3 minute read

Nekoliko pravednih pojedinaca

Parša Vajera započinje pričom o tri anđela koja dolaze u posjet Avrahamu, koji im trči ususret unatoč boli koju osjeća i unatoč valu vrućine koji je vladao tog dana. Nakon raskošnog obroka, anđeli mu kažu da će njegova žena Sara roditi sina kojeg će nazvati Jichak. Kasnije, tekst kaže da je Hašem na rubu toga da uništi grad S'dom.

Advertisement

Tora naglašava razlog zbog kojeg je Hašem osjećao potrebnim izvijestiti Avrahama o onome što će se dogoditi u bliskoj budućnosti: "A Hašem je rekao, ‘Zar da skrivam od Avrahama ono što ću učiniti?'" (Postanak 18,17) Je li u redu da sakrijem svoje planove od Avrahama? Nakon svega, "... od Avrahama će postati velik i moćan narod i svi narodi svijeta bit će blagoslovljeni kroz njega." (stih 18) Drugim riječima, Avraham je onaj kroz kojeg će svi narodi svijeta biti blagoslovljeni.

Ako je tako, Hašem nije mogao od njega sakriti plan da kazni bilo koji od tih naroda.

Daleko od toga da se zadovoljava tom činjenicom, Tora dodaje objašnjenje zašto je Avraham izabran: "Ja sam ga izabrao jer svojim sinovima i cijelom svom kućanstvu zapovijeda da se drže Hašemovog puta vršeći ono što je dobro i pravedno…" (stih 19) Pa ipak, nije li ovo neobično mjesto za taj stih? Tora je mogla i ranije objasniti zašto je Hašem izabrao Avrahama. Zašto se razlog Njegovog izbora spominje upravo ovdje, trenutak prije no što će S'dom biti uništen?

Izgleda da Tora želi naglasiti da je Avraham potpuna suprotnost S'domu i njegovoj kulturi. Avraham je čovjek koji čini dobro, pravdu i dobročinstvo, dok je S'dom antiteza tome i stoga ne zaslužuje da postoji. Ono što stoji u pozadini tog stiha je da se Avraham, darežljiv čovjek koji se drži pravde, trebao složiti sa uništenjem S'doma jer S'dom simbolizira sve ono što je suprotno njemu.

S time na umu, Avrahamove molitve u prilog S'domu postaju još zagonetnije. Nakon što mu Hašem kaže da je vika S'doma i Gomore postala velika i da su njihovi grijesi postali vrlo teški, Avraham mu prilazi riječima "Možda je pedeset pravednih u gradu". Pa što ako je nekoliko pravednih u gradu? Da li to na ijedan način opravdava patnje siromašnih i slabih koji venu pod prevladavajućom okrutnošću S'doma? Zašto je Avraham bio tako siguran da je uništenje S'doma velika nepravda, do te mjere da koristi riječ halila ("daleko bilo od Tebe") dva puta –"Daleko od Tebe da učiniš takvu stvar, da pravednog pogubiš zajedno sa zlim tako da sudbina pravednika bude kao i sudbina zlih. Daleko bilo od Tebe da učiniš takvo što! Neće li Sudac cijele zemlje vršiti pravdu?" (stih 25)

Već smo spomenuli da je Avraham bio čovjek dobročinstava i pravde te da je to razlog zbog kojeg ga je Hašem odabrao. On sada koristi taj status kako bi postavio izazov pred Hašemove odluke. Međutim, istina je da upravo to ne shvaćamo. Je li ispravno dozvoliti tiranima da se iskaljuju na društvu nakon što smo spasili nekoliko pravednih pojedinaca?

Ispostavlja se da se Hašem u principu slaže sa Avrahamovim prijedlogom te kaže da ako nađe tih pedeset pravednih ljudi u S'domu, On neće uništiti grad. No, takvih pedeset nije bilo. Ako je tako, koji je vodeći princip koji stoji iza pitanja je li uništenje grada opravdano ili ne? Ima li ikakve razlike ako je tamo pedeset pravednih ljudi, trideset pravednih ljudi, ili koliko god? Nakon svega, naselju se sudi prema djelima većine njegovih stanovnika.

Majmonides to komentira govoreći da "čovjek čiji poroci brojem nadmašuju njegove vrline, odmah umire u svom bezakonju" (Mišne Tora, Hilhot Tešuva 3,2) Isto vrijedi i za društvo i naše zajednice: "jednako tako, zemlja u kojoj su grijesi veliki, odmah biva uništena, kao što je rečeno, 'vika S'doma i Gomore je velika.'" Koji pozitivni efekt bi moglo imati nekoliko pravednih ljudi na život u gradu?

Ako se podsjetimo što je Avraham rekao, možemo dobiti neke nove uvide. Avraham ne pita ima li pedeset pravednih ljudi u tom gradu. Tora naglašava da "…možda ima pedeset pravednih ljudi u gradu", a kasnije nastavlja riječima "za dobro pedeset pravednih koji žive usred njega". To nema nikakve veze s brojevima. Glavna stvar koja zanima Avrahama jest je li sva nada izgubljena, ili još uvijek postoji nada za poboljšanjem.

Kada bi u gradu živjeli pravedni ljudi, ali ne bi imali utjecaja na ono što se u gradu dešava, bilo zbog toga što su se izolirali ili zbog drugih teškoća s kojima se susreću, Avraham bi razumio da se više ništa ne može učiniti i prestao bi moliti za taj grad. Međutim, kada bi u gradu živjeli dobri ljudi koji brinu o onome što se događa u gradu i koji se bore za utjecaj u njemu, taj grad bi zaslužio opstati. Čovjek i zajednica ne ocjenjuju se samo na temelju prošlih događaja, već i na temelju budućih potencijala.

Često je sudbina društva ili zajednice prepuštena u ruke nekolicine izabranih pojedinaca koji imaju odgovornost za sve promjene, uzimajući u obzir rizike koji proizlaze iz takvog izbora. Iako je u ovom gradu bilo nekoliko ljudi koji su zavrijedili biti spašeni – Lot i njegova obitelj –to nije bilo dovoljno da grad bude sačuvan. To je stoga što oni nisu bili u stanju donijeti nikakve pozitivne promjene u zajednicu u kojoj su živjeli. To je bio test S'doma i to je test s kojim se suočava svaka zajednica i svako društvo. Hoćemo li naći nekoliko pojedinaca, koliko god ih malo bilo, koji su spremni preuzeti rizike življenja u zajednici i društvu? ■

Rabbi Ephraim Buchwald:

This article is from: