

"va'JIVRA Elokim i B g je stvorio TANINIME i sva živa stvorenja... prema njihovim vrstama" (1,21)

To uključuje ptice, ribe, životinje i zvijeri itd. koje su stvorene petog i šestog dana.

Trećikorak čovjek

"va'JIVRA Elokim et ha'ADAM..." (1,27)

Stvaranje čovjeka b'celem Elokim, na B žju sliku.

Prva priča Tore

Sada moramo razmotriti koja bi mogla biti poruka Tore kada čovjeku kaže da je stvaranje prirode bilo namjera vano B žje djelo?

Čovjek u svom svakodnevnom životu neprestano dolazi u doticaj s prirodom, odnosno svojim okruženjem i živo tnim okolišem. Čovjeku nije nužno da ga Tora obavijesti kako priroda postoji; ona mu se svaki dan nalazi pred nosom. S obzirom da čovjek ne može izbjeći prirodu, on je mora neprestano razmatrati i boriti se s njom.

Bez poruke Tore, lako bi se moglo zaključiti da je priroda manifestacija mnogih bogova boga kiše, boga sunca, boga plodnosti, bogova rata itd. kako su vjerovali dre vni ljudi. Priroda se pripisivala panteonu bogova, koji su često ratovali jedni protiv drugih.

Nasuprot tome, moderni čovjek obično dolazi do sasvim suprotnog zaključka da priroda jednostavno postoji i nije povezana ni sa kojim oblikom boga.

Moglo bismo pretpostaviti da Humaš počinje s pričom o Stvaranju, zato što se čovjekov odnos s B gom temelji na njegovoj spoznaji da je priroda doista djelo jednog B ga. On je stvorio svemir sa svrhom i nastavlja ga nadzirati.

Ali kako se to odnosi na samog čovjeka?

(nastavak sa 33. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Berešit: Dvije priče o stvaranju

Čovjek u Perek Alef

(nastavak s 34. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Berešit: Dvije priče o stvaranju snazi?

U Perek Alef čovjek se pojavljuje ne samo kao vrhunac procesa stvaranja, već i kao njegov GOSPODAR:

"I blagoslovi B g čovjeka govoreći: Rađajte se i množite se, napunite zemlju i GOSPODARITE njome, VLADAJTE ribama morskim i pticama nebeskim i živim bićima što gmižu po zemlji... " (1,28).

Zapazite da je ovo B žji BLAGOSLOV čovjeku, a NE za povijed! Taj bi se 'blagoslov' mogao smatrati gotovo za definiciju same prirode čovjeka. Baš kao što je vegetaciji 'prirodno' da raste ["esev mazria zera"], i svim živim bići ma da se razmnožavaju ["pru u'rvu"], tako je i čovjeku 'prirodno' da dominira svojom okolinom; to postaje nje gov prirodni instinkt.

To što Tora koristi glagola "bara" u u svakoj od glavnih faza stvaranja, a potom i u opisu B žjeg stvaranja čovjeka može rasvijetliti ovu temu. Kada razmišlja o prirodi i svojoj vezi sa životinjskim carstvom, čovjek bi lako mo gao zaključiti da je on jednostavno samo još jedan dio ži votinjskog carstva. Možda je napredniji ili razvijeniji od 'prosječnog majmuna', ali biološki se ne razlikuje. Upo treba glagola "bara" u Tori kako bi se opisivalo B žje stvaranje čovjeka govori nam da je čovjek potpuno nova kategorija stvaranja. On je stvoren "b'celem Elokim", na sliku B žju, tj. posjeduje duhovni potencijal, za razliku od svih drugih oblika prirode.

[Pogledajte Rambama na samom početku More N'vuhim (I.1), gdje on definira "celem Elokim" kao osobinu čovje ka koja ga razlikuje od životinje.]

Drugim riječima, stvaranje čovjeka u zasebnoj fazi Šestog dana i korištenje glagola "bara" te njegov poseban blago slov itd., sve to dolazi kako bi čovjeka uvjerilo da on do ista jest 'ogroman skok' daleko iznad svih drugih stvore nja. On ne bi trebao sebe vidjeti samo kao najsavršeniju životinju u svemiru, već umjesto toga kao B žje djelo.

Perek Alef uči čovjeka da prepozna da je njegova osobina da dominira svim drugim živim bićima također čin B ž jeg stvaranja.

