Učinkovit život

Kontroliranje ljutnje (nastavak)

Halaha prepoznaje tu osjetljivost. Iako čovjek koji čita Toru može načiniti pogrešku u izgovoru, halaha kaže da ne treba ispravljati sve pogreške jer to može biti ponižavajuće po baal korea.

Izgradnja samopoštovanja pomaže na mnogo načina.* Ono može zahtijevati mnogo vremena i truda, ali to je jedan od načina prevladavanja boli ljutnje i prateće reakcije bijesa.

Postoji zanimljiv fenomen zvan "crossover" (križanje) osjećaja. To znači, umjesto da osjećate prikladnu emociju, vi osjećate neprikladnu emociju. To je kao da krivo spojite žice pa kada pritisnete gumb za paljenje perilice posuđa, umjesto toga vam se upali klima uređaj. Crossoveri su očigledno neučinkoviti. Klima uređaj neće oprati vaše posuđe.

Neki crossoveri su određeni kulturom. Primjerice, smatra se da muškarci ne smiju plakati i da plakanje upućuje na slabost. Muškarci moraju biti hrabri i sposobni suočiti se sa svime. Tako, kad je muškarac povrijeđen i kad bi ispravna reakcija bila plakanje, postoji crossover i on umjesto toga postaje ljut. Suprotno tome, smatra se neženstvenim da se žena ljuti, pa tako kad je isprovocirana i kad bi osjećaj ljutnje bio prikladan, ona umjesto toga plače.

Imate veću šansu da ćete kontrolirati svoje osjećaje ako ste upoznati s njima. Crossover može kontrolu vaših osjećaja učiniti težom.

Postoje vremena kada je strah prikladan osjećaj. Primjerice, čovjek se može bojati da će njegova tvrtka propasti i da će izgubiti posao. Taj strah je savršeno razumljiv, ali je često popraćen ljutnjom. Ljutnjom na koga? Na direktore tvrtke, koji vjerojatno nemaju drugog izbora jer moraju smanjiti troškove kako bi tvrtka opstala? Čovjek koji se boji gubitka zaposlenja može praviti planove za nepredviđene situacije, *Tu sam temu detaljnije razradio u knjizi Deset koraka da budete najbolji vi, Shaar Press, 2004.

no u tome ga može onemogućiti ljutnja ako je njome savladan.

Ako se jedan od supružnika boji da drugi partner želi izaći iz braka, on ili ona može poduzeti potrebne korake i promjene kako bi sačuvao brak. Ali ako supružnik na strah reagira ljutnjom, umjesto stvaranjem pozitivnih promjena, on ili ona može reagirati u bijesu, što će samo pogoršati situaciju.

U mnogo situacija, čovjek može biti sposoban djelovati kako bi nadvladao strah, no ako postoji crossover, ljutnja može prevladati i čovjek može postati slijep za opcije koje bi mogle umanjiti strah.

Kao što smo primijetili, u trenutku ljutnje čovjek može biti nesposoban analizirati osjećaje, no nešto kasnije trebao bi biti u mogućnosti pogledati unazad i razmisliti, Što sam zaista osjećao? Točno identificiranje osjećaja može emociju učiniti lakšom za kontrolu.

Moramo uložiti veliki trud kako bismo kontrolirali bijes, jer smo podložni utjecajima okoline.

Rambam kaže da ako netko živi među ljudima koji se nepristojno ponašaju, on bi se trebao preseliti u drugu zajednicu. On kaže da ako čovjek ne može pronaći pristojnu zajednicu, on treba živjeti u pećini u šumi, jer okolina utječe na čovjeka (Hilhos Dei'os 6,1).

Mi živimo u društvu u kojem je nasilje postalo toliko uobičajeno da se više ne zgražamo nad njim. Pu- cnjave su uobičajena stvar. Prečesto slušamo o bezosjećajnim masakrima u školama ili na radnim mjestima. Postali smo imuni na nasilje.

Talmud kaže da ako čovjek ponavlja grijeh nekoliko puta, on mu se više ne čini zabranjenim, jer se čovjek naviknuo na to (Joma 86b). Tora kaže da je Ezav uzeo žene poganke, i da je to uznemiravalo Izaka i Rebeku, jer su njegove žene prakticirale štovanje idola. Sifsei Hahamim kažu da su one Izaku više smetale nego Rebeki; ona je svjedočila tome da je njezin brat Laban prakticirao štovanje idola u njenom djetinjstvu pa tako nju to nije toliko smetalo kao Izaka, koji je odrastao pod Abraha-movim starateljstvom (Postanak 26, 35).

Razmislite o tome! Pramajka Rebeka, velika cadekes, nije bila šokirana sa avoda zara jer je tome bila izložena u svom domu!

Čovjek rijetko može voziti bez da svjedoči incidentima bijesa na cesti. Preplavljeni smo incidentima u kojima ljudi gube kontrolu i eksplodiraju u ljutnji.

Za nas je nerealno da živimo u pećinama u šumi. Potrebne su nam institucije hinuha i sve druge potrepštine koje vode životu Tore, a koje su dostupne samo u zajednici. Rambamova tvrdnja trebala bi nas upozoriti na ekstremnu opasnost utjecaja okoline, i mi moramo uložiti veliki trud u to da izbjegnemo taj utjecaj. Potreban je dodatan oprez da to ne prijeđe u bijes.

Ako ste čitali moje knjige, nesumnjivo ste čitali o A.A.: Anonimnim alkoholičarima. Možda bismo trebali reći drugačije LJ.A.: Ljuti anonimusi. Postoji sličnost. Jedno se koristi za ljude koji se ne mogu kontrolirati u piću, a drugo bi bilo za ljude koji imaju problema s kontroliranjem svog bijesa.

To je to! Zvat ćemo to B.A.: Bijesni anonimusi.

Pogledajmo kako A.A. funkcionira. Ljudi koji uspješno kontroliraju svoj nagon za pićem udružuju se sa drugima koji pokušavaju nadvladati svoju ovisnost o alkoholu. Oni se povezuju oko toga kako je alkohol uništio njihove živote i što su učinili kako bi prestali piti. Bijesni anonimusi držali bi svoje sastanke gdje bi govorili o tome kako ih je njihov neuspjeh u kontroli bijesa doveo u nevolju, i kako su uspjeli steći kontrolu nad svojim bijesom. Ne postoji ništa poput glasa iskustva.

Osnovna tehnika u A.A. jest ići "dan po dan." Ako bi čovjek razmišljao, Više nikada u životu neću moći popiti piće, to bi bio toliko težak izazov da bi čovjek odustao, misleći, Koja je korist? Ja to ne mogu učiniti. Tako smjernice A.A. kažu, "Sve što trebate učiniti je da ne pijete danas," a to je ostvarivo.

Jedan od problema u kontroliranju bijesa je da čovjek može misliti, Ne mogu izbjeći reakcije ljutnje do kraja mog života. B.A. smjernice bi stoga glasile, "Idite događaj po događaj. Nemojte se razbjesniti samo ovaj put. Kad dođe do sljedećeg incidenta, tada ćete se moći nositi s njim."

To je taktika koju preporučuju baalei musar. Jecer hara kaže, "Ne možeš nikako držati sve te restrikcije zauvijek. Zašto voditi bitku koju ćeš izgubiti?" Naš odgovor jeceru hara je, "Mogu to učiniti danas. Sutra ću se baviti sa sutrašnjim izazovima."

Komentari kažu da je to značenje stihova, "Kad bismo samo danas poslušali Hašemov glas" (Psalmi 95, 7), i "Blagoslovljen je Hašem dan za danom" (Psalmi 68,20). Izazovi su mnogo lakši i uistinu mnogo ugodniji ako ih rastavimo na male komade.

Alkoholičar mora shvatiti da može uspjeti jedino uz B-žju pomoć i mora moliti za tu pomoć. Kad je riječ o ljutnji, također, moramo moliti za Hašemovu pomoć u sprečavanju bijesa. Zapamtite, Chofetz Chaim je kod aron kodeša u suzama molio Hašema da oduzme od njega osjećaje ljutnje. Kada shvatimo koliko je bijes destruktivan , tražit ćemo od Hašema Njegovu pomoć u tome da ga stavimo pod kontrolu.

