1-10 - Divrej Tora - Mikec 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 16 Broj 10 Broj 10 Zagreb, šabat 24. prosinca 2022. - 30. kisleva 5783. divrejtora@gmail.com

Paraša Mikec

Faraon odbacuje tumačenja svog sna kao netočna. Ali kako on to zna? Odgovor je da je faraon zapravo usnio tumačenja, ali ih je zaboravio. Stih to implicira time što kaže da nitko nije bio u stanju "protumačiti faraonu".

Ovo nas uči dubokoj životnoj lekciji: nikoga ne možete ni u što uvjeriti – možete ga samo pokušati dovesti u dodir s istinom koju već zna. Zakopana u najudaljenijem kutku našeg sjećanja, leži urođena svijest, prirodna mudrost koju je B-g programirao u svako ljudsko biće. To nam pomaže objasniti kako prepoznajemo zlo kada ga vidimo i zašto se spontana reakcija tako često pokaže kao istina.

No intuicija nije dovoljna. Zadaća je roditelja i učitelja da to bogomdano znanje prenesu u svjesni um. Ključno načelo obrazovanja je: Kada nešto sam shvatiš to je 100 puta značajnije nego kada ti to netko kaže.

Stoga dok tražite rješenja u životu, čuvajte se onih koji vam pokušavaju nametnuti svoj stav i umjesto toga pronađite mentora koji će vam pomoći ... da otkrijete sebe.

41,1- 44,17)

Josefovo zatočeništvo konačno se okončava kad faraon usni san u kojem sedam debelih krava izjede sedam mršavih krava, a sedam debelih snopova žita, proguta sedam mršavih. Josef protumači san i kaže da slijedi sedam rodnih godina, a za njima sedam godina gladi. Savjetuje faraonu da za vrijeme rodnih godina napravi zalihe žita. Faraon imenuje Josefa guvernerom Egipta. Josef ženi faraonovu kćer, Asenat. Rađaju im se dva sina, Menaše i Efrajim.

Glad se širi čitavim područjem, a hranu se može nabaviti samo u Egiptu. Desetero Josefove braće dolazi u Egipat kupiti žito. Najmlađi, Binjamin, ostaje kod kuće jer je Jaakov zabrinut za njegovu sigurnost. Josef prepoznaje braću,

ali oni njega ne. Optuži ih za špijunažu, zahtijeva od njih da dovedu Binjamina i tako dokažu da jesu to što tvrde da jesu. Šimon ostaje u zatvoru kao talac. Kasnije otkrivaju da im je novac kojim su platili hranu, zagonetno vraćen natrag.

Jaakov pristaje poslati Binjamina tek nakon što Juda osobno preuzme odgovornost za njegovu sigurnost. Ovog puta ih Josef prima ljubazno, oslobađa Šimona i poziva ih svojoj kući na večeru, a onda u Binjaminovu torbu stavlja svoj srebrni pehar u kojem su magične moći. Kad braća sljedećeg jutra krenu natrag kući, slijede ih, pretraže i uhapse kad otkriju pehar. Josef im ponudi slobodu uz uvjet da zadrži Binjamina kao svog roba.

Prevela: Dolores Bettini

(Berešit

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

dić…" Faraon naređuje da se Josefa dovede iz tamnice, te Josefa pripremaju za susret s Faraonom.

Prošle su dvije godine otkako je peharnik obećao da će Faraonu reći za Josefa. Još jedna godina patnje u tamnici, zbog toga što je previše pouzdanja položio u čovjeka, umjesto da ima potpunu vjeru u B-ga (i vjerojatno je time došlo do hilul Hašem u Josefovom slučaju, zbog onoga što je on bio i posebnih okolnosti u kojima se našao).

Da pojasnimo… U "normalnim" okolostima, osoba u Josefovoj situaciji trebala bi poduzeti korake da se izbavi iz zatvora, moleći peharnika (ili koga već) za pomoć. No u ovom slučaju, možemo vidjeti da je Sar HaMaškim o Josefu govorio s visoka, nazvavši ga naar ivri. To vjerojatno znači da se on naslađivao idejom da taj "Židovčić" ovisi o njemu da ga izbavi iz tamnice. I to, nakon što Josef B-gu pripisuje zasluge za tumačenje sna. Možrmo si zamisliti da u situaciji u kojoj se Josef našao, tražiti Sar HaMaškima za pomoć ne bi baš bio pravi potez.

Faraon je usnio dva sna – 7 suhonjavih krava proždire 7 tustih krava bez da se na njima primijeti efekt njihovog "obroka", te 7 sasušenih klasova proždire 7 punih, dobrih klasova. Ovi ga snovi vrlo uznemire. On sazove svoje savjetnike koji svojim nezadovoljavajućim tumačenjima ne uspijevaju popraviti njegovo raspoloženje.

Peharnik se konačno prisjeti Josefa, te iznese Faraonu svoju priču. "Bio je s nama jedan Židovski mla-

Raši ističe (on u stvari proklinje) da će zli ljudi, čak i kada priznaju dobro koje im je netko učinio, omalovažavati one kojima duguju zahvalnost. Peharnik govori o Josefu kao o na’aru (što ima konotaciju budala), ivri (tuđinac koji ne pripada među nas), eved (rob nedostojan da bude vođa).

Levi – druga alija 24 p’sukim –41,15-38

Faraon ispripovijeda Josefu svoje snove (unoseći neke važne izmjene koje Josip ispravlja, dajući time znak Faraonu o božanskom porijeklu Josefovog tumačenja snova). Josef kaže Faraonu da su ta dva sna zapravo jedna poruka od B-ga o Njegovoj namjeri da dovede sedam godina obilja, nakon kojih će uslijediti sedam godina razorne gladi. Godinâ obilja nitko se neće niti sjećati (osim ako se poduzmu potrebne mjere da se za njih pošteno pripremi). Dvostruko ponavljanje sna kazuje da će se ti događaji ubrzo zbiti. Josef predlaže što da učiniti tijekom godina obilja da se pripremi za glad. Faraon je snažno impresioniran ovim bogobojaznim čovjekom, Josefom.

Postoji impozantan popis paralela između priče u ovoj sedri i Megilat Ester. Posebno u tome kako Faraon tretira Josefa te Ahašveroševih uputa Hamanu o tome kako da provede Mordehaja ulicama grada. Sličnosti

u tekstovima su opsežne i zapanjujuće.

Šliši – treća alija 14 p’sukim –41,39-52

Faraon, uvjeren da je Josef najmudrija osoba u njegovom okruženju, postavlja ga za vicekralja nad čitavim Egiptom. Faraon Josefu daje kraljevski prsten i naročitu odjeću (ponovo odjeća!) i organizira mimohod Josefa gradskim ulicama kako bi se Egipćani upoznali s ovlaštenjima koje kralj daje Josefu. Josef je dobio As’nat za ženu. (Neki kažu da je ona bila Dinina kćer.) U dobi od 30 godina, Josef je gospodar Egipta. As’nat rađa Josefu dva sina, prije godina gladi – Menašea i Efrajima.

Zapazite da Faraon priznaje da je B-g izvor Josefove mudrosti. Očito, nisu svi egipatski vladari prezirali B-ga Izraelovog kao što je to činio nasljednik ovog Faraona godinama kasnije. Iako je to izrečeno u formi da se "podigao novi kralj koji nije poznavao Josefa", možemo vidjeti da je novi kralj odlučio ne poznavati ni B-ga. Izgleda da se ovaj fenomen ponavlja u Židovskoj povijesti. Značajan je za priču o Hanuki odnos prema B-gu i narodu Izraela Aleksandra Velikog, u usporedbi s nekim od njegovih nasljednika.

Kohen – prva alija 14 p’sukim –41,1-14

(nastavak

R’vi’i – četvrta alija 23 p’sukim –41,53-42,18

Sedam godina obilja dolaze kraju i otpočinje glad. Sve su susjedne zemlje poharane glađu, no Egipat se dobro pripremio. Josef upravlja raspodjelom zaliha hrane i nagomila veliko bogatstvo Faraonu.

U međuvremenu, Jaakov, znajući da u Egiptu ima hrane, šalje "braću" (ali ne i Binjamina) da kupe namirnice.

Tora kaže da je Jaakov vidio da ima mnogo… Raši pita: Što to znači vidio; ne bi li bilo točnije reći čuo? Raši daje odgovor da je Jaakov vidio u nekoj vrsti proročke vizije da u Egiptu vlada obilje. Raši dodaje da to nije bilo potpuno, posve jasno proročanstsvo, jer Jaakov još uvijek nije vidio da se na pozornici pojavio Josef. Prorok vidi samo ono što B-g želi da vidi, i razumije samo onaj dio viđenja koji doista i vidi.

Gemara u Taanit kaže da je Jaakov u ovoj fazi gladi još uvijek bio dobro

opskrbljen hranom. Svejedno, on ih je poslao u Egipat, kako ne bi pobudio zavist drugih. Kada drugi nemaju, nemoj se razmahivati onime što imaš.

Josef ugleda svoju braću, prepozna ih, (oni njega ne prepoznaju) i sjeti se svojih snova. Postupa s njima grubo i optužuje ih da su špijuni. Oni poriču optužbe i pričaju Josefu o povijesti svoje obitelji i časnim namjerama.

Raši kaže da su braća (neznajući) izrekla proročku izjavu rekavši "Mi smo svi sinovi jednog čovjeka". Na svjesnoj razini, oni su govorili o sebi. No tvrdnja je posve istinita i kada se njome obuhvati i Josef – Mi smo svi…

Josef predlaže test njihove čestitosti – oni mu moraju dovesti svog najmlađeg brata. On ih zatvori na tri dana da "razmisle o tome".

B’zot, ovime ćete biti provjereni. Josef kaže da će djeca Izraelova biti iskušana sa B’zot. Sa zot Zot = 7 + 1

+ 400 = 408. Tri glavna "sredstva" za postizanje oproštenja od B-ga su t’fila, t’šuva, cedaka. To je ono što kažemo u Musafu na Roš hašana i Jom kipur. Neki mahzorim imaju drugi skup riječi otisnut iznad ove tri. Njih se ne izgovara, no one su tu. Molitva = kol (glas). Pokajanje pomaže com (post). A cedaka se vrši s mamonom (novcem). Svaka od tih riječi ima numerički zbroj 136. 100+ 6+30 = 90+6+40 = 40+40+6+50. To što su gematrije tih sinonima jednake govori o jednakom značaju pri traženju božanskog oproštenja. Zbrojite ih zajedno i doći ćete do 136+136+136 = 408. B’zot tibaheinu –Ovako smo kušani – s Molitvom, Pokajanjem, i Djelima milosrđa bivaju kušana Djeca Izraelova.

Hamiši – peta alija 35 p’sukim –42,19-43,15

Josef im kaže da će jedan od njih ostati kao talac (Josef odabire Šimona, kako bi razdvojio opasni tim kojeg čine Šimon i Levi) a ostali se vraćaju u Kanaan da dovedu "malenog" u Egipat. Braća iskazuju iskreno žaljenje zbog onoga što su učinili Josefu (smatrajući da je ono što im se sada događa kazna za to). Reuven kaže nešto poput "što sam vam govorio". Nitko od njih nije svjestan da Josef sluša i razumije njihov razgovor. Josef odlazi nasamo i plače (zbog toga što braću stavlja u takvu situaciju). Josef zapovijeda da njihove vreće napune hranom te da im se vrati i njihov novac.

Kada svaki od braće otvori svoju vreću, uplaše se kad tamo nađu svoj novac. Vrate se Jaakovu i izvijeste ga o tome što se dogodilo.

s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Jaakov jadikuje zbog gubitka Josefa, i sada Šimona i objavljuje im da neće riskirati da izgubi i Binjamina. On odbija dopustiti svojim sinovima da se vrate u Egipat, unatoč (ili zbog) Reuvenovog apsurdnog prijedloga da njegovi vlastiti sinovi budu ubijeni, ako se nešto dogodi Binjaminu.

Gemara kaže da se izrečeno prokletstvo mudre (pravedne?) osobe, čak i kad je izrečeno uvjetno, ostvaruje (na ovaj ili onaj način). Reuven je ponudio da njegovi sinovi umru ukoliko se Binjamin ne vrati. Ponuda je bila odbijena. A Binjamin se vratio svom ocu. Svejedno, Reuven je rekao što je rekao. Njegova "dva sina" odnose se na njegova dva nečasna potomka koji doista jesu umrli – Datana i Avirama. Moramo biti krajnje oprezni što govorimo! (Ne samo da su umrli na početku Korahove pobune, već se i ranije o njima govori kao o umrlima. B-g kaže Mošeu da se vrati u Egipat jer su oni

Braća se klanjaju Josefu, ispunjavajući na taj način bit njegovih snova (a ovog puta u to je uključen i Binjamin). Josef zapazi Binjamina, raspituje se o njemu i blagosilja ga.

Josef jedva suzdržava svoje emocije. On ponovo nasamo plače, opere lice i vraća se braći. Na objedu, on braću posjeda po starosti (što ih uznemiri – "Kako on to može znati?"). Daje im darove, Binjaminu više od ostalih.

(Josef stvara priliku za ljubomoru, tako da braća budu dovedena u sličnu situaciju kao ranije. Ovo priprema teren za "potpuno" pokajanje. Čini li on to svjesno, podsvjesno, vođen od B-ga…?)

■ koji su ga proganjali umrli. Raši kaže da se to odnosi na Datana i Avirama, koji su osiromašili i smatralo ih se mrtvima – oni su umrli dva puta!)

Glad u Kanaanu jača, te Jaakov na koncu pristaje Binjamina povjeriti u Judine ruke za ponovni put u Egipat. Jaakov im daje dvostruko više novaca nego što je potrebno, te šalje darove najfinijih začina "Egipatskom vođi". Jaakov blagosilja svoje sinove; oni se vraćaju u Egipat i dolaze pred Josefa.

Šiši – šesta alija 36 p’sukim – 43,1644,17

Josef ugleda Binjamina i kaže svom pratiocu (vjerojatno Menašeu) da pripremi objed za njih sve. Braća se plaše Josefovog poziva, uvjereni da on ima veze s novcem koji im je bio vraćen prošli puta. Oni ispričaju Josefu što se desilo kako bi odvratili njegovu srdžbu. Josef ih ispituje o njihovom starom ocu.

Sljedeće što naredi je da se hrana i njihov novac stave u njihove vreće, a da se njegov (Josefov) naročiti pehar stavi u Binjaminovu prtljagu.

On braću otpusti da krenu u Kanaan, a potom šalje svog "čovjeka" za njima da ih optuži da su ukrali pehar. Braća se zgranu na tu optužbu i daju riječ da ako se pehar nađe među njima, onaj koji je "kriv" neka umre, a ostali će postati Josefovi robovi. Josef ponudi da rob postane samo onaj koji je kriv; ostali mogu slobodno otići. Potraga otkriva da se pehar nalazi kod Binjamina. Jehuda, kao glasnogovornik, ponudi da svi ostanu kao robovi. Josef inzistira da samo Binjamin treba ostati; ostali se imaju vratiti svom ocu.

Deja vu pred njihovim očima! Još jednom, braća mogu otići Jaakovu –bez jednog od Rahelinih sinova i iznijeti mu olakotne okolnosti. A ovog puta, bila bi to istina! Bez lu-

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

kavštine, kao što je to bilo s Josefom. Ovo stvara podlogu za istinsku t’šuva. [Rambam, u svojoj knjizi Hilhot T’šuva, iznosi različite elemente t’šuve. Potom on uvodi koncept t’šuva g’mura – potpune t’šuve, za koju on kaže da se može jedino postići (ili barem prepoznati) ako se dogode iste (ili vrlo slične) okolnosti kao kada je bio počinjen prvobitni grijeh.] Hoće li to braća prepoznati kao priliku da se spase i reći da nemaju snage išta učiniti, ili će se usprotiviti zagonetnom vladaru Egipta i biti spremni boriti se za Binjamina? I ovog puta to će biti jednostavnije učiniti jer nisu učinili ništa pogrešno.

U standardnom stilu "neizvjesnosti", parša završava s tim pitanjem. Moramo ostati podešeni na istoj frekvenciji za slijedeći tjedan kako bismo doznali odgovor.

Š’vii – sedma alija 7 p’sukim –Bamidbar 28,9-15

Tora govori o "prinosu Musaf" za šabat – dva janjeta. U skladu s tim, mi molimo Musaf na šabat. Musaf na Roš hodeš se sastoji od dva bika, jednog ovna, i sedam jaganjaca. Uz te "olot", treba prinijeti i jarca kao "žrtvu za grijeh" Korbanot su popraćene vinom za lijevanice (različite količine za različite životinje), te smjesom finog brašna i ulja, poznatom kao m’nahot.

Maftir, druga Tora – 6 p’sukim –Bamidbar 7, 42-47, (6. dan)

Kada Šabat Hanuka ne pada na prvi niti na posljednji dan Hanuke –drugim riječima, kada ima samo jedan Šabat Hanuka, onda je Maftir odlomak od 6 pasuka o darovima plemenskih vođa na dan posvećenja Miškana. (Čitanja na prvi i posljednji dan uključuju više redaka. Ka-

da je šabat uz to i Roš hodeš, maftir je u trećoj knjizi Tore, no još uvijek odlomak od 6 pasuka.)

Za šesti dan Hanuke (naše Hanuke i Hanukat HaMizbeah koji se prvi puta zbio), vođa plemena Gad prinio je svoje darove. Eliasaf ben Deuel prinio je točno isto ono što je prinio svaki od ostalih Nesi’im, no Tora ponavlja pojedinosti, tako da je svako pleme "imalo svoj dan", da se tako izrazim. Neki komentari pripisuju različita značenja istim stvarima, za svako pleme, naglašavajući tako individualni karakter plemena.

Haftara Šabat Roš hodeš Hanuka, 21 p’sukim, Zaharia 2,14-4,7

Posebna Haftara za Šabat Hanuka "posuđena" je iz B’ha’alot’ha, i očita poveznica među njima je Menora. Hanuka ima paralela duž čitave povijesti.

Početne riječi Haftare su B-žje obećanje da će boraviti među nama. To je glavni razlog izgradnje Miškana i Beit HaMikdaša, i to je svrha njegovog ponovnog posvećenja, kao što to činimo na Hanuku.

Haftara sadrži viđenje o maslinovom ulju koje čudesno teče u zlatnu menoru uz koju se nalaze masline. Vizija na toliko načina odgovara priči o Hanuki. Ona je također i osnova za grb Države Izrael. Ovo je posebno značajno u svjetlu značenja vizije. Poruka kralju, Židovskim vođama općenito, je da se naš uspjeh ne mjeri moći i snagom, već duhom B-žjim. To je bila važna poruka Hašmonejcima, i ona ostaje kao poruka od životne važnosti za vođe današnjeg Izraela.

s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Jack

Tarjag - 613 zapovijedi

U parši Mikec ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo nastaviti s razmatranjem općih principa.

Rambamov drugi princip: Ne uključuje se obavezno sve što se hermeneutički izvodi

Kratak pregled 14 pravila kojima se Maimonides koristio kao kriterijima pri sastavljanju svog popisa 613 micvos

"Hermeneutika" se odnosi na umješnost interpretacije Biblije. Trinaest pravila Rabi Jišmaela za tumačenje Tore, koja se govore svakog jutra kao dio predmolitava, često se nazivaju "hermeneutičkim zakonima". Drugi talmudski učenjaci imali su popise s više ili manje takvih zakona (Hilel je imao sedam pravila, Rabi Eliezer b. Josi HaGalili imao ih je 32), no oni su zapravo rezali istu tortu na različit broj kriški. Među hermeneutičkim procesima nalaze se elementi poput "kal v'homer" (logičan zaključak, primjerice, da osoba koja može podići 50 kilograma zasigurno može podići 20 kilograma) i "gezera šava" (tradicija važnosti iste riječi koja se koristi u različitim kontekstima).

Neki zakoni koji proizlaze iz upotrebe tih hermeneutika su biblijski, dok su drugi rabinski. (Ovi prvi su potpore teksta primljenih tradicija, dok drugi mogu biti izravno doneseni propisi). Kao i kod rabinskih "micvos", kao što je čitanje Megile (kao što je objašnjeno u Načelu #1), neki su raniji učenjaci možda pogriješili pretjeranim kompenziranjem, što je dovelo do toga da su na svoj popis uključili stvari koje se zapravo ne nalaze među 613 micvos

Rambam daje primjer: Pesahim 22b raspravlja o mogućnosti da svako pojavljivanje riječi "es" u Tori može značiti uključivanje još nečega. Rabi Akiva kaže da u Pnz. 6,13 ("es G-spoda, svog B-ga, ćeš poštivati"), naizgled suvišna riječ uključuje obvezu iskazivanja primjerenog poštovanja učenjacima Tore. Međutim, Rambam nas upućuje da obveza poštovanja učenjaka nije jedna od 613 micvos. Slično tome, dodatna riječ "es" u Izl 20,12 ("Poštuj es svog oca i es svoju majku") može uključivati vlastitog muža, starijeg brata ili pomajku (kao u Kesubos 103a), ali to nisu zasebne micvos

Ako bi tko uključio sve hermeneutski izvedene zakone, micvos bi bilo na tisuće! I sasvim je svejedno je li Moše osobno bio taj koji je dao tumačenje. Rambam navodi Talmud u Temura (16a) da je 1.700 takvih obrazloženja zaboravljeno tijekom razdoblja žalovanja nakon Mošeove smrti. (Bez sumnje, bilo je mnogo, mnogo više takvih pouka kojima nas je podučio Zakonodavac, a koje nisu zaboravljene!)

Pa tako, zakoni izvedeni obrazlaganjem, iako mogu biti biblijski, ne nalaze se nužno među 613 micvos. Jedine takve stvari koje mogu biti uključene su one koje su bile dio prihvaćene tradicije, za koje je egzegeza samo podrška, a ne izvor te prakse.

■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

Negativne zapovijedi

17. Negativna je zapovijed ne izvući koristi od bilo kakvog ukrasa idola ili od njegovih ornamenata kao što kaže Pismo, nećeš se polakomiti za srebrom ili zlatom koje je na njima i uzeti ga za sebe (D'varim 7,25).

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

18. Negativna je zapovijed ne izvući korist od idola, od njegovih žrtava ili njegovih poslužitelja, ili bilo čega što se čini u njegovo ime kao što kaže Pismo, i nećeš dovesti gadost u kuću svoju (D'varim 7,26); i dalje kaže, i ništa od zabranjenih stvari neće ti prionuti za ruku (D'varim 13,18). Ako netko izvuče korist od bilo koje od ovdje navedenih stvari, on krši dvije

zabrane. Bilo koji predmet idolopoklonstva kojeg nisu načinile ljudske ruke, poput brijega ili stabla koje je posađeno da bi rađalo plod a ne za idolopoklonstvo, ili domaća životinja kojoj ništa nije učinjeno sa svrhom idolopoklonstva – dopušteno je imati koristi od svih njih; ali od onoga što je na njima, zabranjeno je imati koristi.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

19. Negativna je zapovijed ne stupiti u brak s nežidovskom osobom

kao što kaže Pismo, niti ćeš sklapati brakova s njima (D'varim 7,3).

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Rabbi

Abramowitz:

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Liječi li vrijeme sve rane?

Josef se ponovno susreće sa svojom braćom u Egiptu, više od dvadeset godina nakon što je bio prodan. Te su godine bile ispunjene kušnjama i nevoljama, no one završavaju pobjedonosnim usponom na vlast. Nakon što ponovno vidi svoju obitelj, što Josef osjeća? Je li ispunjen gorčinom ili su vrijeme i sreća koja ga je pratila učinili da njegova ljutnja izblijedi? Traži li on osvetu ili je spreman oprostiti?

• Što od gore navedenog po vašem mišljenju motivira Josefove postupke prema njegovoj obitelji kada su došli u Egipat? Kako pomiriti s jedne strane Josefovo oštro postupanje i podmetanje Benjaminu, s njegovim istodobnim davanjem darova i vraćanjem novca njegove braće, s druge strane?

• Koliko ima istine u izreci "vrijeme liječi sve rane"? Da ste bili na Josefovom mjestu, biste li mogli ostaviti prošlost iza sebe? Koji bi vam osjećaji bili najsnažniji? Vođe u izgnanstvu

Priča o Josefu, Megilat Ester i Knjiga Daniela događaju se u izgnanstvu i ne iznenađuje da međusobno sadrže mnogo podudarnosti .

• Što svaka priča podučava o životu pod tuđom vladavinom, i konkretnije, što znači biti Židov na vodećem položaju u izgnanstvu? Mogu li se izazovi s kojima su se suočavali biblijski protagonisti usporediti s izazovima s kojima se susreću vođe danas?

• Je li opravdano da vođa pogazi svoje Židovske vrijednosti kako bi zadržao svoj položaj koji će mu omogućiti da štiti svoju naciju? Treba li cilj vođe u dijaspori biti puko preživljavanje ili pak

aktivno promoviranje njihovih vjerovanja i religije? Kako je svatko ponaosob, Josef, Ester i Danijel, odgovorio na ova pitanja?

• Kako u priči o Josefu tako i u Megilat Ester, Hašem djeluje iza kulisa, skriveno, dok je u Knjizi Danijela njegova čudotvorna intervencija otvoreno pokazana. Što bi mogao biti razlog za tu različitost? Mislite li da je Hašemova providnost, općenito govoreći, manje uočljiva u izgnanstvu nego u Izraelu?

Josef Pravednik?

U rabinskoj literaturi Josefa se često naziva קמ צד״ףסעמ " ". No, neki komentatori sugeriraju da se Josef u Egiptu zapravo počeo asimilirati. S kojim se opisom slažete? Koje dokaze možete dati za svako od ovih gledišta?

• U kojoj je mjeri Josef osobno odgovoran za mržnju koju su njegova braća gajila prema njemu? Uči li on iz svojih pogrešaka dok se priča razvija?

• Josef svom sinu daje ime Menaše, "מִּלָ ֲ״לכ״ ֶא״םמִּדֹלֱא״מִּנַשַנ״מִּכ ״ִּבאָ״ מֵב״לכ״ ֵאְע י ". Da li to ukazuje da je Josef aktivno odlučio okrenuti leđa svojoj obitelji i naslje-

đu? Kako se (ako se uopće) promijenio Josefov vjerski identitet tijekom njegovog boravka u Egiptu?

• Što ljude navodi da odstupe od svoje vjere ili da joj se vrate?