Međutim, čovjek se također mora zapitati: "S kojom svr hom?" Je li B g samo stvorio čovjeka ili i nadalje nastavlja održavati vezu sa svojim djelom? Ostaje li sudbina čovje čanstva pod B žjom kontrolom; je li veza između čovje kovih djela i B žje "hašgahe" (providnosti) i dalje na

Odgovor na ovo pitanje počinje u PEREK BET u priči o Gan Edenu, a nastavit će se i kroz ostatak Humaša! Perek Bet Čovjek u Gan Edenu (2,4 3,24)

PEREK BET iznosi ono što se čini oprečnim prikazom priče o Stvaranju. Dok preispitujete drugo poglavlje, imajte na umu da:

• Ništa ne može rasti prije nego što B g stvori čovjeka (vidite 2,5), stoga:

• B g PRVO stvara čovjeka (2,6 7), a potom:

• B g zasadi vrt za čovjeka, razvija se vegetacija (2,8 14);

• B g čovjeku daje posao da radi i čuva taj vrt (2,15);

• B g zapovijeda čovjeku: što smije/ne smije jesti (2,16 17);

• B g stvara životinje radi čovjeka (2,18 20)

• B g stvara ženu za čovjeka, od njegova rebra (2,21 25). Jasno se vidi da je redoslijed stvaranja vrlo različit. U PE REK BET nalazimo da je NAJPRIJE stvoren čovjek, a sve ostalo je potom (tj. biljke i životinje) stvoreno ZA njega. Nasuprot Perek Alefu u kom je čovjek bio B žje konačno djelo najsavršenije i dobio blagoslov da primijeni svo ju vlast nad cijelim životinjskim carstvom; u Perek Bet vi dimo kako je čovjek jednostavno B žji sluga, brine se za Njegov vrt (vidite 2,15 16) i traži družicu (vidi 2,18 25). U Perek Alef, on se pojavljuje kao 'vladar', gotovo kao sam bog ("b'celem Elokim"); u Perek Bet on je sluga.

Osim toga, postoji još nekoliko očitih razlika između ova dva odjeljka:

• U ovom odjeljku B žje ime više nije samo ELOKIM, već ime HAŠEM ELOKIM (poznatije kao "šem Ha vaja").

• Za razliku od dosljedne upotrebe glagola "bara" (stva ranje iz ničega) u Perek Alef, Perek Bet koristi glagol "ja'car" (stvaranje iz nečega'/pogledajte 2,7,19).

Iako je moguće pomiriti ove prividne kontradikcije (kao što to mnogi komentatori i čine), ostaje pitanje zašto Tora predstavlja ova dva izvještaja na način koji (u naj manju ruku) djeluje proturječno?

Mi, naravno, ne možemo prihvatiti tvrdnju biblijskih kri

tičara da ova dva odjeljka odražavaju dvije oprečne dre vne tradicije. Naše uvjerenje je da je čitavu Toru dao B g na Har Sinaju i stoga ona potječe iz jednog izvora. Tako moramo zaključiti da je ovakav poseban način prezen tacije namjeran i treba imati proročansku poruku. Iz tog razloga, naše proučavanje Sefera Breišit više će se usre dotočiti na to kako Torine 'priče' o Stvaranju objašnjavaju prirodu čovjekovog odnosa s B gom, a manje na to kako razriješiti 'tehničke' probleme da se utvrdi koji su se do gađaji zapravo dogodili i kada.

Dvojica poznatih učenjaka Tore 20. stoljeća opširno su raspravljala o ovom pitanju dviju priča o stvaranju. Ana litički aspekt, pristup "štei behinot" (dvije perspektive), upotrijebio je rabin Mordechei Breuer u svojoj knjizi Pir kei Breishit. O filozofskim implikacijama raspravljao je Rav Soloveichik ZT"L u svom članku 'The Lonely Man of Faith' ('Usamljeni čovjek vjere') (re: Adam I & Adam II).

Sažetak ova dva pristupa izvan je dosega ovog teksta (preporučujemo da ih pročitate). Umjesto toga, jednosta vno ćemo provesti osnovnu analizu PEREK a ALEF & PEREK a BET i ponuditi neka razmišljanja u vezi njihova značaja. Nadamo se da će pružiti osnovni kontekst za one koji žele nastaviti dublje istraživati ovu temu.

Imajući to na umu, započinjemo našu analizu u pokušaju da pronađemo primarnu poruku svakog od ova dva od jeljka. Počinjemo s pregledom naših zaključaka u vezi s Perek Alefom.

