Stvarni dokaz da je Avraham bio istinski ‘Baal hesed’

Paraša Vajera poznata je kao paraša koja oslikava veliku gostoljubivost i djela gemilas hesed [dobročinstva]

Avrahama Avinu. U ovoj paraši nalazimo da, čak i mada je bio bolestan i u bolovima, Avraham se pomučio više nego li je bilo potrebno da bi potražio goste koje će ugostiti u svom šatoru. Avraham je bio arhetipski "činitelj dobrote" (gomel hesed).

Rav Yaakov Kamenetzky, u svom djelu Emes L'Yakov, donosi slijedeće viđenje. Medrašim su prepuni različitih vrsta gostoljubivosti koje je Avraham iskazao. "On je posadio ešel u Beer Ševi" [Berešis 21,33]. Hazal nam kažu da je riječ ešel [alef-šinlamed] (koja se naoko odnosi na drvo posađeno zbog hlada) kratica za ahila [hrana], štija [piće], i levaja [pratnja]. Avrahamov je šator bio otvoren na sve četiri strane, kako bi bio siguran da će uhvatiti goste bilo s koje strane prilazili. Naši učenjaci u svojim riječima Avrahama povezuju s B-žanskim svojstvom heseda

Pa ipak, izgleda da je ovo jedina paraša u kojoj vidimo da se Avraham konkretno bavi djelima dobročinstva. Ovaj događaj na početku paraše Vajera primjer je heseda Avrahama Avinu. Ne nalazimo spomena toga ni u Leh Leha niti u Hajej Sara

Narod Sodome predstavlja čistu antitezu

Avrahamove osobnostisve za što se on zauzimao sodomsko je društvo odbacilo

Rav Yaakov također se čudi stavljanju tog postupka dobročinstva uz priču o uništenju Sodome. Rav Yaakov iznosi mišljenje da se biblijski dokaz da je Avraham Avinu bio takav meštar dobročinstva ne nalazi u kratkom događaju s anđelima na početku ove paraše. Prije bi bilo da dokaz proizlazi iz postavljanja ove dvije priče jedne uz drugu – ove o ugošćavanju posjetitelja i one o uništenju Sodome.

Sodoma je bila na glasu po svojoj negostoljubivosti. Oni su donijeli zakon o zabrani gostoprimstva. Tko god bi u Sodomi bio uhvaćen u vršenju heseda bio bi oštro kažnjen. Ovo društvo ne samo da je imalo zakone koji su zabranjivali da se netko zaustavi kod njih i još mnogo drugih stvari – oni su zapravo imali protu- hesedne zakone!

Priroda je ljudskih bića da ukoliko je jedno sklono postupati na jedan način a drugo na potpuno suprotan način, da će ti ljudi, po prirodi, jedan prema drugome gajiti negativne osjećaje. Narod Sodome predstavlja čistu antitezu Avrahamove osobnosti. Sve što je propovijedao i činio za svog života – u vezi dobrohotnosti prema svom bližnjem –sodomsko je društvo ismijavalo i u potpunosti odbacivalo. Oni su načinom na koji su postupali poništavali i podrivali sav utjecaj koji je Avraham nastojao izvršiti u svijetu.

Stoga bi bilo posve prirodno i razumljivo da je Avraham radosno reagirao i likovao kada je od Svemogućeg čuo vijest "Uništit ću Sodomu". Ako ništa drugo, očekivali bismo da zauzme stav "Ovo je dobrodošlo oslobođenje! Samo naprijed s time!"

Raši (u vezi riječi Vajigaš Avraham) kaže da riječ Vajigaš podrazumijeva tri različite stvari. Ona može značiti približiti se zbog rata, zbog molitve, ili zbog toga što se nastoji nekoga umiriti. Raši navodi biblijske citate za svaku primjenu te riječi. Možemo razumjeti kako je Avraham možda pristupio pred Svemogućeg zbog molitve, ili možda da Ga pokuša omekšati. Međutim, kako da razumijemo treće moguće značenje riječi – pristupanje bliže da bi se započeo boj? Jednom sam vidio komentar da je to bila osobna bitka koju je Avraham morao izvojevati sam sa sobom. Bio je rastrgan. S jedne strane je osjećao : "Treba se riješiti tih ljudi. Oni zaslužuju da budu izbrisani s lica zemlje zbog svoje pokvarenosti i sebičnosti." S druge strane, Avraham je pobijedio svoje osjećaje i uzvratio molbom u ime Sodomljana što je bila ona druga (pobjednička) strana njegove osobne borbe u vezi toga.