Čovjek

izigrava B

-ga

• Prema Rambanu Josefovi postupci u Egiptu bili su vođeni željom da ispuni svoje snove. On smatra da su snovi neka vrsta proročanstva i da je čovjek koji je dobio takvo znanje dužan izvršiti volju Hašema. Abarbanel osporava tu pretpostavku tvrdeći da je odgovornost Hašema, a ne čovjeka da dovede do ostvarenja proročanstva. S kim se vi slažete?

• Sam Abarbanel tvrdi da je Josef nanosio patnju svojoj braći kako bi im pomogao da postignu pokajanje za svoje grijehe prema njemu. Josef je želio da oni budu kažnjeni na ovom svijetu, kako bi ih poštedio teže kazne u Svijetu koji će doći. Je li kažnjavanje braće išta više Josefov posao od ispunjenja proročanstava?

■

Prevela Tamar Buchwald

Rav

Kook:

Josef i Jehuda

Svađa između Jakovljevih sinova usredotočena je na dva konfliktna pogleda vezana uz svetost židovskog naroda. Jehuda je smatrao da se moramo ponašati u skladu s trenutnom realnošću i da, prema sadašnjoj situaciji, židovski narod mora ostati odvojen od drugih naroda kako bi sačuvao svoje jedinstveno nasljeđe. Josef je, s druge strane, vjerovao da se moramo usredotočiti na krajnji cilj. Moramo uzeti u obzir skriveni potencijal budućeg vremena u kojem će 'narodi hodati u tvom svjetlu' (Izaija 60,3). Tako smo, prema Josefu, čak i danas odgovorni za duhovno uzdizanje svih ljudi.

Koji je pogled ispravan – Jehudin pragmatični nacionalizam ili Josefov vizionarski univerzalizam?

Sadašnjost nasuprot budućnosti

Rasprava između Jehude i Josefa u stvari je odraz temeljne podjele u svijetu. Ponor između trenutne stvarnosti i budućeg potencijala ukorijenjen je u temeljima svemira. Drugog dana Stvaranja, B-g je stvorio 'rakiu', nebeski svod koji je dijelio vode ispod od voda iznad njega (Berešit 1,7; vidi Hagiga 15a). Ta podjela simbolizira ponor između sadašnjosti (predstavljene 'vodama dolje' u ovom svijetu) i

budućnosti (predstavljene 'vodama gore' na nebesima). Nemogućnost da otkrijemo potencijal budućnosti u sadašnjosti je temeljni nedostatak našeg svijeta; suprotno drugim danima Stvaranja, Tora opisujući drugi dan kada se dogodilo to razdvajanje, ne kaže da je 'bilo dobro'.

Josef i slovo hei

Prema midrašu (Sota 36b), anđeo Gavriel naučio je Josefa 70 jezika. Gavriel je također dodao slovo 'he' iz B-žjeg imena Josefovom imenu te ga je nazvao 'Jehosef' (Ps. 81,6). Koje je značenje tog dodatnog slova?

Mudraci nam kažu da je B-g ovaj svijet stvorio pomoću slova he, a svijet koji će doći pomoću slova jud (Berešit Raba 12,9). U Josefovom pogledu na svijet, svaki narod ima svoj budući duhovni potencijal, ovisno o tome kako će se uklopiti u posljednji plan kiduš ha-Šema, posvećenja B-žjeg Imena i objave Njegove vladavine u svijetu. Posebna uloga svakog naroda predstavljena je posebnim jezikom. Međutim, bez slova he, Josef ne bi mogao dobro shvatiti jezik svakog naroda, tj. ne bi mogao shvatiti prirodu njihovih uloga u budućem svijetu. Dodavanjem slova he njegovom imenu – slova pomoću kojeg je stvoren

ovaj svijet – Josef je stekao sposobnost razumijevanja svemira onakvog kakav postoji sada. Josef je tada bio sposoban dokučiti jezike svih naroda i procijeniti njihov duhovni potencijal.

Josef je bio sposoban razlikovati potencijal svijeta za kiduš ha-Šem pomoću tog jednog slova. On je koristio he, slovo koje je zatvoreno sa triju strana, kao da je budući potencijal gotovo u potpunosti sakriven. Jehuda je, s druge strane, gledao na duhovno stanje svijeta kao da je otkriveno već sada.

"Josef, koji je posvetio B-žje Ime u privatnosti, zaslužio je jedno slovo B-žjeg Imena. Jehuda, koji je posvetio B-žje Ime u javnosti, zaslužio je dobiti cijelo ime prema B-žjem Imenu" (Sota 36b).

Dvije vrste cadikima

Prema Zoharu, Benjamin je upotpunjavao svog brata Josefa. 'Rahel je rodila dvojicu cadikim, Josefa i Benjamina. Josef je bio 'viši cadik', dok je njegov brat Benjamin bio 'niži cadik' (Vajece 153b). Kakve su ovo dvije vrste cadikim?

'Viši cadik' je kanal za 'šefa' (B-žji utjecaj), privlačeći je odozgo, dok 'niži cadik' prosljeđuje taj utjecaj fizičkom

svijetu. Benjaminova uloga bila je da ispuni naš svijet svetošću. Cijelog svog života, Benjamin je brinuo o tome da bi Hram trebao biti izgrađen na dijelu Erec Jisraela koje će nastaniti njegovo pleme. Zašto je to Benjaminu bilo od tako velike važnosti?

Hram je 'kuća molitve svih naroda', koji dozvoljava svima da imaju udio u njegovoj svetosti. 'Da su narodi znali koliko je Hram bitan za njih, sagradili bi utvrde oko njega kako bi ga zaštitili' (Tanhuma Bamidbar 3). Hram je imao temeljnu ulogu u Josefovom univerzalnom pogledu na svijet.

Kraljevstvo i Hram

Rasprava između Jehude i Josefa može se oslikati dvjema institucijama: kraljevstvom i Hramom. Kraljevstvo, čija je uloga bila da zaštiti nacionalnu svetost židovskog naroda, bilo je utemeljeno na Jehudinim područjima, u Hebronu i Jeruzalemu. Hram, čija uloga je bila da uzdigne čitavo čovječanstvo, bio je sagrađen na Benjaminovoj zemlji. Ipak, Hram je djelomično bio sagrađen i na dijelu zemlje koji se iz Jehudinog područja protezao do Benjaminovog. Taj dio zemlje predsta-

vlja sintezu Jehude i Josefa, ujedinjenje nacionalnog i univerzalnog pogleda.

Mikec, naziv ovotjedne parše, znači 'na kraju'. Midraš Tanhuma objašnjava da je B-g uspostavio kraj za sve stvari. Kao što je Josefovo zatvoreništvo došlo svome kraju u parši Mikec, tako će i konflikt između Jehude i Josefa biti razriješen nakon konstruktivnog perioda razvoja i promjene. Temeljno neslaganje u svijetu bit će popravljeno, a ponor između sadašnjosti i potencijala budućnosti, između voda ispod i iznad svoda, bit će iscijeljen.

Josef i zlo oko

Rabi Johanan, učenjak iz trećeg stoljeća, imao je neobičan običaj. Ponekad bi sjedio u blizini gradske mikve. Na taj način, objašnjavao je, židovske žene će me vidjeti kada izlaze iz mikve i imat će djecu prekrasnu poput mene. Rabi Johananovi prijatelji pitali su ga: Ne bojiš li se 'zlog oka'?

"Ja sam Josefov potomak,' odgovorio je, 'a zlo oko nije imalo vlasti nad njim." (Berahot 20a)

Na stranu ljepota rabi Johanana, ali ova priča nameće još neka zanimljiva pitanja. Što je to 'zlo oko'? Je li to samo primitivno praznovjerje? I zašto je Josef, više od svih drugih biblijskih likova, bio imun na to?

Talmud objašnjava da je Josef zaslužio zaštitu od 'zlog oka' budući da "njegove oči nisu željele imati koristi od onoga što mu nije pripadalo." Gđa. Potifar pokušala ga je zavesti, no Josef je ostao vjeran B-gu i svom poslodavcu. Uistinu čin velikog moralnog integriteta – ali na koji način to ima veze sa 'zlim okom'?

Rav Kook objasnio je da je 'zlo oko' primjer toga kako jedna duša može utjecati na drugu kroz nevidljive veze koje postoje među njima. Svi smo mi pod utjecajem svoje okoline. Život među plemenitim i pravednim ljudima ima vrlo pozitivni efekt, dok život među zlima i korumpiranima ima negativan efekt. Zlo oko je otrovni utjecaj zloćudnih osjećaja ljubomore i zavisti onih oko nas.

Čovjek koji je učvrstio svoju unutarnju odlučnost i ne dopušta sebi da bude odveden sa pravog puta, unatoč vanjskim pritiscima – takav čovjek sagradio je zid koji štiti njegovu dušu od vanjskih utjecaja. Biblijski junak koji je najviše iskazao snagu karaktera i čvrsto odbio poći krivim putem je Josef. Sedamnaestogodišnjak, mlad i zgodan, odvojen od zaštite svoje obitelji i kulture, rob kojeg zavodi moćna i atraktivna žena, Josef je unatoč svemu tome ostao vjeran svojim idealima. Josef je odlučio da neće biti savladan svojim okruženjem, bez obzira na moć uvjeravanja. Zbog svog herojskog stava, zaslužio je da 'zlo oko' nema vlasti nad njim i njegovim potomcima.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Josef i Jehuda

Židovski snovi

Sve ljude uključene u ljudsku dramu opisanu za nas u ovotjednom čitanju Tore progone njihovi nekadašnji postupci, ponašanja i odnosi. Faraona uznemiri njegov san o kraljevstvu u kojem snažni vladaju nad slabima, i odjednom se taj prijašnji san pretvori u noćnu moru u kojoj slabi proždiru moćne. Faraonov peharnik je mislio kako je svoju nekadašnju nesmotrenost ostavio iza sebe i sada bez ikakve opasnosti može zaboraviti na sve i svakoga koji ga povezuju s vremenom koje je proveo u tamnici.

Sada se prisiljen prisjetiti mladog Židova Josefa i još jednom skrenuti Faraonu pažnju na onu čitavu prljavu priču. Josef se podiže do vlasti i položaja, i pokušava izgraditi novi život za sebe daleko od svoje domovine i svoje obitelji.

Kad, gle, sada se pred njim pojave desetorica njegove braće s kojima se prije mnogo godina žestoko posvađao i koja su ga prodala da bude

rob egipatskoj aristokraciji. Odjednom se kod njega ponovo bude njegovi davni s neba nadahnuti snovi i ponovo ga zaposjeda gorčina zbog odnosa s njegovo desetoro braće. Braća ne shvaćaju da stoje pred svojim bratom Josefom. Ali se sa kajanjem prisjećaju zavade s njime i svog nimalo suosjećajnog postupanja prema njemu, te opasnost u kojoj su se u našli Egiptu vide kao neku vrstu B-žanske kazne zbog svoje bezdušnosti i pomanjkanja suosjećanja prema svom bratu.

A tamo u Zemlji Izraelovoj, stari otac Jaakov neutješan je zbog nestanka Josefa, jer on je još uvijek uvjeren da su stari Josefovi snovi bili istinita proročanstva i stoga moraju nekako i dalje vrijediti i ispuniti se.

Prošlost nikada ne nestaje, ni u osobnom životu, ni u životu naroda, a niti u događanjima među narodima. Svaki pokušaj da se, nazovimo to tako, "krene dalje" uvijek sputa teret prošlosti koji smo prisiljeni i

nadalje nositi sa sobom. Naš naraštaj Židova još uvijek progoni holokaust.

Narodi Europe još uvijek su obuzeti svojim starim i gotovo urođenim prezirom i mržnjom prema Židovima i judaizmu. Oni tog demona ne mogu izbrisati iz svog bića. Ljevicu još uvijek progoni pogrešna vizija i nedostižne ekonomske i socijalne teorije marksizma devetnaestog stoljeća, sa svim njegovim zlonamjernim nusproduktima. Prošlost steže naš svijet i ostavlja tek malo prostora za mir i zadovoljstvo. No postoji i pozitivna prošlost koja također egzistira i u Židovskom svijetu – prošlost Sinaja i Jeruzalema, Tore i odabranosti, tisućgodišnjeg tradicionalnog Židovskog života i čvrstih moralnih vrijednosti.

Ta se prošlost polagano vraća mnogim Židovima koji su na nju zaboravili ili koji nikada o njoj nisu dovoljno znali. Prošlost je, stoga, moćno oružje za oblikovanje naše sadašnjosti i, dakako, naše buduć-

Rabbi Berel Wein:

nosti. To je prošlost koja je spasila Josefa i njegovu braću i ponovo postavila Jaakova za oca nacije Izraela. Prošlosti se nije uvijek ugodno prisjetiti. No ona je uvijek neophodna i poučna. Dok sanjamo o slavnoj budućnosti moramo se sjetiti da nas naša prošlost uvijek prati na našem životnom putu.

Središnja je točka ovotjedne paraše da je Josef prepoznao svoju braću dok ona njega nisu prepoznala. Očiti je razlog za to, to što je Josef, budući da je čekao na ostvarenje svojih b-gomdanih snova, tražio svoju braću, dok oni, sama braća, nisu bili Josefu partneri u tim snovima i stoga nisu mogli ni zamisliti da se klanjaju pred Josefom.

Postoje sni koji su, privatni, osobne prirode, i mnogo puta ih nije moguće podijeliti s drugima. Međutim, ponekad postoje snovi koji su toliko izvanredni i vrše utjecaj na pokoljenja i narode tako da ih se mora podijeliti s drugima. Josefovi snovi bili su takve naravi. Braća su pogrešno protumačila Josefove riječi kao pokušaj da ovlada njima i kontrolira ih. Snovi su, međutim, zapravo nagovještavali da će Josef spasiti Jaakova i njegovu obitelj u vrijeme gladi i krize.

Josef je poželio svoje snove podijeliti sa svojom braćom. Braća, koja su te snove doživjela kao zlu namjeru, nisu željela imati ništa s njihovim ispunjenjem ili ostvarenjem. S druge strane, Jaakov sudjeluje u Jo-

sefovim snovima i mada ukori Josefa zbog njegovog ponašanja prema svojoj braći, on čuva poruku snova i na neki je način siguran da će se oni ispuniti.

Onome koji ne želi imati udjela u snu bit će teško identificirati se sa snivačem ili čak i pokazati naklonost prema njemu. Josef koji je želio da njegovi snovi budu i njihovi snovi istog trenutka prepoznaje svoju braću. Braća, koja još uvijek nemaju ništa zajedničkog s Josefovim snovima, ne mogu ga prepoznati niti se identificirati s njime.

Židovskog društva utemeljenog na vrijednostima Tore i sveopću predanost napretku civilizacije i unapređenju ljudskog društva.

Test Židovskog kontinuiteta i lojalnosti bio je da li je pojedini Židov imao udjela u tim velikim snovima ili ne. Oni koji nisu, na kraju više nisu mogli prepoznati svoju vlastitu braću. Zbog toga su Židovi na posljetku postali negativne sile u Židovskom društvu, ali i u svjetskom društvu.

Židovsko obrazovanje tijekom vjekova nije samo podučavalo znanje i Židovsku tradiciju već je u Židovsku dušu i um usađivalo vizije i snove koji su životodavna sila Židovskog opstanka. Mnogi od problema koji postoje u današnjem Židovskom društvu, ovdje u Izraelu, no posebno u dijaspori, rezultat su činjenice da mnogi Židovi više ne dijele Židovske snove.

Židovski je narod tijekom vjekova sanjao mnoge snove. Neki od tih snova bili su osobne prirode. Kao takvi, oni zapravo nisu imali trajnog efekta. Međutim, bilo je veličanstvenih, nacionalnih, pa čak i univerzalnih snova koji su bili dio Židovske tradicije i društva. Ti su snovi uključivali povratak u Zemlju Izraelovu, uspostavu pravednog i moralnog

Ovo objašnjava mnogo negativnosti i gorčine koji su nažalost prisutni u Židovskom svijetu. Mi moramo gledati na one koji snivaju kao na heroje, i na vizionare kao na istinske vođe našeg naroda. Josef još uvijek živi sa svojim snovima, svojom tvrdoglavošću, svojim nadama i svojom dobrotom. Neka bismo svi mi, njegova braća, bili dovoljno mudri da ga prepoznamo u svojoj sredini.

Šabat šalom i sretna vam Hanuka.

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Židovski snovi

Faraonu, koji je usnio vrlo uznemirujuće snove, rečeno je da u zatvoru ima jedan čovjek koji može rastumačiti snove. "Tako je faraon poslao po Josefa da ga brzo dovedu iz zatvora. On je obrijao svoju kosu i promijenio svoju odjeću te došao pred faraona." (Berešit 41,14). Sefer Jismah Jehuda citira drugi sefer (Macmeah Ješuos) koji iz ove priče izvlači veliku pouku.

Josef je u zatvoru proveo mnoge godine. Kada je konačno izašao, taj je izlazak došao veoma brzo: vajerecuhu min ha'bor – požurili su se dovesti ga iz zatvora. Lekcija koju moramo imati na umu čitavog svog života je – ješu'at Hašem k'heref ajin – B-žje spasenje dolazi u treptaj oka.

Čovjek može godinama prolaziti kroz kušnje i uopće ne vidjeti svjetlo na kraju tunela, no oslobođenje može doći niotkuda, doslovno u trenu. Tu ideju ističe prorok Izaija: "…Ja, Hašem, ubrzat ću to kad bude vrijeme (b'ita ahišena)" (Ješaja 60,22).

Talmud (Sanhedrin 98a) zaključuje na temelju ovog stiha da izbavljenje može doći na jedan od dva načina – ili u za to određeno vrijeme (b'ita), ili može biti ubrzano i doći ranije, kada Hašem odluči da ga ubrza (ahišena).

To je talmudsko tumačenje, ali jednostavno tumačenje stiha je "Ja ću ga donijeti brzo u pravo vrijeme"

Dakle, bili smo u izgnanstvu više od 2000 godina. Milijuni Židova rođeni su i umrli u iščekivanju izbavljenja, a ono još nije došlo. Međutim, to nas ne smije obeshrabriti u prihvaćanju činjenice da će ono doći i to brzo, kada dođe vrijeme za to. To je doslovno tumačenje stiha: Bit će to u svoje vrijeme, ali kad se dogodi, dogodit će se vrlo brzo. Bez obzira na to što galut ponekad izgleda beskonačno, to nas ne bi trebalo obeshrabriti od razmišljanja da se stvari mogu preokrenuti u trenu.

To je lekcija Josefovog oslobođenja iz zatvora. Unatoč činjenici da je boravio u zatvoru godinama, kada je

došlo oslobođenje, bilo je to 'vajericuhum min ha'bor' (brzo su ga izvukli iz zatvora). Nažalost, to je vrlo čest scenarij u mnogim područjima života. Postoje ljudi čija djeca traže supružnika. Ponekad taj proces može trajati jako dugo i to postaje obeshrabrujuće i za roditelje i za djecu.

Međutim, vrlo često, kada se dogodi – dogodi se u trenu! Mladić upozna pravu djevojku; djevojka upozna pravog mladića. Svaki od njih tražio je tko zna koliko vremena, a sada su, odjednom, njih dvoje sigurni da su pronašli onog pravog! I to je primjer 'b'ita ahišena' (u svoje vrijeme, ubrzat ću to). Nadam se da će ovo poslužiti kao ohrabrenje tisućama ljudi koji prolaze kroz to iskustvo.

Jismah Jehuda citira sljedeću priču sa Rav Jichakom Ze'evom Soloveitchikom (Brisker Ravom): Rav Soloveitchik trebao je biti 'mesader kidušin' (službenik na vjenčanju) jednome od svojih studenata. Pod hupom, mladić je shvatio da je prsten ostavio kod kuće. Brisker Rav je inzistirao na tome da unajme taksi, pošalju nekoga kući po prsten i odgode vjenčanje dok prsten ne stigne. To je trajalo 15 minuta. Prsten je stigao i oni su stali pod hupu. Pod hupom, 'hatan' je bio spreman staviti prsten na 'kalin' prst i reći "Harei at mekudešet li", kad mu je odjednom prsten pao.

Svi su zastali. Najprije je zaboravio prsten, a sada mu je ispao. Nisu li to loši predznaci? Halahist kakav je bio, Brisker Rav je o tim predznacima rekao sljedeće, "Ovo ne znači apsolutno ništa! To samo znači da hupa mora doći 'b'šaa tova u'muclahat' (u dobar i uspješan tren). Prije 15 minuta, nije bio taj tren. Prije 30 sekundi, nije bio taj tren. 'Šaa tova u'muclahat' bila je točno 15 minuta i 30 sekundi nakon

Rabbi Yissocher Frand: Dugo iščekivanje i brzo oslobođenje

vremena koje je prvotno bilo određeno za 'hupa' i to je vrijeme u koje će ona biti izvršena."

Tako je sa svim 'šiduhim' (bračnim spojevima). Ponekad 'šaa tova u'muclahat' uzima više od 15 minuta i 30 sekundi. Ponekad je to 5 godina, 10 godina, čak i duže. Moramo se sjetiti –'b'ita ahišena'. Kada vrijeme konačno dođe, dogodit će se brzo. B-žjom voljom, i buduće otkupljenje također će doći u svoje pravo vrijeme (b'ita) i brzo (ahišena).

Josef je odražavao atribute Svemogućeg

Ima zanimljiv Ba'al HaTurim u ovotjednoj parši. Na stih "A Josefu su se, prije no što je nastupila prva godina gladi, rodila dva sina koja mu je rodila Osnat, kći Potifera, svećenika iz Ona." (Berešit 41,50) Baal HaTurim komentira: Samo su dva mjesta u Humašu na kojima srećemo riječ "u'l'Josef" (a Josefu) – ovdje i u Mošeovom blagoslovu Josefovom plemenu u parši Zot haBraha: "A Josefu je rekao: Neka Hašem blagoslovi njegovu zemlju… " (Devarim 33,13)

Lekcija koju uči Baal HaTurim je da je Josef zaslužio blagoslov nad svojom zemljom jer se u godinama gladi uzdržavao bračnih odnosa (izvedeno iz činjenice da stih naglašava da su njegova dvojica sinova rođeni prije početka prve godine gladi). To tumačenje pojavljuje se u traktatu Tanis koji kaže: "Tkogod sudjeluje sa zajednicom u vrijeme nevolje, taj će zaslužiti da sudjeluje i u vrijeme utjehe." (Taanis 11a).

Zemlja koju je Josef primio u Erec Jisraelu bila je blagoslovljena obiljem Svemogućeg. Kako je Josef to zaslužio? Josef je bio drugi najmoćniji čovjek na svijetu. Živio je u luksuzu. Međutim, on si je uskratio zadovolj-

stvo bračnih odnosa jer je htio suosjećati sa ljudima koji su patili. Iz tog razloga, bio je nagrađen posebno plodnom zemljom.

Raši piše (u parši Zot HaBraha): "Među nasljeđem svih plemena, nijedna zemlja nije toliko puna obilja kao što je Josefova." Bila je to najplodnija zemlja u cijelom Erec Jisraelu. On je dijelio teret sa drugim ljudima i zato mu je Ribono šel Olam uzvratio, mnogostruko.

Rav Matisyahu Solomon daje krasan uvid u komentar Ba'al HaTurima. Mošeova braha za Josefa u parši Zot haBraha dodaje "najboljim plodovima koje sunce daje i najboljim rodom svakog mjeseca; onim što je najbolje sa istočnih gora i onim što je najbolje s vječnih gora; najboljim plodovima zemlje i naklonošću Onoga koji je prebivao u grmu (u'racon šohnei sne)…" (Devorim 33,14-16). Što znači stih "u'racin šohnei sne"?

Raši u Zot HaBraha objašnjava da se "Onaj koji prebiva u grmu" odnosi na Svemogućeg koji se židovskom naro-

du po prvi puta pojavio u (gorućem) grmu.

Raši, u parši Šemot, objašnjava da se Hašem po prvi puta pojavio pred Mošeom u grmu zato što je to nisko stablo. Hašem je time rekao židovskom narodu, "Vi ste u boli, podnosite egipatsko ropstvo, i Ja sam također u boli." To je fizička manifestacija koncepta "Imo Anohi b'cara" (Ja sam s njim u vrijeme njegove nevolje). Ja osjećam vašu bol. To je atribut Svemogućeg. On prebiva u trnovitom grmu i stoga suosjeća sa zajednicom u vrijeme nevolje.

Rav Matisyahu ističe da se samo dva puta u Tori Svemogućem obraća kao Onome koji prebiva u trnovitom grmu – prvi puta u parši Šemot i drugi puta u blagoslovu Josefa u parši Zot HaBraha. Poanta je, kaže on, da Svemogući "nosi breme svog prijatelja" . (On je 'nose b'ol im haveiro'). On osjeća bol židovskog naroda i On cijeni ljude koji također osjećaju tuđu bol. Josef je bio takav čovjek i Hašem ga je prikladno nagradio najplodnijom zemljom Erec Jisraela.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Dugo iščekivanje i brzo oslobođenje

Nezgodan dar

Ovaj tjedan Faraonovi snovi o kravama i usjevima zahtijevaju tumačenje. Njegov peharnik prisjeća se Josipove sposobnosti da protumači snove. Josipa dovode iz zatvora, šišaju ga i odijevaju u prikladnu odjeću za susret s vladarom Egipta. Faraon shvaća da su Josipova tumačenja istinita (da će doći do sedam godina obilja nakon kojih će uslijediti sedam godina gladi), te postavlja Josipa za najmoćnijeg čovjeka u cijeloj zemlji kako bi zemlju pripremio za glad.

Josip čeka svoju braću da dođu u Egipat. Baš u to vrijeme, oni dolaze kupiti hranu i ne prepoznaju ga. On ih optužuje da su uhode i raznim makinacijama uspijeva postići da dovedu Benjamina, svog najmlađeg brata, u Egipat. Zatim Josip optužuje Benjamina za krađu njegovog posebnog pehara. Zašto Josip to čini? Je li velik čovjek popustio pred privlačnošću osvete? Sljedećeg tjedna sve će postati jasnije.

Josip je jedini biblijski lik kojeg se naziva cadikom – pravednikom. Znamo da je Biblija puna pravednih pojedinaca. Što je to posebno kod Josipa da se upravo on ističe pravednošću više od drugih?

Govorio sam prošle godine o Josipovoj voljnosti da preuzme odgovornost, nečemu što je on sažeo u svom karakteru više nego bilo koji drugi biblijski lik, osim možda Mojsija. I ja vjerujem da je to srž onoga zbog čega je poznat kao 'pravednik'.

