Razumijevanje poruke

Negativne emocije iznimno su snažne te nas često potpuno iscrpe i onesposobe. Zapravo, ništa nema takvu moć da zaustavi naš duhovni rast i životno zadovoljstvo kao negativnost. Bitno je i prijeko potrebno poduzeti inicijativu da učimo o sebi, i valoriziramo svoje reakcije kada imamo posla s takvim emocijama. Uz vodstvo Rebe Nahmana te emocije možemo transformirati u moćne alate.

Pozabavimo se strahom. Kao i sve drugo na svijetu, strah nije neki nepovoljan osjećaj nego B-žje djelo. Riječ kojom počinje Tora, BeReŠIT (U početku) (Postanak 1,1) akronim je za IaREi BoŠeT (strah-poniznost). Zohar kaže da je svrha stvaranja da se čovjek ponizi, i prizna B-žju veličinu posredstvom straha.

Možda strah pred B-gom priziva viziju zlokobnih anđele koji vas tuku do krvi zbog toga što ste učinili nešto loše. Ta je ideja jednostavno krivo usmjerena. Istina, kazna za naša nedjela je spremna, međutim, sama kazna za dušu predstavlja proces čišćenja i uistinu je na našu vječnu dobrobit.

Strah od grijeha zapravo je destruktivan kada na njega negativno gledamo. U tom slučaju, on je alat kojim se koristi jecer hara (nagon ka zlu) da bi nas doveo do tjeskobe, i osjećaja da je B-g potpuno i sasvim udaljen od naših života. Elementarni strah od B-ga podsjeća nas da je On uvijek prisutan, pogotovo onda kada se nalazimo u trenucima slabosti i kada smo najranjiviji. Zar ne biste željeli da se vaša majka pojavi mašući prstom prije nego li učinite neki stvarno glupi odabir? Pozitivni strah stvara svijest da je B-g uvijek pred nama, dostupan nam i upozorava nas tako da izbjegnemo bolne klanjamo negativnu verziju straha s kojom živimo. zamke života. Kada steknemo ovu svjesnost B-ga i postanemo ponizni, možemo početi razvijati i dublje razine uviđanja Njegove veličine i zadivljujuće fenomenalnosti. To je glavna svrha Stvaranja – spoznati B-ga.

Sve to možemo vidjeti u Tori. Sva čuda i velebna djela koja je B-g izveo u Egiptu trebala su pokazati svijetu da je On taj koji vlada svijetom. Međutim, faraon je odbio priznati B-ga. B-g je na to odgovorio rekavši: "Ali za tebe i tvoje sluge znam da se još ne bojite B ga" (Izlazak 9,30). B-g je Egipćanima slao pošast jednu za drugom, ali oni su odbijali shvatiti poruku. Konačno su dopustili Židovskom narodu da ode, ali su ih potom progonili do Crvenog mora, gdje ih je dočekao njihov prerani kraj. Židovski narod je bio svjedok istih strašnih zala no potpuno je drugačije reagirao: "A Izrael vidje veliko djelo koje je B-g učinio nad Egipćanima, i narod se poboja B-ga" (isto 14,31).

Strahovi kao i zebnje koje proživljavamo u patnji ili zabrinjavajućim situacijama, zapravo su pozivi na buđenje koje nam šalje naš Otac na Nebu koji nas voli. Oni su podsjetnici da Mu nedostajemo i da nam je nešto ovdje dolje na zemlji odvratilo pažnju od naše prave svrhe. Kada se prisjetimo Njega i svrhe stvaranja, mi strah ponovo podižemo do njegovog istinskog, pozitivnog izvora, i na taj način ot-

Rebe Nahman podučava da je cijeli svijet vrlo uzak most - no glavna je stvar da si ne dozvolimo da se makar i malo bojimo. Svi mi u životu proživljavamo teška vremena i često živimo uz puno strahova i tjeskobe. Ipak, svatko od nas ima sposobnost, uz B-žju pomoć, da te negativne osjećaje podigne na mjesto gdje se nalazi vjera i priznanje B-žjeg suvereniteta. Kada živimo uz stalno prepoznavanje i priznavanje da je B-g taj koji vlada svime i da je sve što On čini najbolje za nas, u stanju smo uzdići naše strahove i preobra-ziti ih u pozitivan život pun svrhe i smisla. Amen.

A gutn Shabbos!

Šabat šalom! ■

Prevela Tamar Buchwald

Priča u VaJera se izravno nastavlja na prethodnu parašu, Leh-leha, u kojoj smo naučili da, kako bismo se povezali s energijom uspjeha i blaženstva, moramo prevladati sebe i svoje urođene negativne osobine.

Ova priča započinje riječima: "G-spod mu se pojavio (VaJera)... za dnevne žege, a on podiže oči i pogleda, i gle, tri čovjeka ... i on ih vidje i potrča prema njima ..."