Ovisnost

Ovisničko ponašanje

Kao ljudska bića, ponosni smo što imamo behira, sposobnost donošenja izbora vezanih uz ono što činimo. Životinje nemaju behira jer njima u potpunosti dominira njihova fiziologija. Kada životinja nešto želi, ona ide za tim. Ona ne može razmisliti o tome je li određena radnja ispravna ili pogrešna, etička ili neetička. Ako je životinja gladna, ona će tražiti hranu; ona ne brine o tome ima li pravo na hranu. Ako gladni šakal primijeti lešinu koju jede bijesni tigar, on ju neće pokušati pojesti, ne zato što ne želi uzeti ono što s pravom pripada tigru, već zato što se boji da bi ga tigar mogao ubiti.

Ljudi su u stanju izabrati kako će postupiti, i možemo odgoditi pa čak se i oduprijeti zadovoljavanju želje ako mislimo da je neprikladna. Behira je, čak više od inteligencije, jedinstvenost čovječanstva; stoga je to sama srž našeg identiteta. Sve što teži kompromitiranju naše behira je zapravo prijetnja našem ljudskom identitetu.

Ali postoje neki izazovi za behira. Razmislite o slučaju pametnog čovjeka koji puši dvije kutije cigareta dnevno. Njegov liječnik ga upozorava da je on kandidat za rak, srčanu bolest i emfizem. Taj čovjek je odgovoran čovjek koji je iskreno predan svojoj ženi i djeci. Uhvati ga strah na pomisao o razvijanju po život opasne bolesti. On pokušava prestati pušiti, ali ne može. Isprobava razne metode, ali uvijek se vraća pušenju. Može biti očajan u pokušajima da prestane, ali jednostavno to ne može učiniti. Nešto je kompromitiralo njegovu behira.

Ili, uzmite za primjer inteligentnog čovjeka koji je opasno pretio. On isprobava razne načine kontroliranja svojih prehrambenih navika, ali na kraju sve pada u vodu. Njegov liječnik ga informira o tome da je velik rizik da dobije dijabetes, srčani ili moždani udar. Iako se on boji svega toga, on jednostavno ne može kontrolirati svoje jedenje.

To su česti primjeri ovisnosti. Čovjek koji je inače dobrog mentalnog zdravlja nađe se u situaciji da je izgubio kontrolu nad jednim ili više aspekata svog ponašanja. Mi možemo misliti o ovisnicima kao o ljudima koji koriste droge, ali fenomen ovisnosti je mnogo rašireniji; nije ograničen na upotrebu droge, kao što smo prikazali primjerima kompulzivnog jedenja ili pušenja, kao i opsesivnog vježbanja ili kompulzivnog kupovanja, osobito stvari koje nisu potrebne. Neki poremećaji u prehrani mogu se također smatrati rezultatom ovisničkog ponašanja (o tome u jednom od kasnijih poglavlja o poremećajima u prehrani).

Možemo reći da je svaki puta kad čovjek izgubi kontrolu nad ponašanjem koje želi kontrolirati, to oblik ovisnosti.

Kad smo definirali ovisnost i shvatili koliko može biti destruktivna, logično pitanje je: Što čovjek može učiniti kako bi zadržao kontrolu nad svojim ponašanjem?

Neki su ljudi uistinu ponovno postigli kontrolu sami. Postoje teški pušači koji su jednostavno bacili svoju zadnju kutiju cigareta i nikada više nisu pušili. Ali postoje mnogi drugi koji to nisu kadri učiniti, i nije jasno što je to što ove prve čini posebnima.

Postoje ponašanja o kojima općenito ne razmišljamo kao o ovisnostima. Primjerice, čovjek koji je multimilijunaš, i koji ne može potrošiti ni dio svog bogatstva da živi i 200 godina, ipak nastavlja raditi kako bi stekao još novca. Ili čovjek koji ode na godišnji odmor i zove svoj ured nekoliko puta dnevno, iako zna da ured savršeno funkcionira i u njegovoj odsutnosti. Ured ga ne treba. Njemu je potreban ured. Budući da ta ponašanja ne izgledaju destruktivno, mi o njima ne razmišljamo kao o ovisnostima. Pa ipak ona to jesu. Ako bogataš ne može stjecati više novca, ili ako čovjek ne može kontaktirati svoj ured, oni prolaze kroz simptome odvikavanja, vrlo slične onima kroz koje prolaze i ovisnici o drogi. ■

Prevela Anja Grabar

Alan Morinis:

Svakodnevna svetost

Židovski duhovni put musara

Unutarnji svijet duše

Izuzetno običan život

Dok je cilj da se bude svet jednak za sve, put kojim svatko od nas mora ići da bi ostvario taj cilj jedinstven je koliko je i svatko od nas jedinstven. Oformljujući musarski pokret Rabi Salanter je priznao zbilju naše individualnosti:

Vidimo da postupci kod ljudi neprestano variraju, svaka osoba naginje drugačijim prijestupima. Ima onih čiji prijestupi više naginju prema zanemarivanju učenja Tore nego nepoštenoj poslovnoj praksi i ne davanju milostinje, a ima onih koje više naginju nepoštenom poslovanju i ne davanju milostinje nego zanemarivanju učenja Tore. Što se tiče prijestupa, nijedan čovjek nije nalik drugome.

Mada on ovdje piše samo o prijestupima, njegova misao odražava realnost da svatko od nas ima svoje vlastite snage i slabosti. To znači da vi imate jedinstven duhovni program koji trebate svladati na putu prema svetosti.

Generaciju za generacijom, misaoni učitelji musara pitali su se: "Kako da postanemo sveti?' Kao datost su uzimali da će Tora i njene zapovjedi biti naši vodiči, ali rasprava koja se odvijala u vezi retka o kojem smo govorili - "Bit ćete sveti" - ističe potrebu za duhovnom disciplinom koja nudi nešto više od zapovijedi.

Srednjovjekovni komentator Raši kaže da postati svet znači povući se i odvojiti od onoga što je nečisto i neprimjereno. On predstavlja svetost kao naše zadano stanje, samo ako se držimo podalje od nečistoća.

Ramban koji je došao stoljeće i pol nakon Rašija tvrdi da ova vrsta izbjegavanja nikako ne može biti dovoljna da u naše živote unese svjetlost svetosti. On ističe da ima mnogo načina da se živi po slovu zakona a da se ipak ponaša kao nitkovna primjer da se košer hranu jede do granica prežderavanja ili da se prekomjerno upušta u dopuštene seksualne odnose. Poznata je njegova tvrdnja da čovjek može biti "nitkov uz dopuštenje Tore," i ona je trebala spriječiti tu opciju da nam Tora daje općenite smjernice za uzdizanje našeg unutarnjeg života na načine koje se ne može definirati zakonom i za koje ne mogu postojati jedinstvene norme.

Musarska tradicija je odgovor na tu potrebu za unutarnjim opleme- njivanjem. Rabi Yechezkel Levenstein musarski supervizor poznatih ješiva Mir i Ponevezh u 20. stoljeću, kaže nam da je "prvenstvena zadaća čovjeka na ovom svijetu da očisti i uzdigne svoju dušu." Da bismo to učinili mi moramo poći putem duše, a musar je razvijen da vodi naše korake.

Da se ciljevi koje nam musar postavlja: svetost, čistoća, preobrazba i uzvišenje ne bi činili više za svece nego za ljude poput vas i mene, učitelji musara opisuju ciljeve koji nas vode na još dva puno jednostavnija načina.

Ponekad kažu da je svrha prakticiranja musara da nam pomogne da idemo u smjeru š'lemuta (ili š'lemusa), što se doslovno prevodi kao "cjelovitosti". Veliki učitelj Musara, Rabi Moshe Chaim Luzzatto, o ovom pojmu govori u svojoj knjizi Da'at Tevunot (Pronicljivo znanje) "Onaj kamen na kojem počiva cijela zgrada je zamisao da B-g želi da svaka osoba upotpuni sebi tijelo i dušu..." On nam kaže da smo stvoreni nepotpuni zato da bismo mogli dovršiti djelo našeg vlastitog stvaranja. Nastavlja dalje:

B-g je zasigurno u stanju načiniti ljude i sve stvoreno apsolutno potpunima. Nadalje, za Njega bi imalo puno više smisla da je tako i učinio, jer u mjeri u kojoj je On sam u svakom pogledu savršen, primjereno je da i Njegova djela budu potpuno savršena. Ali u Svojoj velikoj mudrosti On je odlučio da je bolje da ljudima prepusti dovršenje vlastitog stvaranja. Stoga je prekinuo Svoju osobinu savršenstva, i zbog Svoje veličine i dobrote uzdržao se od Svojoj veličine u tim djelima stvaranja i učinio ta djela stvaranja nepotpunima. To je bio način na koji je On želio da budu stvoreni, prema Njegovom uzvišenom planu.

Iz te perspektive, sve naše slabosti, pogreške i mane ovdje su s razlogom, i nama je prepušteno da ih dovedemo do cjelovitosti. Povezanost između cjelovitosti i svetosti je evidentna. Postizanje našeg potencijala cjelovitosti - š'lemuta - nije toliko nagrada koliko ispunjenje svrhe našeg života. Rabi Yisrael Salanter, koji je toliko mnogo učinio da označi put duše, govori o istom pitanju:

Midraš uči (Bereišis Raba 11,6): "Sve što je nastalo tijekom šest dana Stvaranja zahtijeva poboljšanje - na primjer, sjeme gorušice treba zasladiti ... također i čovjek treba ispravljanje." Naš svijet je svijet transformacije. Kada se poboljšavamo i dorađujemo, u suglasju smo s B-žanskim planom - ispunjavamo svoju svrhu postojanja na ovom svijetu. ... Ne samo da je ljudsko biće stvoreno s tom svrhom, već mu je također data i sposobnost i mogućnost da postigne taj krajnji cilj.

Postoji još jedan način na koji učitelji musara opisuju cilj. Nakon što sve bude rečeno i učinjeno, svetost i cjelovitost i svaka druga uzvišena ideja duhovnog cilja svodi se na jedan jednostavan pojam na jidišu: trebali biste biti mensch, što znači "pristojno ljudsko biće". U toj jednoj riječ na jidišu sadržana je puna mjera integriteta, časti i poštovanja kojima se osoba može nadati u ovom životu. Riječima hasidskog učitelja, poznatog kao Kotzker: "Dobro", kaže on, "budite sveti. Ali upamtite da prvo morate biti mensch."

Rabi Yisrael Salanter formulira ovaj praktičan cilj musara kada na jednom mjestu govori o golemu, natprirodnom biću iz židovskog folklora: "Maharal iz Praga stvorio je golema, i to je bilo veliko čudo. Ali koliko je čudesnije pretvoriti tjelesno ljudsko biće u menscha."

Pronašao sam još jedan način da na malo vjerojatnom mjestu iznesem cilj musara. Kad je Chuck Cadman, ugledni član kanadskog parlamenta, umro, član saveznog kabineta došao je odati počast njegovoj udovici. Kad je ministar izdašno nahvalio pokojnog člana, njegova je udovica rekla da je Chuck sebe doživljavao kao običnu osobu. "Da", odgovorio je ministar, "ali on je bio izuzetna obična osoba." Musar nam pomaže da upravo to postanemo.

Ne samo za vas

Musar je put duhovnog samorazvoja. To znači rada na sebi, ali ne radi sebe. Usavršavanjem i uzdizanjem svog unutarnjeg života i njegovanja duše, vi bistrite svoje unu- tarnje svjetlo i tako postajete svjetiljka koja rasvjetljava svijet. Iz tog razloga musar nije samopomoć. Njegova svrha nije da udovoljite svim svojim željama, već da postanete gospodar svojih želja, tako da možete ispuniti potencijal svoje više prirode.

Posvećenost služenju i nošenje potreba drugoga u svom srcu, čak i dok radite na sebi, središnje je načelo musara. Kako to funkcionira, prenosi nam priča koja se pripisuje mnogim ljudima, ali najčešće Chafetz Chaimu.

Kad su ga upitali kako je uspio imati takav utjecaj kao veliki učenjak i vođa u židovskom svijetu dvadesetog stoljeća, Chafetz Chaim je odgovorio: "Zacrtao sam si da ću pokušati promijeniti svijet, ali nisam uspio. Stoga sam odlučio smanjiti svoja nastojanja i pokušao sam izvršiti utjecaj samo na židovsku zajednicu u Poljskoj, ali ni tu nisam uspio. Stoga sam se usmjerio na zajednicu u svom rodnom gradu Radinu, ali nisam postigao veći uspjeh. Tada sam uložio sav svoj trud da promjenim moju vlastitu obitelj, no ni u tome nisam uspio. Na kraju sam odlučio promijeniti sebe i tako sam izvršio toliki utjecaj na židovski svijet.

Rabi Meir Chodosh je opisivao ulogu odgajatelja na način koji pokazuje kako svi učenici musara utječu na svoj svijet radeći na sebi. Zadatak je do kraja se ispuniti mudrošću i znanjem, sve dok se ne prepunite, i ono što se prelije ulije se u posude pored vas, a to su drugi ljudi. ■