Ali ove godine želim to malo proširiti.

Josip je bio onaj koji je davao ljudima i to ne samo kad mu je bilo zgodno davati. Jedan od mnogih primjera mogao bi biti onaj kada je njegov otac zatražio od njega da ode do svoje braće u Dotan, a on je otišao bez oklijevanja – iako je znao da ga braća mrze i da će biti nasilni prema njemu. Njegov otac je nešto trebao i on je bio spreman odgovoriti na to, čak i ako je zadatak bio nezgodan.

Za mene, primjerice, davati mojoj ženi kada je zgodno, znači kupiti joj cvijeće ili poklon za godišnjicu, ili izaći s njom na večeru. Davati kada nije zgodno, znači otići joj po piće u 3 ujutro kada sam iscrpljen i napola spavam, ili otići po djecu u školu umjesto nje iako sam vrlo zauzet. Ali znam da joj je to potrebno pa stoga to ipak učinim.

Pravednost nije samo u davanju. Stvar je u tome da dajemo onda kada je osobi potrebno, bez obzira na to osjećamo li se raspoloženima za to ili ne.

Moja supruga i ja imali smo teškoća u životu i ljudi su nam nudili pomoć. Uvijek smo zahvalni za to. Međutim, najzahvalniji smo onima koji su nam pomogli onda kad nam je zaista trebalo, a ne samo onda kad je njima odgovaralo. Toliko je ljudi koji su spremni pomoći, i to je divno. Ali broj se znatno smanji kada ti je potreban netko tko će te pokupiti iz bolnice u zadnji čas i kada zovemo one koji su nam ponudili svoju pomoć.

Mi, ljudska bića, imamo onaj dobar dio sebe koji uvijek želi davati i dijeliti. I taj dio nas ponekad će se prirodno izraziti. Čak i najsebičniji ljudi ponekad će osjetiti potrebu za davanjem.

Ali izazov davanja nije u tome da dajemo kada smo raspoloženi davati; već u tome da dajemo kada nismo raspoloženi davati.

Pomoći onda kada je ljudima potrebno je ključni element pravednosti kojeg je Josip imao. Mjera u kojoj smo mi u mogućnosti ostaviti nešto što se nama čini važnim kako bismo pomogli čovjeku u vrijeme njegove potrebe, to je mjera u kojoj dajemo zaista iskreno.

Šabat šalom

■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Zašto Hanuku slavimo osam dana, a ne sedam? Na kraju krajeva, čudo s vrčem ulja započelo je tek drugog dana, onda kada bi se vrč ispraznio. Stoga bi se sasvim racionalno moglo pretpostaviti da bi se blagdan Hanuke trebao slaviti tijekom sedam dana za kojih je ulje gorjelo čudom. O čemu se onda radi u prvom danu koji također zavređuje da ga se slavi?

Iz ovog pitanja, po kojem je Beit Yosef (Rabbi Joseph Karo, Španjolska, 16. stoljeće, Turska i Izrael) postao čuven, dolazi duboki uvid mog učitelja i mentora, Rabbi Josepha B. Soloveitchika, z”l, koji će nam pomoći da razumijemo zašto je prvi dan bitna komponenta proslave.

Za razliku od Rašija, koji je postavio pitanje zašto Biblija započinje pričom o stvaranju svemira, a ne prvom zapovijedi Židovskom narodu u Izlasku 12,1-2, Rabbi Soloveitchik prvu zapovijed Biblije vidi u priči o stvaranju samog svijeta. Uostalom, središnje načelo Biblije je zapovijed da se "ide putem", da se postupa u skladu s B-žanskim atributima: "Baš kao što je On milosrdan, tako moramo i mi biti milosrdni, baš kao što je On suosjećajan, tako i mi moramo biti suosjećajni..… "

Rabbi Soloveitchik nastavlja da, isto tako, budući da je B-g stvorio svijet, i mi također moramo oponašati tu kreativnost. I mi također moramo stvarati. A kako je prvo stvorenje Svemogućeg na mjestu bezdana tame bila svjetlost, tako i zadaća Židovskog naroda mora biti da

ide na mračna mjesta i donese svjetlost. To je smisao "usavršavanja svijeta" (tikun olam), B-žanski nalog Izraelu da bude "svjetlo narodima."

Rabbi Moshe Prager, dugogodišnji urednik časopisa Beis Yaakov, pisao je o jednom mladiću u Auschwitzu koji je na prvi dana Hanuke postao bar micva. Dječak je mukotrpno sakupljao otpatke ulja kako bi napravio improviziranu "svijeću", i pozvao jednu malu grupu da je proslave s njim. U mrkloj noći ti su se hrabri, sveti Židovi zbili jedan uz drugog kako bi gledali kako bar micva dječak pali svijeću, izgovara blagoslove te mu se pridružili u pjevanju tradicionalnih pjesama za Hanuku. Baš kad su ih osjećaji počeli vraćati u gotovo zaboravljeno vrijeme radosti, nacistički čuvar ušao je u sobu u kojoj su se okupili, opalio iz puške u vis i izderao se na mladića koji je bio usred zabranjenog postupka da ugasi svijeću. Dijete je, shvaćajući da mu je sudbina zapečaćena, nepokolebljivo pogledalo u oči tog nacista: "Mi Židovi ne gasimo svjetlo. Mi stvaramo svjetlo". Iz nekog neobjašnjivog razloga nacistički se čuvar okrenuo i bez riječi izišao. Usred najrazornije tame ponekad se može pojaviti najveće svjetlo.

I doista, Židovska je misija donijeti B-žje svjetlo svijetu, protjerujući tamu koja neprestano prijeti da će preplaviti B-žje stvaranje. To je smisao čuda svjetlosti Hanuke: moramo svoje svjetlo pridodati B-žjem početnom svijetlu iz vremena stvaranja,

kada je tama helenizma, paganske kultura Čovjeka (a ne B-ga) kao mjerila svih stvari, i ljepota umjesto istine kao najveće dobro, prijetila da uništi naš Sveti Hram. To je dodatno svjetlo menore - "Jer svijeća je zapovijed, i Tora je svjetlost"prevladalo tamu i ponovno za sljedećih 200 godina uspostavilo vladavinu Tore!

Rabin Elijah iz Vilne (Litva, 18. stoljeće), poznat kao Gaon iz Vilne, zapaža da je dvadeset i peta riječ Biblije or (svjetlost), u stihu: "I B-g reče, 'Neka bude svjetlo'" (Postanak 1,3). Kad uzmemo u obzir da se vojna pobjeda Hanuke zbila dvadeset petog dan mjeseca kisleva, i da je Hanuka u Knjizi o Makabejcima i kod povjesničara iz perioda Druge države, Josipa (Flavija), poznata kao Praznik Svjetla - Hag Ha'Urim - oštroumno zapažanje Gaona iz Vilne nije ništa manje nego zapanjujuće.

Sve ovo lijepo objašnjava zašto proslava Hanuke uključuje i prvi dan blagdana. Ustvari, upravo na taj datum, 25. kisleva, na prvi dan Hanuke, iznova nas se podsjeća da svoje svjetlo moramo pridodati postojećem B-žanskom svjetlu kako bismo usavršili nesavršeni, nepotpuni svijet za kojeg nas je B-g zadužio da ga usavršimo i upotpunimo. Ba'jamim ha'hem, ba'zman haze, kao što je bilo u one dane, isto tako i u našima.

Šabat šalom

■

Rabbi Shlomo Riskin: Hanuka

Prevela Tamar Buchwald

Sitnice

"Jakov je ostao sam" (Postanak 32,25). On se vratio da uzme jeftine vrčeve (Hulin 91a)."

"A od preostalih vrčeva dogodilo se čudo za Ruže [Židove]" (iz Maoz Cura).

"Koliko svijeća [Hanuke] palimo? Prve noći, palimo jednu. Od tada nadalje, nastavljamo i dodajemo svake noći po jednu, sve do posljednje noći, kada će ih biti osam" (Šulhan Aruh, Orah haim 671,2).

Svima nam je poznat problem, krenemo raditi nešto dobro, unesemo u to svoj um i svoje srce, a nešto nas omete. Riješimo to, kad opet. Omete nas nešto drugo. I onda ponovo. Frustracija koja se javlja je sasvim razumljiva. Jedan dan kad nam "ne ide" neće nas navesti da sasvim odustanemo, ali je sasvim dovoljan većini od nas da odustanemo za taj dan. Napravit ćemo to sutra. Sutra ćemo započeti to što smo htjeli.

I to je žalosno. Jer koliko god to banalno bilo, samo je jedan danas. Nema nikakve garancije da će nam sutra pružiti bolju priliku. Često je sutra kopija današnjeg dana, koji je kopija jučerašnjeg dana.

Svi znamo da je posljedica odgađanja toga i drugih dobrih projekata malo ili nimalo učenja Tore, i mnogo neznanja, zbrkanih molitava koje ne pamtimo, udaljenog, hladnog i nelagodnog odnosa s B-gom, mnogo frustracije, razočaranja i gorčine. Što možemo učiniti da bismo postizali više i osjećali se bolje sami sa sobom i odnosu na svoje želje?

Rebe Nahman je dao Reb Nosonu

■ ključ kojim se i mi možemo koristiti: "A bissel iz oikh gut – I malo je također dobro." Ostale su vam samo dvije minute od dva sata koja ste htjeli imati? Zgrabite ih! A bissel iz oikh gut. I malo je dobro!

Iz nekog razloga ljudski um smatra da malo, sitno ili malobrojno znači "bezvrijedno". Jakov Avinu je znao da ti vrčevi vrijede tek par novčića. Ali traženje zamjene za njih oduzelo bi nekoliko trenutaka od učenja Tore ili koncentrirane molitve. To je neprocjenjive vrijednosti. A rezultat tih trenutaka su šire, dublje poznavanje Tore, odnosno dublja vjera – što je također neprocjenjivo.

To vrijedi i za druge micve. Na primjer kod davanja u dobrotvorne svrhe, makar dati nekoliko sitnih novčića izgleda bijedno, B-g na to gleda drugačije. Nije važno dajete li puno ili malo dok god činite sve što možete za svog Oca na Nebesima (Menahot 110A). Kada je u pitanju posjeta bolesnome, navratiti na pet minuta može biti isto što i micva posjete na sat vremena. (Možda čak i

više, ovisno o stanju pacijenta te da li ste dobrodošao gost ili nudnik.)

Zamislite da su Makabejci rekli: "Samo jedan vrč ulja? To nam neće pomoći. Zašto da se trudimo upaliti večeras menoru? Pričekat ćemo dok ne dobijemo novu pošiljku sljedeći tjedan." Oj vej! Riječima se ne može opisati kakav bi to gubitak bio. Njima se isto tako ne može opisati niti naš gubitak, ukoliko ne cijenimo trenutke učenja Tore, molitve ili da budemo dobri prema nekome. Ali riječi također ne mogu opisati ni svjetlost Hanuke ili sjaj kojim sjajimo time što koristimo sitne djeliće vremena koje imamo.

Stoga naučimo još jednu malu pouku iz ovih posljednjih noći Hanuke. Još jučer ste zapalili samo jednu svijeću, a sada ih je sedam ili osam. Sve ste to vi učinili! Malo po malo. Jer A bissel iz oikh gut. *

* UPOZORENJE: Primjenite "I malo je dobro" samo kada ne možete učiniti gotovo ništa. Kad može učiniti mnogo, učinite mnogo!

■

Ozer Bergman, Breslov:

Prevela Tamar Buchwald

Ponad oka

Josef je plodna grana; plodna grana alei ajin - pored zdenca. (Berešit 49,22)

Riječi "alei ajin – pored zdenca"također se može pročitati kao "olei ajin – podignut iznad oka". Iz ovoga na ovom mjestu Tora daje naslutiti da "ajin hara" (štetni učinci kada na vas netko gleda sa zlom namjerom ili namjerom da vam našteti) ne bi imao učinka na potomke Josefa.

Navikli na suvremeni napredak znanosti, teško nam je razumijeti kako "zlo oko" može nekome prouzročiti štetu, ali kabalistička literatura objašnjava da je oko najduhovniji organ u tijelu, i kao takav ima duboku metafizičku moć. Njegova je moć toliko snažna da je Rav jednom prilikom na groblju izjavio da devedeset i devet posto onih koji tamo počivaju, ondje se nalaze kao posljedica ajina hara. Halaha prepoznaje ajin hara kao stvarnu opasnost, pa je stoga zabranjeno sa zavišću gledati na bilo koji projekt u koji je netko uključen.

Ako se netko plaši ajina hara, on bi trebao reći: "Ja sam potomak Josefa, nad kojim ajin hara nema nikakve moći." S obzirom da većina Židova ne zna od kojeg plemena potječe, kako se ovo može iskreno izjaviti? Budući da je Josef dugi niz godina na životu održavao cijeli židovski narod u Egiptu, on je zaslužio da se njegovo ime povezuje sa čitavim židovskim narodom kroz sve vjekove. Stoga za nijednog Židova nije šeker (neistina) iznijeti takvu izjavu, čak ni za onoga koji zna da ne vodi porijeklo od Josefa.

Još jedna mjera opreza koju treba poduzeti kako bi se izbjeglo ajin hara

je suzdržati se od hvaljenja ili praviti se važnim u vezi bilo koje osobine ili predmeta koji posjedujemo. Onaj tko uoči vašu sreću može zbog toga postati ljubomoran, ili ogorčen, a taj stav može izazvati ajin hara. Zbog ove vrlo stvarne opasnosti dopušteno je omalovažavati ono što posjedujete u svrhu izbjegavanja ajina hara. Iako je Cipora, žena Mošea Rabeinu bila izuzetno lijepa, Tora o njoj govori na nimalo laskav način, kako bi otklonila bilo kakvu potencijalnu mogućnost za ajin hara, koji bi se inače mogao pojaviti.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Daniel Travis:

Paraša (priča) Mikec velika je pouka o slobodnoj volji. Kakva je njezina veza s Hanukom?

U prošlotjednom odjeljku Vaješev naučili smo da se Josefova unutarnja promjena, ona koja ga je preobrazila i od koje je započeo njegov put postajanja cadikom (pravednikom), dogodila u trenutku kad su ga njegova braća bacila u bunar, te da se tajna njegova uspjeha krije u spoznavanju da zlo predstavlja ona vrata koja vode do postizanja uspjeha. Mi ne možemo željeti dobro sebi, a nadati se da će zlo zadesiti našeg bližnjeg. Ako želimo zlo drugima, ta želja eliminira svako dobro koje imamo. Priča u paraši Mikec izravno se nastavlja na parašu Vaješev i bavi se privođenjem kraju (na hebrejskom: kec) tame u našem životu.

Kad Josef faraonovom glavnom peharniku protumači san na kraju prošlotjedne paraše, on ga zamoli da ga ne zaboravi kad iziđe iz zatvora. Zohar objašnjava da je Josef u tom trenutku svoj uspjeh povezao uz glavnog peharnika, i prekršio zakon: "Nemoj imati drugih bogova uz mene" (Izlazak 20,2), i to je dovelo do toga da glavni peharnik na to zaboravi (na hebrejskom: šiheha, sastoji se od istih slova kao hašeha, tama) dvije godine. Ta je ovisnost odvojila Josefa od Svjetlosti, od Stvoritelja. To znači da dok su suradnja i timski rad neophodni za pravi uspjeh, ovisnost je njegov najveći neprijatelj.

Onog trenutka kad je Josef u sebi ispravio to mjesto, tog časa "... Faraon posla i pozove Josipa, i izvedoše ga bržebolje iz tamnice ..." - "brže-bolje, žurno" na hebrejskom je vajericuhu, što dolazi od riječi leracot, udovoljiti, što znači da je nakon godina patnje bilo vrijeme da Josefu dođe olakšanje. I tako, Josef protumači faraonove snove i odmah bude postavljen za drugoga do faraona.

Nama, ljudskim bićima, stvorenima na B-žju sliku, cilj je steći sposobnost povezivanja materijalnog i duhovnog svijeta.

Kao ljudskim bićima, stvorenim na B-žju sliku, naš je cilj steći moć povezivanja materijalnog i duhovnog svijeta, povezivanja našeg tijela i duše, kao što je rečeno: "Duh je čovjekov svijeća Vječnoga ..." (Izreke 20,27). Također je rečeno: "Vječni nalazi zadovoljstvo (na hebrejskom: roce) u onima koji ga se boje..." (Psalmi 147,11), i neki od ve-

■

likih mudraca tumače da roce dolazi od riječi vajericuhu (žurno), dok drugi tumače da dolazi od "rocec" (slomiti), tako da ne zaboravimo da čak i najvećim dušama veličina nije prirođena, već su je morale stvoriti slamanjem svoje sebičnosti. Stoga je najprije bilo potrebno slomiti Josefabaciti ga u jamu, prodati ga Jišmaelcima, potom Potifaru u Egiptu, a kad je postigao moć kao Potifarov rob, ponovo je dožvio pad, bio bačen u zatvori tek tada je "... izveo ga brže-bolje iz tamnice... ", stoga je jedini način da prebrodimo svoje padove to da se koncentriramo na rješenje problema i uklanjanje tame iz naših života.

Paraša Mikec se obično čita na Hanuku i, oba nam ta događaja iznose glavno načelo da je uklanjanje tame preduvjet za postizanje izbavljenja.

■

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: TJEDNI ZOHAR: MIKEC

Prevela Tamar Buchwald

Biseri hasidske mudrosti

Gdje i koga tražiti?

Neki hasid posjeti jednog dana čuvenog rebea da ga zamoli za pomoć. Rebe ga je neko vrijeme u tišini promatrao, a onda upita: "Što te to toliko muči, pa si došao čak do mene?" "Ja sam u potrazi za B-gom,” kao iz topa provali mladić. Rebe, priča se uokolo, zna i voli pomoći takvima poput mene.

Rebe na trenutak zastane, pa mu reče: "Nisi trebao dolaziti do mene; bojim se da si samo uzalud trošio vrijeme i novac. Zar ne znaš da u našim knjigama piše kako ‘B-žja slava ispunjava čitav svijet.’"

zbjeglica i tragalac

Postoje dva moguća razloga zašto bi se neki čovjek preselio iz jednog mjesta u drugo. Ili na mjestu na kojem se sada nalazi ne može postići što želi, ili jednostavno mora bježati. Jedini interes izbjeglice je da napusti mjesto na kojem se nalazi; svaki korak kojeg napravi služi u tu svrhu. Što više koraka napravi, to je udaljeniji od mjesta s kojeg je prisiljen bježati.

Za razliku od njega, čovjek koji želi stići na neko određeno mjesto zadovoljan je tek kad stigne do željenog cilja.

Magid iz Dubna

I ■

Mladić je sada izgubio strpljenje, a uz to i uobičajene manire: "Pa što bih onda trebao raditi, gdje i koga bih trebao tražiti?"

Rebe se prvo glasno nasmija, a onda tiho doda: "Bolje će ti biti da potražiš samoga sebe!" ■

P

ronalaženje istinske sreće je najteža od svih duhovnih zadaća. Ako je jedino što te može usrećiti neka glupost, koja ne vrijeđa okolinuučini to!

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Učinkovit život

Društvene fobije

Ponekad ponašanje može ukazivati na nedostatak asertivnosti, no zapravo je u pitanju nešto drugo, poput nesigurnosti prilikom govora pred skupinom ili recitiranja u razredu. To se smatra društvenim fobijama i one se mogu pojaviti čak i kod ljudi koji su inače asertivni.

Osoba koja ima fobiju od javnog nastupa može iskusiti simptome napada panike kada treba javno nastupiti. Ona može drhtati, biti blijeda, imati ubrzan rad srca, suha usta, vrtoglavicu, te osjećaj nadolazeće strahote. Osoba će priznati da nema izvora straha, ali ona je virtualno paralizirana osjećajem straha.

Za razliku od napada panike, koji se mogu dogoditi u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu, društvene fobije imaju specifične okidače, kao što su javni nastupi, zatvoreni prostori (klaustrofobija), visoka mjesta (akrofobija), ili bazen (akvafobija).

Jedan je mladić imao strah od poziva na alija (kada čovjek biva pozvan na čitanje Tore). Njegov tast htio mu je iskazati čast tako što mu je sačuvao prestižnu aliju Hasan Tora na Simhat Tora. Njegov zet je panično istrčao iz šula

Za fobije koje se mogu dogoditi češće i mogu biti nepredvidive, poput toga da ste pozvani recitirati pred razredom, postoji djelotvoran tretman poznat kao sistematska desenzitizacija, tehnika koja uključuje postupno izlaganje osobe prijetećoj situaciji u opuštenim uvjetima sve dok se negativna reakcija ne eliminira. Tu metodu pojedinac može provoditi sam, iako je rad s terapeutom djelotvorniji.

Zdrava asertivnost može vam omogućiti postizanje mnogih vaših ciljeva. Nema razloga da propustite stvari koje legitimno mogu biti vaše. Mogu postojati razlozi zbog kojih niste bili asertivni, ali ta osobina nije u vašim genima. Koji god bili razlozi, vi ste naučili ne biti asertivni, a od onoga što je naučeno moguće se odučiti. Bit će potreban trud za promjenu karakterne osobine, ali asertivnost može uvelike doprinijeti vašoj sreći i produktivnosti.

Identificiranje motivacije

U svakoj dobi: bilo da je riječ o djeci u osnovnoj školi, srednjoškolcima ili studentima, polaznicima ješive, odraslima, ili starcima, uvijek se može čuti: "Izgubio sam interes." "On/ona nije motiviran." "Jednostavno nisam motiviran." "Sve mi je teško."

Nedostatak motivacije poteškoća je s kojom se često susrećemo.

Naravno, ako bismo doista željeli biti precizni, ne postoji takvo što poput nemotiviranosti. Svatko je motiviran u svako vrijeme. Osoba koja se proteže u krevetu do podne jer "nije motivirana" zapravo je vrlo motivirana. Motivirana je ostati u krevetu do podneva. Ta negativna

motivacija nadmašuje pozitivnu motivaciju da učinimo nešto konstruktivno.

Tako, nitko ne može uistinu reći, "Ja nisam motiviran." Svaki dobrovoljni čin je potaknut motivacijom. Treptanje i disanje su nemotivirane radnje. Hodanje po sobi je motivirana radnja.

Zato je onaj tko leži u krevetu umjesto da ustane i ode na minjan ili na posao, motiviran. On ima negativnu motivaciju

Pozitivna motivacija je nešto što će vas dovesti bliže vašem cilju. Negativna motivacija udaljava vas od vašeg cilja. Ako se osoba koja želi izgubiti na težini prejeda ili jede hranu koja deblja, to je negativno motivirano ponašanje.

■

Pravilo je da negativno motivirano djelovanje pruža trenutno zadovoljstvo (slatkiši, alkohol, droge, impulsivna kupnja), ali odvlači osobu od pozitivnog cilja.

Kako bi imao pozitivnu motivaciju, čovjek mora definirati svoje ciljeve. Nedostatak jasnih ciljeva rezultirat će besciljnim djelovanjem. Jednog dana sam se izgubio unatoč svom GPS-u. Zatim sam ponovno provjerio GPS i shvatio da sam unio pogrešnu adresu. Ako držite svoje ciljeve na umu, možete biti pozitivno motivirani.

Mnogi ljudi funkcioniraju na razini koja je uvelike niža od kapaciteta kojeg imaju. Čest komentar učitelja je, "On ima velik potencijal, ali ga ne koristi." Tim komentarom, slučaj je završen. Pretpostavlja se da je učenik lijen i da se jednostavno ne želi naprezati. Nažalost, taj sud često svi spremno prihvaćaju, uključujući i osobu o kojoj se govori; to umanjuje njezino samopoštovanje. Učenici

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

poxkleknu pred komentarom, "Ali ti imaš tako velik potencijal."

Nije rijetkost da bahur iz ješive kaže, "Jednostavno nemam nikakvu heišik (želju)." Učitelj može reći, "Kad sam počeo raditi, bio sam pun entuzijazma. Svaki je dan bio uzbudljiv. Sad je to samo opterećenje. Podučavam jer mi je potrebna plaća, ali moje srce nije u tome." Biznismen ili zaposlenik može reći, "Jednostavno sam pregorio."

Sve su to varijacije nečijeg osnovnog pomanjkanja ili gubitka motivacije, za koje postoji mnogo mogućih razloga. Razjasnit ću što je to motivacija te moguće razloge nedostatka motivacije.

Ovdje ću reći jednu važnu stvar: Kada dijete, bilo koje dobi, pokazuje znakove da mu opada ili da gubi motivaciju, nije neobično da roditelji kažu, "To je samo faza. To će ga/ je proći." Ovo je riskantno. Dijete koje nije motivirano neće dobro raditi u školi, a njegova/njezina umanjena učinkovitost može samo pogoršati stvari. Na prvi znak nedostatka motivacije, razgovarajte s njegovim/njezinim učiteljima, i zatražite profesionalni savjet kako pomoći djetetu.

Roditelji mogu upitati dijete, "Je li nešto nije u redu? Smeta li te što?" Djeca će često odgovoriti, "Ne," i to je kraj cijelog razgovora. Mnoga djeca ne žele reći svojim roditeljima što ih muči te često ne mogu sama točno odrediti što je to. Zato je važno tražiti stručni savjet za to kako pristupiti djetetu, kako bi se problem mogao identificirati i ispraviti.

I odrasli također mogu izgubiti motivaciju. 41-godišnji računovođa kaže, "Radio sam za ovu tvrtku 12 godina. Plaća nije izvrsna, ali je primjerena. Plaćam svoje račune i uspijevam nešto malo uštedjeti. Dobi-

vam malu godišnju povišicu. Ali više ne nalazim interes u svom poslu. Nema načina za napredak. Svaki dan mi je težak. To prehranjuje moju obitelj, ali to je sve. Osjećam kao da sam pregorio."

Izraz pregorjeti primjenjuje se za takve slučajeve. Kada sam uspio shvatiti što to znači pregorjeti, kao što ću objasniti, bolje sam razumio problem i shvatio sam što se može učiniti u vezi toga.

Moj je sin dijelio sobu s još jednim mladićem u spavaonicama ješive. Zbog opasnosti od požara, momcima nije bilo dozvoljeno u sobi držati električne uređaje. Međutim, budući da su sami prali svoje rublje, imali su glačalo za robu. Drugi momak je bio vrlo poduzetan. Okrenuo je glačalo naopako, zaglavio njegovu ručku u ladicu i – voila! – imao je vruću površinu na kojoj je mogao praviti kavu, kokice i ostale poslastice.

Toplina u glačalu proizvodi se pomoću delikatnih metalnih niti. Kada električna struja teče kroz njih, one postaju užarene. Normalnim korištenjem glačala od po dva sata tjedno, te niti mogu trajati nekoliko godina. Međutim, ako uz glačanje, netko glačalo koristi za kuhanje kave, pečenje kokica, ili podgrijavanje hrane, te niti će pregorjeti, jer nisu konstruirane da bi podnijele taj teret.

To je važna lekcija. Moramo razumjeti normalan i ispravan način upotrebe svega. Ako koristimo stvar za ono za što je konstruirana, ona može trajati. Ako na nju stavimo dodatni teret, zahtijevajući od nje više od onoga za što je konstruirana da radi, ona će pregorjeti.

Baš kao što je čovjeku potrebna određena količina proteina, ugljikohidrata i masti za fizičko zdravlje, tako su mu potrebni i kvalitetni emocionalni nutrijenti. Ti emocio-

nalni nutrijenti trebali bi dolaziti iz širokog spektra izvora: obiteljskih odnosa, Tore i micvos, prijatelja i raznih aktivnosti.

Posao također može donijeti određeno zadovoljstvo i može biti izvor emocionalnog pritiska. Međutim, primarna svrha posla je da osigura prihod. Posao, sam po sebi, općenito donosi samo malu količinu emocionalnog napona. Lavovski udio emotivnih nutrijenata trebao bi doći iz područja koja nisu povezana s poslom. Ako, iz bilo kojeg razloga, čovjek nema adekvatan emocionalni napon u tim područjima i očekuje da će mu posao donijeti toliko potrebno emocionalno zadovoljstvo baš kao i prihod, njegova očekivanja mogu biti nerealistična, poput zahtijevanja od metalnih niti u glačalu da proizvedu toplinu za kuhanje kave, kokica, tosta i omleta. Motivacijski napon koji on treba dobiti od svog posla, baš poput metalnih niti u glačalu, pregorjet će zbog dodatnog tereta koji mu je nametnut te će on izgubiti motivaciju za nastavak svog posla.

Očigledno, ako je nečiji radni teret pretjeran, to je nerealističan zahtjev za njegovu fizičku i emocionalnu energiju, te i to također može uzrokovati da osoba "pregori."

Međutim, u slučaju računovođe nije bilo tih pretjeranih zahtjeva. Umjesto toga, to je bio slučaj njegovih nerealnih očekivanja emocionalnog zadovoljstva koje se on nadao pronaći na radnom mjestu.

Kao što smo primijetili, od nečijeg posla može se očekivati da će ispuniti samo malen dio čovjekovih emocionalnih potreba. Ali čak i taj malen dio mora biti kvalificiran.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Srce smješteno u umu

musarsko učenje kako transformirati svoj život

Strahopoštovanje

Jira

A sada, Izraele, što G-spod, B-g tvoj, traži od tebe osim da imaš jira od G-spoda, B-ga svojega ....

Ponovljeni zakon 10,12

NEKE STVARI učimo umom, a neke srcem. Jira je doživljaj srca koji ima moć da preobrazi.

Kada je se prevede, riječ jira može imati različita značenja: "strah" ili "strahopoštovanje" ili "štovanje". Ona također može opisivati jedno emocionalno iskustvo koje je istkano iz sva ta tri unutarnja stanja, i za koje nema riječi u našem jeziku. Na pragu Obećane zemlje, kad Mojsije prije smrti iznosi svoje posljednje pouke Židovskom narodu, on im daje listu pet procesa ili "dužnosti srca" koji će osobu povezati s B-gom, od kojih je prvi imati jira. Mojsijeva se poruka značajno mijenja ovisno o tome koji prijevod riječi primijenimo.

Duhovna vrijednost straha razmatrala se u prethodnom poglavlju knjige. Međutim kada se prebacimo na razmišljanje o jira kao o poštovanju, susrećemo se s puno drugačijom porukom o tome kako motivirati duhovno življenje. Prorok Izaija (6,3) uči da je čitav svijet ispunjen b-žanskom slavom. Jednom kada vam se oči otvore za percepciju prisutnosti b-žanskog posvuda i u svemu, ono što vas tjera da u svom životu težite svetosti nije strah od kazne koja će vas zadesiti kao rezultat naopakog postupanja, već prepoznavanje da živite u svetom svijetu koji je blagoslov i dar. Željet

■ ćete učiniti sve što je u vašoj moći kako biste spriječili da budete uzrok bilo kakvog onečišćenja unutar ovog svetog i dragocjenog svijeta. Ovo je slučaj odricanja u korist dobra jer želimo živjeti na način koji je u skladu s ljepotom i savršenstvom koje vidimo svuda oko nas.

To štovanje o kojem govorimo u Talmudu je sažeto rečenicom: "Znaj pred kim stojiš." Ta je fraza često istaknuta u sinagogama, ali poanta je da je učinite značajkom svog načina života. Dok stojite u redu u trgovini ili u domu za starije sa svojim starim roditeljima ili u vrtiću ili dok čekate da se vaš automobil servisira, znajte da je i to mjesto prožeto svetošću i B-žjom slavom. Usvojite li to učenje, svaki vaš trenutak pretvorit će se u priliku da uzdignete svoju svijest.

Jira može značiti i strahopoštovanje. Svi smo doživjeli trenutke silnog, neshvatljivog iskustva u kojem nadilazimo svoje ja. Vrijeme se zaustavlja, a uobičajene granice koje omeđuju život izgube se u zaprepašćujućem otkriću beskrajne i bezvremenske sadašnjosti, iskričave i sjajne.

Taj sjaj odnosi se na posebnu kvalitetu b-žanske svjetlosti koja se iznova

i iznova spominje u mnogim duhovnim tradicijama. Kabalisti govore o Or Ein Sof - Svjetlosti Beskonačnog. Rabi Avraham Yitzchok Kook možda je bio najglasniji izražavajući da je svijet koji se kupa u b-žanskom svjetlu viđenje realnosti, samo kada bismo imali oči da to vidimo. "O, ti ljudsko biće! Pogledaj svjetlost B-žanske Prisutnosti koja prožima sve što postoji. Promotri sklad nebeskog carstva. Pogledaj kako on prožima svaki vid materijalnog i duhovnog života koji se nalazi pred našim tjelesnim očima i našim duhovnim očima."

Ali strahopoštovanje je više od predivno osvijetljenog opažaja; ono je također i iskustvo zagonetnog, riječ koju znanstvenici koriste kao naziv za sveto. Strahopoštovanje je vrtoglavi doživljaj koji se budi kad smo uže povezani s bezimenim, bezvremenskim i bezobličnim koje nazivamo svetim, ili ponekad B-gom ili HaŠemom, što doslovno znači "Ime", ironični naziv koji dajemo onome što ne možemo imenovati.

Učitelji musara običavaju B-ga nazivati imenom Ribono šel Olam - Gospodar svemira. U Prisutnosti samog izvora našeg postojanja, ne trebamo bježati ili se skrivati, već povinuti naša koljena u obožavanju i dati svoja srca da služe, i naše usne da pjevaju hvale, baš onako kako stihovi kažu da bismo trebali.

A ima i više od toga, jer postoje situacije u kojima je moguće osjetiti strah i štovanje i strahopoštovanje u jednom jedinom zajedničkom unutarnjem doživljaju. Zamislite, na primjer, da stojite na samom rubu velike doline i gledate dolje na ogroman, dubok i veličanstven krajolik. Ne biste li osjećali strah od strme provalije pred

Alan Morinis:

vama, frapantnu zaprepaštenost ljepotom nepreglednog i živopisnog prizora, a možda i svijesti o b-žanskom veličanstvu koje prožima ovaj veličanstveni svijet?

Ili dok na noćnom nebu gledate u bilijune zvijezda udaljene milijardama svjetlosnih godina, ne osjećate li strahopoštovanje pred neizmjernošću prostora i istovremeno užas spoznaje koliko ste zapravo mali i slabašni u tako ogromnom prostranstvu? Suočeni s neshvatljivim udaljenostima vremena i prostora, jeste li i vi osjetili poštovanje prema tajanstvenom izvoru ovog nemjerljivog svemira, baš kao što kaže uvodni redak iz Psalma 19: "Nebesa objavljuju slavu B-žju; i svod nebeski naviješta djelo Njegovih ruku"?

U priči o Joni, kad je Jona spavao u potpalublju broda, a zavladala je velika oluja, stih nam kaže o mornarima: "Tada su ljudi imali neizmjernu jira prema G-spodu." Jeste li se ikada našli u velikoj oluji, a vaš unutarnji doživljaj vam je istovremeno bio nabijen strahopoštovanjem pred zastrašujućim silama prirode i strahom za vlastitu sigurnost te pomiješan s dubo-

kom sviješću o apsolutnoj veličanstvenosti prirode i stvorenja?

Ovi primjeri ukazuju na doživljaj u kojem su tri emocije koje se ponekad nazivaju jira istovremeno prisutne, bez razgraničenja koje bi ih razdvajalo. Umjesto toga, u tim posebnim trenucima, te se emocije međusobno isprepliću kako bi stvorile jedno jedinstveno unutarnje stanje strahopoštovanja-straha-štovanja. Vjerojatno ste doživjeli takav doživljaj, kao u primjerima koje sam naveo ili u nekoj drugoj situaciji. Taj osjećaj da vas je preplavila stvarnost toliko veća od vas samih rastvara zavjesu koja obično maskira dubinu života, a vi, beznačajno ljudsko biće, budete prožeti ustreptalom svijesti da je život zadivljujuć u svojoj stvarnosti, neizmjernosti, složenosti, redu, moći i tajanstvenosti. Prirodni emocionalni odgovor na ovu spoznaju kombinira užas, strahopoštovanje i štovanje sve odjednom - što židovska tradicija naziva jira

Jira doživljaji su sami po sebi transformativni, što može biti razlog zašto nam psalam govori da je jira temelj mudrosti. Kada su Židovi pri-

mili Toru na gori Sinaj, tutnjala je grmljavina i sijevale su munje, a gora se potresala i dimila. Rav Yerucham Levovitz objašnjava da pojava ovih fenomena koji izazivaju strahopoštovanje nije bila samo dramatična pozadina događaja, već nužan preduvjet da se čuje riječi Tore. Intelekt čuje i možda razumije riječi, ali doživljaj srca je ono što u nama stvara novi način bivanja.

PRAKTICIRANJE

Određene situacije ili iskustva bez imalo napora izazivaju strahopoštovanje. Promatrajte kako se kitovi uvijaju ili orlov let, čujte djetetov prvi plač ili pogledajte veličanstveni zalazak sunca, i srce će reagirati i povezati se.

Ti "besplatni uzorci" strahopoštovanja ne zahtijevaju nikakav napor, ali ako želimo osposobiti srce da se otvori strahopoštovanju, tada moramo poduzeti neke praktične korake. Ipak, mora biti jasno da njegovanje sposobnosti da se iskusi strahopoštovanje ne zahtijeva od vas da tražite nešto spektakularno, već da nastojite u svemu pronaći ono spektakularno.

Odmah sada usmjerite pogled na nešto što se nalazi u vašem neposrednom okruženju. To bi mogao biti cvijet ili olovka, stol ili šalica. Jednostavno gledajte taj predmet sve dok svoju svijest ne uspijete uroniti u njegovu suštinu, tako da osjetite kako je uistinu posebno da on uopće postoji. Gledajte njegov materijal i boju te kako je uredno napravljen što sve zajedno dovodi do potpuno čudesne činjenice da ova posebna stvar postoji na svijetu. Kako izvanredno! Kako nezamislivo! Kako fenomenalno!

Ponovite ovu vježbu onoliko puta koliko ste u mogućnosti.

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

Mjesec tevet je deseti mjesec u hebrejskom kalendaru, a njegov je astrološki znak Jarac.

Mjesec jarca može se smatrati dobrim mjesecom, jer jarac je na hebrejskom מ ג (gedi), a ta riječ sadrži slova ג (gad), koja znače "dobra sreća". Međutim, u stvarnosti se jarci ne oslanjaju na svoju sreću, već se umjesto toga pouzdaju samo u svoj naporan rad. Mnogi od njih su skloni biti pesimisti i razvijaju anksioznost, ponekad do te mjere da im je potrebna klinička skrb.

Indikacija ovog problema nalazi se u priči Gadovog plemena, jednog od dvanaest sinova patrijarha Jakova. Mudrost kabale uči da dvanaest biblijskih plemena Izraela predstavljaju tajne dvanaest znakova zodijaka. Priča o njihovom rođenju, njihovim imenima i povijest svakog plemena opisuje značajke samih znakova zodijaka.

Priča o rođenju plemena Gadovog u Postanku, govori nam da kada je Gad rođen, Lea (Jakovljeva žena), nazvala ga je Ba-Gad ( אב-ג što znači, stigla je sreća, jer je Jakov dobio još jednog sina). Međutim, u biblijskom tekstu je slovo א - alef koje simbolizira Svjetlo Stvoritelja nestalo, i napisano je גב (što znači: izdaja). Ovaj nedostatak B-žanske Svjetlosti razlog je zašto su ljudi rođeni u znaku Jarca stalno u potrazi za ovim izgubljenim slovom א - alef, izgubljenim svjetlom, i to je razlog zašto oni tako često osjećaju da im nešto nedostaje i anksiozni su. To je razlog zašto su oni stalno u potrazi za onim što su izgubili, ili osjećaju da im nešto nedostaje.

Oni uvijek osjećaju da će ih sreća izdati. Oni čekaju "da spadne i druga cipela", ne mogu vjerovati da stvari idu sjajno, kad tako bude. Pojavi se šablona po kojoj jarci izgrade nešto i odjednom sve izgube, stoga je potrebno obnavljati se od početka. To predviđanje koje samo sebe ispunjava, kako će nešto poći po zlu, modelira ih za neuspjeh i učvršćuje njihovo uvjerenje da se ne mogu osloniti na sreću, već samo na svoj naporan rad, i otuda proizlazi njihova marljiva priroda.

Jarac, koji pripada elementu Zemlje, također je prvi od znakova u zimskim mjesecima. Kao što smo spomenuli u prethodnim člancima, svako godišnje doba simbolizira jedno od slova u imenu Stvoritelja, ד"עדמ, Tetragramu. Posljednje slovo ד - he simbolizira zimu, koja je zadnje godišnje doba u godini. To slovo ד - he predstavlja naš ograničeni fizički svijet i stalnu glad za primanjem. Jarci imaju veliku želju/ glad za materijalnom sigurnošću,

Vodenjak žudi za znanjem i komunikacijom, a Ribe žude za toplinom i detaljima.

Zemaljski znakovi se smatraju vrlo praktičnima i to djelomično objašnjava zašto su jarci "suhoparni", dobro organizirani i realni (često ih se može naći da rade u upravi i računovodstvu). To je razlog zašto se kaže da su jarci rođeni "stari", no i zbog toga što su imali teško djetinjstvo i proživjeli velike krize, oni osjećaju kako nisu nikad imali djetinjstvo. To uvelike doprinosi da odrastu u jake, čvrste, otporne i realne osobe.

Sile koje utječu na Jarca

Planeta koja upravlja jarcem je Saturn.

Sefer Jecira (Knjiga stvaranja) – koja se pripisuje patrijarhu Abrahamu - kaže nam da su 22 hebrejska slova hebrejskog alefbeta (abecede) moduli od kojih je izgrađen svemir. Ova slova predstavljaju duhovne frekvencije koje su stvorile naš svemir. Sefer Jecira nas uči da su te 22 frekvencije, predstavljene 22-ma hebrejskim slovima, alati koji se koriste za prijenos duhovnog bogatstva.

Prema kabali i Sefer Jecira svakim mjesecom vladaju dva hebrejska slova. Jedno slovo vlada planetom koja dominira znakom. Drugo slovo

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

vlada astrološkim znakom mjeseca. Planeta teveta je Saturn, a njime vlada slovo ב (bet). Njegov astrološki znak je Jarac, kojim vlada slovo (ajin).

Slovo ב

Poznati Midraš nam kaže da kada je Stvoritelj htio stvoriti svemir svako je hebrejsko slovo došlo k njemu i molilo ga da njega koristi za stvaranje svijeta. Na kraju je izabrano slovo ב - bet budući da je ono slovo blagoslova (ד הב).

Ako razmotrimo strukturu slova ב - bet vidimo da ono ima liniju na dnu koja simbolizira zemlju. Gornja linija simbolizira nebo, a vertikalna linija koja ih spaja simbolizira vezu između dviju sila zemlje i neba. Ova veza između zemlje i neba mjesto je s kojeg dolazi moć blagoslova. Slovo ב - bet također gleda prema naprijed, a sa stražnje strane je zatvoreno i to nas uči da ako želimo blagoslove u svom životu uvijek trebamo gledati naprijed. Ako je tako, zašto smo onda ranije kazali da su jarci pesimistični i da se oslanjaju jedino na vlastiti naporan rad?

RABaD (Rabi Abraham Ben David iz Poskiresa) objašnjava da moć Saturna dolazi iz činjenice što je on

planeta uništenja. To je zato što ga ne zanima, niti mu je stalo do potreba fizičkog tijela, i stoga ih uništava. Saturn nije povezan s tjelesnošću, a ta svijest postavlja pitanje: "Zašto se bojimo ostaviti se materijalnog?" On nas tjera da se ponovno povežemo s duhovnim i shvatimo da uspjeh ne dolazi od fizičkih stvari i to je razlog zašto je njegov posao uništiti našu ovisnost o materijalnom, kako bi nas se probudilo i navelo da shvatimo da nam se ispunjenje, zadovoljstvo i istinsko povjerenje nikada ne može oduzeti.

Saturn, "Veliki Učitelj", uči nas da su duhovne i mentalne sposobnosti koje smo stekli tijekom života naša najistinskija imovina. Jedino nam one mogu dati pravi osjećaj radosti, sreće i povjerenja.

Jarac je od djetinjstva učio na teži način da su duhovnost, smisao za praktično, dobrota i dijeljenje jedine prave stvari koje su važne. Potom je također poznato da kako jarci stare, oni postaju sve mlađi, budući da su napokon u svojoj odrasloj dobi uspjeli naučiti tajnu života; da je duhovnost ta u kojoj se ona (tajna) nalazi. Oni počnu istinski uživati u životu u svojim kasnijim godinama.

Kad Jarac shvati da je njegovo pravo bogatstvo u smislu za praktično, u duhovnosti, obilju, suosjećanju i dijeljenju, on odvlači svoju radinost, odanost, proračunatu prirodu i ambicioznost u tom smje-

ru, i onda ga ništa ne može zaustaviti.

Spomenuli smo prije da je hebrejsko slovo koje kontrolira Jarca, prema Sefer Jecira, (ajin) koje zajedno s ב čini "ב što simbolizira Sefiru Hohma i njezin ogroman intenzitet. Jarci su u stanju zadržati ovaj intenzitet, htjeti ga i raditi za njega. To je razlog zašto jarci imaju najveću sposobnost da uživaju u duhovnosti, bogatstvu, radosti i pravoj izvjesnosti.

Kad počne tevet svi se mi nalazimo pod utjecajem Jarca i to je razlog zašto je to za nas velika prilika da naučimo, da na svoje živote gledamo kao na duhovni projekt. To je savršeno vrijeme da se napravi popis svih duhovnih dobara koje smo nakupili tijekom godina. To će nam dati dobar pokazatelj za ono što želimo od života, i motivirati nas da nastojimo biti poput Jarca; da uživamo u duhovnosti, bogatstvu, radosti i istinskoj sigurnosti.

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Mjesečni Zohar: Tevet - Jarac

Iz domaćeg tiska VELIKI BLAGDAN bogove

Židovi danas slave Hanuku, koju još nazivaju i praznikom slobode i svjetlosti. Punih osam dana spominju se oslobađanja Jeruzalema 165. godine prije Krista. Tada su, nakon trogodišnjeg rata protiv Grka, odbacili njihove bogove i obnovili vjerske običaje koji su im bili zabranjeni: obrezivanje, šabat i proučavanje Tore.

vojno nadmoćnijim Grcima. Kada su se Židovi ponovno vratili u svoj sveti hram u Jeruzalemu, pronašli su svijećnjak koji je gorio osam dana, pa se Hanuka zato toliko dana i obilježava. Plamičak slobode uspio se održati u tami koju su Grci htjeli nametnuti Židovima, ali zahvaljujući njihovu junaštvu i nepokolebljivosti u tome nisu uspjeli.

nametnuti štovanje Zeusa kao glavnog božanstva. Pod vodstvom Jude Makabejca židovski narod mu se suprotstavio i hrabrim ustankom oslobodio Judeju.

Prema židovskom kalendaru, Hanuka se slavi dvadesetpetog dana mjeseca kisleva i traje osam dana, do 2. ili 3. dana mjeseca teveta jer mjesec kislev može imati 29 ili 30 dana.

Hanukom se obilježava spomen na ponovno posvećenje jeruzalemskog hrama koji je oskvrnuo Antioh IV. prinoseći nečiste žrtve na oltaru i zabranjujući židovsku vjeru. Antioh IV., nasljednik Aleksandra Makedonskog, htio je Židovima

Za vrijeme Hanuke, svaki dan se pali jedna svijeća i izgovaraju blagoslovi. To je blagdan koji u prvom redu potiče Židove na obiteljsko okupljanje, pjesmu i veselje, a najmlađi dobivaju darove. Što se hrane tiče, ona se sprema na maslinovu ulju, jedu se krumpirove palačinke i krafne punjene džemom od jagoda.

Židovi obilježavaju Hanuku tako što na obiteljskom slavlju pale svijeće na devetokrakom svijećnjaku, čime se sjećaju pobjede Judeje nad kudikamo ■

Premijer Plenković čestitao blagdan Hanuke: "Svjetlost protjeruje tminu"

GlasIstre,18.12.2022.

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković uputio je vjernicama i vjernicima židovske vjeroispovijesti čestitku u povodu blagdana Hanuke, u kojoj ističe kako „svečanost Hanuke uvijek iznova govori o svjetlu koje protjeruje tminu, i potrebnoj nadi, optimizmu i vjeri u bolji svijet".

"Uime Vlade Republike Hrvat-

ske i osobno, svim vjernicama i vjernicima židovske vjeroispovijesti od srca čestitam Hanuku i želim da blagdan svjetlosti provedete vedro i radosno u krugu obitelji i prijatelja. Sretna Hanuka. Hag Hanuka Sameah!“, naveo je u čestitci premijer Plenković, priopćila je Služba za odnose s javnošću Vlade RH.

Hanuka je jedan od najvećih židovskih blagdana, a slavi se

25. kisleva (sredina prosinca). Tim se praznikom spominje događaja iz 164. godine prije Krista. kada je, nakon trogodišnjih progona i borbi, ponovno posvećen jeruzalemski Hram. S tim je događajem povezana legenda o svjetiljci koja je nastavila gorjeti u Hramu, premda za nju nije bilo dovoljno ulja. Svetost proizlazi upravo iz duhovnog aspekta pobjede i čuda koje se dogodilo s jedi-

nom netaknutom bočicom maslinovog ulja, čija količina je bila dovoljna tek za jedan dan gorenja u hramskom svijećnjaku, ali dogodilo se čudo i ulje je trajalo osam dana.

Hanuka je tako ostala bitno praznik svjetla. Židovi svake godine kroz tjedan Hanuke pale posebne devetokrake svijećnjake "hanukije" i to tako da svake večeri zapale po jednu svjetiljku toga svijećnjaka.■

Hanuka je praznik koji podsjeća generacije da ima smisla boriti se za slobodu

ELI TAUBER

Faktor,18.12.2022.

Hanuka, jevrejski praznik svjetla započet će danas na zalasku sunca i trajat će do 26. decembra.

Savjetnik za kulturu i religiju Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini Eli Tauber kaže da je Hanuka, historijski praznik, koji i danas podsjeća na nešto što se desilo prije skoro dvije hiljade i dvjesto godina.

To je kaže Tauber događaj koji kada se ispriča, zvuči kao legenda, što jednim dijelom i jeste, koji podsjeća generacije da uvijek ima smisla boriti se za slobodu i da je ona vrijedna toga.

- Na ovaj dan veže za ovaj pra-

znik jedan običaj, a to je da palimo osam svijeća, svaki dan po jednu, i prisjećamo se hrabrih Makabejaca, sinova Matatje koji su krenuli u borbu protiv brojnijeg i jačeg neprijatelja - Grka koji su ušli u Jerusalem i razorili Hram. U njemu sve uništili i obeščastili ga. Onda su ih uspjeli pobijediti i ući u razrušeni hram. Sada ga je trebalo ponovo posvetiti. A to se radi tako da se zapali ulje, a nigdje ga nije bilo. Ipak se pronašli jednu malu posudu zapečaćenu pečatom veliko svećenika. U toj posudi bilo je ulja koje je moglo gorjeti samo jednu noć. Ali, desilo se čudo i to ulje je gorjelo osam dana i osam noći. Zbog toga Jevreji osam dana pale svijeće na posebnom svijećnjaku - naveo je Tauber.

Dodao je da se Jevreji uvijek oku pljaju u svo joj zajednici i slave prazni ke, tako i praznik Hanuku.

- I ove godine se okupljaju da u krugu prijatelja upale prvu svijeću i otpjevaju prigodnu pjesmu. Djeca su pripremila malu priredbu za odrasle koji su se se okupili da proslave ovaj veličanstveni praznik, koji spaja generacije i podsjeća ih na jednu veliku borbu, na jednu veliku bitku koju smo dobili i sačuvali vjeru jednoga Boga. Tako čuvamo tradiciju, prenosimo je na mlade i pod-

sjećamo se na taj nevjerovatan trenutak kada smo ponovo se podigli i pokazali da znamo u šta vjerujemo i da ćemo nastaviti da to čuvamo i u to vjerujemo.

I dok na velikom svijećnjaku uz obalu Miljacke gori prva svijeća da na nas to podsjeća mi se služimo slatkim jelom koje je napravljeno u dubokom ulju, jer Hanuka je i praznik ulja, jer je to ulje pomoglo. Da upalimo svjetlo i posvetimo Hram i vratimo se u vjerovanje Abrahamovo i ostalih naših praočevaizjavio je za Fenu savjetnik za kulturu i religiju Jevrejske zajednice u BiH Eli Tauber, povodom početka obilježavanja Hanuke jevrejskog praznika svjetla.

■