Priča kaže da je Abraham sjedio na ulazu u šator, i kad su gosti stigli, on je izvršio propis o "hahnasat orhim" (gostoprimstvu). Međutim, Midraš nas uči da je Abraham, kojem je bilo 99 godina, samo tri dana ranije imao brit mila (obrezanje) i da je njegova bol u tom trenutku bila na vrhuncu; i kao da to nije bilo dovoljno, bio je to jako vruć dan. Unatoč tome, Midraš veli da je Abraham žalio što nije mogao imati goste, pošto nitko nije putovao zbog toga što je dan bio tako neobično vruć. B-g je primijetio njegovu tugu i poslao mu goste. Pismo nam tada kaže da, čim ih je Abraham ugledao, "on je potrčao prema njima", toliko je bio ponesen tom namjerom da je otrčao da zakolje tele za njih. Tele mu je pobjeglo, te ga je Abraham sustigao tek u špilji, i tako je Abraham otkrio "Me'rat HaMahpela" (pećinu za sahranu patrijaraha u Hebronu).

Abraham je razumio da kako bi uspio na ovom svijetu, čovjek mora izaći iz sebe, "Leh-leha" (izići) i djelo- vati u skladu s "Ljubi druge kao sebe". Abraham postupa suprotno ljudskoj prirodi. Umjesto da se odmara, "on je trčao prema njima ... i pohitao ... .i na tele potrča Abraham", s velikim entuzijazmom. U trenutku kada se

Kad svoju sebičnu prirodu promijenimo u prirodu davanja, onda se povezujemo s obiljem i beskrajnim dobrom

Abraham povezao s davanjem drugima on je otkrio dragocjenu špilju i dobio obavijest o rođenju svog sina, Jichaka. Tora nas ovdje uči poruku i daje formulu kako bismo imali uspješan život. Što više izađemo iz sebe i brinemo se za druge, to će bolji postati naši životi.

Važno načelo u Bibliji i spisima učenjaka kaže da je istinska svrha svake osobe da se veže uz Stvoritelja. Nameće se pitanje, kako je to moguće, kada je Stvoritelj opisan kao "vatra koja proždire"? Njegova je moć beskonačna i silna, a svi koji Mu se približe mogu biti spaljeni. Učenjaci odgovaraju, "Vežite se uz Njegove odlike", "budite suosjećajni kao što je On suosjećajan,..." Kabalisti objašnjavaju da je čovjek smrtan, da je sebičan i limitiran, i udaljen od svoga Stvoritelja koliko je istok udaljen od zapada, a ipak, nagrada je velika kada čovjek postupa dobronamjerno. Mi se ovako možemo povezati s beskonačnom silom na način koji je siguran, jer slične stvari se privlače. Sve izobilje koje tražimosigurnost, zdravlje, sreća i ljubav –dolaze od Svjetlosti Stvoritelja. Kad svoju sebičnu prirodu promijenimo u prirodu davanja, onda se povezujemo s obiljem i beskrajnim dobrom. Vrijedi isprobati. ■

Rabbi Menachem Leibtag:

Vajera: Avraham i Sedom

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Utješno je i smirujuće o Sedomu razmišljati kao o gradu razbojnika i perverznjaka. Napokon, nije li to razlog zašto ga je B-g odlučio uništiti? Međutim, ako bolje pogledamo kako Tora predstavlja ove događaje, možemo doći do gotovo suprotnog zaključka - da je Sedom bio grad s kulturom, koji se mogao pohvaliti društvom koje nije bilo jako različito od našeg.

U šiuru koji slijedi propitat ćemo ovu mogućnost, dok analiziramo kontrast između Sedoma i Avrahama Avinu, dok razmatramo samu svrhu zašto je B-g izabrao jedan poseban narod.

Uvod

Naša serija o Sefer Bereišit prati temu 'behira', tj. B-žjeg izbora Avrahama Avinu da postane praotac njegove posebne nacije. U prošlotjednom šiuru raspravljali smo o tome zašto je B-g izabrao Avrahama Avinu - tj. da stvorimo naciju koja će donijeti B-žje Ime i Njegovu poruku cijelom čovječanstvu. Međutim, nismo razgovarali o planu Tore o tome kako ova nacija može u konačnici postići taj cilj? U ovotjednom šiuru pokušavamo odgovoriti na ovo pitanje dok proučavamo priču o B-žjem savjetovanju s Avrahamom Avinu prije nego što uništi Sedom.

Da bolje shvatili kako Tora predstavlja svoju poruku kroz ove događaje počinjemo naš šiur obraćanjem pozornosti na nedostatak bilo kakvih 'paršija' podjela u cijeloj ovoj priči.

Izuzetno duga 'paršija'

Upotrijebite Koren Tanach prijevod i pratite odlomak od početka paršat Vajera (18,1) do završetka priče o Sedomu na kraju 19. poglavlja. Obratite pozornost na to kako ovaj odlomak sadrži dvije nepovezane teme:

1. Vijest da će Sara roditi Jichaka;

2. Priča o B-žjem uništenju Sedoma (i Lotovom spašavanju).

Usprkos tome, cijeli je ovaj narativ zabilježen neprekinut bilo kakvim 'paršijskim' prekidom. Uključivanjem oba ova događaja u istu 'paršiju', Tora već aludira na tematsku vezu između ova dva događaja.

