1-09 - Divrej Tora - Vaješev 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 16 Broj 9 Broj 9 Zagreb, šabat 17. prosinca 2022. - 23. kisleva 5783. divrejtora@gmail.com http://twitter.com/DivrejTora

Paraša Vaješev

Torah

Parša govori o Josipu kojeg su njegova braća bacila u jamu. Tora jamu opisuje kao "praznu i bez vode". Ako je jama bila prazna, zašto nam također treba reći da nije bilo vode?

Ova se ideja očituje i u našim životima. “Jama bez vode” simbolizira život bez Tore, koja se često uspoređuje s vodom. Ne postoji "neutralno". Nešto će uvijek postati vaš bog i vaš vodič. Pitanje je: Što će to biti? Hoćemo li proaktivno ispuniti taj prostor dobrim i pozitivnim? Ili ćemo jednostavno dopustiti nekom drugom - možda nečem opasnom - da nam odredi izglede i navike?

"Jedina stvar koja je potrebna da bi zlo procvjetalo je da dobri ljudi ne čine ništa." Da, priroda se gnuša vakuuma... a taj zakon vrijedi i u metafizici. Dakle, ispunimo prostor koji nas okružuje prekrasnim bujnim vrelom Tore.

(Berešit 37,1 40,23)

Jaakov se sa svojih dvanaest sinova nastanio u Hevronu. Njegov je miljenik sedamnaestogodišnji Josef na kojeg su braća ljubomorna kako zbog povlaštenog položaja tako i zbog višebojne odjeće koju je otac za njega načinio. Josef pripovijeda braći o dva sna koja je usnio, a prema kojima je predviđeno da će vladati nad njima, što ojača mržnju i neprijateljstvo koje gaje prema njemu.

Šimon i Levi kuju zavjeru i planiraju ga ubiti, a Ruben, namjeravajući se kasnije vratiti i spasiti ga, predlaže da ga se baci u jamu. Dok je Josef u jami, Juda ga prodaje grupi putnika Ismaelićana. Braća natapaju Josefovo odijelo kozjom krvlju i pokazuju ocu navodeći ga da povjeruje da je njegovog sina ljubimca požderala divlja zvijer.

Juda se ženi i ima tri sina. Najstariji, Er, umire mlad i bez djece, a njegovoj ženi Tamar je namijenjen leviratski brak s drugim sinom, Onanom. Onan počinja grijeh

jer prosipa svoje sjeme, pa i on umire preranom smrću. Juda ne želi trećeg sina dati Tamar za muža. Predodređena da rodi dijete s nekim iz Judine obitelji, Tamar se preruši u prostitutku i zavede Judu. Juda sazna da je njegova snaha trudna i naredi da ju se pogubi zbog bludničenja. Ali kad ona predoči osobne predmete koje joj je ostavio kao zalog plaćanja, on javno prizna očinstvo. Tamar rađa dva sina, Pereca (pretka kralja Davida) i Zeraha.

Josef je odveden u Egipat i prodan Potifaru, faraonovom glavnom dvorskom upravitelju. B-g blagoslivlja sve što Josef čini, pa on uskoro postaje nadglednik sve gospodareve imovine. Potifarova žena želi naočitog i karizmatičnog mladića. Kad Josef odbije njene ponude, ona se požali mužu i lažno ga optuži za pokušaj silovanja. Potifar ga baci u tamnicu. Josef zadobija povjerenje i naklonost svojih tamničara, te mu oni povjeravaju vođenje zatvorske administracije.

U zatvoru Josef susreće faraonovog glavnog peharnika i glavnog pekara. Utamničeni su jer su uvrijedili svog kraljevskog gospodara. Obojica su usnula uznemiravajuće snove koje im je Josef protumačio. U tri dana, kazuje im, peharnik će biti oslobođen, a pekar obješen. Josef traži peharnika da se zauzme za njega kod faraona. Josefova predviđanja se ostvaruju, ali peharnik zaboravlja na njega i ne čini za njega ništa.

Rabbi Shraga Simmons

Bytes

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen – prva alija - 11 p'sukim –37,1-11

Jaakov je godinama bio daleko od doma i sada se vratio. Tora pokazuje da se Jaakovljeva baština nastavlja kroz Josefa. 17-godišnji Josef donosi Jaakovu loše izvještaje o svojoj braći. Jaakov voli Josefa više od njegove braće i daje mu poseban (prugasti) ogrtač. Kao rezultat toga, braća zamrze Josefa i ne mogu s njime ni pristojno razgovarati. Dva Josefova sna (a pogotovo to što o njima ispriča svojoj braći) još povećavaju njihovu mržnju i ljubomoru, a to uzbuni Jaakova.

Ovo su to'l'dot Jaakova: Josef ... Nije li Tora trebala započeti s Reuvenom? Ovo nam želi pokazati, kaže Gemara, da je Josef trebao biti Jaakovljev prvorođenac, ali B-žja samilost prema Lei postavila ju je ispred Rahel u vezi rađanja djece.

Talmud Jerušalmi se pita što je to Josef Jaakovu izvještavao o braći. R. Meir kaže to da su jeli "ud žive životinje"; R. Jehuda kaže da su omalovažavali sinove Bilhe i Zilpe, te ih maltretirali; R. Šimon kaže da su pogledavali lokalne žene. R. Jehuda b. Pazi citira pasuk iz Mišlei: "Vaga pravde i kamenje za vaganje su Hašemovi", što znači da čovjek biva kažnjen mjerom za mjeru. (Izvori objašnjavaju da braća nisu činila te stvari; Josef je pogrešno protumačio ono što je vidio.) U Josefovom slučaju, klanje koze je odigralo značajnu ulogu u njegovoj

otmici i obmanjivanju njegova oca; on je bio ponižen i učinjen robom; bio je optužen za nemoralno ponašanje s Potifarevom ženom.

Josefov drugi san, o suncu, mjesecu i zvijezdama koje mu se klanjaju, dodao je ulja na vatru mržnje njegove braće. Jaakov je ukazao na apsurdnost sna, budući da je Rahel, mjesec, već umrla, te se stoga ne bi mogla klanjati Josefu.

Raši kaže dvije različite stvari: (1) san se odnosi na Bilhu koja je odgojila Josefa jer nije bilo Rahel; i (2) čak i "pravi" san ima elemente besmislica. Čini se da su ovo međusobno isključive izjave - ako mjesec predstavlja Bilhu, onda u snu nema besmislica. Jaakov naizgled namjerno izražava drugu opciju kako bi raspršio barem dio bijesa braće.

Zašto se učenjaci iz Bavela odijevaju tako veličanstveno? pita Gemara u Šabat. Pa odgovara da oni nisu bili "Bnei Tora". (Izvanjski sjaj koji će nadoknaditi unutarnji nedostatak.) Kaže Chatam Sofer, Jaakov je dao Josefu šareni ogrtač zato da braća ne bi bila ljubomoran na njega, već da bi na Jaakovljevo teto-

šenje Josefa gledali kao na znak njegove inferiornosti. (p.s. to nije funkcioniralo)

Levi – druga alija - 11 p'sukim –37,12-22

Braća su napasala ovce u blizini Š'hema. Jaakov k njima šalje Josefa. Stranac (neki kažu, anđeo Gavriel) pomaže mu da ih pronađe. (U cijeloj priči o Josefu i njegovoj braći, može se vidjeti da B-g ima plan koji se provodi uz nesvjesnu pomoć braće i drugih pojedinaca. Pa ipak, svaka osoba koja je uključena postupa po svojoj slobodnoj volji). Kad braća vide Josefa kako dolazi, oni (neki kažu, Šimon i Levi) predlože da ga se ubije. Reuven ih odgovori od toga sugerirajući im da ne prolijevaju njegovu krv, već da ga umjesto toga bace u jamu. Tora svjedoči da je Reuven zapravo namjeravao spasiti Josefa.

Moramo nešto istaknuti o završnom pasuku ove alije koji odaje priznanje Reuvenu za izbavljenje Josefa. Komentari kažu da je Reuven mogao odgovoriti braću od cijele te stvari; umjesto toga, on je predložio jamu koja je vrvila zmijama i škorpionima. Ipak, Reuven je dobio priznanje za svoju namjeru da spasi Josefa.

(nastavak

Raši kaže da se Reuven zaista namjeravao vratiti i spasiti Josefa - to je dobro – no, razlog kojeg je imao bio je to što bi on, kao najstariji, morao preuzeti svu krivnju - što nije baš lijep razlog. Svejedno, on dobiva priznanje za dobro djelo koje je planirao učiniti – čak iako ono nije izvršeno, i mada njegovi motivi ni su bili čisti. To nam daje materijala za razmišljanje. Kakvo priznanje on da tek mora biti za ispravan motiv, i za stvarni uspjeh.

Šliši – treća alija - 14 p'sukim –37,23-36

Kada Josef stigne, braća mu skidaju ogrtač i bace ga u duboku jamu. Braća sjednu jesti. (Ovo se smatra znakom bezdušnosti s obzirom na ono što su učinili.) Kad se karavana Jišmaelaca približila, Jehuda suge rira da bi bilo pogrešno ubiti Josefa (bez obzira na Reuvenove namjere, braća očekuje da Josef umre u jami); umjesto toga trebali bi ga se riješiti tako da ga prodaju u roblje. Kroz niz transakcija, Josef završi u Egiptu kao rob Potifara. Kada se Reuven vrati na mjesto događaja i otkriva da Josefa nema, on razdere svoj ogrtač i pokaže svoj bol ostalima. Braća zakolju kozu, namoče Josefov višebojni, prugasti ogrtač u njezinu krv, i šalju ga Jaakovu da ga identificira.

Komentari ističu da baš kao što je Jaakov prevario svog oca s kozama i odjećom, tako je i on bio prevaren kozom i odjećom. Jelo koje je Rivka pripremila da Jaakov njime posluži

svog oca bilo je napravljeno od kozjeg mesa. Rivka je odjenula Jaakova u Esavljevu posebnu haljinu. Braća su uzela Josefov naročiti odjevni predmet - k'tonet pasim - i umrljala ga kozjom krvi. To je izraziti primjer "Mida k'neged mida" -

Jaakov je neutješan. (To se smatra naznakom da je Jaakov podsvjesno znao da je Josef bio živ, čovjek, prirodno, prihvati utjehu za mrtvim nakon nekog vremena, ali ne i za nestalim. (Zamislite strašnu patnju porodica nestalih izraelskih vojnika Zbog priče o Josefu, Vaješev je označen svake godine kao šabat š'vujei v'le'edarei caha"l.)

Raši nam daje još jedan aspekt "mjere za mjeru" kažnjavanja Jaakova. Pasuk kaže da je "tugovao za svojim sinom mnogo dana." Raši, kaže da je to trajalo 22 godina! Josefu je bilo 17 godina kada je bio prodan. Bilo mu je 30 kada je stajao godina obilja i prve dvije godine gladi prije nego li su se otac i sin ponovno našli. To je ukupno 22 godine koliko je Jaakov bio bez Josefa. To je, kaže Raši, točna duljina vremena koliko je Jaakov bio odvojen od Jichaka. Ono obuhvaća 20 godina s Lavanom, godinu i pol u Sukotu, te šest mjeseci u Bet-Elu prije nego li se Jaakov vratio očevoj kući. Imajte na umu da je Jaakov imao razne dobre isprike, pa ipak ...

s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

R'vi'i - četvrta alija - 30 p'sukim –38,1-30

Nakon toga, Jehuda napušta dom i sprijateljuje se s Adulamcem. Zašto je priča o Josefu prekinuta kako bi nam se reklo o Jehudinoj situaciji? Raši nam kaže da braća više nisu Jehudu držala za svoj uzor. Nakon što su vidjeli kako je strašan učinak na Jaakova imala cijela ta stvar s Josefom, oni krive Jehudu što ih nije odgovorio od te ideje. Zbog toga se pojavljuje pojam "A Jehuda siđe od svoje braće ..."

Tamo on upoznaje i oženi se kćerju Šu'a, koja mu rodi 3 sina. On oženi svog najstarijeg, Era, s Tamar. Kada Er umre, sljedeći brat Onan, oženi udovicu svoga brata. Kad Onan također umre, Tamar bude ostavljena čekati na trećeg sina, Šelu. Zatim Jehudina žena umre. Jehuda otputuje u kraj u kojem Tamar živi. Kada ona čuje za njegov dolazak i shvati da još uvijek nije udana za Šelu, ona se preruši. Jehuda, misleći da je ona prostitutka, legne s njom. Ona zatraži i dobije 3 pred-

meta kao osiguranje da će on poslati svoju uplatu. Kada se sazna da je Tamar trudna, pozovu Jehudu. Pretpostavljajući da se grešno ponijela, on je spreman kazniti je. Tamar mu predstavlja 3 predmeta i obavještava ga da je trudna s vlasnikom tih predmeta.

Gemara uči da čovjek mora pod svaku cijenu izbjeći da dovede drugoga u nepriliku - bolje je biti bačen u užarenu peć nego li nekoga osramotiti. Mi to učimo od Tamar, koja nije javno prokazala Jehudu, iako bi je se smatralo krivom za nemoral da Jehuda nije priznao svoje postupke.

[Komentari tumače da je prije Matan Tore, svaki bliski rođak mogao uzeti suprugu pokojnika koja je bila bez djece; nakon što je Tora bila dana, jedino je brat ovlašten za jibum.]

Jehuda shvaća da je on kriv, a ne Tamar, i priznaje to. Ona rađa blizance (jedan pruži ruku prvi, no drugi se rodi prvi). Dobili su imena Perec (on je bio predak kralja Davida) i Zerah.

Hamiši - peta alija - 6 p'sukim –39,1-6

U stilu nekih popularnih novela u kojima ćete naići na "a u međuvremenu", Tora nas vraća na priču o Josefu. Josef služi u Potifarovoj kući i donosi uspjeh svom gospodaru. Svima je simpatičan, i prepuštene su mu brojne odgovornosti. Zatim Tora donosi činjenicu i kaže nam da je Josef bio izuzetno zgodan.

Midraš kaže da je Josef bio svjestan svog izgleda i postao je previše slobodan u Potifarovoj kući. Stvari su dobro išle, imao je dobru hranu i piće, i počeo si je "kovrčati kosu". B-g je (da se tako izrazim), rekao Josefu: Tvoj otac je u agoniji zbog tvog nestanka, i vjerojatne smrti, a ti uživaš? Ja ću učiniti da i tebi bude teško.

Šiši - šesta alija - 17 p'sukim – 39,723

Potifarova žena bacila je oko na Josefa. Više puta ga pokuša zavesti. Njegovo stalno odbijanje ju razljuti.

Jednog dana, kad nikog drugog nije bilo u kući, ona ga zgrabi. Josef pobjegne, ostavljajući iza sebe svoj ogrtač. (Ovo je drugi put da je svoj ogrtač ostavio u rukama drugih.)

Potifarova supruga optužuje Josefa svakome tko ju želi saslušati, i Potifar nema drugog izbora nego da utamniči Josefa.

Sfat Emet nam skreće pažnju na redoslijed glagola - i on odbi, i on reče... Prvo je i najvažnije, kada netko dođe u napast, da se čvrsto po-

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

stavi i odbije ići. Zatim, ako je to opravdano, on može objasniti svoje razloge. Odbijanje mora biti na prvom mjestu. To je pouka koju učimo od Josefa HaCadika.

B-g "bude milostiv" Josefu u zatvoru, te Josef i tamo stječe simpatije i poštovanje. Čak i u teškim okolnostima, B-g na Josefa gleda s naklonošću.

Š'vi'i – sedma alija - 23 p'sukim –40,1-23

Posljednji dio VaJeševa govori o snovima peharnika i pekara, koje je Faraon dao zatvoriti zbog prekršaja.

po Alija

Obojica usnu san iste noći i probude se slijedećeg jutra vrlo uznemireni. Nakon što Josef rastumači peharniku san na pozitivan način, pekar zamoli Josefa da protumači i njegov san. Josef mu predviđa smrt. Oba sna se obistine: peharnik se vraća na svoj časni položaj, a pekar bude obješen. Josef zatraži peharnika da ga se sjeti pred Faraonom, ali on nažalost, zaboravlja na Josefa i obećanje koje mu je dao.

Haftara - 19 p'sukim - Amos 2,6-3,8

Amos spada u rane proroke (a bio je i ratar ovaca - što god to značilo), i živio je nedugo nakon što se kra-

ljevstvo podijelilo na Izrael i Judeju. Živio je u Tekoi, u Judeji, ali je uglavnom prorokovao u Kraljevstvu Izrael, gdje je pokušavao upozoriti ljude na tragičan kraj s kojim se suočavaju. Amos upozorava ljude na to da je njihovo ponašanje odvratno pred B-gom i da je On već uništio neke od susjednih naroda zbog njihovih nedjela.

Prvi pasuk savršena je poveznica sa sedrom; on spominje kako su braća prodala Josefa. Rabi Jacobs ukazuje i na nekoliko drugih tekstualnih i konceptualnih veza.

■

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija

Tarjag - 613 zapovijedi

U parši Vaješev ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo nastaviti s razmatranjem općih principa.

Rambamov prvi princip: Rabinski zakoni nisu uključeni u 613 micvos

Kratak pregled 14 pravila kojima se Maimonides koristio kao kriterijima pri sastavljanju svog popisa 613 micvos

Ovo se načelo može činiti očiglednim, no mnogi od onih koji su pokušali sastaviti popise 613 micvos prije Rambama očito su griješili u tom pitanju.

Rambam navodi Talmud u Makos (23b), da je B-g priopćio 613 micvos Mošeu na Sinaju. Trebalo bi samo po sebi biti jasno, bez da to izričito kažemo, da kasnije odredbe poput čitanja Megile na Purim i paljenja menore na Hanuku, ne mogu biti uključene među njih, mada se one rabinski smatraju "micvos" i kazujemo brahos kada ih vršimo. Ali, očito, neki su ljudi došli do takvog pogrešnog zaključka.

rabinskim propisima. Dakle, kazivanje Halela, pranje ruku prije kruha, čitanje Megile, itd. nisu micvos zbog toga što to određuje Tora, već su one micvos, jer Tora kaže da u takvim stvarima slijedimo rabine.

Kako bi pokazao i naličje toga, Rambam također navodi Eruvin 21b, gdje se izričito navodi da je kralj Salomon uspostavio pranje ruku za kruh i pravila eruva, njih nije zapovijedio B-g Mošeu na Sinaju.

Ove su stvari u naravi rabinske, iako su bile uvedene još u "biblijska vremena" (Salomon je živio u vrijeme "ranih proroka", a zakoni Purima su eksplicitno izneseni u biblijskoj Knjizi o Ester.) Međutim, neki su pogriješili i uključili zakone ili zapovijedi iz drugih biblijskih knjiga kao micvos iz Tore. Na primjer, Izaija 58,7 je poticaj da se nahrane gladni i odjenu goli. Međutim, mada je to bez sumnje micva, ono samo po sebi nije micva (i ona sigurno ne izvire iz knjiga Proroka). Umjesto toga, činiti te stvari uključeno je u Pnz. 15,8, jednu općenitiju zapovijed nama da drugima priskrbimo njihove osnovne potrebe, ma kakve one bile.

Maimonides spekulira da je činjenica što kazujemo blagoslove na rabinske "micvos" - uključujući i tekst "Koji nas je posvetio Svojim zapovijedima i zapovijedio nam..." - ono što je ranije sastavljače popisa navelo da naprave pogrešku. Međutim, on navodi Talmud u Šabos (23a) i Hulin (106a), gdje pita na kojem nam je to točno mjestu zapovjeđeno da činimo takve stvari. Odgovor se nalazi u Pnz. 17,11, gdje nam se zapovijeda da se pokoravamo ■

I tako, unatoč činjenici da su neki pogriješili, Rambam razotkriva pogrešno shvaćanje kako kasniji propisi mogu biti uključeni u 613 micvos. Točno je, međutim, da svih 613 treba pronaći unutar same Tore.

koje se danas mogu poštivati

15. Negativna je zapovijed ne jesti niti pitibiloštožrtvovanoidolu

ako jede svoju vlastitu hranu i njegov sluga stoji uz njega i poslužuje mu, zabranjeno je.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

kao što kaže Pismo, Čuvaj se, da ne sklopiš saveza sa stanovnicima zemlje, ... pozvat će tebe, a ti ćeš pristati da jedeš od prinesene žrtve; (Šemot 34,12.15) Ovo uključuje i vino prineseno kao lijevanicu idolu. Od žrtve idolu i vina za lijevanicu zabranjeno je imati bilo kakvu korist. Ako netko jede bilo što od žrtve idolu ili od vina lijevanice, treba biti bičevan. Od njihovog [neznabožačkog] drugog, nenamijenjenog vina zabranjeno je imati bilo kakve koristi prema zakonu učenjaka, i ako tko popije revi'it, treba ga izbičevati bičevanjem za neposlušnost. Ako neznabožac nenamjerno dodirne vino Židova, zabranjeno je izvući bilo kakvu korist od njega. I zabranjeno je jesti na proslavi neznabošca koju načini za svadbu prilikom vjenčanja svoga sina ili kćeri, u njihovom društvu. Čak i ■

16. Negativna je zapovijed ne obraćati pažnju na idolopoklonstvo

kao što kaže Pismo, ne okreći se idolima (Vajikra 19,4). Zabranjeno je obraćati pažnju na njih u govoru ili mislima, ili čak promatranjem. I zabranjeno je čitati njihove [onih koji ih štuju] knjige ili ih pitati na koji način ih štuju: jer će posljedica toga biti da će im čovjek pokloniti svoju pažnju i razmišljati o njima. Svatko tko se okrene ka njima, na način koji uključuje neki čin, treba biti bičevan.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

Rabbi Jack Abramowitz:

Sefer Hamicvot Hakacar Zapovijedi

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Neuspješna kriminalna nakana?

Usporedite pristupe Rašija, Rašbama i R"Y Behor Šora o krivnji braće u vezi prodaji Josefa. Dok Raši tvrdi da su sva Josefova braća (izuzev Reuvena i Binjamina) sudjelovali u prodaji, Rašbam drži da, iako su braća planirala prodati Josefa, Midjanci su ih preduhitrili. R"Y Behor Šor uzima srednji smjer, sugerirajući da su tek polovica braće bila uključena u to.

• Je li onaj koji je planirao počiniti zločin, no zbog okolnosti koje su bile van njegove kontrole nije uspio to i provesti, išta bolji od osobe koja je uspjela provesti svoj plan?

Mješani brakovi i praoci

Temeljnim čitanjem redaka, čini se da su se i Jehuda i Šimon oženili kananskim ženama.

• S obzirom na to da se Avraham dobrano pomučio kako bi osigurao da se Jichak ne oženi Kanaankom, kako gledate na to da Jaakov ne dijeli sličnu zabrinutost kada njegova djeca dorastu do dobi za ženidbu? Postoji li razlika između generacije Jaakovljevih sinova i prethodnih generacija, zbog čega je mogućnost da ožene Kanaanke manje problematična?

• Tekst nigdje izričito ne osuđuje braću zbog njihovih brakova. Da li to predstavlja dokaz da su njihovi postupci bili besprijekorni?

Ako je tako, trebamo li zaključiti da mješani brakovi s kananskim

stanovništvom nisu bili problematični, ili da unatoč samo tekstualnom čitanju stihova do takvih brakova u stvarnosti nije došlo?

Josef u Tori i glazbi

Gledati kasnije prerade biblijskih priča, bilo u umjetnosti, teatru ili književnost, često je sjajan način da se rasvijetle pitanja i oprečne alternativne interpretacije izvornog teksta.

Usporedite kako Tim Rice i Andrew Lloyd Weber prikazuju odnos između Josefa i njegove obitelji u njihovom mjuziklu, "Josip i ogrtač iz snova u tehnikoloru" s onim što proizlazi iz biblijskog teksta.

• Mjuzikl tvrdi da je Jaakov dao Josefu poseban ogrtač "da pokaže svijetu da je volio svog sina. Da bude svima jasno da je Josef nešto posebno". Jesu li braća protumačila taj dar kao znak da su oni odbačeni sinovi, i da će samo Josef nastaviti lozu? Koliko je pretpostavka da braća nisu

znala da će svi biti izabrani mogla utjecati na to kako čitate priču u cjelini?

Aluzija ili slučajnost?

Priča o Josefu sadrži mnoge usporedbe s drugim pričama u Tanahu. Jaakovljev životni put slijedi obrazac sličan onome Avrahama Avinu i Davida HaMeleha, dok Josefova priča ima mnogo zajedničkog s knjigama o Ester i o Danijelu. U svim tim slučajevima, jezične podudarnosti prate preklapanje u sadržaju.

• Kako utvrditi da li kasnija priča u Tanahu namjerno aludira na neku raniju, ili su sličnosti sasvim slučajne? Napravite popis kriterija koji bi vam mogli pomoći u procjeni takvih paralela.

• Mislite li da su podudarnosti u svakom od gore navedenih slučajeva značajne? Zašto da ili zašto ne? Koje poruke čitatelj može naučiti iz tih usporedbi?

■

Prevela Tamar Buchwald

Tamarina žrtva i Rubenova tešuva

Možda je najnevjerojatniji aspekt priče o Judi i njegovoj snahi Tamar upravo onaj trenutak kada Juda saznaje da se mlada udovica predala bludu i zatrudnjela. Juda je izrekao oštru kaznu za njen promiskuitet: "Izvedite ju i spalite." (Berešit 38,24)

Suočena s takvom ozbiljnom kaznom, Tamar je jednostavno mogla uprijeti prstom osuđujući Judu. Nakon svega, Juda je taj koji je bio zaslužan za njenu trudnoću, budući da nije znao pravi identitet 'prostitutke' koju je sreo na putu prema Timni. Začuđujuće, Tamar je izabrala šutnju. Tek kada su je izvodili da bude pogubljena, ona je zagonetno primijetila, "Ja sam zatrudnjela sa čovjekom kome pripadaju ove stvari" (Berešit 38, 25). Kada je Juda čuo te riječi, shvatio je da njena trudnoća nije rezultat promiskuiteta, već je to oblik 'jibuma' (leviratskog braka) koji je Tamar mogla postići jedino prijevarom.

Zašto Tamar nije spasila svoj život otvoreno ukazujući na svog svekra – i suca – kao odgovornu osobu?

Talmud izvlači nevjerojatnu lekciju iz Tamarinog nesebičnog čina:

"Bolje je baciti se u užarenu peć nego li drugu osobu javno osramotiti." (Berahot 43b)

Ta tvrdnja otvara dva pitanja. Prije svega, je li čast uistinu toliko važna stvar? Ne kažu li mudraci (Avot 4,21) da je težnja za časti i slavom nepoželjna osobina koja čovjeka može 'odvesti s ovoga svijeta'?

Drugo, samo su tri grijeha – ubojstvo, idolopoklonstvo i zabranjeni odnosi – toliko strašna da je poželjnije umrijeti nego li ih počiniti. Zašto je Tamar bila spremna radije umrijeti nego da osramoti svog svekra?

Površna čast nasuprot unutarnjoj vrijednosti

Kako bismo odgovorili na prvo pitanje, moramo razlikovati dvije vrste časti. Prva je iluzorna čast utemeljena na vanjskim čimbenicima –bogatstvu, tituli, slavi i tako dalje. Težiti toj vrsti čast je svakako negativna osobina koja može uzrokovati skretanje s puta i traćenje vremena na nestalne stvari.

Međutim, postoji i plemenitija vrsta časti. Ta je čast utemeljena na našoj svijesti o unutarnjoj vrijednosti nas

kao bića koja su stvorena na B-žju sliku. Prepoznavanje našeg unutarnjeg dostojanstva i izbjegavanje sramoćenja ima suprotan efekt težnji prema površnoj časti. To je prepoznavanje temelj morala jer omogućuje čovjeku da cijeni plemenitost života utemeljenog na etičkim i duhovnim idealima.

U eseju u kojem opisuje potrebu naše generacije da produbi svoje razumijevanje duhovne strane svemira kroz učenje Tore, Rav Kook primjećuje propadanje ljudske svijesti o unutarnjim vrijednostima:

"Kako svijet napreduje u svojoj površnoj, izvanjskoj kulturi, istovremeno propadaju njegove unutarnje vrijednosti. To se pogoršanje događa zahvaljujući fenomenu u kojem se zbog napretka vanjskih vrijednosti društva, ljudski pogled fokusira na vanjštinu i umanjuje unutarnju svijest. Zbog tog procesa, prava vrijednost čovječanstva neprestano opada. Otkupljenje svijeta ovisi o oživljavanju naše unutarnje percepcije." (Orot HaKodeš, 1.dio, str.96)

Ljudski život ima vrijednost samo kada je praćen prepoznavanjem nečije unutarnje vrijednosti i dostojanstva.

Rav Kook:

Poželjnije je odreći se svog života u ovom svijetu nego li javno osramotiti drugu osobu, čime bi trajno uništili njenu čast. Takva javna sramota dovela bi do gubitka vrijednosti života što bi bila spora i ponižavajuća kazna.

Međutim, praktično, izgleda kao da nitko ne bi trebao poduzimati takve drastične korake. S vremenom, život koji se živi u punini, može iscijeliti i obnoviti izgubljenu čast. Ipak, oni plemenitijih i senzibilnijih duša trebali bi osjećati da će njihova volja za životom oslabjeti ako njihov opstanak bude na račun tuđe javne sramote i poniženja.

Iz tog razloga, mudraci nisu napisali, "Čovjek bi se trebao baciti u užarenu peć,", već, "Bolje je baciti se u užarenu peć." Tako bi se čovjek trebao osjećati, čak i ako u praksi do toga ne dođe.

Rubenovaposebnatešuva

"Ruben se vratio do jame, ali Josip više nije bio u jami. U žalosti je rastrgao svoju odjeću." (Berešit 37,29)

Odakle se Ruben vratio? Zašto nije bio zajedno sa ostalom braćom?

Prema midrašu, Ruben je bio "zaokupljen žaljenjem i postom," jer se kajao zbog promjena koje je učinio svom ocu vezano uz njegovu organizaciju spavanja. (Riječ 'vajašov' – 'on se vratio', može značiti i 'on se pokajao'.)

Midraš nastavlja:

"Sveti je rekao: Nitko nikada nije sagriješio preda Mnom i pokajao se, a ti si se prvi pokajao. Jedan od tvojih potomaka ustat će i biti će prvi koji će zatražiti pokajanje." Tko je bio taj potomak? Hošea, koji je rekao, "Vrati se,

Izraele, svom Vječnom B-gu" (Hošea 14,2).

Ovaj je midraš prilično težak. Postojali su mnogi pojedinci koji su se pokajali prije Rubena, poput Adama i Kajina. Isto tako, zašto midraš tvrdi da je Hošea bio prvi koji je pozvao ljude na pokajanje? Micvu o tešuvi nalazimo već spomenutu u Tori (Devarim 30).

Mora da je Hošea obavijestio ljude o nekom posebnom aspektu tešuve kojeg prije nisu naučili.

Unutarnje i vanjske posljedice

Utjecaj grijeha nalazimo na dva područja. Grijeh kvari unutarnju svetost duše. Ali također ima i negativan utjecaj na svijet u cjelini. "Kada narod Izraela ne ispunjava B-žju volju, tada oslabljuje veliku nebesku snagu" (Eiha Raba 1,33).

Tešuvom mi popravljamo dušu i obnavljamo njenu originalnu čistoću. Ali šteta uzrokovana svijetu u cjelini –popravlja se jedino B-žjom dobrotom. "Da, Ja sam Onaj koji briše vaše prijestupe zbog Svog Imena" (Izaija 43,25). Snaga tešuve da obnavlja je u udruženim snagama – dijelom naše snage, dijelom B-žje.

Ipak, moguće je da pojedinac popravi i štetu izvan svoje duše. Kada je nečiji cilj da uzdigne cijelo društvo i kada je njegova tešuva usmjerena na suzbijanje njegovih pogrešaka kako ne bi naštetio drugima ili ih naveo na krivi put – takav pojedinac uvećava svjetlost i svetost u svim stvorenjima.

Rubenovatešuva

Ruben je bio usmjeren na oba aspekta u svojoj tešuvi. Najprije se posvetio

žaljenju i postu, popravljajući štetu nanesenu vlastitoj duši. Ali njegova tešuva nije završila ovdje. Zatim se "vratio do jame". Otvorena jama je u javnom domenu –"bor b're-šut harabim" – to je metafora za situaciju u kojoj postoji velika vjerojatnost da javnosti bude nanesena nevolja i patnja .

Nakon što je obnovio svoju dušu, Ruben se vratio i pogledao u jamu. Procijenio je štetu koju je nanio izvan sebe, u javnoj domeni. Zatim je radio na tome da ispravi svoja djela kako ona ne bi bila kamen spoticanja drugima.

Iz tog razloga midraš kaže da je Ruben bio prvi koji je "sagriješio preda Mnom i pokajao se." On je bio prvi koji je popravio ne samo svoju dušu, već i ono što je "preda Mnom,", tj. sve što je B-g stvorio. Riječima midraša, ono što je Rubenovu tešuvu učinilo posebnom jest to što je on "započeo sa tešuvom. " On je težio tome da ispravi vanjsku štetu koju inače popravlja samo B-žji 'hesed'

Samo Izrael

Sada možemo razumjeti poseban oblik tešuve koju je tražio Hošea. U Tori kaže, "Vratit ćeš se B-gu… i Vječni, tvoj B-g, primit će tvoje pokajanje" (Devarim 30,2-3). To je uobičajena razina tešuve u kojoj pojedinac ispravlja svoju dušu, a B-g ispravlja štetu u svijetu.

Ali Hošea je govorio o višem obliku tešuve. On je tešuvu opisao poput one Rubenove, kao trud da se isprave sve posljedice nečijih grešaka. Zato je pozvao, "Vrati se, Izraele, Vječnom, svom B-gu." Hošea je poticao potpunu tešuvu koju će učiniti Izrael sam.

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Tamarina žrtva i Rubenova tešuva

Zemlja

Izraelova

Paraša u Tori započinje jednostavnom tvrdnjom da se Jaakov nastanio i "živio u zemlji kojom su putovali njegovi očevi, Zemlji Kanaanu." Zadnja izjava u toj rečenici – Zemlji Kanaanu – čini se suvišnom. Mi smo već iz prethodnih parašijot u knjizi Berešit sasvim svjesni da su Avraham i Jichak boravili u Zemlji Kanaan. Budući da svaka riječ i fraza u Tori traže da na njih obratimo pažnju i da ih proučimo, komentatori Tore tijekom vijekova propitivali su ovo pitanje i ponudili brojne i različite pouke i spoznaje.

Ja vjerujem da su pouke iz ovih riječi kojima otpočinje naša paraša strahovito relevantne za naše vrijeme. Jaakov je prisiljen živjeti u neprijateljskom okruženju. Priča o napadu na Dinu, pa nasilje i krvoproliće koje je nakon toga uslijedilo između Jaakovljeve obitelji i Kanaanaca služi kao kulisa ovakvoj vrsti života kakvu zahtijeva življenje u Zemlji Kanaanu.

Jaakov živi u lošem kvartu, među mnoštvom koje prema njemu i njegovoj obitelji gaji loše namjere. On se prisiljen osloniti na Šimonov i Levijev mač kako bi preživio, ali to nije ono što mu se sviđa, niti je to njegov konačni životni cilj. Zemlja Kanaan nije gostoljubiva ni prema njemu niti prema njegovom načinu gledanja na život.

Filistejski kralj koji je želio oteti i uzeti za robinju njegovu majku i baku još uvijek je tu, a ako ne on onda njegovi klonirani nasljednici. Na pogrebu svoga oca kod špilje Mahpela sigurno je sa žalošću razmišljao kako je njegov djed bio primoran platiti toliko pretjeranu cijenu za grobno mjesto.

Zemlja Kanaan Jaakova je tjerala na razmišljanje o mnogim neugodnim vezama koje su ga povezivale s njom: kraljevsku otkupninu Esavu, kamen umjesto jastuka, i invaliditet kao posljedicu susreta s bezimenim neprijateljem. Sve to i još mnogo više bio je njegov udio u Zemlji Kanaan.

Pa kakva je to Jaakovljeva tvrdoglava vezanost uz život u Zemlji Kanaan? Zašto on vjeruje da će na koncu moći živjeti tamo u miru i sigurnosti? Odgovor na ta pitanja je da je on razumio da je to zemlja njegovih predaka i da je G-spod s njima učinio savez da će im dati tu zemlju.