To je primjer Avrahamove velike osobine heseda, prema Ravu Yakovu Kamentskyju. Ne samo da je on kao bolestan stariji čovjek pohitao da posluži tri putnika za užarenog dana, dok je bio u bolovima zbog nedavne operacije. Primjer je usporedba ova dva događaja. Odmah nakon što smo se upoznali s Avrahamovom sklonošću ka gostoprimstvu, što nas može navesti da pretpostavimo da bi Avraham bio zadovoljan nestankom protugostoljubivog društva, mi vidimo da se Avraham bori s tim prirodnim htijenjem i moli se za dobrobit čak i Sodomljana. On to ne čini površno, već kroz dug i rječit dijalog sa Svemogućim, moleći za dobrobit Sodomljana. On preklinje za njih!

Ovo je najčišći Baal hesed – onaj čija je ljubav prema ljudima tolika da prelazi preko svakog intelektualnog ili emocionalnog viđenja koje je mogao imati. Zbog toga je paraša Vajera poznata kao paraša koja personificira veliku osobinu heseda a koju je pokazao Avraham Avinu.

"Na mjesto gdje bješe stajao pred Vječnim"

Tora uči: "Avraham usta rano ujutro i ode na mjesto gdje bješe stajao pred Vječnim..." [Berešis 19,27]

Avraham preklinje za Sodomu. Ne pomaže. Grad Sodoma je uništen. Avraham shvati da njegove molitve nisu bile uspješne kada ugleda kako se iz grada Sodome podiže dim. Gemara razjašnjava naglašavanje tog pasuka, da se Avraham vratio "na mjesto gdje se isprva molio": "Svatko tko odredi stalno mjesto za svoje molitve, B-g Avrahama bit će mu na pomoć." Isto tako: "Tkogod odredi stalno mjesto za svoju molitvu od učenika je Avrahama Avinu." Kada takva osoba premine, Talmud kaže da se za njega kaže ova pohvala: "Kakva li pobožna čovjeka, kakva li ponizna čovjeka, on je učenik praoca Avrahama." [Berahos 6b]

Ovo izgleda pomalo pretjerano. Možda je vrlo lijep običaj ne seljakati se s mjesta na mjesto u šulu, ali nismo li otišli malo predaleko kada kažemo: "Kakav hasid! Kakava anav! Kakav učenik Avrahama Avinu!"?

U čemu je stvar?

Napola u šali, dat je domišljat odgovor na to pitanje: Ako netko provede čitav svoj život u jednom šulu a da se ne razljuti i ne povuče se zbog neke svađe s predsjednikom ili gabajem ili rabinerom ili nekim vijećnikom, tada on doista mora biti posebno pobožan, izrazito ponizan, učenik Avrahama Avinu.

Zapravo, htio bih ponuditi drugačiju interpretaciju koju sam vidio u posljednjem izdanju knjige Shemen HaTov Pasuk u Tehilim kaže: "Tko će se popesti na Goru Vječnog i tko će se uspeti na Njegovo Sveto Mjesto?" [Tehilim 24,3]. Ovaj pasuk aludira na dva nivoa veličine. Prva razina je "Tko će se popesti na Goru B-žju?" da dosegne visine duhovnog uzdizanja. Druga je razina mnogo veći izazov "I tko će biti u stanju da ostane na tom Svetom Mjestu?" –Tko može zadržati tu visinu duho- vnog uzdizanja jednom kada je postigne?

Mi u životu neprestano prolazimo kroz periode duhovnog rasta i slabljenja. Mnogo puta nam se u životu događaju stvari koje nam budu razočaranja te zbog toga postajemo obeshrabreni i padamo u svojoj razini duhovnog postignuća. To je cilj pasuka u Tehilim. "Mi ja'ale beHar Hašem" predivna je razina za postići. Međutim, "uMi jakum bimkom Kodšo?" – ostati na tom nivou još je veći izazov.

Bilo bi potpuno prirodno da je Avraham Avinu – nakon što se molio za Sodomu i zalagao za njih – kada je podigao pogled i ugledao grad kako nestaje u dimu postao obeshrabren i razočaran: "Moje molitve su bile uzaludne. B-g je ignorirao moje molbe." Za neke ljude, barem privremeno, to bi bilo poput duhovnog bacanja ručnika u ring. Bili bismo skloni odreći se nade, oslabiti svoju vjeru, itd.

Veličina praoca Avrahama bila je u tome što je utvrdio stalno mjesto za svoju molitvu (kovea makom l'tfiloso). On se molio za Sodomu. Bio je odbijen. Međutim, sljedećeg dana vratio se na isto mjesto i molio se na isti način s istom vjerom, istim entuzijazmom i istom koncentracijom. Nije došlo do duhovnog srozavanja.

Ovo je istinska nakana tvrdnje "onome koji utvrdi stalno mjesto za svoju molitvu, B-g Avrahamov bit će na pomoć." To ne označava tek molitvu na istom sjedalu. To znači da će i pored padova i razočaranja s kojima se suočavamo u životu, on još uvijek biti u stanju da bude uporan i stalan u svojoj službi i privrženosti Svemogućem. Takva je osoba istinski Avrahamov učenik. Takva je osoba postigla istinsku pobožnost i poniznost ■