Moglo bi se sugerirati da su ti događaji zabilježeni zajedno iz jednostavnog razloga što su isti "malahim" [anđeli ili glasnici] uključeni u obje priče. Međutim, ovo samo po sebi postavlja isto pitanje ali iz drugog kuta, tj. zašto su isti malahim koji su poslani da unište Sedomprvo dobili uputu da obavijeste Avrahama o skorom rođenju Jichaka?

[Ako prihvatimo Rašijevo stajalište (vidi 18,2) da je svakom anđelu dodijeljena samo jedna zadaća, tada bismo preformulirali svoje pitanje: Zašto sva trojica moraju putovati zajedno, ili zašto svaki anđeo ne putuje izravno kako bi ispunio svoju misiju?]

Dublja 'veza'

Odgovor na ovo pitanje može se pronaći (upravo tamo gdje bismo i očekivali) na prijelazu između ove dvije priče. Jednostavno pogledajte Torin 'ubačeni' komentar, umetnut dok Avraham ispraća svoje goste koji putuju u Sedom. Dok proučavate ove pesukim, zapazite kako oni objašnjavaju zašto se B-g prvo mora posavjetovati s Avrahamom prije nego što uništi Sedom:

"I reče B-g: Zar da sakrijem od Avrahama ono što ću učiniti? Jer Avraham će postati veliki narod [goj gadol], i kroz njega će svi drugi narodi biti blagoslovljeni [ve-nivrehu bo...] Jer Njega sam izdvojio kako bi on uputio svoju djecu i svoj dom nakon njega da se drže B-žjeg puta čineći ono što je pravedno i ispravno... - kako bih na Avrahama doveo sve ono što sam govorio o njemu." (Vidi Breišit 18,17-19)

Obratite pažnju na to kako se B-žja odluka da se konzultira s Avrahamom o Sedomu izravno odnosi na misiju koju je zadužen da prenese na svog sina - Jichaka. No, tematska povezanost ovih dviju tema seže mnogo dublje. Objasnimo kako i zašto.

Još jednom pregledajte ova tri pesukim, i uočite njihove tekstualne i tematske paralele s prva tri pesukim Paršat Leh Leha (vidi 12,1-3), gdje Tora detaljno opisuje B-žji prvotni odabir Avrahama Avinu:

"... ve-e'esha le-goj gadol - i učinit ću te velikim narodom - i blagoslovit ću te i bit ćeš blagoslov [drugima] -"ve-nivrehu beha kol mišpehot ha-adama - i kroz tebe će svi narodi biti blagosloveni" (vidi 12,13).

Nema sumnje da Tora želi povezati ova dva odlomka! Zatim, primijetite kako nakon objašnjenja (u stihu 18)

(nastavak s 20. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajera:

Avraham i Sedom

broja ljudi koji je u stanju objaviti B-žje ime. Zapazite također i utjecaj desetorice 'špijuna' na cijelu naciju kod slučaja s 'meraglim' i kako su hazal naučili broj deset za minjan iz tog događaja!] zašto je izabrao Avrahama Avinu, B-g objašnjava kako će se to dogoditi - jer Avraham će učiti svoju djecu (i ta djeca svoju djecu, itd.) da čine cedaka u-mišpat! (vidi 18, 18-19)

B-žja je nada da će, u budućnosti, Avrahamov narod spriječiti pojavu 'budućih Sedoma' - stvaranjem modela društva utemeljenog na djelima cedaka u-mišpat. Budući da je Jichak sin putem kojeg će se ova tradicija prenijeti, smisleno je da isti anđeli kojima je dodijeljeno uništenje Sedoma prvo moraju 'posaditi sjeme' za prevenciju budućih Sedoma.

Drugim riječima, od Avrahama se očekuje da započne obiteljsku tradiciju - koja će stvoriti društvo čije su obilježje djela cedaka & mišpat. Na taj će način oni doista služiti kao B-žja nacija za uzor. [Vidi također Devarim 4,5-8 za vrlo slično objašnjenje. Vidi također Ješajahu 42,5-6.]

Sprečavanje gradova poput Sedoma u budućnosti

Ovaj 'preludij' objašnjava zašto Tora bilježi obje priče u istoj paršiji, jer je razlog zašto je B-g obećao sina Avrahamu bio kako bi zasnovao narod koji će, nadamo se, jednog dana moći spasiti društva poput Sedoma, zato što će oni poslužit će kao 'uzorna nacija' od koje mogu učiti.

Ovo može objasniti zašto Tora bilježi Avrahamovu molbu da B-g poštedi osuđeni grad. Avraham ne traži da B-g jednostavno spasi cadike u Sedomu; umjesto toga moli da se cijeli grad spasi - za dobrobit tih cadikim! [Vidi 18,26.] - Zašto?

Zato što - nadajmo se - ti cadikim jednog dana mogu izvršiti utjecaj na ljude u Sedomu na pravu 'tešuvu', baš kao što je Avrahamovom narodu suđeno da vodi cijelo čovječanstvo u smjeru B-ga.

Ovo također objašnjava kada se Avrahamova molba završava. Nakon što je B-g pristao spasiti grad zbog 50 pravednika, Avraham se nastavlja 'cjenkati' za 45, 40, 30 itd. - sve dok ne dođe do deset (vidi 18,23-32). Zaustavlja se na deset, jer su male šanse da bi tako mali broj ikada mogao ozbiljno utjecati na cijelu zajednicu.

[Ovo se može povezati s konceptom 'minjana' - minimalnog

Avraham čini ovaj galantan pokušaj da spasi Sedom, jer to odražava samu svrhu za koju je odabran. Unatoč njegovom neuspjehu u ovom trenutku, to će biti tradicija koju će on morati prenijeti svom sinu Jichaku, a kasnije i svim budućim generacijama.

Avraham nasuprot Sedoma

Iako u ovoj točki pripovijesti još nismo svjesni točnog grijeha Sedoma, ovaj 'preludij' svakako sugerira da on mora na neki način biti povezan s nedostatkom "cedek umišpat".

Sada ćemo pokušati preciznije odrediti što je bio njihov grijeh, te kako on predstavlja antitezu svemu za što se Avraham zalaže.

Poglavlje 18 nije prvo u Sefer Breišitu u kojem se spominje Sedom. Kao što smo objasnili u našem šiuru na Paršat Leh Leha, Lotova odluka da napusti Avrahama i preseli se u Sedom (13,1-18) odražava njegovu želju da ne ovisi o B-gu i da se odvoji od svog strica. U tom kontekstu nam je rečeno: "Sedomljani su bili vrlo zli prema B-gu" (vidi 13,13).

Nadalje, nakon što je spasio Lota od 'četiri kralja' (vidi 14. poglavlje), Avraham odbija zadržati bilo kakvu imovinu koja je pripadala Sedomu, a koja je vraćena tom pobjedom. Iako s pravom zaslužuje svoj 'pošteni dio' plijena iz bitke koju je sam vodio i koju je dobio, Avraham Avinu, izražavajući svoje protivljenje svemu što je povezano sa Sedomom, radije se potpuno rastavlja od svih mogućih sredstava koja vuku porijeklo iz tog grada:

"Avram reče kralju Sedoma: Kunem se G-spodom, B-gom Svevišnjim, Stvoriteljem neba i zemlje: Neću uzeti ni konca ni remenčića za obuću od onoga što je tvoje, da ne možeš reći: Ja sam onaj koji je Avrama učinio boga- tim" (14,22-23).

U tom kontekstu, bilo bi sasvim izvjesno pretpostaviti da se grijeh Sedoma mora na neki način odnositi na nedostatak "cedek u-mišpat". Stoga moramo pročitati priču koja slijedi (u 19. poglavlju) u potrazi za tom temom.

Dobar domaćin

Ponovo pogledajte prva tri pesukim u 19. poglavlju i zamijetite kako Tora daje sve od sebe kako bi opisala koliko je Lot uporan da ovoj dvojici 'nepoznatih putnika' osigura mjesto gdje će prenoćiti:

"I dvojica malahim su došla u Sedom predvečer, a Lot je sjedio kod gradskih vrata, i kad ih je ugledao, prišao im je... I rekao je - 'Molim vas, dođite i ostanite u kući sluge svoga, da prenoćite i operete se, onda ujutro možete nastaviti svojim putem'; no oni su odbili. Ali Lot je jako inzistirao, pa su došli u njegovu kuću; dao im je da piju i ispekao im macot [pogače] da pojedu." (vidi 19,1-3).

Jasno je, Tora naglašava Lotovu vlastitu 'hahnasat orhim' [gostoljubivost] kao uvodnu temu ove pripovijesti.

Moglo bi se sugerirati da se ista tema nastavlja u opisu Tore o reakciji grada na Lotov smještaj dvojice njegovih gostiju:

"..Oni [njegova dva gosta] još nisu bili legli kad su se građani, muškarci iz Sedoma, okupili ispred njegove kuće - od mladih do starih – sav narod do ruba [grada]. I prosvjedovali su [pred njegovom kućom] i vikali: 'Gdje su ti ljudi koji su te došli posjetiti večeras? Izvedi ih iz svoje kuće da ih možemo upoznati [ve-nei'da'em]" (vidi 19,4-5).

Većina nas je upoznata s Rašijevim tumačenjem, da se skup sastojao od samo male grupe najnižeg društvenog i etičkog sloja Sedoma, koji su ih željeli 'upoznati' u biblijskom smislu (tj. počiniti sodomiju, na temelju 19,8 i 4,1). Međutim, prisjetimo se da Tora samo kaže da su ih prosvjednici htjeli 'upoznati', što otvara mogućnost za širok raspon tumačenja.

