1-12 - Divrej Tora - Vajehi 5779 by Bet Israel

Divrej Tkra Godina 12 Broj 12

Zagreb, šabat 22. prosinca 2018. - 14. teveta 5779.

http://twitter.com/DivrejTora B’’H

Šabat Vajehi Jeruzalem 15:59

17:19

Zagreb

15:56

16:57

Rijeka

16:04

17:05

Split

16:02

17:03

Dubrovnik 15:58

16:59

Vinkovci 15:46

16:47

Sarajevo 15:53

16:54

Doboj

15:51

16:52

B. Luka

15:55

16:56

Beograd 15:41

16:50

Novi Sad 15:42

16:51

Subotica 15:40

16:49

Zrenjanin 15:40

16:48

Niš

15:41

16:48

Beč

15:44

16:45

Frankfurt 16:06

17:07

Edison, NJ 16:16

17:25

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Na dan utorak 25.12.2018. Alot Hašahar

5:59

Najranije Talit

6:35

Nec Hahama

7:36

Najkasnije Š’ma

9:46

Zman Tefila

10:29

Hacot

11:56

Minha Ketana

14:28

Plag Haminha

15:22

Šekia

16:16

Cet Ha-kohavim

16:58



Broj 12 divrejtora@gmail.com

Paraša Vajehi

(Berešit 47,28-50,26) Jaakov posljednjih 17 godina života provodi u Egiptu. Prije smrti traži od Josefa da mu prisegne da će ga pokopati u Svetoj zemlji. Blagoslivlja Josefova dva sina, Menašea i Efrajima i uzdiže ih do položaja vlastitih sinova kao praotaca plemena naroda izraelskog. Patrijarh želi otkriti svojoj djeci „kraj dana,“ ali je u tome onemogućen. Jaakov blagoslivlja svoje sinove određujući svakome ulogu koju će kao pleme imati: Juda će davati vođe, zakonodavce i kraljeve; svećenici će biti iz plemena Levi, učenjaci iz Jisaharova plemena, pomorci iz Zevulunova plemena. Šimon će davati školske učitelje, Gad vojnike, Dan suce, Ašer uzgajivače maslina, itd. Ruben je ukoren jer se „umiješao u očev brak“, a Šimon i Levi zbog krvoprolića u Šhemu i zavjere protiv Josefa. Naftaliju je dodijeljena brzina jelena, Binjaminu silina vu-

ka, a Josef je blagoslovljen ljepotom i plodnošću. U dugačkoj pogrebnoj povorci koja prati Jaakova na njegovom posljednjem putovanju u Svetu zemlju, nalaze se Jaakovljevi potomci, faraonovi ministri i egipatski uglednici. Pokopan je u špilji Mahpela u Hebronu. I Josef je umro u Egiptu u dobi od 110 godina. I on je dao upute svojim sinovima da njegove kosti iznesu iz Egipta i pokopaju ih u Svetoj zemlji, ali do toga će doći tek mnogo godina kasnije kad Izraelci budu napuštali Egipat. Prije smrti je djeci Izraelovoj prenio poruku iz koje će oni crpiti svoju nadu i vjeru u teškim vremenima koja im predstoje: „B-g će vas se sigurno sjetiti i izvesti vas iz te zemlje u zemlju koju je obećao Avrahamu, Jichaku i Jaakovu.“ ■ Prevela Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ה״ ״ד״ב״ר״י״ ״ת״ו״ר״ה״ ״מ״כ״י״ן״״״ו״ע״ו״ר״ך״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen – prva alija – 13 p’sukim –

moţe vam na nju uzvratiti. To je čin

47,28-48,9

dobrote bez naknade.

Sedra započinje s Jaakovom kojem

Nešto kasnije, Josef dobija informa-

je sada 147 godina, i u Micrajimu je

ciju (od Efrajima koji se redovito

već 17 godina. (Sjetite se da je Josefu

skrbi i uči Toru s Jaakovoom) da je

bilo 17 godina kada je sve to počelo

Jaakov

– ima li taj broj 17 kakvo značenje?)

smrti”). Josef k Jaakovu sa sobom

Tora nam kaţe da se Jaakov nalazi

dovodi dvojicu svojih sinova (tako

neposredno pred smrt, te je Josef

da mogu primiti njegov blagoslov).

pozvan da dođe do njegovog leţaja.

Jaakovu se povrati snaga na vijest o

Gemara kaţe da nitko ne smije ne-

Jaakov traţi Josefa da on (Jaakov) ne

predstojećem

promišljeno iznijeti loše vijesti, već

bude sahranjen u Egiptu, već u

(tolika je snaga bikur holima).

Me‟arat HaMahpela. Josef se sloţi s time; Jaakov zatraţi Josefa da mu se zakune.

bolestan

(“pred

Josefovom

vratima

posjetu

Na pitanje tko je rekao Josefu da mu je otac bolestan, Raši je taj koji iznosi mišljenje da je to Efrajim, koji se

Zbog čega bi Jaakov inzistirao da

skrbio za Jaakovljeve potrebe u Go-

mu se Josef zakune – zar nema po-

šenu dok se Josef nalazio u samom

vjerenja u njega? Među ostalim raz-

Egiptu. Midraš kaţe da je A‟s‟nat,

lozima, zakletva je mogla biti neop-

Josefova ţena, bila ta koja mu je to

hodna za dobivanje Faraonove doz-

rekla.

vole za sahranu. Čak i ako bi Faraon bio sklon da kaţe “ne”, on bi ispoštovao zakletvu.

ţena optuţila Josefa za neprilično

đenu tajnu o Faraonu. Faraon nije

ponašanje prema njoj, As‟nat je bila

mogao reći Josefu, “nije me briga

ta koja je Potifaru nasamo rekla isti-

kakvo si obećanje dao”, itd. Postoje

nu, spasivši na taj način Josefu

komentari koji sugeriraju

ţivot.

ka nije bila sahranjena na “pravom” mjestu, pa moţda ne bi pozitivno odgovorio na zahtjev svoga oca.

shvati poruku). U slučaju o kojemu ■ govorimo, poruka bi (moţda) trebala glasiti: "Tvoja braća su dobro", iz čega će Josef shvatiti kako stoje stvari, bez da se izravno priopći. "Kodeš Hilulim", citiran u Wellsprings of Torah, objašnjava stvari u svjetlu izjave Gemare na drugom koja se prije smrti razboljela.

Josef bio zakleo da neće odati odre-

vrlo potresen time što njegova maj-

okolni način, tako da slušatelj sam

kaţe da je ona bila Dinina kćer koju također kaţe da kada je Potifarova

morao zakleti – Josef je mogao biti

bi trebao okolišati (reći nešto na

mjestu, da je Jaakov bio prva osoba

je odgojio Potifar u Egiptu. Midraš

mogući razlog zbog kojeg se Josef

blagosloviti.

Kad već spominjemo A’s’nat… Midraš

Ovo je, prema Midrašu, stoga što se

drugi

dovede bliţe kako bi ih mogao

Ako je tako, onda bi Josef vjerojatno pogrešno protumačio poruku koja je govorila da su mu braća dobro, i pretpostavio bi da mu je otac umro. Kako bi se to izbjeglo, trebalo mu je izravno reći "tvoj je otac bolestan". Govoriti u nagovještajima funkci-

Jaakov priča Josefu o obećanjima

onira jedino ako ih osoba razumije.

koje je Vječni dao njemu i njegovim

Ako ne, najbolje jasno reći.

potomcima, te o Rahelinoj smrti i pogrebu. On potom uvjerava Josefa da će se njegova dva sina – Efrajim

Levi – druga alija – 7 p’sukim – 48,10-16

and Menaše – smatrati ravnopravni-

Jaakovu je (kao i Jichaku) u starosti

Jaakov traţi Josefa da učini hesed

ma Jaakovljevim sinovima. (Ovo je

oslabio vid, a Josef dovodi svoje

v’emet – istinsku dobrotu. Općenito

u suštini, dvostruki dio nasljedstva

sinove i primiče ih bliţe Jaakovu,

se smatra da je običaj sahrane mr-

što ga Jaakov daje “prvencu svog

koji ih poljubi i zagrli. Josef potom

tvaca najčišći oblik dobrote, jer, iz-

srca”, starijem od dva sina njegove

odmiče svoje sinove iz Jaakovljeva

među ostaloga, to je situacija u kojoj

voljene Rahel.) Tada Jaakov primi-

krila tako da mu ih moţe formalno

onaj koji prima vašu dobrotu ne

jeti mladiće i zamoli Josefa da ih

predstaviti, kako bi primili svoju

Strana 2

Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

braha. Nakon što se pokloni pred

Šliši – treća alija – 6 p’sukim –

čeni. Roditelj moţe “obigravati” oko

Jaakovom, Josef paţljivo i formalno

48,17-22

djeteta godinama, truditi se da sve

predstavlja svoje sinove Jaakovu, tako da Menaše stoji s lijeve strane, a Efrajim s desne strane kako bi Jaakovljeve ruke kod davanja blagoslova počivale na glavi sina kojeg treba. Jaakov prekriţi ruke, stavljajući svoju desnu ruku na Efrajimovu glavu, a svoju lijevu na Menašeovu. Jaakov na ovaj način blagoslovi Josefa blagosiljući njegovu (Josefovu) djecu poznatim riječima: hamal’ah ha’go’el…

Kada Josef shvati da je Jaakov unakrsno postavio ruke (i time “dao prednost” Efrajimu nad prvorođenim Menašeom) to ga (razumljivo) jako uznemiri i on pokuša “ispraviti”

poloţaj

Jaakovljevih

ruku.

Jaakov se odupre tome, objašnjavajući Josefu da je potpuno svjestan

svoju ruţnu glavu. No takvo ponašanje samo odgađa ljubomoru, ne eliminira je. Roditelji moraju pomoći izgraditi karakter svoje djece, tako da oni razviju dobre midot, karakterne osobine. Moţda je Jaakov Avinu vidio da

biti veći od svog brata. Istog tog

njegova

dana, Jaakov ih blagosilje rekavši da

kvalitete koje mu “dozvoljavaju” da

će tradicionalni blagoslov za sinove

učini ono što je učinio.

glasiti: “Neka bi B-g učinio da

govim blagoslovima za Efrajima i

budeš poput Efrajima i Menašea”.

budućim generacijama) objašnjava

jući se da ljubomora neće pomoliti

onoga što čini i da će Efrajim uistinu

Jakovljeva referenca na ribu u njeMenašea (i svu ţidovsku djecu u

bude ravnopravno i jednako, nada-

Razmislite o ovome…

dva

unuka

posjeduju

Dvije najvaţnije karakterne osobine za kojima čovjek treba teţiti su: da se ne hvali kada se nađe u superiornom poloţaju i da ne bude ozlo-

se na najmanje dvije razine. Ribe su

Predočite si paniku koju je Josef

plodne. Jaakov je blagoslovio svoje

morao doţivjeti kada je uočio mo-

potomke da postanu velika nacija.

gućnost da se “povijest ponovi”.

(Međutim, zapazite da je njegov

Kako Jaakov moţe činiti to što je

Efrajim je bio predodređen da po-

blagoslov bio za "usred Zemlje".)

činio kada je bio itekako svjestan

stane veći od svog starijeg brata

Poznato je također da ajin hara ne-

posljedica davanja prednosti jed-

Menašea. Ova su dva brata imala

ma nikakve moći nad ribama. I to je

nom sinu i zavisti koju to izaziva

takav odnso da se Efrajim nije po-

također bio dio njegove brahe. (Us-

(moţe izazvati).

stavljao kao gospodar nad Mena-

put budi rečeno, jidiško ime Fischel (koje znači riba) često biva upareno s imenom Efrajim, očito je ta braha izvor tako uparenih imena.)

U tome je stvar! To moţe izazvati zavist, ali i ne mora. Sve ovisi o karakteru ljudi koji su u to uklju-

jeđen kada je u podređenom poloţaju.

šeom, niti je Menaše bio ljubomoran na Efrajimovu nadmoć. Moţe li otac dati većeg blagoslova svojim sinovima od “Učinio B-g da budete kao Efrajim i Menaše!” Jaakov potom kaţe Josefu da će umrijeti, da će B-g biti s obitelji – narodom, da će ih On vratiti u Zemlju njihovih predaka, i da je on (Jaakov) dodijelio Josefu dodatni dio Zemlje. R’vi’i – četvrta alija – 18 p’sukim – 49,1-18 Jaakov okuplja svoje sinove s namjerom da im otkrije “kraj dana” (poznavanje budućnost olakšat će im

Godina 12 3 Broj 12 Strana

Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

bol teških dana koji se nalaze pred

drugih

njima) – no do toga ne dođe!

pasuka).