Perek Alef Stvaranje prirode Priroda čitav fizički svemir i njegovi fenomeni ["ha'ša majim v'harec v'hol cvaam"] bili su krajnji rezultat Se dam dana stvaranja. Bez poruke Tore, čovjek bi mogao logično zaključiti da je svemir koji ga okružuje pod kon trolom mnoštva različitih sila, od kojih svaka kontrolira svoje vlastito područje (ili ono što su drevni ljudi shva ćali kao panteon bogova).

Humaš započinje obavještavajući nas da je sama priroda, sa svom svojom složenošću i čudima, bila željeni čin 'je dnog B ga' koji nastavlja nadzirati Svoje stvorenje. [Otuda naziv Elokim (množina) sve moći prirode.] Međutim, ako postoji jedan fenomen u prirodi koji izgle da kao da proturječi ovom zaključku o jedinstvu, to je sa mo postojanje "šamajim" [Neba] i "areca" [Zemlje]. Dvije potpuno različite domene, gotovo bez ikakvih dodirnih

točaka, odvojena "rakiom"! Ovo zapažanje može obja sniti zašto nije bilo 'ničeg dobrog' u vezi Drugog dana, kada je B g stvorio "rakiu", jer upravo ta prva podjela os tavlja na nas dojam da mora biti "mnogo bogova", a ne jedan.

Ovo također može objasniti zašto cijela priča o stvaranju započinje tvrdnjom da je Elokim načinio [oboje] "šama jim v'arec" (vidi 1,1) i završava vrlo sličnom izjavom (vi di 2,1 i 2,4).

[Također obratite pažnju na Breišit 14,19 22 & 24,3. Imajte na umu i Devarim 31,28 & 32,1. Pogledajte također Ibn Ezra o Devarim 30,19 (njegov drugi piruš na taj pasuk)!]

Moglo bi se sugerirati da bi ovo mogla biti jedna od pri marnih poruka uvodne priče Tore o stvaranju da je pri vidna 'dualnost' "šamajim v'arec" doista djelo jednog B ga. Stoga je jedini aspekt stvaranja koji se nije mogao definirati kao 'dobro' bilo stvaranje "rakie" koja ih dijeli. Kasnije će postati izazov za čovjeka da pronađe vezu između "šamajim v'arec"!

Perek Bet Čovjek u Gan Edenu

Perek Bet priču o stvaranju predstavlja iz potpuno dru gačije perspektive. Iako počinje pasukom koji povezuje ove dvije priče (2,4), on nastavlja opisujući čovjeka u ok ruženju koje je potpuno drugačije od onoga u Perek Alef. Obratite pažnju na to kako je čovjek središnja točka cje lokupnog procesa stvaranja u Perek Betu, budući da je gotovo svaki čin koji B g poduzima zbog čovjeka:

• Nikakva vegetacija ne može rasti prije nego li je čo vjek stvoren (2,5)

• B g sadi poseban vrt za čovjeka, da u njemu živi (2,8)

• B g 'zapošljava' čovjeka da 'radi u njegovom vrtu' (2,15)

• B g stvara životinje u pokušaju da mu nađe društvo (2,19/usporedi s 2,7!)

• B g stvara ženu za čovjeka (2,21 23)

Za razliku od Perek Alefa, gdje je čovjekov posao da vlada nad B žjim stvorenjem, u Perek Betu čovjek mora biti poslušan i raditi za B ga, brinući se o Vrtu: "I B g uze čovjeka i postavi ga u Gan Eden L'OVDA u'l' ŠOMRA da u njemu radi i da ga čuva." (2,15)

Divrej Tora

(nastavak sa 35. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Berešit: Dvije priče o stvaranju

(nastavak s 36. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Berešit: Dvije priče o stvaranju

Ono što je najvažnije, u PEREK BET u čovjek stupa s B gom u odnos koji sadrži NAGRADU i KAZNU, odno sno, sada je odgovoran za svoje postupke. Po prvi put u Humašu nalazimo da B g ZAPOVIJEDA čovjeku:

"I Hašem Elokim je zapovjedio čovjeku govoreći: Sa svih sta bala u vrtu SMIJEŠ JESTI, ali sa Drveta spoznaje dobra i zla NE SMIJEŠ JESTI, jer onog dana kada jedeš s njega SIGU RNO ĆEŠ UMRIJETI..." (2,16 17)

Ovaj poseban odnos između čovjeka i B ga u Gan Edenu tipičan je za druge odnose između čovjeka i B ga koji se kasnije mogu naći u Humašu (npr. u Miškanu).

B žje ime u Perek Betu HAŠEM ELOKIM (poznatije kao "šem HAVAJA") odražava upravo ovaj koncept. Šem HAVAJA dolazi od šoreša (korijena) "l'hijot" (biti, tj. biti prisutan). Ovo Ime naglašava da je Gan Eden sredina u kojoj čovjek može prepoznati B žju prisutnost, te na taj način omogućava odnos.

Ako čovjek bude poslušan B gu, može ostati u Vrtu, uži vajući u bliskom odnosu s B gom. Međutim, ako ne po sluša, on mora umrijeti. U sljedećem poglavlju, ova 'smr tna kazna' biva prevedena u čovjekovo protjerivanje iz Gan Edena. U biblijskom smislu, udaljavanje od B ga ravno je smrti. [Pogledajte Devarim 30,15 20.]

U okruženju Gan Edena, čovjek je suočen sa sukobom između svoje "taave" (želje) i svoje obveze da bude po

slušan B gu. "Nahaš" [zmija], prepoznajući ovu slabost, pred čovjeka stavlja izazov da dovede u pitanje samo postojanje ovog božanskog odnosa (3,1 4). Kada čovjek podlegne svojim željama i ne posluša B ga, biva protje ran iz Vrta.

Može li se čovjek vratiti u ovo idealno okruženje ili ne može, kasnije će se pojaviti kao važna biblijska tema. Dvojna egzistencija

Iz PEREK ALEF učimo da je B g doista Stvoritelj priro de, ali prepoznavanje toga ne znači nužno da čovjek mo že razviti osobni odnos s Njim. Okruženje koje je detalj no opisano u PEREK BET, iako je opisano fizičkim poj movima, više je duhovne prirode jer B g je sve stvorio izričito za čovjeka. Međutim, on zauzvrat mora slušati B ga kako bi uživao u ovom posebnom odnosu. U ovom okruženju, sudbina čovjeka je izravna funkcija njegovih djela.

Dakle, koja je priča o stvaranju 'točna', PEREK ALEF ili PEREK BET? Kao što ste vjerojatno pogodili obje, jer se u svakodnevnom životu čovjek nalazi uključen i u fizi čko i u duhovno okruženje.

Čovjek definitivno postoji u fizičkom svijetu u kojem se mora suočiti s prirodom i pronaći svoju svrhu unutar njezinih okvira (PEREK ALEF). Ondje se mora boriti s prirodom kako bi preživio; ipak, on mora shvatiti da je sam B g gospodar nad svim tim stvorenjima. No, u isto vrijeme čovjek postoji i u duhovnom okruženju koje mu omogućuje razvijanje odnosa s njegovim Stvoriteljem (PEREK BET). U njemu može pronaći duhovni život kad slijedi B žje zapovijedi težeći savršenstvu. Ako ne pre pozna postojanje tog potencijala, to će ga odvesti u 'du hovnu smrt' najveću kaznu za čovjeka.

Zašto Tora počinje ovom 'dvostrukom' pričom o stvara nju? Trebamo samo citirati Rambana (kao odgovor na ovo pitanje, koje postavlja prvi Raši na Humaš): "Postoji velika potreba započeti Toru pričom o stvara nju, jer je to "šoreš ha'emuna", sam korijen naše vjere u B ga."

Razumijevanje potencijala čovjeka da razvije odnos s B gom na duhovnoj razini, uz prepoznavanje svrhe nje govog smještanja u fizički svijet, trebala bi biti prva tema Sefer Breišit, jer će se pojaviti kao primarna tema cijele Tore.

ŽELI JAČATI BILATERALNE ODNOSE Gary Koren novi je veleposlanik Izraela u Hrvatskoj: Dijelimo mnogobrojne interese

Naše države nastavljaju razmjenu mišljenja o klju čnim regionalnim i global nim problemima, a i pružaju si međusobnu potporu gdje god da je to moguće, kazaojeKoren.

Predajom vjerodajnica pred sjedniku Zoranu Milanoviću, Gary Koren danas je i službeno proglašen novim opunomoće nim i izvanrednim veleposlani kom Države Izrael u Republici Hrvatskoj.

Tom je prilikom veleposlanik Koren izjavio kako "Hrvatska i Izrael dijele mnogobrojne in terese i imaju zajednički cilj jačanja bilateralnih odnosa.

Naše države nastavljaju raz mjenu mišljenja o ključnim re gionalnim i globalnim problemi ma, a i pružaju si međusobnu potporu gdje god da je to mo guće."