Zabranjeno je imati goste

Ramban (i Rasag) iznose drugačije tumačenje, objašnjavajući da se čitav grad doista pridružio ovom prosvjedu (kao što implicira sam tekst ovog pasuka), jer su se svi okupili ispred Lotove kuće, zahtijevajući da 'znaju' tko su ti gosti.

Zašto protestiraju? Kao što Ramban tako lijepo objaš- njava (vidi njegov komentar na 19,5), narod Sedoma prosvjeduju protiv Lotove gostoljubivosti prema tim strancima - jer oni bi pozvali na masovni prosvjed svaki puta kada je postojala bojazan da netko u njihovom gradu 'daje utočište' gostima!

Čini se da je u Sedomu postojao strog zakon: Zabranjeno je imati goste! Kao što Ramban objašnjava, Sodomljani nisu željeli upropastiti svoj ekskluzivni [prigradski] kvart. Ugosti li Lot ove večeri goste, sutra navečer moglo bi doći još gostiju, a do kraja mjeseca gradske bi ulice mogle biti preplavljene prolaznicima i prosjacima. Kad bi se 'pročulo' da u Sedomu postoji 'besplatan smještaj', njihov savršeni 'ladanjski klub' bio bi upropašten.

[Mogla bi se čak pronaći iskrivljena ideologija u ovoj vrsti gradske politike. Na primjer, moglo bi se na sličan način zaključiti da nitko ne bi trebao pomagati potrebitima, jer kad bi se svi složili da se neće brinuti o njima, onda bi se u konačnici oni naučili sami brinuti o sebi.]

Stoga, kad bi bilo koji građanin Sedoma kući doveo gosta ['has ve-šalom'], gradski bi 'upravni odbor' odmah pozvao na javni prosvjed. [Vidi također Sanhedrin 109a.]

Možda je u Sedomu postojao mišpat - standardizirani pravni sustav - ali je bio užasno izvitoperen. Da ne spominjemo činjenicu da za cedaka nije bilo mjesta u ovom bastionu amoralnosti.

[Hazal napominju u Pirkei Avot da je društvena norma 'šeli šeli, šelha šelha' - što je moje, moje je, što je tvoje, tvoje je - 'sedomski običaj'. Pripisivanje ove društvene filozofije Sedomu odražava to isto poimanje (vidi Pirkei Avot 5,10 - 'arba midot ba-adam...').]

Cedek u-mišpat nasuprot Sedoma

Ovo tumačenje objašnjava zašto je, sveposvud u Nevi’im Aharonim, Sedom povezan s odsutnošću cedek umišpat. Zapravo, tri najpoznatija od Nevi'im Aharonima - Ješajahu, Jirmijahu i Jehezkel - svi oni predviđaju i upozoravaju na uništenje prvog Bet ha-mikdaša, uspoređuju korumpirano društvo u Izraelu s onim u Sedomu, i vide u tome razlog njihovog nadolazećeg uništenja.

Kao što ćemo pokazati, u svakom pojedinom slučaju kada proroci spominju Sedom, to se uvijek odnosi na društvo kojem manjka socijalne pravde, a nikada nije povezano s nedopuštenim ponašanjem kao što je sodo-

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajera: Avraham i Sedom

"va jikav le mišpat ve hine mispah" [B-g se nadao da će pronaći pravdu, a umjesto toga našao je nepravdu], "li-cedaka ve -hine ce'aka." (Ješajahu 5,7) [pronaći "cedaka," i umjesto toga pronaći nepravdu] [zapazite na nevjerojatnu paralelu s Breišit 18,19-21!] (Vidi Izaija 5,1-10, kao i 11,1-6.)

Možda najsnažniji izraz ove teme nalazimo u Jirmijahu. U svojoj snažnoj optužbi kuće Davidove [čija loza ne potječe samo od Jehude već također (i ne slučajno) od Rute Moapke, koja je Lotov potomak!], Jirmijahu artikulira detaljna B-žja očekivanja od židovskog kralja: mija.

Počnimo s citatom iz Jehezkela u kojem on izričito navodi da je upravo to bio grijeh Sedoma (tj. upravo ona točka o kojoj smo gore raspravljali u vezi s "hahnasat orhim"):

"...Tvoja mlađa sestra bila je Sedom... Zar nisi išla njenim putovima i prakticirala njezine gadosti? Zašto, pokvarenija si od njih na svim svojim putovima... To je bio grijeh tvoje sestre Sedom - imala je obilje kruha i nepomućeni mir, ali ipak nije pomagala siromašne i potrebite. U svojoj oholosti griješili su preda Mnom, pa sam ih uklonio, kao što si vidio..." (vidi Jehezkel 16,46-50).

U Ješajahu je veza između pomanjkanja cedek u-mišpat i Sedoma još izravnija. Kao što se svi sjećamo iz Haftare za Šabat hazon, Ješajahu uspoređuje ponašanje Am Jisraela s ponašanjem Sedoma i Amore:

"Poslušajte riječ B-žju - vi [koji ste kao] službenici Sedoma, obratite pažnju na učenja našeg B-ga - vi [koji ste kao] narod Amore. Zašto bih prihvatio vaše brojne prinose... Umjesto toga, naučite činiti dobro, posvetite se pravdi, pomažite onima kojima je nanesena nepravda, branite prava siročadi, branite stvar udovica... Kako li je vjerni grad, nekad pun mišpat cedeka, sada postao grad ubojica.. ." (Izaija 1,10-21, vidi također 1,3-9!)

Prisjetite se također kako Ješajahu zaključuje ovu nevu’u:

"Cion be-mišpat tipade, ve-šaveha bi-cedaka - Cion će biti otkupljen našim činjenjem "mišpata"; njegovo pokajanjekroz naše vršenje cedake

U petom poglavlju - Ješajahuov poznati 'mašal ha-kerem' [prispodoba o vinogradu] - prorok ponavlja B-žju prvotnu nadu i plan da će Am Jisrael činiti cedaka u-mišpat, te kaznu koju zaslužuju jer čine upravo suprotno:

"Čuj riječ B-žju, kralju Judin, ti koji sjediš na tronu Davidovom... Čini mišpat u-cedaka... ne činite nepravdu strancu, siročetu i udovici..." (Jirmijahu 22,1 5). [Vidi također 21,1112.]

Kasnije, kada Jirmijahu suprotstavlja pokvarenog kralja Jehojakima i njegovog pravednog oca Jošijahua, on opominje:

"... Tvoj otac (Jošijahu)... vršio je cedaka u-mišpat, i to ga je činilo zadovoljnim. Podržavao je prava siromašnih i potrebitih - nije li to ono što znači poznavati Me [la-da'at oti ], rekao je B-g! Ali tebi (Jehojakime) - na umu su samo tvoji nepošteno stečeni dobici..." (vidi 22,13-17)

Primijetite da Jirmijahu vršenje cedaka & mišpat smatra sredstvom pomoću kojega 'spoznajemo B-ga' ['la-da’at et Hašem' - (usporedi s Breišit 18,19, vidi također Jirmijahu 9,23)]!

Konačno, kada Jirmijahu govori o idealnom kralju koji će donijeti iskupljenje, on naglašava ovu istu temu:

"Dolazi vrijeme - objavljuje Hašem - kada ću podignuti pravu granu Davidove loze. On će vladati kao kralj i napredovati, i vršit će mišpat i cedaka u zemlji. U njegove dane, Jehuda će biti izbavljen i Izrael će boraviti sigurno..." (23,5-6). [Vidi također Zaharija 7,9; 8,8, 16 17, II Šmuel 8,15!]

Ovaj razlog za izbor Davidova kraljevstva odgovara temeljnoj svrsi koja stoji iza B-žjeg odabira Avrahama Avinu. Kao što smo mnogo puta rastumačili, B-žje imenovanje Avrahama nije došlo kao nagrada za njegovo uzorno ponašanje, već radi posebne svrhe: da uspostavi naciju koja će biti uzor - koju karakterizira cedek u mišpat - koja će čitavo čovječanstvo približiti B-gu. Iz tog istog razloga, B-g izabire kraljevsku obitelj da vlada ovim narodom - dom Davidov. I oni su izabrani zato da podučavaju narod putevima cedaka u-mišpat.

Ali čak i bez pravog vodstva, ovaj zadatak ostaje naš vječni cilj, odgovornost svakog pojedinca. Da bismo dokazali ovu tvrdnju i da bismo saželi ovu temu, trebamo navesti samo još jedan pasuk iz Jirmijahu (i ne slučajno, završni pasuk Haftare za Tiša Be-av):

"Ovako govori Gospod: Neka se haham [mudar čovjek] ne hvali svojom mudrošću; neka se gibor [snažan čovjek] ne hvali svojom snagom; neka se ašir [bogataš] ne hvali svojim bogatstvom. - Nego samo ovime se treba hvaliti: Neka bude mudar da upozna Mene [haskel v-jado'a oti] - Jer ja, G-spod, postupam u zemlji s hesedom [dobronamjerno], s mišpat i cedaka - jer to je ono što Ja želim, kaže G-spod." (vidi Jirmijahu 9,2223). [Vidi također Rambamove zaključne napomene na posljednje poglavlje More Nevuhim!]

Još jednom nalazimo da poznavanje B-ga znači oponašanje Njegovih puteva, djelovanje u skladu s vrijednostima cedek u-mišpat. Kada bi cijeli narod postupao na ovaj način, naš cilj bi mogao biti ostvaren.

Dakle, ono što se isprva čini kao jednostavna usputna B-žja izjava (u vezi s Avrahamom) prije uništenja Sedoma (u Breišit 18,19) razvija se u primarnu temu kroz čitav Tanah!

La-Da'at - ključna riječ

Nije slučajno što Jirmijahu (u gornjim primjerima) koristi hebrejsku riječ 'la-da'at' u kontekstu da se živi na način cedek u-mišpat. Kao što smo već vidjeli, šoreš 'daled.ajin.he' bio je prožimao je cijelu priču o Sedomu. Prije svega u pozitivnom kontekstu: "ki jeda'tiv lema'an ašer... la'asot cedaka u-mišpat..." (18,19), ali i u negativnom kontekstu: 've-im lo eida'a' (vidi 18,21!).

Međutim, ta se ista riječ također pojavljuje na prilično dvosmislen način kasnije u priči. Kao što je ranije kratko spomenuto, Raši i Ramban osporavaju značenje 've-neida otam' (vidi 19,5 - kada prosvjednici zahtijevaju da Lot preda svoje goste). Samo iz ovog pasuka uopće nije jasno na što ovaj izraz aludira.

Raši objašnjava da su ih ljudi iz Sedoma htjeli 'upoznati' u biblijskom smislu ('spavati' s njima 'miškav zahar'vidi 4,1 & Hizkuni na 19,5). Ramban tvrdi da su htjeli 'saznati' njihov identitet kako bi ih 'izbacili iz grada', u skladu s njihovom gradskom uredbom koja zabranjuje posjete.

Jasno je da Ramban uzima u obzir pesukim iz Jehezkela

(koje konkretno citira, a najvjerojatnije je također uzeo u obzir Ješajahu poglavlje 1) koji jasno identificiraju Sedomov [primarni] grijeh kao njihovu nespremnost da pomognu siromašnima i potrebitima. U svjetlu izravne suprotnosti povučene između Avrahamove odanosti cedek u-mišpatu i karaktera Sedoma (kao u 18,17-19), lako možemo razumjeti zašto je Ramban pokušao protumačiti da se 've-neida otam' odnosi na 'izbacivanje' neželjenih gostiju.

Raši (i mnogi drugi komentatori) tvrde da ve-neida otam podrazumijeva miškav zahar (sodomiju - otuda i njezin naziv!). Ovo se mišljenje prvenstveno temelji na Lotovoj reakciji kada na zahtjev prosvjednika nudi svoje dvije kćeri umjesto svojih gostiju, i njegovom komentaru, 'ašer lo jad'u iš' (vidi 19,8 / zapazite ponovno upotrebu istog 'šoreša' ').

Kad ne bi bilo pesukim u Jehezkel 16,48-50, i preludija u Breišit 18,19, Rašijevo objašnjenje bi se činilo najlogičnijim. Međutim, kada proučimo priču malo pažljivije, i sama priča može poduprijeti Rambanov pristup.

Najočitiji problem s Rašijevim objašnjenjem (da su prosvjednici zainteresirani za sodomiju) proizlazi iz njihove ogromne brojnosti. Iz 19,4 čini se da grupa koja se okuplja ispred Lotove kuće uključuje cijeli grad, najvjerojatnije stotine pojedinaca, mladih i starih! Ako ih zanima čisto sodomija, oprostite na izrazu, kako bi dva gosta bila 'dovoljna'?

[Raši, u svjetlu ovog problema, nudi donekle novo objašnjenje za 19,4, da su samo 'razbojnici iz Sedoma' ('anšei Sedom' podrazumijeva određenu skupinu, a ne cijeli grad) lupali na Lotova vrata. Tora spominje ostalo stanovništvo - 'od mladih do starih' - samo u pogledu činjenice da se nisu bunili protiv pokvarenog ponašanja bande. Rasag (na 19,4) se ne slaže, dokazujući iz 19,11 da su se i mladi i stari okupili ispred Lotove kuće.]

Ramban kombinira oba objašnjenja, kritizirajući Lotov karakter jer je glupo ponudio svoje dvije kćeri u zamjenu za zaštitu svojih gostiju. Međutim, ovo objašnjenje 19,8 je također prilično teško, jer kako (i zašto) bi ova ponuda trebala umiriti ovo ogromnu rulju koja tvrdi (prema Rambanu) da ih zanima samo istjerivanje nepoželjnih gostiju!

Moglo bi se ponuditi objašnjenje za Lotove komentare koje rješava sva gornja pitanja, ostavljajući Lotov kara-

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajera: Avraham i Sedom kter neokaljanim, dok se fokus ovih događaja u potpunosti zadržava na pomanjkanju cedek u-mišpat u Sedomu.

Davanje musara

Lotovu izjavu moramo shvatiti u svjetlu reakcije svjetine. Zapazite kako je svjetina odgovorila na Lotovu 'ponudu':

"I rekoše mu: Odlazi [geš hal'a - udalji se], tek si (nedavno) došao da živiš (u našem gradu) i sad ti nama sudiš! Sada ćemo s tobom postupiti gore nego s njima" ..." (vidi 19,9).

Što je to Lot rekao što je potaknulo tako oštru reakciju? Ako je samo ponudio svoje kćeri, zašto mu jednostavno nisu mogli reći: Ne, mi više volimo muškarce? Umjesto toga, oni prijete da će biti opakiji s Lotom nego li s njegovim gostima. Znači li to da žele 'spavati' i s Lotom?