Možda se ona sada i zove Zemlja Kanaan, no trajno će se zvati njegovim imenom, Zemlja Izraelova. Ta će zemlja upoznati mnoge stanovnike i vladare, no to nikada neće promijeniti njenu vječnu narav kao Zemlje Izraelove. Ta je zemlja dom za Jaakova – zemlja njegove prošlosti i njegove budućnosti. To je ono što ga veže za ovu veliku praotačku baštinu i misiju, i on će zahtijevati da tamo bude i pokopan.

Jaakov se ne obazire na poteškoće i iskušenja koje su sastavni dio Zemlje Kanaana jer on ne živi tek u njenim zemljopisnim granicama već u idealnoj zemlji svojih praotaca – u zemlji B-žjeg otkrivenja i svetog cilja. Jaakov će proživjeti još mnogo

Rabbi Berel Wein:

boli i patnje u Zemlji Kanaan prije nego li se vrati tamo u svoje konačno počivalište. No njegovi će je potomci, Židovski narod, uvijek znati kao zemlju svojih praotaca, Zemlju Izraelovu.

Život općenito, a posebice Židovski život, nepredvidiv je, iznenađujuć, tajanstven i zagonetan. Jaakov očekuje da je nakon njegovog susreta s Lavanom i Esavom najgore iza njega. Ali zabava tek treba početi. Tko bi mogao predvidjeti da će nakon sukoba među braćom Jišmaelom i Jichakom, Jaakovom i Esavom najveći sukob među braćom u Židovskoj povijesti započeti tek sada?

Sve vrste tajanstvenih i neobjašnjivih događaja urote se da zajedno organiziraju ovu priču. Zašto Jaakov daje Josefu posebnu opravu i takvu protekciju pokazuje pred svojom ostalom djecom? Zašto on šalje Josefa na tako očigledno opasan zadatak da nađe svoju braću? Tko je taj tajanstveni čovjek koji ga odvodi u brlog Šimona i Levija? I zašto je konačni rezultat svega toga prodaja Josefa kao roba predodređenog za egipatsko ropstvo?

Kasnije u parši, kako to da Jehuda počini takav očigledno nemoralan čin i zbog čega je i pored toga nagrađen da bude rodonačelnikom Židovske kraljevske i mesijanske sudbine? I zašto se Perec progurao van iz utrobe svoje majke prije Zeraha?

Tora nam ne daje odgovor niti na jedan od ovih fantastičnih događaja. Midraš nudi različite komentare i interpretacije kako bi nam pomogao da donekle shvatimo ovaj lanac događaja. No na kraju priče, sve to ostaje jedna velika zagonetka uvijena u nebesku tajnovitost. Ja vrlo loše rješavam tajne ili objašnjavam vrlo teška, složena pitanja u Tori i biblijskom tekstu. Stoga ću se zadovoljiti time da u čudu pratim priču koju nam priča Tora.

Prorok Ješajahu nas uči da B-žji putevi nisu naši putevi i da njegova ruka vodilja u svim događajima ljudskog roda ostaje nevidljiva, tajanstvena i iznad svega čudesna. To je suština toga kako je Židovska tradicija gledala ne samo na biblijski tekst već i čitavu Židovsku i ljudsku povijest.

U naše vrijeme holokaust je bio nepredvidivo neočekivan i sada nakon što je do njega došlo još uvijek ga milijuni ljudi poriču. Tko bi mogao zamisliti da pored svih unutarnjih i vanjskih podjela, očekivanja i

predskazivanja iznikne Židovska država u Zemlji Izraelovoj? I kako će, nakon tisuća godina tradicije Tore i čuvanja običaja ta Država postati takav bastion sekularizma, pa čak i ateizma?

Pa ipak, sve se to desilo, i čuda se Židovskog života nastavljaju širiti pred našim očima. Izrael je postao puno više Židovska država nego socijalistička. Antisemitizam nikada nije bio snažniji, a ipak se Židovski narod nikada nije osjećao odvažnijim i snažnijim nego danas.

Ogroman preporod učenosti i izučavanja Tore među Židovskim narodom širom svijeta, a posebno ovdje u Izraelu vjerojatno je najveće iznenađenje našega doba. Sve bi nas to trebalo navesti da budemo oprezni prema stručnim predviđanjima, sveznajućim političarima i drugim mudracima koji tvrde da poznaju našu budućnost i ono što je za nas najbolje. Misterije parše same po sebi čine poruku ove parše

Šabat šalom

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Zemlja Izraelova

Pohranite ovu misao do sljedećeg Sukota

Parša o Jehudi i Tamar sadrži jedan od najvećih nemilih događaja u Tori. Jehuda je imao sina Era koji je oženio Tamar i umro. Zatim je – slijedeći drevnu tradiciju leviratskog braka (kao što Ramban objašnjava) – Jehuda dao Erovog brata Onana Tamari za muža. Onan je također umro, kao i njegov brat Er. U tom momentu, Jehuda je oklijevao dati svog trećeg sina, Šelu, Tamar za muža te joj je savjetovao da se vrati u očevu kuću 'dok Šela ne naraste'.

Tora kaže da je nekoliko godina kasnije, Tamar postala nestrpljiva u iščekivanju ostvarenja Jehudinog obećanja da će joj dati Šelu za muža: „Stoga je skinula svoju udovičku odjeću, pokrila se velom i umotala se te sjela na raskršće na putu prema Timni jer je vidjela da je Šela odrastao,

a nije joj bio dan za muža.“ (Berešit 38,14)

U nastavku priče, Jehuda ju nije prepoznao i pomislio je da je ona 'zona' (bludnica). Imao je odnos s njom nakon kojeg je ona zatrudnjela, a ostatak priče znamo. Raši ističe da je Tamar ovdje učinila nešto što je bilo potpuno suprotno njenom karakteru. Prerušila se u bludnicu i zavela Jehudu kako bi imao odnos s njom. Kako je ta pravedna žena mogla učiniti tako nešto? Raši objašnjava da je ona bila strastvena po pitanju toga da postane majka potomka Jehudine obitelji. Na prijevaru je učinila sebe dostupnom njemu 'u ime Neba' (l'Šem Šamajim) – jer je htjela imati djecu koja će biti dio njegovog rodoslovlja.

Prema onome kako je to Tamar doživjela, Jehuda ju je odbacio. Nije joj namjeravao dati Šelu pa tako ona

nikada ne bi mogla postati majkom njegove djece i unučadi. Zbog njene strasti da postane dijelom loze Jehudinog plemena, ona je uzela stvar u svoje ruke i "hifkira acma ecel Jehuda'' (pred Judom se pravila kao da 'nema vlasnika'). Komentar Bnei Jisashar nudi krasan uvid (koji se primarno odnosi na blagdan Sukota). U možda najpoznatijoj od svih 'hošanos' koje recitiramo na Sukot – Om Ani Homa –abecedno organiziran odlomak koji recitiramo na Sukot počinje: Om Ani Homa (Narod kaže 'Ja sam zid!'); Barah kaHama (sjajan poput sunca); gola v'sura (no izgnan i raseljen); damsa l'Tamar (poput Tamar – doslovno: poput palminog drveta)…

Bnei Jisashar primjećuje: Židovski narod proglašava, "Svemogući nas je izbacio iz Svoje Kuće. U izgnanstvu smo. Nemamo Beit haMikdaš. Očigledno, On nas ne želi." Međutim, mi smo poput Tamar. Unatoč činjenici da se osjećala izbačenom iz Jehudine kuće, budući da je toliko snažno željela dobiti djecu od njega, sebe je pred njim predstavila kao da je 'bez vlasnika'. To je ono što mi činimo. Izbačeni smo iz Njegove Kuće, ali još uvijek imamo strast i čežnju prema Njemu toliku da želimo postati (peta fraza po abecednom redu) haHaruga Aleha (ubijeni za Tvoju svrhu).

Pohranite ovu misao kako biste ju mogli sljedećeg Sukota izreći u svojim sukama.

Rabbi Yissocher Frand:

Prijatelj kome možeš povjeriti svoja sramotna djela, zaista je pravi prijatelj

Tora kaže da je Jehuda imao odnos s Tamar, misleći da je ona bludnica: "On se okrenuo prema njoj na putu i rekao, 'Molim te, daj da uđem k tebi', jer nije znao da je to njegova snaha. A ona je pitala, 'Što ćeš mi dati ako uđeš k meni?'" (Berešit 38,16)

Ona je zapravo igrala ulogu bludnice i pitala je Jehudu čime će platiti njenu uslugu. Jehuda je obećao da će joj poslati janje iz svog stada. Ali Tamar je od njega zatražila depozit kao pokriće za njegovo obećanje: tražila je njegov prsten, ogrtač i štap koji mu je bio u ruci. Jehuda joj je dao te stvari, imao je odnos s njom i ona je zatrudnjela s njim.

Kasnije, Jehuda šalje janje po svom prijatelju, Hiri Adulamcu, kako bi ga dostavio bludnici kao što je obećao i vratio svoje osobne stvari koje joj je ostavio kao depozit. No, Hira ju nije uspio pronaći. Raspitivao se kod ljudi, ali rečeno mu je da u gradu nikada nije bilo bludnice.

Nitko od nas nikada ne bi volio biti uhvaćen u takvoj situaciji. Ali pokušajmo zamisliti kako bi bilo da se netko od nas nađe u tako nedelikatnoj situaciji s kakvom se suočio Jehuda. Nije li to nešto o čemu bi se čovjek radije pobrinuo sam nego da ode svom dobrom prijatelju i zamoli ga da pronađe bludnicu koju je unajmio, otplati joj njegov dug i povrati depozit? Čovjek ne traži takve usluge čak ni od dobrog prijatelja! Kako je Jehuda to učinio?

Odgovor je da nam Tora ovdje otkriva nešto vrlo istinito. Tora kaže: "Jehuda je poslao janje po svom prijatelju Adulamitu…" (Berešit 38,20) Taj je čovjek bio 'reehu' – njegov prijatelj. Definicija prijatelja jest da je to osoba kojoj možeš reći, "Imao sam zabranjen odnos sa bludnicom i moram joj platiti dug. Učini mi uslugu i odnesi joj novac." To je definicija prijatelja.

Rambam, u svojim komentarima na Mišnu na traktat Avot, piše vezano uz mišnu koja savjetuje, "Stekni prijatelja," i kaže sljedeće: Čovjek bi trebao imati prijatelja kojem u potpunosti vjeruje i od kojeg ništa ne skriva. On se u prisutnosti prijatelja ne bi trebao ustručavati niti onoga što govori, niti onoga što čini. Morao bi biti u mogućnosti reći svom prijatelju sve svoje osobne stvari – i dobre i nedolične –bez straha da će njegov prijatelj zbog toga o njemu misliti loše ili drugima prenositi njegove slabosti.

To je definicija prijateljstva –"Ti si mi toliko blizak i ja ti toliko vjerujem da ti se mogu u potpunosti otvoriti i reći ti najgore stvari o sebi bez straha da ću te izgubiti kao prijatelja."

Ovdje je još nešto čemu bismo trebali pridati pozornost kada idući puta budemo pozvani da govorimo Ševa Brahot:

Peta 'braha' od sedam brahot koje recitiramo tijekom tjedna vjenčanja, započinje riječima: Sameah t'samah rejim ha'ahuvim, k'samehaha jecirha b'gan Eden m'kedem (Obraduj ljubljene prijatelje, kao što si u prošlosti obradovao Svoja stvorenja u vrtu Edena.)

Jeste li se ikad zapitali zašto se ženiku i nevjesti obraćamo sa 'rejim ha'ahuvim' (ljubljeni prijatelji)? Braha je usmjerena na 'hatana' i 'kalu'. Mi molimo da njihov odnos bude poput odnosa 'rejim ha'ahuvim'. (Hatan i kala ne bi to trebali isprobavati tijekom Ševa brahot. Najprije moraju izgraditi odnos. Međutim…)

Ako čovjek izgradi odnos sa svojom suprugom i imaju uspješan brak, on bi jednog dana morao biti u mogućnosti doći kući i reći svojoj ženi "Učinio sam najgluplju stvar… učinio sam nešto tako glupo, tako loše i tako ružno danas…" A njegova će ga supruga prihvatiti jer zna da je taj 'glupi čin' samo dio veće slike. To je dobar prijatelj. To je 'reehu'

Takav je bio Jehudin prijatelj, Hira –reehu ha'Adulami. Jehuda je bio doslovno jedan od glavnih Jakovljevih sinova, ako ne i zaista glavni sin. Imao je odnos sa bludnicom i on kaže Hiri "odnesi joj novac". Kako to može učiniti? Zato što ima dobrog prijatelja, a sa dobrim prijateljem to se može učiniti. Ako čovjek ima sreće u životu, njegov supružnik može biti taj prijatelj. Ako ima još više sreće, možda ima i još nekoga tko može ispuniti tu ulogu.

To je ono što Mišna kaže u Avot: Stekni sebi prijatelja. Pokušaj steći prijatelja koji će proći s tobom kroz dobro i loše. Štogod da se dogodi, on će stajati uz tebe. Nadamo se da će svaki 'hatan' i 'kala' zaslužiti da izgrade odnos 'rejim ahuvim'

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Pohranite ovu misao do sljedećeg Sukota

Svi smo mi samo ljudi

Ovaj tjedan čitamo poznatu priču o Josipu i njegovoj braći koja su ga prodala u ropstvo u Egipat. Pristranost, ljubomora, strast, požuda i izdaja. Sve to i još mnogo više, nalazi se u ovoj parši. Vrijedi je pročitati. Ovotjedna parša i ona koja slijedi moji su apsolutni favoriti.

Posljednji test s kojim se Josip suočio smatra se možda najvećim izazovom u cijeloj Bibliji – bio je to test sa Potifarovom ženom.

Žena njegovog gospodara bila je najljepša žena u cijelom Egiptu. Očito je da se udala zbog pozicije, a ne zbog ljubavi. Ali se preko ušiju zaljubila u mladog hebrejskog roba kojeg su doveli u njenu kuću. I ništa ju nije moglo zaustaviti u tome da bude njen. Stalno iznova, Josip je odbijao njene pokušaje. Sve dok napokon nisu ostali sami u kući i ona se bacila na njega… tinejdžer, daleko od obitelji, prijatelja i svake podrške. Mogao se lako izvući s onim što se moglo dogoditi. No ipak je rekao 'ne'. Rabini nam kažu da bi Josip bio popustio iskušenju da nije pred sobom imao viziju svog oca. Na kraju krajeva, svi smo mi samo ljudska bića.

Rekao sam da se mogao 'izvući s time', ali to bi bilo samo u njegovom umu. Dovoljno dugo živim da bih shvatio da se nitko nikada 'ne izvuče'. Odnosi su mnogo kompleksniji i sofisticiraniji od samog seksa i vidio

sam mnogo puta da se kokoši uvijek, ali baš uvijek, vraćaju u kokošinjac.

Zanimljivo je, međutim, da Tora najvećim od svih izazova smatra one u području seksualnih odnosa. Pretpostavljam da to i nije iznenađujuće jer svatko od nas zna za zvi-

znismene, kraljeve i plemiće, kao i obične ljude sa ulice je upravo seks, najosnovniji animalni instinkt.

Mogao bih sada krenuti s pjesničkim puritanizmom, ali želim zauzeti sasvim drugu perspektivu.

Znajući da je čak i Josip, čovjek koji je u Bibliji nazvan 'pravednim', mogao pasti da nije bilo vanjske intervencije, mislim da moramo 'malo popustiti' prema drugim ljudima više nego što to inače činimo. Ne pokušavam time opravdati pogreške koje mi ljudi činimo – osobito kada su u tom procesu i drugi povrijeđeni. Međutim, moramo biti oprezni kako ne bismo sudili pogreške drugih koje bismo i mi sami u istim okolnostima počinili. Ljudi se izgube kada se nađu suočeni sa životnim izazovima. A ja sam za to da ljudima damo priliku da preuzmu odgovornost za svoje pogreške i da ih nadiđu.

jer koja živi u ljudima. Ali ipak je zanimljivo da Tora to ističe. Ne ističe izazov vjere, ljubomore, poštenja ili integriteta… nego osnovni animalni izazov spolnog odnosa, kao najveći od svih izazova.

To bi trebalo uvećati našu poniznost, kako ne bismo vjerovali da smo se uzdigli visoko iznad drugih živih bića. Svakako nismo. Uvijek ponovo i ponovo, okolnost koja najlakše ruši političare, svećenstvo, bi-

Da još jednom razjasnim, ne kažem da je ono što je pogrešno - ispravno. Samo kažem da ljudi čine pogrešne stvari i kada im damo priliku da se poprave, umjesto da ih osuđujemo, tada su rezultati često bolji nego kada ih obasipamo samopravednim puritanskim 'vrijednostima'.

Šabat šalom

■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Dva čuda Hanuke

"Jer je svijeća zapovijed, a Tora je svjetlost."

Dok se pripremamo za blagdan Hanuke – koja započinje u nedjelju – priliči da preispitamo značaj svjetla hanukije, kao i pjesama hvale Al Hanisim i Halel koje su obilježje naše osmodnevne proslave.

Na temelju teksta molitve Al Hanisim (doslovno "za čuda"), koji se pojavljuje u blagoslovu zahvale u Amida i molitvi nakon jela tijekom cijelog blagdana, činilo bi se da je osnovno čudo Hanuke vojna pobjeda pučkih paravojnih snaga Judejaca nad znatno većom borbenom silom, vojskom Grčko-sirijskog kraljevstva.

Međutim, jedan drugi izvor, prvi put pronađen u kasnom tanaitskom djelu Megilat Taanit kojeg citira i Babilonski Talmud, ističe sasvim drugačije čudo koje je samo nagovješteno u molitvi Al Hanisim. Prema ovom izvoru, koji jedva da spominje vojnu pobjedu, glavno čudo bio je jedan krčag ulja dovoljan da potraje jedan dan, koji je trajao osam dana.

Suočeni s ovom očitom nesuglasicom unutar naše vlastite tradicije, koje je onda glavno čudo blagdana? Ako su oba, zašto je uopće Svemogući morao učiniti drugo čudo s krčagom ulja? Vojna pobjeda bila bi dovoljna da se povrati izraelski suverenitet, a Makabejci su mogli pričekati osam dana da osiguraju svježe ulje prije nego što upale menoru! Štoviše, bilo bi halahički dopušteno koristiti obredno nečisto ulje ako

nije bilo na raspolaganju nikakvog drugog ulja.

Da bismo shvatili značaj svakog od ovih čuda, moramo preispitati čuveni spor oko pravilnog načina paljenja hanukije: Beit Šamai drži da bismo trebali početi s osam svjetiljaka prve večeri i smanjivati sve do jedne zadnje večeri, dok Beit Hilel tvrdi da započinjemo s jednom i povećavamo do osam.

Rabin Yosef Zevin, z“l, prošlostoljetni učenjak iz Jeruzalema, sugerira da je osnovno oko čega postoji neslaganje pitanje što to palimo: ur (vatra) ili or (svjetlo). Prema Beit Šamaiju, glavna borba i čudesna pobjeda bila je protiv neumoljivog neprijatelja koji nas je želio uništiti. Stoga smo vatru morali suzbiti vatrom ("Uništit ćeš vatrom zlo u sebi", kao što Tora navodi mnogo puta). Vatra započinje velikim plamenom, a zatim se smanjuje dok proždire sve što je usred nje (dakle, od osam do jedan). To je slično vojnoj bitci u kojoj pobjednički Judejci trijumfiraju i pobjeđuju one koji bi htjeli uništiti etički monoteizam.

Međutim, prema Beit Hilelu, glavna je borba - i čudesna pobjedabila pobjeda nad lažnom ideologijom grčko-poganskog helenizma. U

borbi ideja pobjeđuje se boljim idejama, u ovom slučaju svjetlom znanja Tore: "Jer je svijeća zapovijed, a Tore je svjetlost." Budući da je znanje kumulativno, razvija se kako se tekst pridružuje tekstu, tako se također i ideje grade na idejama, i stoga je progresija od jednog svjetla do osam svjetala, ideološka i duhovna pobjeda Sinajskog brda nad planinom Olimp.

Možemo razumjeti suštinu čuda koja slavimo ako uzmemo u obzir činjenicu da su se Makabejci borili ne protiv jednog, već protiv dva razorna neprijatelja. S jedne strane su se borili protiv grčko-sirijskih vojnih snaga koje su fizički prijetile Judejskoj neovisnosti i slobodi u našoj domovini. A s druge strane, borili su se protiv grčko-sirijske ideologije koja je bila duhovna prijetnja poruci Tore o privrženosti B-gu mira, samilosti, pravednosti i moralne pravde.

Molitva Al Hanisim i naša hvala Halel ističu vojnu pobjedu koja nam je donijela neovisnost; paljenje Menore (u skladu s Beit Hilelom) naglašava ideološku, duhovnu pobjedu vjerski odane Judeje nad pogansko-svjetovnim helenizmom koji je u to vrijeme dominirao čitavim civiliziranim svijetom. Kako pobjeda tako i svako čudo bili su ključni za Izraelsko nasljeđe, ne samo da preživi, već i da prevagne.

Šabat šalom

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shlomo Riskin:

Yossi Katz,

Breslov:

Iskušenje vas grabi za košulju

"Supruga Josefovog poslodavca bacila je oko na njega. Ona mu je rekla: 'Spavaj sa mnom.' On je odbio ... Ona je govorila Josefu iz dana u dan, ali on je nije htio slušati ... Ona ga je zgrabila za odjeću govoreći: 'Spavaj sa mnom.' On je ostavio odjeću kod nje i pobjegao van." (Postanak 39,7-12)

Svi mi imamo iskušenja, u ovoj ili onoj mjeri, češće nego li bismo htjeli. Za neke od nas ta iskušenja su dovoljno jaka da se mogu nazvati ovisnostima. Možemo li prevladati ta iskušenja? U čemu je razlika prevladamo li ih ili ne?

Rebe Nahman piše da je iskušenje danas lakše spriječiti nego što je to bilo nekada davno. On objašnjava da je napast nakrcana s klipot (ljuskama, silama nečiste energije). Kada osoba nadvlada iskušenje klipot budu slomljene do te mjere da kad se sljedeća osoba susretne s istom kušnjom, njoj će biti lakše prevladati je, pobijediti. To je razlog zašto "Ono što je bio veliki izazov za Josefa mala je stvar za Boaza" (Sanhedrin 19b). Zato što je Josef uspješno nadvladao svoju kušnju, Boazu je utoliko njegova situaciju bila manje kao kušnja, kao težak test, nego kao manja napast, i lakše ju je bilo savladati (Rut 3,8).

I tako, kako vrijeme prolazi, a sve više i više cadikim (pravednika) nadvladava iskušenja, običnim Židovima poput vas i mene postaje lakše da savladamo naše kušnje. "Pa kako me onda toliko privlači moj omiljeni porok? Zašto se osjećam tako zarobljen njime, tako nemoćan, da ga nadvladam? Zašto ne mogu nadvladati svoje loše navike! "

Možeš. Netko je jednom pitao Rebe Nahmana da objasni pitanje slobodne volje. "To je vrlo jednostavno", rekao je Rebe. "Ako osoba želiona čini. Ako ne želi - ona ne čini."

Reb Noson piše da je to zabilježio zato, jer mnogi ljudi smatraju da zato što su navikli da nešto rade na određen način, ili zato što imaju određene navike, oni ne mogu promijeniti svoj način ponašanja. Oni se osjećaju kao da nemaju slobodnu volju. To ovdje nije slučaj. Čovjek uvijek ima slobodnu volju u pogledu svega, i ono što želi, to čini.

Naravno, pomaže se povremeno podsjetiti na posljedice predavanja svojoj želji. Rebe je jednom komentirao: "Zbog kratkog 15-minutnog zadovoljstva, čovjek može izgubiti i ovaj svijet i svijet koji će doći." Stoga se moramo osvrnuti unatrag i gledati Josefa i ostale heroje naše slavne prošlosti, da se prisjetimo da su oni, u velikoj mjeri, raščistili taj put. I moramo odlučiti kakvu vrstu budućnosti želimo - na ovom svijetu i u sljedećem - tako da budemo spremni otrgnuti se iskušenju sljedeći put kada nas ono zgrabi za košulju. agutn shabbos!

Šabat šalom

■

Prevela Tamar Buchwald

Ljubomora

Kada je [Josef] ispričao [svoj san] svom ocu i braći, njegov otac ga je prekorio i rekao mu: "Kakav ti je to san što si usnio? Očekuješ li ti da se ja, tvoja majka i tvoja braća klanjamo do zemlje pred tobom?" (Berešit 37,10)

Jakovljeva reakcija na Josefove riječi pomalo je uznemirujuća. Zašto je Jakov tako oštro kritizirao Josefa, ako je Josef bio njegov najdraži sin? Iako je Jakov znao da je Josefov san bio istinit, on je pokušavao rasprišiti ljubomoru ostalih svojih sinova, pretvarajući se da sumnja u istinitost tih snova.

Zašto bi Jakov, kojeg znamo kao glavnog nosioca (stupa) istine u ovom svijetu, pribjegao prikazivanju lažne slike stvarnosti, samo zato da spriječi ljubomornu reakciju? Izazivati ljubomoru drugih je uvijek opasna stvar, i nikad se ne može unaprijed znati koliko će daleko valovi ljubomore otputovati. Iz tog razloga moramo biti izuzetno oprezni da ne izgovorimo nešto što bi moglo postati povodom za ljubomoru. Razlog zbog kojeg je Jehudaa ne Josef - bio izabran za kralja Izraela je taj što je Josef izazivao ljubomoru kod ljudi s kojima je živio. Ova je mana bila dovoljno ozbiljna da prouzroči da on izgubi status vođe koji mu je bio namijenjen. Posebice su, u pogledu Josefovog sna, Jakovljevi strahovi bili potpuno opravdani.

U ranijem događaju, nakon što je napustio Lavanovu kuću, Jakov je koristio sličnu taktiku. Kada je prvi put susreo Esava, on je shvatio da je Esav vjerojatno još uvijek ljut što je Jakov uzeo njegov blagoslov. Da je Esav čuo kako je Jakov postao bogat u Lavanovoj kući, to bi samo nadodalo ulje na vatru Esavove ljubomore. Jakov je stoga rekao Esavu da posjeduje "kravu i magarca," iako je u stvarnosti bio blagoslovljen s mnogo bogatstva i mnogo imovine.

Na praktičnoj razini, ako nas netko zapita o našoj financijskoj situaciji, a odgovor bi ga mogao navesti da nam pozavidi, najbolje je da mu ne otkrijemo sve činjenice. Ako se nađemo u situaciji u kojoj ne možemo smisliti način da izbjegnemo kazati mu sve, dopušteno je da mu kažemo da imamo manje imovine nego što je zapravo imamo.

Rabbi Daniel Travis:

Prevela Tamar Buchwald

Paraša (priča) Vaješev je snažna poduka o slobodnoj volji.

Paraša Vaješev započinje s pričom o odnosu između Josefa, Jakovljevog omiljenog sina, i njegove braće. Kad Josef krene po očevom zadatku potražiti svoju braću, rečeno je: "Neki ga čovjek nađe i gle on lutaše poljem..." (na hebrejskom je lutanje to'e, što također zvuči kao krivo, mada se drugačije piše), a Midraš kaže kako je on u svemu bio u krivu (to'e). Znači, iako je naučio i poznavao tajne stvaranja, dok je živio u zaštićenom okruženju očeve kuće, on nije znao kako se odnositi prema onome što je učio. Velika se promjena dogodila u momentu kad su ga njegova braća bacila u prazan bunar. U tom trenutku Josef shvaća da kod njega nešto ne "funkcionira" dobro. Da nešto što on radi nije kako treba i da to treba promijeniti. I doista, odmah nakon toga nam Tora kaže da je karavana Išmaelaca koji su prolazili i kupili Josefa nosila "... mirodije i matičnjak i ladanum...", a Raši (veliki francuski komentator iz 11. stoljeća) objašnjava da je to nagrada pravedniku. Raši objašnjava da Išmaelci obično nose sirovu naftu, međutim, kako bi se spriječilo da Josefu naškodi loš miris, ta je karavana nosila parfeme i tamjan.

Tu se Josef promijenio i postao Josef Ha'Cadik (pravednik). Ovdje on razumije da "Mnoge su boljke pravednika, ali B-g ga izbavlja iz svih njih" (Psalmi 34). Što znači, da

je Stvoritelj stvorio savršeni svijet, ali kad je sve previše savršeno nama to prisjedne i to je razlog zašto "Mnoge su boljke...". Kada dobijemo priliku da tamu pretvorimo u svjetlost, i gorčinu u slatko, da budemo pravedni, to je mjesto koje moramo izabrati da budemo na njemu.

"Jer pravedan čovjek sedam puta padne i ponovo ustane, a zli kad se nađe u nedaćama posrne" - to je tajna života

Josef razumije da, ako sanja o tome da bude "kralj", mora i raditi na tome, pa kad je bio prodan Potifaru on se odmah prilagođava svojoj novoj situaciji kako bi iz nje izvukao najbolje. Nakon kratkog vremena on postaje upravitelj svega što Potifar posjeduje. Međutim, tada je dozvolio da njime ovlada ponos, i kada ga je Potifarova supruga poželjela, on se ponovo našao u "jami".

Tu on, također u vrlo kratkom vremenu, postane "kralj" jame.

"Jer pravedan čovjek sedam puta padne i ponovo ustane, a zli kad se nađe u nedaćama posrne" (Izreke 24, 16) to je tajna života. Moramo imati na umu da su nam sve boli i patnje koje doživljavamo prilika koju smo dobili da donesemo izbor – da izaberemo između drugorazrednog (bavljenja s boli i emocionalnim reakcijama) i bitnog (ispunjenja naše vizije i ciljeva).

Ari kaže da naš tikun u ovom svijetu može biti samo u fizičkom tijelu i zbog toga je naš "posao" ovdje toliko težak. To je jedini način na koji možemo pretvoriti tamu u svjetlost i gorčinu u slatko. Kad se čini da zlo kontrolira život pravednika to je zato da bi pravednik dobio priliku da radi na tome da promjeni sebe i svoju situaciju, i takvo stanje duha je tajna uspjeha.

■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: TJEDNI ZOHAR: VAJEŠEV

Biseri hasidske mudrosti

Kad učitelj zaluta

Reb Jehiel Mihal, koji je kasnije postao čuveni magid iz Zločova, posjetio je u svojoj mladosti u nekoliko navrata Baal Šem Tova, ali nikako nije bio u potpunosti siguran da je pronašao pravog učitelja za sebe.

Jednog dana pozva ga cadik da zajedno posjete neko važno mjesto. Nakon što su tako putovali neko vrijeme, nestrpljivom se mladiću učini da možda i nisu na pravom putu:

"Ne mogu vjerovati da rebe ne zna pravi put!?" "Na koncu ću ga ipak pronaći," nije se dao zbuniti Baal Šem Tov, pa povede začuđenog mladića u drugom smjeru. Međutim, niti novi put nije ih doveo do željenog cilja. Nakon nekog vremena ponovo će mladić:

"Rebe, nismo se valjda izgubili?"

Ako čovjek nije u dodiru sa svojom dušom, on ne može rasti kao osoba. Duša tada izražava nezadovoljstvo iz kojeg se rađa poticaj za rast. Samo tijelo, sve dok su njegove sebične potrebe zadovoljene, nema želje za transcendentnim. Duša daje vašem životu smjer i jedinstvo. Materijalni je svijet – odnosno svijet tijela – rascjepkan; duša je središte oko kojeg su ujedinjene sve naše tjelesne aktivnosti. Ako bolje promotrite energije koje pokreću vaše tijelo tijekom dana, vidjet ćete da se vrte u krug ili pojavljuju kao nepravilni izljevi želje, nasumično birajući podražaje koji ih privlače u danom trenutku. Duša povezuje sve te dijelove; ona povezuje trivijalno s onim što je najvažnije, materijalno s duhovnim.

Duša nas isto tako uči poniznosti. Dok je tijelo sebično, duša je ponizna. Ona nam daje snagu da se dignemo iznad nas samih, da prepoznamo potrebe drugih i suosjećajno odgovorimo. Kad ne bi bilo duše, sebične želje tijela mogle bi nas u potpunosti zarobiti i na kraju uništiti. Duša je naša transcendentna strana koja uvijek vuče prema gore, poput plamena svijeće, uvijek pokušavajući spojiti nas s B-gom. Tijelo nas može pokušati zadržati na zemlji, ali duša ima snagu da nas podigne u suprotnom smjeru, .

~ R. Simon Jacobson

■

"Svete knjige jasno govore," odgovori mu mirno Baal Šem Tov, "da će Stvoritelj ‘ispuniti želje onih koji Ga se boje’. Tako je, eto, ispunjena i tvoja skrivena želja da se možeš meni narugati."

Ove su riječi poput munje prodrijele u mladićevu dušu, pa on bez trunke razmišljanja nastavi slijediti svog novog učitelja. ■

Najizravniji način na koji se u ovom svijetu možeš povezati s B-gom je kroz pjesmu i svirku. Čak i ako ne pjevaš dobro, pjevaj! Kad si sam kod kuće, pjevaj samome sebi. Najvažnije je da pjevaš.

~ R. Nahman iz Breslova

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Učinkovit život

Djelotvorna komunikacija

O pravilnom načinu izražavanja možemo mnogo naučiti iz tefile (molitve). U tefili postoje tri istaknute teme. Mi izražavamo svoju zahvalnost B-gu, izražavamo svoju ljubav prema Njemu, i priznajemo da smo učinili nešto pogrešno te tražimo Njegovo oproštenje. Te teme možemo sumirati u tri kratke fraze koje bi našu komunikaciju učinile mnogo djelotvornijom, osobito sa ljudima sa kojima smo bliski. "Hvala ti," "Volim te," i "Pogriješio/pogriješila sam, oprosti."

Ponekad ljudi nerado izražavaju zahvalnost. Mojsije je korio Izraelce zbog toga što su bili nezahvalni (Avoda Zara 5a), i Tosafos kaže da se oni nisu željeli osjećati zahvalnima jer se nisu željeli smatrati dužnima B-gu! Neki ljudi su također sramežljivi u izražavanju svoje ljubavi i privrženosti; osim toga, može postojati velik otpor da bi netko priznao da je bio u krivu.

Ako netko zna da je učinio pogrešku, ali to ne želi priznati, taj propust je neuspjeh u izražavanju; to je ne-asertivnost. Slično tome, neuspjeh u izražavanju privrženosti ili zahvalnosti je također ne-asertivnost.

Pomislite samo kako bi odnosi bili ugodni kada bi ljudi asertivno* izra-

* Definicija asertivnosti koju su postavili Arthur J. Lange i Patricia Jakubowski u svojoj knjizi "Odgovorno asertivno ponašanje: Kognitivno-bihevioristički postupci za trenere" glasi: "Izražavanje misli, osjećaja i uvjerenja na izravan, iskren (pošten) i socijalno adekvatan način uz uvažavanje drugih" (op.ur.)

svoje midos, te je to zato hvalevrijedno. Ako je osoba toliko pasivna da se nije sposobna zauzeti za sebe te se jednostavno povlači od bilo kakve reakcije, ona ne unapređuje svoje midos – i nema ničeg doista plemenitog u tome.

Tako, čovjek mora biti u stanju biti asertivan, ne biti agresivan, i tada je vrlina ako on potisne svoju reakciju ljutnje jer to je ono što Talmud zahtijeva. Namjera koja stoji iza ponašanja je najvažnija.

■ žavali svoje osjećaje. Koliko bi mnogo uništenih brakova moglo biti očuvano samo kada bi se češće koristile ove jednostavne tri fraze: "Hvala ti. Volim te. Pogriješio/pogriješila sam, oprosti.

Očigledno je da je asertivnost zapravo

Ako vas netko uvrijedi, vi možete reagirati agresivno, ne asertivno, ili asertivno. Pogledajmo sve tri opcije.

Agresivni odgovor znači kritizirati ili vrijeđati osobu. To je uporaba vaše ljutnje. U većini slučajeva, agresivan će odgovor izmamiti reakciju druge osobe, koja vam u obranu može dobaciti još koji uvredljivi komentar, pa to može prerasti u ozbiljan sukob.

Ne-asertivan odgovor znači ugristi se za usnu, ostati šutke i otići. Kao što smo primijetili, Talmud uvelike cijeni osobu koja ne odgovara na uvredu. Ali pazite! To se odnosi na osobu koja bi inače bila agresivna, ali odlučuje otići kako bi se oduprla ljutnji. To zahtijeva trud, i čovjek to čini kako bi unaprijedio

Zamislite da ste se slučajno sudarili s nekime, i on vam kaže, "Zašto ne paziš kuda hodaš, idiote!" Agresivan odgovor je, "Koga to nazivaš idiotom, budalo?" Ne-asertivan odgovor je otići dalje poput ranjenog psića, žaleći samog sebe i možda maštajući o tome kako bi bilo lijepo fizički se osvetiti kad biste bili viši i jači. Asertivan odgovor je "Žao mi je. Bila je to nezgoda."

Iako je sudar sa čovjekom svakako bio nenamjeran, reći "Žao mi je" je istina i ispunjava kriterij iskrenosti u asertivnosti. Osoba koja vas je uvrijedila ponijela se neprikladno, a odgovarajući agresivno vi se spuštate na njenu razinu. Asertivan odgovor je dostojanstven, te čini da druga osoba više žali radi svog ponašanja, no što bi to bilo da ste uzvratili uvredom. Asertivnost je tako korisna za obje strane.

Uznemirava me nešto što smatram jednim od područja pomanjkanja asertivnosti koje ne ide ukorak sa ispravnim midos. Vidim ljude koji na Šabos prolaze jedni pored drugih na putu u šul ili iz šula, i sa-

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

(nastavak s 20. stranice)

mo nekolicina njih kaže "Dobar vam Šabos". Osim ukoliko je to netko koga znaju. Tada oni možda zastanu i popričaju. Uopće to ne razumijem. Talmud kaže da je veliki Raban Johanan ben Zakai uvijek prvi pozdravljao svakoga koga bi sreo na ulici, čak i ako ta osoba nije bila Židov (Berahos 17a). Smatram da bi jednostavno bilo prirodno razmijeniti pozdrave "Dobar Šabos." U manjim zajednicama ljudi općenito pozdravljaju jedni druge na Šabos čak i ako su stranci. Pitam se može li za to biti odgovorna velika populacija na prilično malom području, koju nazivamo "zagušujući faktor."

Talmud uči, "Pozdravi svakoga radosnog lica" (Etika otaca 1,15). Kada vas netko pozdravi s osmijehom, osjećate se dobro. Zašto drugima ne biste pružili to isto zadovoljstvo?

Rebbe Yisrael iz Salanta bio je na putu prema šulu na Erev Jom Kipur i susreo je čovjeka koji je bio obuzet svečanošću toga dana i tešuvom, što je izazvalo da bude vrlo ozbiljan i oborena pogleda. Prošao je pored Rebbe Yisraela bez da ga je pozdravio, a lice mu je bilo namrgođeno.

Rebbe Yisrael je rekao, "To što se baviš tešuvom nije razlog da druge ne pozdraviš ugodnim izrazom lica."

Rebbe Yisrael je očekivao da će čovjek prekinuti svoje misli i sa osmijehom kazati "Šalom alehem". To bi bilo ispunjavanje dodatne micve na Jom Kipur.

Talmud kaže da je iniciranje šalom alehem pozdrava segula (duhovni lijek) za dugovječnost. Uistinu, u stare je dane bio običaj pozdraviti nekoga sa "Hašem imahem" (B-g s

vama), izgovarajući B-žje ime u obliku berahe (blagoslova). Više ne koristimo taj izraz, ali Midraš kaže da je Šalom zapravo jedan od načina za nazivanje B-ga (Vajikra Raba 9,9).

Biti prvi koji će pozdraviti nekoga je dobar način za uvježbavanje asertivnosti. To može dovesti do jednostavnijeg povećavanja asertivnosti i u drugim stvarima.

Iako je asertivnost obično pozitivna osobina, moram priznati da postoje situacije u kojima biti asertivan može biti kontraproduktivno. Radno mjesto može predstavljati jedan od takvih problema. Primjerice, vaš šef vam može reći da učinite nešto na njegov način, a vi znate da postoji mnogo bolji način na koji bi se to moglo učiniti. Ako je vaš odnos sa šefom takav da mislite da bi on poslušao vaš prijedlog, možda ćete mu to reći na način koji ne nagovještava da ste vi pametniji od njega. Međutim, ako se on lako vrijeđa, bolje je ne biti asertivan i jednostavno učiniti to na njegov način.

Uzmimo drugi primjer. Na svom ste poslu četiri mjeseca. Osoba koja radi za stolom do vašeg razgovara na telefon vrlo glasno i to vam ide na živce. Što trebate učiniti? Umnogome to ovisi o vašem odnosu s tom osobom. Ako imate pozitivan odnos, možete reći, "Moram ti nešto reći. Nadam se da nećeš to shvatiti kao uvredu, ali ne mogu se koncentrirati kad tako glasno razgovaraš na telefon. Shvaćam da imaš poslovne pozive, ali to me jako ometa. Je li moguće da samo malo sniziš ton? Izuzetno bih to cijenio."

Pretpostavimo da osoba do vas

obavlja privatne pozive tokom radnog vremena i ti razgovori ometaju vašu koncentraciju. U svakom slučaju, kada bi razgovori bili legitimni poslovni pozivi, to vas ne bi smetalo. Ono što vas zapravo smeta može biti to što on ili ona obavlja privatne pozive tokom radnog vremena – a to nije vaš posao. Ako se to uistinu čuje, možete reći osobi, "Žao mi je što ti ovo moram reći, ali kada razgovaraš na telefon, ja mogu čuti svaku riječ, čak iako pokušavam da ne čujem tvoje razgovore. Možda bi mogao razgovarati malo tiše, siguran sam da ne želiš da ja slušam detalje iz tvog privatnog života."

Ako je odnos takav da se on/ona lako vrijeđa, i uz pretpostavku da nema načina da preselite svoj radni stol, najbolje bi vam bilo uložiti u par slušalica koje će blokirati vanjsku buku.

Ako ste šef, trebali biste povući crtu između asertivnosti i diktature. Ako slušate što vam vaši zaposlenici govore i ako učinite da im je ugodno razgovarati s vama, vaša asertivnost može biti vrlo produktivna. Ako vam se oni boje bilo što reći, trebali biste ponovno procijeniti svoj stil upravljanja. Efikasnost vaših zaposlenika će se pojačati budete li ohrabrivali njihovu asertivnost.

Kao što smo vidjeli, asertivnost ima i prednosti i mane, a prednosti izlaze kao jasni pobjednici. Asertivnost nije isto što i kontrola ili arogancija. Ona je jedno od najkorisnijih oružja u vašem arsenalu za učinkovito življenje.

Prevela Anja Grabar

Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Srce smješteno u umu

musarsko učenje kako transformirati svoj život

Kraljev je strah kao lavlja rika: tko ga izaziva, odriče se vlastitog života.

- IZREKE 20,2

MI ČINIMO SVE ŠTO JE U NAŠOJ

MOĆI da se okružimo sigurnošću i zaštitom, kako bi nam život bio oslobođen straha. Ali naša prirođena ljudska sposobnost da doživimo strah u našem duhovnom životu može imati i pozitivnu ulogu. Nije vrlina bojati se miševa, stranaca i svoje vlastite sjene, no ipak postoje načini na koje možemo iskoristiti strah na svom putu prema potpunosti (šlemutu).

Ovo nije popularna ideja - ili, kako mi je to jednom rekao jedan od mojih učitelja, to je teško prodati. Tko se želi bojati? Duhovni učitelji i tradicije privlače puno više pozornosti prodajući mir i spokoj, jer je pomisao na to da postanemo smireniji u svom životu i s više unutarnjeg šaloma (mira) tako privlačna. No, na ovaj svijet smo došli s ugrađenom sposobnošću za strah. Kako tu emociju možemo korisno iskoristiti na svom duhovnom putu?

Polazišna točka je prihvaćanje činjenice da bez obzira koliko visoku razinu usavršavanja i pročišćenja postigli u svom duhovnom životu, nikada nećemo biti bez straha. Tu pouku učimo iz priče u Talmudu koja opisuje Mojsija koji od B-ga prima Toru u smrtnom strahu.

Biblija opisuje Mojsija kako se uspinje na Sinaj da bi primio ploče zakona. Priča kulminira riječima "Mojsije je ušao u oblak i popeo se na goru; i Mojsije osta na gori četrdeset dana i četrdeset noći." Potom se kadar vraća natrag na izraelski tabor.

Talmudski rabini nisu bili zadovoljni time što je Mojsije nestao u oblaku. Željeli su znati što se događalo iza toga, što se dogodilo kad je Mojsije za-

Mojsije stječe sve više samopouzdanja da se suprotstavi anđelima, no ovdje već imamo ono što nam je potrebno. Mojsije je bio najveći prorok židovskog naroda, koji je, prema predaji, prošao četrdeset i devet od pedeset vrata pročišćenja kroz koje čovjek može proći. A primanje Tore je bilo najuzvišeniji duhovni trenutak u židovskoj povijesti. Što učimo o Mojsijevom doživljaju u tom trenutku? Priča nam govori da se uplašio.

■ pravo primio Toru. I tako imamo učenje rabina Jehošue ben Levija koji nadopunjava sliku:

Kad je Mojsije uzašao na visinu, anđeli koji služe govorili su pred Svetim, da je blagosloven: "Vladaru Svemira! Kojim povodom je smrtnik došao među nas?" Sveti je odgovorio: "Došao je da primi Toru." Anđeli su odgovorili: "To tajno blago koje si Ti sakrio devetsto sedamdeset i četiri generacije prije nego li je stvoren svijet! Njega želiš dati krvi i mesu! Što je čovjek, da se na njega obazireš, i sin čovječji da ga obilaziš? G-spode, B-že naš, kako je divno Tvoje ime na čitavoj zemlji! [Psalmi 8,5.6. 10.] koji si postavio Svoju slavu (tj. Toru) na nebesima!"

Sveti je rekao Mojsiju: "Odgovori im."

Mojsije je odgovorio: "Vladaru Svemira. Bojim se da me ne progutaju [vatrenim] dahom svojih usta."

Sveti je rekao: "Primi se za Moje Prijestolje Slave i odgovori im."

Mojsije je tada govorio pred Svetim i anđelima Pripovijest u Talmudu ide dalje i

Mojsije je bio toliko duhovno uzvišen da je mogao razgovarati s anđelima, a ako je i dalje doživljavao strah, to manje-više jamči da vi i ja ovdje na zemlji možemo očekivati da će strah biti značajka koja će u našem životu nastaviti odzvanjati za sva vremena. To jednostavno realno izgleda tako. Strah je neodvojiv od nas, pa kako ga možemo iskoristiti na pozitivan način?

Židovski izvori nam govore kako strah može poslužiti kao barijera koja nas sprečava da učinimo stvari koje stvarno ne bismo trebali učiniti. U svom čuvenom musarskom pismu, Rabbi Yisrael Salanter piše: "Nevolje ovoga svijeta rastužuju; međutim, kazne za grijeh daleko su teže." Trebali bismo se bojati tih kazni jer "iscjeljujuće sredstvo za sve bolesti duše je usredotočenje čovjekova srca i duše na strah od kazne kojeg naučava Tora".

Strah od posljedica može biti pokretač koji će nam pomoći da popravimo svoje puteve. Kada se suočimo s iskušenjem da učinimo stvari za koje znamo da ih stvarno ne bismo trebali činiti, ako su jedino na što se možemo osloniti da nas u tome zaustavi naše dobre misli, osuđeni smo na propast. Ma koliko bili ispravni ili mudri, misao je jednostavno preslaba da bi mogla odoljeti emocionalnoj snazi želje. Ali ako gajimo zdrav strah od posljedica pogrešnih djela, to nam može biti alat koji će nam pomoći da se odupremo iskušenju. Opremanje sebe da jednu emocionalnu silu (želju) suprot-

Alan Morinis:

Strah Eima

stavimo drugoj (strahu) daje nam šansu za uspjeh.

To učenje nije lako prihvatiti. Strah od osvete u ovoj generaciji ima puno manju silu nego što ju je imao u prošlosti. Vjerojatno je to zato što smo se odmakli od upotrebe prijetnji i straha za motiviranje poslušnosti kod kuće, a i u školi. Ili je to možda zato što su naši životi uglavnom izolirani od tradicionalnih ratova, bolesti i gladi, a kako tehnologija i medicina prelaze prag za pragom, ovaj svijet počinje izgledati dobro. Kao posljedica toga, mi ne razmišljamo puno o onome što nas čeka iza ovog života, a strah od kazne za prekršaje čini se da nije sila koja će nam pomoći da svoj život usmjerimo u pravom smjeru.

Ali Rabbi Yisrael piše dalje: "Ovo je ukupan zbroj sveg čovjekovog rada u službi Blagoslovenog - razmatranje straha od nebesa koji se nalazi unutar straha od kazne." On nam je ovdje predstavio drugu razinu straha prema kojem da postupamo. Strah od kazne sadrži u sebi veći strah, strah od nebesa. Biti onaj koji se boji nebesa je dublji cilj.

"Strah od nebesa" je krilatica koja prenosi koncept čovjekovog mjesta u svijetu. Mi smo ljudska bića, smrtni, ograničeni i ranjivi u svemiru u kojem dominiraju ogromne i snažne materijalne i duhovne sile i moći. Onaj koji se boji nebesa potvrđuje i prihvaća da on ili ona ima osobnu slobodnu volju i odgovornost, da je u svijetu na djelu B-žanska volja i da postoji pravda u ovom svemiru. Biti onaj koji se ne boji nebesa znači poreći ta temeljna načela judaizma.

Taj nebeski strah je obilježje tih dubljih temeljnih židovskih načela koja nam pomažu da shvatimo zašto posljednji stih knjige Propovjednika 12,13 sumira: "Ovo je suština svega, sada kada smo sve čuli: Boj se HaŠema i drži B-žje zapovijedi, jer to je čitav čovjek." Kad nema straha od nebesa preuveličava se polje djelovanja naše ljudske moći i veličanstva, pa je tako ovaj oblik straha lakmus test čovjekove vjere.

Rabbi Moshe Chaim Luzzatto (170746) u klasiku musara Put pravednoga daje nam još jedan pogled na duhovnu vrijednost straha. Onaj koji se boji nebesa, ne bi se trebao toliko brinuti zbog kazne od B-žjeg dugog štapa, koliko zbog narušavanja natprirodne slave koja natapa naš svijet. To nije strah od kršenja pravila i posljedica koje će nas stići, već od postupanja na nedoličan način koji obeščašćuje najdragocjenije, čisto i sveto b-žansko veličanstvo, koje, ako smo senzibilizirani na to, prožima svaki djelić stvarnosti unutar koje živimo.

Rabbi Luzzatto nam savjetuje da strahujemo od toga kakav učinak naši postupci mogu imati na čistoću b-žanske slave koja nas okružuje. On kaže da se osoba treba stalno "bojati i brinuti da bi se neki trag grijeha mogao ugurati u njezine postupke ili da oni sadrže nešto, bilo malo ili veliko, što nije u skladu s veličinom časti Blagoslovenoga i s veličanstvom Njegovog imena." Kako ste mogli da se ne bojite pogrešnog koraka zbog kojeg će vaš život izaći izvan okvira usklađenosti sa Svetim?

Mi svakodnevno, u molitvama naše dnevne liturgije, potvrđujemo da je čitav svijet ispunjen B-žjom slavom. B-žja slava skrivena je u našem svijetu, ali ne tako da ostane neopažena. Ako pravim očima pogledate, možete je vidjeti u prirodi i čitavom životu, na nebu i u vodi, u brdima i na gradskim ulicama, u pogledu oka, i u dodiru ruke. Da li biste željeli narušiti takvo veličanstvo? Zar ne bi bilo opravdano bojati se da to ne učinimo? Ne bi li svijet bio bolji kada bi ta vrsta straha motivirala veći broj ljudi da čine dobro umjesto zla?

Prije otprilike tisuću godina, kada je Rabbi Bahya ibn Paquda u Španjolskoj napisao klasik musara Dužnosti srca, on se osvrnuo na stih iz Izreka s kojim započinje ovo poglavlje. On naglašava to koliko bi se osoba plašila da ne navuče na sebe gnjev smrtnog kralja. Koliko više bismo trebali osjećati strah da će naše riječi ili djela prijeći liniju dobrote u odnosu na Kralja nad kraljevima?

PRAKSA

Dobro poznato učenje Talmuda nam kaže: "Sve je u rukama nebesa, osim straha od nebesa." Na vama je da odlučite hoćete li se i kako ćete se bojati nebesa. Kao što smo naučili od Rabbi Luzzatta, ono čega se trebamo bojati nije kazna koja će uslijediti za grijeh, već sam čin grijeha, koji je poput ostavljanja blatnih tragova po B-žjem čistom i blistavom kuhinjskom podu.

Kako strah od grijeha učiniti praktičnim? Rav Kook kaže da kada razmišljamo o Beskonačnom s namjerom da osjetimo strahopoštovanje i duboko poštovanje, taj doživljaj ostavlja uzvišen trag na duši. "Kad se slika dubokog poštovanja iz unutrašnjosti uma pokaže na van u svijetu djela, ona proizvodi praktičnu odbojnost prema grijehu."

Naša praksa za ovo razdoblje je da dođemo u doticaj s unutarnjom slikom o Beskonačnom razmišljajući koliko zvijezda ima na nebu. Znate li? Trenutne procjene navode da je broj zvijezda devet milijardi bilijuna. Taj je broj nemoguće zamisliti. Moramo ga shvatiti postupno.

Polagano usredotočite svoj um da sagleda grupiranje stotinu zvijezda. Zatim tisuću. Deset tisuća. Sto tisuća. Milijun.

Milijarda zvijezda jednako je tisuću milijuna ili 1.000.000.000.

Bilijun je tisuću milijardi, ili 1.000.000.000.000.

To nisu samo brojevi. Svaki od njih je jedan blistavi svijet. Ali vi još uvijek niste stigli do broja kojeg tražimo, jer on je umnožak milijarde sa bilijunom - devet puta!

Sjednite zatvorenih očiju da doživite unutarnju sliku te nezamislive veličine.

Onda se zapitajte, u svemiru takve izuzetne složenosti, reda i čudesa, kako ja mogu biti toliko bahat i sebičan da počinim grijeh? Suprotno tome, zaključuje Rav Kook, ako izbjegnemo grijehe, "možemo krenuti gore, putem prema uzvišenoj svjetlosti Izvora života."

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

VIJESTI Izrael bez dogovora o koaliciji, Netanyahu mora sastaviti vladu do 21.

prosinca

Index9.12.2022.

MANDATAR za sastav izraelske vlade Benjamin Netanyahu imat će rok do 21. prosinca za sastavljanje nove vlade nakon što mu je predsjednik Isaac Herzog odobrio produljenje od 10 dana, priopćio je u petak Herzogov ured.

Netanyahu je izabran da sastavi novu vladu nakon pobjede desnice na izborima 1. studenog. Iako je osigurao većinsku podršku u parlamentu, tek treba finalizirati koalicijske sporazume.

Budući da njegov prvi mandat istječe u nedjelju, Netanyahu je tražio produljenje od dva tjedna, najviše dopušteno zakonom. Herzog, čiji je posao čelnika države uglavnom ceremonijalan, dao mu je dodatnih 10 dana.

"Ovo su složeni dani za izraelsko društvo, kada sporovi oko temeljnih pitanja prijete da će rascijepiti i zapaliti nasilje i mržnju", poručio je Herzog u pismu Netanyahuu koje je njegov ured objavio. Pozvao je na formiranje vlade koja predstavlja cijelu zemlju i na koaliciju koja poštuje dijalog.

■

Medij: Zašto Izrael prodaje toliko oružja Indiji?

Geopolitika,11.12.2022.

“Krajem prošlog mjeseca Indija je obilježila 14. godišnjicu terorističkih napada u Mumbaiju. Datum 26. studenog za Indijce je slična bolna obljetnica kao i 11. rujna za Amerikance. Svi Indijci znaju gdje su bili te srijede navečer”, tako počinje analiza za izraelski list Haaretz koju prenosimo u cijelosti.

Tada su teroristi ciljali brojne gradske simbole, uključujući luksuzne hotele Taj Mahal Palace i Trident, željezničku stanicu koja je na UNESCO-vom popisu baštine i kuću Chabad, gdje su naoružani ljudi uzeli taoce. U dvodnevnom napadu ubijeno je 207 ljudi, od čega 178 Indijaca. Još stotine ih je ranjeno.

Datum 26. studenoga 2008. označava kraj ere indijske naivnosti. Usred ove očigledne nespremnosti, vlada se suočila s teškim pitanjima. Kamo su odlazili obrambeni proračuni? Zašto policija nije imala oružje već su stigli s palicama?

Očiti nedostatak je bio taj što indijske sigurnosne snage nika-

da nisu bile školovane za borbu protiv terorizma. Bilo je potrebno gotovo 72 sata da se unište ćelije koje je poslala pakistanska teroristička skupina Lashkar e-Taiba, koja je bila povezana s Al-Qaidom. Tjedan dana nakon napada, vojni stručnjaci su masovno odlazili u Indiju, među njima i Izraelci. Ubrzo su detektori metala i rendgenski uređaji postavljeni u svim važnijim državnim i javnim zgradama.

Zakašnjelo buđenje Indije također je podrazumijevalo brzo ponovno opremanje policije i drugih snaga sigurnosti. Indija je s opreznom promatrala svog sjeverozapadnog susjeda Pakistan i od 2008. do 2018. je udvostručila svoj proračun za obranu na 66 milijardi dolara, većim dijelom za uvoz oružja.

Izrael je postao najveći izvoznik oružja u Indiju nakon Rusije. Israel Aerospace Industries, Elbit Systems i Rafael Advanced Defense Systems imaju značajna izaslanstva u Indiji, dok je mnoštvo privatnih tvrtki tamo otvorilo podružnice. Posljednje izvješće izraelske Up-

rave za međunarodnu obrambenu suradnju Ministarstva obrane pokazuje da je 34 posto izraelskog obrambenog izvoza prošle godine otišlo u azijskopacifičku regiju; vjerojatno je većina toga išlo za Indiju. Sve u svemu, godišnji izraelski obrambeni izvoz u Indiju procjenjuje se na 1.5 do 2 milijarde dolara.

Očekuje se da će ukupni izvoz vojne opreme i znanja u Indiju iznositi 130 milijardi dolara u sljedećih pet godina. Sigurnosni odnos između Izraela i Indije također uključuje zajedničke vojne vježbe i obavještajnu suradnju. U veljači 2019., nakon što je pakistanska teroristička skupina u Kašmiru ubila 40 indijskih vojnika, Indija je pokrenula zračni napad na terorističke baze u Pakistanu. Napad je mnoge indijske novinare podsjetio na izraelske zračne napade u Siriji: noćne letove praćene bespilotnim letjelicama koje prikupljaju obavještajne podatke. Neki novinari su čak primijetili da je rakete napravio izraelski Rafael. Indijska vojska je u objavama tada koristila

izraz “kirurški precizan napad”, što je gotovo standardni izraz kojeg koristi izraelska vojska kada govori o zračnim napadima na Pojas Gaze.

Također, ruski napad na Ukrajinu stvorio je priliku za Izrael da dodatno ojača svoju sigurnosnu suradnju s Indijom. Opterećena ratom protiv svog zapadnog susjeda, Moskva teško ispunjava uvjete indijskih narudžba vojne opreme. Rat u Ukrajini je također dodatno ojačao geopolitički status Indije koja tvrdi da nije svrstana ni uz jednu stranu. Kada je riječ o vojnom izvozu u Indiju, Izrael se natječe sa Sjedinjenim Državama, Francuskom i Rusijom.

Jačanje odnosa SAD-a i Indije protiv Kine će dodatno ojačati vojnu suradnju između Izraela i Indije. Očekuje se da će tome pridonijeti vrlo dobar odnos Benjamina Netanyahua s indijskim premijerom Narendrom Modijem. Kad preuzme dužnost premijera, Netanyahu će vjerojatno među prvim zemljama posjetiti upravo Indiju.

Benedikt XVI. primio dobitnike Nagrade Ratzinger

IKA,8.12.2022.

Papa emeritus Benedikt XVI. primio je u četvrtak 1. prosinca u samostanu „Mater Ecclesiae“ u Vatikanu ovogodišnje dobitnike Nagrade Ratzinger, izvijestila je Vatikanska zaklada Joseph Ratzinger–Benedikt XVI.

Papa Franjo je Nagradu Ratzinger za 2022. godinu ranije istoga dana dodijelio francuskom bibličaru o. Michelu Fédou, SI, i židovskom pravniku Josephu Haleviju Horowitzu Weileru.

Uz dobitnike, susretu s Benediktom XVI. prisustvovali su predsjednik Vatikanske zaklade Joseph Ratzinger–Benedikt

XVI., o. Federico Lombardi i tajnik Pape emeritusa mons. Georg Gänswein. Dvojica nagrađenih razgovarala su s Benediktom XVI. i predstavili mu svoj rad. Na kraju susreta Papa emeritus im je darovao knjigu i medalju.

■