Raši kaţe da je Jaakov ţelio otkriti

Ašerov blagoslov čini se da je isto

“kec” (konac vremena), ali mu to B-g

blagoslov blagostanja (i/ili rječi-

nije dopustio. Prvo proročanstvo u

tosti).

vezi egzila u Egipat bilo je dano Avrahamu u “Savezu među polutkama”. Tamo mu je bilo rečeno da će njegovi potomci biti tlačeni 400

cijalu da bude vođa i ispadu zbog

je posebne ljubavi koju je Jaakov

kojeg je izgubio mjesto vođe.

gajio prema njemu. Ono što Jaakov

Jaakov se osvrće i na nasilnost Ši-

porobljen 210 godina. (Zapravo, oni

mona i Levija. On proklinje njihov

su bili u Egiptu 210 godina; stvarno

gnjev – ne njih.

lih 190 godina se računa od rođenja Jichaka – jednom kada je Avraham dobio svog prvog potomka, “satni mehanizam egzila”, nazovimo ga tako, je počeo otkucavati. Egipatski egzil bio bi mnogo podnošljiviji da su naši preci znali za tih 190 godina “počeka”. To je kec (kuf=100 + cadi =

ovoga

Josefov blagoslov je opseţan i iskaz

godina. U stvarnosti, narod je bio

ropstvo trajalo je puno kraće.) Osta-

razumijevanja

(Ovdje se nalazi vaţna pouka za sve nas. Nemojte reći svom sinu, “zločesti dječak!” Kaţite, “učinio si nešto zločesto.” Moţda ne izgleda

daje Josefu, Rahelinom sinu, braha je Avrahama Jichaku i Jichaka Jaakovu. Baal HaTurim ističe da su prva slova od Gur Arje Jehuda – gimel+alef+ jud = 14, numerička vrijednost ■ imena David.

kao vaţna stvar, no jeste. Posebno,

Šiši – šesta alija – 27 p’sukim –

stoga što takve stvari ne kaţemo

49,27-50,20

samo jednom, već nebrojeno puta tijekom mnogih godina.)

Binjamin je blagoslovljen uspjehom (ponekad zasluţenim). Raši spomi-

90) koje je Jaakov ţelio otkriti svo-

Jehuda je dobio najblistavije riječi –

nje proroštva o Šaulu i Mordekaju i

jim sinovima. No to mu nije bilo

obećano mu je da će biti predvodnik

Ester. To su Jaakovljeve riječi njego-

dopušteno da otkrije.

i da će ga braća poštivati.

voj dvanaestorici sinova, i blagoslo-

Kec se spominje i u Hagadi za

Zevulun je dobio blagoslov blagos-

Pesah. Kaţemo da je B-g odrţao

tanja, a Jisahar će nositi breme uče-

Jaakov se Šimonu i Leviju obraća

Svoje obećanje "izračunavajući kec",

nosti Tore. (Slika magarca ukazuje

zajedno. To znači da sveukupno

time što je uključio 190 godina u

na istrajnost i snaţnu volju – kvali-

ima 11 izjava (brahot). Prva slova

ukupan zbroj od 400. To je ono što

tete koje su primjerene učenjaku).

svake izjave, ne računajući ime sina,

je Jaakov ţelio reći svojim sinovima

Zajedno, ova će dva plemena ofor-

zbrojena daju 365. Posljednja slova

- nemojte očajavati, izgnanstvo će

miti partnerski odnos od kojeg će

zbrojena čine 354. To su duljine

biti kraće nego što očekujete. Ali to

oba imati koristi.

solarne

mu nije bilo dopušteno otkriti.

Dan će biti sudac (i branitelj časti,

vio ih je.

lunarne

godine.

[Bal

HaTurim]

Ono što Jaakov stvarno kaţe svojim

onaj koji će osvetiti Izrael boreći se

Komentari ističu da Jakovljeve riječi

sinovima je opis njihovih karaktera i

protiv P’lištim) narodu. Raši kaţe da

potencijala, te njegov blagoslov za

je to proroštvo o Šimšonu, koji je bio

blagoslovi - ali implicitno sadrţe

njih. (Blagoslovi, često puta pomije-

iz plamena Danovog.

blagoslove i proročanstva.

Hamiši – peta alija – 8 p’sukim –

Jaakov kaţe svojim sinovima da će

49,19-26

umrijeti i da ţeli biti sahranjen u

šani s očinskom kritikom, zajedno su postali brahot plemena.) Jaakovljeve riječi o Reuvenu govore o njegovom neostvarenom poten-

Gad će biti blagosloven srećom (ovo je interpretacija Malbima koja je da-

izgledaju

svaki

puta

kao

Me‟arat HaMahpeia. (On od njih ne traţi da se zakunu, kao što je to tra-

leko najoptimističnija od brojnih Strana 4

Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

ţio od Josefa, jer oni nisu u poziciji

ga o Avot & Imahot (Ocima &

da ispune zakletvu.) Jaakov umire.

Majkama), završava.

Način na koji to Tora kaţe je neizra-

Hazak ...

van – riječi smrt ili umiranje se ne upotrebljavaju – što govori o posebnoj kvaliteti ţivota čak i kod smrti Jaakovljeve.

Običaj je da kada onaj koji čita dovrši knjigu Tore zajednica "ustane na noge" i kaţe "Hazak, hazak venithazek". On potom to glasno

Sljedeće nam Tora govori o pripre-

ponovi. Onaj koji je imao tu aliju, ne

mama za pogreb. Jaakov kaţe

bi trebao to kazati, jer se to moţe

Faraonu o zakletvi koju je dao i

smatrati prekidom između odlomka

dobija

Tore i njegovog završnog blago-

dopuštenje

povorku

oplakivanje

Kanaan. Jaakova

pogrebnu Sahrana opisani

i su

detaljno i opseţno.

slova. Ne znam koliko je to ozbiljna stvar. Čini se da se većina ljudi ne drţi

Kada se vrate u Egipat, braća su

striktno toga. Ovdje smo to stavili

preplavljena

vama za učenje. Pitajte rabinera da

ponude se Josefu za robove. Još

li da to kaţete ili ne, ako dobijete

jednom, Josef uvjerava braću da je

aliju Hazak. Isto tako, baal kore u

sve što se dogodilo B-ţja volja i

mojem šulu ove je godine bio hatan

izašlo je na dobro.

Tora. Dok je zajednica govorila hazak

osjećajem

krivice

Josef plače jer ga braća laţno optuţuju da im se kani osvetiti. Zanimljivo (i jako ţalosno) taj dio njihovog prvobitnog problema zasnovan je na laţnim optuţbama koje je Josef iznosio o svojoj braći. Š’vi’i – sedma alija – 6 p’sukim – 50,21-26 Josef obećava da će uzdrţavati svoju braću i njihove obitelji. Josef poţivi 110 godina (manje od svoje

... on se raspravljao sam sa sobom što da učini. On si je to predstavio kao sukob između tehničkih pojedinosti halahe i uobičajene prakse u šulovima tijekom generacija. Odlučio se za minhag, pa je i on rekao hazak. Ispravno ili pogrešno - ne znam. Ali, to je moć koju imaju minhagim. [Maftir se sastoji od 4 pasuka] Haftara – 12 p’sukim – M’lachim Alef 2,1-12

braće – kazna što je slušao kako mu

Kratka hafara za kratku sedru. Baš

poniţavaju oca i nije se usprotivio

kao što nam sedra govori o ocu na

tome). Josef je odgojio čak i svoju

smrtnoj postelji koji daje upute i

praunučad. On kaţe svojoj braći da

blagoslove svojim sinovima, te traţi

će ih B-g na kraju izvesti iz Egipta i

čin heseda, tako nalazimo i Kralja

vratiti u Zemlju Izrael, pa ih traţi da

Davida na pragu smrti, kako daje

se tada sjete na njega i njegove po-

upute svom sinu Šlomi po pitanjima

smrtne ostatke odnesu sa sobom

vjere, drţave i heseda. David, nakon

kada budu odlazili. Josef umire (kao

što je kao kralj sluţio 40 godina,

i njegova braća); i time B‟reišit, knji-

odlazi sa ovoga svijeta. ■

Godina 12 5 Broj 12 Strana

Strana 5

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi U parši Vajehi ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo nastaviti s razmatranjem općih principa.

Rambamov četvrti princip: Zapovijedi koje se odnose na micvos kao cjelinu nisu micvos Kratak pregled 14 pravila kojima se Maimonides koristio kao kriterijima pri sastavljanju svog popisa 613 micvos

Mama i tata navečer izlaze van, pa tokom dana daju upute svom sinu. U 10 sati kaţu Junioru: „Nema tuluma.“ U podne mu kaţu: „Ne otvaraj vrata nepoznatima.“ U 4 popodne mu kaţu: „U ponoć moraju biti ugašena sva svjetla.“ Kad odlaze, kaţu: „Napravi sve što smo ti rekli.“ Koliko su pravila mama i tata dali Junioru? Tri: nema tuluma, ne otvaraj vrata nepoznatima i gasi svjetla u ponoć.“ „Napravi sve što smo ti rekli“ nije zasebno pravilo. Micva je zapovijed da se nešto učini (jede maces na seder večeri, puše u šofar na Roš hašana, itd.) ili da se nešto ne čini (da se ne nosi odjeća koja ima šaatnez, da se ne ţeni vlastitom pomajkom, itd.). Micva po svojoj definiciji ima konkretnu uputu. Općenita zapovijed da činimo kako nam je bilo naloţeno sama po sebi ne čini jednu od 613 micvos.

Tora nam mnogo puta nalaţe da slijedimo micvos ili da ne skrećemo od onoga što nam je B-g zapovjedio. Rambam daje niz primjera, poput, „sve što sam vam rekao imate drţati“ (Izl 23,13) i “drţat ćete Moje zakone” (Lev 19,19). Kao i kod ostalih principa, Rambam ukazuje na to da su neki raniji kompilatori načinili pogreške i uključivali općenite zapovijedi u zbroj zapovijedi. Konkretno, ubrajali su početne riječi parše Kedošim: “Bit ćete sveti” (Lev 19,2). To samo po sebi nije zapovijed, veli Rambam, već zapravo podsjetnik da drţimo micvos. Kako ćemo sebe učiniti svetima? Odvajajući se od svega onoga na što nas je B-g upozorio. Rambam citira niz potpora za ovaj stav, uključujući i tvrdnju iz Sifre koja izričito kaţe da se „bit ćete sveti“ odnosi na svetost (od drţanja) micvos. I stoga, zapovijed da budemo sveti nije micva po sebi. Poput zapovijedi da drţimo sve zakone ili da se ne bunimo protiv, to je kategorija koja obuhvaća sve, koja uključuje micvos u cjelini. Ona se ne ubraja zasebno kao dodatak na njih budući da sama po sebi ne iziskuje neki poseban čin. ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivne zapovijedi 43. Pozitivna je zapovijed oženiti ženu kako bi bili plodni i namnožili se (imali djece) Kao što Pismo kaţe, A B-g im reče: Plodite se, i množite se (B'rešit 1,28). Namjera čovjeka treba biti produljenje ljudske vrste. Kada je čovjeku osamnaest godina, on ima duţnost roditi djecu; a ako prijeđe dvadesetu

godinu a da se nije oţenio, on time krši i ne poštuje ovu pozitivnu zapovijed. Ako se bavi izučavanjem Tore pa se boji da će se pojaviti problem s privređivanjem za ţivot, dopušteno mu je da to odloţi – ali ni u kom slučaju iznad dobi od dvadeset i pet godina. Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba.

Negativne zapovijedi 154. Negativna je zapovijed ne raditi nikakvog posla na Š'mini Aceret (Osmi dan saborskog okupljanja) kao što Pismo kaţe, na osmi dan bit će svečani sabor za tebe...

to je svečani sabor; nećeš raditi nikakvog teškog posla (Vajikra 23,36). Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako vrijeme, kako za muškarca tako i za ţenu. ■ Strana 6

Divrej Tora

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Blagoslov ili proročanstvo?

Još jedan slučaj protekcije?

Na samrtoj postelji Jaakov kaže svojoj djeci da će im sada reći "‫אֵׁ ת ״אֲ ֶשר״‬ ‫״בַאחֲ ִרית ״הַ י ִָמים‬ ְ ‫"י ְִק ָרא ״אֶ ְתכֶם‬. Je li to Jaakov sa svojim potomstvom jednostavno podijelio svoje nade i težnje u vezi njihove budućnosti, ili su njegove riječi po svojoj naravi bile proročke? Da li se izraz "‫"ַאחֲ ִרית ״הַ י ִָמים‬ odnosi na događaje koji će se odvijati u životima njegovih sinova, na one koji će utjecati na njihovo potomstvo nakon povratka u zemlju Izraelovu ili pak na to što će se događati u mesijansko doba? Je li on svojoj djeci govorio kao pojedincima ili kao vođama budućih plemena?

Prije nego li je blagoslovio svakoga od svoje djece, Jaakov se odvojeno sastao s Josefom, dajući mu obećanje da će oba njegova sina dobiti status plemena i da će on dobiti dvostruki dio zemlje. Što je Jaakova potaklo na ovaj čin?



Kako ove različite mogućnosti utječu na vaše razumijevanje svakog pojedinog blagoslova i odlomka kao cjeline? Ako biste napisali svoju posljednju volju i oporuku onima koje volite, što bi sve u nju bilo uključeno? Kakva bi bila u usporedbi s Jaakovljevom porukom?



Pokazuje li Jaakov još jednom da favorizira svog omiljenog sina? Zar nije naučio lekciju da bi to moglo imati negativne posljedice? R. Z. Weitman, nasuprot tome sugerira da Jaakov nije motiviran ljubavlju, nego brigom za asimiliranog sina. On smatra da su se Josef i njegova obitelj akulturirali u Egiptu, a dvostruki dio bio je pokušaj da ga zadrži u zagrljaju i ponovno ga poveže uz zemlju Izrael. Koji dokaz se može naći u tekstu da se Josef asimilirao? Kako su Jaakovljeve riječi mogle riješiti to pitanje? I konačno, je li problem ako sugeriramo da Josef nije uvijek bio ‫יוסף"״‬ ‫?"הצדיק‬

Izmjena redosljeda u Tori: Slučaj Menašea i Efraima Mada mnogi komentatori uzimaju da je Jaakov Menašea i Efraima blagoslovio na svojoj samrtnoj postelji, kao što bi to sugerirala priča, neki suvremeni znanstvenici drže da je ovaj događaj nije iznesen kronološkim redom.



Što bi potaklo nekoga da kaže da se blagoslov nije dogodio onako kako je opisano? Kako promjena vremenskog okvira događaja utječe naše razumijevanje priče?



U kojim je okolnostima opravdano sugerirati da je odlomak Tore zapisan van redosljeda, a kada je takva sugestija uzimanje previše slobode u tumačenju teksta?



Daje li Tora ikada kakvu tekstualnu indiciju koja može poslužiti kao dokaz za nekronološko gledište?

Je li Jehudi uistinu obećana vječna kraljevska vlast?



Godina 12 7 Broj 12 Strana

Jaakov je blagoslovio Jehudu da ‫חֹקק״‬ ֵׁ ‫״ּומ‬ ְ ‫יהּודה‬ ָ ‫״מ‬ ִ ‫״שבֶ ט‬ ֵׁ ‫"ֹלא ״יָסּור‬ ‫״שיֹלה ״וְ לוֹ״‬ ִ ‫ִמבֵׁ ין ַ״רגְ לָיו ״עַ ד ״כִ י ״יָבֹ א‬ ‫"י ְִקהַ ת ״עַ ִמים‬. Na prvi pogled, ove riječi upućuju na to da je Jaakov obećao da će Jehuda zauvijek vladati, da se njegova vladalačka palica nikad neće odvojiti od njegovih potomaka. Kako se, onda, takvo iščitavanje moţe pomiriti s činjenicom da postoji ogromno razdoblje ţidovske povijesti u kojem nije bilo vođe iz plemena Jehude? ■

Strana 7

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

Kahol i prostirka

šminkanje očiju bila plava, pa iz toga izvlačimo ime boje kahol. Ja nisam posve uvjeren u to. Mada ne Za razliku od druge dvije osnovne

mogu Jastrowa koristiti kao punu

boje, kahol - ‫( כחול‬plava) se uopće ne

konkordanciju talmudske literature,

pojavljuje u Tori. U stvari, jedino

niti u jednom od svojih primjera on

pojavljivanje bilo kojeg oblika kori-

ne identificira kahol - ili bilo koju od

jena ‫ כחל‬nalazi se u Jehezkelu 23,40:

njegovih srodnih riječi – kao "pla-

"‫ ״‬-‫ כָחַ לְ תְ״ עֵׁ י ַניְִך ״‬obojila si svoje oči."

vo". Međutim, on daje nekoliko

Glagol ‫ כחל‬znači upravo to - bojenje

primjera gdje se kahol zapravo od-

očiju (kapaka). Nalazimo ga spome-

nosi na drugu boju. On, na primjer,

nutim u kozmetičke svrhe (to je iz-

identificira kamen‫ כוחלין ״‬kao čir,

- ‫ בלא כחל ובלא שרק‬što

koji je crven. On također kaţe da je

znači "bez dodataka". To doslovno

hebrejski naziv za kravlje vime - ‫כחל‬

znači "bez šminke" i u Ketubot 17a,

– ime dobio zbog svoje crvenkaste

se upotrebljava kao pohvala za mla-

boje. (Steinberg također kaţe da je

denku - ona će biti lijepa i bez šmin-

korijen ‫ כחל‬povezan s – ‫ חכל‬za koje

ke) Riječ – ‫ מכחול‬četka za bojenje,

se svi slaţu da znači "crveno" **)

vor izraza

ovdje ima svoj korijen. Riječ kol i dalje ima značenje "kozmetičke pripreme, kao što je antimonov sulfid u prahu, koji se, posebno na Bli-

Jastrow također definira kamen

‫( כוחלא‬Kidušin 12a, Bava Batra 4a) kao kamen crne boje. Moţda je pri tome

■

potpunosti značilo plavo. Jedna zanimljiva etnogeneza koja dolazi od ove riječi je ona o našoj riječi alkohol. Klein piše:

malo pristran. U Bava Batri, dok

Arab. alkohl, vulgarni način izra-

Rabeinu Gershon doista definira

ţavanja alkuhl, od al (= određeni

‫ כוחלא‬kao crnu, Raši predlaţe kahol

član) i kohl, odn. kuhl (= antimon

On se također koristio i u medi-

– koje za njega jasno znači "plavo".

koji se koristi za oslikavanje kapa-

cinske svrhe za oči, kao što nalazi-

Ali čak i ako je Jastrow iz nekog

ka), koji je povezan s hebrejskim

mo u Šabat 78a. Stahl piše da arap-

razloga

‫ =( כחל‬on je obojao oči antimonom).

ska riječ za optičara - - ‫ כחאל‬proiz-

ignorira mogućnost da ‫ כחל‬moţe

Njezin današnji smisao riječi ("vi-

lazi iz ovog značenja te riječi.

značiti plavo, ima tu još puno otvo-

soko pročišćena ţestoka alkoholna

renih pitanja. Moje mišljenje? Mi-

pića") je nastao zbog sličnosti

slim da je ‫ כחל‬vjerojatno prvobitno

prikladnošću ovog praha.

skom istoku, koristi da bi se potamnilo rubove kapaka."

Većina izvora koje sam pročitao (Klein, na primjer) jednostavno kaţu da je boja koja se koristila za

namjerno

odabrao

značilo samo "bojiti", a kasnije barem u Rašijevo vrijeme - kahol je u

Drugi kaţu da je proces proizvodnje

šminke

sličan

proizvodnji

alkohola – pa mu otuda i ime. Prema Rosenthalu, u suvremenom izraelskom slengu, k'holim (plavci) se odnosi na policajce ili vojnike u zrakoplovstvu - na temelju plave boje njihovih uniformi. Strana 8

Divrej Tora

(nastavak s 8. stranice)

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

-----------------------------------------------** Nakon objavljivanja ovog posta,

Kahol i prostirka

iz punskog ili feničanski (usp. heb. mita "krevet, kauč")

pronašao sam jedan važan izvor koji se

Makar mi moţda ne povezujemo

ne slaže s time. Ramban na Berešit

mita ‫ מיטה‬s "mat", prostirkom, smi-

49,12 kaže da ‫ חכלילי‬znači kahol, a ne

sao naziva "mat" zapravo je više

crveno. Međutim, ne čini se da je on

očuvao izvorni smisao nego li ga je

mislio na "plavo", nego na "tamno".

očuvao "krevet".

Za više informacija, pogledajte Daat Mikra na taj redak. Tu je i zanimljivo

Riječ mita, prema Kleinu je:

drţimo jer je naš mita drugačiji – puno je lakše preokrenuti prostirku nego li krevet.

arheološko otkriće u vezi krčaga iz

Od ‫=( נטה‬raširiti, nagnuti, presa-

Mita je u talmudsko doba razvila

vremena Prvog hrama u kojem se

vinuti). Za razvoj smisla, usporedite

držalo: "vino kahol". (Slika možete naći

značenje "obitelji, potomstva" - kao

grčki kline (= krevet), koji je pove-

u Daat Mikra).

prilikom opisa Jaakova - - ‫מטתו שלמה‬

zan s klinein (= koji uzrokuje nagib,

mitato šleima, "njegov (bračni) kre-

prostirka

kosinu, naginjanje).

vet bio je savršen", tj. "sva su njego-

Postoji li veza između "prostirke" i

(Dvije engleske riječi koje su po-

"madraca"? Pa, njihove su etimolo-

vezane sa svakom od ovih grčkih su

gije potpuno različite, ali oboje do-

klinika i nagib).

va djeca bila pravednici". Iz korijena ‫ נטה‬dobili smo još dvije riječi koje se pišu jednako kao i

lazi iz semitskih izvora. Pogledajmo

Stahl ističe da je biblijski mita deka

pozadinu engleske riječi za prostir-

ili tepih koji je raširen na podu -

to pisano u Tanahu). Riječ

ku: "mat".

"prostirka". Razlika između starin-

moţe značiti mata - "prema dolje,

skog mita i današnjeg mita moţe se

dolje" i mate - "štap, palica, motka".

Iz Online Etymology Dictionary (Online etimološkog rječnika): o.e. matte, od l.l. matta "prostirka načinjena od trske" (4c.), vjerojatno

vidjeti u talmudskom običaju tugovanja

- ‫" כפיית המיטה‬preokretanja

kreveta". Kasnije halahički izvori kaţu da taj ţalobni običaj više ne

mita (kad se piše bez jod, kao što je

‫מטה‬

Na osnovu ove zbrke (izvorni tekst nije imao samoglasnika), postoje različiti načini čitanja Berešit 47,31. U masoretskom tekstu stoji

‫ ר ֹאׁש הַמִּ טָּה‬-‫" על‬al roš hamita" - "na čeonom dijelu kreveta". Međutim, Septuaginta to prevodi kao "iznad glave njegova štapa" - drugim riječima "al roš hamate". ■

Godina 12 9 Broj 12 Strana

Strana 9

Rabbi Lord Jonathan Sacks:

Što je potrebno za oproštenje Josip oprašta. To je, kako sam već i govorio, točka preokreta u povijesti. Jer to je prvi zabiljeţen slučaj opraštanja u literaturi. Ovdje je vaţno napraviti razliku između opraštanja, koje je karakteristično za judeo-kršćansku tradiciju, i umirenja gnjeva, koje je univerzalno za sve ljude. Ljudi konstantno povređuju druge, koji zatim postaju ljuti, ozlojeđeni i uvrijeđeni. Ako onaj koji je nanio povredu ne odvrati njihov gnjev, oni će se osvetiti. Osveta je jedan od načina obnove društvenog poretka, ali vrlo skup i opasan jer moţe odvesti u krug osvete kojoj nema kraja. Netko iz moje obitelji povrijedi nekog iz tvoje obitelji (sjetite se Montaguesa i Capuleta, ili Corleonea i Tattagliasa), pa se onda netko iz tvoje obitelji osvećuje, a netko iz moje obitelji mora se osvetiti u ime obiteljske časti i tako to ide, ponekad generacijama. Cijena je često tako visoka da je u svačijem interesu prekinuti taj krug. To je univerzalno, postoji u svim ljudskim skupinama. Općeniti način završavanja takve vrste konflikta jest ono što su stari Grci zvali sungnome, što se često prevodi kao „oproštenje“, no zapravo znači nešto poput umirenja gnjeva, voljnosti da se prihvati isprika ili da se dâ oprost. Krajnji rezultat je da se ţrtva odriče osvete. Onaj tko je nanio povredu ne kaje se. Umjesto toga on daje neku molbu kako bi ublaţio gnjev: Nisam si mogao pomoći, nije tako strašno, to je ljudska priroda, ponijelo me. Osim toga, on mora riječima ili govorom tijela pokazati neku vrstu poniznosti ili pokornosti. Jedan klasičan primjer iz Tore je Jakovljevo ponašanje prema Ezavu kad se ponovno susreću nakon više od 20 godina, tokom kojih je Jakov bio kod Labana. On je znao da je Strana 10

Ezav povrijeđen s njegove strane i da je objavio svoju namjeru da mu se osveti nakon što njihov otac Izak umre. Zato je Jakov najprije pobjegao. Kada su se ponovno susreli, Jakov nije spominjao prijašnji incident. Ali pokušao je umiriti Ezava šaljući mu ogroman dar i klanjajući se pred njim sedam puta, nazivajući nga 'gospodarom', a sebe 'slugom'. Ezav sa svoje strane nije spominjao raniju epizodu, moţda zato što ju je zaboravio, moţda zato što ga to više nije boljelo, ili moţda zato što ga je omekšala Jakovljeva pokora. To nije bilo kajanje i oproštenje, nego pokoravanje i umirenje.

Judaizam, po prvi puta u povijesti predstavlja etiku krivnje umjesto sramote Ono što Josip čini u odnosu na svoju braću je drugačije. Kada im se prvi puta otkriva, on kaţe, „A sada, nemojte se uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali, jer B-g je onaj koji me pred vama poslao“ (Postanak 45,5). To zvuči kao

oproštenje, ali, kao što razjašnjava ovotjedna parša, nije nuţno tako. Riječ 'oproštenje' se ne koristi. I braća su mogla zaključiti da im se, kao u slučaju Ezava, Josip planira osvetiti, ali ne za vrijeme ţivota njihovog oca. To je ono što je izazvalo dramu na kraju ovotjedne parše: „Kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekoše: "Što ako je Josip na nas ljut i pokuša nam uzvratiti za sve zlo koje smo mu nanijeli? Stoga poruče Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: `Ovako recite Josipu: Oprosti ■ braći svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno postupili prema tebi.` Oprosti, dakle, uvredu slugama B-ga svoga oca!" (Postanak 50,15-17) Ovo je bio Josipov odgovor: „Josip im odvrati: "Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto B-ga! Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, B-g je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva da spasi ţivot velikom narodu. Zato se ne bojte! Ja ću se brinuti za vas i za vašu djecu." Tako ih je smirio ljubaznim riječima.“ (Postanak 50,1921) To je oproštenje. Josip ne koristi tu riječ, ali jasno daje do znanja da je

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi Lord Jonathan Sacks: Što

odbacio svaku misao o osveti. Što se to događa ovdje i zašto se to nije događalo u drugim kulturama? To je jedna od najfascinantnijih stvari u judaizmu i ono što na kraju donosi toliku razliku u svijetu. Primijetite što se sve moralo dogoditi da bi se izrodilo oproštenje. Najprije, Josip je provodio svoj plan, skrivajući svoj identitet, kako bi bio siguran da su njegova braća sposobna pokajati se. To se dogodilo prilikom njihovog prvog susreta u Egiptu, kada ih je on optuţio da su špijuni, a oni su rekli u njegovoj prisutnosti – ne znajući da ih on moţe razumjeti – „Stiţe nas kazna zbog našega brata, gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla“ (Postanak 42,21). Oni su znali da su učinili krivo. Priznali su svoju krivnju. Zatim je Josip isplanirao test kojim će provjeriti da li se Juda, brat koji je prvi predloţio da ga prodaju u ropstvo, zaista promijenio. Laţno optuţivši Benjamina htio ga je uzeti za roba, no Juda je intervenirao i ponudio se da on bude rob umjesto njega kako bi Benjamin bio oslobođen. To je ono što mudraci i Majmonides definiraju kao potpuno pokajanje, što znači da si se promijenio toliko da je sada drugačija osoba. Ta dva elementa pokazuju promjenu u braći tako da se njima, grešnicima, moţe oprostiti. I u Josipu se također dogodila promjena. On je preoblikovao svoj ţivot, tako da cijela priča o njegovom odnosu s braćom pada u drugi plan pred dramom B-ţje providnosti koja se još uvijek otkriva. Kao što je rekao: „Vi ste mi htjeli učiniti zlo, ali B-g je to namijenio za dobro.“ To je ono što je ţrtvi, Josipu, omogućilo da oprosti. Međutim, to su sve detalji. Ono što je apsolutno temeljno jest ono

Godina 12 11 Broj 12 Strana

je potrebno za oproštenje

što judaizam predstavlja, po prvi puta u povijesti - etiku krivnje radije nego sramote. Postoji razlika između tradicijski orijentiranih kultura i – onoga što je inicirano pozivom Abrahamu – kultura koje su orijentirane prema unutra. Pojedinci iz tradicijski orijentirane kulture osjećaju sramotu kada prekrše pravila. Oni koji su orijentirani prema unutra, osjećaju krivnju.

U kulturama krivnje, postoji temeljna razlika između osobe i njenih djela. Djelo je bilo krivo, a ne osoba. Postoji također razlika između kulture oka i kulture uha. Vizualne kulture gotovo su uvijek kulture sramote. Sramota je ono što osjećaš kada zamišljaš da drugi ljudi vide ono što činiš. Prvi instinkt koji donosi osjećaj sramote jest pokušaj da se sakriješ ili ţelja da budeš nevidljiv. Međutim, u kulturi slušanja, moral je predstavljen unutarnjim glasom, glasom od kojeg se ne moţeš sakriti čak ni da si nevidljiv svijetu. Ključna razlika jest da je u kulturama sramote, pogreška kao mrlja na osobi. Stoga je jedini način da se to popravi taj da se mrlja nekako prekrije. To se moţe učiniti tako da ţrtvu umiriš pa ona zapravo 'zaţmiri' na ono što si učinio. Na taj način

je ljutnja, ozlojeđenost i ţelja za osvetom umirena. Međutim, u kulturama krivnje, postoji temeljna razlika između osobe i njenih djela. Djelo je bilo krivo, a ne osoba. To je ono što čini mogućim oproštenje. Opraštam ti jer, kada si priznao svoju krivicu, izrazio svoje ţaljenje i učinio sve što moţeš da nadoknadiš štetu, osobito kada vidim da u prilici da ponoviš istu grešku (kao Juda) nisi to učinio jer si se promijenio, tada vidim da si se udaljio od svojih djela. Oproštenje znači da ja potvrđujem tvoju vrijednost kao osobe, unatoč činjenici da oboje znamo da je tvoje djelo bilo krivo. Oproštenje postoji u kulturama pravednosti i krivnje. Ono ne postoji u kulturama časti i srama, poput kulture stare Grčke i Rima. Moderna kultura Zapada, iako ju sekularisti često smatraju moralno superiornijom od hebrejske Biblije, zapravo je povratak na pretkršćansku Grčku i Rim. Zato su danas ljudi koje se uhvati u zlodjelu javno osramoćeni. Primjera ne nedostaje: njima obiluju svakodnevne vijesti. U kulturi sramote, glavna je stvar da se ne otkrije što si učinio jer ako se otkrije, nema povratka. U kulturi oproštenja za to nema mjesta. Zato je judaizam vječna alternativa. Ono što vrijedi nije izvanjska pojava, već unutarnji glas. I kada učinimo pogrešku, a svi ih činimo, postoji put prema naprijed: priznati, izraziti ţaljenje, pokajati se, nadoknaditi štetu i, poput Jude, promijeniti se. Znati da je bez obzira na naše pogrešne postupke, „duša koju si mi dao čista,“ i ako dovoljno radimo na sebi, moţe nam biti oprošteno to je nasljeđe kulture milosti i nade. A to je ideja koja mijenja ţivot. Šabat šalom. ■ Prevela Anja Grabar Strana 11

Rabbi Berel Wein:

Prošlost i budućnost Era praotaca i pramajki ţidovskog

Berešit sa smr-ću Jakova i Josipa,

potomke zakleo svečanom zaklet-

naroda završava s ovotjednim čita-

Tora nas pripre-ma za sljedeću

vom da će uzeti njegovo tijelo iz za-

njem Tore. Ponekad jedan naraštaj

knjigu koja će poka-zati ţidovski

pečaćenog lijesa rijeke Nil i vratiti

prođe, a da ga uopće ni ne zapazi-

narod

ga u dom ţidovskog naroda, zemlju

mo. No, ponekad čak i obični pro-

situaciji. Posebno je zanimlji-vo što

matrač pozornice svijeta shvaća da

Tora ovu priču o kraju jedne ere

je staro doba završilo i da započinje

naziva riječju koja označava ţi-vot.

novo. Smrt Jakova i njegove djece, u

Ţivot se uvijek vidi kao novi

cijelom naraštaju 70 duša koje su

početak i bez obzira do kakvih pro-

sišle u Egipat, primijetili su i njihovi

mjena okolnosti moţe doći, Jakov i

potomci, kao i egipatska vlast i

njegovi potomci će nastavit ţivjeti.

potpuno

dru-gačijoj

narod. Dobročinstvo pruţeno Jakovu i njegovoj obitelij - iako je to bilo zbog Josipa i njegovog čina spašavanja Egipta od gladi – došlo je kraju. Tora ne objašnjava tu promjenu

Židovstvo propovijeda pogled na život usmjeren na budućnost te pozitivno prihvaćanje stanja u kojem se čovjek nalazi

Izrael. Josip je uvjeren da će ova zakletva i sjećanje na nju u psihi ţidovskog naroda biti dovoljni tako da će se čak stoljećima kasnije oni pobrinuti da se njegovo tijelo izvuče iz egipatskog izgnanstva i ponovno bude pokopano u zemlji njegovih očeva, zemlji ţidovske neprolaznosti. ■ Nakon naraštajâ ropstva, idolopoklonstva i zaborava, ţidovski će narod biti izbavljen. Kad se to dogodi, oni će se prisjetiti starih zakletvi koje su na sebe preuzeli, da će zajedno sa

u stavovima, osim što spominje drevnu antisemitsku laţ, da ima pre-

Jakovu se ispunila ţelja i pokopan

sobom odvesti i Josipa i dovesti ga

više Ţidova i da su previše utjecajni

je sa svojim precima u zemlji Izra-

u zemlju Izraelovu. Ovo je paradig-

i nelojalni. Ovaj će se izgovor upo-

elovoj. Međutim, kada je došlo vri-

ma, primjer čitave ţidovske povije-

trijebiti za porobljavanje ţidovskog

jeme da Josipa bude pokopan, očito

sti i ţivota. Čak i nakon stoljeća iz-

naroda i njegov progon.

je da mu faraon i egipatski narod

gnanstva, nakon trenutaka strašne

neće dopustiti, čak ni mrtvom, da

zaboravnosti i zbunjenosti, ţidovski

napusti granice njhove zemlje. Ali

se narod nekako sjetio gdje je njihov

Josip ima strategiju za koju zna da

pravi dom, gdje će, unatoč svemu,

će nadţivjeti odredbe i politiku bilo

postići velika i silna postignuća. To

kojeg faraona Egipta. On je svoje

je razlog zašto ova sveta knjiga opi-

U povijesti se stvari ponekad kreću polagano iz jedne generacije na drugu, dok u neka druga vremena one

idu

tempom.

Strana 12

brzim

neugodnim

Završavajući

knjigu

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Berel Wein:

suje sâm ţivot. Ţidovstvo propovijeda pogled na ţivot usmjeren na budućnost te pozitivno prihvaćanje stanja u kojem se čovjek nalazi. Ono također potiče, zapravo zapovijeda, da iako se trebamo usredotočiti na budućnost, nikada ne smijemo zaboraviti prošlost. Jer ono što se u prošlosti dogodilo u velikoj mjeri oblikuje našu budućnost i na nju vrši veliki utjecaj. Velik dio našeg društva danas je isključivo zapleten u sadašnjicu i slabo se sjeća prošlosti i vizije onoga kako bi budućnost trebala izgledati, ili, zapravo, kako će izgledati. Ţivot je prolazan i gotovo da nema načina kako da se drţimo sadašnjosti. Velik dio frustracije i napetosti koja postoji u suvremenom društvu proizlazi iz činjenice da uvijek pokušavamo pobjedu izvojevati u sadašnjosti, a ona nam izmiče. Sadašnjost je treptaj oka, lahor trenutka. U ţivotu ne moţe postojati svrha ako je on samo traganje za sadašnjim, njegovom lagodnošću i izmaštanim radostima. Jedno od izvanrednih postignuća ţidovskog naroda tijekom njegove duge povijesti bilo je to što on nikada nije odustao od sna o budućnosti, dok se istodobno uvijek sjećao i obiljeţavao prošlosti. U stvari, sadašnjost su uvijek oblikovale i formirale uspomene iz prošlosti i vizije budućnosti. To je postalo smjernica ţidovskog ţivota i postignuća. I to ne vrijedi isključivo za ţidovsko društvo, već je to, podjednako Godina 12 13 Broj 12 Strana

Prošlost i budućnost tako, bilo osnova ţidovskog obitelj-

bi u sadašnjosti bilo lagodnije ostati

skog ţivota i individualnog posti-

neopterećen obitelji i djecom i svime

gnuća. U ţidovskoj obitelji mi se

što to podrazumijeva, ali samo leti-

uvijek sjećamo onih koji su bili prije

mičan pogled na budućnost pokazat

nas, i pokušavamo oponašati njiho-

će nam da je to jedini način na koji

ve dobre osobine i postignuća. Isto-

istinski moţemo osigurati kontinu-

dobno, koncentriramo se na našu

itet ţidovskog naroda i ţidovstva.

budućnost, na našu djecu, naše na-

Sve ovisi o osnivanju obitelji i pro-

raštaje i društvo u cjelini.

ţimanju obitelji neprolaznim vrijednostima Tore.

Nije dopušteno sebi reći da je zbog prošlih grešaka, bez obzira koliko ozbiljne one bile, sve izgubljeno

Sjećanje na prošlost često je bolno i uznemirujuće. To se posebno odnosi na naše osobne ţivote. Svi smo

napravili

pogreške,

riječima i fizički, i postoji mnogo toga na što nismo osobito ponosni.

Neprestano si postavljamo vaţna

Obično takve misli potisnemo u

pitanja. Kako moja obitelj stoji u od-

svoju

nosu na moje pretke, i kako ţelim

nastavili ţivjeti i poboljšavati se.

da moja obitelj i moja ostavština u

Nema nikakve koristi od razmi-

budućnosti izgledaju. Ta dva pita-

šljanja o prošlosti. Jedino što moţe-

nja oblikuju naše ponašanje u sada-

mo učiniti je kajati se zbog naših

šnjosti. Uvijek sam govorio, napola

pogrešaka, izvući pouku iz njih i

u šali, da otkako sam postao djed,

paziti da ih ne ponavljamo. To je te-

počeo sam paziti kako se ponašam

melj ţidovskog koncepta istinskog

jer ţelim da moji unuci budu pono-

pokajanja.

sni na mene. Ali to je kliše. Mi ţelimo da se oni koji dolaze poslije nas mogu s ponosom osvrnuti na naše ţivote. To je naš put do besmrtnosti i vječnosti.

podsvijest

kako

bismo

Nije dopušteno sebi reći da je, zbog prošlih grešaka, bez obzira koliko ozbiljne one bile, sve izgubljeno. Jedno od najjačih oruţja Satana je da nas uvjeri da ne vrijedimo

Ţidovstvo je bilo i jest potpuno

ništa, da se situacija ne moţe popra-

obiteljski orijentirana vjera i sustav

viti i da nismo vrijedni da nas se

vrijednosti. I ta bi ideja stoga trebala

sjeća na pozitivan način. Naravno,

oblikovati našu budućnost. Moţda

moramo biti realni u odnosu na našu prošlost, ali naše oči trebaju biti usmjerene na budućnost i ono što se još moţe postići, za nas same i za druge. Smatram da su to vaţne ideje koje bismo trebali unijeti u naše misaone procese. ■ Strana 13

Rabbi Dovid Goldwasser:

Svjedok

Strahujući od neprijateljskog reţi-

Bnei Jisroel obećavši im u početku

ma u domovini, neka obitelj je po-

da će za rad biti plaćeni. Međutim,

bjegla iz zemlje. Pokupili su sve što

poslije nekoliko dana su umjesto

su mogli ponijeti i pobjegli spaša-

dobrovoljnih radnika postali robovi

vajući ţivu glavu. Putem su kraj

koje gone nadglednici. Budući da su

ceste naišli na napušteno novoro-

se Egipćani koristili lukavstvom,

đenče. Odnijeli su dijete u obliţnji

njihov novac im je jednako tako

grad, a tamo ga je neki bogataš us-

samovoljno oduzet. Or HaHaim

vojio i s ljubavlju podigao. Među-

napominje da je to Hašemova pra-

tim, kad je dijete odraslo, pobunilo

vednost koju smrtnik ne moţe ra-

se protiv svog dobronamjernog oca.

zumjeti. Svaki postupak dobiva to-

Istukao ga je, uništio mu dom, po-

čno takvu naknadu – mida kneged

krao ga i zapalio skladište ne priz-

mida.

najući svu onu dobrotu i ljubaznost

■ proTo uči čovjeka da ne postoji

koju mu je usvojitelj podario dok je

izvoljnost u ţivotu. Postoje određe-

odrastao.

ne smjernice koje treba slijediti, a

Ovo je, svakako, uznemirujući slu-

kada se taj protokol zanemari obra-

čaj. Gdje je hakaras hatov? Kako je

dućnosti Avraham Avinu ne poţali

dijete moglo biti tako bahato i prko-

Hašemu da je on ispunio samo prvu

siti ocu na ovakav način? Kako je

polovicu obećanja (na primjer, "oni

Talmud nam kaţe (Megila 6b),

mogao biti toliko obuzet samim so-

će im sluţiti, a oni će ih tlačiti"), ali

"Ako ti netko kaţe: Ja sam se trudio

bom i ne cijeniti što je usvojitelj za

ne i drugu polovicu ("i konačno će

i nisam našao, ne vjeruj mu. Ako ti

njega učinio?

izići s velikim bogatstvom"), kao što

kaţe: Nisam se trudio, a ipak sam

se kaţe u Bereišit (15,13-14).

našao, nemoj mu vjerovati. Ako ti

Sefer Bais Šalom Mordehai primjećuje da to uopće ne iznenađuje jer,

Zar Hašem nije imao neki drugi

zapravo, kroz povijest je često onaj

način da ţidovski narod učini boga-

kojem je učinjena ljubaznost tu lju-

tim osim da ih navede na neiskrenu

baznost posve zaboravio.

posudbu egipatskih posuda bez na-

Na primjer, u pasuku (Berešit, 42,6)

mjere vraćanja vlasnicima?

se kaţe: „Josef je bio dobavljač svima u drţavi.“ Josef je bio spasitelj Egipćana i pobrinuo se da svi stanovnici mogu preţivjeti sedam gladnih godina. Pa ipak, nešto kasnije (Šemot 1,8) faraon mu to nije priz-

Talmud nam kaţe (Brahos 9b) da je se zajedno sa ţidovskim narodom zaloţi da im Egipćani posude zlatne i srebrne posude, tako da se u buStrana 14

kaţe: Ja sam se trudio i našao sam, moţeš mu vjerovati." Zašto je to tako? Hašem upravlja svojim svijetom s mida kneged mida i stoga je nemoguće da osoba neće htjeti poţnjeti koristi svog truda. Ba'al Šem Tov nam govori da baš

Kao što čovjekova sjena

kao što čovjekova sjena oponaša

oponaša kretnje njegovog tijela,

kretnje njegovog tijela, tako su i

tako su i Hašemovi postupci

Hašemovi postupci odraz čovjeko-

odraz čovjekovih postupaka

nao.

Hašem zamolio Moše Rabenua da

čun je vrlo jasan.

Odgovor je da je to bila mjera za

vih postupaka. On to izvodi iz opisa u Tehilim (121,5): „Hašem je tvoja sjena.“

mjeru - mida kneged mida. To je bila

Ben Jehojada prenosi kako je je-

točna mjera midat hadin, atributa

dnom neki imućni Ţidov unajmio

pravičnosti. Midraš objašnjava da

kola i kočijaša da ga zbog posla od-

su Egipćani na prijevaru porobili

veze u drugi grad. Dok su putovali Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Dovid Goldwasser:

Svjedok

vrlo jedinstvenu i neobičnu pticu za kralja s novim finim umakom. Kad je guverner to čuo, počeo se smijati jer je vidio da je ptica ista kao ona koja je bila tamo onog davnog dana kad je ubio Ţidova. Kad je kralj čuo kako se smije, upitao ga je da mu objasni, ali guverner je rekao da mu ne moţe otkriti razlog. Kralj se jako naljutio i zaprijetio dalekom i izoliranom cestom, koči-

da će ga strogo kazniti.

jaš mu je iznenada zaprijetio noţem.

Siguran da ga kralj neće optuţiti

Shvativši kočijaševe zle namjere, Ţi-

jer je ubio Ţidova, odlučio je ispriča-

dov je pogledao okolo traţeći po-

ti mu cijelu priču uključujući i čovje-

moć, ali sve što je vidio bila je jedna

kove zadnje riječi. „A sad“, zaklju-

neobično rijetka ptica koja se odma-

čio je guverner raspoloţeno, „ja za

rala

kraljevim stolom jedem upravo tu

obliţnjoj

stijeni.

Ţidov

dovikne kočijašu da bi ta ptica u budućnosti mogla svjedočiti o tome što se ovdje dogodilo i da će njegova krv biti osvećena. Kočijaš je ismijao tu nerazumnu

pticu.“

Hašem upravlja svojim svijetom po principu mida kneged mida -

izjavu, pa onda nemilosrdno i hla-

mjerom za mjeru.

dnokrvno ubio čovjeka. Ukrao je

To je Hašemova pravednost

sav njegov novac i imovinu, te se

koju smrtnik ne može

vratio kući kao imućan čovjek. S no-

razumjeti.

vostečenim imetkom taj je kočijaš na kraju postao kraljev sluţbenik, a nakon još nešto godina napredovao je

Svaki postupak dobiva točnu i primjerenu naknadu.

i postao guverner. S vremena na vrijeme kralj bi ga pozvao u palaču na ručak. Kraljevski kuhari su uvijek nastojali sluţiti kralju iznimna jela, i jednu večer, dok je guverner sjedio s kraljem za večerom, glavni kraljevski kuhar je donio jedno novo jelo. Kad je podigao poklopac s velikog pladnja, objasnio je da je pripremio Godina 12 15 Broj 12 Strana

Kralj je, međutim, tu uočio b-ţansku providnost i utvrdio da on, zapravo, mora osvetiti čovjeka koji je tako brutalno ubijen. Naredio je da se guvernera objesi na ulazna vrata vlastite kuće, a sve njegovo bogatstvo i imovinu da se prepusti obitelji ubijenog Ţidova. ■ Prevela Dolores Bettini

Strana 15

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Nije uvijek vaţno što radiš, nego kako to radiš Egipat je prototip budućih naselja u egzilu. Prvo se Ţidovi isele u predgrađe, u ovom slučaju u Gošen. Onda postanu uspješni. Potom se asimiliraju u egipatsko društvo i strahovito puno doprinesu. Nakon toga slijedi društveno prihvaćanje i potpuna integracija, zar ne? Ne baš. Podigne se novi Faraon koji donese odluku da je Ţidovskoj djeci daleko bolje ako plivaju po dnu Nila. I tako započne progon. Rodi se dijete koje će biti spasitelj Ţidovskog naroda. Spasi ga faraonova kći i on odrasta kao princ. Ona mu nadjene ime Mojsije. On ne zaboravi svoje porijeklo i kada se nađe pred Egipćaninom koji ţeli ubiti Ţidova, on ubija Egipćanina i bjeţi u Afriku. Mnogo godina kasnije B-g mu se objavljuje u gorućem grmu. Nakon malo nagovaranja i prisile, Mojsije pristane da se vrati u Egipat i povede Ţidovski narod u slobodu. I nije iznenađenje da Faraon nije previše oduševljen idejom da mu robovi otiđu. On odluči slomiti moguću pobunu i prije nego izbije pa znatno poveća radna zaduţenja Ţidovskih robova. Sada ne iznenađuje ni to da Ţidovi nisu suviše oduševljeni Mojsijevim dosadašnjim naporima i paraša završava s time da je on svima na crnoj listi – što je sastavni dio uloge Ţidovskog vođe. Kod gorućeg grma, B-g je rekao Mojsiju da se vrati u Egipat (u to vrijeme je bio u Midjanu) i povede Ţidovski narod iz ropstva i u Obećanu zemlju. Umjesto da se odmah zaputi, Mojsije se prvo vrati domu svog tasta kako bi dobio njegovo dopuštenje da ode – što mu on tada odobri. . Poprilično je nevjerojatno da B-g, Strana 16

beskonačni stvoritelj svemira, zapovijedi Mojsiju da ode i učini nešto što je od općeg značaja, a Mojsije ipak osjeća potrebu da prvo o tome raspravi sa svojim tastom. No, nije to ipak toliko nevjerojatno. Ovdje je bilo više od jedne ispravne stvari koju je trebalo učiniti i samo zato što je jedna od njih bila toliko značajnija ne znači da druge treba zanemariti. .

Katkad moţete naći ljude koji slijede ono za što vjeruju da je B-ţja volja (poput mene, na primjer) pa se počnu ponašati bahato nadmoćno i izgube perspektivu. Oni su u pravu, svi drugi su u krivu i ništa drugo uopće nije vaţno. U to čak nije potrebno ni uključivati B-ga. Osobno sam oprezan prema osobi koja vjeruje da je u pravu i da se bori za pravu stvar. Sjajno je pokušati pomoći svijetu, ali je vaţno i kako se to čini. I dok su ljudi zabavljeni spašavanjem svijeta, mene brine da bi drugi mogli postati kolateralne ţrtve toga. .

Mojsiju, tom velikom čovjeku, i „male‟ su stvari bile vaţne. Da, bilo je ispravno da on ode u Egipat i povede Ţidovski narod u Izrael. Ali to nije opravdavalo da on ne bude mensch. On je ipak morao zatraţiti dozvolu. No, da mu je Jisro rekao neka ne ode, on bi morao donijeti odluku – no to za njega nije predstavljalo izgovor za neprikladno ponašanje i barem je postavio pitanje. Na poslu se moţe pojaviti situacija da moramo otpustiti zaposlenika – i to doista moţe biti ispravna odluka. No, je li to izgovor da se to ■ učini na neugodan način? Učinite to, ali učinite to na fini način. Netko je moţda napravio pogrešku i morate ga prekoriti – ali zašto vam to daje pravo da vičete i budete nasilni? Za vas koji ste upoznati s trenutnim podjelama između sekularnih i religioznih u Izraelu – čovjek moţe biti u pravu što se tiče neprikladne razine čednosti kod drugih. No, da li to znači da se na njih smije pljunuti? I Ţidovski narod moţe vjerovati da ima isključivo pravo na zemlju Izrael. Da li to znači da oni ne trebaju razmotriti stajalište drugih koji mogu smatrati da imaju ista prava (čak iako zapravo nemaju)? Biti u pravu ne znači da moţeš činiti što te volja. To jednostavno znači da je tvoje stajalište ispravno. Kako se ponašaš, to ovisi i o drugim faktorima. Mi moramo koračati vrlo paţljivo kada smatramo da smo u pravu – jer nas to moţe navesti da bezobzirno gazimo one oko nas. Istina je nešto što moramo traţiti i ţivjeti po njoj. No ona je istovremeno i opasna roba. Moramo hoditi daleko mudrije i paţljivije dok je istina na našoj strani. ■ Divrej Tora

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Dan po dan

Jakov

okupio

svoje sinove da im da blagoslov prije svoje smrti. Točne riječi

Tore

glase:

"On ih blagoslovi toga dana" (Postanak 48,20). Kakav je

značaj

činjenice

blagoslovio na taj dan? Redak moţemo prevesti tako da kaţe: "On ih je blagoslovio tim danom". Jakov im je dao blagoslov da trebaju ţivjeti svoje ţivote točno tog dana u kojem su se našli, neopterećeni bremenom prošlosti i bez da

promašeno, nesigurno, djeca će to

je! Veli on: Pa? Na Roš hašanu je

pokupiti.

dozvoljeno igrati šah, u čemu je

Zato je prva stvar koju im kaţem, radite na vlastitom samopouzdanju.

problem? Igrali smo dvije partije i oba sam ga puta pošteno isprašio.

A potom, postoje tehnike kako po-

Kasnije te večeri, dolazi šames i

moći djeci da razviju samopouz-

kaţe, rabin te ţeli vidjeti u svojoj

danje. Ne moţete im ga dati, ali

radnoj sobi. I tako ja dođem. Moj

moţete im ga omogućiti.

otac je gledao u knjigu, ili što već, a

Na primjer, djecu moramo disciplinirati, inače će kad odrastu biti divlje ţivotinje. Ali moţete ih disciplinirati i bez da ih povrijedite, je li tako? I tako im dati priliku da imaju dobro mišljenje o sebi.

ja sam tamo stajao čekajući da primijeti da sam došao. Pustio me da neko vrijeme stojim. Onda me pogledao i rekao: Igrao si šah na Roš hašanu? Kazao sam kako je ■rabin rekao da nam je to dopušteno – on nije rekao ni riječ, samo je ponovo

preuzimaju na sebe uzaludne brige

Imam jednu zgodnu pričicu o

spustio pogled na svoju knjigu i to

u vezi događaja koji se danas neće

tome. Dakle, kad sam bio desetgo-

je bilo to. Znao sam da je, tehnički,

promijeniti.

dišnjak, bio sam šahovski prvak i

to dopušteno, ali Roš hašana je

mogao sam pobijediti bilo koga.

svečan dan, nije igra, nije dan za to.

Ovo je doista blagoslov. Kada bismo svoje snage usmjerili samo na to da činimo ono što moţe biti produktivno, umjesto da ih rasipamo u pokušaju da jučer učinimo boljim,

Kod nas je za Roš hašanu odsjeo rabin. Na Roš hašanu poslijepodne dolazi on do mene i kaţe mi: ţeliš li igrati šah? Rekao sam: Roš hašana

Shvatio sam poruku, i sada tamo stojim čekajući dalje da mi kaţe da mogu otići. Obično bi mi na jidišu rekao, moţeš ići. Dakle, čekam to.

ili brigom o mogućim slučajnostima

On podigne pogled i upita me: jesi li

u vezi kojih sada ne moţemo učiniti

ga pobijedio? Odvratio sam mu:

ništa, koliko bismo bili sretniji!

dva puta. Moţeš ići…

O djeci i samopouzdanju

Vidite, morao mi je reći da ne

Uvijek kada drţim predavanja o samopoštovanju u nekom će momentu netko ustati i reći: što mi moţemo učiniti kako bismo svojoj djeci

dali

samopoštovanje?

odobrava ono što sam učinio, ali ja neću napustiti tu sobu s lošim mišljenjem o sebi. I to je trik dobrog discipliniranja.

Moj

Disciplinirajte svoju djecu tako da

automatski odgovor je: to je zara-

ih ispravite i date im do znanja što

zno.

nije u redu a što je u redu, ali

Ukoliko roditelji imaju čvrsto samopouzdanje, to će čvrsto samopo-

nemojte učiniti da misle da su loši. Čak i ako su učinili nešto pogrešno. ■

uzdanje djeca preuzeti od njih. Ako roditelji idu uokolo osjećajući se Godina 12 17 Broj 12 Strana

Strana 17

Rabbi Shlomo Carlebach:

Prvi puta kada se duša oprašta Prošlo je trideset dana otkako je umrla Dovidlova majka. Prema našoj svetoj tradiciji, kada duša ode s ovoga svijeta, postoje faze: način na koji duša se duša oprašta.

Prvi puta kada se duša oprašta je kad napusti tijelo. To je teţak oproštaj. Na neki način duša je još uvijek povezana s tijelom, ali nije dovoljno povezana da bi tijelu dala ţivot na uobičajen način. Svi znaju (neka bi dugo poţivjeli) da je na pogrebu umrli potpuno svjestan toga kako je pokopan. Znate, svi rabini bi rekli da kada idete na sprovod bolje vam je da mislite iskreno, jer vas ta osoba gleda i zna jeste li uistinu prisutni tamo ili ne. Oni već imaju nebeske oči i gledaju vas. Ovo je jedan način za oproštaj. Drugi je oproštaj nakon sedam dana. Duša i tijelo postaju malo više udaljeni. Tijelo počiva na groblju, a duša se diţe, ali još uvijek postoji izvjesna povezanost. Ta povezanost nije toliko s tijelom koliko s onim ljudima koji su tu osobu jako voljeli. Nakon trideset dana, duša nekako ide gore u nebo. I tijekom jedanaest mjeseci duši se sudi, i to je period kada ljudi koji su najbliţi osobi koja je napustila svijet kazuju kadiš. Strana 18

Svaki put kada se kaţe Kadiš je kao da na jedan nevjerojatan način dajete energiju toj duši. Dakle, večeras je trideset dana. Kako netko moţe reći koliko mi volimo našu majku ili koliko naša majka voli nas? Vi to ne znate. Dok je osoba na ovom svijetu duša je zaogrnuta odjećom, čak je i ljubav zaogrnuta odjećom. I vama i meni je jasno, da kada nam naše majke kaţu: "Zašto ne jedeš više, zašto ne spavaš više?" - da znamo što nam govore? One samo ţele da znamo koliko nas vole. Ali, naţalost, na ovom svijetu nema drugog načina da se to kaţe, osim na zaodjeveni način. Tako da nam one kaţu, "pojedi pileću juhicu, više spavaj, zarađuješ li puno novaca?" Svim ovim, one podrazumijevaju puno više toga, ali naţalost ne znaju kako to izreći. No kad one napuste ovaj svijet, to je toliko duboko kad čovjek kaţe Kadiš, u tom trenutku osoba iz drugog svijeta zapravo stoji pored i govori im koliko ih voli. I to je naprosto fantastično. Kad se rodimo naši nas roditelji nose. Kada oni umru, mi nosimo njih, ali istina je da nas oni nose

vječno. Baš kao što je Jakov Avinu, prije svoje smrti zatraţio od svoje djece da ga odnesu natrag u Erec Jisroel, čime im je zapravo rekao, ja ću vas dovesti natrag sa sve četiri strane svijeta. Pristup dobrote pune ljubavi Svatko ţeli biti svet. Ali postoje dva načina da se to postigne. Jedan je da radite na sebi cijelo vrijeme – i da se čuvate od svega što bi vas moglo gurnuti dolje. To je vrlo visoki put, prekrasan, vrlo dobar… Ali onda postoji i drugi način kako biti svet, biti druga vrsta svetosti. To je da budete spremni odreći se svega…. vaše molitve, vašeg učenja, svake visoke razine koju ste postigli….za nekoga drugoga. A istina je da je razina koju doseţete kada ste voljni učiniti svoju osobnu svetost manjom za dobro drugog čovjeka – iznad svega ostalog. Bilo je to večer uoči Jom Kipura u Lelovu. Tisuće ljudi se skupilo u šulu (sinagogi) da mole Kol Nidre sa svetim R. Dovidom Leloverom. Već

Divrej Tora

(nastavak s 18. stranice)

Rabbi Shlomo Carlebach: Prvi

je došlo vrijeme da se otpočne molitvu, no Rebe nije stigao. Njegovi su ga hasidim (hasidi) posvuda traţili, ali ga nigdje nisu mogli naći. Njegovi sljedbenici su ga čekali koliko su mogli, ali su konačno morali nastaviti bez njega. Kasnije te večeri, kada su se hasidim vraćali svojim kućama pogledali su u prozor kuće pored koje su prolazili. I – gevalt (čudesno) – gle, bio je tu R. Dovid! U naručju je drţao bebu i razgovarao s dvoje ljudi, muškarcem i ţenom, za koje su njegovi sljedbenici pretpostavili da su majka i otac djeteta. Hasidim su brzo dotrčali do kuće i pokucali na vrata. Kada se otac odazvao, oni su povikali, “Mi smo hasidim Lelovera i mi moramo odmah vidjeti Rebea!“ R. Dovid je došao, još uvijek drţeći bebu u naručju. “Što se dešava? Zašto ste svi vi ovdje?“ “Zašto smo MI ovdje?“ uzviknuo je jedan od njegovih sljedbenika. “Pitanje je zašto ste VI ovdje? I gdje ste bili cijelu večer? Posvuda smo vas traţili, čekali smo Vas dokle god smo mogli. Zašto niste bili u šulu za vrijeme Kol Nidre? Kako ste mogli propustiti davenanje (moliti) - tu molitvu, u najsvetijoj noći u godini?“ “Sve je stvarno vrlo jednostavno“ odgovorio je R. Dovid Lelover. “ Išao sam prema šulu kada sam začuo bebu kako plače. Ne, nije plakala – mamaš (zapravo) je vriGodina 12 19 Broj 12 Strana

puta kada se duša oprašta

štala! I jecanje je dolazilo iz te kuće. Zbog toga sam pokucao na vrata. Pošto nitko nije odgovarao – otkrio sam da vrata nisu zaključana – pa sam si dozvolio da uđem. I tu sam našao ovu predivnu bebu, potpuno samu, kako vrišti na sav glas. I što sam mogao učiniti? Podigao sam dječaka u naručje i šetao s njim sve dok nije zaspao. Zatim sam ostao s njim dok se njegovi roditelje nisu vratili kući.“

Možete li zamisliti koliko sam se ozbiljno molio, držeći ovo djetešce u svojim rukama? „To je jako lijepo,“ rekao je drugi hasid. “Ali kaţite nam istinu, nije li vam to bilo teško? Pod tim mislim, u šulu je molitva tako uzvišena, tako nadahnjujuća. A vi predvodite molitvu za tisuće ljudi, a ovdje ste bili sami. Vi ste se odrekli Kol Nidre, Vi ste se mamaš (stvarno) odrekli svega!

“Za sve smo mi krivi“, umiješao se otac. “I zaista, Rebe, ţao nam je da smo vas doveli u takvu nepriliku. Naime, naš dječak skoro uvijek spava cijele noći. A mi smo tako jako ţeljeli ići u šul. Pa kada smo ga usnulog metnuli u krevet mislili smo da moţemo otići bez brige i davenati samo neko kratko vrijeme. Nismo mogli ni pomisliti da bi se on mogao probuditi i plakati…“ “Nitko od vas ne razumije,“ R. Dovid Lelover je povikao. “Nije bilo nikakve tegobe, i ja se nisam odrekao ničega. I ja nisam molio sam, ja sam bio s ovim prelijepim djetetom. Moţete li zamisliti koliko sam se ozbiljno molio, drţeći ovo djetešce u svojim rukama? To je bilo najviše, najdublje davenanje mog ţivota. Ja sam mamaš (istinski) izlio svoje srce Nebu, kao što to nikada ranije nisam učinio. Znate, davenanje je vrlo vaţno. Ali to nije jedina stvar, čak ni na Jom Kipur. Da li bi Gospodar svijeta bio više zadovoljan sa mnom da sam ostavio samo ovo dijete koje plače, kako bih ja mogao moliti u šulu? Nije li On bio sretan što se ja brinem o jednom od Njegovih stvorenja, kao što se On brine za sav stvoreni svijet? “Istina je da sam bio spreman da uopće ne davenam. Bilo mi je dovoljno igrati se sa ovom bebom dok joj se roditelji ne vrate kući…“ ■

Prevela Tamar Buchwald

Strana 19

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: VAJEHI

Paraša (priča) Vajehi uči nas kako dosegnuti duhovne razine, te o proricanju. Priča u paraši Vajehi započinje prizorom Jakova koji na samrtnoj postelji poziva svoje sinove da bi ih blagoslovio i otkrio im proročanstva za kraj dana. Zohar objašnjava da je ova razina proročanstva, kako nam nagovještava riječ Vajehi, bila dana samo Mošeu i Jakovu. Mudrost kabale govori o pet različitih razina svijesti:

Većina je ljudi na razini nefeša, koji uključuje sve ţelje koje potiču naše tijelo i njegova osjetila. Ovaj stupanj se dijeli na ţivotinjski nefeš (naš instinkt za preţivljavanjem) i racionalni nefeš (racionalni / intelektualni poticaj, znatiţelju i glad za znanjem).

svete nicocot (iskre) izgubljene u mračnim silama Egipta. Znao je da je Egipat - najnečistije mjesto na zemlji - bio ţeljezna peć za sve velike duše koje su se tamo trebale sakupiti. Sve godine ropstva u Egiptu bile su tako zacrtane da se sve duše koje nisu imale svoj tikun u velikom potopu uspiju popraviti i pročistiti (to je razlog zašto je rečeno: "...Svaki sin

Ruah - duh je druga razina i on je povezan s istinskom duhovnošću, altruizmom i nesebičnom ljubavi.

Naši najmračniji trenuci

Nefeš, Ruah, Nešama, Haja i Jehida.

Nešama – dušu, treći stupanj, stječu osobe čije dijeljenje s drugima i sposobnost zamišljanja prelaze granice njihove neposredne vremenske i prostorne okoline. Haja - ţiva duša, je 4. stupanj. To je razina proročanstva i neograničen pristup gornjim svjetovima. Riječ "Vajehi" odnosi se na četvrti stupanj svijesti - "Haja". Peti: Jehida se dosegnulo samo jednom, na brdu Sinaj, kada je cijela nacija doţivjela najvišu razinu otkrivenja još od Stvaranja, proročanstvo i uskrsnuće. Jakov je otišao u Egipat kako bi pripremio teren za generacije koje dolaze sa svrhom da bi prikupio sve

Strana 20

mogu biti začetak naših najboljih trenutaka. To je tajna života i tajna Knjige Postanka. koji se rodi bit će bačen u rijeku ... "). I tako je, tijekom 400 godina, kroz bol i patnju u Egiptu bio kovan i stvaran narod Izraela, sve dok nije bio spreman izaći od tamo i dobiti Toru. Kroz tisućljeća svog postojanja Ţidovski je narod uspio postajati jači, i iz svake nevolje koja ga je zadesila izvukao ono najbolje: nakon egipatskog ropstva došao je vrhunac otkivenja na brdu Sinaju; nakon

uništenja Prvog hrama i progonstva (586. p.n.e.), dogodilo se čudo ■ Purima što je na kraju završilo izgradnjom Drugog hrama; nakon uništenja Drugog hrama (70. n.e.) napisani su Mišna, Gemara i Zohar; protjerivanje iz Španjolske (1492. n.e.) donijelo je zlatno doba Safeda - kabale, Šulhan aruha (Knjige svakodnevnih zakona) i još mnogo toga; i u naše dane nakon holokausta mi smo na početku nove ere prosvjetljenja, u kojem se kabala i Zohar brzo šire diljem svijeta. Zohar objašnjava da je poruka Vajehi da istinski duhovna osoba zna da su mračna mjesta na koja u ţivotu nailazimo naše najveće prilike da rastemo i stvaramo čuda. Jakov je uspio u Egiptu suprotno svim očekivanjima dosegnuti najvišu razinu proročanstva; to znači da naši najmračniji trenuci mogu biti začetak naših najboljih trenutaka. To je tajna ţivota i tajna Knjige Postanka (Vajehi je njezina posljednja priča) koja se bavi padovima i pogreškama ljudi, i to je način na koji nas Tora vodi da steknemo sposobnost da u svakom padu vidimo priliku da prevladamo našu staru prirodu i stvorimo novu budućnost. ■ Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora

Chanoch Ben Yaakov:

Što to znači „ţivjeti“? Ţiviš li ili egzistiraš? Riječ „vajehi“ se prevodi kao "i ţivio je". Postoji nevjerojatno učenje o prvom stihu u ovoj paraši, koji uključuje ovu riječ vajehi. Evo tog stiha na hebrejskom i hrvatskom jeziku: :

‫ויחי ״יעקב ״בארץ ״מצרים ״שבע ״עשרה ״שנה״‬ ‫ ״יעקב ״שני ״חייו ״שבע ״שנים״‬-‫ויהי ״ימי ״‬ ‫״שנה‬ ‫״ומאת‬ ‫וארבעים‬ A Jakov je živio u zemlji egipatskoj sedamnaest godina, tako da su dani Jakova, godine njegovog života, bile sto četrdeset i sedam godina. Mnogi mudraci postavljaju pitanje zašto nam treba reći da je Jakov ţivio 147 godina i zašto je to izraţeno u danima i godinama. Uobičajeni odgovor na ova pitanja je da postoji razlika između ţivjeti svaki dan "u sadašnjem" i ţivjeti svaku godinu planirajući budućnost. Kada tako radimo budućnost nikada ne stiţe i ne ujedinjuje sa sadasnjošću. Čini mi se da postoji još jedan odgovor u samim brojevima. 147 se sastoji od 130 plus 17. Ove dvije brojke su vrlo značajne. 17 je gematrija hebrejske riječi tov što znači dobro. 130 je 13 puta 10 ili hebrejske riječi ehad (jedinstvo) u svom završenom obliku potpune strukture 10 sefirot. 130 je također gematrija

dvije različite hebrejske riječi, sulam i Sinaj. Sulam znači ljestve, a Sinaj je ime gore na kojoj je dana Tora. Sada naši mudraci poučavaju da će se to što se događa našim praocima i pramajkama također dogoditi u našim ţivotima i u ţivotu naroda Izraela. U smislu navedenog u gornjim paragrafima, Jakov ţivi dobar ţivot tek nakon što prima Toru. Po mom mišljenju ovo je istina također i u našim ţivotima. Da bismo ţivjeli dobar i ispunjen ţivot mi moramo izabrati da primimo Toru. Kabala uči da postoje načini da ţivimo svoj kompletan ţivot u jednom danu. I da ţivimo naš ţivot iz dana u dan, svaki dan kompletan i ispunjen raznim oblicima dijeljenja. Također moţemo ţivjeti svjetovnim ţivotom egzistiranja koji traje dugi niz godina. Izbor je na nama. Dopustite mi da vam dam primjer. Netko moţe biti osoba koja ţivi svaki dan svake godine radeći točno iste stvari kao i dan prije. Ta osoba ne mijenja puno u/na sebi, jer ona nikada nije radili ništa drugačije. Ili osoba konstantno moţe dijeliti s drugima i doţivljavati različite stvari i ljude, stalno se pitajući što mogu učiti iz svih tih jedinstvenih iskustava.

Prošlog tjedna, u paraši Vajigaš, Jakov je na faraonovo pitanje koliko mu je godina odgovorio: "Mojih godina bilo je brojem malo i bile su teške". Znamo da je Jakov ţivio ispunjen ţivot, s četiri supruge i 15oro djece, to je poznata priča. (Neki kaţu da je svaki sin imao sestru blizanku koju su plemena oţenila). On je napus-io svekra nakon što je s njim proveo 22 godine i postao bogat u fizičkom materijalnom bogatstvu. Također iz učenja mudraca znamo da se Jakov skrasio po povratku u zemlju Izrael i da je to bilo uzrok nevoljama na koje se osvrnuo prilikom odgovaranja faraonu. ■

Jakov nas podučava duhovne zakone svijesti. Način na koji percipirate svoj ţivot utječe na vašu sreću. Moţemo ţivjeti ţivot sličan većini Jakovljevih percepcija njegovih godina. Ţivot koji ima dane i godine ispunjene kaosom. Ili moţemo primiti Toru i ţivjeti punim ţivotom svaki dan svake godine. Tek primanjem Tore mi dobivamo sposobnost da svoj ţivot percipiramo kao ispunjen ţivot dok ţivimo u ovom fizičkom svijetu tikuna (korekcije). Što to znači primiti Toru? To znači da primimo i čuvamo učenje Tore u našim srcima i mislima. To znači da nastojimo dijeliti s drugima. To znači meditirati na kabalistički način tako da moţete znati rezultate svakog postupka koji poduzimate u svom ţivotu, u ţivotima svih ostalih na koje taj postupak utiče, pa čak i da znate kako će ti postupci utjecati na buduće generacije. Energija ove paraše je cjepivo protiv egzistiranja (pukog postojanja), tako da moţete/ćete doista ţivjeti. Šabat šalom ■ Prevela Tamar Buchwald

Godina 12 21 Broj 12 Strana

Strana 21

Biseri hasidske mudrosti Patnja

R. Zusja iz Hanipola, proslavljeni učenik velikog Magida iz Mezriča, bio je poznat kao čovjek koji je bez prigovora prihvaćao patnju, pa je tako uvijek bio veseo. Jednom ga u njegovoj trošnoj kolibici na rubu naselja posjeti neki hasid. Kada se hasid pribrao od iznenađenja, reče mu: "Poslao me je moj učitelj, veliki Magid, da kod tebe naučim kako s radošću prihvaćati patnju."

Lj udsku priroda teţi jedinstvu. Pogledajte

dijete kojemu su dali hrpu elemenata različitih boja i oblika – ono će prirodno pokušati grupirati elemente prema sličnosti. Mi smo u stal-

Zusja ga pogleda, pa s čuđenjem u očima odgovori: "Ne razumijem zašto te je poslao k meni, kada ja uopće ne znam što je to patnja." ■

noj potrazi za vezama koje postoje među različitim objektima i snagama oko nas, pokušavajući osmisliti njihove odnose. Ako nismo u stanju to učiniti, ako ne moţemo razotkriti simetriju ili red, zbunjeni smo i nemirni. Na što mislimo kada kaţemo da smo u potrazi za "smislom"? Ono za čim mi zaista če-

N ikada ne očajavaj! Nikada!

znemo je da uredimo nered, da upoznamo nepo-

Zabranjeno je predati se beznađu.

znate snage koje odlučuju o našem kretanju i pona-

R. Nahman iz Breslova ■

šanju. Ali zašto nas toliko privlači jedinstvo, a isto toliko uznemiruje kaos? Zato što je svu raznolikost stvorenja i energija u svemiru stvorio jedan B-g. I zato je element koji leţi u pozadini našeg svijeta jedno sveobuhvatno jedinstvo, sveobuhvatna, neprekinuta smirenost. Upravo zbog toga, čak i kada na površini vidimo nejedinstvo, mi osjećamo unutrašnje jedinstvo i naša duša teţi tom jedinstvu. Premda list, grana i kora drveta nisu previše slični, nećemo se nikada upitati jesi li to dijelovi istog drveta. I zaista, njihovo postojanje je moguće sve dok su ujedinjeni u istom drvetu. R. Simon Jacobson ■

Strana 22

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Divrej Tora

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - ţidovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drţe aškenaski Ţidovi. Ako se sastojci nalaze blizu vatre i

Dio II: Jore De'a Poglavlje 7a - Apsorbiranje

vreli su, ali nisu u doticaju s tekućinom, a predmet koji je apsorbirao

Ako zabranjena hrana (ili predmet

zabranjenu hranu dodiruje dopuš-

koji je apsorbirao zabranjenu hranu

tenu hranu, ona postaje zabranjena,

u protekla 24 sata) dođe u dodir,

osim ako je zabranjenih sastojaka

makar samo na trenutak, s vrućom

manje od 1/60 ukupne količine; a

tekućinom u posudi koja je bila na

isto vrijedi i ako je zabranjena hrana

vatri ili dođe u doticaj sa slanom

vrste koja ponekad sadrţi masnoće,

tekućinom na 18 minuta ili s bilo

a dodiruje dopuštenu hranu, čak i

kojom tekućinom na 24 sati, dozvo-

ako se zabranjena hrana apsorbirala

ljena hrana koja je bila u dodiru s

u drugu hranu; ali ako je zabranjena

tekućinom navedeni vremenski pe-

hrana vrste koja nikada ne sadrţi

riod, postaje zabranjena, osim ako

masnoće, mjesta na kojima je dotak-

zabranjeni sastojci ne čine manje od

nula dopuštenu hranu treba ukloni-

1/60 ukupne količine (69,1.9.11.15.

ti samo prst širine, i to se mora uči-

18; 70,6; 98,4; 104,1-2; 105,1-3). Kada

niti u svakom slučaju kada su mje-

se procjenjuje 1/60 u obzir se uzima

sta na kojima je došlo do dodira po-

samo hrana koja se nalazi ispod po-

znata (vidi 68,4.9.; 105, 4-5.7-8.).

vršine tekućine (vidi 94,1; 98,4; 99,1.

Ako sastojci nisu blizu vatre, a doda

4.; 105,1). Ako posuđe nije bilo na

se vrući sastojak koji je bio na vatri,

vatri, ali vreli sastojak izađe iz takve

jedino je potrebno oguliti mjesta na

posude (vidi 68,10-11.13.15.), mora

kojima je dopuštena hrana došla u

površina

dodir sa zabranjenim sastojkom

mjesta dopuštene hrane koje je

(68,10-11.15; 92,7; 94,8, 105,6). Ako

došlo u dodir s tekućinom (105,3).

nijedan od sastojaka nije bio na vatri

Čak i ako su dijelovi hrane vreli,

potrebno je samo oprati, a ako su

ukoliko ne dolaze iz posuda koje su

sastojci suhi nije potrebno učiniti

odstraniti

vanjska

bile na vatri, i tekućina nije slana (vidi 69,9 i 91,7), i dopuštena hrana je u njoj stajala manje od 24 sata, potrebno je hranu samo isprati i tekućina je dopuštena (91,1-4; 105,23). Ova i sljedeća pravila vrijede i za kontakt između mliječnih i mesnih proizvoda (87,10; 91,4-6; vidi 92,1.46). U vezi apsorpcije iz zabranjenog jaja koje je još uvijek u ljusci vidi 86,5-6.

Godina 12 23 Broj 12 Strana

ništa (91,1-4). Ako sastojci nisu u blizini vatre, ali je zabranjeni sastojak hrane jako slan (vidi 69,8; 70,6), i nije sasvim suh (vidi 91,5; 95,7), mjesta na kojima ih dopušteni sastojak dotakne, makar i na trenutak (vidi 69,8.18.; 70,6; 105,1) mora se oguliti; a ako je zabranjena vrsta hrana koja pone■ kad sadrţi masnoću, dopuštena

hrana koja je dodiruje postaje zabranjena, osim ako zabranjenog sastojka nije manje od 1/60 ukupne količine, i isto se tako treba oguliti ako je mjesto na kojem su se dotakli poznato (64,16.20.; 65,1; 69,9.16.18.20.; 70,1-4; 72,2; 105,9-11). Sol uzrokuje apsorpciju čak i u predmet (vidi 69,16-17), ali ne izvlači zabranjenu hranu koja je apsorbirana u predmetu (69,16; 70,2; 105,12-13). Ako je zabranjena hrana meso iz kojega sol izvlači krv, a sol također izvlači sokove iz dopuštene hrane ili se dopuštena hrana nalazi na vrhu, ona ne apsorbira krv i samo je treba oprati (70,1 -4); ili ako je dopuštena hrana meso koje još uvijek sadrţi krv, sva krv koju ona apsorbira na taj način

moţe

izvući

zajedno s njenom vlastitom krvlju, mada se druga krv koju ona apsorbira ne moţe (69,2; 70,2.6; 72,2 ). Slično tome, krv koju vatra izvuče iz mesa ne apsorbira se u drugo meso koje je u blizini vatre, no druga krv da (69,4.20.; 76,1-2; 77,1). ■ Strana 23

Alan Morinis

Program musara ben Avkulas ponovo je reagirao rekavši: "Ako tako učinimo, onda će ljudi pogrešno zaključiti da se one koji načine manu na ţrtvi ubija." Talmudski pogled Jedna priča u Talmudu pomaţe nam da otpočnemo shvaćati Ţidovima svojstveno razumijevanje poniznosti. Odlomak počinje ovako: Anivut [poniznost] Rabi Zeharje sina Avkulasovog dovela je do uništenja Hrama u Jeruzalemu (Gitin 55b-56a). To je bio katastrofalan događaj u Ţidovskoj povijesti koji se oplakuje i dan danas. Kako moţe jedna vrlina kao što je to poniznost izazvati tako stravičnu katastrofu? Da bismo to razumjeli moramo se u priču uključiti nešto ranije, kada se čovjek po imenu Bar Kamca odlučio osvetiti Ţidovskim vođama u Jeruzalemu tako što je otišao Rimljanima i tvrdio im da su se Ţidovi pobunili. Kako bi to dokazao, rekao je Rimskim vlastima da pošalju ţrtvu za Hram. U normalnim okolnostima takva bi se ţrtva prinijela, no Bar Kamca je na ţivotinji načinio jednu malu manjkavost, koja je Rimljanima bila nezamjetna, no za koju je znao da će je rabini primijetiti i zbog toga odbiti prihvatiti tu ţrtvu. To će odbijanje posluţiti kao "dokaz" da su se Ţidovi pobunili protiv Rima. Kada je ţrtva stigla pred rabine u Hramu, oni su primijetili tu skrivenu manu, i odmah shvatili o čemu se tu radi. Jedan je učenjak predloţio da se ţrtvu prinesu bez obzira na to. Međutim, Rabi Zeharja ben Avkulas im je rekao da ako učine tako, narod će pogrešno zaključiti da je dozvoljeno prinositi ţrtve koje imaju manu. Rabini su potom predloţili da se Bar Kamcu ubije kako bi ga se spriječilo da to kaţe Rimljanima i time ugrozi Ţidovski narod. Rabi Zeharja Strana 24

Kao rezultat ove neodlučnosti da se prihvati bilo koji smjer djelovanja, Bar Kamca je uspio u svom naumu. Ţrtva je bila odbijena, a Rimljanima je to bio dokaz o Ţidovskoj pobuni. Rimljani su napali i na kraju uništili Jeruzalem i Hram. Talmud zaključuje: "Anivut Rabi Zeharje ben Avkulasa izazvao je gubitak našeg doma, spaljivanje svetinje i naše izgnanstvo iz zemlje." Što moţemo naučiti o Ţidovskom poimanju poniznosti iz priče o Zeharji ben Avkulasu? Rabi Zeharja je pokazao poniznost jer nije djelovao na osnovu pretpostavke – prinošenjem ţivotinje koja ima manu što je protiv pravila, niti prešutnim odobravanjem umorstva. No on je uistinu pokazao previše poniznosti plašeći se zadatka koji se našao pred njime. U svojim je rukama imao sudbinu Hrama i svog naroda, a ipak kao da je govorio, "Tko sam ja da donesem takvu nezapamćenu odluku koja će moţda navesti narod u zabludu u odnosu na zakon?" U tome je bila njegova prekomjerna poniznost. Njegov osjećaj svojega ja imao je manu jer se on smatrao manje sposobnim nego što je uistinu bio za rješavanje dvojbi u stvarnom ţivotu koje sa sobom nose značajne posljedice. Jer svakako, ako je B-g poslao tu kušnju, Rabi Zeharja je imao sposobnosti da je riješi. Kako bismo još više pojasnili ovu sliku, dodajmo još jedno zagonento razmišljanje o poniznosti iz Talmuda: Svatko tko si odredi određeno mjesto za molitvu u sinagogi, B-g Abrahamov mu stoji u pomoći, a kada umre, ljudi o njemu kaţu, „Bio je to skroman

čovjek.“ (Brahot 6b) U čemu je skromnost ako sjedite na istom mjestu u sinagogi kada god dođete na molitvu? Odgovor glasi da time što se utvrdite na jednom mjestu, vi time oslobađate sva druga mjesta za druge ljude. Taj nam primjer daje okvir za Ţidovsku definiciju poniznosti kao "ograničavanje sebe na odgovarajuću količinu prostora, i ostavljanje mjesta za druge." Time što sjedite na mjestu na kojem se očekuje da sjedite, vi stvarate prostor za druge da i oni zauzmu svoja vlastita mjesta. Uzmemo li u obzir da pro■ stor koji netko zauzima moţe biti fizički, osjećajni, verbalni pa čak i metaforički, čini se da se Rabi Zeharja ben Avkulas odrekao suviše svoga "prostora". Ova je definicija također u skladu i sa Majmonidovom idejom da poniznost nije suprotnost taštini, što bi značilo skromno povlačenje. Poniznost nije ekstrem, već uravnoteţeno, umjereno, točno razumijevanje toga gdje zapravo u ţivotu pripadate. Zato poniznost i samopoštovanje idu ruku pod ruku. Kada poniznost shvatite kao zauzimanje prostora, vaţno je pojasniti da to ne znači da svatko od nas treba zauzeti jedanaku količinu prostora. Neki ljudi na odgovarajući način zauzimaju puno prostora, kao što je to slučaj s vođama – sjetite se još jednom Mojsija. Ali ako vođa zatraţi da zauzme više prostora nego li je primjereno, on bi bio zli Faraon, koji je za sebe odredio da je boţanstvo. A već smo naučili iz slučaja Rabi Zeharje ben Avkulasa da kada se vođa povuče od svojih odgovornosti – kada zauzme manje mjesta nego što je primjereno za njega – to moţe izazvati katastrofalne posljedice. S druge strane, moţe biti sasvim prikladno da osamljenija osoba Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis

zauzme manje prostora nego što ga se prosječno zauzima. Kada bi osoba takve naravi sebe silila da više govori, da bude otvorenija, itd. – drugim riječima, da zauzme više mjesta – posljedice po njezinu dušu mogle bi biti negativne. Niti bi njezinoj duši bilo na korist da se još više povuče od onoga što je već prikladno. Prisjetite se nekog svakodnevnog scenarija s kojim se susrećete. Moţda na tjednom sastanku u vašoj firmi ima jedna osoba koja uvijek na sebe skreće više paţnje nego to njena pozicija traţi. Ima bezbroj mogućih scenarija, ali ako se sjetite nekih stvarnih to će vam pomoći da premostite jaz između teorije i prakse. Prva osobina Učitelji musara naglašavaju da je anava prva duševna osobina na kojoj treba raditi, jer poniznost podrazumijeva neuljepšanu i poštenu procjenu vaših snaga i slabosti. Bez poniznosti bit ćete ili toliko napuhani ohološću da nećete vidjeti na čemu uistinu treba raditi, ili ćete biti toliko ispuhani i bez trunke samopoštovanja da ćete očajavati da li ste u stanju napraviti potrebne promjene. Prisjetite se da riječ mida znači "mjera," i ja vas pozivam da sami sebe zapitate, koja je mjera vaše poniznosti? Vaš odgovor moţe i treba biti izraţen u smislu prostora. Zauzimate li mjesto koje vam pripada? Grafikon te osobine izgleda ovako:

Program musara samopouzdanje i samopoštovanje. U Psalmu 93. B-g je opisan kao: "Hašem malah gejut laveš" – "B-g će se ogrnuti veličanstvom," što nam daje naziv kojim ćemo nazvati pozitivni pandan oholosti – gejut. A također je istina i da osobni osjećaj vlastitog ja ovisi o kontekstu. Osoba koja postupa oholo prema svojoj najbliţoj obitelji moţe biti krotka i pokorna na svom radnom mjestu. Rabin Simcha Bunim iz Pschishe običavao je nositi dvije cedulje u svojim dţepovima, kako bi mogao dohvatiti jednu ili drugu, ovisno o potrebi. Na jednoj je stajalo "Zbog mene je svijet stvoren" (Mišna - Sanhedrin 4,5). Na drugoj su bile riječi: "Prah sam i pepeo" (Postanak 18,27). Ako ste vi osoba koja nastoji biti poniznija, vjeţba za vas je da prakticirate poduzimati postupke ponizne osobe. Što to od vas traţi ? Od Ramhala (Rabina Moshea Chaima Luzzatta) učimo da kako biste njegovali poniznost, moţete pokušati "sjediti na manje ugodnom mjestu, hodati odostraga kada se nalazite u grupi ljudi, i odijevati se u skromnu odjeću." Ovo nisu samo ilustracije; ovo su zadaci za vašu vjeţbu. Izaberite jedan od gore spomenutih i posvetite se prakticiranju tog zadatka tijekom slijedećeg tjedna. Hoćete li se odjenuti na manje uočljiv način? Ili manje govoriti nego inače? Ili se po-

bate prakticirati je gejut [veličanstvo]. Moţda da usvojite uputu škole musara iz Slabodke, čiji se studenti odijevaju vrlo lijepo, u odjeću koja je čista i dobro izgleda (koja, usput budi rečeno, ne mora nuţno biti skuplja, već samo izabrana s više paţnje), i drţati se dostojanstveno. Popravite svoje drţanje dok stojite i sjedite, jedite po bontonu, i govorite razgovijetno i gramatički ispravno. I ponovo, ove napomene nisu pobrojane zbog teoretskih, već zbog praktičnih razloga. Izaberite jedno od predloţenih ponašanja i drţite ga se tjedan dana. Da biste u tome uspjeli, morat ćete izgovarati svoju ključnu frazu kao jutarnju izjavu, a potom svake večeri zabiljeţiti svoja razmišljanja u svoj Dnevnik svođenja računa dušom. Dosljednost je ključ. Mi se ţelimo promijeniti, odbaciti one navike i ponašanja koja nas oneraspoloţuju. Za tako nešto potreban je istinski trud. Vjeţbanje na ove načine zahtijeva da prije svega budete svjesni na kojem mjestu spektra ega se ţelite nalaziti. I tada, ako uvidite da bi bilo poţeljno pomaknuti se ulijevo ili udesno, odigrajte ulogu onako kako rabin Luzzatto kaţe: "Jedini način na koji se ovako nešto moţe postići je da preuzmete kontrolu nad vanjskim postupcima koji vam stoje na raspolaganju. Tako ćete malo-pomalo utjecati na usvajanje onoga nad čime nemate toliku kontrolu." Rezultate ćete zapaziti u svom vlastitom iskustvu, a to je najuvjerljivija moguća lekcija. Ukratko, trebat će vam::

Radionica – Praktični dio Nije svakome potrebno da razvija poniznost. Neki su ljudi već i previše ponizni. Kako bi postala cjelovitija, jedna osoba treba njegovati poniznost, a druga treba poticati ponos. Mi smo oštro opomenuti u vezi oholosti, no musar podupire Godina 12 25 Broj 12 Strana

sjesti u straţnji dio prostorije, umjesto u prednji gdje imate sklonost sjesti? Izaberite aktivnosti koje će vam pru-ţiti osje-ćaj da ste manji ne-go što i-nače nastojite biti, i pokušajte to u praksi. Ali ako ste osoba koja je već isuviše krotka i povučena, osobina koju tre-

 Jutarnja izjava/ključna fraza  Poebna kabalistička točka na kojoj ćete raditi  Večernji termin sa vašim Dnevnikom svođenja računa s dušom, i sustav podsjećanja koji je u njega ugrađen. ■ Strana 25

Iz d

g aće

a tisk MIGRACIJE

Od 1948. u Izrael doselila 3,2 miliona Jevreja

Tuzlalive, 18.12.2018. Od 1948. godine najmanje tri miliona i 200 hiljada Jevreja je doselilo u Izrael, javlja Anadolu Agency (AA). Izraelski Centralni ured za statistiku objavio je izvještaj u povodu 18. decembra Međunarodnog dana migracija. U izvještaju se navodi kako je od 1948. godine na ovamo iz različitih dijelova svijeta u Izrael doselilo 3,2 miliona Jevreja. Navedeno je kako je 43 posto od ovog broja u Izrael doselilo nakon 1990. godine, odnosno poslije raspada Sovjetskog saveza. Ipak, kako je istaknuto, Jevreji su i prije

raspada SSSR-a masovno doseljavali u Izrael. U zvještaju se nalazi i podatak da je između 1989. i 2006. godine u Izrael doselilo 1,6 miliona Jevreja s porodicama. U 2017. godini u Izrael je doselilo 38.000 Jevreja. U periodu od 1948. do 2016. godine 726.000 Jevrej je napustio zemlju bez namjere da se vrati. Izrael omogućava pravo svakom Jevreju da doseli u zemlju, bez obzira gdje se on u svijetu nalazio. S druge strane, ova zemlja onemogućava povratak prisilno raseljenim Palestincima, iako im je pravo na povratak zagarantovano Rezolucijom 194 UN-a.

Navodi se kako Izrael trenutno ima 8,9 miliona stanovnika, od kojih dva milion čine Palestinci, koji se nazivaju “izraelskim Arapima”. Palestinci čine 20 posto ukupnog broja stanovnika Izraela.

Izraelski parlament (Knesset) u julu je usvojio zakon koji Izrael definira kao jevrejsku državunaciju, u kojem je navedeno kako je Jerusalem glavni grad Izraela, a hebrejski jedini službeni jezik.... ■

Holandska železnica razmatra plaćanje repatrijacija Politika, 28.11.2018. Holandska nacionalna železnica saopštila je danas da će osnovati komisiju koja će istražiti na koji način može da plati individualne repatrijacije za svoju ulogu u masovnim deportacijama Jevreja od strane nacističkih okupatora tokom Drugog svetskog rata. Železnička kompanija navela je u saopštenju objavljenom kasno sinoć da je njena uloga u deportacijama crna stranica u istoriji zemlje i kompanije, javlja AP, prenosi Tanjug. Više od 100.000 Jevreja, 70 procenata jevrejske zajednice u Holandiji, nije preživelo rat. Većina njih deportovana je iz Holandije i ubijena u nacističkim koncentracionim logorima. ■

Page 26 Strana 26

Divrej Tora

Godina 12

Broj 12