Moglo bi se pretpostaviti da kada Lot moli: "Braćo moja, ne činite takvog zla [mojim gostima], evo moje dvije kćeri..." (vidi 19,6); on uopće ne nudi ozbiljno svoje kćeri. Umjesto toga, on ih spominje kao dio najstrože osude naroda. Na sarkastičan način, Lot govori svjetini da bi radije predao svoje kćeri nego svoje goste! On nema nikakve namjere predati ih golemoj svjetini.

[Primijetite kako se Reuvenova izjava Jaakovu da će ubiti svoja vlastita dva sina... itd. (vidi Breišit 42,37) može razumjeti na sličan način; tj. ne da bi on to učinio, već kako bi ocu naglasio koliko je ozbiljan.]

Nadalje, kao što smo već spomenuli, kako bi dvije žene 'umirile' toliku rulju! Zapravo, bilo bi smislenije objasniti da Lot ovu grubu izjavu daje kao oblik prijekora, ističući koliko je važno da mu dopuste da zadrži goste. Kao da je rekao: "Prije bih vam dao svoje kćeri nego li svoja dva gosta."

[Primijetite, također, da Lot sa sobom ne dovodi svoje kćeri dok iznosi ovu tzv. 'ponudu'. Zapravo, on zapravo za sobom zatvara vrata (vidi 19,6) nakon toga, odlazi pregovarati s prosvjednicima. Da ih je Lot doista želio 'umiriti' svojim kćerima, trebao ih je izvesti sa sobom van! Također, iz zaključka priče, čini se da su njegove dvije kćeri bile udate (ali njihovi muževi nisu bili s njima) - v'akmal.]

Ovo objašnjava zašto se svjetina toliko razljutila zbog Lotovih primjedbi. Ostali su zatečeni njegovim oštrim prijekorom zbog njihove politike 'zabrane gostiju'.

Na temelju ovog tumačenja [da im Lot 'iznosi musar', a ne da 'sklapa dogovor'], možemo bolje razumjeti odgovor rulje na Lotovu ponudu (19,6-8). Oni niti prihvaćaju niti odbijaju Lotov prijedlog. Umjesto toga, oni izražavaju svoj bijes Lotovim prijekorom:

"Jedan je upravo došao živjeti s nama - va-jišpot šafot - i sada nam sudi; sada ćemo s tobom postupiti grublje nego [smo planirali postupiti] s njima!" (vidi 19,8). [Drugim riječima: čini se da govore: 'HEJ, ti si tek pridošlica ovdje u našem gradu, a već misliš da nam možeš govoriti što da radimo! Ne dolazi u obzir - sad ćemo te izbaciti iz grada, zajedno s tvojim ušljivim gostima!']

[Ovo bi također objasnilo što misle pod - "Sada ćemo učiniti više zla tebi nego njima" (vidi 19,9). Drugim riječima, prije smo htjeli istjerati samo tvoje goste iz grada, a sada ćemo istjerati i tebe i tvoju obitelj!]

Što ljudi misle pod "osuđuješ nas"? Očigledno, ima nešto u Lotovom odgovoru što sugerira neku vrstu prosuđivanja karaktera - ali je li to tek njegov zahtjev da 'ne budu tako zli' (vidi 19,7)?

Moglo bi se sugerirati da oni Lotovu sarkastičnu ponudu svojih kćeri umjesto gostiju smatraju moralnom osudom njihove politike 'nema gostiju'; osudom njihovog neetičkog društvenog sustava. Ako je tako, onda je to točno ono na što se 'va-jišpot šafot' odnosi. Razljutili su se jer je Lot 'prosuđivao' njihov karakteru. Nitko ne voli da mu se govori što da radi, posebno 'novopridošli'; otuda njihova ljutita i prijeteća reakcija na Lotove primjedbe.

Ovo tumačenje 'šafot' povezano s ukorom nalazimo još mnogo puta u Tanahu. Vidi npr. I Šmuel 7,6, gdje Šmuel (u Micpi) kori cijeli narod zbog njihovog ponašanja. Nalazimo sličnu upotrebu glagola 'lišpot' u I. Šmuel 12,7, kada Šmuel kori narod što ne cijeni B-žje spasenje kada traži kralja da ih vodi umjesto njega! [Vidi također Jirmijahu 1,16, i kontekst toga.]

Ako je ovo tumačenje točno, onda bi moglo biti da je Sedomov grijeh uključivao samo društvenu pravdu (kao što Jehezkel 16,48-49 implicira), i nije uopće imao nikakve veze sa 'sodomijom'! I samo zbog toga B-g je našao potrebnim da uništi taj grad.

Koliko god to bilo teško razumjeti, ovaj zaključak treba ozbiljno razmotriti dok uspostavljamo vlastite vrijednosti i odlučujemo o svom načinu života i prioritetima zajednice. ■

Twerski: