1-12 - Divrej Tora - Vajehi 5780

Divrej Tora Godina 13 Broj 12

Zagreb, šabat 11. siječnja 2020. - 14. teveta 5780.

http://twitter.com/DivrejTora B’’H

Šabat Vajehi Jeruzalem 16:18

17:33

Zagreb

16:12

17:14

Rijeka

16:20

17:22

Split

16:18

17:20

Dubrovnik 16:14

17:16

Vinkovci 16:03

17:05

Sarajevo 16:10

17:11

Doboj

16:08

17:09

B. Luka

16:11

17:13

Beograd 15:58

17:06

Novi Sad 15:59

17:07

Subotica 15.57

17:06

Zrenjanin 15:56

17:05

Niš

15:57

17:03

Beč

16:02

17:04

Frankfurt 16:25

17:27

Edison, NJ 16:32

17:42

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Dan

utorak 14.1.2020.

Alot Hašahar

5:59

Najranije Talit

6:35

Nec Hahama

7:34

Najkasnije Š’ma

9:50

Zman Tefila

10:35

Hacot

12:05

Minha Ketana

14:43

Plag Haminha

15:39

Šekia

16:36

Cet Ha-kohavim

17:18

Broj 12 divrejtora@gmail.com

Paraša Vajehi

(Berešit 47,28-50,26) Jaakov posljednjih 17 godina života provodi u Egiptu. Prije smrti traži od Josefa da mu prisegne da će ga pokopati u Svetoj zemlji. Blagoslivlja Josefova dva sina, Menašea i Efrajima i uzdiže ih do položaja vlastitih sinova kao praotaca plemena naroda izraelskog.

Patrijarh želi otkriti svojoj djeci „kraj dana,“ ali je u tome onemogućen. Jaakov blagoslivlja svoje sinove određujući svakome ulogu koju će kao pleme imati: Juda će davati vođe, zakonodavce i kraljeve; svećenici će biti iz plemena Levi, učenjaci iz Jisaharova plemena, pomorci iz Zevulunova plemena. Šimon će davati školske učitelje, Gad vojnike, Dan suce, Ašer uzgajivače maslina, itd. Ruben je ukoren jer se „umiješao u očev brak“, a Šimon i Levi zbog krvoprolića u Šhemu i zavjere protiv Josefa. Naftaliju je dodijeljena brzina jelena, Binjaminu silina vu-

ka, a Josef je blagoslovljen ljepotom i plodnošću.

U dugačkoj pogrebnoj povorci koja prati Jaakova na njegovom posljednjem putovanju u Svetu zemlju, nalaze se Jaakovljevi potomci, faraonovi ministri i egipatski uglednici. Pokopan je u špilji Mahpela u Hebronu.

I Josef je umro u Egiptu u dobi od 110 godina. I on je dao upute svojim sinovima da njegove kosti iznesu iz Egipta i pokopaju ih u Svetoj zemlji, ali do toga će doći tek mnogo godina kasnije kad Izraelci budu napuštali Egipat. Prije smrti je djeci Izraelovoj prenio poruku iz koje će oni crpiti svoju nadu i vjeru u teškim vremenima koja im predstoje: „B-g će vas se sigurno sjetiti i izvesti vas iz te zemlje u zemlju koju je obećao Avrahamu, Jichaku i Jaakovu.“ ■ Prevela Dolores Bettini

 D ivr ej Tora , B’’ H, p r ip re ma i ur eđu je: Va tr os la v I va nu ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen – prva alija – 13 p’sukim – 47,28-48,9

može vam na nju uzvratiti. To je čin

Sedra započinje s Jaakovom kojem

Nešto kasnije, Josef dobija informa-

je sada 147 godina, i u Micrajimu je

ciju (od Efrajima koji se redovito

već 17 godina. (Sjetite se da je Josefu

skrbi i uči Toru s Jaakovom) da je

bilo 17 godina kada je sve to počelo

Jaakov

– ima li taj broj 17 kakvo značenje?)

smrti”). Josef k Jaakovu sa sobom

Tora nam kaže da se Jaakov nalazi

dovodi dvojicu svojih sinova (tako

neposredno pred smrt, te je Josef

da mogu primiti njegov blagoslov).

pozvan da dođe do njegovog ležaja.

Jaakovu se povrati snaga na vijest o

Gemara kaže da nitko ne smije ne-

Jaakov traži Josefa da on (Jaakov) ne

predstojećem

promišljeno iznijeti loše vijesti, već

bude sahranjen u Egiptu, već u

(tolika je snaga bikur holima).

Me’arat HaMahpela. Josef se složi s time; Jaakov zatraži Josefa da mu se zakune.

dobrote bez naknade.

bolestan (“pred vratima

Josefovom

posjetu

Na pitanje tko je rekao Josefu da mu je otac bolestan, Raši je taj koji iznosi mišljenje da je to Efrajim, koji se

Zbog čega bi Jaakov inzistirao da

skrbio za Jaakovljeve potrebe u Go-

mu se Josef zakune – zar nema po-

šenu dok se Josef nalazio u samom

vjerenja u njega? Među ostalim raz-

Egiptu. Midraš kaže da je A’s’nat,

lozima, zakletva je mogla biti neop-

Josefova žena, bila ta koja mu je to

hodna za dobivanje Faraonove doz-

rekla.

vole za sahranu. Čak i ako bi Faraon bio sklon da kaže “ne”, on bi ispoštovao zakletvu.

je odgojio Potifar u Egiptu. Midraš

đenu tajnu o Faraonu. Faraon nije

ponašanje prema njoj, As’nat je bila

mogao reći Josefu, “nije me briga

ta koja je Potifaru nasamo rekla isti-

kakvo si obećanje dao”, itd. Postoje

nu, spasivši na taj način Josefu

komentari

život.

ka nije bila sahranjena na “pravom” mjestu, pa možda ne bi pozitivno odgovorio na zahtjev svoga oca.

shvati poruku). U slučaju o kojemu ■ govorimo, poruka bi (možda) treba-

la glasiti: "Tvoja braća su dobro", iz čega će Josef shvatiti kako stoje stvari, bez da se izravno priopći.

"Kodeš Hilulim", citiran u Wellsprings of Torah, objašnjava stvari u svjetlu izjave Gemare na drugom koja se prije smrti razboljela.

žena optužila Josefa za neprilično

vrlo potresen time što njegova maj-

okolni način, tako da slušatelj sam

kaže da je ona bila Dinina kćer koju

Josef bio zakleo da neće odati odre-

morao zakleti – Josef je mogao biti

bi trebao okolišati (reći nešto na

mjestu, da je Jaakov bio prva osoba

također kaže da kada je Potifarova

mogući razlog zbog kojeg se Josef

blagosloviti.

Kad već spominjemo A’s’nat… Midraš

Ovo je, prema Midrašu, stoga što se

koji sugeriraju drugi

dovede bliže kako bi ih mogao

Ako je tako, onda bi Josef vjerojatno pogrešno protumačio poruku koja je govorila da su mu braća dobro, i

pretpostavio bi da mu je otac umro.

Kako bi se to izbjeglo, trebalo mu je izravno reći "tvoj je otac bolestan".

Govoriti u nagovještajima funkci-

Jaakov priča Josefu o obećanjima

onira jedino ako ih osoba razumije.

koje je Vječni dao njemu i njegovim

Ako ne, najbolje je jasno reći.

potomcima, te o Rahelinoj smrti i pogrebu. On potom uvjerava Josefa da će se njegova dva sina – Efrajim

Levi – druga alija – 7 p’sukim – 48,10-16

and Menaše – smatrati ravnopravni-

Jaakovu je (kao i Jichaku) u starosti

Jaakov traži Josefa da učini hesed

ma Jaakovljevim sinovima. (Ovo je

oslabio vid, a Josef dovodi svoje

v’emet – istinsku dobrotu. Općenito

u suštini, dvostruki dio nasljedstva

sinove i primiče ih bliže Jaakovu,

se smatra da je običaj sahrane mr-

što ga Jaakov daje “prvencu svog

koji ih poljubi i zagrli. Josef potom

tvaca najčišći oblik dobrote, jer, iz-

srca”, starijem od dva sina njegove

odmiče svoje sinove iz Jaakovljeva

među ostaloga, to je situacija u kojoj

voljene Rahel.) Tada Jaakov primi-

krila tako da mu ih može formalno

onaj koji prima vašu dobrotu ne

jeti mladiće i zamoli Josefa da ih

predstaviti, kako bi primili svoju

Strana 2

Divrej To ra

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: braha. Nakon što se pokloni pred Jaakovom, Josef pažljivo i formalno predstavlja svoje sinove Jaakovu, tako da Menaše stoji s lijeve strane, a Efrajim s desne strane kako bi Jaakovljeve ruke kod davanja blago-

slova počivale na glavama sinova kako treba. Jaakov prekriži ruke, stavljajući svoju desnu ruku na Efrajimovu glavu, a svoju lijevu na Menašeovu. Jaakov na ovaj način blagoslovi Josefa blagosiljući njegovu (Josefovu) djecu poznatim riječima: hamal’ah ha’go’el…

Alija po Alija

Šliši – treća alija – 6 p’sukim – 48,17-22 Kada Josef shvati da je Jaakov unakrsno postavio ruke (i time “dao prednost” Efrajimu nad prvorođe-

nim Menašeom) to ga (razumljivo) jako uznemiri i on pokuša “ispraviti” položaj Jaakovljevih ruku.

Jaakov se odupre tome, objašnjavajući Josefu da je potpuno svjestan

bude ravnopravno i jednako, nadajući se da ljubomora neće pomoliti svoju ružnu glavu. No takvo ponašanje samo odgađa ljubomoru, ne

eliminira je. Roditelji moraju pomoći izgraditi karakter svoje djece, tako da oni razviju dobre midot, karakterne osobine.

Možda je Jaakov Avinu vidio da

biti veći od svog brata. Istog tog

njegova

dana, Jaakov ih blagosilje rekavši da

kvalitete koje mu “dozvoljavaju” da

će tradicionalni blagoslov za sinove

učini ono što je učinio.

glasiti: “Neka bi B-g učinio da

govim blagoslovima za Efrajima i

budeš poput Efrajima i Menašea”.

budućim generacijama) objašnjava

djeteta godinama, truditi se da sve

onoga što čini i da će Efrajim uistinu

Jakovljeva referenca na ribu u njeMenašea (i svu židovsku djecu u

čeni. Roditelj može “obigravati” oko

Razmislite o ovome…

dva

unuka

posjeduju

Dvije najvažnije karakterne osobine za kojima čovjek treba težiti su: da

se ne hvali kada se nađe u superiornom položaju i da ne bude ozlo-

se na najmanje dvije razine. Ribe su

Predočite si paniku koju je Josef

plodne. Jaakov je blagoslovio svoje

morao doživjeti kada je uočio mo-

potomke da postanu velika nacija.

gućnost da se “povijest ponovi”.

(Međutim, zapazite da je njegov

Kako Jaakov može činiti to što je

Efrajim je bio predodređen da po-

blagoslov bio za "usred Zemlje".)

činio kada je bio itekako svjestan

stane veći od svog starijeg brata

Poznato je također da ajin hara ne-

posljedica davanja prednosti jed-

Menašea. Ova su dva brata imala

ma nikakve moći nad ribama. I to je

nom sinu i zavisti koju to izaziva

takav odnos da se Efrajim nije po-

također bio dio njegove brahe. (Us-

(može izazvati).

stavljao kao gospodar nad Mena-

put budi rečeno, jidiško ime Fischel (koje znači riba) često biva upareno s imenom Efrajim, očito je ta braha izvor tako uparenih imena.)

U tome je stvar! To može izazvati

zavist, ali i ne mora. Sve ovisi o karakteru ljudi koji su u to uklju-

jeđen kada je u podređenom položaju.

šeom, niti je Menaše bio ljubomoran na Efrajimovu nadmoć. Može li otac dati većeg blagoslova svojim sinovima od “Učinio B-g da budete kao Efrajim i Menaše!”

Jaakov potom kaže Josefu da će umrijeti, da će B-g biti s obitelji – narodom, da će ih On vratiti u Zemlju njihovih predaka, i da je on (Jaakov) dodijelio Josefu dodatni dio Zemlje.

R’vi’i – četvrta alija – 18 p’sukim – 49,1-18 Jaakov okuplja svoje sinove s namjerom da im otkrije “kraj dana” (poznavanje budućnost olakšat će im

Godina 1 3 3 Broj 12 Strana

Strana 3

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

bol teških dana koji se nalaze pred

drugih

njima) – no do toga ne dođe!

pasuka).

Raši kaže da je Jaakov želio otkriti

Ašerov blagoslov čini se da je isto

“kec” (konac vremena), ali mu to B-g

blagoslov blagostanja (i/ili rječi-

nije dopustio. Prvo proročanstvo u

tosti).

vezi egzila u Egipat bilo je dano Avrahamu u “Savezu među polutkama”. Tamo mu je bilo rečeno da će njegovi potomci biti tlačeni 400

Josefov blagoslov je opsežan i iskaz je posebne ljubavi koju je Jaakov

kojeg je izgubio mjesto vođe.

gajio prema njemu. Ono što Jaakov

Jaakov se osvrće i na nasilnost Ši-

porobljen 210 godina. (Zapravo, oni

mona i Levija. On proklinje njihov

su bili u Egiptu 210 godina; stvarno

gnjev – ne njih.

lih 190 godina se računa od rođenja Jichaka – jednom kada je Avraham dobio svog prvog potomka, “satni mehanizam egzila”, nazovimo ga tako, je počeo otkucavati. Egipatski egzil bio bi mnogo podnošljiviji da su naši preci znali za tih 190 godina “počeka”. To je kec (kuf=100 + cadi =

ovoga

cijalu da bude vođa i ispadu zbog

godina. U stvarnosti, narod je bio

ropstvo trajalo je puno kraće.) Osta-

razumijevanja

(Ovdje se nalazi važna pouka za sve nas. Nemojte reći svom sinu, “zločesti dječak!” Kažite, “učinio si nešto zločesto.” Možda ne izgleda

kao važna stvar, no jeste. Posebno, stoga što takve stvari ne kažemo samo jednom, već nebrojeno puta tijekom mnogih godina.)

daje Josefu, Rahelinom sinu, braha je Avrahama Jichaku i Jichaka

Jaakovu.

Baal HaTurim ističe da su prva slova od Gur Arje Jehuda – gimel+alef+ jud = 14, numerička vrijednost ■ imena David.

Šiši – šesta alija – 27 p’sukim – 49,27-50,20 Binjamin je blagoslovljen uspjehom (ponekad zasluženim). Raši spomi-

90) koje je Jaakov želio otkriti svo-

Jehudi su upućene najsjajnije riječi –

nje proroštva o Šaulu i Mordekaju i

jim sinovima. No to mu nije bilo

obećano mu je da će biti predvodnik

Ester. To su Jaakovljeve riječi njego-

dopušteno da otkrije.

i da će ga braća poštivati.

voj dvanaestorici sinova, i blagoslo-

Kec se spominje i u Hagadi za

Zevulun je dobio blagoslov blagos-

Pesah. Kažemo da je B-g održao

tanja, a Jisahar će nositi breme uče-

Jaakov se Šimonu i Leviju obraća

Svoje obećanje "izračunavajući kec",

nosti Tore. (Slika magarca ukazuje

zajedno. To znači da sveukupno

time što je uključio 190 godina u

na istrajnost i snažnu volju – kvali-

ima 11 izjava (brahot). Prva slova

ukupan zbroj od 400. To je ono što

tete koje su primjerene učenjaku).

svake izjave, ne računajući ime sina,

je Jaakov želio reći svojim sinovima

Zajedno, ova će dva plemena ofor-

zbrojena daju 365. Posljednja slova

- nemojte očajavati, izgnanstvo će

miti partnerski odnos od kojeg će

zbrojena čine 354. To su duljine

biti kraće nego što očekujete. Ali to

oba imati koristi.

solarne

mu nije bilo dopušteno otkriti.

Dan će biti sudac (i branitelj časti,

vio ih je.

i

lunarne

godine.

[Bal

HaTurim]

Ono što Jaakov stvarno kaže svojim

onaj koji će osvetiti Izrael boreći se

Komentari ističu da Jakovljeve riječi

sinovima je opis njihovih karaktera i

protiv P’lištim) narodu. Raši kaže da

ne

potencijala, te njegov blagoslov za

je to proroštvo o Šimšonu, koji je bio

blagoslovi - ali implicitno sadrže

njih. (Blagoslovi, često puta pomije-

iz Danovog plemena.

blagoslove i proročanstva.

Hamiši – peta alija – 8 p’sukim – 49,19-26

Jaakov kaže svojim sinovima da će

šani s očinskom kritikom, zajedno

su postali brahot plemena.)

Jaakovljeve riječi o Reuvenu govore o njegovom neostvarenom poten-

Gad će biti blagosloven srećom (ovo je interpretacija Malbima koja je da-

izgledaju

svaki

puta

kao

umrijeti i da želi biti sahranjen u Me’arat HaMahpeia. (On od njih ne traži da se zakunu, kao što je to tra-

leko najoptimističnija od brojnih Strana 4

Divrej To ra

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

žio od Josefa, jer oni nisu u poziciji

ga o Avot & Imahot (Ocima &

da ispune zakletvu.) Jaakov umire.

Majkama), završava.

Način na koji to Tora kaže je neizra-

Hazak ...

van – riječi smrt ili umiranje se ne upotrebljavaju – što govori o pose-

bnoj kvaliteti života čak i kod smrti Jaakovljeve.

Običaj je da kada onaj koji čita dovrši knjigu Tore zajednica "usta-

ne na noge" i kaže "Hazak, hazak venithazek". On potom to glasno

Sljedeće nam Tora govori o pripre-

ponovi. Onaj koji je imao tu aliju, ne

mama za pogreb. Jaakov kaže

bi trebao to kazati, jer se to može

Faraonu o zakletvi koju je dao i

smatrati prekidom između odlomka

dobija

Tore i njegovog završnog blago-

dopuštenje

povorku

u

oplakivanje

za

Kanaan.

Jaakova

pogrebnu Sahrana opisani

i su

detaljno i opsežno.

slova.

Ne znam koliko je to ozbiljna stvar. Čini se da se većina ljudi ne drži

Kada se vrate u Egipat, braća su

striktno toga. Ovdje smo to stavili

preplavljena osjećajem krivice i

vama za učenje. Pitajte rabinera da

ponude se Josefu za robove. Još

li da to kažete ili ne, ako dobijete

jednom, Josef uvjerava braću da je

aliju Hazak. Isto tako, baal kore u

sve što se dogodilo B-žja volja i

mojem šulu ove je godine bio hatan

izašlo je na dobro.

Tora. Dok je zajednica govorila hazak

Josef plače jer ga braća lažno optužuju da im se kani osvetiti. Zanimljivo (i jako žalosno) taj dio njihovog prvobitnog problema zasnovan je na lažnim optužbama koje je Josef iznosio o svojoj braći. Š’vi’i – sedma alija – 6 p’sukim – 50,21-26 Josef obećava da će uzdržavati svoju braću i njihove obitelji. Josef poživi 110 godina (manje od svoje

... on se raspravljao sam sa sobom

što da učini. On si je to predstavio kao sukob između tehničkih pojedinosti halahe i uobičajene prakse u šulovima tijekom generacija. Odlučio se za minhag, pa je i on rekao hazak.

Ispravno ili pogrešno - ne znam.

Ali, to je moć koju imaju minhagim.

[Maftir se sastoji od 4 pasuka] Haftara – 12 p’sukim – M’lahim Alef 2,1-12

braće – kazna što je slušao kako mu

Kratka hafara za kratku sedru. Baš

ponižavaju oca i nije se usprotivio

kao što nam sedra govori o ocu na

tome). Josef je odgojio čak i svoju

smrtnoj postelji koji daje upute i

praunučad. On kaže svojoj braći da

blagoslove svojim sinovima, te traži

će ih B-g na kraju izvesti iz Egipta i

čin heseda, tako nalazimo i Kralja

vratiti u Zemlju Izrael, pa ih traži da

Davida na pragu smrti, kako daje

se tada sjete na njega i njegove po-

upute svom sinu Šlomi po pitanjima

smrtne ostatke odnesu sa sobom

vjere, države i heseda. David, nakon

kada budu odlazili. Josef umire (kao

što je kao kralj služio 40 godina,

i njegova braća); i time B’reišit, knji-

odlazi sa ovoga svijeta. ■

Godina 1 3 5 Broj 12 Strana

Strana 5

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi U parši Vajehi ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo nastaviti s razmatranjem općih principa.

Rambamov četvrti princip: Zapovijedi koje se odnose na micvos kao cjelinu nisu micvos Kratak pregled 14 pravila kojima se Maimonides koristio kao kriterijima pri sastavljanju svog popisa 613 micvos

Mama i tata navečer izlaze van, pa tokom dana daju upute svom sinu. U 10 sati kažu Junioru: „Nema tuluma.“ U podne mu kažu: „Ne otvaraj vrata nepoznatima.“ U 4 popodne mu kažu: „U ponoć moraju biti ugašena sva svjetla.“ Kad odlaze, kažu: „Napravi sve što smo ti rekli.“ Koliko su pravila mama i tata dali Junioru? Tri: nema tuluma, ne otvaraj vrata nepoznatima i gasi svjetla u ponoć.“ „Napravi sve što smo ti rekli“ nije zasebno pravilo.

Micva je zapovijed da se nešto učini (jede maces na seder večeri, puše u šofar na Roš hašana, itd.) ili da se nešto ne čini (da se ne nosi odjeća koja ima šaatnez, da se ne ženi vlastitom pomajkom, itd.). Micva po svojoj definiciji ima konkretnu uputu. Općenita zapovijed da činimo kako nam je bilo naloženo sama po sebi ne čini jednu od 613 micvos.

Tora nam mnogo puta nalaže da slijedimo micvos ili da ne skrećemo od onoga što nam je B-g zapovjedio. Rambam daje niz primjera, poput, „sve što sam vam rekao imate držati“ (Izl 23,13) i “držat ćete Moje zakone” (Lev 19,19).

Kao i kod ostalih principa, Rambam ukazuje na to da su neki raniji kompilatori načinili pogreške i uključivali općenite zapovijedi u zbroj zapovijedi. Konkretno, ubrajali su početne riječi parše Kedošim: “Bit ćete sveti” (Lev 19,2). To samo po sebi nije zapovijed, veli Rambam, već zapravo podsjetnik da držimo micvos. Kako ćemo sebe učiniti svetima? Odvajajući se od svega onoga na što nas je B-g upozorio. Rambam citira niz potpora za ovaj stav, uključujući i tvrdnju iz Sifre koja izričito kaže da se „bit ćete sveti“ odnosi na svetost (od držanja) micvos.

I stoga, zapovijed da budemo sveti nije micva po sebi.

Poput zapovijedi da držimo sve zakone ili da se ne bunimo protiv, to je kategorija koja obuhvaća sve, koja uključuje micvos u cjelini. Ona se ne ubraja zasebno kao dodatak na njih budući da sama po sebi ne iziskuje neki poseban čin.■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Negativne zapovijedi 21.

Negativna je zapovijed ne slijediti ustaljene običaje idolopoklonika

kao što kaže Pismo, i po njihovim uredbama

Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarce tako i za žene.

nećete hoditi (Va-jikra 18,3). Ne smije ih

22. Negativna je zapovijed ne obraćati pažnju na osobu koja prorokuje u ime

se oponašati ni po kakvom načinu

idola

odijevanja koji je za njih karakterističan, niti puštati kose. Niti treba čovjek obrijati kosu s jedne i druge strane, a ostaviti kosu posred glave, što se naziva krijestom. Niti čovjek treba obrijati kosu koja je bliže licu,

od uha do uha, a ostaviti dugu kosu straga. Tkogod učini nešto od toga, ili bilo što slično tomu, ima primiti udarce bičem. Ukoliko se netko nalazi bliže vladajućim krugovima vlasti i mora se odijevati u odjeću u koju se oni odijevaju i oponašati ih, dozvoljeno je.

Strana 6

kao što kaže Pismo, Nećeš slušati riječi toga proroka (D'varim 13,4). Ne treba se s njime upuštati u duge razgovore ili ga tražiti za znak ili čudo. Ukoliko on izvede znak ili

čudo, ne treba obraćati nikakvu pažnju na njega. Tkogod misli da je znak ili čudo koje je on izveo možda istinsko, krši zabranu.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene. ■

Divrej To ra

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Blagoslov ili proročanstvo?

Još jedan slučaj protekcije?

Na samrtoj postelji Jaakov kaže svojoj djeci da će im sada reći "‫״א ֶשה‬ ֲ ‫ֵׁא‬ ‫״ד ָי ִ מם‬ ַ ‫ַאח ִהמ‬ ֲ ‫״ב‬ ְ ‫״א ְ ֶם‬ ֶ ‫"מִק ָהא‬. ְ Je li to Jaakov sa svojim potomstvom jednostavno podijelio svoje nade i težnje u vezi njihove budućnosti, ili su njegove riječi po svojoj naravi bile proročke? Da li se izraz "‫ַאח ִהמ ״ ַד ָי ִ מם‬ ֲ " odnosi na događaje koji će se odvijati u životima njegovih sinova, na one koji će utjecati na njihovo potomstvo nakon povratka u zemlju Izraelovu ili pak na to što će se događati u mesijansko doba? Je li on svojoj djeci govorio kao pojedincima ili kao vođama budućih plemena?

Prije nego li je blagoslovio svakoga od svoje djece, Jaakov se odvojeno sastao s Josefom, dajući mu obećanje da će oba njegova sina dobiti status plemena i da će on dobiti dvostruki dio zemlje. Što je Jaakova potaklo na ovaj čin?

‫״‬

•

•

Kako ove različite mogućnosti utječu na vaše razumijevanje svakog pojedinog blagoslova i odlomka kao cjeline?

Ako biste napisali svoju posljednju volju i oporuku onima koje volite, što bi sve u nju bilo uključeno? Kakva bi bila u usporedbi s Jaakovljevom porukom?

•

•

Pokazuje li Jaakov još jednom da favorizira svog omiljenog sina? Zar nije naučio lekciju da bi to moglo imati negativne posljedice?

R. Z. Weitman, nasuprot tome sugerira da Jaakov nije motiviran ljubavlju, nego brigom za asimiliranog sina.

On smatra da su se Josef i njegova obitelj akulturirali u Egiptu, a dvostruki dio bio je pokušaj da ga zadrži u zagrljaju i ponovno ga poveže uz zemlju Izrael. Koji dokaz se može naći u tekstu da se Josef asimilirao? Kako su Jaakovljeve riječi mogle riješiti to pitanje? I konačno, je li problem ako sugeriramo da Josef nije uvijek bio ‫מעסף"״‬ ‫?"דצ מק‬

Izmjena redosljeda u Tori: Slučaj Menašea i Efraima Mada mnogi komentatori uzimaju da je Jaakov Menašea i Efraima blagoslovio na svojoj samrtnoj postelji, kao što bi to sugerirala priča, neki suvremeni znanstvenici drže da je ovaj događaj nije iznesen kronološkim redom.

•

Što bi potaklo nekoga da kaže da se blagoslov nije dogodio onako kako je opisano? Kako promjena vremenskog okvira događaja utječe naše razumijevanje priče?

•

U kojim je okolnostima opravdano sugerirati da je odlomak Tore zapisan van redosljeda, a kada je takva sugestija uzimanje previše slobode u tumačenju teksta?

•

Daje li Tora ikada kakvu tekstualnu indiciju koja može poslužiti kao dokaz za nekronološko gledište?

Je li Jehudi uistinu obećana vječna kraljevska vlast?

•

Jaakov je blagoslovio Jehudu da ‫״ש ֶבט ״ ִ מדּו ָ ד ״ּו ְ ח ֵֹׁקק״‬ ֵׁ ‫"לֹא ״מָסּוה‬ ‫״שמלֹד ״ ְעלֹו״‬ ִ ‫״כמ ״ ָמבֹא‬ ִ ַ ‫״הגְ ָלמע ״‬ ַ ‫ִ ֵׁבמ‬ ‫"מ ְִק ַד ״ ַ ִממם‬. Na prvi pogled, ove riječi upućuju na to da je Jaakov obećao da će Jehuda zauvijek vladati, da se njegova vladalačka palica nikad neće odvojiti od njegovih potomaka. Kako se, onda, takvo iščitavanje može pomiriti s činjenicom da postoji ogromno razdoblje židovske povijesti u kojem nije bilo vođe iz plemena Jehude? ■ Prevela Tamar Buchwald

Godina 1 3 7 Broj 12 Strana

Strana 7

Rav Kook:

Jakovljev superiorni blagoslov Kada velike duše zgriješe Neposredno prije svoje smrti, Jakov blagoslivlja svoje sinove. Neki od tih blagoslova, međutim, bili su više poput prijekora: „Rubene, ti si moj prvorođenac… uzvišen i prvi u snazi. No neobuzdan si poput voda te više nećeš biti prvi jer si legao na postelju svog oca.“ (Postanak 49,3-4)

Prema nekim mišljenjima, Ruben se zapravo nije uplitao u aranžman spavanja svog oca. On je namjeravao to učiniti, ogorčen onim što je smatrao omalovažavanjem časti i pozicije njegove majke u kućanstvu. Ali u posljednji trenutak, Ruben se suzdržao od toga.

Kako je Ruben uspio prevladati svoje snažne osjećaje za nepravdu i nepoštovanje?

Rubenov strah od kazne

Jedan je učenjak Rubenovu metodu nadvladavanja ljutnje izveo iz slova koja tvore riječ 'pahaz' (nestabilan) okrećući ih naopako u 'zahap' i čitajući to kao akronim: „Zaharta – sjetio si se kazne za taj čin; Halita – razbolio si se od pomisli na nju; Perašta – izbjegao si grijeh“ (Šabat 55b).

To je objašnjenje iznenađujuće. Je li Ruben doista bio motiviran najnižim

Strana 8

oblikom straha G-spodnjeg (jirat šamajim) – strahom od kazne? Je li to bio jedini način da cadik odustane od svog grijeha? Nije li takav velik pojedinac mogao iskoristiti prednost nekih uzvišenijih poticaja, poput ljubavi i divljenja prema B-gu, kako bi izbjegao grijeh?

Ahilova peta velikih duša Neki su ljudi blagoslovljeni takvom plemenitošću duše da su njihove osobine po prirodi dobre i vrle. No čak i takvi cadikim moraju prepoznati svoje granice kao granice pogrešivih ljudskih bića. I oni mogu zaći na krivi put. Točnije, upravo zato što se toliko oslanjaju na svoj integritet, oni lakše mogu upasti u zamku samozavaravanja i groznih pogrešaka koje mogu nanijeti veliku štetu njima samima i onima koji ih okružuju.

Istinski velike duše izbjeći će tu pogrešku. Takvi ljudi preispituju izvor svoje moralne sramote. Daljnje ispitivanje može otkriti da njihov revni odgovor zapravo proizlazi iz osjećaja za istinsku nepravdu. Ali ako imaju bilo kakve sumnje vezane uz izvor njihovih moćnih emocija, oni će primijeniti drugačiji pristup. Umjesto da preispituju stvari iz perspektive ideala i uzvišenih vizija budućnosti, oni će u obzir uzeti svakodnevnija moralna pitanja. Takve skromne kalkulacije ponekad su djelotvornije od nekih uzvišenih promišljanja.

Ruben se podsjetio da bi ga se držalo odgovornim za narušavanje delikatne ravnoteže u obitelji i uzurpiranje pozicije njegovog oca. Taj jednostavan podsjetnik na cijenu koju bi trebao platiti, pomogao je Rubenu da očisti svoj um. Tada je bio sposoban točnije analizirati svoje prave motive i stići do ispravne moralne odluke.

Unutarnji nemir koji je uslijedio bio je strašan. Ruben je bio naviknut slijediti svoj unutarnji integritet. Konflikt između njegovog osjećaja za nepravdu i njegove svijesti o ispravnom odgovoru na to bio je toliko velik da se osjetio bolesnim – emocionalno, pa čak i fizički: „razbolio si se od pomisli ■ na to“.

I to je također znak velike duše: sposobnost da se podredi moralnim zahtjevima. Istinski veliki pojedinci, poput Rubena, sposobni su obuzdati sve snage duše kada je to potrebno.

Oni prepoznaju apsolutnu pravednost Vječnog Suca, pred Kojim nema isprika ni iznimki. Oni slijede pravilo da čak i ako ti čitav svijet – čitav tvoj unutarnji svijet – kaže da si u pravu, još uvijek se smatraj pogrešivim (Nida 30b).

Mnogo dobra može donijeti prisjećanje na kaznu za grijeh, čak i ako se ta motivacija čini nižom od nečijeg duhovnog ugleda. Taj jednostavni podsjetnik može nadići sve sofisticirane proračune – proračune koji mogu za-

Divrej To ra

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook:

Jakovljev superiorni blagoslov

vesti čak i najplemenitije duše. Na taj način, Ruben je uspio u tome da izbjegne grijeh i sačuva svoj moralni integritet.

Blagoslov Prije svoje smrti, Jakov je blagoslovio svakog od svojih sinova. Svog voljenog sina Josefa blagoslovio je ovako:

svijet u kojem neće biti samo jednostavna čuda, već će se granice materijalnog beskonačno proširiti. Stoga, Jakov objašnjava da će taj blagoslov biti „sve do željenih gora vječnosti.“ Drugim riječima, ta vizija pripada budućem svijetu, beskonačno uzvišenom i bezgraničnom svemiru.

Jakovljev mač i luk

„Blagoslovit će te blagoslovima nebeskim odozgo, blagoslovima voda iz velikih dubina, blagoslovima obilja i djece. Blagoslovi tvog oca nadmašit će blagoslove mojih roditelja, sve do željenih gora vječnosti.“ (Postanak 49,25-26)

‫״א ֶשה״‬ ֲ ,ָ ‫״ַאחמ‬ ֶ ‫״ַאח ״ ַ ל‬ ַ ‫״ש ֶם‬ ְ ָ ‫מ״ל‬ ְ ‫ַאנִ מ״ ״ ָנ ַ ִת‬ ֲ ‫“ע‬ ”.‫מ״ּוב ַק ְש ִתמ‬ ְ ‫״ב ַח ְה ִב‬,‫מ‬ ְ ‫״ד ֱא ִֹה‬ ָ ‫ָל ַק ְח ִתמ״ ִ ַי‬

Zašto Jakov tvrdi da će njegovi blagoslovi biti bolji od blagoslova njegovih roditelja?

Nevjerojatno je koliko ova izjava nije prikladna za Jakova. Jakov je bio „iš tam“, učenjak koji je prebivao u „šatorima Tore“. Jakov je bio onaj koji je svog razjarenog brata dočekao darovima, a ne bitkom. Jakov je onaj koji je prokleo svoje sinove zbog pokolja nad stanovnicima Šehema nakon što su oni oteli i silovali njegovu kćer. Pa odakle onda ovaj govor o mačevima i lukovima?

Što je htio reći izrazom „sve do željenih gora vječnosti“?

Vizija budućeg svijeta Blagoslovi Abrahama i Sare bili su otkriveni kroz čuda koja je B-g činio za njih – sin koji im se rodio u poodmakloj dobi, božanska zaštita kada je faraon oteo Saru. Izak i Rebeka bili su slično blagoslovljeni čudesnom intervencijom u slučaju filistejskog kralja Abimeleha.

Jakov je molio da i njegov sin također bude blagoslovljen čudesnom zaštitom kada bude potrebno. To je ono na što je mislio kada je govorio o „blagoslovima nebesa odozgo“. Međutim, Jakov je tražio i da ti blagoslovi budu otkriveni unutar konteksta fizičkog svijeta. Stoga je naglasio da će postojati i „blagoslovi voda iz velikih dubina.“ To je uistinu čudesan blagoslov koji odražava višu razinu duhovnog utjecaja. Drugačije od toga kada čudo prekida fizičku realnost, Jakov je molio da fizički svijet sam po sebi bude uzdignut i uzvišen.

Ustvari, Jakovljev blagoslov je vizija Svijeta koji dolazi. On je predvidio

Godina 1 3 9 Broj 12 Strana

Kada je blagoslovio Josefa, Jakov mu je obećao dodatnu baštinu – „dio koji sam uzeo od Amorejaca svojim mačem i svojim lukom“ (Postanak 48,22).

Mudraci tumače njegovu izjavu ne kao oružje rata, već kao oružje molitve: „Ne kaže li se, 'Ja ne vjerujem svom luku i moj me mač neće spasiti' (Psalam 44,7)? 'Moj mač' se odnosi na molitvu. A 'moj luk' (be-kašti) odnosi se na molbe (bakaša).“ (Baba Batra 123a).

Je li to samo homiletsko tumačenje Jakovljeve izjave? Što mačevi i lukovi imaju zajedničkoga sa molitvom?

Priprema za molitvu Tisućama godina unazad, skupina osobito pobožnih pojedinaca, znanih kao 'hasidim rišonim', živjela je u Erec Jisraelu. Mišna bilježi njihovu praksu meditiranja po čitav sat prije svake molitve. Oni ne bi započeli molitvu sve dok ne bi znali da su „njihova srca u potpunosti usmjerena prema njihovom Ocu na nebesima“ (Mišna Berahot 5,1).

Koje vrste meditativnih tehnika su koristili 'hasidim rišonim'?

Rav Kook sugerira da su Jakovljev 'mač' i 'luk' mentalna oruđa kojima se čovjek priprema za molitvu. Ta oružja predstavljaju metode kojima čovjek pročišćava svoje misli i oplemenjuje mentalne slike u pripremi za čisto iskustvo molitve. „Meditativna metoda koja koristi vizualizaciju 'hašlila hagedola' (veliku negaciju) – potrebna kako bi se probili do svjetla Ein Sofa – ta tehnika pročišćava sve životne sile. Podiže ih iznad svih niskih, svjetovnih kvaliteta. Uzdiže također i sve što je povezano sa pojedincem koji meditira koristeći 'jihudim' (mistična ujedinjenja), dok on odražava tu temeljnu misao u dubini svog duha i duše, sa duhovnom jasnoćom i uzdizanjem.“ 'Mač' je stoga tehnika kojom čovjek odvaja sve svoje grešne misli. To je 'velika negacija'. Mi odbijamo idolatrijske definicije Vječnog i Bezgraničnog te stječemo svijest o svjetlu Ein Sofa.

A što je Jakovljev 'luk'? To se odnosi na fokus i koncentraciju. Rav Kook nastavlja: „Molitva koja je utemeljena na toj uzvišenoj čežnji ispunjena je čistom inspiracijom. Ona pogađa svoju metu kao luk i strijela strijelca prvaka. „Mojim mačem i lukom“ – „mojom molitvom i preklinjanjem“.

Tako je 'luk' metafora za stanje mentalnog fokusa tijekom molitve. Ta je slika uzeta od uvježbanog umijeća profesionalnog strijelca koji se pažljivo fokusira na cilj prije nego odapne strijelu. Ustvari, hebrejska riječ za namjeru – kavana – doslovno znači 'naciljati metu'.

To je kvaliteta čiste b-žanske službe koju je Jakov bio sposoban osloboditi od utjecaja idolatrije Amorejaca – „mojim mačem i lukom.“ ■ Prevela Anja Grabar Strana 9

Rabbi Berel Wein:

Promjena nije jednostavna stvar Završetak knjige Berešit ne samo da nam samo upotpunjuje sliku o utemeljiteljima Židovskog naroda – našim očevima i majkama – već u velikoj mjeri završava i čisto narativni dio Tore. Ima nekoliko dragocjenih zapovijedi ili zakona i rituala koji proističu iz prve knjige Tore.

Od sada nadalje Tora će se, dok nastavlja narativ o ranom Židovskom postojanju i životu, razviti u knjigu zakona u kojoj se nalaze pojedinosti zapovijedi Stvoritelja Židovskom narodu. Ako je tako, koja je onda svrha ovog dugačkog početnog narativa? To je u suštini pitanje koje Raši postavlja na početku svog komentara na Toru: “Zar ne bi Tora trebala početi sa zapovijedi o mlađaku?”

Upravo tamo Raši odgovara zašto započinje s pričom o stvaranju, no ostaje pitanje: Zašto Tora nastavlja s narativom o osobnim životima naših predaka? Na to pitanje rabini odgovaraju time što ustvrde da su događaji koji su se dogodili našim precima putokazi za kasnije događaje koji će se dogoditi njihovim potomcima.

Kako se ta ideja može potvrditi tek kasnije – tek nakon što se događaj zbude kasnija pokoljenja mogu na njega gledati kao na događaj prorečen kroz ono što se dogodilo našim precima – izvorno pitanje još uvijek donekle ostaje neodgovoreno. Važno je znati da se inače neobjašnjivi događaji na neki način uklapaju u postojeći uzorak. Ali koje točno pouke možemo naučiti iz ovako detaljnog narativa o životima naših velikih predaka?

Postoje općenite pouke o Židovskom životu koje se svakako mogu iščitati iz narative Tore u Berešit. I možda je upravo ta ideja o općenitim poukama jedan od razloga zašto Tora ulaže toliko mnogo riječi i opisa u ovu vječnu knjigu.

Jedna je pouka da Židovski život nije lak. Biti malobrojna manjina, a ipak očuvati jedinstveni identitet nije nimalo lagan zadatak. Borba Strana 10

naših predaka za njegovim očuvanjem stoga nam je jasno ocrtana.

Druga životna pouka je da u životu ništa nije sigurno, pogotovo u vezi djece.

Slijedeća je pouka da kada nema tolerancije prema različitostima u osobnosti i izgledu, koje će uvijek biti dijelom Židovskog života i društva, mogu se dogoditi strašne stvari Židovskom narodu u cjelini. Pogledajte narativ o Josefu i njegovoj braći. Daljnja je pouka da će drugi uvijek biti prijetnja Židovskom opstanku, često kroz nasilje i ubilačke namjere. Nimrod, Abimeleh, Faraon, Lavan, Šehem, Esav tek su nekolicina od njih koji ilustriraju tu činjenicu.

Svi su naši preci bili prisiljeni suočiti se s neprijateljstvom, zavišću i dvoličnošću drugih. Još jedna pouka za nas je sila koju ima pojedinac i moć ideje. Abraham i Sara su, praktički sami, promijenili svijet s idejom i učenjem o monoteizmu. Tora nas nadalje informira da “dobri” egzili poput Gošena u Egiptu s vremenom mogu postati manje dobri. Sve ove pouke neophodne su za Židovski život i opstanak. Mudri će razmisliti o njima i dobro ih primijeniti u svom vlastitom životu i današnjem društvu.

Naš otac Jaakov sedamnaest je godina živio u egipatskoj pokrajini Gošen. To su nedvojbeno bile najmirnije, najspokojnije i najsretnije godine njegovog dugog i turbulentnog života. On je ponovo zajedno sa svojim omiljenim sinom Josefom koji se uzdigao i postao moćan i velik, mada u stranoj zemlji. Ovdje nema Esava, ni Lavana, ni Šehema, ni kanaanskih susjeda da poremete njegov mir i zaštićenost. I, uz svoju obitelj s njenim brojnim pokoljenjima oko sebe, živećima s njima u miru i, barem naizgled, međusobno, Jaakov je zadovoljan.

Jaakov se konačno dokazao u svom životnom pothvatu i može uživati u posljednjim godinama svog života. U praksi, možemo razumjeti zašto parša započinje sa – vajehi Jaakov – jer upravo u tih sedamnaest godina Jaakov je istinski živio, konačno postigao ispunjenje i slogu.

Talmud nam bilježi da je veliki Rabi Jehuda HaNasi – Rabi – sedamnaest godina živio u gradu Ciporiju (Seforisu) i Talmud izričito povezuje Rabijevih sedamnaest godina boravka u Ciporiju s Jaakovljevih sedamnaest godina života u Egiptu.

■ Pored toga što je očito magična brojka sedamnaest upleten u oba slučaja, postoji li i kakva druga veza između ova dva događaja, posebno stoga što ih dijeli tisuću godina?

Ono što izgleda kao igra riječima u Talmudu, kojom se povezuju slične riječi koje se pojavljuju u Tori, ona uvijek u sebi sadrži dublji smisao.

Postoji jedan osnovni motiv i važna poruka za sve naraštaje u ovoj talmudskoj tvrdnji. To svakako traži od nas da obratimo pažnju i proučimo to.

Rabi je bio urednik i izdavač Mišne, one jedne knjige koja je garantirala opstanak Židovskog naroda tijekom njihovog dugog egzila koji je bio pred njima i kojega je on u svom umu predvidio. Rabi je sebe vidio, kao što je na sebe gledao i njegov praotac Jaakov, na sigurnom, u rijetkom mjehuriću spokojstva i mogućnosti, na neko vrijeme oslobođenim od stalnog progonstva Rimljana zbog svog osobnog prijateljstva s Rimskim carem.

On je uhvatio taj trenutak i iskoristio priliku da kodificira Usmeni zakon sa Sinaja i za sva ga vremena sačuva među Židovskim narodom.

Tih sedamnaest godina spokoja u Ciporiju pružilo mu je priliku da to učini. Jaakovljevih sedamnaest godina obiteljske harmonije i duhovnog snaženja u zemlji Gošen omogućile su mu da svojoj obitelji pruži potrebne smjernice i spoznaje koje Divrej To ra

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: će ih osposobiti da izdrže dugu noć Egipatskog ropstva i egzila.

Posljednjih sedamnaest godina Jaakovljeva života bile su priprema za stoljeća nevolja koje će uslijediti. Jaakovljeva sposobnost da formira i usmjeri svoju obitelj na takav način da ostanu odani i vjerni B-žjem zavjetu s njima odgovara sedamnaest godina Rabijeve razrade Mišne u Ciporiju tisućama godina kasnije.

Postupci praotaca postali su obrasci iz kojih su učile potonje generacije. Na taj način su životi i obrasci ponašanja i događanja kod Jaakova i Rabija bili povezani i pored ogromnog vremenskog razmaka koja ih je dijelio. Upravo onako kako Jaakov živi tako živi i Rabi. I taj način života nije ograničen godinama niti vremenom, već je vječan do unedogled.

Stara dosjetka “Koliko je psihijatara potrebno da bi se promijenila žarulja? Samo jedan, ali žarulja se mora željeti promijeniti!” odjekuje duboko u meni. Nakon više od pola stoljeća u rabinatu i podučavanju Tore svaki puta iznova sam svjedokom istinitosti ovog mudrog zapažanja. Promjena se vrlo rijetko postiže samo izvanjskim pritiscima, propisima ili čak prisilama. Ona traži unutarnju voljnost i predanost da se na neki način promijeni pravac kojim se ide ili da se iznova razmisli o svojim stavovima prema događajima i izazovima života.

Ako se žarulja nije voljna promijeniti onda je niti stotinu psihijatara neće moći promijeniti. Istina je da su velike promjene u Židovskom životu tijekom protekla tri stoljeća bile potaknute vanjskim pritiscima i promjenama u čitavom društvu. No ipak, te su promjene bile zapravo, uglavnom, stvorene iznutra, zbog unutarnjeg nezadovoljstva Židova ne mijenjanjem njihova statusa po pitanju njihovog duhovnog i fizičkog stanja u kojem su se našli.

Hasidut se brzo proširio istočnom Europom unatoč žestokom negodovanju velikih i uglednih rabinskih vođa, jer je masovni unutarnji Židov žeđao za nekom vrstom emociGodina 1 3 11 Broj 12 Strana

Promjena nije jednostavna stvar

onalne povezanosti s Torom, više i iznad čistog intelektualnog dostignuća i znanja.

Musarski pokret u litvanskoj Židovskoj zajednici devetnaestog stoljeća uhvatio je korijena jer su mnogi od velikih učenjaka Tore osjećali unutarnji poriv da stvore viši oblik društva i obrazovanja prema Tori.

Musar je, na neki način, bio “hasidut” litvanskih učenjaka Tore, pobuda da se ostvari poboljšanje samih sebe i društva Tore orijentiranog na njene vrijednosti.

Ti su samonikli pokreti proizašli iz želje Židovske ‘žarulje vremena‘ da se promijeni. Tako su i Rabi Yisrael Baal Šem Tov i Rabi Yisrael Lipkin iz Salanta svaki za sebe imali plodno tlo na kojem su mogli posaditi ogromne promjene u Židovskom svijetu njihova vremena.

I druge su velike promjene u Židovskom životu u osamnaestom, devetnaestom i dvadesetom stoljeću također bile potaknute unutarnjim silama, mada svakako pod utjecajem vanjskog duha vremena njihovog doba. Reformski pokret u Njemačkoj bio je produkt unutarnje Židovske pobude da se oslobodi progona, diskriminacije, geta i siromaštva.

Nikakve zabrane i prijetnje nisu mogle utišati tu žeđ za promjenom i tada se činilo da nema drugog raspoloživog načina za promjenu od Reforme. To jednako tako važi i za zaljubljenost istočnoeuropskih Židova u socijalizam, marksizam, komunizam i općenito ideje ljevice, ljubav koja još nije potpuno nestala ni u današnje vrijeme.

Unutarnji Židovski poriv prema poštenju i jednakosti, utopistički san o pravednom i društvu jednakosti koje će zauvijek protjerati rat i siromaštvo potaknuo je milijune Židova da pristupe ljevici u svim njenim oblicima i potpuno ih sekularizirao.

Poticaj na promjenu u Židovskom društvu prevladao je sve barijere pa čak i izbrisao tradicije vjere i vjerskih običaja koje su postojale.

Isto vrijedi i za cionizam, ponovo u svim njegovim različitim transformacijama. Želja da se egzil završi i da imamo neovisnu Židovsku državu uspostavljenu u domovini Zemlje Izraela, dodirnula je duboko usađenu strunu u Židovskom mnoštvu.

Protivno svim očekivanjima i protivljenjima – kako vjerskim tako i svjetovnim – oni su uspjeli postići ono što se činilo nevjerojatnim, ako ne i nemogućim. Žarulja se poželjela promijeniti.

Sve veći rast izučavanja Tore i obrazovanja u Tori do kojeg je došlo u Židovskom životu nakon holokausta također je produkt unutarnjeg poticaja u duši mnogih Židova. Židovski mladići i djevojke željeli su izučavati Toru i bili su i jesu voljni žrtvovati mnogo toga kako bi to postigli.

Ljubav prema Tori koja postoji u Židovima dovela je do te promjene.

Devetnaesto, pa čak i dvadeseto stoljeće dalo je velike učenjake i utjecajne ličnosti Tore. Ali oni nisu pobudili promjene u Židovskom društvu koje su naši sadašnji rabini i učitelji postigli. Unutarnje pobude da se ostvari ta promjena tada nije bilo, a iz nekog je razloga sada tu.

Isto je tako i sa polaganim ali stalnim povratkom tradiciji i držanju vjerskih običaja koji su zahvatili izraelsko društvo tijekom prošlih nekoliko desetljeća. Ljevičarski kibuci koji sada podižu sinagoge, košer kuhinje, satove učenja Tore kao dio svoje zajednice i načina života čine tako zbog preispitivanja svoje duše, a ne zbog izvanjskih pritisaka ili propisa.

A polagana, postupna i neumoljiva promjena koja se zbiva u vjerskom svijetu Izraela i njena integracija u opće izraelsko društvo – haredi fakulteti, organizirana vojna služba, više od četrdeset posto ih je sada zaposleno, itd. – također je došla zbog promjene u načinu razmišljanja. I ta se žarulja željela promijeniti. Nikada ne bi trebalo podcijeniti silu unutrašnje promjene i vječite povezanosti naroda Izraela sa svojom Torom i zemljom. . . Šabat šalom ■ Strana 11

Rabbi Yissocher Frand:

Menuhas HaNefeš i postignuća Menuhas HaNefeš dolazi s osjećajem ostvarenja Blagoslov Jisakarovog plemena sadrži stih: „On će vidjeti da je menuha

(počivalište, odmor) dobra i da je zemlja lijepa te će podmetnuti svoja ramena da nosi teret i postat će dužnički sluga.“ (Berešit 49,15). Izgleda da u ovom stihu postoji jedna nelogičnost koju je teško razumjeti. Stih počinje govoreći kako će osoba vidjeti

gdje je toplo i sunčano. Nemamo

nja. Čak i u sekularnom svijetu, ljudi

odgovornosti o kojima bismo trebali

imaju ambicije. Žele postići nešto sa

brinuti. Izležavamo se u visećoj le-

svojim životima. Ako je osoba stalno

žaljki ispijajući hladnu limunadu.

na 'godišnjem odmoru' i ne postiže

Čitamo knjigu ili novine. Osjećamo se

ništa, ona u sebi osjeća prazninu. To

kao da smo u 'drugom svijetu' i jedno-

ljude motivira da čine stvari. To do-

stavno uživamo u povjetarcu. Na tre-

lazi iz ljudske duše.

nutak čovjek tada pomisli, „Oh, ovo se zove odmor, nema ništa ljepše od toga.“ To je ono što čini odličan go-

dišnji odmor.

Kada čovjek koristi svoje talente kako bi ostvario ciljeve, postoji ogromna 'menuha' (zadovoljstvo; unutarnji mir) povezana s time. To se naziva

odmor (menuha) kao pozitivan feno-

Međutim, koliko god se to činilo

'menuhas haNefeš' (spokoj duše). Ta-

men (ki tov), a završava riječima, „te

neshvatljivo, čovjek se nakon nekog

kva vrsta mira ne postiže se na godi-

će podmetnuti svoja ramena da nosi

vremena umori od toga. Nakon nekog

teret i postat će dužnički sluga.“ Ne

vremena, počne se osjećati jako pra-

šnjem odmoru, već onda kada ■čovjek osjeća da talente koje mu je darovao

bismo očekivali da netko kome se

zno. To je stoga što čovjek u sebi ima

Stvoritelj svemira koristi kako bi nešto

sviđa odmor želi postati dužnički

nešto što zovemo 'nefeš' (duša) i ta

učinio i donio promjenu u ovaj svijet.

sluga! Što nam zapravo govori ovaj

duša mora biti održavana. Jedino što

stih?

održava dušu je duhovna komponen-

Vjerujem da je jednostavno tumačenje ovog stiha da postoje dvije vrste odmora. Kada govorimo o pojmu 'menuha' možemo govoriti o vrsti odmora koju osoba ima kada je na godišnjem odmoru. Odemo negdje

ta. To nam daje do znanja stih iz Koheleta (6,7) „Sav je trud čovjekov u

tome da nasiti svoja usta, no njegova se duša ne može nasititi (v'gam haNefeš lo timale).“ Čovjekova duša čezne za time da ima odnos sa duhovnošću. Želi imati osjećaj ostvare-

To je 'menuha' o kojoj govorimo u blagoslovu za Jisakara. „On je vidio da je menuha dobra“ odnosi se na menuhas haNefeš koju čovjek postiže kada nešto čini sa B-gom danim talentima i kada ga osjećaj mira i spokoja ispune jer zna da je u svom životu ostvario nešto važno.

Zohar na ovaj stih kaže da se dio „vidio je da je menuha dobra“ odnosi na pisanu Toru, a dio „i da je zemlja lijepa“ na usmenu Toru. U konačnici, nastavlja Zohar, dio stiha koji kaže da će Jisakar „podmetnuti svoja ramena

da nosi teret“ odnosi se na težak rad uložen u učenje Tore. Jisakarovi su potomci zasjedali u Sanhedrinu. Oni su na neki način bili učitelji Tore. Jisakarovo pleme prihvatilo je učenje i podučavanje Tore kao svoju baštinu

unutar Klal Jisraela. To je bila njihova misija u svijetu.

Kao rezultat toga, „oni su podmetnuli svoja ramena da nose teret“ – uzeli su na sebe teret koji su smatrali Strana 12

Divrej To ra

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand:

Menuhas HaNefeš i postignuća

svojim životnim pozivom i učinili su

je to što sam ju sahranio na putu za

Bet Lehemom. Bet Lehem je pa-

to sa entuzijazmom i predanošću. Ka-

Bet Lehem B-žja zapovijed, zato da bi

lestinski grad, ali tamo se nalazi i ke-

da čovjek ostvari svoj životni poziv,

bila od pomoći svojoj djeci kada ih

ver Rahel (Rahelin grob). U sporazumu

on ima osjećaj 'menuhas haNefeša'. Čo-

Nabukodonozor bude tjerao u pro-

oko kojeg su pregovarali, Izraelci su

vjek može biti zauzet čitav dan, ali

gonstvo. Tada će oni prolaziti kraj

inzistirali da kever Rahel ostane pod

ako čini ono što želi činiti, tada mu

njenog groba, a ona će ići pred njima i

židovskom upravom.

vrijeme nije važno. To mu pruža ve-

tražiti milost za njih. Kao što je pisa-

liko zadovoljstvo.

no, „Čuje se glas na nebesima…“ i

Ljudi čine veliku pogrešku. Jedan od mitova u životu je nešto što zovemo umirovljenje. Ljudi kažu, „Ne mogu

dočekati mirovinu.“ Čujemo mnogo

Vječni, neka je blagoslovljen, odgovorit će joj „To je tvoja nagrada; tvoja će se djeca vratiti u svoje granice.“ (Jeremija 31,14-16)

Postoji prilaz dugačak 500 metara od naselja Gilo (jeruzalemske četvrti koja je najbliža Bet Lehemu) do Rahelinog groba. Palestinci su inzistirali da njihovi vojnici kontroliraju taj put.

Drugim riječima, grob bi ostao pod

priča o ljudima koji dostignu cilj umi-

Rahel nazivamo i 'mama Rahel'. Klal

izraelskom kontrolom, ali Palestinci bi

rovljenja i kažu, „A što sad?“ Imaju

Jisrael je plakao svojoj majci na putu u

kontrolirali prilaz do njega. Rabin je

dovoljno vremena za pročitati novine

progonstvo. Rahel je plakala pred

potpisao taj sporazum. U nekim izra-

ujutro. Imaju dovoljno vremena za

Svemogućim koji je čuo njen plač i

elskim krugovima postojala je zabri-

igranje golfa. Ali što onda? Ljudi oz-

obećao da će se njena djeca vratiti iz

nutost da ukoliko kontrola prilaza

biljno griješe kada misle da je najbolja

progonstva.

bude dana Palestincima, tada neće biti

stvar na svijetu biti u mogućnosti ne raditi ništa. Ne raditi ništa je najgora stvar na svijetu. Otupljuje i baca čovjeka u depresiju.

Istinski menuhas haNefeš na koji misli Tora, jest menuhas haNefeš koji dolazi sa ostvarenjem korištenja čovjekovih talenata. To je ono što je Jisakar vidio i zato je podmetnuo svoja ramena kako bi uzeo na sebe teret učenja Tore.

Nitko ne odbacuje svoju 'mamu' Jaakov Avinu kaže Josefu „Kad sam se vraćao iz Harana umrla mi je Rahel u Kanaanskoj zemlji dok smo još

bili na putu, kad je ostao još mali dio puta do Efrate; pa sam je sahranio tamo na putu za Efratu, to jest Bet Lehem“ (Berešit 48,7). Raši objašnjava da se Jaakov opravdavao pred svojim

U svojoj autobiografiji rabin Jisraela Meir Lau, bivši glavni rabin Izraela, iznosi sljedeću zanimljivu priču:

Rabin Lau piše da je bio u kontaktu sa Jichakom Rabinom, bivšim premijerom Izraela. On također piše da je jednom putovao na Kubu i susreo se s predsjednikom Kube na 3 sata (između 2 i 5 ujutro, prema Castrovom

običaju za prijem velikodostojnika).

Na kraju sastanka, Castro je rabinu Lau dao kutiju kubanskih cigara tražeći od njega da to uruči osobno Jichaku Rabinu. Rabin Lau se vratio u

Rabin Lau sastao se s Jichakom Rabinom i rekao mu, „Znam da ne želiš kršiti sporazum, ali moraš

inzistirati na tome da Izrael zadrži kontrolu nad prilazom i da osigura siguran

pristup

Židovima

do

Rahelinog groba. Jichak Rabin, koji je bio sekularni Židov, nije mogao razumjeti svu tu pomutnju oko mjesta

Rahelinog groba. Rabin Lau mu je rekao – „To je zato što je Rahel naša mama, a nitko ne odbacuje svoju majku!“

Izrael, pozvao Rabina i rekao mu da

Te su riječi djelovale na Rabina i

ima kutiju cigara za njega koju mu

sljedećeg tjedna objavio je promjenu

šalje Fidel Castro. Rabin mu je rekao

svog stajališta vezanu uz taj slučaj.

da ne puši cigare, već samo cigarete,

Zbog te dojmljive molbe rabina Laua

ali to je bila zanimljiva priča.

koji je rekao da „nitko ne odbacuje

sinom nakon što je tražio od njega da

Rabin Lau piše da je ipak bio u

njegove posmrtne ostatke vrati u Erec

stanju do neke mjere utjecati na

Jisrael: „Nemoj misliti da sam bio lijen

Jichaka Rabina u jednoj važnoj stvari.

i da je to razlog zašto nisam tvoju maj-

Kada je država Izrael pregovarala sa

ku Rahel sahranio u pećini Makpeli.

Palestincima nakon „Sporazuma iz

Mogao sam to učiniti. Moraš znati da

Osla,“ postavilo se pitanje što će biti s

Godina 1 3 13 Broj 12 Strana

sigurno putovati do Rahelinog groba.

svoju mamu“ do dana današnjeg Židovi imaju pristup Rahelinom grobu u blizini Bet Lehema te još uvijek dolaze tamo moliti u velikom broju. ■ Prevela Anja Grabar

Strana 13

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Ako želiš ljudima učiniti uslugu, reci im Ovaj odjeljak donosi nam priču o

činim upravo suprotno. Jer ako mu

Jakovljevom posljednjem blagoslo-

ne dam do znanja da neke stvari ra-

vu kojim blagoslivlja svoju djecu,

di pogrešno, on nema prilike za

njegovoj smrti i pogrebu. U posljed-

napredak. A ako mu ne dajem pri-

njim trenucima njegove proročke

liku za napredak, ja zapravo prido-

vizije, Jakov vidi vrijeme Mesijanske

nosim njegovom padu. Ako mi je

ere. On želi otkriti svojoj djeci deta-

zaista stalo do mojih zaposlenika i

lje, ali B-g ga sprječava u tome.

ako želim imati uspješan posao, dio

mog posla je da im sa uvažavanjem

Jakov umire i mumificiran je za

i ohrabrenjem kažem gdje i kako se

putovanje u Izrael. Pokopan je u

mogu poboljšati. To je neugodno, ali

Hebronu sa svim egipatskim čas-

je zasigurno ispravno i na kraju, oni

tima. Jakov je doživio 147 godina,

to cijene i zbog toga me poštuju.

dok je njegov otac Izak doživio 180.

Rabini ističu da je 147 maksimalan

Šimun nije baš efektivno odgovo-

broj bodova u snookeru, a 180 mak-

rio na Jakovljeve riječi, no Levi je

simum u pikadu. Mislim da povez-

njegov ukor zaista primio k srcu i to

nica leži u tome da su i Jakov i Izak živjeli svoje živote do maksimuma.

nego li iskren blagoslov.

Mi ljudi se često stidimo ukoriti

Jakov, na kraju svog života, daje

druge. To čini da se osjećamo nela-

blagoslov dvanaestorici svojih sino-

godno. Ali izbjegavajući to, ne či-

va. No, to nije sasvim točno. On de-

nimo drugima uslugu.

setorici daje blagoslov, a Šimuna i Levija proklinje! Shvaćam da je Jakov bio uzrujan zbog njih, ali mogao ih je jednostavno izostaviti iz blagoslova – nije ih trebao prokleti.

Dopustite mi da najprije objasnim kako ih on zapravo nije prokleo. On

rio, a ne prokleo. A za mene, to je mnogo vrjednije od blagoslova.

Blagoslov je molitva za budući uspjeh, ali ukor je direktan vodič za to kako bolje postići taj uspjeh. Možda je to teško za prihvatiti, ali ja bih ipak radije dobio iskren ukor,

Strana 14

pleme koje je bilo prokleto u Jako-

vljevom blagoslovu, postalo nositelj duhovnog vodstva židovskog naroda. To nije slučajnost – Levi se uzdigao do te pozicije ne unatoč Jakovljevog ukora, već upravo zbog

Ukoriti nekoga potencijalno je jedno od najvećih

njega.

Iskren ukor postavlja znakove na

dobročinstava koje

cesti do uspjeha. Poslušati, primiti

možemo iskazati drugom

ukor i mijenjati se jest ključ za rast i

ljudskom biću.

razvoj. S druge strane, ukoriti neko-

ga, koliko god to bilo teško, potenci-

je rekao 'prokleta neka je njihova ljutnja'. Tako ih je on u osnovi uko-

do te mjere da je Levijevo pleme –

jalno je jedno od najvećih dobročinDat ću vam primjer s radnog mjesta koji se može preslikati na bilo koje drugo područje života. Naučio

sam to od svog najbližeg prijatelja koji vodi veliku tvrtku. Možda ja

stava koje možemo iskazati drugom ljudskom biću. Šabat šalom ■ Prevela Anja Grabar

mislim da činim uslugu svom zaposleniku tako što mu ne govorim gdje čini pogrešku. Ali dugoročno, Divrej To ra

Rabbi Shlomo Riskin:

Mesija je u gradu "Žezlo se neće odvojiti od Jude, niti palica pravosudnog tumačenja od nogu njegovih nogu, dok ne dođe Šilo, i k njemu će se okupljati narodi."

Dok sam prije mnogo godina kupovao knjige u Jeruzalemskoj četvrti Mea Šearim, vlasnik trgovine me obavijestio da je Mesija u gradu.

Unatoč svojoj sklonosti ka racionalnom, uzbuđeno sam otišao moliti kod Zapadnog zida tražeći pobožna lica u nadi da ću prepoznati spasitelja. Na kraju sam izgubio nadu i vratio se svom prodavaču knjiga frustriran i zbunjen. "Niste li mi rekli da je Mesija u Jeruzalemu?", upitao sam ga s optužbom u glasu.

"Rabbi Riskin, krivo ste shvatili", odgovorio je. "Vi mislite da mi čekamo Mesiju. A zapravo, Mesija čeka na nas!"

Zaista, prvi se biblijski navod o Mesiji pojavljuje u našoj paraši Vajehi, kad Jakov blagoslivlja svakog od svojih dvanaest sinova. Jakov opisuje karakter Jude uspoređujući ga s lavom i daruje mu dar i odgovornost prvorodstva: "Žezlo se neće odvojiti od Jude, niti palica pravosudnog tumačenja od nogu njegovih nogu, dok ne dođe Šilo, i k njemu će se okupljati narodi.“

Prava jezična poteškoća ovog stiha nalazi se usred blagoslova, gdje se suočavamo s etimološkom misterijom riječi Šilo. Ona se u ovom kontekstu u Bibliji pojavljuje samo ovaj put (iako se također uobičajeno koristi kao naziv grada u Izraelu, u kojem je bilo Svetište prije izgradnje Svetog Hrama u Jeruzalemu).

Raši također navodi riječ Šilo kada govori o mesijanskom utjecaju, citirajući najprije iz Targum Onkelos-a, a zatim dodaje da je etimologija izvedena iz hebrejske zamjenice za posjedovanje ("do dolaska onoga kome je njegovo - šelo") ili iz skraćenice "dar je njegov" (šai lo).

Ba'al Haturim dijeli interesantnu podudarnost gematrije (brojčane vrijednosti slova) izraza javo šilo i riječi mašijah (mesija), kod kojih je zbroj (brojčana vrijednost) 358.

Seforno uzima riječ Šilo kao sinonim za šalom (mir) i piše da se to odnosi na konačni mir u vrijeme izbavljenja.

Iz svih ovih komentara jasno je da su naši mudraci shvatili da se prvi spomen pojave mesijanske loze u judaizmu nalazi u blagoslovu Judi koji je praotac Boaza, Jišaja i Davi-

da, uzoru i pretku dugo iščekivanog Mašijaha.

Thomas Cahill u svom bestseleru Darovi Židova ističe da je narod Izraela onaj koji je svijetu ostavio u nasljedstvo ideju o razvitku povijesti, ideal konačne usavršenosti čovječanstva i ljudskog društva, cilj mesijanskog doba mira.

Grčko-Rimska civilizacija sagledavala je svijet i povijest cikličkim pojmovima, stalnom i iznova ponavljanju stvari, uvelike nalik mitu o Sizifu, gdje se nikad stvarno ne dolazi do završnog dijela igre. Tora je ta koja pruža linearni prikaz, inzistirajući na tome da postoji svrha i smisao svjetske povijesti i ljudskog života.

Ono što je za nas važno jest da se neprekidno trudimo da budemo dostojni doba usavršenosti, razumijevajući da smo sa svakom godinom koja prođe, a Mašijah se u njoj nije otkrio, izgubili još jednu priliku.

Doista, Hatam Sofer (Rabbi Moshe Sofer, Slovačka, 19. stoljeće) podučava da u svakoj generaciji postoji pojedinac dostojan da bude KraljVladar-Mesija - ali generacija mora biti dostojna kako bi on bio otkriven.

U konačnici, mi se moramo nastaviti pripremati, pokajanjem i dobrim djelima, posebno u sferi međuljudskih odnosa, kako bi Mesija mogao doći. Stoga stvarna zapovijed, kako ju je Majmonides izrazio, počiva u našoj pripremi samih sebe za njegov dolazak, tako da postanemo dostojni njegove veličanstvene vladavine. I to je ono na što je zapravo prodavač knjiga mislio kad mi je rekao da Mesija čeka na nas. Šabat šalom ■ Prevela Tamar Buchwald

Godina 1 3 15 Broj 12 Strana

Strana 15

Breslov Research Institute:

Veza s cadikom "Dani Jisraela približili su se umiranju; [Jaakov je rekao Josefu,] ‘Leći ću uz svoje očeve... ‘ (Postanak 47,29, 30); [Jaakov reče Josefu,] ‘evo ja umirem‘ (48,21); [Jaakov] premine (r. 31); Josef reče svojoj braći: ‘Evo, ja umirem‘ (50,24); Josef umre u dobi od 110 godina ... i stave ga u kovčeg" (r. 26).

Svako ljudsko biće dolazi na ovaj svijet kako bi vršenjem svojih dobrih djela svijet učinilo boljim.

Međutim, većina to ne shvaća; oni samo pogoršavaju situaciju. To je razlog zašto oni prolaze više reinkarnacija i pate na mnogo različitih načina. Glavni temelj za poboljšanje svijeta je povezati se s cadikom koji poznaje korijen svake duše. Takav cadik zna kako postupati sa svakom dušom, dok je živa i kada je mrtva, kako bi ju popravio i pomogao joj da primi najveću količinu daat-a (b-žanske svijest) koju može primiti.

(Ovaj daat je glavna naslada Svijeta koji će doći.) Zbog toga je pametno povezati se s takvim cadikom dok ste još na životu. Mnogo je teže kada ste mrtvi. (Ali nije nemoguće).

Strana 16

Ustanovili smo da su mnogi ljudi napustili svoju privrženost cadiku.

Postoje čak i neki koji su većinu svog života bili blisko povezani s cadikom, no kada su ostarjeli prekinuli su svoju vezu s cadikom i postali mu protivnici – neka nas B-g spasi toga! Kritični dio svake epizode u životu, i samog života, je njegov kraj. (Kao što se kaže: Sve je dobro što završi dobro.)

Ponekad su nam b-žanska mudrost i daat poslani u ugodnom paketu; ponekad u manje ugodnom.

Proučavanje učenja cadika i drugi načini povezivanje s cadikom daje nam alate i posude da primimo mudrost i daat, tako da nas ni ugodnost niti neugodnost paketa ne prevlada ili omete.

Kako starimo trebali bismo biti sve mudriji, s jednom sve većom i oplemenjenom duhovnom mudrosti. Zbog toga dok starimo dolazimo sve bliže povratku svom duhovnom korijenu i, u idealnom slučaju, do našeg konačnog tikuna (ispravka).

Ali isto tako, dok god smo živi mi se borimo s našom sklonosti zlu. Što više duhovne mudrosti i daat-a netko mora doseći, to je veća njegova borba. Često onaj koji pod stare dane duhovno ustukne, napravi korak unatrag, nije se ranije u svom životu dovoljno posvetio. Zbog toga on nije u stanju primiti duhovnu mudrost koja mu dolazi u susret, već gubi pamet.

pouzdaj se u sebe" - Nemoj misliti da kroz to možeš proći sam; svima nam je potreban savjet cadika. "Do ■ dana svoje smrti" – da potpuno usvojiš učenje cadika moraš biti spreman/na "umrijeti", žrtvovati se, čak pretrpjeti sramotu i poniženje, kako bi održao svoju vezu s njim "do dana svoje smrti ".

Dakle, "Ne pouzdajte se u sebe sve do dana svoje smrti« (Avot 2,5). "Ne

Neka nas B-g blagoslovi da živimo dobro i mudro, dugo, dugo vremena. Amen. agutn Šabos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald

Divrej To ra

Rabbi Daniel Travis:

Individualna istina Šimon i Levi su par; instrumenti nasilja njihova su roba. (Berešit 49,5) Jakov je kritizirao nasilno ponašanje Šimona i Levija; on ih je također osu-

dio zbog toga što su kopirali Esavovo ponašanje. Ako objektivno pogledamo na svoje vlastito ponašanje, vidjet ćemo da ono u mnogo čemu oponaša ponašanja drugih, i zapravo uopće

nije naše vlastito ponašanje. Tora potiče osobu da pronađe svoj osobni individualni put, i ne promatra imitaciju ponašanja drugih u povoljnom svjetlu. U paraši Berešit Tora kaže:

"Kajin je donio nešto svojih usjeva kao žrtvu Svemogućem. Hevel je također prinio neke od prvorođenaca stada, one najdeblje ... Kada se dogodi da bjehu u polju, Kajin nasrne na svog brata Hevela i ubije ga."Ako micvot imaju moć da zaštite osobu od opasnosti, zašto dobar prinos B-gu nije Hevela zaštititio od Kainove ljubomore?

Budući da je on samo kopirao Kainovu ideju, Hevelov prinos nije bio do-

voljno snažna micva da ga zaštiti od smrti.

Kada čujemo inspirativne priče o

Lot je, primjerice, riskirao svoj život

Rav Shlomo Zalman Auerbach obi-

da ispuni micvu primanja gostiju, ali je

čavao je moliti na Kotelu u Starom

bio spašen od uništenja u Sodomi iz

gradu Jeruzalemu svaki moca'e Šabos.

sasvim drugog razloga. Kad je Av-

Sudjelovao je u minjanu kojega je vo-

raham, dok su putovali u Egipat, bio

dio jedan osobiti cadik. Kada je cadik

rekao da je Sara njegova sestra, Lot

preminuo, Reb Shlomo Zalman pre-

nije otkrio Egipćanima da je Sara bila

stao je sudjelovati u tom minjanu.

Avrahamu žena. Lot je stekao veliku

Upitan zašto je prekinuo svoj običaj za

zaslugu kada je sačuvao Avrahamovu

moca'e Šabos, on je odgovorio da je ca-

tajnu, jer je to učinio po vlastitom na-

dik koji je organizirao taj minjan imao

hođenju, dok je ideja ugošćavanja gos-

poseban način molitve koji je bio vrlo

tiju u njega bila usađena dok je živio u

poticajan. Kada je preminuo, osoba

Avrahamovoj kući; vršenje te micve

koja je preuzela minjan pokušala je

nije bilo rezultat njegove inicijative.

oponašati njegov stil. Budući da je

Prema tome, iako je riskirao svoj život

njegova imitacija bila tek površna,

za micvu, to se nije smatralo toliko ve-

Reb Shlomo Zalmanu činilo se da su

likim djelom kao što je to bila njegova

njegove molitve predstavljale šeker

šutnja u Egiptu.

(neistinu). On je toliko prezirao svaku

velikim ličnostima Tore, vrlo je pohvalno da razmišljamo o njihovim idejama i ponašanju, i pokušamo inkor-

naznaku šekera da se više nije mogao

Uumjesto da pokušavamo

porirati njihove vrline u svoje vlastite

oponašati ponašanje

živote. Međutim, budući da mi po-

velikih ličnosti,

nekad nemamo te vrline, umjesto da

uzmimo od njih ono

pokušavamo oponašati njihovo pona-

što možemo iskoristiti

šanje, poželjno je da od njih uzmemo

da bi unaprijedili

ono što možemo iskoristiti da bi unaprijedili svoju vlastitu individualnu avoda (duhovni rad).

Godina 1 3 17 Broj 12 Strana

prisiliti da prisustvuje tom minjanu. ■ Prevela Tamar Buchwald

svoju vlastitu individualnu avoda

Strana 17

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR:

Paraša (priča) Vajehi uči nas kako dosegnuti duhovne razine, te o proricanju.

Priča u paraši Vajehi započinje prizorom Jakova koji na samrtnoj postelji poziva svoje sinove da bi ih blagoslovio i otkrio im proročanstva za kraj dana. Zohar objašnjava da je ova razina proročanstva, kako nam nagovještava riječ Vajehi, bila dana samo Mošeu i Jakovu.

Mudrost kabale govori o pet različitih razina svijesti: Nefeš, Ruah, Nešama, Haja i Jehida.

Većina je ljudi na razini nefeša, koji uključuje sve želje koje potiču naše tijelo i njegova osjetila. Ovaj stupanj se dijeli na životinjski nefeš (naš instinkt za preživljavanjem) i racionalni nefeš (racionalni/intelektualni poticaj, znatiželju i glad za znanjem).

Ruah - duh je druga razina i on je povezan s istinskom duhovnošću, altruizmom i nesebičnom ljubavi.

Nešama – dušu, treći stupanj, stječu osobe čije dijeljenje s drugima i sposobnost zamišljanja prelaze granice njihove neposredne vremenske i prostorne okoline.

Haja - živa duša, je 4. stupanj. To je razina proročanstva i neograničen pristup gornjim svjetovima.

Riječ "Vajehi" odnosi se na četvrti stupanj svijesti - "Haja".

Peti: Jehida je dosegnut samo jednom, na brdu Sinaj, kada je cijela nacija doživjela najvišu razinu otkrivenja još od Stvaranja, proročanstvo i uskrsnuće.

Jakov je otišao u Egipat kako bi pripremio teren za generacije koje dolaze sa svrhom da bi prikupio sve

Strana 18

svete nicocot (iskre) izgubljene u mračnim silama Egipta. Znao je da je Egipat - najnečistije mjesto na zemlji - bio željezna peć za sve velike duše koje su se tamo trebale sakupiti. Sve godine ropstva u Egiptu bile su tako zacrtane da se sve duše koje nisu imale svoj tikun u velikom potopu uspiju popraviti i pročistiti (to je razlog zašto je rečeno: "...Svaki sin koji se rodi bit će bačen u rijeku... ").

Naši najmračniji trenuci mogu biti začetak naših najboljih trenutaka.

To je tajna života i tajna Knjige Postanka.

I tako je, tijekom 400 godina, kroz bol i patnju u Egiptu bio kovan i stvaran narod Izraela, sve dok nije bio spreman izaći od tamo i dobiti Toru.

Kroz tisućljeća svog postojanja Židovski je narod uspio postajati jači, i iz svake nevolje koja ga je zadesila izvukao ono najbolje: nakon egipatskog ropstva došao je vrhunac otkivenja na brdu Sinaju; nakon uništenja Prvog hrama i progonstva

(586. p.n.e.), dogodilo se čudo Purima što je na kraju završilo izgrad■ njom Drugog hrama; nakon uništenja Drugog hrama (70. n.e.) napisani su Mišna, Gemara i Zohar; protjerivanje iz Španjolske (1492. n.e.) donijelo je zlatno doba Safeda - kabale, Šulhan aruha (Knjige svakodnevnih zakona) i još mnogo toga; i u naše dane nakon holokausta mi smo na početku nove ere prosvjetljenja, u kojem se kabala i Zohar brzo šire diljem svijeta.

Zohar objašnjava da je poruka Vajehi da istinski duhovna osoba zna da su mračna mjesta na koja u životu nailazimo naše najveće prilike da rastemo i stvaramo čuda.

Jakov je uspio u Egiptu suprotno svim očekivanjima dosegnuti najvišu razinu proročanstva; to znači da naši najmračniji trenuci mogu biti začetak naših najboljih trenutaka. To je tajna života i tajna Knjige Postanka (Vajehi je njezina posljednja priča) koja se bavi padovima i pogreškama ljudi, i to je način na koji nas Tora vodi da steknemo sposobnost da u svakom padu vidimo priliku da prevladamo našu staru prirodu i stvorimo novu budućnost. ■ Prevela Tamar Buchwald

Divrej To ra

Biseri hasidske mudrosti D ovoljna je kap R. Šneur Zalman iz Lijadija ispričao je jednom svojim hasidima ovakvu priču.

Djetešce jednog velikog kralja toliko se razboljelo da njegovi liječnici nikako nisu mogli smisliti način kako da ga spase. Nakon dugotrajne potrage, konačno su pronašli liječnika koji je mislio da može spasiti dijete. Tvrdio je da postoji nada za spas djeteta. Potrebno je izvaditi najveći dijamant iz kraljevske krune, samljeti ga i dobiveni prah pomiješati s vodom. Premda će kruna biti uništena, a liječnik nije mogao garantirati ozdravljenje, kralj je bez razmišljanja pristao. Napokon, što će mu sva bogatstva ovoga svijeta ako ostane bez djeteta?

"Isto vrijedi i za ezoterična učenja Tore, najveći dragulj u kruni", zaključio je R. Šneur Zalman.

M udrac Hilel kaže: "Ne čini drugima ono što ne želiš da

čine tebi. To je cijela Tora, a ostatak je komentar." Mudrost

B-ga je usmjerena prema jednom cilju: da nas nauči kako vo-

"Istina, neka od njih mogu biti izgubljena, ili zaboravljena, ali dovoljno je da samo kap dopre do ljudskog srca i duše i tako spasi nečiji život." ■

ljeti, da prerastemo naše materijalne granice i dođemo do duhovnijeg okruženja. Takvo je putovanje moguće jedino uz pomoć duše, a ljubav je jezik koji moramo naučiti na tom putu. Ljubav je način na koji razgovaramo s B-gom. Kad pogledate u nečije oči i volite tu osobu, vi transcendirate

fizički svijet i povezujete se s B-gom.

Ljubav je mnogo više od samilosti prema drugoj osobi.

Ona nadilazi razmjenu srdačnosti. Ona je mnogo više od

V ažno i nevažno Postoje ljudi koji proučavaju Toru, a nemaju nikakvih pitanja;

postupanja prema drugima onako kako biste postupali pre-

koji griješe, pa opraštaju sami sebi;

ma samome sebi. Ljubav je B-žje djelo, jedinstveni način da

koji mole danas, samo zato što su molili jučer.

nahranite dušu druge osobe, hraneći istovremeno i svoju.

R. Menachem Mendel Schneerson ■

Od takvih je bolji čak i onaj koji je najteže zgriješio.

R. Menahem Mendel iz Kocka ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević Godina 1 3 19 Broj 12 Strana

Strana 19

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Učinkovit život

kaže da na svakoj vlati trave postoji anđeo koji ju udara i zapovijeda joj, "Rasti!" Zašto je to potrebno? Sjeme trave ima vode, kisika i nutrijente iz tla. Nije li za njega prirodno da raste? Zašto ga je potrebno prisiliti da raste? Odgovor je da je to zato što bi bez pritiska, sjeme trave samo ležalo tamo i ne bi učinilo ništa.

Što uistinu želite? Želja koja će pokrenuti motivaciju mora biti vaša vlastita želja, a ne ono što drugi žele za vas. Naravno, vaši roditelji i učitelji vas mogu educirati kako biste razvili ispravne želje, i one tada postaju vaše vlastite autentične želje. Ali biti motiviran samo kako bi ugodio drugima nije trajna motivacija. Ona je podložna promjeni ovisno o tome što drugi žele.

Autentična želja služi osnovnoj ljudskoj potrebi, baš kao što želja za hranom služi potrebi za nutrijentima. Jedna od osnovnih ljudskih potreba jest da se čovjek osjeća važnim. To nije ga'ava, tj. osjećaj nadmoći nad drugima. To je svijest o tome da je B-g stvorio čovjeka sa specifičnom svrhom, te da svaki čovjek ima misiju u svijetu koju samo on ili ona može ispuniti. Nitko drugi, bez obzira koliko bio velik, pa čak ni svi Židovi od Avraham Avinua (praoca Abrahama) do kraja vremena, ne mogu ispuniti vaš osobit zadatak u svijetu.

Talmud kaže da se svijetu sudi prema većini. Ako su većina ljudi cadikim (pravedni), svijet dobiva povoljnu presudu. Ako su većina ljudi rešaim (zli), svijet dobiva nepovoljnu presudu. Slično tome, ako čovjek ima više micvos nego averos, njega se smatra cadikom. Ako ima više averos nego micvos, smatra ga se za raša.

Stoga, čovjek treba pretpostaviti da se svijet sastoji od točno jednakog broja cadikima i rešaima, te da svatko ima točno jednak broj micvos i averos. Ako je sljedeća stvar koju će čovjek učiniti micva, čovjek će imati više micvos nego averos i bit će mu presuđeno kao cadiku. To će tada rezultirati time da ima više cadikima nego rešaima, pa će svijet dobiti povoljnu presudu. Drugim riječima, Strana 20

"Ja držim sudbinu svijeta u svojim rukama. Ja sam vrlo važna osoba, o kojoj može ovisiti sudbina čitavog svijeta" (Kidušin 40b). To je zdrav osjećaj važnosti. Čovjek koji smatra da je beznačajan te da bilo što da učini to neće ništa promijeniti, možda neće moći postati motiviran.

Jedna od glavnih razlika između čovjeka i životinja jest ta što životinje nemaju osjećaj svrhe. One žive prema svojim instinktima, i one imaju želju i motivaciju samo za zadovoljenjem svojih fizičkih potreba. Ljudsko biće trebalo bi razviti želje koje dolikuju osobi i koje su u skladu s njenim osjećajem svrhe u životu.

U Mesilas Ješarim Ramhal navodi midos koje su esencijalne za avodas Hašem, no mnogi od principa o kojima on raspravlja mogu se primijeniti na sva područja naših života.

Naravno, ukoliko smo poučeni da bi sve u našim životima trebalo biti usmjereno prema avodas Hašem, tada možemo vidjeti zašto bismo trebali usvojiti te principe u svemu što radimo.

Ramhal ističe da je prirodno stanje čovjeka da ne radi ništa. Oblikovan od zemlje, čovjek je po svojoj prirodi lijen. Uistinu, prirodno stanje sve materije je da ne čini ništa. Midraš

Kralj Salomon posvećuje nesrazmjeran broj svojih pisanja temi lijenosti, a Ramhal to objašnjava.

Lijena osoba dat će brojne razloge kako bi objasnila zašto ne čini ništa, ali to su sve racionalizacije, izgovori koje osoba daje sebi i drugima.

■

Od svih zamki kojima je osoba podložna, Ramhal daje značajnu izjavu da "nijedna opasnosti nije tako velika kao opasnost odgađanja." Čovjek koji jednostavno kaže, "Ne želim to učiniti," je iskren, i njega se možda može uvjeriti da to treba učiniti. Onaj koji odgađa zavarava samog sebe, "Naravno, učinit ću to, ali ne baš sada." S njim se ne može raspravljati jer se on slaže s time da bi to trebao učiniti. Kralj Salomon to opisuje nedvosmisleno: "Lijen čovjek smatra sebe mudrijim od sedmorice mudraca." Isprike koje daje mogu zvučati toliko logično da on sam sebe može zavarati da su one istinite.

Jedan od poticaja koji dovode do aktivnosti može biti potreba da se skrbi za životne potrebe sebe kao pojedinca i svoje obitelji. Ali u onim područjima u kojima se ta motivacija ne može primijeniti, što je to što će potaknuti čovjeka da nadiđe svoju prirodnu lijenost? To može biti samo snažna želja, a u avodas Hašem mora postojati takva želja, kako je to izrazio kralj David, "Moja duša žeđa za Tobom; moje tijelo za Tobom žudi." Naše hvalevrijedne želje za avodas Hašem trebale bi proizaći iz našeg proučavanja Tore i oponašanja života naših velikih cadikim i cidDivrej To ra

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: kanios (pravednih žena).

U poglavlju o zerizusu (revnosti, predanosti) u Mesilas Ješarim, Ramhal ističe da postoje dvije vrste zerizusa: jedna je prije djelovanja, a druga je nakon što je djelovanje započelo. Nije neobično biti sav uzbuđen kad je čovjek motiviran da nešto učini i u to ulazi sa velikim entuzijazmom, ali malo kasnije, entuzijazam može splasnuti i čovjek može odustati od cijele stvari. To pokazuje da su motivacija i želja bile vrlo površne te da im je nedostajalo iskrenosti.

Psiholozi sugeriraju da je način na koji se može formirati i povećati želja je to da se proračuna zadovoljstvo koje će proizaći iz djelovanja, kao i bol koja bi bila rezultat nedjelovanja. Prije više od 2000 godina, naši mudraci rekli su nam to isto kako bismo postigli ispravno ponašanje, "Izračunajte cijenu micve nasuprot njene nagrade, i nagradu koju donosi grijeha nasuprot njegove cijene." (Etika otaca 2,1). To je primjenjivo također i na druge postupke koje se ne može odmah prepoznati kao micve ili grijehe.

Ono što nam može biti potrebno je pomoć u pravljenju tih kalkulacija kako bismo bili adekvatno motivirani.

Nagrade i cijene Kad Talmud kaže "izračunajte nagradu nasuprot cijeni," to znači upravo to. Doslovno u svemu što radimo postoje plusevi i minusi, nagrade i koliko nas to košta, i moramo si uzeti vremena za izračun.

Primjerice, netko nas provocira i mi se osjećamo ljutima. Želimo vrištati i vikati na njega. Koja je nagrada? Osjećat ćemo se dobro što smo mu rekli što ga ide. Koja je cijena?

Moguće je da ćemo si od te druge osobe načiniti neprijatelja. Poslije ćemo možda požaliti zbog svog poGodina 1 3 21 Broj 12 Strana

Učinkovit život

našanja. Svatko tko svjedoči tom izljevu bijesa mislit će loše o osobi koja je tako planula. Ako to koliko nas košta nadmašuje zadovoljstvo, čovjek se neće predati gnjevu. To je osobna kalkulacija koju čovjek treba napraviti.

Hoću li ostati spavati ili ću ustati i otići u ured? Postoji zadovoljstvo (nagrada) u tome da se ostane spavati, ali postoji bol (cijena) toga da ću ostati bez novca i zaostati s poslom. Ako cijena nadmašuje nagradu, to je prevelika cijena koju bih trebao platiti za zadovoljstvo, i ja ću se izvući iz kreveta.

Približimo to još malo. Hoću li ostati spavati ili ću ustati i otići na minjan? Ako čovjek shvaća da je nagrada odlaska u šul da bi daven b'cibur (sudjelovao u zajedničkoj molitvi) veća od boli ustajanja iz kreveta, on će otići u šul.

Ključ je u onome što Talmud kaže: izračunajte. Ne radi se o tome da čovjek umanjuje vrijednost tefila b'cibur. Kada djelujemo automatski ili kad samo popuštamo našim željama, mi ne kalkuliramo. Biti sposoban odvagati sve 'za' i 'protiv' te doći do odluke je jedinstvena ljudska osobina. Životinje ne proračunavaju. One samo slijede svoje nagone. Kao ljudska bića, mi bismo trebali s ponosom koristiti svoju sposobnost da kalkuliramo. Ako si čovjek uzme vremena da sve izračuna, doći će do spoznaje o važnosti tefila b'cibur (zajedničke molitve).

Kako bismo bili motivirani, mi moramo razmišljati. Istina, ponekad se možemo prevariti pogrešnim računicama, ali barem imamo priliku.

Ako ne razmišljamo, vrlo vjerojatno ćemo djelovati refleksno i učiniti ono što je najlakše.

Efektivna motivacija mora biti unutrašnja; ona koja proizlazi iz osobne želje. Biti motiviran onime što drugi očekuju ili žele da učinite

nije autentična motivacija jer ste uvijek ostavljeni na milost drugih.

Vi nemate svoju vlastitu volju.

Na samom početku, Šulhan Aruh kaže da si ne biste trebali dozvoliti da vas obeshrabri u vršenju micvos to što bi vas drugi mogli ismijavati.

Mi učimo iz Tore i od naših učitelja ono što B-g želi da činimo, i to bi trebala biti naša motivacija. Što je sa mladićem koji kaže, "Ja nemam nikakvu hešek (želju) učiti?"

To je nešto što je potrebno temeljito istražiti. Student možda nema hešek jer ne može shvatiti Gemaru brzo poput nekih drugih učenika. Ponekad je rabi ili učitelj potaknut pitanjima i komentarima bistrijih studenata pa im posvećuje velik dio pažnje; to može rezultirati time da se drugi studenti osjećaju isključenima i gube hešek.

Razumljivo, roditelji su ponosni kada je njihovo dijete izvrsno. Međutim, istinski ponos trebao bi se temeljiti na studentovom trudu.

Talmud kaže da se nagrada čovjeka temelji na trudu koji ulaže (lephum caara agra). Dijete koje osjeća da se njegov/njezin trud cijeni vjerojatnije će imati hešek. To je osobito važno kada je jedno dijete bistrije od svog brata ili sestre. Roditelji ne bi smjeli uspoređivati djecu. Svako dijete trebalo bi gledati kao pojedinca, sa individualnim potrebama i posebnostima.

Naravno, roditelji i učitelji moraju biti akutno svjesni da dijete može imati poteškoća u učenju, i da dijete može izgubiti hešek ako se on/ona ne osjeća sposobnim da uspješno natječe s drugim studentima. Te poteškoće treba identificirati što ranije i odmah poduzeti potrebne mjere kako bi se izbjeglo da dijete postane obeshrabreno te da razvije osjećaje neadekvatnosti koji ga mogu progoniti čitavog života. ■ Prevela Anja Grabar

Strana 21

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu

musarsko učenje kako transformirati svoj život Radost

sve što trebate učiniti je ispraviti

Simha

drazumijeva?

svoje srce. Ah, ali što to znači i po-

Ispravljanje srca se, u najmanju ru-

Onima koji su prava srca - radost!

ku, odnosi na moralnu i emocional-

--Psalmi 97,11

nu vertikalnost, čestitost. Mudre izreke 2,15 govore nam o "putovima

SVIJET je opčinjen srećom, no ra-

zlih ljudi ... čija je staza krivudava i

dost je mnogo vredniji cilj. U čemu

vijugaju putovi njihovi." "Pravedni-

je razlika? Dobivanje onoga što že-

ci imaju ispravan (prav) unutarnji

lite pruža vam sreću. Međutim, jed-

život, dok unutarnji svijet koji je za-

nom kada ste doživjeli to zadovolje-

vojit i krivudav nikada neće dovesti

nje želje, zadovoljstvo, neminovno, iščezne. S druge strane, radost pleše na teritoriju koji je van dohvata želje. Sreća je uvjetovana, dok je radost bezuvjetna.

Drugim riječima, sreća uključuje čovjekovo tijelo, ego ili um, jer su to dimenzije našeg sebe u kojem obi-

čno želimo i tražimo zadovoljstvo.

Radost, nasuprot tome, ispunjava srce samo kad čovjek nadiđe želje tijela, ega ili uma kako bi se dublje i intenzivnije povezao sa bićem izvan

samoga sebe.

Nastavljamo kao da smo doista odvojeni entiteti, ali to je vrlo usamljen i, u određenoj mjeri, iluzoran način života. Kad se dvoje ljudi vole, oni više ne postoje kao zasebna

Ali taj "drugi" ne mora biti osoba.

Psalam 140,13 uči da će "prav(ed-

nic)i živjeti u Tvojoj prisutnosti", što se, naravno, odnosi na B-ga. U svakom trenutku biti svjestan da se nalaziš u B-žanskom prisustvu otvara srcu put do krajnje radosti.

Vidimo da je radost mnogo dublja i trajnija od sreće. Radost nije tako prolazna, jer ona nastaje zbog duboke povezanosti, a ne zbog trenutka postizanja zadovoljstva.

do radosti. Naš uzor su praoci■i pramajke Tore, koji se nazivaju "ispravnima." Zapravo, tradicionalni naziv za Knjigu Postanka je Sefer Ješarim Knjiga ispravnih.

Ovime smo stupili ravno na područje musara. To unutarnje vijuganje koji će onemogućiti čovjeku da doživi radost nije ništa drugo do osobni duhovni plan i program te osobe. Tendencija da budemo nestrpljivi je unutarnji zavoj. Isto tako i uskogrudnost. Druga vrsta zavrzla-

Neizbježna posljedica je da je ne-

me potječe iz zabrinutosti, isto kao

moguće spoznati radost bez da bu-

što lijenost zapliće taj unutarnji put.

dete sudionik tuge drugoga. Radost

Ishodište za ispravljanje srca je vrši-

počiva na tako prisnoj vezi da kada

ti osobno izučavanje i praksu koji su

je drugi povrijeđen, i vi se također

stoljećima bili fokus učitelja musara

osjećate povrijeđeno.

i njihovog podučavanja. "Radujem

se držanju Tvojih odredbi kao što se

bića, jer ono što nazivamo ljubavlju

Radost je dragocjena i naša je sre-

zapravo je ispreplitanje duša. Tu

ća da nije tajna kako je pronaći. Psa-

lekciju učimo izravno iz priče o Da-

lam 97,11 jednostavno kaže: "Onima

Ali kod ispravnosti srca, ima nešto

vidu i Jonatanu, o kojima Tora kaže:

koji su prava srca - radost!" Psalam

više od toga da se bude moralno i

"Jonatanova nefeš-duša bila je spo-

32,11 savjetuje: "Budite sretni u

emocionalno odgovoran, ma koliko

jena s Davidovom nefeš-dušom, i

Hašemu i radujte se, vi pravedni, i

to divno i poželjno bilo. Rav Kook

Jonatan ga je volio kao sebe samog."

kličite od radosti, svi koji ste prava

uči da se izraz "pravog srca" odnosi

Povezivanje s drugom osobom s

srca." Jasno nam je pokazana veza

na ljude čija srca i želje su jedno - tj.

između ispravnog srca i doživlja-

poravnate - s b-žanskom voljom.

vanja radosti. Ako tražite radost,

Usklađivanje vlastitog srca s B-žjom

tako

svoeobuhvatnom

prisnošću

budi radost, kao u idealnom braku.

Strana 22

čovjek raduje velikom bogatstvu."

Divrej To ra

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis:

Srce smješteno u umu

voljom omogućava da doživimo

postizanje svetosti, uskladiti svoje

i blistati." Na hebrejskom, kao i u

radost u ovome svijetu. Rav Kook

srce s B-žanskom voljom. Tada ra-

nekim drugim semitskim jezicima,

kaže da osoba koja slijedi svoje oso-

dost nastaje spontano, ili, kao što je

postoji veza između riječi koja znače

bne želje najviše čemu se može na-

jedna mudra osoba jednom primi-

svjetlost i onih koje znače klijanje,

dati je da postigne trenutnu sreću.

jetila, "Kad cvijeće procvjeta, pčele

kao što, na primjer, glow (blistati) i

Ali ako "B-žju volju učinite svojom

dolaze same."

grow (rasti) na engleskom. To nije

voljom", tada će vaše srce prožeti dublje, punije i rezonantnije iskustvo radosti.

Možda biste zaista željeli biti bogati ili poznati. Možda biste željeli

otmjeni auto ili sat. Možda sanjate da provedete odmor poput filmske zvijezde. I zamislimo da stvarno postignete svoj cilj. Što nakon toga?

Uživat ćete u kratkom periodu sreće nakon kojega slijedi prilično strmo spuštanje prema dolje sve dok novac ili slava ne postanu teret, automobil bude oštećen, sat vas samo podsjeća na to koliko malo činite toga dana, a odmor je tek daleka us-

pomena. Tada ciklus žudnje ponovo započinje. To je značenje zapravo ugrađeno u englesku riječ za biti

I što je ta radost nagrada za život s pravim srcem? Ne mogu dati bolji opis od onoga kojeg sam dao u knjizi Every Day, Holy Day (Svaki dan je sveti dan):

igra na riječima, već stvarno značenje hebrejskog iz toga izvučemo da će oni ispravna srca rasti. Budući da već znamo da ispravnost srca stvara radost, radost je naznačena kao katalizator duhovnog rasta. Zar to nije

Dođu trenuci kada srce pleše

odgovor na pitanje u Propovjedniku

na svjetlu. Puno više od doži-

2,2, "A o radosti, što ona čini?"

vljaja zabave, pa čak i sreće, radost eruptira kada cjelokupna unutrašnjost zaiskri. Doži-

vljaj dotakne dubine naše duše i u tom trenutku budemo obogaćeni vizijom - možda samo prolaznom - besprijekorne cjelovitosti i savršenstva svega.

Tada se srce ispuni i iz njega se

prelije, čak i usred ovog porušenog svijeta.

PRAKTICIRANJE Radost je naše duhovno gorivo, a ujedno i katalizator koji u sebi nosi naš rast, ali kako dovesti sebe da doživimo radosti? Nije li ona spontano iskustvo koje se neočekivano

spusti na nas, poput šarene ptice koja leprša krilima da bi se spustila na granu? Zapravo, radost možemo

sretan - happy. koji ima isti korijen

Obećanje o radosti je duboko. Psa-

njegovati tako da identificiramo

kao i riječi haphazard (nasumce), hap-

lam 107,42 kaže: "Ispravni će vidjeti

gdje je naše srce zavojito i radimo

less (nemati sreće), i happenstance

(slučajnost) – koje sve podrazumijevaju trenutnu priliku.

Usporedite ovaj način života sa životom usredotočenom na B-žansku volju. Ponekad to može značiti pri-

hvaćanje situacija ili ograničenja, ali ako mislite da to podrazumijeva pasivnost, samo razmislite o stvarnom cilju koji nam je B-g postavio, a koji je u Tori jasno i jezgrovito artikuliran kao "Bit ćete sveti." Ako išta možemo znati o B-žjoj volji, znamo da je ona toliko jasna uputa koliko smo je skloni prihvatiti. Rav Kook uči da ćete, ako si za cilj postavite

Godina 1 3 23 Broj 12 Strana

da ispravimo tu krivinu.

Nastavljate li svoje zavaravanje?

Postupate li licemjerno? Skrivate li nešto? Zaobilazite li istinu?

Budite iskreni prema sebi i identificirajte jednu stvarnu krivinu u svom unutarnjem životu. Pogledajte novine I naći ćete čitav niz primjera.

Dakle, što bi bilo potrebno da se oslobodim tog iskrivljenog načina življenja? Što vas sprečava da se

toga riješite? Pažljivo razmislite i vidite možete li pronaći način da izravnate čvor. Garantiram vam da ćete osjetiti radost ako to učinite. ■

Strana 23

Nevjerovatna priča o JEDNOM DJEČAKU I VIOLINI KAKO SE OSVETIO NACISTIMA ZA SMRT PORODICE:

Srpskainfo.com 3.1.2020.

Jedan od simbola stradanja Jevreja u Drugom svjetskom ratu, pored brojnih fotografija, spomen logora u kojima su izložene njihove lične stvari, jeste i postavka violina Amona Vajnstina.

Naime, on se bavi sakupljanjem i reparacijom violina na kojima su svirali Jevreji prije i tokom Holokausta. Iako svaka od njih krije neku tužnu priču, ona o onoj na kojoj je svirao Motele Šlajn, mladić iz Ukrajine koji je bio vanserijski muzičar, uška je u anale ušao zbog svoje hrabrosti i mudrosti.

Priča o Moteleu počinje u bjeloruskom gradu Krasnovka, gdje je pored Šlajnovih živjela samo još jedna jevrejska porodica, Gerštajn. Šlajnovi su bili siromašni, a kako je on bio jako nadaren za sviranje violine, njegovo dalje usavršavanje preuzeo je jedan od članova druge jevrejske porodice kada je mališan imao samo osam godina.

Međutim, perspektivnu karijeru ovog mladića, prekinuo je rat.

Naime, nakon što su članovi njegove porodice uhapšeni i odvedeni u Aušvic, gdje su, nažalost, kasnije i pogubljeni, brigu o njemu su preuzeli Gerštajnovi.

U trenutku kada je on imao dvanaest godina, prilikom vraćanja iz šetnje, vidio je veliki broj nacističkih vojnika na imanju porodice koja je preuzela brigu u njemu. U tom krvavom piru, pogubljeni su svi članovi porodice, a Motel se odlučio da spas potraži u šumi.Igrom sudbine, tamo su ga pronašli ukrajinski partizani na čelu sa Mošom Gildmanom, komunističkim vojnikom koji je po vjeroispovesti takođe bio Jevrejin.

“Ujka Miša” kako su ga zvali, preuzeo je dječaka u svoj vod, jer je u njemu vidio šansu kako da drži na oku naciste u gradu.

Naime, dječak je svirao ukrajinske narodne pjesme na gradskom trgu,u Ovruhu a tu priliku je koristio da nadgleda okupatore, te i da obavještava

tamošnje partizane o potencionalnim opasnostima.

Kako njegov talenat nije bio sporan, mladića su ubrzo primijetili i Nijemci. Naime, jedan od njih, koji se razumio u muziku, zaposlio je mladića u obližnjoj kafani da svira nacističkoj vojsci. Nakon nekoliko nastupa, primijetio je da u podrumu restorana postoji nekoliko pukotina koje mogu da se iskoriste za miniranje lokala.

U narednih nekoliko nedjelja, mladić je, koristeći povjerenje koje je zadobio kao violinista, unio u lokal 18 kilograma eksploziva u svojoj torbi za violinu.

Priliku za to je nalazio tokom pauza u sviranju, postepeno, vodeći računa da niko ništa ne primijeti. Sve je pripremao za trenutak kada će se u lokalu nalaziti veliki broj njemačkih vojnika, piše Forvard.

Taj dan je došao sa posjetom SS divizije lokalnim vlastima i tamošnjim jedinicama. Motele je zabavljao vojnike dok su se oni opijali do kasno u noć.

Kada se njegov repertoar za-

vršio, a klavir i violinu preuzeli pija iz restorana je izašao mirno, pozdravljajući se sa vojnicima.

Jednom od njih je salutirao uz nacistički pozdrav “Hajl Hitler”.

Kada se našao na dvjesta metara od restorana, došlo je do eksplozije u kojoj je stradao veliki i nikada tačno utvrđen broj Nijemaca. Motel je taj trenutak veoma emotivno proslavio po dolasku u brigadu.– Ovo vam je za moje roditelje i malog Bašialea – rekao je sa pesnicom i pogledom uprtim ka nebu.

Motele Šlajn, poginuo je sa 14. godina tokom njemačkog bombardovanja, a njegovu violinu uzeo je i ponio “Ujka Miša”.

Tokom rata, prilikom marša na Berlin, a nakon toga u Pariz, te i u Izrael, gdje je i preminuo 1958. godine. Ona je ostala kao dio porodice Gildman, sve do momenta kada su odlučili da je poklone Izraelskom memorijalnom muzeju Holokausta uz uslov da ona bude dostupna za javne nastupe, prenosi Blic. ■

Optužen za mito i prijevaru: Netanyahu najavio da će zatražiti parlamentarni imunitet Dnevnik.hr, 1.1.2020.

Izraelski Nekoliko sati prije isteka roka izraelski premijer na televiziji je objavio da će od parlamenta zatražiti imunitet zbog čega bi se postupak protiv njega mogao otezati mjesecima.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, suočen s tri optužbe, najavio je u srijedu da će od parlamenta zatražiti imunitet zbog čega bi se postupak protiv njega mogao otezati mjesecima.

Netanyahu je u studenom optužen za mito, prijevaru i kršenje povjerenja. On niječe bilo kakvo nedjelo te tvrdi da je žrtva lova na vještice koje protiv njega provode mediji i ljevica.

Sudski postupak ne može početi ako se zatraži imunitet, a Netanyahu je objavio svoju odluku u govoru na televiziji, nekoliko sati prije nego je isticao rok.

Izraelski državni odvjetnik Avichai Mandelblit poslao je

optužnicu protiv Netanyahua predsjedniku parlamenta 2. prosinca. Nakon toga, premijer je imao 30 dana za traženje imuniteta, i taj rok je isticao danas navečer.

U svojem je obraćanju rekao da su optužbe protiv njega politički motivirane i da ima pravo na zaštitu parlamenta. "Želim voditi Izrael još mnogo godina kako bismo postigli povijesne uspjehe", rekao je.

Malo

je

vjerojatno

da

parlament donijeti odluku o imunitetu prije izbora 2. ožujka. Izrael je oko godinu dana s prijelaznom vladom nakon što dva puta nakon parlamentarnih izbora nije uspio formirati vladu.

Ovo je prvi puta u povijesti da Izrael na dužnosti ima premijera koji je optužen. Netanyahu govori o pokušaju puča i oštro kritizira izraelsko pravosuđe, te tvrdi da policija stavlja svjedoke pod pritisak. (Hina) ■

će

Na današnji dan 30.12.: Prvi pogrom u Europi (1066.)

Povijest.hr, 30.12.2019.

Pogrom je progon, zlostavljanje i / ili uništavanje rasnih, etničkih, vjerskih i drugih manjinskih skupina.

Prvim pogromom u Europi smatra se onaj u Granadi.

Osim Granada je glavni grad Page 24 Strana 24

istoimene pokrajine u Andaluziji (južna Španjolska). U gradu su živjeli Židovi u vrijeme muslimanskih osvajanja Pirinejskog poluotoka. Dana 30. prosinca 1066. skupina muslimana nagrnula je na kraljevsku palaču i pribila na križ židovskog vladara Josepha ibn Naghrele.

Slijedio je masakr većine židovskog stanovništva Granade.

Ubijeno je oko 4000 osoba.

Rabin Abraham ibn Daud (1110. – 1180.) napisao je u povijesnom djelu Sefer haKabbalah da je Joseph ibn Naghrela postao vrlo ohol, a velikaši berberske dinastije

Divrej To ra

odlučili su riješiti ga se. Židovska se zajednica u Granadi polako oporavljala dok nije napadnuta ponovo 1090. godine. Prema nekim stručnjacima za povijest Pirenejskog poluotoka, ovaj je napad označio kraj Zlatnog doba Židova u Španjolskoj. ■

Godina 1 3

Broj 12