Prije Hrvatske služio je u Litvi, Latviji..

Veleposlanik Koren također je naglasio kako važan dio bila teralnih odnosa sačinjavaju i židovska zajednica u Hrvatskoj i Hrvati koji žive u Izraelu, čija jedinstvena iskustva dodatno povezuju Izrael i Hrvatsku.

Veleposlanik Koren iskusni je diplomat kojemu je Hrvatska četvrto veleposlaničko mjesto od ukupno sedam diplomatskih mjesta tijekom njegove dugo

trajne karijere u diplomaciji. Prethodno je služio kao velepo slanik Države Izrael u Ruskoj Federaciji, Češkoj Republici, te Latviji i Litvi. S novim velepo slanikom na prijemu kod pred

sjednika bila je i nova zamje nica šefa misije i konzulica ve leposlanstva Države Izrael u Republici Hrvatskoj Hadas Dolev.

Rijeka: u Zagrebačkoj ulici postavljena još tri Kamena spoticanja

HRTRadioRijeka12.10.2022.

Kamenje spoticanja posta vljeno je ispred ulaza u zgradu na riječkoj adresi Zagrebačka 19, u spomen na Guglielma i Eugeniju Werndorfer te Elenu Sch warzenberg koji su s te

adrese 20. veljače 1944. godine odvedeni u koncen tracijski logor Auschwitz, gdje suubijeni.

Prigodna svečanost uz postav ljanje kamenja održana je u srijedu poslijepodne, a uz čla nove obitelji Werndorfer i Sch

warzenberg prisutni su bili čla novi Židovske općine Rijeka, Kadiš je molio rabin Luciano Moše Prelević, a pjevale su čla nice zbora Zajednice Talijana Rijeka Fratellanza.

U Rijeci je prvi kamen spotica nja postavljen 2013. godine i

do sada ih je postavljeno 12 u spomen na Riječane stradale u holokaustu. Osim ispred zgrade na adresi Zagrebačka 19, na laze se u Ulici Moše Albaharija 17, Ulici Blaža Polića 6, Ulici Slaviše Vajnera Čiče 7 te u Starčevićevoj ulici ispred kućnog broja 5.

■

Shatner priznao: Odlazak u svemir bio je poput sprovoda

Dnevnik.hr10.10.2022.

Njegovo putovanje u sve mir trebalo je biti slavlje, noumjestotoga, biloje po put sprovoda, uz strašan osjećajtugeižalosti.

Zahvaljujući Jeffu Bezosu i nje govom Blue Originu, William Shatner, popularni kapetan Kirk iz Zvjezdanih staza, ostva rio je snove i s 90 godina odle tio je u svemir. Nakon leta bio je pun emocija, oduševljen onim što je vidio i doživio, a u knjizi koju je ovog mjeseca ob javio Boldly Go: Reflections on a Life of Awe and Wonder, do takao se tog putovanja te je dao jedan drukčiji uvid na krat kotrajni boravak u svemiru.

Napisao je kako je njegovo pu tovanje u svemir trebalo biti slavlje, no umjesto toga, bilo je poput sprovoda, uz strašan os jećaj tuge i žalosti. Sve ono što

je očekivao i čemu se nadao, nije se obistinilo. Dapače, osje ćaj je bio potpuno drukčiji. Ka da sam pogledao u svemir, nije bilo misterije, nikakvog straho poštovanja sve što sam vidio je smrt, opisao je svoje svemir sko iskustvo leta.

Prema Shatneru, pogled u tu “hladnu, mračnu i crnu prazni nu”, ne može se usporediti s ničim na našoj planeti: Kon trast između zlobne hladnoće svemira i topline Zemlje ispu nio me tugom. Njegovo razmi šljanje, odnosno promjena na čina na koji razmišlja o Zemlji nije neuobičajena i, kako kako kažu na Business Insideru, če sta je kod astronauta koji ta kođer proživljavaju slično isku stvo tijekom boravka u sve miru.

Ono što je otkrio je da “ljepota nije tamo”, već je ovdje, s na

ma, na našoj planeti. I prije objave knjige Shatner je u ne kim intervjuima rekao kako, nakon tog životnog putovanja, ponekad nije mogao zaustaviti suze jer je žalovao za destruk cijom na Zemlji. No dok on bri

še suze, nažalost, destrukcija jedinog nam planeta nastavlja se i dalje od uništavanja šu ma do ratova te se samo mo žemo nadati da ta destrukcija jednog dana ne postane (nu klearni) armagedon.■