Nema straha B-žjega na ovome mjestu

Što je Abraham mislio kada je zaključio da je Gerar grad u kojem nema straha od B-ga?

U ovotjednoj parši, parši Vajera, Abraham na putu u Gerar ponovno proživljava traumu otmice svoje žene koju je jednom već proživio u Egiptu.

U parši Leh Leha, Postanak 12,1020, čitamo o prvoj otmici Saraj. Zbog gladi u zemlji Kanaan, Abram, Saraj i Lot (njihova imena tada još nisu bila promijenjena u Abraham i Sara), odlaze u Egipat. Kada Egipćani vide Sarajinu ljepotu, oni ju hvale faraonu koji ju uzima sebi. Kada faraona i njegovo kućanstvo zadese ozbiljne pošasti, faraon pušta Saraj i tjera Abrama i njegovu obitelj iz egipatske zemlje.

U ovotjednoj parši, Vajera, čitamo o drugoj otmici Sare. Nakon uništenja Sodome i Gomore, Abraham putuje iz te regije i nastanjuje se između Kadeša i Šura, u Geraru. Još jednom, kako bi zaštitio svoju ženu, on kaže Sari da govori da mu je sestra, a ne žena. Avimeleh, kralj Gerara, uzima Saru za sebe s očiglednom namjerom da ju oženi i okruni ju kao svoju kraljicu.

Tamo gdje nema straha od B-ga, na takvom mjestu bez moralnih ograničenja, mora se strahovati za život

Međutim, B-g dolazi Avimelehu u snu i upozorava ga da je Sara udana žena, te mu naređuje da ju vrati njenom mužu koji je prorok. Avime- lehu i njegovom kućanstvu, koji su također pogođeni pošastima, B-g kaže da će se Abraham moliti za njihov potpun oporavak. No, ukoliko on ne pusti Saru, i on i njegovi ukućani će umrijeti.

Avimeleh ljutito poziva Abrahama i pita ga (Postanak 20,9), "Što si nam to učinio? Što sam sagriješio protiv tebe da si na mene i moje kraljevstvo navalio takav velik grijeh?"

Tražeći da sazna što je to Abrahama natjeralo da kaže da mu je Sara sestra, a ne žena, Avimeleh ponovno pita (Postanak 20,10), "Što si vidio pa si učinio takvu stvar?"

Abraham odgovara, (Postanak 20,11), "Rekao sam, 'Samo, nema straha B-žjega na ovome mjestu pa će me ubiti zbog moje žene.'"

Raši objašnjava u Talmudu (Makot 9b) da je Abraham, čim je ušao u Gerar, shvatio da se Filistejci ne boje B-ga. Običaj je bio da ljudi koji žive u gradu pitaju nove doseljenike trebaju li hrane ili vode. No, budući da su ljudi Gerara bili zainteresirani samo za Sarin bračni status, Abraham je odmah zaključio da u Geraru nema straha od B-ga i da u takvom mjestu bez moralnih ograničenja, on mora strahovati za život svoje obitelji.

Malbim doživljava Abrahamov odgovor Avimelehu kao moćno upozorenje protiv stanja društvenog morala. Čak i najobrazovaniji ljudi koji se općenito ponašaju pristojno i časno, mogu se suzdržati od grijeha samo ako se ne probude njihove žudnje i kušnje. Međutim, čim su kušani moćnom željom za bogatstvom, ili žudnjom za fizičkim zadovoljenjem, oni brzo zanemaruju norme ponašanja i počinju se ponašati neprikladno. Bez moćnog straha od B-ga, utemeljenog na spoznaji da B-g vidi svako, pa i ono najmanje djelo, oni gube kontrolu i prepuštaju se svojim najprizemnijim i nemoralnim željama.

Rabi Elhanan Wasserman ističe da izgleda kao da je jedna riječ u Abrahamovoj tvrdnji suvišna. Abraham kaže, "Samo, nema straha od B-ga na ovom mjestu i oni će me ubiti zbog moje žene."

Rabi Wasserman sugerira da hebrejska riječ קַר, 'samo' ili 'ali', dolazi kako bi nas poučila da čak i u društvu koje je naizgled napredno i pristojno, poput Avimelehove zajednice u Geraru, čovjek mora strahovati za vlastiti život ukoliko nedostaje strah od B-ga.

Nažalost, rabi Wasserman je tu istinu predobro naučio. Iako je bio van nje kada je započeo 2. svjetski rat, on se odlučio vratiti u Europu kako bi bio sa svojim učenicima te je ubijen u holokaustu. Unatoč činjenici da je Njemačka tada smatrana jednom od najnaprednijih zemalja svijeta, i tome da su njeni građani bili smatrani vodećima u filozofiji, znanosti i kulturi, oni su bili bez straha od B-ga. Lišeni B-žjeg straha, Nijemci su se pokazali najsposobnijima u počinjanju najgnusnijih zločina u povijesti čovječanstva.

U knjizi Psalama (Psalam 111,10), kralj David piše, "Početak mudrosti je strah od B-ga." Bez straha od B-ga, bez osnovne moralne svijesti utemeljene na b-žanski utvrđenim načelima morala i etike, čovjek ne može biti dobro informiran i ne može se smatrati mudrim. Svo znanje, čak i ono koje pretpostavlja mudrost u znanosti, literaturi i filozofiji, mora se koristiti moralno i služiti na dobrobit i napredak čovječanstvu. Ako to ne čini, ono će uskoro postati izvor velikog nemorala i mnogih destruktivnih djela.

Neka biste bili blagoslovljeni ■

Berel Wein: